Professional Documents
Culture Documents
Amy Harmon - Davidova Pjesma PDF
Amy Harmon - Davidova Pjesma PDF
Amy Harmon - Davidova Pjesma PDF
~1~
Knjigoteka
dasha&anna
AMY HARMON
S engleskoga prevela
Ana Sabo
~2~
Knjigoteka
dasha&anna
BORCIMA
CODYJU CLARKU
STEPHENIE THOMAS
RICHARDU STOWELLU
NICOLE RASMUSSEN
I ONIMA KOJI SE BORE UZ NJIH
~3~
Knjigoteka
dasha&anna
Ta dokle, Gospodine,
dokle ćeš me zaboravljati?
Dokle ćeš sakrivati lice od mene?
Dokle ću nositi bol u duši;
tugu u srcu obdan i obnoć?
Dokle će se dušmanin dizat’ na me?
Pogledaj, usliši, Bože moj.
Prosvijetli mi oči da ne zaspim na smrt.
Nek’ ne kaže dušmanin: ”Nadjačah njega!”
Nek’ ne kliču protivnici ako posrnem!
* * *
~4~
Knjigoteka
dasha&anna
PROLOG
Mojsije
~5~
Knjigoteka
dasha&anna
* * *
~6~
Knjigoteka
dasha&anna
1. poglavlje
Mojsije
~7~
Knjigoteka
dasha&anna
Jedini način da joj u privatnosti omogući ćuti ono što ima reći bez
prisustva drugih.
”Znaš se ovime koristiti, zar ne?” upitao sam.
Kimnula je.
”Mislim da su kasete namijenjene tebi, Millie”, rekao sam.
”Označio ih je”, prošaptala je. ”Označio je kako bih znala koju prvu
poslušati.”
”Naljepnice?”
Ponovno je kimnula. ”Da. Imam ih na svoj svojoj odjeći i držim
punu kutijicu u svojoj sobi. Brojke, slova, riječi. Čini se da je obraćao
pozornost kad sam mu ih pokazivala.”
”Tag uvijek obraća pozornost. Misliš da ne radi to jer je nemiran.
Vrpolji se. No ništa mu ne promiče.”
Milliene su usne zadrhtale, a suze počele curiti ispod trepavica.
Svrnuo sam pogled iako nisam morao.
Čuo sam kako petlja s kasetom, kako je umeće u kasetofon i
pritišće tipku za pokretanje reprodukcije. Čekao sam sve dok Tagov
glas nije ispunio tišinu, nagnavši me da se istodobno i trgnem i
nasmiješim, ne mogavši odlučiti jesam li bijesan na njega ili se bojim
za njega. Bez obzira na to o čemu je bila riječ, nisam mislio da bi Tag
želio da čujem što ima reći Millie, stoga sam otvorio vrata ureda,
spremajući se ostaviti je na miru. Kasetofon se odmah ugasio,
prekinuvši Taga dok je govorio Millie o svojemu baru. Sve sam znao o
njegovim poslovima i nisam trebao čuti ništa više. No Millie je imala
drugih zamisli.
”Mojsije? Molim te, ne odlazi. Želim da poslušaš sa mnom. Ti ga
najbolje poznaješ. Ti ga poznaješ onako kako ga ja želim poznavati.
Osim toga, i ti ga voliš. Želim da poslušaš snimke sa mnom, kako mi
ništa ne bi promaklo. I želim da mi ga pomogneš pronaći.”
* * *
~8~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 10 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 12 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 14 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 15 ~
Knjigoteka
dasha&anna
2. poglavlje
~ 16 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 17 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 18 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 20 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 21 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 22 ~
Knjigoteka
dasha&anna
1
Jedan od najpoznatijih citata iz filma. U cijelosti: ”Hej, Adrian, uspio sam!”
Adrian je Rockyjeva supruga.
~ 23 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 24 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 25 ~
Knjigoteka
dasha&anna
(Kraj kasete)
Mojsije
~ 26 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 27 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 28 ~
Knjigoteka
dasha&anna
3. poglavlje
~ 29 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 30 ~
Knjigoteka
dasha&anna
šaka napustio je svoje mjesto iza šanka i išetao kroz bar, gurajući se
prema ulaznim vratima gotovo srušivši Amelie koja je upravo bila
ušla. Morg je opsovao i ošinuo me pogledom preko svojeg ramena
prije no što je nestao u tamu.
”Ispričavam se”, Amelie je dahnula; štap joj je uz zveket ispao na
pod, a znatiželjni gosti okrenuli su se kako bi piljili. Nakratko je
oklijevala, a zatim čučnula i prstima počela pipati po podu prije no što
su ga je pronašla, a onda se graciozno podigla. Obrazi su joj bili blago
ružičasti, pa sam se zapitao može li osjetiti poglede onih koji su je
promatrali. Polako se kretala naprijed, dopuštajući štapu koji je držala
da je povede prema šanku. Sa zakašnjenjem sam shvatio da sam ja na
dužnosti, pa sam požurio iza šanka, svukavši svoju jaknu i zasukavši
rukave. Amelie se popela na stolac, strpljivo čekajući da je netko
pozdravi. Pitao sam se što čini kada je ljudi ignoriraju.
”Amelie, kako ti mogu pomoći?”
”Davide?” upitala je, iznenađeno nagnuvši glavu ustranu.
”Impresivno. Imaš dobro uho za glasove.”
”Hvala ti. Ovaj, gdje je Morgan? Ili ti radiš?” Bila je vrlo mirna na
svojem stolcu, ne grbeći se i ne okrećući se kao što je to činila većina
ljudi. Nije se čak ni naslonila na šank, kao da se bojala da bi mogla
nešto srušiti ili nepozvano ući u nečiji tuđi prostor. Nije mogla znati
da jedine osobe za šankom sjede sasvim na kraju, pijuckajući svoja
piva i piljeći u košarkašku utakmicu na ekranima iznad njih.
”Da, ja sam večerašnja zamjena.” Nisam objašnjavao. ”Mogu li ti
donijeti štogod za piće?”
Amelie se ugrizla za usnu i zatresla glavom. ”Ne. Ne pijem. Već
sam slijepa, a piće mi otupljuje osjetila, osjetila koja su mi preostala.
Umjesto da me opusti, plaši me na smrt.” Slegnula je ramenima.
”Vjerojatno zvučim kao malo dijete.”
”Ne. Razumijem. Ni ja ne pijem.”
Obrve su joj se sumnjičavo podigle. ”Ali ti radiš u baru.”
”Ne pijem zato što nikada nisam uspio skužiti kako biti umjeren.
Vidiš, ja ne pijem. Ja se napijam. Sa mnom je sve ili ništa, i tako sve
vrijeme. Ne mogu sve, stoga bolje ništa”, rekao sam razgovorljivo,
pitajući se zašto osjećam potrebu uvjeriti je u ono što govorim. ”Želiš
li nešto drugo? Sok, vodu, nešto bezalkoholno?” Glatko sam
promijenio temu. ”Voljela bih dijetnu Colu.”
Odmah sam skočio i za nekoliko sekundi spustio piće na podložak
ispred nje. ”Dijetna Cola ravno ispred tebe.”
Nasmijala se na moje upute i zahvalila mi, a onda oprezno
posegnula naprijed, okrznuvši hladnu čašu, tapkajući oko nje vršcima
~ 31 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 32 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 33 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 34 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 35 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 36 ~
Knjigoteka
dasha&anna
(Kraj kasete)
Mojsije
~ 37 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 38 ~
Knjigoteka
dasha&anna
2
Savršeno slijep
~ 39 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 40 ~
Knjigoteka
dasha&anna
4. poglavlje
3
izv. Giants, američka bejzbolska momčad (puni naziv San Francisco Giants)
~ 41 ~
Knjigoteka
dasha&anna
star da bude sam, to je očito... Mislim, ostavila sam ga kod kuće noć
prije. Ali nikada predugo. A danas je imao težak dan. Robin dolazi po
njega, ali tek za dvadesetak minuta...” Glas joj je neugodno utihnuo.
Nakratko sam se zapitao što je s njezinim roditeljima, no onda
odlučio da me se to ne tiče.
”Voli li i on mjehuriće?” zadirkivao sam je. Ako Henry može tiho
sjediti na stolcu i gledati utakmicu dok Robin ne stigne, ja ga mogu
zabaviti grickalicama i sokovima. Nije bio dovoljno star da bude u
baru, no dokle god ne pije - za što se ja mogu pobrinuti - i dokle god
nije tu predugo, smatrao sam da neće biti nikakvih problema.
”Sprite. Voli Sprite.” Zvučala je kao da joj je toliko laknulo da bi
mogla briznuti u plač, no umjesto toga okrenula se prema Henryju,
pronalazeći njegovu ruku i nježno mu dajući upute.
”Henry, jesi li čuo? Gospodin Tag - ovaj, Tag kaže da možeš
gledati utakmicu s njim.” Henry se popeo na stolac, ne skidajući
pogled s ekrana.
”Je li u redu ako ostane ovdje, Davide?” Jednostavno joj je bilo
neugodno zvati me imenom. Pitao sam se zašto.
”U redu je. Samo idi. Ja ću pripaziti na njega.”
”Hvala ti. Hvala, ja...” Zastala je, zabacila ramena unatrag,
duboko udahnula i nasmiješila se. ”Hvata ti. Cijenim to”, rekla je
čvrsto. Sa štapom u ruci pronašla je svoj put oko šanka i nestala niz
dugi hodnik koji je vodio do zahoda i svlačionica zaposlenika.
Stavio sam zdjelu s kikirikijem ispred Henryja, zajedno s velikom
čašom Spritea, zatim malo bolje promislio pa zamijenio zdjelu
kikirikija grickalicama. Henry se činio kao da bi mogao biti tip djeteta
koje je strašno alergično na kikirikije. Samo bi mi još to trebalo
večeras.
”Kobe Bryant najbolji je u cijeloj ligi u slobodnom bacanju,”
Nisam imao pojma je li to istina. Rekao sam to tek toliko da vidim
hoće li Henry reagirati.
Henry me ošinuo pogledom i odmahnuo glavom, pokazujući mi
da to nije slučaj.
”Najviši je muškarac u NBA-u?” Znao sam da to nije istina. Henry
se počeo podsmjehivati. ”Ima najveća stopala?” Henry je zatresao
glavom.
”Njegov se najbolji prijatelj zove Shaq?” upitao sam. Henry je
tresao svojom glavom tako snažno da sam pomislio da će pasti sa
stolca.
~ 42 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 43 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 44 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 45 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 46 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 47 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 48 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 49 ~
Knjigoteka
dasha&anna
(Kraj kasete)
Mojsije
~ 50 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 51 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 52 ~
Knjigoteka
dasha&anna
5. poglavlje
~ 53 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 54 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 55 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 56 ~
Knjigoteka
dasha&anna
sam osjećaj da to ima više veze s tim što mi se Henry povjerio nego s
činjenicom da mu se sviđa.
Na trenutak je pogledala u Henryja te joj se izraz smekšao, a onda
je pogledala ponovno u mene. Henry je naslonio svoje čelo na
ormariće kao da mu je čitav razgovor prouzročio vrtoglavicu.
