UNIVERZITET U TRAVNIKU

EDUKACIJSKI FAKULTET
SPECIJALNE NAMJENE

MOTORIČKE SPOSOBNOSTI
SEMINARSKI RAD IZ MOTORIKE

Kandidat Mentor
Rafo Jozić prof. dr. Branimir Mikić

Travnik, lipanj, 2017.

Sadržaj
1. UZRASTDO 18. MJESECI ................................................................................................................ 4
1.1 Uloga odrasle osobe u razvoju motoričkih sposobnosti kod djece. .............................................. 5
1.2 Igre i aktivnosti uzrasta do 18 mjeseci ......................................................................................... 6
1.2.1 Aktivnosti i igre u ležećem položaju……………………………………………………………………………………….6
1.2.2 Hodanje ...................................................................................................................................... 6
2. Uzrast od 18- 24 mjeseca…………………………………………………………………………………………………………..6
2.1 Uloga odraslog u razvoju motoričkih sposobnosti kod djece uzrasta od18 – 24 mjeseca………….7
2.2 Igre i aktivnosti uzrasta od 18 - 24 mjeseca……………………………………………………………………………….7
3. UZRAST OD 24 - 36 MJESECI……………………………………………………………………………………………………….8
3.1 Uloga odraslog u razvoju motoričkih sposobnosti kod djece uzrasta od 24 -36 mjeseci……………9
3.2 Igre i aktivnosti uzrasta od 24 - 36 mjeseci………………………………………………………………………………..9
ZAKLJUČAK………………………………………………………………………………………………………………………………10
LITERATURA…………………………………………………………………………………………………………………………….11

2
UVOD

Pojam motorika je latinskog porijekla znači pokretač a označava kretanje, učenje o

funkcijama kretanja. Kao disciplina, motorika proučava razvoj ljudskih pokreta, fiziološke
razine upravljanja aktivnošću kretanja, sposobnosti kretanja (motorne), modele kretanja,
povezanost emocijalno- socijalnog i psihomotornog razvoja, utjecaj tjelesnog vježbanja na
organizam, poremećaje u motornom razvoju. Povezanost psihičkih i tjelesnih funkcija
ispitivali su još stari Grci i istočnjački mislioci, kako bi započeli organizirani pregled veze
između ta dva područja u 20. stoljeću.
Motorne sposobnosti mogu se shvatiti kao funkcionalne strukture, koje se aktiviraju
kada je potreban određeni motorni zadatak. Brzina je sposobnost pomicanja s jedne točke u
drugo u kratkom vremenu. Koordinacija je sposobnost usklađivanja pokreta tijela u prostoru i
vremenu. Ravnoteža balansira Zemljinu gravitaciju. Snaga je sposobnost učinkovite uporabe
mišića. Mobilnost je sposobnost stvaranja velikog kretanja. Preciznost je sposobnost precizno
usmjeravanja pokreta. Postoje različiti modeli kretanja i karakteristični pokreti koji se javljaju
u različitim stupnjevima razvoja kretanja: modeli kretanja u ležećem položaju pri rođenju -
refleksi, modeli kretanja prema gore - podizanje glave i drugih (2 mjeseca), modeli kretanja u
stojećem - swingingu, ravnoteže i drugih .
U prvim mjesecima djetinjstva, odrasle osobe, pored imenovanja fizioloških potreba,
moraju zadovoljiti prirodne razvojne potrebe djeteta za kretanje. U procesu njege, u dijelu
vremena kada je dijete budno, s pažljivim i nježnim dodirom, tople, blage riječi, s
odgovarajućom glazbom, izazivaju dijete osmijehom, žvakanjem i snažnim pokretima. Važno
je stvoriti uvjete za obavljanje motornog djelovanja, odabrati mjesto izvedbe: krevet, stol,
toplotni pod, prostirku, unutarnji ili vanjski prostor - terasu, dvorište, kako bi se dijete stavilo
na raspolaganje raznim predmetima i igračkama kako bi se obogatili motoričke sposobnosti.
Provođenje motornim igrama i aktivnosti na svježem zraku malog dječjeg organizma, ubrzava
i poboljšava kretanje tvari, poboljšava probavu, povećava apetit i ima dobar učinak na dobar
san i na imunitet djeteta.
skup aktivnosti treba biti izveden na takav način da se funkcionalne sposobnosti svih
organa razviju jednako, jer jedino to podiže opću funkcionalnu sposobnost dječjeg organizma,
pravilno držanje tijela tijekom kretanja i odmora, otkrivanje i uklanjanje prvih nepravilnosti
kako ne bi postale tjelesne deformacije.

