‫لام دو‬ ‫ل‬ ‫وال‬ ‫العل ين وال‬ ‫ال د‬ ‫ال د‬ ‫ال د‬

‫لاو‬ ‫ون ل ال ام ي ا عد ال‬ ‫ ن عي و ن‬.‫ب ا عين‬ ‫ل ل و‬

‫لج ي ال م ين‬.
‫ل و من‬ ‫م‬ ‫ من د‬.‫ا و من ي ا ا ال ا‬ ‫و ان‬ ‫ا من‬ ‫و نع‬
‫ا ل‬ ‫ ل‬.
‫ل و ن د ان يدنا و نبي ا م دا بد و بيب و‬ ‫ن د ان ال ال اال و د ال‬
‫ي ا و ن ا و ا ا م ي ا لي من ان يا و‬ ‫ال‬ ‫ا ل‬. ‫ل‬
‫ا‬ ‫عال لي و ل ل و وال و وا و‬ ‫ و ل‬.‫ل ال ا ن‬ ‫الق‬
.‫د‬ ‫ وو ا ال املين‬. ‫ وخل ا ال ا د ن ال د ن ال د ين من عد‬. ‫و با‬
‫ و ل قي ال ا‬. ‫و ان و ل‬ ‫و‬ ‫ل اا ا‬ ‫ام‬ ‫خ‬
‫عال لي‬ ‫ان‬ ‫الد ن‬ ‫ان إل‬ ‫ وال ن ا بع‬.‫والق ا وال ا عين‬
‫ إن م ال ن ا ق ا وال ن‬. ‫ا ق ا و يع‬ ‫ ما عد يا با‬.‫و لي ا عين‬
‫ا ال‬ ‫عال‬ ‫ ا‬.‫ن‬ ‫م‬

‫وما خلقت الجن واإلنس إال ليعبدون‬

Sva zahvala pripada Allahu Uzvišenom. Njega slavimo hvalimo i od Njega pomoć i
utočište molimo. Molimo Ga da nas zaštiti od zla naših duša i naših loših djela. Kome Allah na
pravi put ukaže niko ga na stranputicu ne može odvesti, a koga na stranputici ostavi niko mu na
pravi put ne može ukazati. Molimo Ga da nas učini od onih koji će biti sretni i na ovom i na
budućem svijetu. Neka je salavat i selam na posljednjeg Poslanika, Allahova miljenika
Muhammeda, njegovu časnu porodicu njegove ashabe, naše hrabre bosanske šehide, kao i na sve
one koji nose iman u svome srcu do kijametskog dana.
U prijevodu citiranog Kur’anskog ajeta Allah Uzvišeni kaže "Džine i ljude sam stvorio samo zato
da Mi se klanjaju" (Ez-Zarijat: 56). I zaista, svi propisi koje nam Gospodar propisuje, i namaz i
post i zekat i hadždž, ali i sve druge naredbe i zabrane, isključivo su propisani za čovjekovo dobro.
Nema nijedne naredbe, i nijedne zabrane, koji su propisani bez ikakvog razloga, ili da ne donose
čovjeku samo dobro ako ih se pridržava. Naš je život kratak, a ono što nam se propisuje, propisuje
nam se kako bi taj naš kratki život dobio svoj smisao, kako bi svojim životom na ovom svijetu,
zaradili lijepo vječno boravište. Ne postoji nijedan hadis, nijedan savjet po pitanju vjerskih i
društvenih normi, a da nosi neku negativnost ili da ima neke negativne konotacije. Islam je
savršena i jedina istinska i ispravna religija, islam nema manjkavosti, i sve na čemu se zasniva je
savršeno. Čak i u poređenju sa zapadom ili istokom, islam potrvrđuje svoje savršenstvo.
Zapadnjaci su opčinjeni materijalizmom, zapadnjaci previše pažnje usmjeravaju na novac i sve
ono što je prolazno, zaboravljajući pri tom duhovnu stranu čovjeka. S druge strane istočnjaci svu
pažnju posvećuju duhovnom stanju čovjeka, potpunom otuđenju od ovog svijeta. Od čovjeka se
traži da živi isposnički, i da samo na taj način može postići potpunu sreću. Dok islam traži od nas
da budemo na srednjem putu, da radimo za ahiret, ali da ne zaboravimo ni svoj udio na ovom
svijetu, islam čovjeku dozvoljava da uživa u dunjalučkim blagodatima, sve dok je to u umjerenim
granicama, islam od čovjeka traži da razvija svoju duhovnu stranu, dozvoljava se uživanje u
dunjalučkim blagodatima, ali sve dok ne zaboravi i ahiret. A iako je ta duhovna strana čovjeka,
danas na udaru od strane materijalista, sve je izvjesnije da bez toga čovjek biva osuđen na nesretan
život. Prema zvaničnim podacima, zbog depresije, u svijetu godišnje 300 000 ljudi izvrši
samoubistvo. A šta bolje štiti čovjeka od depresije, nego li njegov stalni kontakt s Allahom. Kada
zna da ima Kome da se obrati, kada zna da ima Jedan koji ga nikada neće ostaviti na cjedilu. Kada
zna da je ovaj svijet prolazan, lakše mu je podnositi sve nedaće, posebno što je za svako iskušenje
čovjek nagrađen od Allaha. I zaista, čak i ako sve od dunjaluka dobije, kratko će mu trajati. Prenosi
se predaja da je Alija r.a. prolazio s nekim prijateljima pored kabura, i rekao im O stanovnici
kabura, da vas obavijestim o onome što ste stekli na dunjaluku, vaši imeci su raspodijeljeni, vaše
kuće su naselili drugi ljudi, mnoge od vaših žena sada su se udale za druge ljude, sve što vam je
ostalo jesu vaša dobra i loša djela, a od dunjaluka nemate ništa. Allah traži od svojih robova da Ga
dozivaju i da Mu se obraćaju, da kod Njega traže utočište od svih nedaća i problema.