”Žao mu je, Ayumi. Nije pokušavao reći da si poput sumo
hrvačice. Pokušavao je reći da ti se divi, onako kako se Japanci dive
svojim hrvačima.”
Henry je počeo kimati, glavom udarajući u ormarić. Obgrlio sam
njegova ramena i samo ga malo odmaknuo od njega kako se ne bi
onesvijestio.
”Bilo kako bilo, misli da si jaka. A i očito znaš kako udariti.”
Pogledao sam značajno u Henryjevo lice, a Ayumi je oblila duboka,
crvena boja rubina. Pretpostavio sam da više ne moram ništa reći.
Samo sam se nadao da će još jednom promisliti prije no što ponovno
tresne jadnog Henryja. Zato što, bila ona djevojka ili ne, ne može ići
okolo i mlatiti ljude. Posebice ne ljude poput Henryja. ”I kad god
poželiš doći i družiti se s nama iz Tag Teama, sa mnom i s Henryjem,
možeš. Henryjeva prijateljica i moja je prijateljica.”
”U redu”, zacičala je, a ja sam je pokušao zamisliti dovoljno
ljutim da joj dođe da stisne pesnice i zamahne. Henry ju je morao
gadno razjariti.
Zvono se oglasilo te je Henry poskočio. Začuo se zvuk treskanja
vratima ormarića, i klinci su počeli raščišćavati hodnik.
”Vidimo se u dvorani poslije škole, Henry, dobro?”
Henry je kimnuo, a lice mu se opustilo u osmijeh. Počela mu se
vraćati boja te je popustio stisak na ruksaku.
Razbarušio sam mu kosu, jednom ga rukom stisnuvši u muški
zagrljaj, a dok sam odlazio, čuo sam ga kako recitira moj dosje svojoj
prijateljici.
”David ‘Tag’ Taggert, natjecatelj u poluteškoj kategoriji s
osamnaest zabilježenih pobjeda, dva poraza, deset nokauta.”
* * *
~ 57 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 59 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 60 ~
Knjigoteka
dasha&anna
* * *
~ 61 ~
Knjigoteka
dasha&anna
6. poglavlje
~ 62 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 63 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 64 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 65 ~
Knjigoteka
dasha&anna
travnate padine koja je vodila prema suhom koritu potoka. Poveo sam
Millie do njega, a ona je pustila moju ruku, ispipavši svoj put uza zid
prije no što je sjela i potapšala mjesto pokraj sebe,
”Jesu li prozori otvoreni?” upitala je.
”Čini se da jedan jest, tek malo.”
”Gospodin Sheldon obično se sjeti. Ostavlja ga odškrinutim za
mene kada je vrijeme lijepo.”
”Slušaš li odavde, izvana?” Bio sam u nevjerici. Mogao sam čuti
prigušene muške glasove, a potom smijeh, kao da se iza prozora
odvija nekakav sastanak.
”Ne. Ne baš.” Slušala je na trenutak. ”Počeli su danas ranije. Ne
počnu uvijek točno na vrijeme. Kojiput to bude u jedanaest i petnaest
ili jedanaest i trideset. Vole dolaziti i katkada im treba dugo da počnu.
No meni ne smeta čekati. Ovo je dobro mjesto, a kada nije prehladno,
rado samo sjedim na ovom zidu i razmišljam. Kad je toplo, Henry
dođe sa mnom pa imamo piknik. No njemu zna postati dosadno, a ni
ja ne uživam toliko kada je on ovdje. Možda zato što se ne mogu
opustiti.”
Klavir je započeo svirati, a Millie se ispravila, nagnuvši glavu u
smjeru glazbe.
”Oh, obožavam ovu.”
Mogao sam tek gledati u nju. Ovo joj je jedan od najdražih
zvukova? Zatim su mu se pridružili i glasovi, a zvuk se počeo
razlijevati kroz tanki otvor, lebdeći do mjesta na kojemu smo sjedili, a
ja sam zaboravio na to da mi je sako malo uzak u ramenima i da su mi
zglobovi bolni od jučerašnjeg sparinga. Zaboravio sam na sve kada
sam vidio Amelieno lice, ozareno zvukom muških glasova, glasova
koji su pjevali u molitvi, blagi i milozvučni, podižući se i spuštajući
preko riječi. Nisu bili profesionalci. Nije to bio nikakav kvartet iz
brijačnice ni Bee Gees. Bilo je tu više glasova, vjerojatno dvadesetak ili
tridesetak muških glasova koji su pjevali zahvale. A dok sam ih slušao,
osjećao sam glazbu duboko u trbuhu.
”Nema kraja slavi;
Nema kraja ljubavi;
Nema kraja biću;
Gore nema smrti. Nema kraja slavi; Nema kraja ljubavi; Nema
kraja biću; Gore nema smrti.”
~ 66 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 67 ~
Knjigoteka
dasha&anna
”Kada sam bio mali, ispao sam mami iz ruku i pao na lice. Gadno
sam udubljen. Što da ti kažem?”
”Aha. Tako znači.” Jedna joj je ruka poletjela prema gore i prešla
preko hrbata mojeg nosa. ”Je li se to dogodilo i ovdje?” upitala je,
prelazeći preko kvrge koju sam u više navrata zaradio.
”Ne. Za to nije kriva mama. To je proizvod mojeg najdražeg
hobija.”
Spustila je ruke i obuhvatila mi lice, priljubivši ih uz linije mojih
jagodičnih kostiju i čeljusti. Dok je povlačila ruke prema dolje, vršci
njezinih prstiju dotaknuli su kosu koja je padala s obiju strana mojega
vrata, te je nakratko zastala u svojemu istraživanju. Zamišljeno se
počela igrati s kovrčama, a između tamnih joj se obrva pojavila
brazda.
”Šišanje s Henryjem sutra, ha? Baš si drag. Ali nemoj je ošišati do
kraja, može?”
”Sviđa ti se look škotskog gorštaka?” Pokušao sam izvesti škotski
naglasak, ali nije mi baš uspjelo. Srce mi je udaralo kao ludo i želio
sam zatvoriti oči i naleći na njezine ruke. Njezino istraživanje bilo je
erotično, a da to nije željela, senzualno bez seksualnih namjera, no
moje tijelo, izgleda, nije znalo razliku.
”Ne znam. Možda? Nisam sigurna kako škotski gorštak izgleda.
Ali tvoje mi se lice sviđa. Snažno je... puno karaktera. A kosa ti
pristaje.” Piljila je u moje lice, opisujući me, a ipak, uopće me nije
mogla vidjeti. Zagledao sam se u njezina usta pitajući se što bi učinila
kad bih pritisnuo svoje usne o njezine. Bi li se prepala ili bi odmah
prepoznala osjećaj? Je li je ikada itko poljubio? Nije bila sramežljiva i
bila je predivna, a u svojoj dvadeset drugoj trebala bi iskusiti brojne
dečke i poljupce. No bila je slijepa i imala je brata koji je bio ovisan o
njoj, a svoje je slobodno vrijeme provodila slušajući muški zbor i
žamor potoka. Nekako sam mislio da i nema iskustva s muškarcima.
Spustila je svoje ruke i zakoračila unatrag, gotovo kao da je mogla čuti
moje misli.
”Idemo na sladoled”, tekla je, a ja sam se trgnuo iz sanjarenja,
odagnavši misli o poljupcima i ponovno provukavši njezinu ruku
ispod moje.
(Kraj kasete)
Mojsije
~ 68 ~
Knjigoteka
dasha&anna
* * *
~ 69 ~
Knjigoteka
dasha&anna
7. poglavlje
4
Profesionalni američki hrvač.
~ 70 ~
Knjigoteka
dasha&anna
”Ah, sranje. Dovraga s tim. Ionako nisam želio šišati svoju kosu.
Mislim da se tvojoj sestri sviđa.”
Tupkanje se usporilo.
”Želiš ići kupiti zmaja? Čuo sam da je to službeni sport na
Tajlandu”, rekao sam.
Henry je razvukao usne u jedva vidljiv osmijeh i samo jednom
kimnuo.
~ 71 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 72 ~
Knjigoteka
dasha&anna
5
Tvrđava u Teksasu.
~ 73 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 74 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 75 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 76 ~
Knjigoteka
dasha&anna
(Kraj kasete)
Mojsije
~ 78 ~
Knjigoteka
dasha&anna
8. poglavlje
~ 81 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 82 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 83 ~
Knjigoteka
dasha&anna
(Kraj kasete)
Mojsije
~ 84 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 85 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 86 ~
Knjigoteka
dasha&anna
* * *
~ 87 ~
Knjigoteka
dasha&anna
9. poglavlje
~ 88 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 89 ~
Knjigoteka
dasha&anna
(Kraj kasete)
Mojsije
~ 91 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 93 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 94 ~
Knjigoteka
dasha&anna
* * *
~ 95 ~
Knjigoteka
dasha&anna
10. poglavlje
~ 96 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 97 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 98 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 99 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 100 ~
Knjigoteka
dasha&anna
tako da su joj tamni pramenovi pali preko ramena i oko glave, čineći
tamnu lokvu na bijelom poplunu. I dah mi je zastao u prsima. Ruke su
mi se prestale kretati, a srce preskočilo otkucaj teško udarajući o moja
rebra.
Podigao sam se s nje, nadvivši se nad njezino tijelo kako bih
mogao dobro pogledati djevojku ispod sebe. Tamna kosa, glatka koža,
pune grudi. Teško sam gutnuo jer mi je grlo zatvorila emocija koja je
više podsjećala na ljubav nego na požudu. Oči su joj bile zatvorene,
usne razdvojene, čekajući da se vratim. Nije se pokrila niti je
posegnula prema meni. Samo je čekala.
Vrata su se zalupila na donjem katu.
”Tag!” Axel je povikao. Millie se trgnula, a ja sam se našao na
drugoj strani prostorije, otvarajući ladice, tražeći čistu majicu da
sakrijem ono što sam upravo otkrio. Najednom se ona stvorila pokraj
mene, nježno me odgurujući ustranu dok je pronalazila ono što sam
tražio, spremno navlačeći majicu preko glave.
”Tag!” Axel je zvučao očajno, a ja sam se zapitao pokušava li
zadržati uspaničenog Henryja.
”Henry mora vidjeti da si dobro, Millie.” No već se bila zaputila
prema vratima, krećući se s takvom sigurnošću i svrhom da sam se
divio koji trenutak prije no što sam se trgnuo i izišao za njom iz sobe.
Axel i Henry stajali su na dnu stuba - Axel je držao Henryja,
pokušavajući ga umiriti i obuzdati. Kada su vidjeli mene i Millie, Axel
je pustio Henryja, psujući na švedskom, s olakšanjem, Henry je
potrčao uza stube zaletjevši se u svoju sestru, koja je čula njegov trk
pa se pripremila, omotavši svoje tanke ruke oko njega kada se bacio
na nju.
”Dobro sam, Henry. Dobro sam. Samo sam porezala prst. Trebao
si porazgovarati sa mnom, Henry, prije no što si istrčao iz kuće tako
kasno u noć! Nisam znala ni da si budan. Trebao si mi dopustiti da
objasnim.”
”Bejzbolska loptica ima točno 108 šavova”, Henry je prošaptao i
zario glavu u sestri no rame.