3
UZRAST DO 18. MJESECI

U novorođenom djetetu možemo jasno razlikovati neke specifične reflekse i spontane,

uglavnom nekoordinirane pokrete različitih dijelova tijela (udovi, pokreti cijelog tijela, itd.) U
drugom mjesecu života bebe još uvijek nema voljne kontrole kretanja. U tom razdoblju, kada
položimo dojenčad na trbuh ono podiže glavu na lijevo ili desno i intezivno pokreće ruke i
noge.
U određenom poretku odvija se koordinacija kretanja, kontrola se uspostavlja od glave do
donjih udova i od sredine do periferije tijela. U tom razdoblju dijete djelomično upravlja
mišićima koji pomiču očne jabučice i usmjeravaju oči prema osobama i objektima.
Razvoj nadoknadivog djelovanja ima sljedeći tijek: dok leži na leđima u drugom i
trećem mjesecu, dijete provodi nepravilne pokrete ruku kada gleda objekt, u četvrtom mjesecu
pažljivo promatra objekt i čini pokrete koji još uvijek nisu dostupni, u petom mjesecu obje
ruke pristupaju slučaju i dotaknuti ga, u šestom i sedmom mjesecu objekt je uspješno
postignut, manipuliran njome, u sedmom mjesecu može se premjestiti s jedne strane na drugu.
Svi ovi pokreti dohvaćanja do kraja osmog mjeseca u početku su neusklađeni i neprecizni.

U osmom mjesecu pokušava se podići sa sjedenja na stojeći položaj, nastojeći zadržati

tu poziciju. Dojenčad počinje samostalno puzati, zatražiti dodavanje lopte za bacanje, sa
odraslima razmjenjuje pokrete davanja i primanja i pokazuje interesiranje za nove predmete.
S devet mjeseci, dijete može zauzeti sjedeći položaj, stojeći ako ga držimo pod
pazuhom, s deset mjeseci može izaći na klečeći položaj kada napuni godinu dana može da se
izvuče u stojeći položaj, da kraće vrijeme stoji na jednoj nozi, da se spusti iz stojećeg u
sjedeći položaj, da hoda kad ga držimo. U razdoblju od 8-12 mjeseci završava se proces
dostizanja.
U dobi od 12-18 mjeseci, razvoj kontrole tjelesnog gibanja kreće se u smjeru glave
prema donjim udovima i dovodi do motornog ponašanja specifičnog za čovjeka, stojanje i
uspravno hodanje. Svaka nova aktivnost djeteta u motoričkoj i intelektualnoj sferi bi trebala
doći do razumijevanja odraslih, čak i ako se ne slažu s njom, oni ne bi trebali reagirati na
način koji on bi uplašio dijete.

4
1.1 Uloga odrasle osobe u razvoju motoričkih sposobnosti kod djece.

Odgojem i brigom za djecu, u ovom razdoblju njihova razvoja bave se roditelji. Prva
godina, od rođenja do prve godine, zovemo djetetovo razdoblje. Prva četiri tjedna života
nazivamo razdoblje novorođenčeta, novorođenčad se prilagođava životu izvan maternice, a u
tom razdoblju vrlo je osjetljiva i potpuno ovisi o skrbi i brigi roditelja. Prvi mjeseci su
razdoblje upoznavanja i prilagodbe obitelji novom članu. To je vrlo lijepo ali stresno
razdoblje.

Pored imenovanja fizioloških potreba u prvim mjesecima djetinjstva, odrasle osobe

trebaju obratiti pažnju na kretanje djeteta, a omogućit će mu vježbanje onih pokreta za koje je
dijete zrelo.
Sa djecom do tri mjeseca potrebno je govoriti što je češće i duže, izazivajući ih žvakanjem i
živahnim pokretima. U tom razdoblju dijete ima veliku potrebu za uspravnim pozicioniranjem
i stoga treba pomoć. Nove motorizirane aktivnosti ne traju dugo, kako ne bi izazvale
nepotrebne terete i trebale bi biti prilagođene individualnim sposobnostima djeteta.

Dječja sjedalica mora biti okružena odgovarajućim igračkama (zvukovima, manjim

lutkama s životinjskim likovima itd.), Odgovarajućim udobnim prostorom, podrškom i
sigurnošću odraslih. Tijekom tog razdoblja pozornost djeteta privlači stavke kao što su prsteni
različitih oblika, boja i zvukova , zvona, šarene šalove, vrpce, baloni koji se trebaju staviti na
dohvat ruke, tako da ih dijete može dotaknuti i gledati.

