Vršnjačko nasilje u školama pojava, oblici i faktori

Sažetak

Cilj ovog rada je da se navedu vrste pojava, oblika i faktora vršnjačkog nasilja kao i da se
iste pojasne, zašto to nasilje nastaje koji su to oblici nasilja i ko su faktori nasilja među
vršnjacima. I da se na kraju dovede do zaključka šta bi bilo najbolje da se uradi i poduzme
kada je u pitanju nasilje, kako bi trebalo roditelji da reaguju, a kako nastavnici ujedno kako
svi odagajatelji treba da postupe u tim situacijama. Vršnjačko nasilje je nasilje kada skupina
vršnjaka uznemirava i napada osobu, to jest njihovog vršnjaka. Nasilje može biti: verbalno
(dobacivanje, izrugivanje, omalovažavanje, prijetnje), socijalno (izbjegavanje, ignorisanje,
isključivanje iz aktivnosti, širenje zlobnih tračeva), psihološko (oštećivanje imovine i bacanje
stvari, prijeteći pogledi, praćenje), fizičko (guranje, rušenje, udarci), seksualno (neprimjereno
dodirivanje), ekonomsko (omalovažavanje zbog financijske razlike poput
jeftinijeg smartphonea) i sl. Psiholozi smatraju da je nasilnicima nasilje maska kojom
prikrivaju osjećaj boli i neprilagođenosti, a kojeg na taj način zamjenjuju osjećajem
superiornosti. Motiv za nasilje nisu ljutnja ili prethodni konflikt nego prezir prema žrtvi koja je
po nečemu drugačija (visoka, niska, pametna, siromašna, bogata, lijepa, ne tako lijepa,
mršava, debela, mlađa, starija. (https://www.hocu.ba/index.php/hocu.info/sta-je-sve-
vrsnjacko-nasilje/)

Žrtva nasilja se postaje kada osoba ne prijavi nasilje osobama koje bi joj mogle pomoć.

Ključne riječi:

Nasilje, vršnjaci, verbalno, fizičko,seksualno, socijalno, psihološko, ekonomsko,

samopouzdanje, agresivnost, škola, roditelji,

Pojava vršnjačkog nasilja

Do pojave vršnjačkog nasilja pretežno dovodi neujednačeno vaspitanje vršnjaka od strane
njihovih roditelja, jer postoje različiti tipovi roditelja i različiti stilovi odgoja, ali postoje i
drugi uzroci pojave vržnjačkog nasilja kao što su na primjer: ugroženost, kao što sam navela
da (psiholozi smatraju da je nasilnicima nasilje maska kojom prikrivaju osjećaj boli i
neprilagođenosti) , zatim anksioznost, te loše imovnisko stanje gdje učenik radi novca
napada druge učenike, preziranje drugih koji su drugačiji itd. Vršnjačko nasilje kod djece
dovodi do gubljenja samopouzdanja do povlačenja u samoga sebe što dovodi do velikog
problema po djetetovu ličnost i budući život u odrasloj dobi. Kada govorim o neujednačenom
vaspitanju koje dovodi do pojave nasilja govorim i o različitim tipovima roditelja, a imamo
četiri tipa roditeljstva prvo ću spomenuti nezainteresovani tip roditelja odnosno autoritarni (
hladan i nezainteresovan tip roditeljstva) u tom stilu odgoja roditelji postavljaju prevelike
zahtjeve za djete a da pri tom ne pružaju podršku djetetu. Kod ovog tipa roditeljstva djeca su
često nesigurna i povucena a mogu biti i izrazito agresivna. Drugi tip roditelja koji ću
spomenut jesu roditelji su permisivni tip roditelja kod kojih je prisutno odsustvo kontrole i
zahtjeva, njihova djeca su nesigurna impulzivna, sklona agresivnosti, slabe su samokontrole.
Treći tip roditelja je indiferentni tip roditelja kod kojeg je slaba kontrola i emocionalna
hladnoća prema djetetu, njihova djeca su neposlušna, neprijateljska, niskog su
samopoštovanja delikventnog su ponašanja i slabe samokontrole. Četvrti tip je autoritativni
demokratski stil dobra kontrola ujedno i emocionalna toplina, njihova djeca imaju
samopouzdanje, potiču djecu u kreativnosti u znatiželji, vode računa o djetetovim osjećajima i
kod takvih roditelja djeca su puna samopouzdanja sigurna su u sebe imaju dobru
samokontrolu i jako su odgovorna. Sljedeće o čemu ću govorit jest nasilje koje nastaje zbog
lošeg imovinskog stanja (loše financijske situacije) npr. kao što je već navedeno radi telefona
ako je slabija marka telefona u jednog djeteta njegovi vršnjaci će ga izazivat jer nema telefon
kao oni ili npr. ako djete koje nema para zatraži od nekoga da mu posudi pare taj neko odbije
da posudi to djete što je zatražilo može burno reagovati napasti ga jer mu nije dao novac. U
ovom slučaju kada su financije u pitanju može doći do napada i od strane koja je dobrog
imovnskog stanja a i od strane koja je lošeg imovinskog stanja. Preziranje drugih koji su
drugačiji u nečemu uspješniji je još jedan uzrok pojave nasilja. Vršnjaci napadaju ako je neko
bolji u nečemu od njih izazivaju ga vrijeđaju iz osjećaja zavidnosti prema toj osobi jer se ta
osoba ističe i samim tim je drugačija od njih, onda ako neko djete ima teškoću neku u razvoju
koja nema mentalne smetnje pa ide u redovnu školu npr. hormon rasta ako je djete nisko
izazivat će ga jer je drugačije od njih nije normalne visine itd. Ovo su najučestaliji uzroci
pojave nasilja među vršnjacima.
Oblici vršnjačkog nasilja