”Ne trebam šavove, Henry. Dobro sam. Časna riječ.” Rukom je
prešla preko njegove čupave kose i čvrsto ga stisnula.
”Znači, sve je u redu?” Axel je prebacio težinu s jedne noge na
drugu i posegnuo za kvakom, kao da ga je Henryjev nemir iscrpio.
Spustio sam se niza stube i pružio ruku svojem prijatelju.
”Da, Axele. Hvala ti. Dugujem ti, čovječe.”
~ 101 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 102 ~
Knjigoteka
dasha&anna
”Sretan sam jer je Henry dobro.” Bio sam sretan i zato što je
Henryjeva sestra bila dobro. Bio sam tako sretan. Bio sam tako
smiješno, bolno, zahvalno sretan.
Osjetio sam kako Millie klizi rukom po mojim leđima, pipajući,
pronalazeći me, a zatim je ovila ruke oko mojeg struka i spustila glavu
na moja prsa.
”Hvala ti, Davide. Ne znam zašto si tako dobar prema nama. Ali
jesi. I neću to propitkivati. Samo ću biti zahvalna.” Osjetio sam
pritisak njezina tijela na svojim leđima kada me nakratko stegnula
rukama. Zatim se odmaknula, pustivši me, a ja sam suspregnuo želju
koja je prostrujala mnome poput plamena, no onda sam opsovao,
okrenuo se, zalupio vratima i prikovao Millie za njih.
”Prokletstvo, Millie!” Prostenjao sam joj u kosu, ”Zašto moraš
biti tako prokleto slatka?” Usne su mi se našle na njezinom čelu,
obrazima, mazeći njezin vrat prije no što sam pronašao njezina usta i
zaboravio biti nježan.
Odgovorila je jednakim zanosom, ugrizavši moju donju usnu prije
no što sam ušao jezikom u njezina usta i osjetio blagi drhtaj koji joj je
jurnuo niz tijelo. Želio sam osjetiti njezinu golu kožu na svojoj, povući
je na pod i odbaciti našu odjeću, no umjesto toga podigao sam svoje
ruke iznad njezine glave, držeći se za vrata kako ne bih dotaknuo nju,
kako ne bih započeo nešto što nisam smio završiti. A ja završavam
ono što počnem. Ako je ponovno vidim kako leži poda mnom
rasprostrte kose dok me njezine ruke privlače k sebi, završit ću što
sam započeo. A nisam se mogao u to upustiti. Ne još. Možda nikada i
neću moći. Jer bez obzira na to što je Millie rekla, bila to uvreda ili ne,
Amelie Anderson - predivna, hrabra i prokleto SLIJEPA - nije bila tip
djevojke koju ćeš izigrati. Nije bila tip djevojke s kojom ćeš se igrati.
Flertovao sam. Jesam. No nisam nanosio štetu. Rekla je da joj ne treba
jamstvo, no itekako joj je trebalo. Itekako ga je zaslužila. A ja još
nisam bio na to spreman. Moje tijelo jest. Moje je tijelo bilo spremno
više puta. Moje je tijelo izazivalo moje srce, bjesneći na mene,
rugajući mi se, preklinjući me da učinim ono što treba učiniti.
No bez obzira na to koliko smiješno, zahvalno, bolno sretan bio
zato što je dobro, nisam još bio spreman.
Odmaknuo sam svoja usta i priljubio lice uz njezinu kosu.
”Jesi li djevica, Millie?” upitao sam, promukla glasa, ruke i dalje
držeći iznad njezine glave.
Sledila se, a ruke koje je sklupčala na mojim prsima odjednom su
joj pale uz tijelo.
”Jesi li ti djevac?” upitala je ukočeno.
~ 103 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 104 ~
Knjigoteka
dasha&anna
* * *
~ 105 ~
Knjigoteka
dasha&anna
11. poglavlje
Mojsije
~ 106 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 107 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 108 ~
Knjigoteka
dasha&anna
LJUDI KOJI MOGU VIDJETI neprestano pomiču svoje glave. Nije to bilo
nešto što sam prije zapažao, sve dok nisam počeo provoditi vrijeme s
Millie. Taj je pokret bio izravno povezan s vidom, a dok su svi drugi
bacali i okretali svoje glave, tijelima sljedeći svoje oči, Millie se kretala
oprezno, ispravljene kralježnice, dignute brade, zabačenih ramena,
spremna upiti svaki dostupni trag. Nije spuštala glavu prema svojim
stopalima kada bi vezala cipele i nije ju podizala kada bi se oglasilo
zvonce u trgovini. Pomicanje glave nije joj davalo nikakve informacije,
a zbog toga činila se savršeno suzdržanom i neobično nedodirljivom.
Zbog toga se doimala poput kakve plemkinje, poput japanskih gejša.
No bilo je to i zastrašujuće.
Ja sam bio nemiran, oduvijek, a njezina me mirnoća privlačila,
dok me njezina usredotočenost na najmanje sitnice činila svjesnijim
samoga sebe, svjesnijim svoje veličine i sklonosti da razbijam stvari.
Oduvijek sam bio usmjereniji na ono tjelesno, skloniji zagrliti nego se
suzdržavati, skloniji dodirima nego razgovoru, premda sam činio
oboje. Pitao sam se bi li Millie bila jednako kontrolirana da je mogla
vidjeti ili su njezina staloženost i strpljivost nusproizvod gubitka vida.
Bezbrižno bi se kretala jedino kada je plesala, ruku prikovanih za
šipku, glavu pomičući uz glazbu, osjećajući pulsiranje ritma u tijelu.
Gledao sam je kako pleše kad god bih za to imao priliku. Ne zbog
njezina oskudnog kostima ili gracioznih udova, zategnutog trbuha i
sjajne kose, iako sam muško i sve sam to odmah zapazio. No sve su
djevojke imale prelijepa, čvrsta, vitka tijela. I sve su djevojke dobro
plesale. No gledao sam Millie. Gledao sam Millie jer me ona
fascinirala. Ona je bila potpuno nova vrsta, opojna mješavina djevojke
i zagonetke, poznata, pa ipak posve strana. Nikada nisam upoznao
nikoga poput nje, no osjećao sam se kao da je poznam oduvijek. A
otkad sam je prvi put pogledao u oči i osjetio onaj nalet ode radosti i
zadivljenosti, samo sam padao, padao, padao, ne mogavši se
zaustaviti, ne mogavši svrnuti pogled, bespomoćan učiniti ono
pametno. A ono pametno, ono suosjećajno bilo je - zadržati se
podalje. No nitko me nikada nije optužio za pretjeranu pamet.
Sada je stajala u središtu krcate prostorije; ljudi su se gomilali i
prolazili pokraj nje, a njezine su oči bile otvorene i slijepe. Ali
otvorene. Njezina mirnoća privukla mi je pogled. Njezino ravno
plesačko držanje bilo je nepopustljivo, brada joj je bila visoko
podignuta, a ruke opuštene uz tijelo. Čekala je nešto. Ili je samo sve
upijala. Nisam znao, no nisam mogao svrnuti pogled. Svi su žurili oko
nje i kao da je nitko nije vidio, osim onih nekoliko koji su dobacili
razdraženi pogled na njezino lice bez osmijeha i progurali se pokraj
~ 109 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 110 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 111 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 113 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 115 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 116 ~
Knjigoteka
dasha&anna
Promatrao sam je kako hoda niz ulicu, blago se njišući, kao da još
uvijek čuje Raya LaMontagnea. Ponovno sam opsovao i brzo otišao do
svojeg kamioneta. Može hodati ako želi. No ja ću se pobrinuti da
stigne kući. Slijedio sam je iz male udaljenosti, gledao kako skreće na
uglu prema svojoj ulici, šunjao se dok nisam vidio kako povlači zasun
i otvara vrata, a zatim sam se polukružno okrenuo i pojurio natrag do
bara. Bio sam tako patetičan.
Henry mi je poslao poruku nekoliko sekundi poslije da me
izvijesti da je stigla, baš kako je Millie obećala.
* * *
~ 117 ~
Knjigoteka
dasha&anna
12. poglavlje
6
Poznati američki kečeri.
~ 118 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 119 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 121 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 122 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 123 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 124 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 125 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 126 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 127 ~
Knjigoteka
dasha&anna
* * *
~ 128 ~
Knjigoteka
dasha&anna
13. poglavlje
Mojsije
~ 129 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 130 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 131 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 132 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 133 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 134 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 135 ~
Knjigoteka
dasha&anna
(Kraj kasete)
Mojsije
~ 136 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 137 ~
Knjigoteka
dasha&anna
* * *
~ 138 ~
Knjigoteka
dasha&anna
14. poglavlje
~ 139 ~
Knjigoteka
dasha&anna
”Piše li na njoj: ‘Moj se dečko borio proriv Santosa, a sve što sam
ja dobila ova je šugava majica?’” rekla je suho, premda joj je oko
usana zaigrao smiješak.
”Au, to boli!” razvukao sam riječi, ali sam se nagnuo i dotaknuo
njezina usta svojima, omotavši obje ruke oko nje. Uzvratila je
zagrljajem i čvrsto me stisnula, lice priljubivši na moja prsa.
”Opraštam ti”, prošaptala je. ”Ali nikada više ne ostajem kod
kuće. To je bila najgora agonija u mojem životu.”
”Rekao sam ti da ću pobijediti. I da ću nakon toga doći ovamo. I
evo me”, rekao sam, nosom mazeći njezinu kosu.
”Hoćeš li se oženiti za nas, Tag?” Henry je željno upitao, ubacivši
se natrag u razgovor.
”Što?” Nisam bio siguran jesam li ga dobro čuo.
”Hoćeš li oženiti Millie i biti moj brat?” ponovio je, posve ozbiljna
izraza. Nije se šalio. ”Želimo biti dijelom Tag Teama.”
Nasmijao sam se i pogledao Millie. Lice joj je bilo kao skamenjeno.
Leda su joj se ukočila onog trenutka kad su riječi izišle iz Henryjevih
usta te se oslobodila mojega zagrljaja. Posegnula je za štapom koji je
bila. ostavila sa strane, kao da joj je trebalo nešto osim mene za što će
se moći uhvatiti.
”Statistički gledano, sportaši sa stabilnom obiteljskom situacijom
izdržljiviji su, uspješniji, imaju bolje mentalno zdravlje, i općenito
ostvaruju bolje rezultate od onih sportaša koji su razvedeni ili
neoženjeni” Henry je brbljao poput robota, a ja sam otkinuo svoj
pogled od Milliena zapanjena lica.
”Jesi li to izmislio, Henry?” nacerio sam se.
Henry je izgledao zbunjeno, kao da je za njega izmišljati sportske
zanimljivosti kako bi podupro svoje argumente nemoguće. Možda i je
bilo.
Možda u Henryjevu svijetu, gdje su granice i činjenice jasno
određene, laganje nije bilo čak ni izvedivo.
”Već si dio Tag Teama, Henry”, rekao sam nježno. ”Imaš majicu
koja to dokazuje. Dat ću ti ih koliko god želiš, u svim bojama, i možeš
biti u mojem kutu kad god hoćeš.”
Henry je nagnuo glavu ustranu, razmatrajući moju ponudu, no
razočarenje mu je bilo očito na licu. Millie se okrenula i, nespretno
grabeći prema vratima, izišla iz kuće u žurbi.
