DJUBRENJE

STAJSKIM DJUBRETOM

Kosanovic Mirko
Koziji stajnjak spade u grupu "toplih" stajnjaka (kao i ovčiji i konjski). Po svojim osobinama kozije đubre je najbolje od
svih drugih stočnih vrsta đubriva. Prema nekim analizama, koziji stajnjak sadrži 27%-28% azota, 2,3-2,5% fosforne
kiseline (P2O5) i 2,3-3,4% potaše (K2O). Naročito je pogodan za povrtarsku i voćarsku proizvodnju.

Kozije đubrivo je čvrste konzistencije pa zbog toga za prostirku treba

stavljati manje količine slame. Pored količine prostirke na kvalitet kozijeg
stajnjaka utiče način njegovog čuvanja posle iznošenja iz kozarnika.
Neadekvatnim čuvanjem, koziji stajnjak izgubi znatno više u vrednosti
nego stajnjak bilo koje vrste domaćih životinja. Ti gubici iznose oko 2,5% azota,
14% fosfora i oko 30% kalcijuma.
Da bi se ti gubici što više smanjili, koziji stajnjak treba čuvati u ukopanim
rupama (bazenima), a gornja strana se mora obavezno zatvoriti. Najbolji
način očuvanja i iskorišćavanja kozijeg stajnjaka je da se on odmah rasturi i zemljištem zaore, ako je to moguće, ali to
u praksi nije uvek moguće.

Godišnja proizvodnja kozijeg stajnjaka izračunava se pomoću količine suve materije (A) i
količine prostirke (b):

Q=A/2+b*4

Pretpostavka je, prilikom korišćenja ove matematičke formule, da u đubrivu ima 75% vode i
25% suve materije.

Stajnjak – korisno đubrivo vaših životinja!

Životinjski stajnjak može poboljšati prinose i kvalitet u ratarstvu i povrtarstvu. To je mešavina izlučevina
životinja i prostirke koji se najčešće se poistovećuje sa čvrstim stajnjakom. Pored toga postoje osoka i tečni
stajnjak. Čvrsti stajnjak je najzastupljeniji.

Značaj stajnjaka
Stajnjak predstavlja pre svega prirodno đubrivo i ne prolazi kroz procese industrijske prerade. On je
potpuno đubrivo – pod tim se podrazumeva da ono sadrži sve potrebne elemente i materije koje su
neophodne biljkama za rast, razvoj i bolji prinos. On je po strukturi kabast, specifično neprijatnog mirisa i
zbog toga delimično nosi naziv đubrivo. Veštačka đubriva su potisnula upotrebu stajnjaka, iako je stajnjak
bolji za zemljište.

Upotrebom stajnjaka štitite životnu sredinu, smanjujete troškove đubrenja zemljišta, obezbeđujete
prostor za skladištenje novih količina đubriva – stajnjaka i poboljšavate kvalitet zemljišta.

Tretirajte stajnjak i vodene površine pogodne za razvoj insekata koji prenose bolest plavog jezika,
odgovarajućim sredstvima protiv ovih insekata.

Stajnjak može biti značajan za vas kao farmera ako ga prodajete. Ukoliko želite da prodate stajnjak cena u
2016. godini kreće oko 3.500,00 din po prikolici (5t-6t), dok je u prethodnim godinama cena išla i do
7.000,00 din. Prosečna cena stajnjaka po toni je oko 500,00din.

Kako se pravilno skladišti stajnjak?

Stajnjak se na gazdinstvima najčešće ne skladišti pravilno. Pravilno skladištenje stajnjaka se vrši

pravljenjem kamara visine 1,5m-2m, nikako veće i najpraktičnije je da gomila bude pravougaonog oblika.
Farmeri često samo izbacuju stajnjak iz štale, ne raspoređuju ga pravilno na gomile i time se gubi na
kvalitetu stajnjaka. Stajnjak sem toga ne zahteva posebne uslove čuvanja.
Tako skladišten stajnjak ukoliko sazreva 5-7 meseci postaje kvalitetno đubrivo spremno da se zaore na
njivama.

Kada je pravo vreme da se stajnjak zaore i kako se on koristi?

Upotreba stajnjaka na njivama se preporučuje na svake 3 godine. Korišćenjem stajnjaka poboljšava se

kvalitet zemljišta, zemljište postaje rastresito i lakše se obrađuje, samim tim smanjuje se vreme potrebno za
obradu zemljišta i troškovi.

Na gazdinstvima se najčešće unosi oko 10t stajnjaka na hektar, mada preporuka da se ta količina može
kretati i do 20t po hektaru.

Vreme za zaoravanje stajnjaka je – baš sad, u jesen, mada može se zaoravati tokom cele godine kada se
sa njiva sklone usevi. Najbolje je zaorati ga na dubini od 15-20cm tada ima najbolje dejstvo.

Stajnjak je najbolje zaorati čim se rastrese po njivi, jer je tad

100{6cd17b10ab34226cae1d1fa77a729b0353f498ccbe1164c19971cd8f5cb7e905} iskorišćenost hranljivih
materija, a na primer ako sačekate 4 dana pa zaorete stajnjak na njivi njegova iskorišćena vrednost je
50{6cd17b10ab34226cae1d1fa77a729b0353f498ccbe1164c19971cd8f5cb7e905}.

Vrste stajnjaka i primena

Goveđi se najviše količinski dobija od životinja, ali je pun vode. On se sporije razgrađuje u zemlji ali je
preporučljiva njegova upotreba. U strukturi goveđeg stajnjaka nalazi se velika količina prostirke, koja
obogaćuje zemljište humusom. Od goveda se dobije 10t stajnjaka godišnje.

Konjski sadrži manje vode nego goveđi, ali je i u manjim količinama zastupljen na gazdinstvima, pošto se u
Srbiji gaji relativno mali broj konja. Lako se razgrađuje, pa se preporučuje za upotrebu kod teških zemljišta.

Ovčiji je kvalitetniji u odnosu na goveđi i sadrži manje vode, kao i manje celuloze. Osnovna odlika je obilje
azota koje sadrži. Od ovaca se dobije 0,5t stajnjaka godišnje.

Svinjski je retko na pravi način skadišten. Njegova vrednost zavisi od hraniva koja se koriste za svinje, jer je
obično udeo prostirke manji. Preporučuje se za laka zemljišta. Od svinje se dobije 1,5t stajnjaka godišnje.

Živinski ili stajnjak peradi je bogatiji hranivima u odnosu na druge vrste. Količinski se manje dobija u
odnosu na druge životinje. Svrstava se u koncentrovana đubriva i ipak, najkvalitetniji je stajnjak od kokoški.

Različite vrste se mogu kombinovati i tako iskoristiti sav raspoloživi stajnjak. Stajnjak starijih životinja je
kvalitetniji, dok je od mladih životinja siromašniji jer koriste hranljive materije za svoj razvoj i prirast. Na
kvalietet dosta utiče i vrsta prostirke, kao i količina koja se koristi.

Kako izračunati količinu stajnjaka koju životinje daju?

Planirate da đubrite zemljište stajnjakom ili da ga prodate pa vas zanima kako da izračunate? Postupak
računanja je sledeći:

 Ukupna živa mera stoke se množi sa koeficijentom 25. Tako, na primer ako vi imate životinje težine
1.000kg*25 = 25.000kg stajnjaka = 25 tona.
 25t*500,00 din/t (cena stajnjaka) = 12.500,00 din (prihoda).
 Stajnjak 10t: sadrži 1,8t organske materije, 45kg azota, 20kg fosfora, 60kg kalijuma.
Stajnjak ili mineralna (veštačka) đubriva – šta je isplativije?

SAVET: Farmeri na vama je da odlučite, ovo su cene bez troškova utovara, istovara i prevoza koji postoje
kod obe vrste đubriva. Najpovoljnija varijanta kupovnih mineralnih đubriva je NPK koja košta
17.500,00din, a stajnjak za istu tu površinu i hranljivost 7.500,00din.

Razmislite i o kombinaciji stajnjaka i manje količine mineralnih đubriva za prihranu, sigurno je povoljnije
nego samo upotreba mineralnih đubriva, a stajnjak imate pa imate.

Stajsko đubrivo – najstarija hrana za zemljište

Stajsko đubrivo već vekovima se koristi za ishranu zemljišta. Iako sa razvojem industrije mineralnih đubriva postoji
tendencija smanjenja njegovog korišćenja, stajsko đubrivo je ipak nezamenjiv izvor hranljivih materija i
mikroorganizama.

Naša sagovornica, mr Mirjana Zdravković, šef Laboratorije Instituta za zemljište, ispričala nam je da
je: „đubrenje stajskim đubrivom jedan od najstarijih načina đubrenja zemljišta. Kroz istoriju zna se da se
stajsko đubrivo koristilo na razne načine i u raznim poljima. Pre nekoliko stotina godina čak se koristilo i
koštano brašno i neki drugi nusproizvodi nastali pri preradi mesa. Tvrdilo se da ta organska materija, kada
se unese u zemljište, povoljno deluje na razvoj useva".

Organski otpad – gde s njim ako nije za đubrivo?

„Iako poljoprivrednici znaju značaj stajskog đubriva, poslednjih tridesetak do četrdeset godina u našoj zemlji
došlo je do naglog razvoja industrije mineralnih, odnosno veštačkih đubriva. U tom periodu upotreba
stajskog đubriva postala je marginalizovana i navažna. Stvorilo se mišljenje da je upotreba mineralnih
đubriva povoljna za prinose u poljima."

„Transport stajskog đubriva je skuplji, a potrebna je i veća radna snaga, pa se i zato često odustajalo od
njegove upotrebe. Zbog svega toga, upotreba stajskog đubriva u našoj zemlji bila je zapostavljena."

Kompostiranje - najbolji način da iskoristite organski otpad i dobijete organsko đubrivo!

„Međutim, o značaju stajskog đubriva za kulture i za zemljište nije potrebno mnogo pričati. Ono, pored toga
što je izvor hranljivih materija, azota, fosfora i kalijuma, najvažnijih hranljivih materija neophodnih za
razvoj bijlke, bogato je i mikroorganizmima i bakterijama, koje su za zemljište veoma poželjne."

Pre nekoliko stotina godina čak se koristilo i koštano brašno i neki drugi nusproizvodi pri preradi mesa.
Tvrdilo se da ta organska materija, kada se unese u zemljište, povoljno deluje na razvoj useva.

„One doprinose dobroj mineralizaciji u tom zemljištu. To su procesi u kojima se transformišu te materije
koje bi biljka trebalo da usvoji. Na taj način povećava se biogenost, biološka i mikrobiološka populacija u
zemljištu."
Čuvanje stajnjaka
„Inače, stajnjak se vrlo često nepravilno čuva u našim domaćinstvima. Njega bi trebalo čuvati na gomilama
koje su veličine 1,5 do 2 metra u visinu. Ne treba praviti veće gomile, niti manje, kod kojih dolazi do izuzetno
brzog procesa fermentacije, odnosno razgradnje stajnjaka."

„To je praćeno povišenom tempetarurom, gde gomila može da se zagreje čak do 60 ili 70 stepeni. U tom
slučaju, možete da imate velike gubitke azota iz stajskog đubriva. U slučaju kada čuvate đubrivo na gomili
visine 1,5 do 2 metra, dolazi do takozvanog hladnog sagorevanja, pa se mnogo bolje čuva i azot i kompletna
organska materija u stajnjaku."

„Inače, stajnjak bi trebalo da zgoreva najmanje 5 do 6 meseci, a u nekim slučajevima i 7 do 8, da bi se

dobilo kvalitetno đubrivo, koje se posle rastura na njive."

„Nije pogodno rasturati svež stajnjak. Nekada poljoprivrednici veoma koncentrovan stajnjak, kakav je recimo
konjski ili ovčiji, koriste za tople leje. Onda on može da se koristi i doprinosi ranoj proizvodnji. U svim drugim
slučajevima potrebno je unositi stajsko đubrivo onda kada je zgorelo, jer je korišćenje hranljivih materija
tada mnogo mnogo bolje."

Primena stajnjaka
„Kada je reč o količinama koje je potrebno razbacivati, važno je reći da nekada može i da se pretera. Recimo,
10 do 20 tona stajnjaka bilo bi vrlo preporučljivo svake treće do četvrte godine da se unese u zemljište."

Stajnjak bi trebalo da zgoreva najmanje 5 do 6 meseci, a u nekim slučajevima i 7 do 8, da bi se dobilo

kvalitetno đubrivo, koje se posle rastura na njive.

„Stajnjak ima produženo delovanje. On nije kao mineralna, veštačka đubriva, kod kojih se sva količina
hranljivih materija iskoristi u toku jedne godine. Stajsko đubrivo deluje i po nekoliko godina, jer kalijum kao
element kompletno je pristupan u prvoj godini. Azot svega 50%, a fosfor čak i niže."

„Međutim, ako imamo slučajeve da gajimo višegodišnje biljke, a zemljište je pre toga bilo loše strukture, nije
bilo kvalitetno ili je dugo bilo van poljoprivredne proizvodnje, trebalo bi da se unesu mnogo veće količine. To
su takozvane meliorativne količine. Sada govorim o količini od 40 do 50 tona stjanjaka."

„U tom slučaju on se unosi na većoj dubini, od 40 do 60 centimetara. U prvom slučaju stajnjak je najbolje
unositi na dubini od 15 do 20 centimetara da bi njegovo iskorišćenje bilo potpuno."

Jesen u vrtu donosi mnogo radova. Jedan od njih je i čišćenje bašte, što podrazumeva uklanjanje svih biljaka koje više
neće imati funkciju. Ipak, mnoge biljke koje je uništio mraz ne moramo bacati već ih možemo iskoristiti na komposištu,
kako bismo dobili kvalitetan humus.

Šta je komposište? Gde je najbolje da se ono nalazi? Koji materijal može da se kompostira, a koji ne? Na
ova i druga pitanja o važnim jesenjim radovima u bašti odgovara naš stručni saradnik diplomirani
inženjer Vladimir Milutinović.

„Humus ili kompost koji dobijamo od baštenskog materijala može nam poslužiti u različite svrhe. Pre
svega, možemo ga dodavati kao kvalitetno organsko đubrivo prilikom sadnje ili presađivanja, a možemo ga
koristiti i u saksijama, ukoliko želimo da biljke gajimo na terasi.“

„Pripremanje komposta odnosi se na prikupljanje dovoljne količine određenog materijala. On se priprema

tokom cele godine košenjem travnjaka, orezivanjem biljaka, od lišća koje opada u jesen, plodova voća ili
povrća koji nisu dovoljno kvalitetni za ishranu... Sve su ovo sastojci komposišta i zato nikako ne treba da ih
bacamo, već da pripremimo jedan ćošak u bašti u koji ćemo ih lagerovati, kako bi polako trulili.“

Kompostiranje
„Kompostiranje pre svega označava truljenje biljaka.
Ipak, da bi biljke koje više nisu žive dobro istrulile
trebalo bi da ih postavimo na određenom mestu u bašti,
najbolje u nekom hladu. Na taj način će one imati sve
uslove da se kompostiraju, odnosno da polako istrule.
Tako sporo truljenje, izazvano mikroorganizmima i
bakterijama, dovodi do pretvaranja biljne mase u
kvalitetnu humusnu masu.“

„Odabir mesta na kojem će se nalaziti komposište jedna je od

važnijih stvari u ovom poslu. Najbolje bi bilo da se ono ne nalazi na
nekom neuglednom mestu, osim ukoliko ne odlučimo da kupimo
komposter, odnosno aparat za kompostiranje biljaka.“

„Ručno napravljeni komposter može biti od različitih materijala.

Ipak, trebalo bi da vodimo računa o lokaciji za njegovu gradnju.
Najbolje je da se odlučimo za poziciju na kojoj se ne nakuplja voda
i koja nije previše izložena suncu. Hlad nekog drveta je zato idealan za komposište.“

Kompostiranje pre svega označava truljenje biljaka. Ipak, da bi biljke koje više nisu žive dobro istrulile,
trebalo bi da ih postavimo na određenom mestu u bašti, najbolje u nekom hladu.

„Takođe, poželjno je da nam ova pozicija omogućava da komposište zalivamo u onom delu godine kada je
to neophodno. Vlaga može da pomogne da mikroorganizmi počnu da razaraju ili da dekomponuju organski
materijal biljaka na našem komposištu. Tako se kasnije dobija kvalitetna masa.“

Materijal na komposištu
„Materijal na komposištu može biti od otpadaka voća i povrća, recimo onog koje smo koristili u našoj
kući. Ukoliko se odlučimo za otpatke iz bašte, trebalo bi da tokom cele godine dodajemo materijal našem
komposištu. To mogu biti propale biljke, organski sastojci i drugo. Praktično, sve osim veštačkih
materijala, kao što je plastika, papir, hemikalije i slično.“

„Na kraju, komposište bi trebalo da s vremena na vreme pokrijemo nekim materijalom, recimo travom ili
nekom tkaninom, na primer asurom ili platnom. Na taj način ćemo čuvati mikroklimat. Ukoliko to ne
uradimo, naravno, naš kompost neće propasti, ali će proces kompostiranja biti malo sporiji.“

Sve što još možda ne znate o održavanju kompostišta!

Održavanje kompostišta podrazumeva komponovanje, odnosno lagerovanje materijala koji se nalazi u bašti i nekog
drugog organskog materijala iz naših domova i dvorišta. Ipak, iako možda izgleda kao lak posao, pravilno
kompostiranje će dati znatno bolje i brže rezultate od nepravilnog. Zato smo za vas izdvojili nekoliko saveta o tom
važnom jesenjem poslu.

Da li znate kako se pravilno održava kompostište? Šta nam govori pojava mrava na kompostištu? Da li su
gliste u kompostu dobar znak? Koliko bi često trebalo da se meša kompost? Na ova i druga pitanja o
održavanju komposta odgovara nam naš stručni saradnik, diplomirani inženjer Vladimir Milutinović.

„Kada se odlučujete za kompostiranje trebalo bi da uzmete u obzir da je količina zelene mase koja se u toku
jedne sezone priprema za kompostište često velika. Međutim, kada se ona lageruje na kompostištu,
primetićete da se vremenom ta masa sleže. To znači da biljke gube vlažnost, a sa njom i volumen. Dakle,
kada jednu količinu materijala postavite na kompostištu, ona će nakon svega nekoliko dana znatno
izgubiti na masi.“

Formiranje kompostišta
„Međutim, postoje različite vrste otpada koje se odlažu na kompostištu. Recimo, trebalo bi da znate da kada
se postave zeleni, sveži delovi biljaka, kao što su trava, lišće ili ostaci povrća iz bašte, oni se veoma brzo
sležu i dekompostuju, a zatim brže i formiraju istruleo i organski materijal. To znači da ćete brže imati
gotov kompost.“

„Međutim, ukoliko se odlučite za korišćenje suvog materijala, bilo onog koji imate u baštama u toku leta i
jeseni, ili suve slame i sena, njihovo dekomponovanje će trajati malo duže.“

„Postoji način na koji se pravilno formira kompostište. Najbolje je da razmera bude dva dela zelene mase
prema jednom delu suve. Na taj način ćete imati uravnotežen odnos žutog i suvog dela i zelenog i mokrog
dela na kompostištu.“

„Takođe, ukoliko se kompostište nalazi na nekom mestu koje je veoma provetreno ili osunčano ili ukoliko
niste u mogućnosti da ga redovno zalivate, možete koristiti određene materije koje se zovu biokomposteri,
odnosno materije koje u sebi sadrže neophodne kolonije bakterija. Ukoliko njih dodate kompostištu,
omogućićete sastojcima kvalitetno raspadanje.“

Kada određenu količinu zelenog materijala postavite na kompostištu, ona će nakon svega nekoliko dana
znatno izgubiti na masi.

„Prilikom formiranja komposta, osim biljnog materijala, možete dodati i neke druge vrste sastojaka. Na
primer, to bi mogli da budu:

 piljevina koja je nastala od drveta;

 određena količina ugašenog kreča (jer je on veoma dobar za dezinfekciju);
 pepeo (koji je nastao od biljaka);
 organski ostaci životinjskog porekla (stajnjak).“

„Ukoliko vas zanima uobičajeno trajanje truljenja biljaka znajte da ono zavisi od sastojaka kompostišta i
načina kompostiranja. Ako su, na primer, sastojci sveži i zeleni (recimo pokošena trava) i sve mere ste
uradili pravilno (naročito ako ste redovno zalivali kompostište), lepo rasformiran kompost možete da
očekujete u roku od dva meseca.“

Mešanje komposta
„Ukoliko samo lagerujete materijal, dolazi do sabijanja slojeva koji se nalaze na dnu kompostišta. To
onemogućava rad onih mikroorganizama i bakterija koje razlažu organski materijal. Zato bi bar dva puta
godišnje trebalo da promešate kompost. To se najjednostavnije radi premeštanjem celog kompostišta na
drugu lokaciju.“

„Takođe, važno je da znate i da je kompost koji se sakuplja na dnu kompostišta najbolje da uklonite, jer se
na taj način podstiče stvaranje mikroorganizama koji prave novi humus, razarajući organski materijal
koji nije raspadnut.“

Mravi ukazuju na to da je kompost suv, a gliste da je previše vlažan.

Kako da znamo da li nam je kompost suv

„Mera koja pokazuje da li je kompost suv jeste pojava glista i mrava. Naime, ukoliko ste pravilno odabrali
mesto za kompostište, na prostoru na kojem se ne nakuplja voda, doći će do pravilnog oceđivanja njegovih
sastojaka, a zatim i prosušivanja. U tom slučaju, sigurno ćete primetiti veliki broj mrava. To znači da je
trebalo više da zalivate kompostište.“

„S druge strane, ukoliko se kompostište nalazi na mestu gde se voda zadržava ili ste previše zalivali,
primetićete gliste. Tada kompost neće biti rastresit. U tom slučaju, trebalo bi da ređe zalivate ili da
postavite nepropusnu prostirku u obliku najlona na kompostište.“

Iskoristite jesenje čišćenje bašte i napravite kompost

Jesen u vrtu donosi mnogo radova. Jedan od njih je i čišćenje bašte, što podrazumeva uklanjanje svih biljaka koje više
neće imati funkciju. Ipak, mnoge biljke koje je uništio mraz ne moramo bacati već ih možemo iskoristiti na komposištu,
kako bismo dobili kvalitetan humus.