Postoji nekoliko oblika vršnjačkog nasilja, a to su: verbalno (dobacivanje, izrugivanje,

omalovažavanje, prijetnje), socijalno (izbjegavanje, ignoriranje, isključivanje iz aktivnosti,
širenje zlobnih tračeva), psihološko (oštećivanje imovine i bacanje stvari, prijeteći pogledi,
praćenje), fizičko (guranje, rušenje, udarci), seksualno (neprimjereno dodirivanje),
ekonomsko (omalovažavanje zbog financijske razlike poput jeftinijeg smartphonea), nasilje
putem interneta itd.

Verbalno nasilje je najčešći oblik nasilja među vršnjacima. Takvo nasilje odgajatelji obićno i
često zanemaruju. Ovom obliku nasilja se ne pridaje značaja toliko koliko fizičkom ili
nekom drugom obliku npr. seksualnom.Ovakvo nasilje često prolazi nekažnjeno. Također i
ovo nasilje može jako puno uticati na osobu i njeno samopouzdanje i može da bude kobno po
ličnost osobe. Verbalno nasilje karakteriše dobacivanje, izrugivanje, omalovažavanje i
prijetnje. Negativno dobacivanje pojedincu može biti izuzetno neugdno još pogotovo ako ima
u okolini „publike“ odnosno vršnjaka koji to sve prate a neki od njih se čak i uključe u
dobacivanje. Na taj način kod osobe može doći do povlačenja u sebe, stida, i gubljenja
samopouzdanja. Izrugivanje takođe utiče na samopouzdanje osobe koja je nešto drugacija od
ostalih, pretežno se izrugivanje dešava osobama koje su drugačije u nečemu od ostalih kao što
je već navedeno da li iz financijskih razloga ili fizičkih osobina žrtve nasilja. Omalovažavanje
je kada osoba koja je slaba pokušava nekog drugog kojoj je u nečemu bolji od nje
omalovažavat kako bi uzdigla sebe, ili ako je osoba npr. bolje financijske situacije pa
omalovažava osobu koja je slabije financijske situacije (slabijeg imovinskog stanja). U kojem
god aspektu je omalovažavanje to omalovažavanje može puno da povrijedi osobu. Prijetnje se
mogu desiti evo pošto se ovdje govori o nasilju npr. ako neko prijavi neki oblik nasilja
(učenik prijavi da ga je neko vrijeđao verbalno, može od tog nekog dobit prijetnju da će „bit
batina poslije škole“ dakle može nasilje jedno prerast u drugo još gore nasilje) često imamo i
ovakvih slučajeva. Ovdje sam navela nekoliko primjera za vrste verbalnog nasilja.