”Millie!” zazvao sam je, no nije zastala. Mogao sam čuti njezin
štap kako tupka stazom ispred kuće.
~ 140 ~
Knjigoteka
dasha&anna
”Ajoj, Henry. Sad si ga baš zeznuo.” Nasmijao sam se, ali me moj
smijeh iznenadio. Kao i moj relativan izostanak reakcije na riječ koja
počinje slovom ”Ž”. Kada bi mi djevojke natuknule išta o ikakvoj vrsti
obveze, bio bi to posljednji put da sam ih pozvao van. Uvijek. Bio sam
sjajan u igri lovice. Nikada me nitko nije uhvatio.
Pretpostavljam da sam uvijek mislio da ću se jednog dana oženiti.
Kada budem imao osamdeset. Ipak, kada je Henry to predložio, nisam
se ni najmanje uznemirio. Štoviše, pomisao na to da ženim Millie
ubrzala mi je puls. Dlanovi su me počeli peckati. Srce mi se tako
široko nasmiješilo da sam mogao osjetiti rubove tog osmijeha kako
me bodu u rebra. To, ili sam napokon počeo osjećati ozljede koje mi je
nanio Santos.
”Budući da su obje momčadi izgubile mnogo igrača u službi
tijekom Drugog svjetskog rata, Pittsburgh Steelersi i Philadelphia
Eaglesi 7 spojili su se u Steaglese tijekom sezone 1943.”, Henry je
izrecitirao.
”Što? Steaglesi?” Gled ao sam prema Henryju, ali sam morao
uloviti Millie.
Henry je kimnuo, ozbiljna lica. ”I mi bismo to mogli, Mogli bismo
se spojiti. Mogli bismo biti Taggersoni.”
”To je vrlo zanimljiva ideja, Henry.” Kimnuo sam, grizući se za
usnu kako se ne bih nasmijao. ”No moram uvjeriti Millie. Nisam
siguran je li spremna biti Taggerson.”
”Andert?” Henry je ponudio drugu kombinaciju, namreškavši
svoj nos, a onda zatresavši glavom, kao da nije jednako dobro zvučalo.
”Daj mi trenutak da vidim što Millie misli. Dobro?”
Henry je svečano dignuo palčeve i sjeo na donju stubu, čekajući
presudu.
Ja sam istrčao kroz vrata i niz stazu do ulice, gledajući lijevo i
desno niz pločnik, nadajući se da Millie nije otišla predaleko. Uočio
sam je otprilike pola bloka dalje.
”Millie!” Izgledala je kao da se zaputila prema crkvi, a ja sam se
zatrčao da bih je sustigao, zovući njezino ime, osjećajući svaki udarac
koji sam te večeri primio dok sam trčao za njom.
”Millie! Čekaj, mila. Ubijaš me.” Zastala je, ali se nije okrenula.
Držala se ukočeno, držeći svoj štap uspravno, onako kako ga je držala
kada sam je prvi put ugledao izvan bara, ponovno postavši tihom
pastiricom.
7
Profesionalne momčadi američkog nogometa.
~ 141 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 142 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 143 ~
Knjigoteka
dasha&anna
sam dok je eksperimentirala. ”O, ovaj je dobar, ovaj tužni”, rekla je,
nježno svirajući. ”Misliš da sam tužan?” upitao sam.
”Ne. Definitivno ne. To nije tvoj akord. Ništa od molova za tebe.”
”Apsolutno ne. Akord u duru pravi je akord za pravog macana.”
Ona se nasmijala, a ja sam uzdahnuo. Nisam znao koliko je sati, no
zlaćani sjaj obližnje svjetiljke i tople žice činili su moje vjeđe teškima,
a srce poletnim.
”Ovo je Henryjev akord.” Millie je odsvirala nešto disonantno i
neobično, a ja sam prasnuo u smijeh jer je to imalo savršenog smisla.
”Ali ti bi bio nešto dublje”, dodala je.
”Jer sam ja seksi tip”, razvukao sam.
”Da. Jer si ti seksi tip. I željeli bismo nešto zvonkije, glasnije.”
”Jer sam seksi Teksašanin.”
”Seksi Teksašanin iz Ute.” Isprobala ih je još nekoliko, smijući se
i nabirući svoj nos dok je pokušavala pronaći pravi akord. ”I trebamo
nešto slatko.”
”Slatko i opasno?” upitao sam,
”Seksi, zvonko, slatko i opasno. Ovo bi moglo biti teže no što sam
mislila”, rekla je, još se uvijek hihoćući.
Odsvirala je nešto puno i grleno, odsviravši svaku žicu zasebno, a
potom sve zajedno. ”Evo ga, čuješ? To je Tag.”
”Sviđa mi se”, rekao sam, zadovoljan.
Protegnula je ruku, malim prstom uhvativši donju žicu, i akord se
suptilno promijenio, dobivši još jedan sloj, tek malčice promijenivši
zvuk, kao da akord nije posve određen. ”A to je David.”
Sjeo sam na pod iza nje i uhvatio njezina prekrižena bedra,
privukavši je k sebi tako da sam je obgrlio onako kako je ona obgrlila
gitaru. Naslonila se leđima na moja prsa, glavu prislonivši uz moju
bradu, nastavivši prebirati žice akorda koji je nazvala mojim imenom.
”Daj da čujem tvoju pjesmu, Millie.”
”Misliš moj akord?”
”Ne. Tvoju pjesmu. Žena si. Žene nemaju samo jedan akord.”
Blago se nasmijala i lupnula me vratom gitare u glavu. ”Drago mi
je što to znaš, ali iskreno, voljela bih da ne znaš toliko o ženama.
Dođe mi da se zapitam gdje si stekao sve to znanje. Pa postanem
pomalo ljubomorna.”
”Odrastao sam s trima sestrama i jednom vrlo tvrdoglavom,
zdušnom majkom. Rano sam naučio.”
”Dobar odgovor, veliki.”
~ 144 ~
Knjigoteka
dasha&anna
8
engl. Plave oči plaću na kiši
~ 145 ~
Knjigoteka
dasha&anna
(Kraj kasete)
9
Pjesma Beast of Burden.
~ 146 ~
Knjigoteka
dasha&anna
Mojsije
* * *
~ 148 ~
Knjigoteka
dasha&anna
15. poglavlje
~ 149 ~
Knjigoteka
dasha&anna
Želio sam Morgana dalje od očiju i dalje od ušiju prije nego što ubijem
Boga u njemu. No dok smo jurili kroz vrata, na hladnu noć, obojica
zapuhani, obojica ljutiti, Morgan je, jedva zadržavajući ravnotežu i
držeći se jednom rukom za moju podlakticu, kojom sam ga držao za
vrat, zamahnuo prema meni s drugom. Bio je to očajnički pokušaj, no
nekim je slučajem u toj ruci držao bocu piva, a ta se boca spojila s
mojim čelom uz odzvanjajući prasak.
Udar me zapanjio, i spustio sam se na jedno koljeno, povlačeći
Morgana sa sobom. Krv mi je ispunila oči, a bijes glavu.
”Hoćeš mi reći o čemu je riječ, Morg? Hoćeš mi reći zašto si se
odlučio vratiti?”
Jednom sam rukom obrisao krv sa svojega čela, a drugom
prikucao Morganovu glavu u pod.
”Želim svoj posao.... želim natrag svoj posao”, cvilio je,
pokušavajući se osloboditi moje ruke. ”Samo sam prvo mislio popiti
piće ili dva, da mi pomogne smoći hrabrosti da ga ponovno zatražim.
Gledao sam Danielle i Crysti kako plešu. A onda sam popio još
nekoliko pića. Onda je ona izišla. Jednostavno sam se razljutio zbog
toga što ona još uvijek ima posao, a ja ne. Što je s tvojom odanosti,
Tag? Ne kužim, čovječe.”
Vid mi se zamutio, a u glavi počelo bubnjati kao da ju je Morg
opalio Thorovim čekićem, a ne bocom piva. Netko je izletio kroz
izlazna vrata pa sam ustao, pustivši Morgana i zaljuljavši se. Neću
pasti. Izgubiti svijest u svijetu borbe značilo je potres mozga. Potres
mozga značio je obvezan odmor i testiranja. Nisam imao vremena za
to. Pokraj mene su se odjednom pojavili Vince i Leo, gledajući
Morgana koji je još uvijek ležao na tlu ispred mene, kao da nije znao
što učiniti sa sobom. Oči su mu bile razrogačene dok je gledao krv
koja se slijevala iz rane koju mi je nanio. Svukao sam svoju crnu
majicu kratkih rukava, obrisao krv s očiju i pritisnuo je na porezotinu
na svojemu čelu. Pod prstima mi se činila poput Grand Canyona, zbog
čega mi se želudac okrenuo i stisnuo.
”Ne vraćaj se više, Morg. Ja sam uvijek za drugu šansu. Ali ono?
Unutra? To je bilo to. To je bila tvoja druga šansa, a ti si ponovio sve
pogreške. Pokazao si svoje lice, a ono mi se nimalo ne sviđa. Ne želim
te u blizini.”
Hitna pomoć bila je upravo ono mjesto na kojem sam želio
provesti večer. Morali su iskopati komade stakla iz mojega čela, a to je
boljelo jače od samog udarca. Ni injekcija anestetika nije bila
uživancija. No držao sam oči otvorenima i usta zaposlenima dok me
dežurni doktor zašivao.
~ 150 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 151 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 152 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 153 ~
Knjigoteka
dasha&anna
joj ljutnja polako iščezava kada sam jezikom kliznuo iza njezinih
usana.
Udisaji su nam postali kratki, a tijela nemirna, a Millie je bila ta
koja se prva odmaknula, očito ne još posve spremna produljiti ovu
prvu noć. Zatvorio sam oči i umirio svoje srce dok mi je mazila glavu,
prstima mi prolazeći kroz kosu i ublažujući tupu bol koja se i dalje
skrivala iza mojih očiju.
”Davide?” prošaptala je. ”Da?”
”Otpjevaj mi pjesmu.”
”Kakvu pjesmu, malena?”
”Ljubavnu pjesmu.”
”Millie, Millie, moj slatkišu, baš sam sretan što ne znaš Mišu”,
zapjevao sam svojim najboljim country naglaskom. ”Mišu?”
”Daj da preformuliram.” Pročistio sam grlo i ponovno započeo.
”Millie, Millie, moj slatkišu, baš sam sretan što nemaš pišu.”
”To nije ljubavna pjesma”, zahihotala se,
”Dobro. A ovo? Volim tvoje noge. Volim tvoje grudi, no ovo mjesto
dolje, volim ga najbolje.” Poškakljao sam je po glatkom trbuhu, a ona
se zamigoljila.
”Nastavi pjevati!” zatražila je, pljesnuvši moju ruku.
”Volim bradu tvoju, i pusicu gdjekoju, volim te gledat’ često i
dirat’ ovo mjesto.” Poškakljao sam je ispod desnog rebra, a ona je
zgrabila moje prste, smijući se.
”Super mi je! Drugu strofu, molim.”
”Volim kako treseš guzu, volim kako skidaš bluzu! Volim kad me
zoveš David, i... la la la ništa se ne rimuje s David.”
”To je bilo predivno”, zahihotala se. ”Kako se zove?”