Šta je komposište? Gde je najbolje da se ono nalazi? Koji materijal može da se kompostira, a koji ne? Na
ova i druga pitanja o važnim jesenjim radovima u bašti odgovara naš stručni saradnik diplomirani
inženjer Vladimir Milutinović.

„Humus ili kompost koji dobijamo od baštenskog materijala može nam poslužiti u različite svrhe. Pre
svega, možemo ga dodavati kao kvalitetno organsko đubrivo prilikom sadnje ili presađivanja, a možemo ga
koristiti i u saksijama, ukoliko želimo da biljke gajimo na terasi.“

„Pripremanje komposta odnosi se na prikupljanje dovoljne količine određenog materijala. On se priprema

tokom cele godine košenjem travnjaka, orezivanjem biljaka, od lišća koje opada u jesen, plodova voća ili
povrća koji nisu dovoljno kvalitetni za ishranu... Sve su ovo sastojci komposišta i zato nikako ne treba da ih
bacamo, već da pripremimo jedan ćošak u bašti u koji ćemo ih lagerovati, kako bi polako trulili.“

Kompostiranje
„Kompostiranje pre svega označava truljenje biljaka. Ipak, da bi biljke koje više nisu žive dobro istrulile
trebalo bi da ih postavimo na određenom mestu u bašti, najbolje u nekom hladu. Na taj način će one imati
sve uslove da se kompostiraju, odnosno da polako istrule. Tako sporo truljenje, izazvano
mikroorganizmima i bakterijama, dovodi do pretvaranja biljne mase u kvalitetnu humusnu masu.“

„Odabir mesta na kojem će se nalaziti komposište jedna je od važnijih stvari u ovom poslu. Najbolje bi
bilo da se ono ne nalazi na nekom neuglednom mestu, osim ukoliko ne odlučimo da kupimo komposter,
odnosno aparat za kompostiranje biljaka.“

„Ručno napravljeni komposter može biti od različitih materijala. Ipak, trebalo bi da vodimo računa o
lokaciji za njegovu gradnju. Najbolje je da se odlučimo za poziciju na kojoj se ne nakuplja voda i koja nije
previše izložena suncu. Hlad nekog drveta je zato idealan za komposište.“

Kompostiranje pre svega označava truljenje biljaka. Ipak, da bi biljke koje više nisu žive dobro istrulile,
trebalo bi da ih postavimo na određenom mestu u bašti, najbolje u nekom hladu.

„Takođe, poželjno je da nam ova pozicija omogućava da komposište zalivamo u onom delu godine kada je
to neophodno. Vlaga može da pomogne da mikroorganizmi počnu da razaraju ili da dekomponuju organski
materijal biljaka na našem komposištu. Tako se kasnije dobija kvalitetna masa.“

Materijal na komposištu
„Materijal na komposištu može biti od otpadaka voća i povrća, recimo onog koje smo koristili u našoj
kući. Ukoliko se odlučimo za otpatke iz bašte, trebalo bi da tokom cele godine dodajemo materijal našem
komposištu. To mogu biti propale biljke, organski sastojci i drugo. Praktično, sve osim veštačkih
materijala, kao što je plastika, papir, hemikalije i slično.“
„Na kraju, komposište bi trebalo da s vremena na vreme pokrijemo nekim materijalom, recimo travom ili
nekom tkaninom, na primer asurom ili platnom. Na taj način ćemo čuvati mikroklimat. Ukoliko to ne
uradimo, naravno, naš kompost neće propasti, ali će proces kompostiranja biti malo sporiji.“

7 saveta kako da iskoristite organski otpad i napravite kompost

Zašto da bacate promrzle biljke, korove koje ste uklonili iz bašte i ostatke od voća kada sve to možete da iskoristite
kako bi voće i povrće koje gajite bilo još kvalitetnije! Diplomirani inženjer Vladimir Milutinović daje savete kako da
odredite koje veličine i oblika bi trebalo da bude kompost, koje je najbolje mesto za njegovo pravljenje, i kako ga
pravilno upotrebiti.

Reciklaža je oduvek bila deo ili stil života. Skoro svako ko ima baštu barem nekada je imao mesto u vrtu
gde je odlagao biljni otpad, koji bi tu ostajao do naredne godine. I baš na tom mestu zemlja je bila prepuna
humusa, koji se mogao rasporediti po celoj bašti, a na mestu gde ga je najviše bilo, biljke bi bile znatno
veće, bujnije, zdrave i plodonosne.

Tokom leta, u vrtu dolazi do sušenja nekih delova biljaka, pa čak i celih biljaka i uklanjanja onih kultura
koje su završile sa branjem. Napredovanje korova i njegovo uklanjanje dovodi do nakupljanja velike
količine biljnog materijala koji od otpada može postati dragoceno organsko đubrivo - kompost. Zato
iskoristite jesenje čišćenje bašte kako biste ga napravili!

1. Šta je kompost?
Kompost predstavlja humusnu materiju nastalu humifikacijom, odnosno prirodnim načinom truljenja i
dekompostacije (raspadanjem) mrtve organske materije biljnog porekla. Ta materija ne mora biti samo
biljnog porekla mada, u ovom slučaju, ona predstavlja bazu za formiranje baštenskog kompostista.

Kompost je složena tvorevina poluraspadnutih biljnih ostataka, koji pod uticajem mikroorganizama,
atmosfere i vremena, postaju svojevrstan magacin akumuliranih minerala, organskih kiselina i raznih
elemenata, koji su dostupni biljkama. Ovo je najbitnija funkcija, jer glavni adut komposta je taj da
predstavlja lako dostupnu hranu za biljke u dužem vremenskom periodu.

Ova karakteristika svrstava kompost, nakon zgorelog stajnjaka, u veoma korisna organska đubriva za
biljke i oplemenjivače zemljišta.

2. Kako napraviti kompost?

U svakoj bašti, ma koliko mala bila, u toku cele godine postoji potreba za uklanjanjem korova,
plevljenjem, okopavanjem, freziranjem ili bilo kojim drugim načinom obrade zemljišta i održavanja
bašte. U toku jeseni, usled niskih temperatura, većina biljaka se uklanja. Uz to, prikupljanje svežeg, tek
opalog lišća sa drveća predstavlja pravi dobitak.

Takođe, u bašti i ukrasnom vrtu tokom sezone ima mnogo biljnog materijala koji je nastao uklanjanjem
nepotrebnih biljaka, orezivanjem, košenjem travnjaka, kao i sakupljanjem oštećenih plodova voća i
povrća. Ukoliko ima mogućnosti za to, sakupljanje kuhinjskih ostataka je veoma korisna stvar i
predstavlja značajan izvor organske materije koja se na taj način višestruko iskorišćava. Pored toga što
se reciklira otpad, ovim se podiže i ekološka svest.

Potrebno je znati da postoje i biokomposteri - praškasti dodaci kompostu, nešto poput kvasca, koji se
posipaju povremeno po kompostu prilikom slaganja slojeva, a koji sadrže korisne bakterije koje pomažu
da se ubrza razgradnja.
3. Koje je mesto najbolje za kompostište?
Kompostište je mesto gde se može odlagati biljni materijal koji se sukcesivno tokom godine nakuplja iz
bašte, vrta i kuhinje. Trebalo bi da bude locirano na delu terena koji nije podložan nakupljanju vode
tokom zime ili u kišnim periodima. Pogodno je da to bude ocedito mesto, nekada i uzvišenje.

Takođe moramo imati u vidu da bi bilo potrebno da se mesto za kompostište nalazi u zaklonjenom delu,
zasenčenom hladovinom nekog drveta ili objekta, a u krajnjem slučaju, može se napraviti i krov ili
zaklon od sunca. Ovo je važno jer je vlažnost biomaterijala od presudnog značaja za njegovo postepeno
raspadanje i za kvalitetan rad mikroorganizama koji obavljaju sav posao.

Takođe, krošnja drveta ili veštački zaklon onemogućavaju prekomerno natapanje kompostišta usled
obilne kiše ili snega, što ispira hranljive materije i dovodi do smanjenja broja mikroorganizama.

4. Veličina i oblik kompostišta

Veličina i oblik kompostišta zavisi od samog
kapaciteta bašte, odnosno od količine biomaterijala
koji se nakuplja. Za jednu porodičnu baštu sa
vrtom čija je površina od 2 do 6 ari, kompostište
može biti i 4 metra kvadratnih ali, ukoliko se
materijal redovno i obilno sakuplja, može biti
potreba i za kompostištem od 8 ili 10 metara
kvadratnih.

Za mikrovrtove, odnosno za male bašte, a naravno i za terase, moguće je kupiti portabl biokomposter ili ga
možete i sami napraviti. Veći vrtni centri imaju u ponudi veliki izbor biokompostera koji se sada izrađuju ne
samo sa proizvodnim karakteristikama, već se i estetski usklađuju sa stilom vrta, pa je kupac na taj način
dodatno stimulisan.

Kompostište svakako može biti i samo jedna neuredna gomila na rubu bašte, ali svest vrtlara koji drži do
estetike i praktičnosti nalaze da je bolje napraviti komposter od drveta ili drugog materijala. Time se
ujedno postiže dodatna motivacija da se započne kontinuirana proizvodnja komposta i prerada biljnog
materija tokom cele godine.

5. Način rada kompostišta

Način rada kompostišta je jednostavna simulacija onoga što je priroda oduvek radila i time stvorila održivi
sistem koji u svakoj prirodnoj sredini postoji. Naša uloga je da svaki put kada sakupimo biljne ostatke, u
toku cele sezone, bez obzira na količinu, odložimo na kompostište.

6. Kompostište napravljeno od drvenih paleta

Kompostište napravljeno od drvenih paleta veoma je pogodno za skoro svaki vrt, a zavisno od vrta, možemo
imati dva, tri ili više boksova. Jednostavno je potrebno spojiti četiri palete, a nakon toga se može ređati
još takvih boksova oslonjenih jedan na drugi.

Biljni materijal vremenom odlažemo u jedan boks, dok se ne napuni preko vrha, pa kada se slegne,
dodajemo još materijala. Nakon toga, kada se prvi boks napuni, počinjemo da punimo novi, i tako redom do
kraja sezone.
7. Upotreba komposta
Upotreba komposta je višestruka u bašti, vrtu ili za posude. On se može koristiti za direktnu sadnju ili
setvu biljaka ukoliko se to odnosi na bilo koje posude. A u vrtu se zbog racionalne upotrebe unosi u
zemljište i meša sa zemljom. Na taj način poboljšava se hranljivost zemljišta za gajene biljke u dužem
periodu, jer sadrži akumulirane organske hranljive materije.

Dodatni saveti za odličan kompost

1. Pored redovne dopune biljnim materijalom, na kompostište možemo dodavati i manje količine zemlje,
svega dve-tri lopate po metru kvadratnom u tri do četiri sloja tokom cele godine, a možemo pre svakog
dodavanja sipati i male količine gašenog kreča u prahu (jedna do dve šake na metar kvadratni).
2. Održavanje se svodi na povremeno kvašenje vodom, u količini od 20 do 40 litara po metru kvadratnom.
Ukoliko je kišni period ili u vreme zime ne treba dodavati vodu, ali kada nastupi suvlji deo godine, a
naročito leti, kada su temperature visoke i nema padavina, zalivanje je neophodno, bar na svakih 5 do 8
dana.
3. Zaštita kompostišta od presušivanja u toku leta ili od preteranog nalivanja vodom usled pljuskova može se
obezbediti stavljanjem pokrivke. Pokrivka svakako može da bude i jedan sloj biljnog materijala koji se usled
suvog vazduha neće kompostirati, već će imati funkciju kape. Da bismo olakšali manipulaciju pri unošenju
materijala, možemo se odlučiti za postavljanje trščane
asure ili pletiva od pruća, ili u novije vreme, može se
koristiti agrotekstil ili razne prostirke, koje su propusne
i trajne. U poslednjoj varijanti, juteno platno ili komad
itisona takođe zadovoljavaju funkciju.
4. Donji deo kompostišta može biti jednostavno na
zemlji, ali se svakako na dno može postaviti pvc folija
ili drvene daske, da bi se kasnije lakše mogao sakupljati
kompost, koji se nakuplja na dnu.

Takođe, kompost poboljšava mehanička svojstva zemljišta koje njegovim dodavanjem postaje rahlo,
rastresito, bolje akumulira vodu i propusno je. Granulacija je finija, a temperaturni bilans je
optimalniji. Osnovna funkcija mu je da se dodaje u zemljište prilikom sadnje ili presađivanja baštenskih i
vrtnih biljaka da bi poboljšao svojstva zemljišta u pogledu hrane, vode i strukture.

Prednosti korišćenja komposta

1. Zemljišta koja se redovno obogaćuju kompostom veoma se lako obrađuju i pogodnija su da se na njima sadi
ista kultura naredne godine.
2. Presađene biljke kojima se u sadnu jamu umesto čiste zemlje dodaje mešavina zemlje i komposta imaju
kvalitetnije i sigurnije primanje, jer je korenu tada dostupna hrana i mesto za razvoj.
3. Posipanjem komposta po travnjaku ili po sitnosemenim kulturama omogućava se očuvanje vlage i
mehanička zaštita od hladnoće, vreline ili golomrazice, a zalivanjem preko takve površine dolazi do
otapanja dela hrane, pa se samim tim prihranjuje biljka.
4. Prosejani kompost je nezamenljiv pri korišćenju u posudama za setvu sitnog semena ili za pikiranje rasada,
ali naravno i za presadnju saksijskih biljaka.

Ukoliko se odlučite da proizvodite sopstveni humus, odnosno kompost, a donekle se dvoumite, setite se
koliko ste novca dali za jednu vrećicu kvalitetne zemlje za cveće i koliko ste takvih vrećica u toku
godine kupili. Svakako da će ekonomisanje prevagnuti, a ušteđeni novac možete iskoristiti za inovacije u
vrtu, kao što su sistem zalivanja kap po kap, mreža za zasenu i zaštitu od grada ili, jednostavno, nova
semena i biljke...

Sigurni smo da ćete dodatne korisne savete, kao što je recimo šta sve možete dodati kompostu kako bi bio
što bolji, pronaći u tekstu pod nazivom "Sve što još možda ne znate o održavanju komposišta!".
Koje su česte greške u kompostiranju?
Kompostiranje je postalo izuzetno popularno. Ne zahteva previše rada, reciklira organiski otpad i daje đubrivo. Na
nekoliko čestih grešaka pažnju skreće Rik Kar, stručnjak sa organske farme.

Jako je teško potpuno upropastiti svoj kompost. Stavite organsku materiju na gomilu negde napolju i
vremenom će se razgraditi, čak i ako je više nikada ni ne pogledate. “Ne postoji ispravan način
kompostiranja”, kaže Rik Kar, ekspert za kompost sa organske farme Rodejl instituta. “Nikada neću reći
ljudima da loše kompostiraju ili insistirati da neko sa 75 godina treba da dva puta godišnje prevrne sa vilom
svoju gomilu komposta dva puta godišnje”.

Ali, ako želite da sebe poštedite nevolja sa štetočinama dok pravite kompost koji je bogatiji nutrijentima i
lakši za održavanje, Kar je čovek za vas. Evo šta on izdvaja kao probleme koje ljudi često sami naprave, i
kako ih rešiti.

1. Ne pokrivate ostatke hrane

Postoje tri važna razloga zašto treba pokrivati ostatke hrane na gomili: 1) ne usmrdi se; 2) ne privlači
životinje; 3) da obezbedi održanje dobrog balansa zelene (bogate ugljenikom) i braon (bogate azotom)
materije.

Kar koristi lazanja metod u svom kompostiranju. Počinje sa slojem osušenog lišća na dnu i napravi gnezdo
za svoje ostatke hrane u sredini. Zatim prekrije ostatke od hrane sa još jednim debelim slojem braon materije
i osigurava da se ostaci hrane ne vide nigde. On čuva svoje otpatke iz kuhinje u balonu od 5 litara koji je
zatvoren dok ne skupi dovoljno za kompletan sloj lazanje.

2. Nedostatak raznolikosti

“Ako stavite mnogo mnogo istovrsne materije u kompost, on će postati uniforman u pogledu nutrijenata i
mikroba” objašnjava Kar. Tako da, iako ćete na kraju dobiti lepu crnu zemlju, ako u kompost stavljate samo
ostatke od zelene salate, ljusku krompira i baštenski otpad, zemlja neće imati raznovrsnost nutrijenata i
dobre bakterije zbog koje čine kompost važnim elemetnom vaše bašte.

Kar ističe da možete kompostirati sve otpatke iz vaše kuhinje, a to donosi dvostrukudobit, organski otpad ne
završava na deponijama a vi dobijate kvalitetniji proizvod. “Od otpada jedino staklo, metal, stiropor i
plastika ne mogu da budu kompostirani”, navodi.

Takođe dodaje da iako je pomalo kontroverzno, apsolutno možete kompostirati ostatke životinjskog porekla
(on to čini). Razlog zbog kojeg se ne preporučuje kompostiranje ostataka životinjskog porekla je što privlače
štetočine i moguće je da se ne razgradi dovoljno brzo i bezbedno u vašoj bašti u kojoj temperatura nije
dovoljno velika da ubije patogene.

Kompost može biti i tečan, a đubrenje lako.

S vedrije strane, riba i meso su bogati nutrijentima koji prave odlično đubrivo. Početnici treba da se drže
bilnog otpada dok ne savladaju proces kompostiranja.

3. Sve iseckate na sitne komade

Raznovrsnosti je bitna u kada je reč o veličini. Ljudi misle da će od sitnije iseckanih svojih ostatke od hrane,
dobiti bolje rezultate u kompostiranju. Iako je tačno da usitnjavanje može da ubrza razgradnju, preterano
usitnjavanje može za rezultat imati kašasto đubrivo.

To se dešava zato što vašoj gomili otpadaka nedostaje vazduha a vazduh je ključan za proces razgradnje.
Kar daje primer jabuke: iseći jabuku na četri dela bi bilo korisno, ali ako je stavimo u blender, ona neće
značajno doprineti kompostu, istovremeno bi bilo uzaludno trošenje energije. S druge strane, zaista ne
postoji razlog da malčirate lišće.

4. Ne čuvate dovoljno lišća

Kada skupite lišće tokom jeseni, nemojte ga spaljivati ili bacati. Pošto vam treba puno braon materije za
slojeve tokom kompostiranja cele godine, Kar preporučuje da ih čuvate ako imate gde. On svoje pakuje u
nekoliko velikih metalnih kanti, a možete i da ih čivate u kesama za đubre u šupi.

Ovako ćete uvek imati dovoljno braon materije za pokrivanje vaših otpadaka iz kuhinje za vreme leta. Ako
vam nestane lišća, Kar kaže da možete da kupite bale sena.

5. Dodajete previše trave

Kompostiranje može delovati kao organsko rešenje za problem pokošene trave, ali Kar kaže da ona zapravo
nije uopšte korisna za kompost. “Busenovi trave formiraju tepihe koji blokiraju protok vazduha što može
učiniti kompost gustim i gnjecavim” objašnjava.

Poret toga, trava je bogata azotom, što može da poremeti balans vašeg komposta i učini ga smrdljivim. Ako
baš želite da stavite pokošenu travu u kompost, pomešajte je sa suvim lišćem, ali je bolje ostaviti travu gde
je posečena da bi đubrila vaš travnjak.

Kompostiranje je odličan način da se obezbedi kvalitetan humus.

6. Stavljate previše komposta

Kada dođe do toga da se kompost koji ste napravili koristi, postoji tendencija da se preteruje. Za seme koje
treba da klija ne treba nikada da koristite 100% kompost zbog toga što sadrži previše vode i visok nivo
mineralnih soli, a to sprečava klijanje. Kar kaže da možete to popraviti tako što ćete praviti mešavinu u kojoj
će kompost činiti 25 do 50% i nikako više od toga. Što se tiče visokih leja, preporučuje da se kompost svake
godine meša sa zemljom tako što se stavi sloj komposta od 5 centimetara koji se zatim izmeša.

Pravilno đubrenje u organskoj proizvodnji biljaka

Često možemo čuti da organska prozivodnja isključuje upotrebu đubriva, međutim to ne samo da nije tačno, već nije ni
preporučljivo. Za organsku, kao i za bilo koju drugu proizvodnju je izuzetno važno pravilno đubrenje, jedino što je u
ovom slučaju ono ograničeno na prirodna đubriva.

Za ishranu biljaka i oplemenjivanje zemljišta u organskoj proizvodnji koriste se organska, mineralna i

mikrobiološka đubriva. Đubrenje u organskoj poljoprivredi se definiše kao usmereno snabdevanje
zemljišta i pravovremeno obezbeđivanje biljaka hranljivim materijama, vodeći računa o njihovim gubicima.

Na taj način prednost se daje đubrenju zemljišta, a ne đubrenju gajenog useva. Pravilnim korišćenjem
hraniva uspostavlja se plodnost zemljišta na agronomskom i ekonomski prihvatljivom nivou, što je
preduslov za uspešnu organsku proizvodnju.

Transformacija poljoprivrede sledeći korak za Evropu

U organskoj biljnoj proizvodnji dozvoljeno je korišćenje sledećih đubriva organskogporekla: stajsko

đubrivo, osušeno stajsko đubrivo i dehidrisano životinjsko đubrivo, kompostirani životinjski ekskrementi,
uključujući životinjsko đubrivo i kompostirano stajsko đubrivo, tečni životinjski ekskrementi, kompostirani
ili fermentisani otpadci sa gazdinstva, treset, ostaci posle proizvodnje pečuraka, ostaci uginulih crva i
insekata, guano, kompostirana ili fermentisana smesa biljnih materija, proizvodi ili nus-proizvodi
životinjskog porekla, proizvodi i nus-proizvodi biljnog porekla za đubrenje, morske trave i proizvodi od
morskih trava, strugotina ili drveni ostaci, kompostirana kora drveta, drveni pepeo.
Ako gazdinstvo ne raspolaže stočnim fondom, dozvoljena je kupovina organskih đubriva sa drugih farmi
(tradicionalnih i organskih) na kojima se vrši kontrola, pri kojoj se, pored ostalog, traži potvrda da
genetski modifikovani organizmi nisu prisutni u đubrivu. Đubriva poreklom sa intenzivnih sistema su
zabranjena.

Da li koristite kominu na najbolji način?