Socijalno nasilje kod ovog nasilja su nasilnici obično ugrožene osobe iz nekog razloga te iz
toga od strane njih proizilazi nasilje kao samoodbrana.Socijalno nasilje je (izbjegavanje,
ignoriranje, isključivanje iz aktivnosti, širenje zlobnih tračeva). Izbjegavanje je kada osoba
izbjegava ljude koji su „niži“ u nečemu od nje ili izbjegavanje je kada osoba izbjegava
napadača odnosno nasilinka. Ovdje osoba koja izbjegava ljude koji su u nečemu „niži „
odnosno slabiji vrijeđa takvim ponašanjem, a osoba koja izbjegava napadača izbjegava ga iz
samoodbrane. Ignorisanje je nasilje i vrijeđanje opet osoba koje se razlikuju od drugih, jer se
to najčešće dešava upravo tim osobama koje se razlikuju. Isključivanje iz aktivnosti i opet
ću da spomenem tu različitost pojedinac će bit diskriminiran u koliko je drugačiji od drugih
po bilo čemu. Tu čak i nastavnici mogu da pogriješe djeljenjem učenika ako npr.naprave
grupe kada se nešto radi odvojene grupe lošijih i boljih učenika, time ukazuju na razliku
učenicima i tako djeca počinju drugu slabiju djecu da isključuju i pored škole iz društva itd.
Dakle najbolje bi bilo da se kada se radi sa djecom djeca u grupe mješaju i lošiji učenici u
znanju i oni bolji da do ovoga ne bi dolazilo. Širenje zlobnih tračeva je kada djeca iz zavisti
prema nekom pojedincu pričaju laši i neistine o njemu kako bi ispao loš u očima drugih i
kako bi narušili pozitivno mišljenje kod drugih ljudi o tom pojedincu. To ugrožava život
pojedincu njegovu ličnost.

Fizičko nasilje podrazumjeva guranje, udarce, tuču. Tuča je glavni oblik fizičkog nasilja.
Fizički napad dovodi do tuče (u tuči moraju učestvovati najmanje dva lica), a posljedica tuče
se ispoljava kroz negodovanje građana, ugrožavanje njihovog spokojstva i remećenje javnog
reda i mira. Djeca, maloljetnici, najčešće čine krivična djela u oblicima nanošenja lakih i
teških povreda u tučama u školama, sportskim priredbama, porodicama, na ulici itd. Nasilje
mladih je ne samo u porastu među delinkventima i asocijalnim licima nego i među tzv.
„normalnim“ pripadnicima mlade generacije. Broj oružanih obračuna među đacima je u
svjetskim razmjerama u stalnom, iako u najvećem broju zemalja u blagom porastu. Broj đaka
ubijenih od školskih drugova iz godine u godinu je sve veći, a i ostali vidovi nasilja su u
porastu. Dovoljno je samo otvoriti dnevne novine i u „crnim hronikama“ naići na vijesti o
različitim svakodnevnim oblicima nasilja roditelja nad djecom, djece nad roditeljima, kao i
djece nad djecom. Dječaci silovali svoju drugaricu; „drugovi“ bacili druga sa mosta; četvorica
momaka „na brzinu“ isprebijala učenika; otkriven pedofilski lanac, itd. – samo su neke od
mnogobrojnih vijesti i naslova „crnih hronika“ koji neprestano ukazuju na postojanje
različitih oblika nasilja u našem običnom i svakodnevnom životu. Stoga je potreba
poznavanja i ispitivanja ove pojave od velikog značaja za spoznaju porijekla nasilja
(društvena kriza, nestabilnost i anomija, demokratizacija i liberalizacija društvenih odnosa
koji dovode u pitanje i mijenjaju čvrst i koherentah sistem vrijednosti, kao i pad kulturnih i
moralnih vrijednosti, neprihvatanje društvenih normi, društvena otuđenost i samootuđenost
samo su neki od faktora koju utiču na razvoj nasilja), radi adekvatnog djelovanja na planu
suzbijanja i primjene preventivnih mjera u cilju eliminisanja ove deformacije društva.
(http://education.muprs.org/wp-content/uploads/2014/12/Zbornik-Vrsnjacko-
nasilje.pdf?fbclid=IwAR3k6Fw1rYccHsxcVoJOTxOOc7xCJ1NAfWb3cYoewAz-
Z7nM4e9UyDKyQVw)
Faktori vršnjačkog nasilja