”Zove se ‘Ništa se ne rimuje s David’.”
”Ništa se ne rimuje s David?” Glas joj je bio prožet nevjericom i
nekoliko je sekundi šutjela, kao da pokušava pronaći riječ koja se
rimuje s mojim imenom da bi mi dokazala da sam u krivu. Zatim je
pomilovala moj obraz, prstima mi prelazeći preko vilice, a kada je
progovorila, glas joj je bio iskren kao i dodir.
”Osjećam ti se tako blizu kada te slušam.”
”Zbog toga uvijek želiš da pjevam? Mislio sam da su razlog moji
milozvučni tonovi.” Našalio sam se, no grlo mi se naglo stisnulo,
prejako da bih mogao pjevati.
”Nije samo to. Pjesmu ne možeš vidjeti. Pjesmu osjetiš, pjesmu
čuješ, pjesma te pokreće. Baš kao što ja ne mogu vidjeti tebe, ali te
~ 154 ~
Knjigoteka
dasha&anna
(Kraj kasete)
Mojsije
~ 155 ~
Knjigoteka
dasha&anna
- to. Jer ne mogu smisliti alternativu koja nije stoput gora. A radije
bih ga izgubila nego ga izgubila.”
Znao sam točno što hoće reći.
Mobitel mi se, nasreću, oglasio, a Georgia je kleknula kako bi
vratila baterije u kasetofon kada sam se ja ispričao i otišao javiti se.
”Mikey”, pozdravio sam ga, izlazeći. ”Mojsije”, rekao je u odgovor.
”Imam novosti.” Želudac mi se izvrnuo.
”Tag se sutra bori u Vegasu. U MGM-u. Cory je jutros uhvatio
najavu na sportskom programu. Očito je u zadnji tren upao kao
zamjena. To je velika borba, Mojsije. Golema. Terry Shaw trebao se
boriti protiv Jordana Jonesa. Ali sada mu je protivnik Tag Taggert.”
Razjapio sam usta i odmaknuo mobitel od uha, zagledavši se u
njega kao da Mikey nije zaista Mikey, a moj mobitel nije zaista moj
mobitel.
”Jebeš mi sve”, prosiktao sam, ponovno prislonivši mobitel na
uho.
”To sam i ja rekao. Svi smo u nevjerici. Ne znamo što da mislimo,
čovječe. Bori se, a nitko od nas to nije znao. Mi smo njegov tim. Koji
vrag radi, Mojsije?”
”Nemam pojma, Mikey”, dahnuo sam. Osjetio sam vrtoglavicu
uslijed olakšanja jer smo ga pronašli i mučninu uslijed straha od
onoga što nam je slijedilo.
”Bismo li trebali ići? Bismo li se trebali odvesti do Vegasa i suočiti
se s njim?”
Bilo je očito da je Mikey bijesan. I zbunjen.
”Koliko je teško približiti se borcu u MGM-u ako nemaš
propusnicu, ako nemaš dopuštenje?” upitao sam sumnjičavo.
Mikey je opsovao, a ja sam kimnuo. To neće upaliti. Ako Tag ne
želi da njegov tim bude ondje, onda mu neće moći prići.
”Jesu li svi ondje, Mikey, svi dečki?” upitao sam.
”Da, svi osim Paula. No svi smo ostali tu, Mojsije.”
”Držite se. Stižem za pet minuta.”
Izvana sam doviknuo Georgiji da ću izići na minutu. Nisam bio
spreman reći Millie što sam upravo doznao. Morao sam čuti više.
Sudeći prema njezinom pokušaju da razbije kasetofon, dosegnula je
emocionalni vrhunac. Ipak, kasetofon je ponovno radio, očito u ništa
lošijem stanju. Mogao sam čuti Tagov glas kao da nikada nije otišao, i
moj je bijes ponovno buknuo.
Ušao sam kroz vrata dvorane za treniranje četiri minute poslije,
odmah se zaputivši prema uredu. Kako je Mikey obećao, svi su dečki
~ 156 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 157 ~
Knjigoteka
dasha&anna
* * *
~ 158 ~
Knjigoteka
dasha&anna
16. poglavlje
~ 159 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 160 ~
Knjigoteka
dasha&anna
dobro. Što je ono Millie rekla o svojoj sljepoći? Važna je samo ona
slika u mojoj glavi? Prihvaćao sam taj stav. Dobro sam. A moje
mišljenje jedino je bilo važno.
”Ne. Sve je u redu. Dobro sam. Idemo to obaviti.” Uhvatio sam se
kako namigujem zgodnoj medicinskoj sestri, izvodeći predstavu kako
sam to uvijek činio. Odvraćajući si pozornost. I ona je meni
namignula. Znao sam da joj se sviđam. Uvijek sam znao kada sam se
sviđao nekoj djevojci. Prema načinu na koji bi napućile usne, kako bi
podigle obrve, kako bi me pogledavale. Prema svim malim tragovima i
signalima koje nikada nisam dobivao od Millie. Ipak, Millie me voljela.
Millie je voljela mene, a ja sam volio nju.
”Kad god se počneš osjećati zatočeno ili bespomoćno, samo
zatvori oči, i imat ćeš vise prostora no što ćeš ga ikada trebati.”
To mi je Millie rekla. Pokušao sam poslušati njezin savjet,
zatvorivši oči i dopuštajući golemoj tami da mi pomogne disati.
Morao sam biti dobro, jer ako nisam, Millie će biti povrijeđena. A ja
sam se tako silno trudio ići polako, ne požurivati je, ne požurivati nas.
Kako bih bio apsolutno siguran da znam što radim. Bio sam oprezan
prvi put u svojemu životu. Bio sam tako oprezan. Tako pažljiv. I
svejedno ću je povrijediti. Osjetio sam kako mi se diže panika, a zatim
sam čuo glas koji mi je govorio da dišem, da se smirim.
”Dobro vam ide, gospodine Taggert. Još samo malo. Još malo pa
ste gotovi, gospodine Taggert.”
”Bože? O, Bože”, molio sam se. ”Ne želim biti gotov. Molim Te,
ne dopusti da budem gotov. Ne dopusti da budem gotov.” Ovako sam
se često molio. Tako sam odgojen. Razgovarati s Bogom činilo se
pomalo poput razgovaranja sa samim sobom, s unutarnjim sobom.
Oduvijek sam vjerovao da je Bog stvorio tog unutarnjeg mene, stoga je
razgovarati s njim bilo pomalo poput osobnog razgovora sa samim
sobom. Ne, nemam kompleks Boga. Samo mislim da neki ljudi prave
preveliku frku oko Boga, vodeći ratove da bi ga obranili ili
organizirajući prosvjede da bi ga zanijekali. Meni se on činio kao
sasvim pristojan tip. Volio sam razgovarati s njim.
Obično ne klečim kada se molim, iako sam kleknuo kada je
Mojsije zamalo umro. Tada sam i sklopio brojne sporazume. A inače
ne sklapam sporazume s Bogom - predobro se poznajem. Samo ga
tražim da mi nešto učini i zahvaljujem mu - bez obveza, bez ikakvih
obećanja - tako da si ne stvorim golemi račun koji ću u nekom
trenutku morati otplatiti. Uvijek mislim, ako mi pomogne, ako mi da
ono što trebam, da je to zato što je On mislio da sam to zaslužio ili
zato što mi je želio to dati. Stoga mu ništa ne dugujem. No prekršio
sam svoje pravilo za Mojsija. Valjda to činiš za ljude koje voliš. Kršiš
~ 161 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 162 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 163 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 164 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 165 ~
Knjigoteka
dasha&anna
* * *
~ 166 ~
Knjigoteka
dasha&anna
17. poglavlje
Mojsije
~ 167 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 168 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 169 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 171 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 172 ~
Knjigoteka
dasha&anna
drago što Mojsije nije tu. Ne znam što sam mislio kada sam ga krenuo
tražiti. Još nisam bio spreman za Mojsija.
”Moram ići, George. Daj Taglee poljubac od mene. Daj i Mojsiju
poljubac. On obožava moje puse.” Georgia se nasmijala, no smijeh nije
otklonio zabrinutost iz njezina glasa. Ponašao sam se malo čudno i
znao sam da se pita koji se vrag događa.
”Samo svrati, Tag. Nedostajao si nam.” Georgia je doviknula dok
sam ja hodao prema svojemu kamionetu.
I ti ćeš meni nedostajati, George. Svaki prokleti dan.
~ 173 ~
Knjigoteka
dasha&anna
* * *
~ 174 ~
Knjigoteka
dasha&anna
18. poglavlje
~ 175 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 176 ~
Knjigoteka
dasha&anna
”Ti imaš svoje najdraže zvukove, a sada ih imam i ja. Volim kada
sam okrenut leđima i čujem kako mi prilaziš. Volim zvuk koji
proizvodi tvoj štap. Kada ga čujem, izmami mi osmijeh. Volim tvoj
glas i kako se smiješ iz duše. To je jedna od prvih stvari koje sam
zapazio kod tebe. Taj smijeh.” Osjetio sam njezin osmijeh na usnama
koje su nježno klizile po mojem vratu.
”Volim taj dašak, volim kada ti dah zapne u grlu kada te
dotaknem tu.” Pritisnuo sam svoju ruku na njezina donja leđa i
privukao je posve blizu k sebi. Odmah je dahnula. ”To je to. Taj zvuk.”
Millie me poljubila u prsa, ali nije progovorila. Ja sam polako
brojio do šezdeset, a onda nastavio, šapćući najnježnije i tako
neužurbano da je bilo sigurno da će zaspati.
”I pjevušiš. Pjevušiš kada si sretna. Pjevušiš kada prstima prolaziš
kroz moju kosu i kada toneš u san. I sada gotovo pjevušiš.”
Sobu je ispunila tišina i znao sam da je skliznula pod pahuljasti
pokrivač sna. To sam i namjeravao. Čekao sam dok me ne napusti.
”Želim slušati taj zvuk svake noći mojega života.” Osjetio sam
kako me obuzima panika, ne znajući koliko ću još noći imati i ne
želeći razmišljati o tome dok je držim u naručju. S panikom su
dolazile suze, a one su curile iz kutova mojih očiju i kapale mi u uši.
”Volim te, Millie. A to je nešto najdivnije, najnevjerojatnije što
sam ikada osjetio. Ne mogu ga zadržati u sebi, taj osjećaj. Stoga se
izlijeva iz mene svaki put kada si u blizini. Izlijeva se kroz moja usta i
moje oči i moje uši. Izlijeva se kroz vrške mojih prstiju i zbog njega
hodam brže i pričam glasnije i osjećam se življe. Osjećaš li se i ti tako,
Millie? Osjećaš li se i ti življe zbog mene?”
Njezini duboki, meki udasi bili su moj jedini odgovor, stoga sam
je poljubio navrh glave.
”Kako je moguće da umirem kada se nikada nisam osjećao
življe?”
~ 177 ~
Knjigoteka
dasha&anna
Mojsije
10
Francuski hrvač i glumac, koji je patio od gigantizma, zbog čega su ga i
zvali Div.
~ 178 ~
Knjigoteka
dasha&anna
plan, iako nismo dogovorili sve detalje. Moj je cilj bio doći u Vegas i
ući na meč. O ostalome ću se brinuti poslije.