Korišćenje organskih đubriva kao što su stajnjak, kompost, zelenišno đubrenje, glistenjak, čine oslonac
proizvodnje zdravstveno bezbedne hrane, zbog potencijalnih negativnih efekata koje može da izazove
nekontrolisana primena mineralnih đubriva.
Preduslov uspešne proizvodnje jeste kombinovana biljno-stočarska proizvodnja, jer jedino ona može da
obezbedi kruženje hraniva unutar farme, bez velikih inputa sa strane.
U organskoj proizvodnji dozvoljena je upotreba i nekih mineralnih đubriva: mlevene fosfatne stene,
aluminijum-kalcijum fosfat, troska, šljaka, sirove kalijumove soli ili kainit, kalijum-sulfat, sa mogućim
sadržajem magnezijumovih soli, džibra ili ekstrakti od džibre, kalcijum-karbonat, magnezijum i kalcijum-
karbonat, magnezijum sulfat, rastvor kalcijum-hlorida, kalcijum-sulfat, industrijski kreč iz proizvoda
industrije šećera, industrijski kreč iz proizvoda vakuumske soli, elementarni sumpor, natrijum-hlorid,
kameno brašno i glina.
7 saveta kako da iskoristite organski otpad i napravite kompost
Kvalitetno mikrobiološko đubrivo treba da sadrži efektivne vrste i sojeve mikroorganizama koji će
aktivirati određeni mikrobiološki proces i obezbediti biljku hranljivim materijama. Ovi mikroorganizmi
treba da poseduju dobru sposobnost preživljavanja i prilagođavanja na novu sredinu i specifične uslove
uzemljištu i da imaju visoku sposobnost kompeticije sa autohtonim populacijama mikroorganizama.

Kako da sačuvate kompostište preko zime

Sa vrtoglavim padom temperatura vreme je da razmislite u kakvom se stanju nalazi vaš kompost. Tokom leta ga je lako
sačuvati, ali sa dolaskom zime to postaje sve teže. Podelićemo sa vama nekoliko korisnih saveta kako da što bolje
sačuvate vaše kompostište preko zime.

Redovno zagrevajte kompost

Kada temperatura počne da pada, pružite vašem kompostištu mešovit obrok koji sadrži jednaku količinu
suve trave i opalog lišća. Pored toga, neophodno je da obrok sadrži i elemente bogate azotom kao što su
trava ili kuhinjski otpaci.
Kompostiranje - najbolji način da iskoristite organski otpad i dobijete organsko đubrivo!
Sve to iseckajte na komadiće, ne veće od 5 centimetra. Smesu polijte vodom da bi bila vlažna, ali nemojte
preterati da ne bi postala gnjecava. Ako sastav vašeg komposta sadrži više suvog i opalog lišća, a manje
materijala bogatog azotom, dodajte pelet lucerke ili ljudski urin. Ovi sastojci su bogati azotom.
Kada smo dobro zagrejali kompostište, potrebno je da tu toplotu zadržimo. Da biste sačuvali toplotu unutar
kompostišta, umotajte ga u aluminijumsku ili samolepljivu foliju ili ga zamotajte u najlonski džak.
Napravite mu krov
Da biste sačuvali vaš zagrejani kompost, napravite mu krov. Svrha krova je da sačuva svu toplotu i da ne
dozvoli da kišnica ili sneg prodru unutra.
Kompostište možete zaštititi tako što ćete preko njega stvaiti komad pleksiglasa ili stara vrata od tuš-
kabine. Pleksiglas ili vrata tuš-kabine mogu biti dobri solarni grejači.

Ne dozvolite kompostištu da se zamrzne

Ako su temperature tokom zime previše niske ili dodajte premalo hrane, vaš kompost može da se ohladi ili
čak da se zamrzne. Šta raditi u takvoj situaciji? Ne brinite!
Čim temperatura počne da raste, kompost će polako krenuti da se budi iz zimskog sna. Tokom zime
redovno ga prehranjujte i to će ga održavati u životu do proleća.
Pročitajte: Sve što još možda ne znate o održavanju kompostišta!
Mlijeko kao zaštita, ali i gnojivo za biljke
Mlijeko se osim u ishrani može koristiti i u bašti kao
sredstvo za zaštitu i đubrenje poljoprivrednih kultura.
Hranjive materije u mlijeku su savršeno izbalansirane i
omogućavaju biljkama optimalan rast i poboljšavaju
imunitet. Mlijeko sadrži: kalijum, kalcijum, sumpor,
fosfor, magnezijum, bakar, mangan, željezo i druge
elemente.

Prilikom tretiranja biljaka na površini se stvara tanki film

koji štiti biljke od prodiranja patogena. Preventivnim
tretiranjem mlijeko štiti biljke od gljivica i virusa. Biljke
koje su tretirane mlijekom imaju poboljšan imunitet, a mlijeko povoljno utiče i na usvajanje i iskorištavanje
hraniva iz zemljišta.

Mliječni šećer laktozu ne mogu da svare svi insekti. Zbog ove pojave mlijeko predstavlja zaštitno sredstvo
od mnogih štetočina. Mlijeko je izuzetno dobro dodati u kompost, jer obogaćuje kompost hranjivim
materijama, poboljšava mikrobiološke aktivnosti i štiti kompost od mnogih štetočina.

Zbog sadržaja kalijuma mlijeko je odlično u zaštiti povrća u vrijeme plodonošenja, posebno za ishranu
paradajza. Za sobne biljke možemo koristiti mlijeko,ali treba ga izbjegavati kada su u pitanju sukulenti -
kaktusi. Kod kaktusa mlijeko može izazvati propadanje.

Najbolje je upotrebljavati sirovo mlijeko koje nije podvrgnuto termičkoj obradi. Tokom termičke obrade
gube se mnogi vitamini i ostali hranjivi sastojci. Sredina ljeta je period kada se ostvaruju optimalni uslovi za
razvoj gljivičnih oboljenja na povrtnim kulturama. Temperature su visoke i nakon kiše se ostvaruju idealni
uslovi za ostvarivanje zaraze Phitoftorom – dolazi do pojave plamenjače. Ovo oboljenje može u potpunosti
uništiti usjev paradajza i krompira.

Pripravak od mlijeka za zaštitu

Mlijeko se koristi u zaštiti paradajza, krompira, patlidžana, krastavca, tikvica. Najčešće se koristi kao
preventivna zaštita od plamenjače u omjeru 1:10, jedan dio mlijeka i 10 dijelova vode. U čistom obliku
mlijeko se ne bi trebalo koristiti.

Mlijeko i jod
Za zaštitu paradajza veoma često se koristi pripravak od mlijeka i joda. Omjer mlijeka i vode je 1:4 ili 1:5. U
ovaj rastvor dodati 15 kapi joda. Jod može dovesti i do ubrzanja sazrijevanja plodova,zato treba smanjiti broj
kapi joda na 5 do 6.

Da bi se poboljšalo dejstvo mlijeka i joda tretiranja treba smjenjivati sa pripravkom od bijelog luka.

Mlijeko i soda bikarbona

Mlijeko se može koristiti i u kombinaciji sa sodom bikarbonom. Ovaj pripravak se priprema od 1 l mlijeka,
jedne supene kašike sode bikarbone i 10l vode i koristi se preventivno za tretiranje povrća kako bi se
spriječila pojava plamenjače i pepelnice. Količina vode se može smanjiti na najmanje 5 l. Primjerice, možete
koristiti pripravak mlijeka, sode bikarbone i vode u odnosu 1 l mlijeka : 1 supena kašika sode bikarbone : 4
– 4,5l vode. Pored ostalog povrća preventivno tretirati krompir zbog plamenjače. Ovaj pripravak od mlijeka
zaštitit će nadzemnu masu krompira od pojave ove bolesti, ali i spriječiti pojavu krompirove zlatice jer
krompirova zlatica i njene larve ne mogu svariti mlijeko.

Surutka
Surutka je nusproizvod u preradi mlijeka. Kada se surutka zagrije na 20 do 25°C i razrijedi vodom koristi se
u zaštiti od plijesni. 1 l surutke razblažiti sa 10 l vode i doda 10 kapi joda. Ova pripravak je dobra za zaštitu
krastavca, papradajza i tikvice. Za krastvace i vinovu lozu može se koristiti i nerazblažena surutka.
Mlijeko kao dezinfekciono sredstvo
Ako se ruke i alat tokom rada u povrtnjaku operu rastvorom mlijeka i vode u odnosu 1:1 to će umanjiti
pojavu oboljenja.

Mlijeko kao đubrivo za krastavce

Ukoliko se mlijeko koristi za đubrenje krastavca ubrzaće rast. Mlijeko se koristi razblaženo vodom u odnosu
1:2. Đubrenje redovno ponavljati svake dvije sedmice.

Ruže i mlijeko
U proljeće treba započeti sa tretiranjem grma ruže sa rastvorom mlijeka i vode. Tretman se ponavlja svakih
7 do 10 dana tokom 2 mjeseca. Mlijeko će zaštiti ružu od bolesti i štetočina.

Mlijeko kao zaštita od bijele leptiraste uši

Kao zaštita od ove štetočine koristi se kiselo mlijeko. 250 ml kiselog mlijeka, 1 l vode i 2 kašike brašna.
Dobro isprskati biljke, posebno donju stranu listova.

Napravite đubrivo za biljke

Ljuske od jaja posle upotrebe treba sakupiti, osušiti, a potom izmrviti u sitnije komadiće ili samleti

Ljuske od jaja posle upotrebe treba sakupiti, osušiti, a potom izmrviti u sitnije komadiće ili samleti. Ljuska
jaja sadrži 90 % kalcijuma i izvrstan je izvor tog minerala, a može se iskoristiti na više načina.

Za suzbijanje puževa izmrvljene ljuske jaja dobro je posipati oko biljaka u povrtnjaku. Ljuske od jaja, kao i
pepeo, onemogućavaju kretanje puževa golaća. Mešavina ljuski i pepela se može koristiti za prihranu
voćaka, posipanjem oko debla u zoni korena.

Za prihranu rasada paradajza izmrvljene ili samlevene ljuske treba rasturiti oko biljke.

Talog od kafe pomešan s ljuskama od jaja u količini 1:4, idealno je djubrivo za sobne biljke. Ljuske se stave
u vodu i ostave da odstoje preko noći. Ujutro se vodi doda talog od kafe i time se zaliju biljke. Ovaj
postupak izbegavati zimi, jer voda može neugodno mirisati.

Da bi podstakli što brži i kvalitetniji rast nekog semena, polovinu ljuske napunite zemljom (supstratom),
stavite u nju seme i zakopajte je u bašti. Kako će se vremenom ljuska razgrađivati tako će mladoj biljci
davati hranjive materije.

Ako gajite koke nosilje, usitnjene ljuske od jaja im možete dodavati u hrani.Koke će dobiti dovoljne količine
kalcijuma, a ljuske novih jaja biće čvršće.

Koristeći pepeo kao đubrivo

Od davnih vremena, ljudi koriste pepeo kao đubrivo. Pepeo ne samo olakšava, već takođe i zemljište.
Upotreba pepela u hortikulturi istovremeno poboljšava i mehanički i hemijski sastav zemljišta. Pepeo
ima svojstva za smanjenje kiselosti, ubrzanje zrenja komposta i otpuštanje tla. Zemljište koje je oplođeno i
alkalizirano pepelom je povoljno okruženje za vitalnu aktivnost mikroorganizama u tlu, posebno bakterije
koje određuju azot.

 Šta je korisno u pepelu

 Na koje vrste zemljišta se može koristiti pepeo
 Koje biljke mogu biti oplođene pepelom
 Primena pepela
o Priprema zemlje
o Priprema semena
o Postrojenja za sadnju
o Ishrana biljaka
  Kada se pepeo ne može koristiti
 Pepeo od bolesti i štetočina

Važno je! Pepeo treba čuvati na suvom mestu. Vlaga oštećuje ovo đubrivo - gubi elemente u tragovima,
kalijum. Ako pakujete pepeo u plastične kese, koji ne dozvoljavaju penetraciju vlage, može se skladištiti do
nekoliko godina. Istovremeno, pepeo zadržava svojstva.

Šta je korisno u pepelu

Drveni pepeo kao đubrivo primenjuje se zbog svog korisnog hemijskog sastava. Sadrži kalcijum,
magnezijum, natrijum, kalijum i druge supstance koje su neophodne za razvoj i rast biljaka.

Hemijski sastav pepela je drugačiji, pošto zavisi od biljke koja je zapaljena, iz koje se dobija. Krompir,
vrhovi vina, travna trava u pepelu sadrže 40% kalijuma. Liven pepeo ima drugačiji sastav, sa
kalcijumom u vodi. Četinari su bogati fosforom - do 7% u sastavu.

Sastav
pepela sadrži više od 70 elemenata i 30 elemenata u tragovima. Istovremeno, ne sadrži hlor, što omogućava
đubrenje kultura koje ga ne tolerišu. Jedini element koji je potreban bilju i koji se ne nalazi u pepelu je azot.
Svi elementi ovog prirodnog đubriva sadržani su u obliku koji je najpogodniji za apsorpciju biljaka.

Na koje vrste zemljišta se može koristiti pepeo

Pepeo se može primeniti na različitim zemljištima. Zbog svojih svojstava, poboljšava njegov kvalitet, uz
odgovarajuću primjenu.

Pepeo ima mogućnost otpuštanja koji se može koristiti za teške

zemljane gline. Prinos pepela u tlo na jesen, možete ga učiniti još
krhkim.Obračun količine zasniva se na kiselosti tla i biljaka na
kojima se očekuje da raste na njoj. Od 1 do 800 grama pepela
može se nanositi po 1 m².

Svjetlane peščane tjelesne površine obično su oplođene pepelom na

proleće. Ovo se postiže tako da hranjivači ne prodiru duboko u
zemlju rastopljenom vodom. Uvođenje pepela u peščanim
zemljištima je posebno dobro za njihov kvalitet.

Pepeo se koristi za neutralizaciju kiselih tla, obogaćivanjem pomoću močvarnih, marsh-podzoličkih i sivih
šumskih tla. Ne preporučuje se deponovanje pepela samo u slanim zemljištima.
Da li znate? Nakon sagorevanja različite biljke daju drugačiji hemijski sastav pepela. Kalijum najčešće
sadrži pepeo travnatih biljaka: stabla suncokreta-do 40% heljde-do 35%, kopriva - 32%, žitarice-20%. Peat
pepeo sadrži malo kalijuma i fosfora, ali puno kalcijuma. Takođe ima puno kalcijuma od vrbe i topole - do
43%, a kod breza - 30%.

Koje biljke mogu biti oplođene pepelom

Za mnoge biljke, pepeo je skladište supstanci neophodnih za pravilan rast.

Pepeo se koristi za đubrenje drveća, povrća, cvijeća.

Za koju vrstu povrća je drvena pepela:

 krompir;
 paradajz, biber, patlidžan;
 krastavci, tkani, tikvice;
 crni luk, zimski beli luk;
 kupus različitih vrsta;
 šargarepa, peršuna, repe, redkvice;
 grašak, pasulj, koper, salata.

Osim đubrenja povrća, pepeo za cveće takođe je velika prednost. Konzumne cvijeće često treba
obogatiti minerali, koji su dovoljni u pepelu. Možete se oplođivati sa pepelom i baštenskim cvijećem -
gladioli, asteri, begonija, balzam.

Za drveće, elementi pepela donose i mnoge koristi. Za đubrenje drveća koriste se i suvi pepeo i rastvori sa
njegovim sadržajem.

Da li znate? UvoĊenje pepela u stubu i jame na visini od višanja i šljiva ima pozitivan efekat na ove biljke.
Dovoljno je uraditi takvu vrhunsku obradu jednom za 3-4 godine. Za uvođenje pepela pod drveće, žlebovi se
izrađuju oko perimetra krune, u kojoj se pere pepeo ili se pere pepeo. Nakon toga, utor, dubok oko 10 cm,
pokriven je zemljom.

Primena pepela
Pepeo je veoma efikasno đubrivo, ali ako ga koristite zajedno sa humusom, kompostom, đubrivom i
tresetom, možete dalje povećati njegovu produktivnost. Prednosti ovog đubriva mogu se ekstrahovati u
različitim fazama biljnog života - pri pripremi zemljišta za sadnju, pripremu semena, sadnicama i hranjenju.
Priprema zemlje

Pre zasadanja mnogih biljaka korisno je dovesti pepeo u zemlju. Tokom kopanja pre sadnje krompira
napravite 1 šolju pepela na 1 m². Ista količina je potrebna za krastavce, tkanje, tikvice. Za pripremu
zemljišta za paradajz, papriku i patlidžu napravite 3 šolje pepela na 1 m².

Pre sjećenja kupusa za različite sorte, možda će vam trebati 1-2 čaše pepela po 1 m². Šargarepa, petersija i
redkvice na takvom području zahtevaju 1 šolju pepela, kao i grašak, grah, redkvice, zelenu salu i koper.

Za zimsko kopanje, pre nego što posadite luk i zimski beli luk, dodajte 1 šolju pepela po m².

Priprema semena

Pre sejanja sjemena različitih biljaka, oni se inicijalno mogu obrađivati mikroelementima. Takvo
obogaćivanje semenskih supstanci proizvedenih prije setve graška, paradajza, slatkih paprika, šargarepe.
Ova manipulacija ubrzava zrelost usjeva, povećava je.

Prije sejanja, semena se tretiraju pepelom 12-24 sata. Razblaži se u količini od 20 g u 1 litru topla voda,
insistira se 1-2 dana, zatim se u ovom rastvoru namotavaju 6 sati.

Postrojenja za sadnju

Kada sadnja biljke takođe može koristiti pepeo. Postoje

različite metode za prskanje pepela na sadnicama. Pepeo
zaspi u bunarima prije sadnje u količini od 1-3 tbsp.
kašike. Kada posadite grmlje, možete koristiti čašu ovog
đubriva, a za drveće i velika grmlje koristite 1-2 kg
pepela u jednoj rupi.

Prilikom sadnje biljaka preporučuje se mešanje pepela sa

zemljištem, jer to omogućuje proširenje svog efekta na
budući korijenski sistem. Takođe, mešanje pepela i
zemljišta sprečava da se biljka spali, što je moguće
direktnim kontaktom.

Ishrana biljaka

Uzgojne i već razvijene biljke se hrane tako da ih poboljšaju. Vrhunsko oblačenje može se napraviti
pepelom u drugačijem izgledu.

Za ishranu jagode s pepelom, potrebno je potresati opušteno zemljište pepelom u količini od 2 šalice pepela
po 1 m². U drugoj godini života ove biljke takvo hranjenje će biti vrlo korisno. Najpopularnija rešenja za
hranjenje jagoda, koja se koriste u različitim godišnjim dobima.

Krompir se takođe pili pepelom - prilikom prvog hlađenja, ispod svake grme donosi 1-2 tbsp. kašike pepela.
Kada započne faza početka, izvodi se drugo uzemljenje, na kojem možete dodati pola šolje pepela svakoj
bush-u.

Za prolećnu obradu luka i luka s ugradnjom u tlo čine 1 šolju đubriva po 1 m².

Pepeo je dobro hranjenje za bobice, povrće, drveće. Za druge, uticaj đubriva traje do 4 godine.

Važno je! Nanesite pepeo na hranu, ne zaboravite na svoje zdravlje. Neophodno je da se pridržavate
sigurnosnih propisa koji zahtevaju zaštitu očiju i respiratornih organa od čestica prašine koje lako mogu
prodreti tamo.
Kada se pepeo ne može koristiti
Čak i organska đubriva imaju kontraindikacije. Pepeo u zemljištu se ne sme koristiti zajedno sa ispadima
ptica, đubrikom (olakšava isparavanje azota), superfosfata, azotnih đubriva (izaziva oslobađanje amonijaka i
oštećenja biljaka). Pepeo u alkalnim zemljama sa PH od 7 takođe se ne primjenjuje.

Pepeo treba pomešati sa zemljom i izbegavati direktan kontakt s korijenima biljke. Zbog činjenice da
pepeo sadrži soli koji su nepoželjni za mlade pacove, nemoguće je oplođivati sadnice s njim dok se ne
pojave najmanje 3 liste.

Postoje biljke koje preferiraju kiselo tlo - paprati, magnolija, kamelija, azaleja, hidrangea, borovnica, repa,
bundeva, kiselina, pasulj i dr. Ne treba se oplođivati sa pepelom, jer snižava kiselost zemljišta.

Višak pepela, koji je, ustvari, alkalna sisavina, može dovesti do smrti bakterija tla, drveća i drugih korisnih
predstavnika faune tla. Restauracija normalne populacije u zemlji je veoma spora i teška, pa nemojte
zloupotrebiti ovo đubrivo.

Pepeo od bolesti i štetočina

Za kontrolu štetočina koristi se infuzija pepela za prskanje. Recept za ovo je: sipati 300 g preseđenog
pepela sa ključanjem vode i kuvati 20-30 minuta. Odlučnu dekokciju treba ostaviti da se uspravi, zatim
napuni i dodati vodu da bi dobila 10 litara infuzije. U ovoj infuziji dodajte 40-50 g sapuna. Preporučena je
infuzija pepela koja se koristi u suvom vremenu u večernjim satima. Njen uticaj će pomoći da se oslobodite
jabuke jastoga, koloradskog krompira, moljaca, larve i moljca.

Osim prskanja, biljke možete prašiti od štetočina. Ova procedura će biti i prevencija i lečenje bolesti i
eliminisati larve koloradskog hrošča, krumpirne bolle.

Suv pepeo se koristi da uplaši mrava iz vrta, puževa i puževa.

Pepeo doveden u zemlju ima blagotvorno dejstvo na gajenje kultura godinama. Vaše baštenske biljke će
zahvalno prihvatiti ovo đubrivo.

Upotreba stajnjaka u zemlji. Koji je bolje koristiti gnoj kao gnojivo: konj,
zec, krava ili svinjetina, recenzije.
Ako ne želite da oplodite proizvode sa hemikalijama, želite da dobijete prirodan i ukusan proizvod, onda će
vam organsko đubrenje odgovarati. Gnojivo životinjskog porijekla smatra se najboljim sredstvom, koje u
izobilju može obogatiti svako tlo korisnim elementima.

Gdje kupiti? Da li je stajnjak štetan ili koristan? Kako ga pohraniti? Na ova i druga pitanja ćemo odgovoriti
u nastavku.