U dobi od 12-18 mjeseci djeca se kreću dosta, stoga je nužno osigurati adekvatne
uvjete. Ona tada sama puze i pridržavaju se za nešto, hodaju gurajući kolica ispred sebe, penju
se i hodaju samostalno. Hodanje postaje glavni oblik aktivnosti kod djece koja su počela
samostalno da hodaju tako da odrasli treba da omoguće deci da hodaju po različitim
površinama (po travi, po šljunku, uzanim stazama travnjaka ne prelazeći njihove granice).

5
1.2 Igre i aktivnosti uzrasta do 18 mjeseci
U ovom dobu djeci treba pružiti takozvane preventivne i poticajne aktivnosti.
Preventivne aktivnosti usmjerene su prema uravnoteženom, skladnom razvoju mišićno-
koštanog sustava, jačanju vrata kralježnice i ramena, zdjelice i nogu, kao i sprečavanje
deformacija, uklanjanje nedostataka, razvoj brzine, vještina i koordinacija. Poticajne
aktivnosti usmjerene su na razvijanje spontanih aktivnosti i zadovoljavanje razvojnih potreba
djeteta za kretanje, razvoj fine motorike (dodirivanje, hvatanje), razvoj složenih motoričkih
aktivnosti (ustajanje, sjedenje, hodanje, puzanje).

1.2.1 Aktivnosti i igre u ležećem položaju

- Aktivnosti i igre u ležećem položaju trebali bi malo podignuti nogu, dati joj prst ili
igračku da podignu ruke, ako nas uhvatite, trebate podići malo.
- Omogućiti mu da se okreće na stomaku i na leđima, prvo uz našu pomoć a kasnije
i samostalno.

1.2.2 Hodanje

-dodavanjem kreveta, stolova, stolica, klupe, samohodnih kolica za hodanje, dijete

se potiče da samostalno hoda pozivom na kratku udaljenost, čime dijete postaje stabilnije.

- Djetetu možemo zadati zadatak da nam donese neki predmet ili isti vrati na
mjesto.
- Hodanje sa promjenom smjera, hodanje između prepreka na neravnoj površini.

6
Uzrast od 18 - 24 mjeseca

Ovo razdoblje karakterizira nastavak razvoja kontrole okomitog položaja i kretanja

iz položaja podizanja. U tom razdoblju djeca hodaju nezavisno i gotovo pa neprekidno s
kraćim pauzama, izražavajući radost i zadovoljstvo vlastitom aktivnošću.

Samostalno stajanje je već automatizirano oko 20 mjeseca, dijete može da stoji na jednoj
nozi, može se sagnuti iz stojećeg položaja, uzeti predmet sa poda i ponovo uspraviti. Korak je
stabilan s određenom duljinom, širina između stopala je oko 5 centimetara, a prilikom hoda
dijete može da okreće glavu da bi nešto vidjelo. Motorika ruku se razvija sve više, dijete
spretnije dohvaća i udaljenije predmete, može da baca predmete, da puni posudu kockama, da
okreće stranice knjige, da pomaže pri oblačenju odjeće...
Djeca također vole rasipanje i prelijevanje pa se za tu svrhu treba osigurati voda ili
neki drugi materijal (pijesak). Vještina im omogućuje osvajanje neovisnog prostora.

2.1 Uloga odraslog u razvoju motoričkih sposobnosti kod djece uzrasta od18 – 24
mjeseca

Vrlo je važno da odrasle osobe u ovom razvojnom razdoblju podržavaju svoju djecu s
radošću u hodanju, pružaju dovoljno prostora u sobi, terasi ili dvorištu, tako da se zadovolje
potrebe djeteta za kretanjem i mogućnost da savlađuju prepreke prilikom kretanja. Igračke i
predmeti koje dijete nosi trebaju biti na dohvat ruke, a zatim predmeti prikladni za vuču i
penjanje.
U ovom razdoblju djeca se rado igraju predmetima koji mogu da se smještaju i
razmještaju, stvarima za preoblačenje. Uključivanjem odrasle osobe u igru slobodnog djeteta,
igra može biti raznovrsnija i dijete zadovoljno.