U mojem kamionetu nije bilo kasetofona. Više ih nisu takvima
pravili. No Millie je ponijela onaj Henryjev i kutiju kaseta, sjedeći s
njima u krilu kao da ne bi mogla podnijeti odijeliti se od njih. One su
bile konop za spašavanje. Konop za spašavanje Taga. Od prethodnog
dana, kada je Tag otkrio rezultate svojeg MR-a, Millie nije podijelila
sadržaj preostalih kaseta sa mnom ni s Georgijom, a ja nisam tražio
da ih poslušam. Nisam ih želio poslušati. Razgovor je postao
preosoban, ljubavna priča prezrela, osjećaji presirovi, a priča je bila
samo za Milliene uši. Nisam bio siguran je li nastavila slušati nakon
što smo se razišli, no iz načina na koji ih je držala, pretpostavljao sam
da ništa drugo i nije radila.
Na otprilike pola puta, izvukla je jednu kasetu i stavila slušalice.
Zadivilo me to što kasetofon uopće radi sa slušalicama. Blago se
okrenula od mene, privukla koljena na prsa i izgubila se u Tagovu
glasu.
Tek je pola sata poslije počela plakati. Bila je tako otporna. Tako
staložena. No sada - sada više ne. Nešto ju je s kasete slomilo. Suze su
joj se slijevale niz lice, a kapci su joj bili čvrsto zatvoreni, očito u
pokušaju da ih zadrži.
Trebala mi je Georgia. Nisam znao što činiti. A Henry pogotovo.
Ugledao je sestrine suze i odmah se počeo vrpoljiti i potezati svoj
sigurnosni pojas, posežući prema Millie, a onda se okrećući od nje.
”Lou Gehrig, Jimmie Foxx, Hank Greenberg, Eddie Murray, Buck
Leonard...” Henry je počeo mrmljati i ljuljati se. ”Mark McGwire,
Harmon Killebrew, Roger Connor, Jeff Bagwell...”
”Millie!” Podigao sam glas, želeći da me čuje preko slušalica koje
su joj prekrivale uši.
Millie ih je izvukla iz ušiju i odmah se posvetila Henryju.
Spustila je kasetofon na pod i bez oklijevanja se popela preko
sjedala. Obrisala je svoje mokro lice jednom rukom dok je povlačila
Henryja u svoje naručje.
”Žao mi je, Henry. Dobro sam.”
”Cap Anson, Bill Terry, Johnny Mize”, Henry je mumljao.
”Igrači bejzbola?” upitao sam, prepoznavši ih nekoliko.
”Igrači prve baze”, Millie je dopunila. Usne su joj bile stisnute i
mogao sam vidjeti da još uvijek pokušava suspregnuti tugu koja ju je
bila slomila. Henryjevo je čelo ležalo na njezinom ramenu, njegove oči
~ 179 ~
Knjigoteka
dasha&anna
* * *
~ 180 ~
Knjigoteka
dasha&anna
19. poglavlje
Mojsije
~ 181 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 182 ~
Knjigoteka
dasha&anna
”Tako je, Joe. U njegovoj nedavnoj borbi protiv Bruna Santosa bilo
je nekoliko trenutaka kada su svi mislili da će pasti. Bruno je zadao
nekoliko brutalnih udaraca, a Taggert se samo nastavio vraćati.
Jednostavno je nekako uspio iscrpiti Bruna i na kraju uhvatio ga je baš
kako je trebalo i bacio na pod, apsolutno zapanjivši borilački svijet.
Santos je bio očiti favorit, baš kao što je Shotgun favorit ovdje danas.
No nemojte podcjenjivati Taga Taggerta. Nemojte ga podcjenjivati, jer
mogao bi vas iznenaditi.”
~ 184 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 185 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 187 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 188 ~
Knjigoteka
dasha&anna
* * *
~ 189 ~
Knjigoteka
dasha&anna
20. poglavlje
Mojsije
~ 191 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 192 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 193 ~
Knjigoteka
dasha&anna
Podijelio bih taj teret kad bih mogao. Zamijenio bih se s tobom onda
kada ti bude najgore kad bih to mogao, jer znam da bi i ti učinio isto
za mene. No radije bih te gledao kako patiš, nego ti rekao zbogom.
Oprosti. Ako me to čini seronjom, promijenit ću svoje ime. Samo stavi
tu riječ na pločicu s imenom i nosit ću je. Boli me kurac. Kada si se ti
počeo plašiti malo boli?”
”Nije u tome stvar, Mo.”
”Kurac nije!” zarežao sam. ”Duguješ ljudima koji te vole da se
boriš. Duguješ nam!”
”Nisam zabrinut oko svoje boli, čovječe”, rekao je tako tiho da
sam ga jedva čuo.
”Gdje ti je bijes? Gdje je ono zelenooko čudovište koje me željelo
ubiti samo zato što sam izustio ime njegove sestre? Gdje je onaj tip
koji je uhvatio bika za rogove u Španjolskoj samo kako bi vidio može
li? Gdje je onaj tip koji je ustrijelio čovjeka da bi me zaštitio, koji je
zbog mene ugrozio sebe? Da vidim jesam li dobro skužio. Umro bi da
spasiš moj život, ali nećeš se ni potruditi spasiti svoj?”
”Ne ako će drugi patiti zbog toga.”
”Skini svoj plašt, brate. Skidaj ga! Ili ću ubiti Boga u tebi, obući ti
luđačku košulju i sam početi pumpati kemoterapiju u tebe. Samo
pazi.”
”Volim te, Mo.”
”Prestani govoriti to, Tag!”
”Volim te, Mo.”
Osjetio sam kako nešto u meni puca, i znao sam da moram izići
prije nego što izgubim kontrolu. Rijetko sam plakao, no imao sam
tendenciju pohranjivati tugu, skrivati je u tajne odjeljke, spremati u
kutije, graditi pretince. Gomilao sam svoju tugu. No sada sam pucao
po šavovima, ne mogavši pobjeći tornju osjećaja koji je prijetio
pokopati me otkad me Millie nazvala i rekla da je Tag otišao.
Raspadao sam se. I morao sam otići.
~ 194 ~
Knjigoteka
dasha&anna
Kada sam dobio poziv za borbu, spremio sam kasete koje sam
dovršio, zajedno s kasetofonom koji sam bio posudio od Henryja, u
ormar za kartoteku u uredu u dvorani, ostavivši ključ u omotnici za
Millie. No još sam imao toliko toga reći. Znao sam se sjetiti još
nečega, nečega što mi je promaklo, nečega što sam joj želio reći, i
poželio bih je nazvati i porazgovarati s njom. Zatim bih se sjetio
onoga što je liječnik rekao - glioblastom četvrtoga stupnja - i
razmotrio bih sve grozne stvari koje sam pročitao i istražio o svojoj
dijagnozi. Pomislio bih na slike koje sam vidio, recitirao bih
informacije o stopi preživljavanja. Pomislio bih na to kako ću umrijeti,
kako ću patiti, kako će patiti meni najbliži. I ne bih si dopustio da je
nazovem. Umjesto toga, krenuo sam u potragu za drugim, novim
kasetofonom kako bih mogao snimiti još kaseta.
Na kraju sam sljedeći dan, umjesto da krenem u Vegas, proveo
obilazeći zalagaonice tražeći kasetofon. Posrećilo mi se u petoj
trgovini, gdje mi je stara žena prodala prašnjavi, prijenosni kasetofon
iz svojeg spremišta, zajedno s neotvorenim paketom praznih kaseta,
sve to za sto dolara. Rekla mi je, posve ozbiljna lica, da sam dobro
prošao. Vjerojatno je bila u pravu. Ja bih platio i dvjesto dolara.
Rezultati moje biopsije došli su relativno brzo. U bolnici sam
proveo samo dva dana nakon kraniotomije. Ne odveć dugo, s obzirom
na to da su mi probušili rupu u glavi i uzeli velik komad tkiva s
mozga. Uspjeli su ukloniti devedeset i pet posto tumora, što je bilo
sjajno. Također su dobili rezultate biopsije mnogo ranije no što su to
očekivali. Mislili su da će trebati šest dana poslije operacije da ih
dobiju. No posrećilo mi se. Trebalo im je samo četiri. Pravi sam
sretnik.
Kada sam išao na kraniotomiju, dogovorio sam se sam sa sobom.
Budu li rezultati negativni, bude li ispalo da ipak nije rak, nazvat ću
Mojsija i nazvat ću Millie, i ispričat ću im kako sam se nepotrebno
prepao. Reći ću im da ih nisam želio brinuti - uostalom, ništa strašno.
Dobro sam. Pustit ću Millie da se malo ljuti i duri, a onda ću
poljupcima sve izliječiti i zaprositi je. Zašto čekati? Što sam ono
rekao? Kada nešto voliš, daš mu svoje ime. To sam učinio s barom, a
to ću učiniti i sa svojom malom. Dovraga, ako Henry bude želio moje
ime, posvojit ću ga. Zašto ne. Svi ćemo biti Taggerti. To sam se
dogovorio sam sa sobom.
A ako vijesti ne budu dobre? Ako je neizlječivo? Ako vijesti ne
budu dobre, neću nikoga zvati.
A to sam i učinio. Pozvao sam taksi da dođe po mene nakon
kraniotomije. Sestra je ustrajala na tome da treba pozvati nekoga, a ja
sam zauzvrat ustrajao na tome da se mogu btinuti sam za sebe.
~ 195 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 196 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 197 ~
Knjigoteka
dasha&anna
Bol u mojim očima naglo je postala tako golema da nije bilo šanse
da otvorim oči. Možda sam ja bio taj s metkom u mozgu. Možda je
ubojica moje sestre ubio i mene. Ne. Ne može biti. Mollyn je ubojica
mrtav. Ja sam ga ubio. Pronašao sam ga i ubio. A psi su pronašli Molly.
”Gospodine Taggert?”
”Zovite me Tag”, odvratio sam hrapavim glasom. ”Tag, znate li
gdje ste?”
”U Psihijatrijskoj bolnici Montlake”, prošaptao sam. Mogao sam
čak nanjušiti i izbjeljivač.
”Gospodine Taggert?” Mojsije me nije zvao gospodin Taggert.
Nitko me u Montlakeu nije zvao gospodin Taggert. Čak ni dr. Andelin.
Počeo sam sumnjati u to da sam Montlakeu. No bio sam u bolnici. U to
sam bio siguran.
~ 198 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 199 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 200 ~
Knjigoteka
dasha&anna
Henryja pod ruku, i ništa od onoga što je trebalo biti rečeno nije se ni
spomenulo.
Bilo je kasno. Dečki su napokon otišli, zaputivši se u svoj hotel
preko noći nakon što su napravili čitavu scenu od kidanja ugovora
koje im je moj odvjetnik poslao, govoreći da je dvorana moja i da ništa
ne namjeravaju potpisati. Otišli su, no bio sam prilično siguran da je
netko ostao kako bi sjedio pred vratima moje sobe.
Napokon sam ostao sam, pa sam ponovno mogao u ruke uzeti
kasetofon koji je bio vrlo vjerojatno jednako star kao i ja, i početi mu
pričati svoju priču, nadajući se da ću se domisliti kraju koji neće
shrvati ljude koje volim.