Tako dobiveni materijal je nazvan superfosfat. Kao rezultat sekundarnih reakcija koje nastaju nakon
proizvodnje, neki monokalcijev fosfat se kombiniraju s vapnom da bi se dobio novi fosfat, netopljiv u vodi,
kao tribazična, ali topljiva u amonijevom citratu. Dibazični fosfat.

Stoga superfosfati obično sadrže. Monokalcijum fosfat rastvorljiv u vodi. Dikalcijum fosfat, rastvorljiv u
amonijačnom citratu. Primitivni trobazni fosfat, koji je izbjegao transformaciju. Apatiti, koji se ne mogu
koristiti za direktnu đubrenje, uglavnom se koriste za proizvodnju superfosfata.

Gdje kupiti?

Ako imate stoku, onda nije teško dobiti đubrivo, ali ljudi koji nemaju stoku morat će potrošiti malo novca.
Lokalni hortikulturni centar i prodavnica poljoprivrednih proizvoda će biti dobrodošli.
Posle kupovine u baštenskom centru, preporučuje se da stolicu stavite u vreće i ostavite je oko godinu dana.
Preporučuje se da vreće stavite na mjesta gdje će utjecaj lošeg vremena na njih biti mali. Potrebno je
osloboditi se hemijskih nečistoća, hormonskih preparata i prehrambenih aditiva, koji su se koristili za hranu
ili su bili na tlu, odakle je sakupljan otpad.

Hemijska industrija takođe proizvodi veliki broj dikalcijum fosfat, nazvan precipitirani fosfat, tzv. jer se
proizvode u tečnom, vrlo finom prahu. Dikalcijum fosfat, rastvorljiv u amonijačnom citratu, uvek prati
određena količina trikalcijum fosfata, slično prirodnom fosfatu, ali u veoma odvojenom stanju.

Thomas i Gilchrist; Šljake koje dolaze iz ovog tretmana su bogate fosfornom kiselinom i krečom i mogu se,
uz mnoge pogodnosti, koristiti kao fosfatna i vapnena đubriva. Fosfat je uglavnom trikalcijum, ali u veoma
povoljnom stanju fisije, što ga čini donekle uporedivim sa istaloženim fosfatom.

Polja krompira za đubrivo

Je li gnoj dobar ili loš?

Prednosti

1. Poboljšanje strukturne komponente tla.

2. Povećanje plodnosti.
3. Zasićenje zemlje korisnim mikroorganizmima.
4. Nastavak balansa zraka i vode.

Harm

1. Nepravilna upotreba može dovesti do predoziranja.

2. Poteškoće sa doziranjem nutrijenata.
3. Ponekad prisustvo korovnih embriona i opasnih supstanci (aluminijum i olovo).
4. Mogućnost infekcije bolešću.

Views
Postoje neke vrste đubriva koje se mogu koristiti u vrtu iu vrtu. Ne zaboravite da predoziranje gnojivom
može jednostavno uništiti usjev.

Kosti životinja prskane ili sveže ili nakon kalcinacije su takođe dobra fosfatna đubriva. Crna se životinja iz
slatkiša i rafinerija također vrlo često koristi; Kao svježe kosti, donosi određenu količinu organskog dušika.

Sljedeća tabela pokazuje bogatstvo raznih fosfatnih đubriva; Označava ukupan sadržaj fosforne kiseline i
odnos koji se može otopiti u amonijevom citratu. Fosfatna đubriva zajedno sa fosfornom kiselinom daju
visoke doze vapna, što može pružiti velike usluge ishrani povrća; Defosforizirana šljaka sadrži do 400
kilograma po toni, a njihova upotreba može lako biti ekvivalentna samom vapnencu.

Da li krompir raste loše?

Neprestano se pišu pisma u kojima se vrtlari brinu da će zbog hladnog leta rasti loš krompir. Od naših
čitatelja želimo savjetovati biostimulante rasta biljaka, što će pomoći povećanju prinosa do 50-70%.

Pročitajte ...

Potašna đubriva. Većina kalijumovih soli koje se koriste u poljoprivredi su rastvorljive u vodi; Upotreba
silikata, malo ili nije potpuno rastvorljiva, do sada je bila veoma ograničena. U nastavku dajemo bogatstvo
potašnih glavnih namirnica. Kalijev karbonat se rijetko koristi zbog visoke cijene i kaustičnosti. Kalijum
sulfat se čini poželjnijim od hlorida, iako proizvodi kalijum veću brzinu; Vrlo je vjerovatno da je sumporna
kiselina sadržana u njoj korisna u hranljivim kulturama.
Gnojivo od krečnjaka. Korisnost izmena krečnjaka je dvostruka; Oni ne samo da treba da obezbede
vapnenačku hranu za poljoprivredne kulture, već u mnogim slučajevima treba da održavaju ili održavaju
zemljište u stanju povoljnom za nitrifikaciju azotne supstance. Da biste postigli prvi cilj, možete
ravnomjerno koristiti bilo koju vapnenastu smjesu; Vapneni ili gipsani sulfat je veoma povoljan u ovim
uslovima. Naftni malter sadrži samo 250 do 280 kilograma.

Priprema prije procesa gnojidbe

Upotreba u vrtu i vrtu od stajnjaka je korisna i štetna. Ali kako bi se smanjila šteta (prisustvo amonijaka i
loših bakterija, agresivno djelovanje na korijenje) i poboljšanje njenih karakteristika, mora se pripremiti.

Kako bi se nitrifikacija azotnih principa odvijala u obradivom tlu, ona mora nužno sadržavati određenu
količinu slobodnog karbonata vapna ili krečnjaka. Ako se taj uslov ne dostigne, mora se ući ovaj krečnjak;
Dodavanje maltera neće imati efekta. Potrebno je miješati sa zemljom, koliko god je to moguće, karbonat od
vapna, vrlo podijeljen. To se može postići na različite načine.

Liming. - Možemo koristiti vapno, svježe kuhano, koje se u jesen baca na polja prije oranja; Fragmenti
vapna brzo upijaju vlagu i ugljični dioksid iz zraka i ubrzo se raspadaju u praškastu smjesu vapna i
karbonata. Obradu, pažljivo sprovedenu, ova supstanca se distribuira u obradivom tlu, gdje se završava
kombinacija sa ugljičnom kiselinom. Privremeni kontakt hidriranog kreča sa kompleksnim silikatima koji
čine normalno tlo izgleda da ima veoma dobar učinak na njihov raspad i njihovu promjenu na principima
aktivnog minerala.

Trenutno se obrada vrši na različite načine. Slijede glavne metode.

Metod broj 1

Za stvaranje kompostne gomile na početku je postavljena podloga, preostala od prošle godine. To će zasititi
optimalan broj mikroorganizama. Naknadni slojevi - trava, povrće i voće, itd. Na samom kraju se izlije
izmet, a puno se prelije vodom. "Dish" je spreman za par mjeseci, ali najbolja ekspozicija se smatra
godinom.

Ova operacija je kalcifikacija. Mora se paziti da se u toku iste godine ne praktikuje krečenje polja i njegovo
đubrenje životinjskim đubrivima ili solima amonijaka; Akcija vapna oslobađa amonijak u čistom obliku.

Tidal range. Još jedno rešenje koje je malo drugačije je upotreba laporaca. Mars su zajedničke stijene čiji je
sastav ekvivalentan mješavini krečnjaka i gline. Udeo krečnjaka je veoma varijabilan i kreće se od 10 do
90%. Oni su uvijek nježni, labavi i mogu se slomiti u kontaktu s vodom. Glavni efekat njihove primjene na
tlo je da joj daju vapnenac, ali također može značajno poboljšati njegovu fizičku strukturu, smanjujući
prianjanje zbog viška gline.

Metod broj 2

Ova metoda uključuje restauraciju korisnih komponenti u tlo, ali se

ne koriste kemija i mineralna gnojiva koja ne štete. Zahvaljujući
dodavanju crva, tlo postaje čišće i hranjivije, čak i nakon što se
popnu na krevete, crvi se i dalje množe i obrađuju sve oko sebe.

Ove smole su veoma aktivna krečnjačka đubriva zbog finoće

njihovih čestica; Udeo vapna je od 129 do 260 hiljada, a tu je i neki
azot i značajna količina fosforne kiseline, koja još povećava njihovu
vrednost. Merle obale Bretanje, koja je predmet takve eksploatacije, još je bogatiji vapnencem, ali lošijim od
fosforne kiseline.
Neophodno je redovno unositi hranljive materije u zemljište, posebno plantaže, koncentrirane su u
sredinama kao što su plantaže i lonci za cvijeće. Analiza zemljišta može biti korisna za poznavanje vaše
zemlje i dobrih dodataka. Univerzalno đubrivo, čiji je sastav uravnotežen za sve biljke.

Za mjesto gnojiva koje se nalazi u tom području middle band, poželjno za upotrebu crvenog kalifornijskog
crva sa Kubanom. Prije obrade, supstrat se zakiseli gašenim vapnom i pepelom ili koštanim brašnom (pH 7
do 8). Neutralno okruženje nije dozvoljeno.

Metod broj 3

Krava, konj ili svinjski izmet se sipa jedan do jedan vodom i infundira oko jedne sedmice. Nakon toga se
smjesa razrijedi s vodom od jedne do deset. Zalijevanje se vrši uveče, preporučuje se da se ne sipa u koren,
već u pripremljene rupe između biljaka.
Ova metoda vam omogućava da smanjite količinu amonijaka i oslobodite se nekih štetnih bakterija.

Kompost nastao razgradnjom biljaka bogatih dušikom. Organska đubriva bogata azotom i elementima u
tragovima. Postoje razne vrste stajnjaka. Ovce i kozje balege poboljšavaju teška tla, bogato je organskom
tvari. Kompost, koji je već kompostiran, obično je dobro izbalansiran i ne zahteva kompostiranje, kao
prethodni svež gnoj.

 Svež gnoj veliki goveda poboljšava lagano tlo.

 Svež konjski gnoj ili magarac poboljšava teška tla zbog svoje čvrstoće sušenja.
 Dung ptica poboljšava teško zemljište.

Pečeni rog je đubrivo koje se sastoji od organskog azota.

Metod broj 4

Humati su prirodni dodaci koji ubrzavaju metaboličke procese u supstratu stajnjaka. Gotovo rješenje je vrlo
ekonomično.

Način primene: Nekoliko meseci pre nego što počne đubrivo (najčešće je to rano proleće), rastvor se dodaje
na gomilu izlučevina (10 g na 10 kg).

Zaključak
Jedan od najboljih tipova organskih đubriva je stajnjak, koji je delimično štetan i koristan. Ali iz gore
navedenog, možete videti da kada se pravilno koristi, šteta je beznačajna i ima mnogo koristi. Dostupnost,
niska cijena i lakoća korištenja - sve to čini ovaj tip gnojiva jedinstvenim na svoj način.

Ovo je veoma sporo raspadnuto đubrivo. Naći ćete i razne sjemenke zelenog gnoja, kao što je senf, da se sije
komadi povrtnjaka privremeno nenastanjeni, a zatim jednostavno vratite zemlju prije nego što biljke
procvate. Organska đubriva će polako razgraditi mikroorganizme koji se nalaze u zemljištu i koristiti će se
za hranidbu biljaka kada postanu dostupne. Poželjno ih je uvesti u zemlju u jesen, kako bi se obradilo dno i
tako započelo sporo raspadanje koje će biti dostupno kada se proljeće vrati, toplina pomaže.

I malo o tajnama autora

Jeste li ikada doživjeli nepodnošljiv bol u zglobovima? A ti znaš iz prve ruke šta je to:

 nemogućnost lakog i udobnog kretanja;

 nelagodnost pri penjanju i spuštanju stepenicama;
 neugodna krckanja, ne klikom po volji;

Dozvoljeno je korišćenje stajnjaka iz životne aktivnosti domaće goveda ili živine za konjsko đubrivo: konj,
zec, krava, svinjetina, živina. Od kojih životinja je poželjno da se koristi stajnjak kako bi se dobio
najznačajniji usev povrća kada se unese u baštensko zemljište? Koja su pravila za gnojenje gnojiva
gnojivom, koji je najbolji način da ih se drži, kako ne bi naštetio biljci? Na ova i druga pitanja odgovorit će
članak koji uključuje stavove vrtlara i njihove povratne informacije o tome kako primijeniti shemu gnojiva
za gnojivo.

Ovdje su glavni sastojci koje ćete naći u svim komercijalnim gnojivima. Ostali elementi su lošiji od dobrog
sastava biljke i stoga su važni. Pored đubriva, gnojiva postoje u različitim oblicima; granule, tečnosti, štapići
ili rastvorljive supstance. Možete odabrati u skladu sa željenom akcijom, povredom trzajne ozljede ili
pozadinom.

Proljeće i jesen su dobra vremena za vrijeme korištenja gnojiva, ali slijedite upute na pakiranju, jer često
mogu izgorjeti biljku, važno je da ih ne sipate na lišće i preferirate dane kiše ili dane kada je tlo već mokro,
kako ne bi spalili korijenje. Takođe izbegavajte đubrivo na veoma mladim biljkama koje su delikatnije.

"Zemlja je majka, a stajnjak je otac"

Takva izreka je u upotrebi u ruskim selima još od antičkih vremena. To je relevantno u ovom trenutku.
Svaka zemlja na kojoj se uzgaja povrće ili bobice postepeno se iscrpljuje, što daje manje i manje usjeva
svake godine. Da bi se obnovila plodnost zemljišta, potrebna su organska i mineralna đubriva u krevetima.

Važna napomena: držite svoje proizvode visoko u skloništu ruku naših dragih beba i izvan domašaja naših
kućnih ljubimaca. Prirodna đubriva ne sadrže hemijski formulisane molekule u industriji. Čak i ako
maslinovo ulje može živjeti spontano bez održavanja i bez gnojiva dugi niz godina, a može živjeti u
siromašnim tlima i sušnim područjima, opskrba gnojivima i zalijevanje će uvijek biti korisna.

Teoretski, maslinovo drvo ne zahteva ništa drugo osim mineralne i organske materije, koja se prirodno
nalazi u zemljištu. Ako je vaša maslina namijenjena samo za ukrašavanje vašeg vrta, nema potrebe da
unosite gnojivo u količini. Nabavka đubriva u martu će biti dovoljna tokom cijele godine. Preporučljivo je
odabrati azotno đubrivojer maslina troši azot i bogata je fosforom i magnezijumom.

Organska đubriva ne mogu da rade kada se uzgajaju usevi

Organska đubriva se mogu podeliti u dve grupe:

1. Životinjsko porijeklo - životinjski gnoj i ptičji izmet.

2. Povrće povrća - treset, kompost.

Kada se unese u osiromašene slojeve organske materije, struktura tla značajno se poboljšava, a postotak
aeracije tla se povećava. Raspadanjem, stajnjak oslobađa toplotu i ugljen dioksid, koji je neophodan za
fotosintezu u zelenim delovima biljaka. Zbog brzog razvoja mikroorganizama, uz uvođenje organske
materije, značajne prednosti postižu se poboljšanjem strukture tla i rastom kultiviranih biljaka. Bilo koji
komprimirani i čvrsto tlo može se učiniti labavijim širenjem stajnjaka. Vrtna tla koja se sastoje od pijeska ili
pjeskovitog ilovača, kada se primjenjuju na gnojivo, dobivaju gustoću i viskoznost, bolje zadržavaju vlagu.

Najbolja formulacija, ako ne i najjednostavnija, najprirodnija je potrošnja konjskog gnojiva. Nije korisno
dati mu đubrivo prvih pet godina. Izvedite sljedeće korake. Najmanje dva i pol metara od debla i formirajući
krug oko masline, iskopajte rov široku 10 cm i duboku 10 centimetara. Popunite ovaj rov konjskim gnojem i
lagano prekrijte zemljom. Tokom navodnjavanja, organska i mineralna materija se polako spušta do korena.

Maslina je veoma tolerantna na sušu

To možete raditi svaka 3 ili 4 godine. Ponašajte se jednom u martu i onda u septembru. Ali upornost ne
znači da on ne voli vodu. Tokom prve vrućine i tokom ljeta, dobro je redovno zalijevati. Njegov rast i
plodnost samo će se poboljšati.

Vrste stajnjaka: nutritivna svojstva, metode upotrebe

Gnojivo - organsko đubrivo, ne sadrži štetne i toksične nečistoće, polako se raspada. Ovim raspadanjem
biljke dugo vremena dobijaju iz tla uravnoteženu ishranu.

alijevanje masline trebalo bi da bude umereno ali efikasno. Za dobro zalivanje mog saveta. Vježbajte
navodnjavanje samo kada ustanovite da je tlo suho. Ako se radi o maslinovom stablu u punom tlu,
usađenom dugi niz godina, dobro je praktikovati navodnjavanje jednom u dvije sedmice u periodu vruće
topline. Ako je posađeno manje od deset godina, navodnjavajte jednom nedeljno. Ako ste zasadili svoje
maslinovo selo ove godine, zalijte ga najmanje dva puta nedeljno. Prestanite zalijevati čim padne kiša, a
temperatura će biti hladnija.

Za maksimalnu korist od upotrebe stajnjaka, morate ga pravilno napraviti

Da bi se sačuvao najveći procenat nutrijenata u stajnjaku, potrebno ga je organizovati. pravilno skladištenje.

Stajnjak se skladišti u šipovima, poškropljen na površini tla, pri čemu se takvim skladištenjem smanjuje
postotak gubitka dušika u gnojivu.

Za efikasno zalivanje, ovdje najbolji način. Navlažite bazu masline i ručno uklonite korov. Radite sa
zemljom na 5-10 centimetara koristeći pikone. Označite krug prečnika oko 1 metar oko vaše masline. Na
ovom krugu i oko masline stvori panj, vraćajući se sa zemlje. Označite ovaj trik visinom od oko 10-15
centimetara sa svojim nogama. Tako je vaše maslinovo drvo u zdjeli. Napunite ovu posudu vodom kao što je
gore opisano.

Pored komposta i stajnjaka, postoje i mnogi drugi organski materijali koji se mogu ugraditi u zemljište ili
koristiti za malčiranje radi poboljšanja drenaže ili sposobnosti zadržavanja vode u zavisnosti od vrste tla.
Ove supstance treba razmatrati samo kao izmjene: iako neke od njih sadrže hranjive tvari, one nisu prisutne
u dovoljnim omjerima.

Savet! Prilikom polaganja stajnjaka za skladištenje u šipovima, korisno je prelaziti slojeve stajnjaka sa
korišćenom slamnom podlogom, koja je prekrivena stajama životinja.

Najučinkovitije kada se hrani biljkama smatra se konjski i ovčji gnoj, ali možete koristiti kravu, zeca i ovce.

Svinjski gnoj
Svinjski gnoj se odlikuje određenim karakteristikama, zahtijeva dodatnu obradu prije upotrebe, a ne
odgovara svim biljkama.
Svinjski gnoj se ne može hraniti biljkama
Činjenica je da svinjski gnoj ima vrlo visoke pH vrijednosti i nije pogodan za upotrebu na bilo kojem tlu.
Unošenje svinjskog stajnjaka u tlo dramatično dovodi do povećanja kiselinske ravnoteže vrtnog tla.
Nesvjesno, vrlo je lako pokvariti plodno tlo prilikom hranjenja svinjskog stajnjaka.
Svježi svinjski gnoj sadrži mnogo dušika u svom sastavu, što ima štetan učinak na biljke ("gori" sadnju).
Savet! Svinjski gnoj se može koristiti samo u truleži ili u jako razrijeđenom obliku.

Faze "zrenja" humusa koji sadrži svinjski gnoj:

 Sveže - proizvod dobiven direktno iz svinjca.

 Polupeći - gnoj, koji truli od 3 do 6 mjeseci.
 Mrtav gnoj - raspad traje od 6 do 12 mjeseci.
 Humus - nakon godinu dana raspadanja.

Važno je! Postajući punopravni humus, svinjski gnoj stiče najveću vrijednost za biljke na sadržaj hranjivih
tvari, manje težine i značajno poboljšava strukturu tla.

Đubrivo iz legla zeca

Kunića izmet se često koristi za izradu komposta, koji sadrži veliku količinu korisne biljke supstance.

Zubov gnoj se koristi u sastavu tečnih biljnih krmiva

Ne preporučuju se svježi izmet kunića - oni nisu prikladni za primjenu u tlu. Neki blagotvorni efekti se
mogu postići, ali u svježem stajskom gnoju postoji mnogo nusprodukata koji se, kada se apsorbuju u
zemljište, mogu oštetiti biljkama (i mogu umrijeti). U svježem obliku, izmet kunića se može koristiti za
izradu tečnih obloga za vrtne biljke i sadnice.

Čak i termička obrada neće pomoći brzoj razgradnji svježeg zečjeg gnoja. Ova zabluda mnogih vrtlara
dovodi do činjenice da se, kada su izloženi visokim temperaturama, gotovo sve korisne supstance ispiru iz
proizvoda.

Savet! Najkorisniji proizvod za đubrivo zemljišta se dobija kompostiranjem kunića.

Za dobijanje visokokvalitetnog komposta, kunići izmet se miješaju sa kravljim, konjskim ili ovčjim gnojem.
Dopušteno je dodavanje organskog otpada na kompost. Povremeno, mnogo gnoja je lopata, okrećući slojeve
komposta. Gotovi kompost postaje labav i mrvljiv, u ovom stanju se već može koristiti za poboljšanje i
hranjenje tla, zagrtanje i dodavanje rupa za sadnju prilikom sadnje drveća i grmlja.

Savet! Gnoj zečeva se veoma brzo suši, gubi i do polovine hranljivih materija, ali se može koristiti za
dobrobit biljaka, insistirajući u vodi.