Faktori vršnjačkog nasilja su porodična dinamika, poremećaj socijalne kognicije, socijalno

ekonomski status porodice, socijalno okruženje, uticaji medija i mas kulture, modeli vaspitnih
stavova, neprihvatljivo ponašanje kao posljedica vaspitanja. Porodična dinamika se odnosi na
ponašanje djeteta koje je nasilno, kao i djeteta žrtve, od samog početka života razvija se u
okviru porodičnih odnosa (prije svega u odnosu sa roditeljima ili njihovom zamjenom).
Ključno za odnos roditelj – dijete je razvoj bazičnog povjerenja, emocionalne sigurnosti i
postavljanje granica. Poremećaj socijalne kognicije – način na koji ljudi misle o sebi i
socijalnom svijetu. Socijalno-ekonomski status porodice ne može se direktno dovesti u vezu
sa nasilnim/agresivnim ponašanjem, ali se nizak socijalno-ekonomski status porodice
reflektuje na druge faktore koji dovode do problema u ponašanju djece i mladih. Roditelji
niskog socijalno-ekonomskog statusa mogu biti ograničeni u svojim vaspitnim postupcima ili
se može desiti da svoj status doživljavaju kao frustraciju (osujećenje) i „brane“ se agresijom
koju djeca prihvataju kao model ponašanja. Socijalno okruženje, posebno uticaji vršnjačkih
grupa koje mogu biti u osnovi prosocijalno i antisocijalno orijentisane, tj. mogu imati
podsticajan uticaj na razvoj socijalnih vještina ili mogu razvijati neadaptirane oblike
ponašanja. Podržavajući se međusobno, grupe djece antisocijalne orijentacije mogu
demonstrirati različite (i stalno nove) oblike ponašanja i tako stvarati prilično tvrdokorne
obrasce koji se šire u socijalnim grupama. Raznovrsnost medija i mas kulture, ovdje su
prikazani samo mehanizmi njihovog uticaja na ponašanje djece i mladih. Redovno gledanje
emisija nasilničkog sadržaja: - izaziva uzbuđenje koje može da otkoči agresivne tendencije,
koje su u određenoj mjeri prisutne kod svake osobe, - može da desenzibiliše djecu i mlade u
vezi sa nasiljem tako da agresivno ponašanje počinju smatrati prihvatljivim i normalnim, -
može modelovati i potkrijepiti predstave, saznanja i stavove o nasilju djeteta ili mlade osobe.
Modeli vaspitnih stavova. Odnose se na pitanja kontrole koja, pored dvije krajnosti:
popustljivosti i ograničenja, uključuju i emocionalni odnos roditelja prema djetetu, kao i
roditeljsku odlučnost. Neprihvatljivo ponašanje kao posljedica vaspitanja, ovdje se može reći
da su za dijete posebno nepovoljna frustraciona stanja koja ono ne može da razumije, a
posebno u slučaju kada ima osjećaj da je zanemareno od strane roditelja. Dijete se ne osjeća
dovoljno voljenim i napeto je. Ukoliko ovo stanje traje duže vremena, što je posebno
nepovoljno za dijete, čak i ugrožavajuće, ono može biti podsticaj da se dijete ponaša nasilno
prema svojim vršnjacima jer želi da bude istaknuto i zapaženo.
(http://files.unicef.org/montenegro/SBN_za_web_final.pdf)
Zaključak