~ 201 ~
Knjigoteka
dasha&anna
21. poglavlje
~ 202 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 203 ~
Knjigoteka
dasha&anna
Snažan sam i moćan, a sve što sam mogao bilo je njihati se i držati,
preklinjujući svijet da se umiri kako ne bih pao.
Bili smo sjeverno od Cedar Cityja, južno od grada koji se zvao
Beaver, što je značilo da pred nama nema ničega osim otvorene ceste
i beskonačnog prostora za promišljanje. Polja, išarana ljubičastim
cvjetovima sa svake strane autoceste, spokojno su se protezala dok su
planine pazile na njih poput popustljivih roditelja. Sve je bilo toliko
mirno i bezopasno da me činilo bijesnim. Sve je to bila laž. Sve.
”Trebaš li piškiti, Tag?” Henry je zazvao iz unutrašnjosti
kamioneta. ”Treba li piškiti, Amelie? Mogu li i ja piškiti?”
Millie je izišla, oprezno ispipavajući bočni dio kamioneta,
ispruženih ruku, sve dok prstima nije okrznula moja leđa. Čuo sam
kako je Henry upitao Mojsija može li i on izići, a Mojsije ga je zamolio
da pričeka samo trenutak. Cijenio sam to. Volio sam Henryja, no
nisam želio publiku. To što me Millie nije mogla vidjeti, tješilo me.
Ona me tješila.
Dodala mi je bocu vode bez komentara, a ja sam je zahvalno uzeo,
ispravši usta i ispljunuvši. Osjećao sam se bolje te sam oprezno
udahnuo nekoliko puta, puneći svoja pluća kako bih vidio je li
mučnina nestala.
”Jesi li bolje?” upitala je nježno. ”Da.”
”Možeš se nasloniti na mene, znaš. Spusti glavu u moje krilo.
Ostatak će ti vožnje lakše pasti ako budeš spavao.”
Držao sam se ukočeno prvih nekoliko sati puta, zadržavajući
distancu između nas. Ona nije dotaknula mene, a ni ja nisam
posegnuo prema njoj. Toliko se toga još trebalo reći, a dosad nije bilo
prilike za to. Grižnja savjesti, zbunjenost i tuga ratovali su u meni,
posebice posljednjih nekoliko dana. Imao sam plan - usran, grozan
plan - no ipak sam imao plan. No on je otišao kvragu, i sada nisam
vidio kamo dalje.
Shvatio sam da sam posljednje riječi izrekao naglas, pa sam se
okrenuo pogledati Millie, čije je podignuto lice odjednom bilo
dovoljno blizu za poljubac. Nismo bili ovako blizu od one noći prije
kraniotomije, kada smo vodili ljubav. Baš sam bio seronja. Vodio sam
ljubav s Millie, a onda sam pobjegao. Osjetio sam oštricu grižnje
savjesti. Grižnje savjesti, i kajanja, i žudnje, a mučnina se vratila.
”Ne vidim kamo dalje”, ponovio sam, okrenuvši joj leđa,
pokušavajući smiriti osjećaj izvrtanja u želucu i njihanja u glavi.
”Ni ja”, Millie je rekla nježno. ”No to me još nije zaustavilo.”
Nisam mogao odgovoriti. Nisam mogao ništa osim disati i čekati
da mi se želudac smiri. U konačnici smo se Millie i ja vratili na
~ 205 ~
Knjigoteka
dasha&anna
(Kraj kasete)
Mojsije
~ 206 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 207 ~
Knjigoteka
dasha&anna
22. poglavlje
11
Golijat - bibl. u Starom zavjetu div, najjači Filistejac kojeg je u dvoboju,
kamenom iz praćke, ubio izraelski pastir, budući kralj David
~ 208 ~
Knjigoteka
dasha&anna
Uzdahnuo sam i sklopio knjigu. Nisam bio odveć nadahnut. Znao sam
što je Mojsije želio, no duboko u sebi, nisam bio uvjeren i poželio sam
da me barem sasluša. Mojsije je uglavnom samo gledao, no tu i tamo
znao je poslušati.
Mogao sam čuti Georgiju i Henryja s druge strane prozora moje
sobe. Gledala je na kružni obor; Georgia je polagano vodala Sacketta u
krug, a Henry je sretno sjedio na njegovim leđima, raspričavši se kao
da mu je pričanje bilo najdraža stvar na svijetu, a ne nešto s čime se
borio. Georgia je bila prokleto dobra u onome čime se bavila, a to što
je Henry bio ovdje, uživajući u pogodnostima mojeg prijateljstva s
Georgijom i Mojsijem, činilo mi se poput malog čuda. Ako ništa
drugo, barem sam se tomu mogao radovati. Nisam zeznuo baš sve.
Nije sve bilo lose.
Bilo je samo većinom loše. Uključujući i moj smrad. Očajnički mi
je trebao tuš. Osim kreveta, Mojsije je iznad svojeg radnog prostora
smjestio i golemi umivaonik i zahod, ali ne i tuš. Zbog tuširanja morat
ću se suočiti s ostatkom kuće, no nisam više mogao odgađati.
Kada sam ušao u kuću kroz garažni ulaz, zastao sam kako bih
osluhnuo. Mogao sam čuti nekoga na katu - Mojsija, sudeći po zvuku
njegovih koraka - no činilo se kako dolje nema nikoga. Velika
gostinjska kupaonica u prizemlju bila je spojena sa sobom u kojoj je
Millie spavala, no krevet je bio uredno složen, a Millie nije bilo nigdje.
Odahnuo sam i pobjegao u kupaonicu, zaključavši vrata i posluživši se
tušem.
No Millie me čekala kada sam izišao. Ukočeno je sjedila na
krevetu, ruku prekriženih na krilu, samo čekajući.
”Dobro mirišeš, Davide”, rekla je uz osmijeh, a mene je presjeklo
sjećanje koje su te riječi prizivale. Ispružila je ruku prema meni, kao i
one noći kada smo se upoznali, kao da čeka da je stisnem.
”Bok. Ja sam Amelie. I ja sam slijepa.”
Nisam je mogao odbiti. Prišao sam joj i uzeo njezinu ruku u svoju
i izrecitirao svoj dio.
”Bok. Ja sam David. I ja nisam slijep.” Nisam je pustio, a ona se
nije pomakla. Prešao sam palcem po njezinoj svilenkastoj koži,
pogleda prikovana za naše spojene ruke. Bože, tako sam je volio! Želio
sam zatvoriti vrata, zaključati ih i gurnuti je na krevet i zaboraviti na
sve. Bar na trenutak. Toliko sam to želio.
”Sada kada smo se ponovno predstavili jedno drugomu, možda
ćeš razgovarati sa mnom”, nježno je predložila.
”Ne želim razgovarati, Millie”, prošaptao sam.
~ 209 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 210 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 211 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 212 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 213 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 214 ~
Knjigoteka
dasha&anna
* * *
~ 215 ~
Knjigoteka
dasha&anna
23. poglavlje
Mojsije
~ 216 ~
Knjigoteka
dasha&anna
”Da. A Millie nije nježna”, dodao sam tiho. No Henry je ipak čuo.
”Ne postoji plašljivi borac”, Henry je ponovio. ”Tako kaže Tag. I
kaže da se Amelie bori svakog prokletog dana.”
”Aleluja i hvalim te Bože”, Georgia je rekla, zvučeći baš poput
moje bake Kathleen, Obje su bile djevojke iz malog gradića, i to iz
Levana, te su provele dobar dio svojih života kao susjede. Stoga
pretpostavljam da to nije bilo nimalo čudno.
”Amen”, složio sam se.
”Muhammad Amelie”, Georgia se našalila. ”Leti kao leptir...”
”Ubada kao pčela”, Henry i ja smo dovršili.
”Idem pogledati Kathleen”, rekla je Georgia udaljavajući se od
nas. Znao sam da ide prisluškivati ispred gostinjske sobe na putu do
Kathleen, no nisam joj ništa rekao zbog toga, nadajući se da će mi
prenijeti što dozna. I Henry je ustao i otišao do obora kako bi
porazgovarao sa Sackettom, koji je došetao do ograde kako bi ga
pozdravio.
Krajičkom sam oka ugledao svjetlucavi titraj, koji je izgledao
poput zraka nad crnom površinom za vrućeg dana. Vrat mi je počeo
gorjeti, a umjesto da se odupirem, otvorio sam se treptaju koji me
dozivao, znatiželjan, a ne uplašen. Ovaj put to nije bila Molly.
Prepoznao sam je iako sam je prije toga vidio samo jednom.
Pokazala mi je čipku. Samo čipku. Vijoreći komad tkanine, a onda je
nestala. No razumio sam je i prvi put otkad je Tag nestao, obruč oko
mojeg srca malo je popustio.
~ 218 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 219 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 220 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 221 ~
Knjigoteka
dasha&anna
* * *
~ 222 ~
Knjigoteka
dasha&anna
24. poglavlje
Mojsije
~ 223 ~
Knjigoteka
dasha&anna
”Kako si znao?” rekao je, očiju uperenih u moje. Galama oko nas
polako se utišala. ”Kako si znao za moju sestru?” Medicinski su nas
tehničari podigli s poda i dopustili nam da sjednemo, no dr. Andelin je
ustrajao na tome da odgovorim.
”Mojsije, želiš li objasniti Tagu na što si mislio kada si pitao
poznaje li itko djevojku po imenu Molly?”
”Nisam znao da je to njegova sestra. Ne poznajem ga. No viđam
djevojku imena Molly, uz povremene prekide, pet mjeseci.”
Svi su piljili u mene.
”Viđaš je? Hoćeš reći da si u vezi s Molly?” dr. Andelin je upitao.
”Mislim, mrtva je, a znam da je mrtva jer je posljednjih pet
mjeseci mogu vidjeti”, strpljivo sam ponovio.
Tagovo je lice bilo gotovo komično u svojem bijesu.
”Vidjeti je kako?” Glas dr. Andelina bio je jednoličan, a oči su mu
bile hladne.
~ 224 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 226 ~
Knjigoteka
dasha&anna
jednoj je ruci imala kavu - od onoga što sam skuhao definitivno više
nije ostalo ništa - a drugu je ispružila ispred sebe.
”Gdje si, Davide?” upitala je, umiljato izgovorivši njegovo ime.
”Tu sam, malena.” Tag je ustao i uhvatio je za ruku, vodeći je
prema naprijed, u svoje krilo. Uzeo je njezinu kavu i ukrao gutljaj, a
ona je utisnula poljubac na njegovu bockavu glavu. Lijevu je ruku
omotala oko njegova vrata, a ja sam zapazio prsten na njezinoj ruci.
Srce mi je bilo golemo u grudima, a na trenutak osjećao sam samo
dragost, premda nisam bio iznenađen. Sjetio sam se slika koje su mi
bile pokazane dan prije.
”Ponovno sam vidio tvoju mamu, Millie”, rekao sam nježno. Tag
se okrenuo prema meni, bijesno me pogledavši, umorna izraza. I
Millie se okrenula, kao da je spremnija prihvatiti nemoguće.
”Vidio sam je jučer, samo na trenutak. Mislim da želi da nosiš
njezin veo.”