U Kur’anu se spominje dijalog između Gospodara i šejtana. U tom razgovoru prokleti šejtan se
zarekao da će dok god je ljudskog roda, prilaziti ljudima sa svih strana, i s desne i s lijeve, i sprijeda
i iza leđa. A zatim mu Allah Uzvišeni odgovara da njegove spletke neće imati rezultata kod
Allahovih iskrenih robova. Ono što je zanimljivo je da kada se spominju strane putem kojih šejtan
zavodi, ne spominje se da će prilaziti ljudima odozgo. Kao da nam se time želi poručiti da je taj
put rezervisan samo za kontak čovjeka sa Allahom i da šejtan tu nema moći. Da onaj ko bude radio
i trudio se da izgradi svoju vezu sa Allahom, nad takvom osobom šejtan neće moći sprovoditi svoje
spletke. Kao da nam se želi reći da se između iskrenog vjernika i Gospodara neće ispriječiti niko.
I vjernik je siguran sve dok održava vezu s Allahom, dokle god se Njega sjeća i na Njega misli,
dokle god se Njemu obraća i Njegovih zabrana čuva. I zaista šejtan nema nikakve moći nad onim
jezikom koji Allaha spominje, nema nikakve moći nad onim srcem koje Allaha voli, i ništa ne
može onom razumu koji često na Allaha misli. Jedan od glavnih razloga činjenja grijeha jeste
čovjekov zaborav na Allaha. Vjernik čini grijeh onog trenutka kada zaboravi na Gospodara, kada
zaboravi da će biti pitan za svako svoje djelo. I zato bismo trebali raditi na tome da se sjećamo
Allaha, kroz zikr odnosno spominjanje, i kada god smo to u mogućnosti da učimo zikrove kojima
nas je podučio Poslanik s.a.v.s. Što će nam uz Allahovu pomoć olakšati na putu dobroćudnosti, što
će nam smanjiti griješenje, a približiti nas Gospodaru. A kakva su srca i jezici koji su vezani za
Allaha, i kakva je nagrada za vjernika koji je toga svjestan i radi na tom putu popravljanja svog
stanja.