Konjski stajnjak - savršeno organsko đubrivo

Konjski gnoj ima mnoge prednosti u odnosu na druge vrste sličnih proizvoda: lakši je, ima kratak period
razgradnje i sadrži manje vlage. Konjski gnoj sadrži visok procenat azota, kalijuma i fosfora. U smislu
prenošenja topline, konjski gnoj nadmašuje druge vrste, a velika prednost je odsustvo patogene mikroflore u
njoj.
Dozvoljeno je koristiti konjski stajnjak za ishranu biljaka u bilo kojem obliku, a svježi proizvod koji je
podvrgnut vremenskim uvjetima će stati. Piljevina će pomoći da se stajnjak pretvori u humus, koji se u
slojevima meša sa svežim stajskim gnojem u kompostnoj gomili. Najefikasniji je humus koji dozrijeva do 4
godine.
Konjski stajnjak je idealan za đubrenje kreveta
Upotrebom gotovog humusa iz konjskog stajnjaka dozvoljeno je popunjavanje stakleničkih kompleksa i
plastenika sa toplim krevetima. Dovoljno je dodati sloj stajnjaka do 40 cm u krevetu da bi se stimulisao
prinos povrća.
Kao biogorivo za punjenje staklenika dozvoljeno je kombiniranje stajskog đubriva s drugim vrstama
stajskog gnoja i humusa.
Korovnjak - koristiti kao gnojivo
Svježi mullein je zasićen vlagom, teškom, tijekom raspadanja proizvodi veliku količinu topline, koja šteti
osjetljivim korijenima biljaka. Korisno je da se u jesen, nakon pune žetve po 40 kilograma po 10 kvadratnih
metara, izvrše gnojiva s ovim spojem. m. Tokom zime, teški divan će pretočiti i obogatiti tlo organskim
tvarima.
Kravlji gnoj se često koristi za polaganje toplih kreveta.
U proljeće, divizija će donijeti značajne koristi prilikom polaganja krastavaca. Visoka temperatura
raspadanja stajnjaka u hladnim proljetnim mjesecima poslužit će biljke u dobrom okruženju, zagrijavajući
krevete. U takvim uslovima krastavci se osećaju udobnije i brzo rastu.

Tečno gnojivo na bazi divizma priprema se u omjeru 1: 4 i koristi se za zalijevanje povrtnjaka i staklenika.

Bilo koji stajnjak koji se rasipa po površini zemlje ne smije se ostaviti do proljeća, već ga treba odmah
iskopati vrtnim tlom. Čuvanje komposta u hrpama smanjuje kvalitet đubriva. Najbolja opcija je zaptivanje
stajnjaka u zemlju prilikom kopanja u jesen ili rano proljeće.
Stajnjak i njegova vrednost
Kada je u pitanju đubrenje zemljišta stajsko đubrivo ili stajnjak
je nesumnjivo jedan od najboljih načina da se plodno zemljište
zauvek održi u dobrom stanju i kvalitetu. Možda je suvišno reći,
ali đubrenje stajnjakom je naročito važno u organskoj proizvodnji.

Regulatori prinosa su organska materija i makro i mikroelementi u

obliku koji je najpovoljniji za biljku. Organska materija održava i
povećava sadržaj humusa u zemljištu, a predstavlja hranu za
mikroorganizme koji je prevode u oblike pogodne za biljku.
Prisustvo organske materije se pozitivno odražava i na vodni
kapacitet zemljišta, kao i na strukturu.

Njive koje se navodnjavaju treba zbog bržeg ispiranja hranljivih

materija češće đubriti i većim količinama stajnjaka. U protivnom,
doći će do zaslanjivanja i opadanja kvaliteta. Ako se pitate koje su količine stajnjaka potrebne, svake četvrte
godine treba uneti u zemlju četiri-pet vagona stajnjaka.

Prosečan, sagoreo stajnjak sadrži oko 18 odsto organske materije, 0,45 odsto azota, 0,20 odsto fosfora i 0,60
odsto kalijuma, te se s količinama

stajnjaka unosi org. materije azota fosfora kalijuma

10.000 kg 1.800 kg 45 kg 20 kg 60 kg

Iskorišćavanje stajnjaka zavisi od porekla i po godinama se iskorišćava:

I godina II godina III godina

konjski stajnjak 50% 35% 15%
goveđi stajnjak 40% 25% 35%
svinjski stajnjak 30% 35% 35%
ovčiji stajnjak 50% 35% 15%
živinski stajnjak 75% 15% 10%

Kao što se vidi, najiskoristljiviji je živinski stajnjak i ako se samo njime đubri treba ga unositi svake treće, a
goveđe svake četvrte godine.

Tečni stajnjak
S obzirom na novu tehnologiju držanja stoke, tečni stajnjak je prisutan u sve većim količinama.
Njegovo prisustvo stvara i probleme, jer zagađuje čovekovu sredinu. Pokušaji da se nađe rešenje još nisu
urodili plodom, te je i dalje ostao problem prikladnog korišćenja. Zapadnoevropske zemlje već godinama
koriste tečni stajnjak kao i đubrivo, naročito za pašnjake i livade. Na oranice bez useva može takođe da se
rasipa u vrlo velikim količinama i da osetno smanji upotrebu sada već dosta skupih mineralnih đubriva. U
kubnom metru svinjskog tečnog stajnjaka ima oko 60 do 100 kg suve materije 2 do 6 kg čistog azota, 0,5 do
1 kg fosfora i 6 do 8 kg kalijuma.

Tečni stajnjak se - pored oranica, livada i pašnjaka - može upotrebiti i na niskim usevima za prihranjivanje
uz prethodno razblaživanje sa vodom, a koristi se i za folijarno đubrenje. Na oranicama se pre oranja može
rasturiti 50 do 60.000 litara. Posle svakog otkosa trava, kelja, sleza, hibrida sirka i sudanske trave 10 do
20.000 litara. Posle rasprskivanja treba odmah orati, kultivirati ili drljati, u zavisnosti od toga gde je
korišćen.

Iskorišćavanje stajnjaka
I stajnjak je izvor jeftine energije. Glavni sadržaj stajnjaka (i drugih organskih đubriva) su organske materije
i mikroflora, a sporedni hranljivi elementi. Kada se stajnjak unese u zemljište, daje mu "život" za odvijanje
mikrobioloških procesa, jer i zemljište živi svojim naročitim životom. Međutim, iako se znaju prave
vrednosti stajnjaka malo mu se poklanja pažnje. Najčešće je ruglo u dvorištima i izvor zaraza, a stajsko
đubrivo u stvari može biti od velike koristi u poljoprivrednoj proizvodnji.

Stajnjak se neguje u čvrstom i polutečnom obliku. U nedostatku radne snage i radi jeftinijeg i lakšeg
rukovanja stajnjakom, poljoprivrednici grade betonske jame za sakupljanje balege i osoke i cisternama je
izvoze na njive. (Jame za tečni stajnjak mogu se povezati s klozetom iz kuće da se svedu u jamu otpadne
vode i fekalije, pa se dobija dvostruka korist: više stajskog đubriva i čisto dvorište).

Đubrenje povrća – saveti za predsetveno đubrenje i prihranu

Za stabilne i visoke prinose povrća i kvalitetne plodove važno je pravilno primeniti đubriva.

Osim toga, pravilna primena đubriva doprinosi očuvanju zemljišta i o tome moramo voditi računa. Ne
smemo zaboraviti da je hemijska analiza zemljišta osnova pravilnog đubrenja i da tek na osnovu rezultata
analiza možemo planirati vrste i količine đubriva.

Savetodavac Milan Damljanović podseća nas na važne korake pri đubrenju povrća.

Osnovno đubrenje povrća nezamenjiva mera

Ukoliko je izostalo osnovno đubrenje u toku jeseni na parcelama predviđenim za setvu i sadnju povrtarskih
kultura u proleće, posebnu pažnju trebalo bi posvetiti predsetvenom đubrenju kao i prihrani u kasnijem
periodu.

Poznato je da je osnovno đubrenje u jesen nezamenljiva agrotehnička mera pre svega zbog sporije
aktivacije fosfora i kalijuma, kao i poboljšane mineralizacije svih hranidbenih elemenata u zemljišnom
kompleksu u prisustvu manje količine azota. Na ovaj način zemljišta ulaze u proleće bogata hranivima i
spremna za intenzivnu proizvodnju.

Međutim, naši proizvođači vrlo često izostavljaju ovu meru, uzdajući se samo u primenu kompleksnih
đubriva predsetveno ili čak samo azotnih đubriva u prihrani.

Ovakva praksa sigurno ne može doneti vrhunske rezultate u proizvodnji a naročito ne u očuvanju zemljišta.

Zato je neophodno izvršiti hemijsku analizu zemljišta i na osnovu rezultata obaviti predsetveno đubrenje
kao i prihranu adekvatnim kombinacijama, kako u kvalitativnom tako i u kvantitativnom smislu.

Tačno je da na parcelama gde se vrši intenzivna proizvodnja povrća često ima dosta hraniva zaostalih iz
ranijih proizvodnih ciklusa, ali ona su obično u raskoraku sa potrebama gajene vrste, a moguće je i da su
nagomilana do stepena fitotoksičnosti što se često događa sa fosforom u plastenicima i staklenicima.

Saveti za uspešno predsetveno đubrenje i prihranu povrća

 Pre svega u predsetvenom đubrenju prednost treba dati kompleksnim đubrivima na organskom
nosaču (npr. JARA i sl. ) jer se bolje i brže rastvaraju i postepeno deluju.
 Takođe bolje je ova đubriva unositi u redove depozitorima, tako da su mladim biljkama odmah na
raspolaganju.
  Obzirom da su naša zemljišta najčešće dobro snadbevena kalijumom a slabije fosforom velike uštede
se mogu dobiti u količinama upotrebljenih hraniva izborom odgovarajuće kombinacije ili primenom
đubriva sa izraženom jednom komponentom (npr. MAP u slučaju većeg nedostatka fosfora)
jednokratno zarad dovođenja osnovnih hraniva u pogodniju proporciju.
 Što se prihrane tiče prednost dati KAN–u kao i folijarnoj prihrani mikroelementima ukoliko su
osnovne hranidbene norme ispunjene.
 Fiziološki kisela đubriva trebalo bi izbegavati, naročito južno od Save i Dunava, a poželjno je
postepeno uvoditi i organska đubriva, kojih na našem tržištu sve više ima, zarad kompenzacije
stajnjaka koji je sve više u deficitu.

U poslednje vreme, tržište je preplavljeno bio-stimulatorima, aminokiselinama, hormonskim i drugim

sličnim proizvodima. Ove preparate ima smisla koristiti samo ukoliko su svi ostali elementi moderne
poljoprivredne proizvodnje i agrotehnike blagovremeno primenjeni, ili ukoliko je došlo do nepredviđenih
stresnih uslova u proizvodnji, u suprotnom imaće samo kozmetički karakter.

Đubrenje vinove loze u jesen

Osnovno đubrenje vinograda NPK đubrivima najbolje je obaviti u jesen, nakon berbe, zato što se tada vinograd
dublje obrađuje, pa hraniva iz mineralnih đubriva dospevaju u dublje slojeve zemljišta!

Uzgoj vinove loze zahteva redovno đubrenje kojim lozi nadoknađujemo hraniva iznesena prinosom odnosno
berbom grožđa, ali se, takođe, stvaraju zalihe svih onih hraniva koja nedostaju u zemljištu da bi se obezbedili
redovni prinosi dobrog kvaliteta.

Osnovno đubrenje vinograda NPK đubrivima najbolje je obaviti u jesen, nakon berbe, zato što se tada
vinograd dublje obrađuje, pa hraniva iz mineralnih đubriva dospevaju u dublje slojeve zemljišta.

Đubrenje obaviti u jesen nakon berbe

Tokom jeseni i zime unesena hraniva se rastvaraju kroz čitav obrađeni sloj zemljišta i tako dolaze bliže korenu
vinove loze. Koren za vreme zime ne miruje nego raste, usvaja hranljive materije iz zemljišta. One stvaraju
zalihe u korenu i nadzemnim delovima čokota, a u proleće, kada krene vegetacija, ta se rezervna hraniva,
prikupljena u periodu od jeseni do proleća, troše za rast i razvoj zelenih mladica i formiranje rodnih
pupoljaka na mladicama. Kada bismo ishranu, odnosno đubrenje vinove loze, odložili za proleće, uticaj bi se
odrazio samo na povećanje bobica i težinu grozda, a na broj rodnih mladica i broj grozdova po čokotu ne
bismo puno uticali.

Preporuke za đubrenje vinove loze

Vinova loza je veliki potrošač kalijuma koji pozitivno utiče na skupljanje šećera u bobicama grožđa,
povećanje otpornosti na sušu, gljivične infekcije, mehanički pritisak i zimske promrzline. Fosfor je važan u
početnim fazama rasta i razvoja jer podstiče razvoj korena, jačajući tako koren i čitav čokot, što se odražava
na kondiciju i veću otpornosti na visoke i niske temperature.

Dobra ishrana fosforom povoljno utiče na formiranje cvasti u pupovima, na ranije zrenje grožđa i na potpunije
dozrevanje grozdova. U slučaju nedostatka fosfora smanjuju se prinos i kvalitet grožđa, a u proleće vegetacija
kasni. Ipak, vrlo često na vinogradarskim zemljišima fosfor je blokiran i nedostupan biljkama zbog izrazite
kiselosti zemljišta. Na takvim površinama je potrebno najpre rešiti problem kiselosti, odnosno obaviti
kalcizaciju zemljišta.

Đubrenje obaviti pre kretanja vegetacije

Za osnovno đubrenje vinove loze primenjuju se NPK đubriva koja sadrže manji procenat azota, a naglašen
sadržaj fosfora i kalijuma. Petrokemija preporučuje NPK 7-20-30 ili NPK (MgO, SO3) 7-14-21 (2, 18) čiji
odnos hraniva odgovara potrebama vinove loze.
Za srednje dobar prinos grožđa od 10 t/ha neophodno je đubrenjem uneti u zemljište 100-120 kg/ha azota
(N), 50-100 kg/ha fosfora (P2O5) i 85-170 kg/ha kalijuma (K2O). Dakle, na zemljištima umereno dobro
snabdevenim fosforom i kalijumom primenjuje se 500 kg/ha NPK 7-20-30 ili 700 kg/ha NPK (MgO, SO3) 7-
14-21 (2, 18).

Tom količinom đubriva podmiruju se ukupne godišnje potrebe vinove loze za fosforom i kalijumom, a manju
količinu azota, koja se unese, vinova loza će iskoristiti za rast i razvoj korena tokom zimskog perioda.

Đubrenje zrelim stajskim đubrivom

Uz redovno đubrenje mineralnim đubrivima treba voditi računa i o sadržaju organske materije u zemljištu.
Zato je dobro vinograde svake treće ili četvrte godine, u jesen, pođubriti zrelim stajskim đubrivom u količini
30-40 t/ha ili se može primeniti neko drugo organsko đubrivo. Na taj način se povoljno utiče na stabilnost
strukture zemljišta, mikrobiološku aktivnost, vodo-vazdušne i toplotne prilike u njemu, odnosno na ukupnu
plodnost zemljišta.

Ukoliko se osnovno đubrenje ne obavi u jesen, treba ga obaviti zimi kada vremenske prilike to dozvoljavaju,
ali svakako bi ga treblo obaviti pre početka vegetacije u proleće.

Stajnjak u jesen izaziva glodare

Stručnjak za voćarstvo PSSS Kragujevac Biljana Milosavljević kaže je jedino rešenje u odbrani protiv glodara
duboko zaoravanje stajnjaka u zemljištu.

Iako jesenje đubrenje voćnjaka povećava nivo humusa u zemljištu i pospešuje vegetaciju, odnosno rast i
razviće plodova, drvne i lisne mase tokom proleća, stajnjak u jesen može da izazove i glodare, koji
najčešće u nedostatku hrane traže nesvarena semenca ili druge hranljive materije u izmetu stoke. Nažalost,
tu se nekad ne zaustavljaju, pa se dešava da oštete koren i stablo sadnica voćki.

Duboko zaoravanje stajnjaka

Stručnjak za voćarstvo PSSS Kragujevac Biljana Milosavljević kaže je jedino rešenje u odbrani protiv
glodara duboko zaoravanje stajnjaka u zemljištu:

Milosavljević: Duboko zaoravanje je preventiva

"Stajnjak je dobar da se unosi, naročito u jesen, ali jedina preventivna mera jeste da se duboko zaore u
zemljištu, da bi se napravio rastresit sloj, odnosno vazdušni režim za mikroorganizme koji ostaju u stajnjaku
ili kada se primete glodari da se postave klopke".

Najbolji goveđi stajnjak

Da li će se glodari pojaviti zavisi najčešće od sastava i vrste stajnjaka, da li je to goveđi, ovčiji, svinjiski ili
kokošiji koji je najjači. Takođe, zavisi i od toga koliko se stajnjaka unosi, koliko često; da li se unosi svake
godine ili svake treće, zatim od karakteristika zemljišta; kiselosti, bogatstva humusom i slično.

"Najbolji stajnjak za svako voće je goveđe, on je najboljeg sastava i sa njim je najmanja opasnost za
glodare u svakom slučaju", ocenjuje Milosavljevićeva.

Voditi računa o količini stajnjaka

Dok glodari, poput dugorepog miša, oštećuju koren i koru ispod površine, što prouzrokuje da stabla u
proleće imaju sitno lišće ili se jednostavno čitava biljka osuši, dubokim zaoravanjem stajnjaka najefektivnije
se unose kalijumova, fosforna i kompleksna đubriva, sa ostalim hranljivim stastojcima u dublje slojeve
zemljišta i samim tim bivaju nedostupnija glodarima, nego kada su na površini zemljišta. Čak i tada treba
voditi računa da je za mlado voće potrebno manje stajnjaka, nego za ono koje je u punom rodu. S druge
strane, mnogi voćari pribegavaju i veštačkim đubrivima.

Treba voditi računa da je za mlado voće potrebno manje stajnjaka

"Neko stavlja stajsko, neko veštačko đubrivo, neko i jedno i drugo, ali ne treba preterivati. Kada se u jesen
stave, na primer, oba tipa đubriva, voćka može u proleće krenuti rano sa vegetacijom. Tada dolazi do
pucanja grana i grančica, pa to može biti jedna od opasnosti", napominje Milosavljevićeva.

Đubriti u proleće?
Ako se ipak odluče za veštačka đubriva, poljoprivrednici treba da imaju na umu da u ovom periodu treba da
koriste mineralna đubriva, koja u sebi ne sadrže ili imaju mali procenat azota, dok je sadržaj kalijuma i
fosfora povećan.

"Prema mom mišjenju, najbolje je đubrenje, naročito stajnjakom, u jesen, dok je u proleće potrebno uraditi
samo prihranu. Ukoliko se pojave glodari, dovoljno je duboko zaorati stajnjak i ne brinuti", zaključuje
Biljana Milosavljević.

STAJNJAK
Najvažnije organsko đubrivo svakako je stajnjak. Stajnjak predstavlja osnovno đubrivo jer sadrži sve hranjive
elemente potrebne za ishranu biljaka. Pored hranjivih elemenata, zahvaljujući svojim organskim sastavima, stajsko
đubrivo popravlja fizičke, hemijske i biološke osobine zemljišta. S toga je njegov značaj nezamjenljiv. Stajsko đubrivo
se redovno tokom jeseni razbacuje po poljoprivrednim proizvodnim površinama (povrtnjacima, voćnjacima i
vinogradima). To je i razumljivo s obzirom na činjenicu da stajnjak u prehrani biljaka ima dvojaku vrijednost.

Stajnjak je organsko đubrivo, a prestavlja smjesu čvrsti i tečnih ekskremenata i prostirke koja je podvrguta
procesima previranja. Za stajnjak se obično kaže da je potpuno đubrivo, za razliku od veštački , koja su
dopunska – nepotpuna. Premda je sastav vrlo različit, uzima se da je prosječno stajsko đubrivo sledećeg
sastava: Voda 75% , suva materija 25% ,azot 0.5% , fosfor 0.15% , kalijum 0.6%. Količina proizvedenog
stajnjaka zavisi od vrste stoke .Goveče godišnje daje oko 9 tona , konj oko 7 tona .Sastav stajnjaka je vrlo
različit .

Na njegov sastav najviše utiču sljedeći činioci:

 - Vrsta i starost stoke

 - Vrsta hranjiva
 - Cilj gajenja stoke (tov ili priplod)
 - Vrsta prostirke
 - Nega stajnjaka
 - Stepen razgradnje

RAZGRADNJA STAJNJAKA

Razgradnja stajnjaka se ubrzava toplim, a usporava hladnim postupkom. Kod toplog postupka stajnjak se u
početku rahli rasprostire tako da kiseonik ima slobodan pristup.Time se snažno stimulišu termogene
bakterije, pa se već nakon nekoliko dana temperatura u masi - gnojiva znatno podigne (do 600 C). Kada se
stajnjak zagrije do te temperature, hrpa se zbija a tako se se potisne aktivnost termogenih u korist ostalih
bakterija. Kod hladnog postupka na pod đubrišta stavlja se i rasprostre sloj zrelog stajskog đubriva i na njega
slaže sloj svežeg stajnjaka. Ugljeni dioksid prodire iz zrelog stajnjaka u svežu masu i zbog smanjenja udela
kiseonika razgradnja teče sporije.Temperatura mase gnojiva po ovom postupku u pravilu je približno 100 C
viša od temperature okoline. Najčešće se u praksi primenjuje kombinacija ova dva postupka. Najprie se
stajnjak na đubrištu rahlo rasprostire, čime se temperatura brzo povisi, ali se idući sloj zbije tako da se
prekida rad termogenih bakterija. Pod zrelim stajnjakom podrazumjevamo poluhumificiranu masu koja se
dobiva ležanjem stajnjaka od nekoliko meseci, u proseku 3 - 4 mjeseca.

Određivanje količine stajnjaka po jedinici površine, vrijeme i dubina unošenja

Doziranje količine krutog stajnjaka vrši se prema:

 - zapreminskoj masi obrađenog zemljišta.

 - količini hraniva potrebnih za gnojidbu nekog usjeva,
 - potrebi useva za organskom materijom,
 - teksturnoj građi zemljišta i klimi.