~ 229 ~
Knjigoteka
dasha&anna
Liječnik nije rekao hoće li Tag pobijediti u bitki ili neće. A četiri
duga sata, nitko od nas to nije znao. U jednom sam trenutku morao
izići iz sobe i sabrati se, nazvati Georgiju, učvrstiti svoje zidove. Ako
će moj najbolji prijatelj umrijeti, nisam to želio znati. Nisam želio
vidjeti njegovu mrtvu sestru uz njegovo rame, njegovu prabaku kako
strpljivo čeka da prijeđe na onu stranu. Nisam želio ništa od toga.
Nisam želio znati. Odbijao sam znati, jer nada je bila krucijalna. Nada
je bila dragocjena. I nisam je namjeravao oduzeti svojem prijatelju ni
djevojci koja ga je voljela.
U jednom trenutku, pred jutro, kada se drhtanje smirilo, a
najgore prošlo, Millie je otišla u kupaonicu, a ja sam zauzeo njezino
mjesto pokraj Taga. Pogledao me i upitao: ”Vidiš li ih, Mojsije? Čeka li
me Molly? Ako me čeka, obojica znamo što to znači.”
”Ne. Ne čeka te, čovječe. Sami smo - ti, ja i Millie. Mi smo jedini
ovdje. Nije još vrijeme, Tag.” Nije to bila laž. Samo sam odbijao
vjerovati išta drugo.
Duboko je udahnuo i uhvatio me za ruku. ”Volim te, Mo.”
”I ja tebe volim.” Bio je to prvi put da sam rekao Tagu da ga
volim, prvi put da sam išta takvo rekao ikomu osim Georgiji, a riječi
su me silno zaboljele. Kada sam rekao Georgiji da je volim, nije me
zaboljelo. No ovo? Ovo je bila agonija.
”Znao sam”, prošaptao je. I sa smirenim uzdahom Tag je utonuo
u san, a ja sam zagrlio svojeg prijatelja, odlučan održati svoje
obećanje i zadržati ga na zemlji.
* * *
~ 230 ~
Knjigoteka
dasha&anna
25. poglavlje
- možda onu koju sam opisao kada smo se upoznali. Gledajući je kako
mi prilazi u toj haljini, povjerovao sam u sudbinu i sva ona sranja za
koja smo Mojsije i ja uvijek govorili da su glupost. A možda uopće to
nije imalo nikakve veze s haljinom, možda je ona bila jednostavno
predivna. Gledajući je, bio sam sretan što sam živ. No ona je uvijek
imala takav utjecaj na mene.
Prijam se održao u baru, no više je sličio kakvom after-partyju, a
Millie i ja smo plesali dok nismo ostali bez daha, otišavši dok je slavlje
još uvijek bilo u punom zamahu. Ja nisam smio voziti, stoga nas je
Mikey odvezao do hotela, a s odbojnika su visjele boksačke rukavice,
limenke i par Axelovih cipela veličine 45. Po Millienoj narudžbi
treštala je pjesma ”Accidental Babies” dok smo se ljubili na stražnjem
sjedištu.
Kad smo kod slučajnih beba, doznali smo da je Millie trudna
točno mjesec dana poslije vjenčanja. Zapravo uopće nije bilo slučajno.
Millie i ja smo to željeli, mislim. Kad kemoterapija i zračenje započnu,
neće biti malih Taggerta sve dok tretman ne dođe kraju - što god taj
”kraj” značio. Stoga smo se pobrinuli da se dogode prije. Ojačavala je
tim, regrutirala nove članove, brinući se da imam dodatnu motivaciju
zagristi. I dalje smo se držali onoga ‘sve ili ništa’. Proslavili smo
vijesti odbijajući vidjeti divove koji su vrebali iz sjena, plašeći nas
onime što nadolazi.
Bilo mi je samo drago što neće moći još dugo plesati oko one
proklete šipke. Nisam želio pokazati svojeg unutarnjeg neandertalca -
iako, budimo iskreni, moj se unutarnji neandertalac i ne skriva - no
nije mi se odveć sviđala pomisao na to da drugi muškarci gledaju
moju ženu dok pleše oko šipke. Predložio sam joj da umjesto toga u
baru svira gitaru nekoliko večeri na tjedan, no činilo se da joj je bilo
sasvim u redu nastaviti plesati u podrumu i dodati još koji tečaj
prenatalne joge na raspored Tag Team fitnessa, na koji je uspjela
privući čak nekoliko novih članova.
Mojsijc se prilično trudio držati smrt što dalje, a ja sam mu
dopustio da vjeruje da to i može. Došao sam dovoljno blizu tijekom
one prve kemoterapije da znam da nije baš tako. Nitko je ne može
odgoditi kada napokon dođe. I gledao sam je kako dolazi po mnoge
koji su oko mene patili u istom centru za liječenje. Bio sam zahvalan
za to što ih Millie ne može vidjeti. Na neki način, barem je toga bila
pošteđena.
Poslali su me u Huntsmanov institut za rak i prema daljnjoj
analizi utvrđeno je da se tumor smanjio s glioblastoma četvrtog
stupnja na anaplastični astrocitom trećeg stupnja. To su bile dobre
vijesti. Nevjerojatne vijesti. Mijenjale su terminalnu dijagnozu u
~ 232 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 234 ~
Knjigoteka
dasha&anna
”I tatica želi još. Još, još i još”, mrmljao sam, još uvijek
promatrajući njegovu majku.
Počeo sam mu snimati kasete. Mogao sam se prebaciti na
digitalni snimač. No kasete su mi bile draže. Sviđalo mi se to koliko su
opipljive bile. Millie je rekla da će ih sve uzeti i sadržaj prebaciti na
CD-e, a ja sam rekao da je to u redu. No nastavio sam snimati kasete i
imao sam ih već hrpu, usmeni sažetak prošle godine, mojeg života,
našeg zajedničkog života. A sada sam ih snimao za maloga Mo.
”Davide?” Millie je pospano upitala. Pažljivo je potapšala mjesto
pokraj sebe.
”Imam ga. Vrati se u krpe, Blesava Millie.”
Mislio sam da spava jer bila je tiha tako dugo. Oboje smo bili
umorni. Iscrpljeni. Prošla je godina bila i raj i pakao. Glazba i očaj.
Bitka nije bila laka, a još uvijek nisam bio posve oslobođen raka. No
nisam ni gubio bitku. Možda ću izgubiti rat. U konačnici, možda
izgubim. No nismo razmišljali o tome.
”Sada mi ona pjesma ne ide iz glave”, odjednom je rekla,
uhvativši me na prepad. Trgnuo sam se, a Mo je napučio usne i
ispustio najtužniji jecaj na svijetu.
Millie i ja zajedno smo uzdahnuli; sinkronizirano ”ajooooooj”
koje se podizalo na kraju prenosilo je naš zajednički osjećaj da je
najslađe stvorenje u svemiru. Plač se pretvorio u panično sisanje, a
njegova se glavica počela pomicati po mojim prsima, otvorenih usta
tražeći nešto s čime mu ja nisam mogao pomoći, pa sam ga morao
vratiti njegovoj majci.
Millie me čula kako joj prilazim te je posegnula za njim, privivši
ga uza se, dajući mu ono što je uvijek želio.
”Baš je razmažen”, prošaptao sam, legavši pokraj njih,
promatrajući ih jer su bili previše divni da bih svrnuo pogled.
”Nije razmažen, beba je”, Millie je prošaptala, a smiješak joj je
zaigrao oko usana.
”Nisam govorio o njemu. Govorio sam o sebi”, odvratio sam.
Nježno sam je poljubio, a ona je počela pjevati.
”Volim tvoje noge. Volim tvoje grudi, no ovo mjesto dolje, volim
ja najbolje”, pjevušila je.
”Je li to pjesma koja ti ne ide iz glave?” tiho sam se zahihotao.
”Da”, požalila se šaptom. ”I treba mi još jedna kitica jer se ništa
ne rimuje s David.”
Ponovno sam se nasmijao.
~ 235 ~
Knjigoteka
dasha&anna
* * *
~ 236 ~
Knjigoteka
dasha&anna
Epilog
Mojsije
~ 237 ~
Knjigoteka
dasha&anna
12
Georgijina obitelj u teškim trenucima, radeći s djecom s poteškoćama
imala je običaj navesti pet stvari zbog kojih je dan ipak sjajan ili zbog kojih je
život sjajan. Mojsije je to s vremenom prihvatio.
~ 238 ~
Knjigoteka
dasha&anna
* * *
~ 239 ~
Knjigoteka
dasha&anna
Zahvale
K AŽEM OVO nakon svake knjige, stoga to mora biti istina. Svaka je
knjiga teža od one prije nje. Nikada ne osjećam da riječi teku same
od sebe niti me likovi ponesu. Nikada se ne osjećam samopouzdano,
nikada nisam sigurna u sebe. Nikada ne mogu predvidjeti što će se
nekome svidjeti, a što neće. Nikada ne znam hoće li moji vjerni
čitatelji prihvatiti knjigu. Nikada, ali nikada to ne znam. Rekavši to,
ponosna sam na ovu knjigu. Ponosna sam na znoj i na suze. Drago mi
je da nije bilo lako. Kad bi bilo lako, osjećaj postignuća ne bi bio isti.
Težina zadatka taj zadatak čini važnim. A kada pišem, to mi nešto
znači. Nadam se da i vama nešto znači. Ova je knjiga posvećena
sljedećim osobama:
Codyju Clarku, koji je preminuo prošlog siječnja nakon
četverogodišnje borbe s rakom. Ti i ja nikada se nismo upoznali, no
svejedno si me nadahnuo. Hvala ti što si se tako srčano borio i što ti
nikada nije promaknulo reći ”volim te”. Obećavam da ću paziti na
tvoju mamu.
Stephenie Tomas, tvoja gracioznost i snaga nadahnjuju. Hvala ti
što si svoje iskustvo s rakom tako graciozno podijelila sa mnom. Svijet
treba više žena poput tebe. Dabogda nas nikada ne napustila.
Nicole Rasmussen, slijepoj majci s četvero predivne djece i
odanim suprugom. Hvala ti što si mi dopustila da učim od tebe, što si
podijelila svoj život sa mnom i što si sjajan primjer odlučnosti i
hrabrosti.
Richardu Stowellu i ljupkoj Ann. Hvala vam za vašu dobrotu, za
ljubav koju gajite jedno prema drugome i prema onima s kojima
dolazite u doticaj. Hvala vam što ste me podsjetili da sve oluje
prolaze.
Iskrene zahvale i:
Mojoj asistentici, Tamari Debbaut, koja je odana, predana,
pametna i učinkovita te koja pati sa mnom. To je prava prijateljica.
Mojoj djeci i suprugu, činite me boljom. Bez vas nikada ne bih
predahnula. Blagoslivljate moj život i svakog me dana podsjećate na
ono što je važno. Hvala vam što me volite. Želim najdublje zahvaliti i
svojim roditeljima te braći i sestrama koji mi uvijek govore da me vole
i da su ponosni na mene. Oni su moji najveći navijači. Tini Kleuker,
hvala ti što si podijelila svoje talente sa mnom i Mandy Lawler, što si
vjerovala u moje pisanje i pomogla mi pronaći put kroz labirint
~ 240 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 241 ~
Knjigoteka
dasha&anna
~ 242 ~
Knjigoteka