2.2. Igre i aktivnosti uzrasta od 18 - 24 mjeseca

U ovom dobu, djeca hodaju samostalno i gotovo neprekidno rade s kraćim

odmorištima. Oni mogu prevladati prepreke kao što su stepenice, visine, protežući se kroz
uske prolaze, šetnju velikim objektima, uskim tepihom, hodajući na površini koja je ispod njih
(jastuci, madraci). Djeca su spremna nositi različite predmete na sve moguće načine, u jednoj
ili obje ruke, na glavi, ispod pazuha, a istodobno se igrati (tako da stavljaju jedan predmet u
drugi, udaraju, udaraju, kucaju itd.) Mogu predmete prenositi u kutijama različitih dimenzija.
Kao i kod prethodnog, imamo preventivne i poticajne aktivnosti. Za prevenciju treba
omogućiti uravnotežen i skladan razvoj mišićnog sustava (jačanje ramenog pojasa i osjetljive
dijelove kralježnice, vrat i lumbalni dio , leđne i trbušne mišiće, mišiće ruku i nogu),
sprečavanje deformacija, uklanjanje nedostataka, razvoj brzine, agilnosti i koordinacije.

7
 Poticajne aktivnosti trebale bi utjecati na razvoj ruku, razvoj i poboljšanje
kompleksnih motoričkih aktivnosti (brza i spora hodanja, hodanje između prepreka, hodanje
na uskoj površini, razvijanje sposobnosti održavanja ravnoteže, razvijanje orijentacijskih
vještina).

U ovom razdoblju djeca su vrlo motivirana za kreativne igre. Kroz svakodnevni unos
hrane, higijene, igre djeteta ovog doba, susreće se s prostorijama, institucijama i postupno se
orijentira u njih. Život djece ne bi trebao biti ograničen na unutarnji prostor jer značajno
smanjuje utjecaj prirodnog okoliša. Iskustva stečena promatranjem i sudjelovanjem u
aktivnostima odraslih, dijete prenosi na plan igre različitim predmetima : posudama, lutkama ,
automobilima itd..

3. UZRAST OD 24 - 36 MJESECI

Na ovom uzrastu djeca su stalno u pokretu, mnogo hodaju, trče, penju se, skaču.
Njihove se igre često sastoje od raznih pokreta koji se neprestano mijenjaju, malo puze
četveronoške oponašajući neku životinju, malo se penju na nešto da bi mogli skočiti s toga,
trče za loptom, obručem, ili jedni za drugima.

Za razliku od prethodnih dobnih skupina, djeca u dobi od 24 do 36 mjeseci u igri

donose dodatnu akciju koja zahtijeva složena i koordinirana kretanja, urednost, potrebu da
često obraćaju odraslima, a pojavljuje se i nov način upotrebe igračaka (vraćanje kocki u
kutiju, djeca ih redaju nastojeći da ih sve smjeste , obraćajući se istovremeno sestri
odgajatelju za pomoć vraćajući kocke, loptice). Djeca ove dobi često stvaraju ritmičke
pokrete, pokušavaju se voljeti igrati, udariti nogama u ritmu, hodati uz glazbu i izvoditi
razne pokrete s predmetima (zastavama, prugama, cvijećem) tako da budu usklađeni ritmom.
U toj dobi djeca su već naučila higijenske navike, oslanjajući se na sposobnost razumijevanja
onoga što je također temelj za prihvaćanje ispravnog i pozitivnog stava prema zdravlju za
kasnije razdoblje.

8
3.1 Uloga odraslog u razvoju motoričkih sposobnosti kod djece uzrasta od 24 -36
mjeseci

U ovom starosnom razdoblju , odrasli treba da osiguraju dovoljno mjesta na

otvorenom i zatvorenom prostoru za razne dječje igre i aktivnosti, da bi djeca moglo da
provoditi svoje aktivnosti neometano. Pored prostora za aktivnosti treba osigurati lopte svih
veličina, kamenčiće, balone, loptice od papira, ping-pong loptice, vozila u koja može
istovremeno da stane više djece , lutke od različitih materijala i različitih veličina, igračke
koje predstavljaju predmete u domaćinstvu i dr..

Nije dovoljno da odrasli osiguraju uslove za igru djece , već je neophodno da i oni
sami aktivno učestvuju u igri., da promatraju i prate zainteresiranost djece , na koji način
koriste predmete i igračke i utvrde što bi od igračaka još imalo poticajni učinak na njegov
razvoj i njegovo stjecanje. Samo prisutnost odrasle osobe donosi veliku radost djetetu.