Danas se količina stajnjaka određuju najčešće radi uklapanja u promet organske materije kroz zemljište,
održavanja biološke aktivnosti i procesa mineralizacija, kao i prema dubini obrade zemljišta. Količina
stajnjaka iznosi od 30 do 40 t/ha, u srednje teškim zemljištima s nižim sadržajem humusa, a pri dubljoj
obradi. Iako se u novije vrieme predlaže da se količine stajnjaka smanje na 7 do 8 t/ha uz redovito davanje
na svim obradivim površinama, sa svrhom da se zemljište održava biološki aktivnim unošenjem energetskog
materijala prvenstveno za proces mineralizacije organske materije. Kada je masa krutog stajnjaka u
poluhumifikovanom stanju,tj. kad je zreo, odvozi se s đubrišta na mjesto upotrebe. Đubrište se prazni kad je
prohladno i oblačno vrijeme bez vjetra, dok jaka sunčeva svetlost, suvi i topli vetrovi nisu povoljni. Nakon
rasipanja stajnjak treba odmah ili što pre uneti u zemljište na jedan od načina obrade, a po pravilu oranjem.
Nije dobro, ostavljati rasuto gnojivo da leži na površini više dana jer se gubi organska materija i azot. Kada,
zbog oraganizacijsko-tehnoloških razloga, unošenje stajnjaka nije moguće odmah, onda se stajnjak ostavlja
na tabli u hrpice na ocjedna mesta.

Vreme i dubina unošenja stajskog gnojiva u zemljište

Ukoliko je stajnjak zreo, može se uneti u svako vreme kada stanje zemljišta to dozvoljava. Međutim,
primena stajnjaka se podešava prema setvi/sadnji, a prema njima se uključuju sistemi obrade zemljišta kada
se određuje momenat primene stajnjaka. Kod nas se stajnjak primenjuje leti, u jesen i proljeće. U sušnim
rejonima, stajnjak se može uneti dosta pre setve/sadnje. Ukoliko je klima vlažnija, unosi se bliže setvi. Kod
teksturno težkog zemljišta, stajnjak se unosi mnogo pre setve, a ukoliko je lakše bliže setvi/sadnji. Kod nas,
u našim klimatskim rejonima, bolje je za jare biljke dati stajnjak u jesenskom periodu, a za šećernu repu je
to naročito potrebno. Ako je stajnjak zreliji, može se davati bliže setvi/sadnji, i obrnuto mnogo pre setve,
ako je nezgorio. Na nezreli stajnjak je osetljiva šećerna repa, smanjuje se prinos i stvara račvasti korena, što
nije dobro za preradu. Dubina unošenja stajnjaka određuje se prema količini stajnjaka i prema svojstvima
zemljišta. Prosječna dubina unošenja stajnjaka u zemljište je 20 do 25 cm. Ponekad se ona kreće u rasponu
od 10 do 45 cm dubine.

Dinamika delovanja krutog stajnjaka

Biljke hranjiva iz stajskog gnojiva lošije iskorištavaju, približno 30% u odnosu prema hranivima u
mineralnim đubrivima. Azot se u proseku iz stajnjaka iskorištava približno 25%, fosfor 25 do 30% a kalijum
60 do 70%. Važno je imati u vidu da su biljna hranjiva u stajnjaku organski vezana, pa su prema tome
biljkama nepristupačna sve do momenta mineralizacije. Stajnjak ima produžno delovanje, te nakon unošenja
deluje nekoliko godina. Njegovo delovanje nije jednako svake godine. To zavisi od: teksture, strukture i tipa
zemljišta, kvaliteta stajnjaka, stepena zgorevanja, klimatskih uslova itd. Iskorištavanje mineralizovanih
hranjiva iz stajnjaka najveće je u prvoj godini nakon unošenja.

 • U prvoj godini iskoristi se oko 50%

 • U drugojo godini iskoristi se oko 30%
 • U trećoj godini iskoristi se oko 20%

Kako se iskorištavanje hranjiva iz stajnjaka vrši postepeno, biljkama nisu pristupačna mineralna hranjiva u
potrebnoj količini za željeni prinos u jednoj sezoni. Zbog toga se nedostatak hranjiva do potrebnih količina
za biljku nadoknađuje iz mineralnih gnojiva. Najbolji učinak na prinos biljke ima kombinacija organskih i
mineralnih đubriva.
GNOJIVO OD PERADI

Gnojivo od peradi je organsko gnojivo koje pripada također krutom stajskom gnojivu, ali se od njega
razlikuje po hemijskom sastavu i što nema tekućih ekskremenata, a ni prostirke. Od navedenih vrsta peradi
za spremanje stajnjaka, dolaze u obzir samo kokoši, jer se one uzgajaju na velikim farmama u velikom
broju, dok su guske i patke tzv. vodena perad, pa prema načinu držanja najveći dio ekskremenata propada, a
proizvodnja na farmama nije od značaja. Ovo gnojivo peradi može se primeniti u krutom stanju ili kao
otopina. Može se i mešati sa zemljom ili tresetom u razmeri jedan deo gnojiva sa 2 do 3 dijela zemlje. Masa
se umereno vlaži i mješa i održava stalno zagrijavanje. Ako se meša sa vodom, onda jedan deo gnojiva
dolazi na 6 do 7 delova vode. Nakon 2 do 3 sata, suspenzija je spremna za upotrebu. U krutom stanju,
gnojivo peradi se primenjuje 7 do 10 dana pre setve/sadnje, a kao vodena otopina izravno pred setvu/sadnju
ili površno za vreme vegetacije. Unošenje u zemljište, ima prednosti. Doze ovog gnojiva mogu iznositi od
nekoliko stotina kilograma do 20 t/ha. Prednost za primenu stajnjaka od peradi ima naročito povrće.

TEČNI STAJNJAK

U tečnih stajnjak spadaju: otplavno stajsko gnojivo, gnojovka i osoka.

Otplavno stajsko gnojivo se dobije od krutog stajskog gnojiva, u stajama gde se kruti i tekući ekskrementi
čiste hidrauličkim putem (vodom). Slama se za taj postupak usitnjuje na 2 do 3 cm dužine i meša sa
stajnjakom. Zatim se razređuje s vodom ili gnojnicom u razmeru 1 : 3. U takvom se stanju otplavni stajnjak
može prebaciti cevima i čak primeniti fertirigacija ako se doda više vode. Samljeveni ostaci liče na blatnu
supu. Biljna hranjiva iz otplavnog stajnjaka brže deluju u zemljištu od klasičnog krutog stajnjaka. U
stočarskoj proizvodnji, zbog smanjenja troškova i primjena slame kao prostirke za ležaj stoke je sve manje u
upotrebi. Da bi se proizveo čvrsti stajnjak, slama od njive do primjene na proizvodnim površinama u obliku
stajnjaka, mora preći kroz jedanaest i više radnih operacija. Držanje stoke bez prostirke je znatno
jednostavnije i jeftinije, jer se na ležišta ne stavlja prostirka, pa se kao otpadak skuplja samo urin i balega,
koji se mešaju sa vodom posle pranja. Rešetkasti pod ili neki drugi od plastičnih materijala služe za
odvođenje tečnog stajnjaka do jama u kojima se čuva stajnjak od 25 do 90 dana. Vrlo je važno
dimenzionirati septičke jame odnosno spremišta za gnojovku. Ako se doda voda pre upotrebe, računa se s 4
m3 prostora po uslovnom govedu 500 kg težine za period od 4 meseca punjenja spremišta. Po jednoj velikoj
stočnoj jedinici može se uz dodatak vode računati s godišnjom proizvodnjom od 25m3 gnojovke. Bolja su
spremišta kapaciteta 20 do 25 dana punjenja a može i do 90, jer se do tog vremena još ne stvara kompaktna
kora na površini gnojovke.

Sirova ili svježa gnojovka je ona do tri dana starosti, a prevrela nakon fermentacije u septičkim jamama u
vremenu od 1 do 4 mjeseca. Gnojovka se, pre upotrebe meša u spremištu mehanički sa ugrađenim krilima ili
tanjirima ili propelerskim mešalicama, pneumatski (kompresorskim ili vazdušnim mješalicama) i hidraulički
(vodom).

STAJNJAK POBOLJŠAVA PRINOS

Unošenjem organskih đubriva u zemljište unose se i korisni mikroorganizmi, a istovremeno se aktivira

nihov rad. Razgradnjom, uneta organska materija se delimično mineralizuje, ali iz produkata razgradnje se
sintetizuju nova visokomolekularna organska jedinjenja – humusne materije. Humus je izuzetno značajan u
zemljištu, jer utiče na čitavu dinamiku i na sve osobine zemljišta i zato se i naziva regulatorom plodnosti
zemljišta.Prvenstveni cilj organskog đubrenja jeste povećanje biološke aktivnosti zemljišta, a time i njegove
plodnosti. Unošenjem organske materije popravljaju se fizičke, hemijske i biološke osobine zemljišta. Zbog
veće aktivnosti organska materija unose se i korisni mikroorganizmi, a istov remeno se aktivira rad
mikroorganizama u zemljištu. Razgradnjom, uneta organska materija se delimično mineralizira, ali iz
produkata razgradnje se sintetizuju nova visokomolekularna organska jedinjenja – humusne materije.
Humus je izuzetno značajan u zemljištu, jer utiče na čitavu dinamiku i na sve osobine zemljišta i zato se i
naziva regulatorom plodnosti zemljišta.

Od te regulatorske funkcije posebno je značajan njegov uticaj na sposobnost zemljišta za bolje primanje i
zadržavanje vode, zatim uticaj na strukturu, na vodni, vazdušni i toplotni režim. Teška glinovita zemljišta
unošenjem organske materije postaju rastresitija, a laka peskovita vezanija, više zaštićena od erozije i
deflacije. Mineralizacijom organske materije oslobađaju se biljna hraniva i ugljen-dioksid, neophodne
materije u procesu fotosinteze. Ugljen-dioksid oslobođen razlaganjem organske materije doprinosi
aktiviranju hraniva iz postojeće rezerve zemljišta, povećavajući njihovu pristupačnost za biljke.

VRIJEME IZVOZENJA STAJNJAKA

S obzirom na vreme od 3-5 meseci koje je potrebno za sazrevanje stajnjaka, izvoženje i zaoravanje
stajnjaka, sa manje ili više uspeha, može da se obavlja u sva četiri godišnja doba. Iznošenje stajnjaka u
letnjem periodu, po završetku žetvenih radova, pogodno je sa stanovišta organizacije rada. Međutim, usled
visokih temperatura mogu da nastanu veliki gubici ne samo zbog isparavanja vode i gubitaka amonijaka,
nego i used brze mineralizacije može doći do isparenja nitratnog azota u jesenje-zimskom vremenu.
Đubrenje stajnjakom u jesen pre osnovne obrade je povoljno, jer su gubici pri izvoženju svedeni na
minimum i stajnjak se dobro izmeša sa zemljom. Ovo vreme izvoženja stajnjaka je nepovoljno iz
organizacionih razloga, jer je to sezona kad na gazdinstvu ima najviše posla oko berbe, žetve i pripreme
zemljišta za ozime usjeve. Kod zimskog izvoženja stajnjak se rastura po snegu ili po smrznutom zemljištu.
Gubici u to vreme, zbog niskih temperatura, su beznačajni, ali nastaju teškoće u vezi sa zaoravanjem
stajnjaka. Iznošenje stajnjaka u proljeće pre drugih radova je povoljno, jer su gubici hranjiva minimalni, a
usev u toku vegetacije koristi hranjiva koja se oslobađaju iz stajnjaka. Međutim, davanje svežeg stajnjaka u
proljeće može da izazove azotnu depresiju. Osim toga, pri zaoravanju stajnjaka u proljeće dolazi do većih
gubitaka zemljišne vlage, usled povećane evaporacije. Optimalno vreme za primenu stajnjaka zavisi od
klime, teksturne oznake i stepena zrelosti stajnjaka. U aridnoj i semiaridnoj klimi stajnjak može da se
primeni znatno prije setve, a na peskovitim lakim zemljištima primenu treba što više približiti vremenu
setve. Klimatski uslovi i tekstura zemljišta utiču na brzinu razlaganja stajnjaka. Razlaganje je brže u lakšem
zemljištu i u humidnoj klimi, gde zbog brzih procesa razlaganja prijeti opasnost od ispiranja hranjiva. To
naravno određuje i vrieme primene stajnjaka.

NAČIN I DUBINA ZAORAVANJA

Đubrenje stajnjakom treba organizovati tako da izvoženje, rasturanje i zaoravanje budu sinhronizovani.
Stajnjak odmah po rasturanju treba zaorati na odgovarajuću dubinu. Ako se stajnjak kasnije zaorava nastaju
veliki gubici. Prvenstveno, amonijak se gubi volatizacijom, što znatno smanjuje fertilizacionu vrednost
stajnjaka, što se vidi iz ovih podataka:

 • Vrednost odmah zaoranog stajnjaka, posle rasturanja, je 100%;

 • Vrednost stajnjaka zaoranog 6 sati posle rasturanja je 80%;
 • Vrednost stajnjaka zaoranog 24 sata posle rasturanja je 70%;
 • Vrednost stajnjaka zaoranog 4 dana posle rasturanja je 50%

KOLIČINA STAJNJAKA

Količina stajnjaka zavisi od količine raspoloživog stajnjaka na gazdinstvu, od osobina zemljišta i klime, od
kvaliteta stajnjaka i zahteva useva. Pošto na gazdinstvu po pravilu nema dovoljno stajnjaka, zato se u novije
vreme predlažu manje doze 8-10 t/ha. Time se oživljava aktivnost zemljišnih organizama, što veoma
pozitivno deluje na plodnost zemljišta. Na zemljištima siromašnim u humusu i hranivima i gde dugo
vremena nije đubreno organskim đubrivima, zatim na glinovitim i peskovitim zemljištima treba đubriti
obilnije, jer stajnjak popravlja fizičke, hemijske i biološke osobine zemljišta. U aridnim i semiaridnim
uslovima i na lakšim zemljištima đubrenje stajnjakom ima poseban značaj jer povećava snagu držanja vode,
a time se u zemljištu povećava sadržaj pristupačne vode za biljke i usevi bolje odolevaju suši. Kvalitet
stajnjaka zavisi od načina spremanja i nege. Od kvalitetnijeg stajnjaka koji sadrži više mineralnih materija
daju se manje doze, tako se s istom količinom stajnjaka mogu đubriti veće površine.

DELOVANJE

Stajnjak deluje preko mineralnih materija koje se oslobađaju u procesu mineralizacije i preko uticaja na
fizičke i biološke osobine zemljišta. Stajnjak u zemljištu se dalje razlaže i oslobađaju se biljna hraniva. U
lakim zemljištima, neutralne ili slabo alkalne reakcije, mineralizacija je znatno brža nego na glinovitim i
kiselim zemljištima. Najbrže se razlaže celuloza i hemiceluloza, a najteže lignin. Prema ispitivanjima sve
količine celuloze se razlažu u toku jedne godine, dok 37% lignina i posle četiri godine ostaje nerazloženo.
Osim jona biljke iz stajnjaka mogu da usvajaju i neke organske molekule, čije dejstvo može da bude
stimulativno ili inhibitorno u zavisnosti od svojstva fiziološki aktivnih materija.

ZAKLJUČAK

Možemo zakljužiti da je stajnjak organsko đubrivo. Stajnjak predstavlja osnovno đubrivo jer sadrži sve
hranjive elemente potrebne za ishranu biljaka. Pored hranjivih elemenata, zahvaljujući svojim organskim
sastavima, stajsko đubrivo popravlja fizičke, hemijske i biološke osobine zemljišta. S toga je njegov značaj
nezamjenljiv. Stajsko đubrivo se redovno tokom jeseni razbacuje po poljoprivrednim proizvodnim
površinama (povrtnjacima, voćnjacima i vinogradima). To je i razumljivo s obzirom na činjenicu da stajnjak
u prehrani biljaka ima dvojaku vrijednost. Sastav stajnjaka je vrlo različit . Na njegov sastav najviše utiču
sljedeći činioci:

 • Vrsta I starost stoke

 • Vrsta hranjiva
 • Cilj gajenja stoke (tov ili priplod)
 • Vrsta prostirke
 • Njega stajnjaka
 • Stepen razgradnje

Razgradnja stajnjaka se ubrzava toplim, a usporava hladnim postupkom. Možemo zaključiti da doziranje
količine krutog stajnjaka vrši se prema:

 • zapreminskoj masi obrađenog zemljišta.

 • količini hraniva potrebnih za gnojidbu nekog usjeva,
 • potrebi usjeva za organskom materijom,
 • teksturnoj građi zemljišta i klimi.

Stajsko đubrivo – organsko peletirano đubrivo

utorak, 9. avgust. 2011. 01:08

Najvažnije organsko đubrivo svakako je stajnjak. Stajnjak predstavlja osnovno đubrivo jer sadrži sve
hranjive elemente potrebne za ishranu biljaka. Pored hranjivih elemenata, zahvaljujući svojim organskim
sastavima, stajsko đubrivo popravlja fi zičke, hemijske i biološke osobine zemljišta. S toga je njegov značaj
nezamjenljiv. Stajsko đubrivo se redovno tokom jeseni razbacuje po poljoprivrednim proizvodnim
površinama (povrtnjacima, voćnjacima i vinogradima). To je i razumljivo s obzirom na činjenicu da stajnjak
u prehrani biljaka ima dvojaku vrijednost.

Pre svega, nasade obezbjeđuje neophodnim hranjivim tvarima te popravlja strukturu tla. Međutim, stajsko
đubrivo treba znati adekvatno i primeniti. Naime, malo je poznato da stajnjak koji nezaštićen ostaje u polju,
u voćnjaku ili vrtu za samo tri dana izgubi četvrtinu svog kvalitativnog sastava. Ako pak na takav način
ostane desetak dana izgubit će više od trećine svog kvalitativnog sastava, dok u slučaju da prezimi na
otvorenom polju stajsko đubrivo izgubi čak polovinu svog kvalitativnog sastava. Zbog svega navedenog
odmah po razbacivanju stajsko đubrivo treba i zaorati. Ukoliko nas u tom poslu spreči nevreme ili neka
druga nepogoda, isterano stajsko đubrivo možemo ostaviti nekoliko dana na parceli, ali samo u manjim
hrpicama prekrivenim slojem zemlje ili najlonom. Ako to pak ne bi učinili delovanjem atmosferilija stajsko
đubrivo bi se brzo isušilo i u kontaktu sa vazduhom došlo bi do aktiviranja mikroorganizama koji bi brzo
razgradili njegove hranjive sastojke. Te štetne posljedice razgradnje i ispiranja ubrzavaju vetrovi i kišne
padavine a iz đubriva bi se posebice nepovratno izgubilo mnogo azota koji bi „izlapio“ u vidu amonijaka
dok bi fosfor i kalij otekli u tlo ispod ili oko đubrišta. Stajsko đubrivo nabavljajte na provjerenim mjestima!

Svedoci smo činjenice kako se u poslednje dve decenije stočni fond na našim terenima doslovce prepolovio.
A upravo stočna grla proizvode stajsko đubrivo. Npr, na velikim farmama koje stoku hrane silažom,
sjenažom i koncentratima (izbalansirana hranidba) jedno govedo tokom godine dana proizvede oko 10 tona
stajskog đubriva. S druge strane, jedan konj proizvede oko 7 tona a jedna ovca svega 0,5 tona stajskog
đubriva. Kada u obzir uzmemo činjenicu da se na našim domaćinstvima stočna grla hrane minimalnim
količinama hrane onda je jasno da su i proizvedene količine stajskog đubriva znatno (duplo) manje. Osim
toga, konji su postali životinje koje su prvenstveno atrakcija, tako da njihovo đubrivo ne možemo više ni
nabaviti. A konjsko đubrivo je izuzetno traženo zbog činjenice da sadrži 40 % više azota, 45 % više fosfora i
15 % kalijuma u odnosu na goveđe stajsko đubrivo. Ali i pored svega navedenog, ukoliko to od njih
zatražite, prodavci i preprodavci stajskog đubriva rado će vam dopremiti neograničene količine. Dakle, treba
obratiti pažnju na vrstu navedenog đubriva i njegov sastav koji je u većini slučajeva i neprimjeren. Naime,
obično se dešava da zbog neadekvatne kontrole

svježe stajsko đubrivo sadrži i velike količine pilotine i ugljene prašine. Pilotina je prisutna zbog potrebe
postizanja količine, dok je cilj ugljene prašine stvoriti dojam kako crna boja predstavlja upravo odstajalo i
pravilno zgorelo stajsko đubrivo. Kada se navedeno «organsko đubrivo» unese u nasade, osim što se u njima
pokvari ionako upitna struktura tla, obično dolazi i do pojave korovskih vrsta koje nisu svojstvene dotičnom
podnevlju. Osim toga, svež stajnjak redovno sadrži klijave korovske sjemenke koje se đubrenjem šire po
nasadu. Šta više, većina korovskih sjemenki može proći neoštećeno kroz probavni trakt domaćih životinja.
Pojedinim vrstama korova to izuzetno pogoduje pa, primera radi, seme pepeljuge (Chenopodium album) čak
ima bolju i veću klijavost ukoliko prođe kroz probavni trakt životinja. S druge strane, u stajnjaku nakon
mesec dana zrenja blizu 95 % sjemenki izgubi svoju klijavost, a nakon 4 meseca klijavih semenki više
uopšte nema. Zbog te činjenice dešava se da se u voćnjacima, vinogradima i povrtnjacima pojave korovske
vrste koje nisu poznate i udomaćene na našem podneblju.

Peletirano organsko đubrivo

Kako bi se prevladali problemi sa nestašicom stajskog đubriva koja je uslovljena smanjenjem stočnog fonda
i sve manjom produkcijom stajskog đubriva, na našem tržištu su se pojavila komercijalna pakovanja
stajskog đubriva. Njegov značaj je utoliko veći ukoliko nam je poznata činjenica kako peletirano stajsko
đubrivo u svom sastavu nema niti može imati štetne primese poput sjemenki korova, uzročnika bolesti i
štetnika. Skladno tome, razbacivanjem peletiranog organskog đubriva nipošto ne možemo raširiti štetne
korovne vrste, kao što je to slučaj s kupljenim „domaćim“ stajskim đubrivom. Osim toga, prošle je godine
zabeleženo nekoliko slučajeva oboljevanja poljoprivrednika od bruceloze a sve zbog činjenice da su kupili i
razbacivali neadekvatano tj. zaraženo stajsko đubrivo.

Kada se u obzir uzme činjenica da se đubrivo nalazi u vidu peleta odnosno malih granula, promjera 2-5 mm,
postaje jasno da se time olakšava njegovo rasipanje po proizvodnim površinama. Drugim rečima, stajsko
đubrivo sada možemo razbacivati jednostavno i lako, slično mineralnim đubrivima. Na našem tržištu
možemo pronaći tri varijante navedenog đubriva i to: goveđe đubrivo u kombinaciji s konjskim, čisto
kokošije đubrivo i kombinaciju goveđeg, konjskog i mineralnog đubriva. Naime, zbog činjenice da su se
cijene mineralnih đubriva udvostručile nabavljen je oblik peletiranog organskog đubriva (goveđe + konjsko)
koji u svom sastavu ima i primesu mineralnog đubriva prikladnog za jesensku primjenu u voćnjacima i
vinogradima.