Ahmed ibn Hanbel je jedan od najvećih učenjaka u islamskom svijetu. Jedne prilike dok je bio na
putu, zadesi ga vrijeme namaza. On skrenu u mesdžid pored puta kako bi klanjao u džematu.
Nakon namaza ostao je u džamiji da ibadeti. Ali ga džamijski hizmećari koji počeše čistiti džamiju
istjeraše vani. Sve to je vidio pekar prekoputa džamije, vidio je kako izbaciše čovjeka iz džamije i
iako ga i ne poznaje, sažalio se i pozvao ga je u svoju pekaru. Ahmed ibn Hanbel primjeti kako
pekar stalno izgovara estagfirullah, i sve dok radi konstantno spominje Allaha. Kako se približi
vatri tako uzdahne pa kaže Kako li tek prži džehennemska vatra. Nakon izvjesnog vremena Ahmed
ibn Hanbela upita pekara Koliko dugo je u tom stanju, koliko godina na takav način radi, i ne
zaboravlja Allaha sve dok radi. Pekar odbi da odgovori. Ahmed ibn Hanbel mu reče Tako ti Allaha
reci mi koliko dugo si u takvom stanju, kunem ti se da neću nikome spomenuti ni tvoje ime ni
odakle si. Pekar mu reče Moj me gazda ovdje doveo prije 40 godina, i on je bio isti ovakav kao ja,
a ja sam evo 40 baš ovakav, ništa ti se ne pretvaram. Nijedan namaz nisam propustio u džamiji
prekoputa, i sve dok radim Allaha spominjem. Ahmed ibn Hanbel ga upita šta mu je Allah dao
zauzvrat, jer Gospodar onom srcu i onoj duši koja Ga toliko spominje i toliko voli, mora dati nešto
veliko zauzvrat, reci mi šta je Allah tebi dao. Pekar mu odgovori "Za što god sam digao ruke i
uputio dovu Allahu da mi da, Allah mi je dao. Sve što poželim uputim dovu i Allah mi omogući."
Ahmed ibn Hanbel se iznenadi,pa ga upita: "Zar nemaš ni jednu želju, a da ti Allah nije udovoljio?"
A pekar odgovori: "Pa imam jednu želju, mada još nisam uputio dovu Allahu, ali imam veliku
želju da upoznam učenjaka po imenu Ahmed ibn Hanbel, Čuo sam za njega i volio bih da ga
upoznam. Ahmed mu reče Ja sam Ahmed ibn Hanbel a tebi je zaista Allah veliko dobro dao, ne
samo da si upoznao Ahmeda ibn Hanbela, nego sam ti bačen pod noge.

U predaji dolazi da su učeni i pobožni ljudi iz prvih generacija kazali: ”Ko popravi ono što je
između njega i Allaha, Allah će popraviti ono što je između njega i ljudi.” I zaista lahko je primjetiti
da kada se vjernik vraća Gospodaru, postepeno se njegovi problemi u odnosu s ljudima počinju
rješavati, na bolji način nego što je vjernik mogao i zamisliti. Druga mudrost koju su nam ostavili
učeni i pobožni ljudi iz prvih generacija jeste: ”Ko popravi svoju nutrinu, Allah će popraviti
njegovu vanjštinu.” Ja vas molim da se vratimo Gospodaru, da Ga se sjećamo, da Ga spominjemo.
Allaha Uzvišenog molimo da nas pomogne na putu dobra, da nam popravi naše stanje, popravi
naše odnose jednih s drugima, da nas učini od onih koji vjeruju i koji svoju vjeru djelima potvrđuju.

‫ {وإ ا‬: ‫نظ ال‬ ‫با ك و عال‬ ‫ا ا‬ . ّ ‫ال ل العز ز الع‬ ‫و لغ ال ظا‬ ‫ن ال‬ ‫ال إن‬
}‫ن‬ ‫ا لعل‬ ‫ع ال ون‬ ‫ ئ الق ن ا‬.

‫ي‬ ‫ن ال‬ ‫ال‬ ‫ي‬ ‫ا من ال يطان ال‬

{ ‫اال‬ ‫د‬ ‫ان الد ن‬...}

{sjedenje}

‫لا‬ ‫ل‬ ‫وال‬ ‫ وال‬.‫د ال املين‬ ‫ال د‬

‫مخب ا‬ ‫ّز و ّ من ا‬ ‫ قا‬. ‫ف ال‬ ‫ن‬ ‫ا ل خام‬ ‫ عظي ا ل بي و‬.‫عين‬ ‫ب‬ ‫م دول و‬
).‫لي ا‬ ‫ل ا لي و ل ا‬ ‫ا ال ن م ا‬ ‫ا‬ ‫لّ ن ل ال ب‬ ‫وم‬ ‫ ( إن‬:‫و م ا‬

‫ا ك ل م دو ل‬ ‫ الل‬.‫يد مجيد‬ ‫ إن‬. ‫إ ا ي‬ ‫ليت ل إ ا ي و ل‬ ‫ا‬ .‫م د‬ ‫ِّّ ل م ٍد و ل‬ ‫الل‬

‫يد مجيد‬ ‫ إن‬. ‫إ ا ي‬ ‫ا ا ت ل إ ا ي و ل‬ .‫ م د‬.

{dova}

‫العظي‬ ‫دق‬ .‫ون‬ ‫عظ لعل‬ ‫و الب‬ ‫اء و ال‬ ‫ن ال‬ ‫و‬ ‫الق‬ ‫ان و ا اء‬ ‫م العد و اإل‬ ‫ان‬