3.2 Igre i aktivnosti uzrasta od 24 - 36 mjeseci

U ovom periodu djeca su u stalnom pokretu, mnogo hodaju, trče, penju se, skaču, čas
puze četveronoške , imitiraju neku životinju (psa, mačku), penju se na nešto samo da bi sa
istog skočili, vole i upražnjavaju igru savladavanja prepreka i to kombiniraju sa
savladavanjem veoma različitih i zanimljivih prepreka. Rado upražnjavaju hodanje po
šljunku i trčanje po niskoj i visokoj travi, strminama, uzbrdicama i nizbrdicama, snijegu, ledu,
blatu., hodanje po pravoj liniji, zategnutom konopu kao i hodanje sa zaustavljanjem i
promjenom pravca kretanja.

Lopta se koristi na različite načine, kotrlja po podu, travi, stazi, nagnutoj dasci ili niz
tobogan.
Djeca rado bacaju i kamenčiće, loptice od papira, zatim ih sakupljaju da bi mogli ponovo da
ih bace. Značajno mjesto zauzimaju i igre na snijegu , pravljenje Snješka, raznih uzvišenja i
hodanje stazama.
Djeca ove dobi često mogu izvoditi ritmičke pokrete, mogu igrati, pratiti svoj ritam s nogama,
hodati uz glazbu, izvoditi razne pokrete s predmetima, usklađivati ih s ritmom.

A ovdje, u ovom dobu, treba obratiti pažnju na preventivne aktivnosti koje utječu na
skladan razvoj svih dijelova mišićno-koštanog sustava, jačanje kralježnice, trake za ruke,
ruku, jačanje leđa i mišića trbuha. Pozornost treba posvetiti istezanju svih dijelova tijela,
pokretljivosti zglobova, pravilnom držanju tijela u mirovanju i pokretu, brzini, vještini i
koordinaciji kretanja, čime se izbjegavaju mnoge deformacije u kasnijem razvoju djeteta.
aktivnosti usmjerene izravno utječu na koordinaciju lokomotornog sustava ruku i stopala,
precizno (finu) motoriku , za usavršavanje hvatanja, valjanja, bacanja, podizanja s jednom ili
obje ruke. Stvaraju se uslovi za razvoj preciznosti, točnosti , razvijanja pažnje i samostalnosti.

9
ZAKLJUČAK

Motoričko ponašanje djece je predstavljeno cjelokupnom motoričkom aktivnošću

koju djeca mogu da izvedu u igri, sportskim i rekreativnim aktivnostima, u mnogim
svakodnevnim aktivnostima kod kuće samostalno ili kod najranijeg uzrasta uz pomoć starijeg.
Ono zavisi od raznih komponenti ali najprije od razvoja motoričkih sposobnosti i razvoja
motoričkih navika.

To se primjenom odgovarajućih vježbi i aktivnosti može direktno uticati na njihovo

otklanjanje Izbor aktivnosti treba vršiti tako da se funkcionalne sposobnosti svih organa
ravnomjerno razvijaju, jer se samo tako podiže opća funkcionalna sposobnost dječijeg
organizma, pravilno držanje tijela pri kretanju i mirovanju, uočavanje i otklanjanje prvih
nepravilnosti kako one ne bi prerasle u tjelesne deformacije.

Važno je stvoriti uslove za izvođenje motoričkih aktivnosti, birati mjesto izvođenja:

krevet, pult, topli pod, strunjača, zatvoreni ili otvoreni prostor – terasa, dvorište, staviti djetetu
na raspolaganje različite predmete i igračke u cilju obogaćivanja motoričkih sposobnosti. Kad
vremenski uslovi dozvoljavaju vježbe se treba izvoditi na otvorenom prostoru, u dvorištu ili
pored otvorenog prozora. Izvođenje motoričkih igara i aktivnosti na svježem zraku jača dječji
organizam, ubrzava i poboljšava promet materija, poboljšava varenje, povećava apetit i
povoljno utječe na dobar san i na imunitet djeteta.

10
LITERATURA

1. Bolwby, J. (1969). Attachment and loss. New York: Basic Books.

2 . Jovančević, M., Ježić, C. (2007). Nasljeđe, ljubav i njega u ranom razvoju
mozga. Dijete, vrtić, obitelj, 48, 24 - 26.
3. Milanović, D. (2010). Teorija i metodika treninga. Zagreb: Društveno
veleučilište u Zagrebu; Kineziološki fakultet u Zagrebu.
4. Neljak, B. (2009). Kineziološka metodika u predškolskom odgoju. Zagreb:
Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
5. Starc, B., Čudina Obradović, M., Pleša, A., Profaca, B., Letica, M. (2004).
Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi. Zagreb: Golden
marketing - Tehnička knjiga.

11