 Agroekologija

Stajnjak poboljšava prinose

ponedeljak, 19. mart 2007.

Unošenjem organskih đubriva u zemljište unose se i korisni mikroorganizmi, a istovremeno se aktivira

nihov rad. Razgradnjom, uneta organska materija se delimično mineralizuje, ali iz produkata razgradnje se
sintetizuju nova visokomolekularna organska jedinjenja – humusne materije. Humus je izuzetno značajan u
zemljištu, jer utiče na čitavu dinamiku i na sve osobine zemljišta i zato se i naziva regulatorom plodnosti
zemljišta.

Prvenstveni cilj organskog đubrenja jeste povećanje biološke aktivnosti zemljišta, a time i njegove
plodnosti. Unošenjem organske materije popravljaju se fizičke, hemijske i biološke osobine zemljišta. Zbog
veće aktivnosti organska materija ima veliki uticaj na celokupnu dinamiku zemljišta i na svenjegove
osobine.

Unošenjem organskih đubriva u zemljište unose se i korisni mikroorganizmi, a istov remeno se aktivira rad
mikroorganizama u zemljištu. Razgradnjom, uneta organska materija se delimično mineralizira, ali iz
produkata razgradnje se sintetizuju nova visokomolekularna organska jedinjenja – humusne materije.
Humus je izuzetno značajan u zemljištu, jer utiče na čitavu dinamiku i na sve osobine zemljišta i zato se i
naziva regulatorom plodnosti zemljišta. Od te regulatorske funkcije posebno je značajan njegov uticaj na
sposobnost zemljišta za bolje primanje i zadržavanje vode, zatim uticaj na strukturu, na vodni, vazdušni i
toplotni režim. Teška glinovita zemljišta unošenjem organske materije postaju rastresitija, a laka peskovita
vezanija, više zaštićena od erozije i deflacije. Mineralizacijom organske materije oslobađaju se biljna
hraniva i ugljen-dioksid, neophodne materije u procesu fotosinteze. Ugljen-dioksid oslobođen razlaganjem
organske materije doprinosi aktiviranju hraniva iz postojeće rezerve zemljišta, povećavajući njihovu
pristupačnost za biljke.

VREME IZVOŽENjA STAJNjAKA. S obzirom na vreme od 3-5 meseci koje je potrebno za sazrevanje
stajnjaka, izvoženje i zaoravanje stajnjaka, sa manje ili više uspeha, može da se obavlja u sva četiri godišnja
doba. Iznošenje stajnjaka u letnjem periodu, po završetku žetvenih radova, pogodno je sa stanovišta
organizacije rada. Međutim, usled visokih temperatura mogu da nastanu veliki gubici ne samo zbog
isparavanja vode i gubitaka amonijaka, nego i usled brze mineralizacije može doći do isparenja nitratnog
azota u jesenje-zimskom vremenu. Đubrenje stajnjakom u jesen pre osnovne obrade je povoljno, jer su
gubici pri izvoženju svedeni na minimum i stajnjak se dobro izmeša sa zemljom. Ovo vreme izvoženja
stajnjaka je nepovoljno iz organizacionih razloga, jer je to sezona kad na gazdinstvu ima najviše posla oko
berbe, žetve i pripreme zemljišta za ozime useve. Osim toga, u slučaju tople i vlažne zime i kod jesenjeg
izvoženja stajnjaka može doći do ispiranja nitrata u dublje slojeve. Kod zimskog izvoženja stajnjak

se rastura po snegu ili po smrznutom zemljištu. Gubici u to vreme, zbog niskih temperatura, su beznačajni,
ali nastaju teškoće u vezi sa zaoravanjem stajnjaka. Iznošenje stajnjaka u proleće pre drugih radova je
povoljno, jer su gubici hraniva minimalni, a usev u toku vegetacije koristi hraniva koja se oslobađaju iz
stajnjaka. Međutim, davanje svežeg stajnjaka u proleće može da izazove azotnu depresiju. Osim toga, pri
zaoravanju stajnjaka u proleće dolazi do većih gubitaka zemljišne vlage, usled povećane evaporacije.
Optimalno vreme za primenu stajnjaka zavisi od klime, teksturne oznake i stepena zrelosti stajnjaka. U
aridnoj i semiaridnoj klimi stajnjak može da se primeni znatno pre setve, a na peskovitim lakim zemljištima
primenu treba što više približiti vremenu setve. Klimatski uslovi i tekstura zemljišta utiču na brzinu raz
laganja stajnjaka. Razlaganje je brže u lakšem zemljištu i u humidnoj klimi, gde zbog brzih procesa
razlaganja preti opasnost od ispiranja hraniva. To naravno određuje i vreme primene stajnjaka. U sušnoj
klimi, na teškim zemljištima stajnjak za jare useve daje se u jesen, a u humidnoj klimi i na lakim zemljištima
u proleće.

NAČIN I DUBINA ZAORAVANjA. Đubrenje stajnjakom treba organizovati tako da izvoženje, rasturanje
i zaoravanje budu sinhronizovani. Stajnjak odmah po rasturanju treba zaorati na odgovarajuću dubinu. Ako
se stajnjak kasnije zaorava nastaju veliki gubici. Prvenstveno, amonijak se gubi volatizacijom, što znatno
smanjuje fertilizacionu vrednost stajnjaka, što se vidi iz ovih podataka:

• Vrednost odmah zaoranog stajnjaka, posle rasturanja, je 100%;

• Vrednost stajnjaka zaoranog 6 sati posle rasturanja je 80%;

• Vrednost stajnjaka zaoranog 24 sata posle rasturanja je 70%;

• Vrednost stajnjaka zaoranog 4 dana posle rasturanja je 50%.

KOLIČINA STAJNjAKA. Količina stajnjaka zavisi od količine raspoloživog stajnjaka na gazdinstvu, od

osobina zemljišta i klime, od kvaliteta stajnjaka i zahteva useva. Pošto na gazdinstvu po pravilu nema
dovoljno stajnjaka, zato se u novije vreme predlažu manje doze 8-10 t/ha. Time se oživljava aktivnost
zemljišnih organizama, što veoma pozitivno deluje na plodnost zemljišta. Na zemljištima siromašnim u
humusu i hranivima i gde dugo vremena nije đubreno organskim đubrivima, zatim na glinovitim i
peskovitim zemljištima treba đubriti obilnije, jer stajnjak popravlja fizičke, hemijske i biološke osobine
zemljišta. U aridnim i semiaridnim uslovima i

na lakšim zemljištima đubrenje stajnjakom ima poseban značaj jer povećava snagu držanja vode, a time se u
zemljištu povećava sadržaj pristupačne vode za biljke i usevi bolje odolevaju suši. Kvalitet stajnjaka zavisi
od načina spremanja i nege. Od kvalitetnijeg stajnjaka koji sadrži više mineralnih materija daju se manje
doze, tako se s istom količinom stajnjaka mogu đubriti veće površine.

DELOVANjE. Stajnjak deluje preko mineralnih materija koje se oslobađaju u procesu mineralizacije i
preko uticaja na fizičke i biološke osobine zemljišta. Stajnjak u zemljištu se dalje razlaže i oslobađaju se
biljna hraniva. U lakim zemljištima, neutralne ili slabo alkalne reakcije, mineralizacija je znatno brža nego
na glinovitim i kiselim zemljištima. Najbrže se razlaže celuloza i hemiceluloza, a najteže lignin. Prema
ispitivanjima sve količine celuloze se razlažu u toku jedne godine, dok 37% lignina i posle četiri godine
ostaje nerazloženo. Osim jona biljke iz stajnjaka mogu da usvajaju i neke organske molekule, čije dejstvo
može da bude stimulativno ili inhibitorno u zavisnosti od svojstva fiziološki aktivnih materija. Stajnjak je
potpuno kompletno đubrivo koje veoma povoljno utiče na fizičke, hemijske i biološke procese zemljišta, a
preko njih i na visinu i stabilnost prinosa kulturnih biljaka. Pod uticajem stajnjaka, naročito svežeg, teška
zemljišta postaju rastresitija, zemljište se lakše obrađuje, proširuje se interval vlažnosti kad je zemljište
pogodno za obradu. Pod uticajem redovne primene stajnjaka laka zemljišta postaju vezanija, otpornija na
eroziju i deflaciju. Istovremeno, povećava se snaga držanja vode, sadržaj pristupačne vode u zemljištu,
poboljšavaju se sorpcione osobine zemljišta. Stajnjak povoljno deluje na toplotni režim zemljišta. S obzirom
na to da stajnjak povećava ukupnu poroznost, do izvesne granice utiče i na brže zagrevanje zemljišta.

Iako je koncentracija mineralnih materija u stajnjaku mala, ipak se u zemljište unose značajne količine
hraniva. Biljna hraniva u stajnjaku su hemijski vezana za organsku materiju i postepeno se oslobađaju u
procesu mineralizacije. Zato je stajnjak sporodelujuće đubrivo i on u zemljištu deluje više godina, zavisno
od osobina zemljišta, klime, primenjene količine i dubine zaoravanja.

Stajnjak je prvenstveno azotno i kalijumovo đubrivo, dok je sadržaj fosfora znatno niži. Iz stajnjaka se
najbrže oslobađa kalijum, zatim azot, dok fosfor sporije prelazi u pristupačan oblik. Stajnjak zbog
postepenog oslobađanja hraniva ima izraženo produženo dejstvo. Na teškim zemljištima dejstvo stajnjaka u
proseku traje 4-5 godina, na ilovačama 3-4, a na lakim zemljištima 2-3 godine.

Tekstura zemljišta utiče i na dinamiku is korišćavanja hraniva u pojedinim godinama posle primene
stajnjaka. Pozitivno dejstvo stajnjaka na osobine zemljišta i prinos može da se utvrdi deset i više godina
posle njegove primene. Primenom stajnjaka u zemljište se unose i mikroorganizmi, a organska materija
stajnjaka je izvor energije zemljišnim mikroorganizmima. Stajnjak ubrzava aktivnost zemljišne mikroflore,
usled čega se popravlja struktura zemljišta, povećava koncentracija ugljendioksida, što utiče na aktiviranje
fosfora iz zemljišnih rezervi. Mineralizacijom stajnjaka, usled aktivnosti aerobnih bakterija, oslobađaju se i
biljni hormoni, auksini i vitamini, koji deluju stimulativno na rast i razvoj biljaka. Do pojave mineralnih
đubriva, organska đubriva, a naročito stajnjak, bila su jedina đubriva na većini gazdinstava. U to vreme
glavni izvor hraniva za biljke su bila hraniva iz organskih đubriva i hraniva iz zemljišne rezerve. Zbog toga
je bilo izuzetno važno da se što više hraniva vrati u zemljište u obliku stajnjaka, kako bi se održala plodnost
zemljišta, iako plodnost zemljišta zavisi i od plodoreda, konkretno od toga da li se gaje leguminoze koje
obogaćuju zemljište u azotu.
Kako se đubri vinograd u jesen
Jesenje đubrenje vinograda obavlja se u zasadima koji se nalaze u fazi redovne eksploatacije. Od mineralnih
materija za svoju ishranu vinova loza najviše koristi: azot (N), fosfor (P), kalijum (K), kalcijum (Ca),
magnezijum (Mg), gvožđe (Fe) i sumpor (S), a u manjim količinama i ostale elemente.

Kompleksnia đubriva koja se koriste su u formulaciji 7:14:21 ili 7:20:30 ili 5:20:30. Odnos hraniva u
ovim đubrivima odgovara potrebama vinove loze za đubrenjem.

Primenom 500-700 kg spomenutih kompleksnih đubriva po hektaru u zemljište se unosi 30-50 kg

azota (N), 70-140 kg fosfora, (P205), i 110- 250 kg kalijuma (K20) po ha. Tolikim količinama fosfora i
kalijuma podmiruju se celokupne godišnje potrebe vinograda u ovim hranivima, a sa 30 – 50 kg azota
osigurava se dovoljna ishrana loze azotom u jesenjem i zimskom razdoblju.

Primena većih količina azota u jesen nije poželjna, i to iz dva razloga: prvo zato što bi preobilna ishrana
aztom mogla produžiti vegetaciju i učiniti lozu osetljivom na izmrzavanje, a drugo zbog toga što bi došlo do
gubitaka azota njegovim ispiranjem iz zemljišta. Zbog toga se vinogradi u jesen smeju đubriti fosforom i
kalijumom, i manjim količinama azota.

Dubokom jesenjom obradom zemljišta u vinogradu postaje rastresitije, pa loza u takvom zemljištu može
bolje iskoristiti hraniva i vlagu iz zemljišta. Naime, tokom zime usitne zemljište, pa ono sadrži više krupnih i
sitnih pora. U krupnijim porama nalazi se vazduh, a u sitnijim voda. Na taj način u zemljištu se skupi više
zimske vlage pa loza lakše odoleva suši.

Osim redovnog đubrenja mineralnim đubrivima, vinograde treba, povremeno đubriti i stajskim
đubrivom. To je veoma bitno, radi održavanja dobre strukture zemljišta i njegove rastresitosti.
Ukoliko se đubrenje stajnjakom ne bi sprovodila, ili se organska materija u zemljištu vinograda ne bi
nadoknadila na neki drugi način zemljište bi s vremenom postalo sve zbijenije, pa bi njegova obrada
bila znatno teža. Da se to ne dogodi, potrebno je da se vinogradi svake tri do četiri godine đubre sa 20-
40 t stajnjaka po ha.

Stajnjak zauzima važno mesto u đubrenju vinograda s obzirom na to da sadrži skoro sve hranljive
materije potrebne vinovoj lozi. Stoga se i na malim površinama preporučuje isključiva upotreba stajnjaka
kao osnovnog đubriva u proizvodnji na način da se u manjim količinama, po malo, unosi duž redova
vinograda, u trake, svake godine.

U zasadima veće površine đubrenje stajnjakom se obavlja svakih tri do pet godina u količini jednog do tri
vagona po hektaru, pre jesenjeg oranja, odnosno duboke jesenje obrade. Pri đubrenju, potrebno je
stajnjak zatrpati zemljom kako bi se sprečilo njegovo ispravanje i propadanje hranljivih materija iz njega.
Preporučljivo je đubrenje obavljati u kanalima dubine do 30 do 40 centimetara koji se iskopaju između
redova.

Đubrenje voćaka vrlo je važna agrotehnička mera. Voćke za svoj rast i razvoj plodova i vegetativnih organa (prirast
drveća, izdanaka i korenja) iz zemljišta izvlače i troše velike količine hranjivih materija. Đubrenjem se stoga mora
održavati potreban nivo hraniva u zemljištu kao i potrebna ravnoteža među pojedinim hranjivim elementima. Osim
toga, đubrenjem se zemljište mora postupno obogaćivati radi povećanja plodnosti. Hranjive materije u zemljištu
podležu različitim promenama vezivanja (inaktivacije) ili oslobađanja (aktivacije). Kad hranjive
materije u zemljištu ne bi bile podložne većim promenama, tada bi bilo lakše utvrditi potrebne količine hranjivih
elemenata za rast i rodnost voćaka jer bi se zemljištu redovno dodavalo toliko hraniva (đubriva) koliko voćke za
godinu izvlače iz zemljišta. Međutim, osim različitih promena, hraniva unesena u zemljište u znatnoj se meri gube ili
ispiraju iz zemljišta kišama. Zavisno do svojstva zemljišta, veći ili manji deo hranjivih materija iz đubriva veže se
(inaktivira) u oblike teško dostupne voćkama. Na primer, lako dostupni fosfor (monoklacijum fosfat) često se veže sa
gvožđem ili aluminijumom u zemljištu u teško dostupan ili nedostupan oblik (tetra i penta fosfat gvožđa ili
aluminijuma). Azot u zemljištu lako podleže procesima ispiranja pa nastaju veliki gubici ako se đubrenje ne obavlja
postupno u više navrata. Navedeni primeri pokazuju kako je težak problem održavanja plodnosti zemljišta i
određivanje potrebe đubriva i rokova đubrenja i zato je neophodno kontrolom plodnosti zemljišta utvrditi
trenutno stanje plodnosti zemljišta, kao i potrebne količine , formulacije, vreme i način primene đubriva po
preporuci stručnog lica. Azot je preko potreban sastavni deo organa i tkiva voćaka. U pojedinim organima i tkivima
različito je zastupljen. Najviše azota ima lišće, cvetni pupoljci, plodovi i semenke. Uloga azota u životu voćke je
višestruka. Povoljno delovanje azota odražava se u povećanju fotosinteze, rastu lišća, mladara, plodova i drugih
organa voćaka te u povećanju zametanja cvetnih pupoljaka. Azot utiče na celokupan razvoj voćke, posebno na
obilnost i kvalitet prirasta. Nedostatak azota odražava se u smanjenju prirasta mladara, sitnijem lišću, smanjenom
zametanju cvetnih pupoljaka, slabijem cvetanju, povećanom opadanju već zametnutih plodova i opšte slabijem
razvoju plodova. Generalno, čitava stabla ostaju slabije razvijena, kržljava i brže propadaju. Međutim, i
višak azota može imati nepovoljan uticaj na voćke. Ako je zemljište prebogato azotom , tada mladari , lišće i korenje
porastu vrlo bujno. Rast se produžava do kasne jeseni, mladari ne dozrevaju dovoljno već ostaju s zelenim
i mekanim tkivom pa lako izmrzavaju. Ujedno se povećava osetljivost prema bolestima i štetočinama, a dešavaju se i
neke fiziološke promene. Zbog viška azota produžava se vreme dozrevanja plodova i skraćuje vreme njihovog
trajanja. Takođe je vrlo važno pravovremeno unošenje azotnih đubriva u zemljište. Prekasno unošenje azotnih
đubriva izazva produženu vegetaciju. S druge strane, azotna đubriva lako topiva i pokretna, pa dolazi do većih
gubitaka ako se sve unese u jesen, jer u jesen i zimi obično ima dosta padavina. Zbog intenzivnog rasta korena u
jesen, za šta je potrebno dosta azota , važno je u jesen uneti azotna đubriva. Na proleće opet počinje intenzivni rast
korenja, zatim cvatanje, oplodnja, rast mladara i plodova, a za rast tih organa treba puno azota. Znači, i u proleće
treba đubriti azotom. Početkom leta zameću se cvetni pupoljci za rod u idućoj godini, bujno rastu mladari ,plodovi
pa je opet potrebno dosta azota. Prema tome, azotnim đubrivima treba đubriti u više navrata, posebno u jesen,
proeće i početkom leta. Ukupnu količinu azota treba podeliti u četiri obroka. Jedna četvrtina od ukupne godišnje
količine azotnih đubriva unosi se tokom jesenje obrade nakon berbe da se potpomogne razvoj korenja. Druga
četvrtina dodaje se rano u proleće, odnosno četiri nedelje pre cvetanja. Treća četvrtina dodaje se odmah nakon
opadanja latica. Poslednja četvrtina dodaje se oko 15. maja. Zavisno od klimatskim prilika, đubrenje azotom može
biti drugačije. Tamo gde rano nastupa suša, đubrivo se unosi ranije u proleće. Valentina Aleksić,dipl. ing. melioracija
zemljišta i voda

Organska đubriva
Published in Organic farming and gardening, Field and vegetable crops, Protection and fertilizers category
Osnovni cilj primene organskih đubriva jeste popravljanje plodnosti i podsticanje biološke aktivnosti zemljišta.

Upotrebom organskih đubriva, popravlja se, takođe, hranidbeni, vodni, vazdušni i toplotni režim
zemljišta.

U organskoj poljoprivredi najbolje je kombinovati nekoliko različitih izvora hranljivih elemenata, kao na
primer: organska i prirodna mineralna đubriva, mikrobiološka đubriva, gajenje leguminoza, združenih i
pokrovnih useva, ili zaoravanje i/ili kompostiranje žetvenih ostataka.

 Bitno je napomenuti da je u ovom načinu proizvodnje dozvoljena primena mineralnih đubriva, ali samo
prirodnih (npr. sirovi fosfat, aluminijum kalcijum fosfat, kalcijum sulfat i dr.)

Primena organskih đubriva pre svega zavisi od agrohemijske analize zemljišta, potreba gajenih biljaka i od
karakteristika samog đubriva.

Prema Pravilniku o kontroli i sertifikaciji u organskoj proizvodnji i metodama organske proizvodnje za

organsku poljoprivredu je predviđen maksimalni unos od 170 kg azota po ha-1, kako bi se sprečilo ispiranje
azota, unošenje teških metala i štetnih organskih supstanci, širenje korova, zagađivanje zemljišta štetnim
organizmima i dr.

Sva đubriva koja se koriste moraju biti iz ovog načina proizvodnje-sopstvena, odnosno sertifikovana.

Prema Pravilniku o organskoj proizvodnji, u organskoj biljnoj proizvodnji je zabranjena upotreba:

 đubriva koja sadrže ljudske ekskremente,

 đubriva koja sadrže ostatke genetički modifikovanih biljaka ili genetički modifikovane mikroorganizme,
 stajnjaka od genetički modifikovanih životinja.

Od organskih đubriva, u organskoj poljoprivredi najveći značaj imaju:

 1. stajnjak
2. kompost
3. glistenjak
4. zeleništno đubrivo
5. treset
6. tečna organska đubriva

Stajnjak
Stajnjak predstavlja smešu izmeta domaćih životinja i prostirke i predstavlja kompleksno đubrivo jer se u
njemu nalaze svi mikro i makroelementi neophodni za rast i razvoj gajenih kultura.

Stajnjak se najčešće sakuplja, čuva i sazreva u humkama koje su trapezastog oblika i koje se prekrivaju
slamom. Zrenje stajnjaka traje od 3-6 meseci što zavisi od intenziteta njegovog sabijanja i veličine humke.

Zreo stajnjak se karakteriše mrkom bojom, na dodir je mastan sa odnosom ugljenika (C) i azota (N) od 17 do
20 :1. Korišćenje svežeg stajnjaka nije dozvoljeno, jer postoji opasnost od negativnog uticaja na
agroekosistem, kontaminacije biljaka i mogućeg oštećenja istih.

Vrsta Azot (N %) Fosfor (P2O5 %) Kalijum (K2O %) Pristupačnost

Goveđi 0,25-2,0 0,15-0,9 0,25-1,5 Srednja

Konjski 0,3-2,5 0,15-2,5 0,5-3,0 Srednja

Živinski 1,1-2,8 0,5-2,8 0,5-1,5 Srednje-brza

Svinjski 0,3 0,3 0,3 Srednja

Hraniva iz stajnjaka oslobađaju se u dužem vremenskom periodu, od 3-5 godina, što zavisi od vrste
životinja kao i od tipa zemljišta (na težim zemljištima duži period, na lakšim kraći). Takođe se u proseku, u
prvoj godini iz stajnjaka iskoristi 20-35% azota, 20-35% fosfota i 67% kalijuma.

Generalno, u prvoj godini se iskoristi 50% stajnjaka, u drugoj oko 30%, dok u trećoj 20%.

Preporučuje se unošenje od 40 do 50 t/ha svake četvrte godine.

Stajnjak se u zemljište može zaorati pred obradu u jesen, u proleće, odnosno u leto, neposredno pre setve ili
sadnje. Rasipanje treba obaviti po hladnom i oblačnom danu, potrebno je da se odmah ili što pre unese u
zemljište, jer se ostavljanjem na površini više dana gubi organska materija i azot.

Ukoliko zbog nekih razloga unošenje stajnjaka nije moguće odmah, stajnjak se ostavlja na parcelama u
hrpice na ocedna mesta, a potom se hrpice pokrivaju slojem zemlje.

Kompost
Kompost predstavlja organsko đubrivo koje je pored stajnjaka najčešće osnovno đubrivo u organskoj
proizvodnji. Kod komposta proces humifikacije je išao do kraja, pa je organska materija u njima gotovo kao
humus.

Pored toga što se koristi kao đubrivo, on je sastavni deo zemljišnih smeša, a može da posluži i za malčiranje
zemljišta. On se najčešće upotrebljava na manjim površinama sa intenzivnijom proizvodnjom kao što su
povrtarske kulture.

Kvalitetan kompost za organsku poljoprivredu odlikuje se: odgovarajućom zrelošću, visokim sadržajem
organske materije (preko 30%), odsustvom semena korova i patogenih organizama, čistoćom, pH vredošću
od 6-7,8, odsustvom teških metala i toksičnih supstanci, tamnom bojom, prijatnim mirisom zemlje i
sadržajem vode manjim od 50%.

Kompost se može dobiti iz različitih organskih materijala, koji su najvećim delom ostaci i otpadci od
različitih prerađevina.

Prema izvoru organske materije koje se mogu kompostirati ova vrsta đubriva može se podeliti u sledeće
grupe:

 standardni biljni kompost

 kompost od stajnjaka
 kompost od slame i kukuruzovine
 komposti od ostatka mesne industrije
 komposti od ostatka prerade voća i grožđa
 komposti kožarske industrije
 komposti od ostatka drvene industrije
 komposti od organskog mulja iz separacije lignita
 komposti od organskog smeća
 komposti od komunalnog mulja.

Baštenski način kompostiranja (u dvorištu)

Prosečni sastav komposta dobijenih od različitih materijala

Vrsta komposta Organska mat. N% P2O5 K2O

Kompost-bilni 20-40 0,20-0,40 0,15-0,30 0,40-0,80

Kompost-komina 30-40 1-2,0 0,5-0,8 1,5-2,5

Kompost-kožne ind. 50-70 4-15 2-4 1,5-2

Kompost-drvene ind. 40-60 0,1-0,15 0,1-0,15 0,4-0,7

Kompost-lignitni mulj 40-65 0,5-1 0,05-0,07 0,2-0,3

Kompost-komunalni mulj 40-60 2,2-3 2,5-3 0,3-0,5

Da bi se dobio kompost odgovarajućeg kvaliteta neophodno je stalno pratiti i kontrolisati stanje kompostne
mase, jer je to glavni indikator aktivnosti mikroorganizama i procesa koji se u njemu odvijaju.

Na procese koji se dešavaju u kompostnoj masi najviše utiče: sadržaj kiseonika, odnos ugljenika i azota
(optimalan odnos C:N za aktivnost mikroorganizama je od 25:1 do 35:1), vlažnost supstrata, temperatura
(između 45o i 55oC) i pH vrednost.

Postoji više načine kompostiranja u zavisnosti od potreba i raspoloživih materija i to:

 Baštensko kompostiranje (u dvorištu) sa drvenim ili plastičnim komposterima kao i u kompostnim hrpama u
zemljištu;
 Centralizovano gradsko kompostiranje (zajedničko kompostiranje u naseljenom mestu, sa većim brojem
učesnika u pripremanju i korišćenju komposta);
 Industrijsko kompostiranje (tržišno orijentisana proizvodnja supstrata);
 Anaerobno kompostiranje - industrijska prerada organskog otpada uz dobijanje nusproizvoda i biogasa.

Za kompostiranje može poslužiti sve što je iz prirode i što preradom nije izgubilo prirodne osobine.
Međutim i tu postoje neka pravila. Naime, postoje neki prirodni otpaci koji se mogu bez problema
kompostirati, dok drugi manje i nisu poželjni prilikom kompostiranja.
Kompostirati se mogu:

 otpatci iz vrta-bašte: pokošena trava, lišće, uvelo cveće, stara zemlja (iz lonca za cveće), usitnjeno granje;
 kuhinjski otpaci: sirovi ostaci povrća, kora krompira, ostaci voća, talog kafe, ostaci čaja, ljuska jaja;
 ostalo: životinjska dlaka, perje, male količine papira, pepeo drvenog uglja ili drva;
 neki se organski otpaci teško razgrađuju pa nije preporučljivo takve otpatke stavljati u velikim količinama, tu
spadaju: ljuske oraha, kosti, šišarke i dr.

U kompost se ne smeju stavljati:

 Otpaci iz vrta-bašte: korovi sa semenom, lišće oraha, bolesne biljke;

 Kuhinjski otpaci: otpaci kuvanih jela, meso, kosti u velikim količinama;

 Ostalo: velike količine novinskog papira, časopisi u boji, pelene, pseći i mačji izmet, izmet uopšteno, ostaci
duvana, sadržaj vrećica iz usisivača, velike količine kamenog i smeđeg uglja (zbog sadržaja teških metala),…

 Na kompostište se ne smeju nikako stavljati otpaci koji sadrže hemikalije kao što su stari lekovi, ulje,
plastična ambalaža, obojeno i lakirano drvo, stiropor,...

Da bi se ubrzala aktivnost mikroorganizama pre početka kompostiranja, potrebno je izvršiti usitnjavanje

organskog materijala. Materijal se slaže u slojeve, preko kojih ide sloj zemlje i sve to se ponovo ponavlja do
visine koja zavisi od načina kompostiranja, a na kraju se stavlja sloj zemlje ili zaseje neka kultura (npr. tikva
da bi se sprečilo isušivanje mase).

Kako bi se poboljšao kvalitet komposta i ubrzala njegova razgradnja, u kompostnu masu se mogu dodati
mikrobiološka đubriva, kreč, azotna đubriva koja ne zakišeljavaju kompostnu masu i dr. Kompostiranje se
završava zavisno od načina kompostiranja i vrste biljnih ostataka za 3-12 meseci.

Glistenjak
Poznato je da su kišne gliste indikator dobre plodnosti zemljišta. Samo na plodnom i nezagađenom zemljištu
ima glista. To je i osnov da se specifične gliste (Kalifornijske) koriste za proizvodnju organskog đubriva –
glistenjaka.

Hraneći se stajskim đubrivom gliste ga u svom organizmu razlažu, delimično se hrane njegovim sastojcima,
dok najveći deo izbacuju u obliku humusa. Na taj način, dobija se kvalitetno organsko đubrivo bez ikakvih
hemijskih dodataka, koje se odlikuje visokim sadržajem organske materije, mikro i makrolemenata.

Glistenjak pozitivno utiče na rast i razvoj biljaka, kao i na strukturu i osobine zemljišta na kome se
primenjuje.

Hemijski sastav glistenjaka

Organska Ukupni Ukupni Ukupni Ukupni Ukupni

Vlažnost pH
materija azot fosfor kalijum kalcijum magnezijum

7,11-
40-50% 44% 1,73% 1,42% 1,44% 1,76% 0,84%
7,20

U povrtarstvu prilikom rasađivanja, glistenjak se ubacuje u jamice za sadnju jer se na taj način materijal
ekonomičnije troši a efekti su bolji. Ne sme se dozvoliti sušenje humusa u jamicama, već se odmah u njega
sade sadnice i to tako da ceo korenov sistem bude u direktnom kontaktu sa humusom.

Količina glistenjaka koja se stavlja u jamice varira u granicama od 0,1 – 0,5 l. Dok se prilikom setve,
glistenjak razbacuje po celoj površini.
Glistenjak je veoma bitan u uzgajanju začinskog bilja jer im omogućava da na zdrav način budu pune
eteričnih ulja, vitamina i minerala.

U voćarstvu radi što boljeg kontakta korena sa zemljištem pre rasađivanja, preporučuje se umakanje korena
u kašu glistenjaka u kojoj se drže od nekoliko sati do nekoliko dana. U iskopane jame se, takođe, ubacuje
glistenjak, blago se nagazi i zatim se stavlja sadnica koja se potom zatrpava smešom zemlje i glistenjaka uz
nabijanje. Glistenjak treba upotrebljavati i za kasnije obogaćivanje i aktiviranje zemljišta u voćnjacima.

Kod vinogradarsva preporučuje se prihrana glistenjakom svake godine. Unosi se pre zimskog oranja, pri
čemu dubina unošenja mora biti takva da dođe što bliže korenu. Grožđe iz tako tretirnih vinograda ima bolji
ukus i kvalitet, a čokot je zdraviji i otporniji.

Preporučena efikasna doza u ratarstvu je 5000l/ha.

Treset
Treset predstavlja organsko đubrivo koje nastaje kao poledica stalnih viškova vode iz padavina ili iz
podzemnih voda u zemljište, čime dolazi do manjka kiseonika u njemu, što dalje dovodi do nepotpune
razgradnje biljnih ostataka i mahovina.

Postoji preko 50 vrsta treseta različitih sastava, pH vrednosti i stepena razloženosti.

Prema osnovnoj podeli, postoji dva tipa treseta:

 beli (visinski)
 crni (nizijski)

Beli ili visinski nastaje u hladnim i vlažnim klimatskim uslovima gde je osnovni biljni pokrivač bela
mahovina roda Sphagnum, po kojoj je i dobio ime (beli ili sfagnumski).

Odlikuje se velikim kapacitetom za vodu (zadržava vodu 300 puta više od svoje zapremine), kisele je
reakcije i relativno je siromašan u hranivima.

Sa druge strane, crni ili nizijski treset nastaje u rečnim dolinama od više biljnih vrsta, bogat je organskom
materijom, ima veću pH vrednost, dok je sadržaj mikro i makroelemenata mnogo veći nego u belom.

Generalno se može reći da treset poboljšava vodno-vazdušni režim zemljišta, pospešuje razvoj
korenovog sistema gajenih biljaka i bogat je mineralnim materijama koje su neophode za rast biljaka.

Prema pravilniku o organskoj proizvodnji, upotreba treseta je ograničena na hortikulturu (tržišno

baštovanstvo, cvećarstvo, gajenje drveća i rasadnici).

Zelenišno đubrivo
Zelenišno đubrivo predstavlja zelenu biljnu masu koja se zaorava.

Kod ovakvog načina đubrenja koriste se brzorastuće biljke.

Zelenišnim đubrenjem (sideracijom) zemljište se obogaćujem svežom organskom materijom, čime se snažno
utiče na biološku aktivnost zemljišta. Osim toga, siderati u težim zemljištima rahle i prožimaju masu zemlje,
uzimaju iz zemljišta teže pristupačna hraniva, a leguminozni siderati obogaćuju zemljište azotom.

Sideracija se primjenjuje na zemljištima u kojima nema dovoljno humusa, kad nema organizovane stočarske
proizvodnje, te se na ovaj način osigurava promet organske materije.
Zelenišno đubrenje je dobar način organskog đubrenja na vrlo udaljenim i teže pristupačnim parcelama,
tamo gde je skupo ili se ne isplati dovoziti stajnjak.

Biljke za zelenišno đubrenje se mogu gajiti kao prethodne kulture, međukulture ili naknadne kulture, a
obavezno se gaje kao mešane, odnosno pokrovne ili usejavanjem između redova gajenih biljaka. U
zavisnosti od uslova, biljke se posle 4-10 nedelja, a najkasnije pred setvu pokose i zaoru ili ostave kao malč
na površini zemljišta. Izbor useva za zelenišno đubrivo je dosta velik.

Oni pripadaju raznim botaničkim grupama i familijama, a neke od njih su:

 grahorica
 crvena detelina
 lupine
 lucerka
 heljda
 facelija
 kupusnjače
 stočni grašak
 ječam

Tečna organska đubriva

Osoka predstavlja organsko đubrivo koje nastaje od tečnog dela stočnih ekskremenata koje ne upija
prostirka i koje se sakupljaju i čuvaju u jami-osočari. Hemijski sastav osoke je različit ali u proseku sadrži
približno 98% vode; 0,8% organske materije; 0,22% N; 0,01% P2O5 i 0,45% K2O.
Za razliku od stajnjaka, u osoki su skoro svi elementi u lakopristupačnom obliku za biljke, kao kod
vodorastvorljivih mineralnih đubriva, zbog čega je ona veoma pogodna za prihranjivanje.
Osočara
Ukoliko se koristi za prihranu, mora se obaviti njeno razblaživanje kako bi se sprečila pojava ožegotina na
listovima biljaka. Razblaživanje se vrši vodom u odnosu 1:1-2. Ne preporučuje se prihrana osokom
povrtarskih kultura, kao ni krmnog bilja u odmaklim fazama razvoja (sem u periodu pre kretanja vegetacije).
Ukoliko se osokom đubri zemljište bez kulture, odnosno predsetveno, razblaživanje nije potrebno. Kao i kod
stajnjaka, njeno iznošenje i rasturanje treba da se obavlja po oblačnom i hladnom vremenu i potrebno ju je
odmah zaorati ili zatanjirati kako bi se sprečili gubici azota.
Osim osoke, u tečna organska đubriva spadaju i rastvori živinskog đubriva,komposta i humusa, kao i biljni
oparci, uvarci i ekstrakti koji osim što su bogati hranljivim materijama, sadrže specifične materije koje imaju
stimulativan efekat na rast i razvoj biljaka, a, takođe i fitocidno dejstvo. Tako se za ova đubriva koriste:
valerijana, kopriva, maslačak, gavez, komorač, kamilica, kupusnjače i neven i dr.
Ova đubriva osim što se mogu kupiti kao gotova, jednostavno se mogu praviti i na sopstvenom gazdinstvu.
Najčešće se pre upotrebe moraju razrediti i to 1 litar na 5-20 litara kišnice (meke vode), dok je za folijarno
prihranjivanje potrebno i veće (1:50).
Ova đubriva se koriste za prihranjivanje, između redova i biljaka, sistemom fertigacije kroz sistem za
navodnjavanje i folijarno, tj. preko lista.
Upotreba ovih đubriva treba da bude u jutarnjim ili većernjim časovima, pri oblačnom vremenu bez vetra.

Tretman maline: Osnovno đubrenje, prihranjivanje i đubrenje folijarnim đubrivima

Malina, za razliku od drugih jagodastih voćaka, uzima najveće količine hranljivih elemenata iz zemljišta. Za njeno dobro
uspevanje neophodne su velike količine organske materije, jer svake godine razvija veliki broj novih izdanaka, a na starima
donosi obilje roda, koji se posle sazrevanja suše, pa je svake godine za obnovu žbuna i visoke prinose neophodna velika količina
organske materije.

Malina od svih elemenata najviše troši kalijum, zatim azot i fosfor. Azot se u proizvodnji maline često preterano dodaje, što
dovodi do problema koji se manifestuju kroz preterano bujan porast izdanaka, njihovo neblagovremeno odrvenjavanje pred zimu,
osetljivost na mrazeve i prouzrokovače bolesti.

Zasade maline u rodu treba redovno svake godine đubriti i to dosta velikim količinama organskih i mineralnih đubriva. Đubrenje
zasada u rodu može biti : Osnovno đubrenje, prihranjivanje i đubrenje folijarnim đubrivima.
Osnovno đubrenje maline obavlja se u kasnu jesen, tokom zime (ako vremenski uslovi dozvoljavaju) ili rano u proleće pre
kretanja vegetacije. Vreme đubrenja zavisi najviše od tipa zemljišta. Za osnovno đubrenje organskim đubrivima, u zavisnosti od
sadržaja humusa u zemljištu, trebalo bi svake godine upotrebiti 15 do 20 tona stajnjaka po hektaru, tj. dva puta veću količinu, ako
se izvodi svake druge godine. Od mineralnih đubriva najviše se koristi kompleksno NPK đubrivo, a prikladna formulacija ovog
đubriva za malinu je 10:12:26 +3% MgO. Pored ovog đubriva dobra za malinu su i NPK đubriva kombinacije 6:12:24, zatim
7:14:21, 8:16:24 i sl. Količina đubriva ovih formulacija koja se upotrebljavaju svake godine, dosta je različita(500-700-900
kg/ha), i zavisi od plodnosti zemljišta, količine upotrebljenog stajnjaka i intenziteta gajenja. Najbolje je norme odrediti na osnovu
analiza plodnosti zemljišta.

Prihranjivanje se obavlja u tri navrata u toku vegetacije, i to samo azotnim đubrivima, prvo u proleće pre kretanja vegetacije,
drugo početkom cvetanja, a treće pred početak berbe ako za to ima potrebe. Količine đubriva za ova tri prihranjivanja obično
iznose 400-500 kg/ha amonijum-sulfata ili nitromonkala, odnosno 200-250 kg/ha uree. Ako je zasada na lakšem i plićem
zemljištu, prihranjivanje bi trebalo obaviti u 4 ili 5 navrata nešto manjom količinom pri svakom prihranjivanju.

Folijarnim đubrenjem se može brzo delovati u ishrani važnijim makro, a posebno mikroelementima. Tretiranje se izvodi obično
u dva ili tri navrata istovremeno kada se vrši tretiranje protiv prouzrokovača bolesti i štetočina. Treba poštovati koncentraciju
primene i u prskalici prvo rastvoriti folijarno đubrivo, a zatim potrebne pesticide. Prihranjivanje se može obaviti i fertigacijom,
posebno kada je potrebno pojačati ishranu i u vreme nalivanja ploda i pred berbu. Za to mora postojati instaliran sistem za
navodnjavanje i moraju se koristiti specijalna vodotopiva đubriva određene formulacije.

DJUBRENJE MALINE
Od svih jagodastih voćaka malina iz zemljišta uzima najveće količine hranljivih elemenata. Za dobro
uspevanje maline neophodne su velike količine organske mase u zemljištu. Ovako visoki zahtevi za
hranljivim materijama dolaze otuda što malina svake godine razvija veliki broj novih izdanaka, a na starim
izdancima donosi obilje roda, koji se posle sazrevanja plodova počinju sušiti, pa su svake godine za obnovu
žbuna i visoke prinose potrebne velike količine hranljivih elemenata. Od važnijih biogenih makroelemenata
malina najviše troši kalijuma, zatim azot, pa fosfor. Zasade maline u rodu treba redovno svake godine
đubriti i to dosta velikim količinama organskih i mineralnih đubriva.
Prema vrsti đubriva i načinu primene đubrenje zasada u rodu može biti: osnovno đubrenje, prihranjivanje i
đubrenje folijarnim đubrivima. Osnovno đubrenje maline obavlja se u kasnu jesen, tokom zime ili rano u
proleće pre kretanja vegetacije. Vreme đubrenja zavisi najviše od tipa zemljišta: na težim zemljištima je
nešto ranije (decembar-januar), a na lakšim kasnije (februar) i na višim terenima početkom marta.
Za osnovno đubrenje organskim đubrivima, u zavisnosti od sadržaja humusa u zemljištu, trebalo bi svake
godine upotrebiti 15 do 20 t/ha stajnjaka, odnosno dva puta veću količinu ako se to izvodi svake druge
godine.
Od mineralnih đubriva koristi se kompleksno NPK đubrivo, a prikladna formulacija ovog đubriva za malinu
je 10:12:26 + 3% MgO. Pored ovih, poželjna su i dobra za malinu i NPK đubriva kombinacije 6:12:24,
zatim 7:14:21, 8:16:24. Količina đubriva ovih formulacija koja se upotrebljavaju svake godine dosta je
različita (500-700-900 kg/ha) i zavisi od plodnosti zemljišta, količine upotrebljenog stajnjaka i inteziteta
gajenja. U slučaju da se đubrivo unosi samo u redove sa izdancima, odnosno u pantljikama širine do 1m,
onda ove doze treba prepoloviti. Ovo su orijentacione norme. Najbolje je norme odrediti na osnovu analize
plodnosti zemljišta. Prihranjivanje se obavlja u nekoliko navrata u toku vegetacije, i to samo azotnim
đubrivima. Obično se prihranjivanje obavlja u tri navrata: prvo u proleće pred kretanje vegetacije, drugo
početkom cvetanja, a treće pred početak berbe ako za to ima potrebe. Ukupne količine azotnih đubriva za
ova tri prihranjivanja obično iznose 400-500 kg/ha amoniju-sulfata ili nitromonkala, odnosno 200-250 kg/ha
uree.
Dopunsko, odnosno folijarno đubrenje daje dobre rezultate u zasadima maline, jer se njime može brzo
delovati u ishrani važnijim makro, a posebno mikroelementima. Tretiranje se obično izvodi u dva ili tri
navrata istovremeno kada se vrši tretiranje protiv prouzrokovača bolesti i štetočina. Pri tome treba poštovati
koncentraciju primene i u prskalici prvo rastvoriti folijarno đubrivo, a zatim potrebne pesticide.
Prihranjivanje se može obavljati i fertigacijom, posebno kada je potrebno pojačati ishranu u vreme nalivanja
ploda i pred berbu. Za to mora postojati instaliran sistem za navodnjavanje i moraju se koristiti specijalna
vodotopiva đubriva određene formulacije.