FUNKCIJE DVIJU VARIJABLI (ZADACI)

Rozarija Jak²i¢

15. travnja 2013.

 1
UVOD U FUNKCIJE DVIJU
VARIJABLI
1.1. Domena funkcija dviju varijabli
Jedno od osnovnih pitanja koje se moºe postaviti za realnu funkciju dvije re-
alne varijable jest pitanje domene, tj. podru£ja u ravnini R2 na kojem je funkcija
denirana - traºimo skup svih to£aka (x, y) iz ravnine za koje moºemo izra£unati
vrijednost funkcije. Pritom skiciramo skup svih to£aka domene u koordinatnoj
ravnini jer nam £esto sam zapis za domenu ne govori previ²e.

Funkcije koje ¢emo promatrati su kompozicije nekoliko elementarnih funkcija,

i zato se trebamo ukratko prisjetiti koje su njihove domene. Pritom ¢emo ele-
mentarne funkcije promatrati kao funkcije jedne varijable, jer je bitno uo£iti uvjet
koji mora vrijediti na argument funkcije koju promatramo, bila to funkcija jedne
ili vi²e varijabli. Do domene zadane funkcije dolazimo rje²avanjem svih uvjeta.

Elementarne funkcije jedne varijable

Polinomi. Polinom stupnja n ∈ N0 je funkcija P : R → R denirana s
P (x) = an xn + an−1 xn−1 + ... + a1 x + a0 ,

gdje su a0 , a1 , ..., an realni brojevi takvi da je an 6= 0.

Brojeve a0 , a1 , ..., an zovemo koecijentima polinoma. Koecijent an zovemo vo-
de¢i koecijent, a a0 slobodni koecijent.
Stupanj polinoma je najve¢a potencija nepoznanice x.
Domena polinoma je £itav R, tj. nema ograni£enja na domeni.

3
 Racionalna funkcija. Neka su P (x) = an xn + an−1 xn−1 + ... + a1 x + a0 i
Q(x) = bm xm + bm−1 xm−1 + ... + b1 x + b0 polinomi. Funkciju

P (x) an xn + an−1 xn−1 + ... + a1 x + a0

f (x) = =
Q(x) bm xm + bm−1 xm−1 + ... + b1 x + b0

zovemo racionalna funkcija. Ona je denirana za sve x ∈ R takve da je Q(x) 6= 0,

tj. D(f ) = {x ∈ R : Q(x) 6= 0}.

Uvjet koji pamtimo: Nazivnik razlomka mora biti razli£it od nule.

√
Korijen. f (x) = n x.
Tu razlikujemo dva slu£aja kod odreživanja domene:
• ako je n = 2k − 1, k ∈ N, tj. ako je n neparan, onda je domena £itav R;

• ako je n = 2k, k ∈ N, tj. ako je n paran, onda su domena svi nenegativni

realni brojevi, tj. D(f ) = [0, +∞i.
Uvjet koji pamtimo: Izraz ispod parnog korijena mora biti ve¢i ili jednak nuli.

Eksponencijalna funkcija. Neka je a > 0, a 6= 1 realan broj. Funkcija

f (x) = ax denirana za svaki x ∈ R zove se eksponencijalna funkcija baze a.
Domena eksponencijalne funkcije je £itav R (nema ograni£enja na domeni).

Svojstva eksponencijalne funkcije:

• Injektivnost: ax1 = ax2 ⇔ x1 = x2 .

• Monotonost:

∗ ako je a > 1, onda za x1 < x2 vrijedi ax1 < ax2 ;

∗ ako je a < 1, onda za x1 < x2 vrijedi ax1 > ax2 .

Logaritamska funkcija. Neka je a > 0, a 6= 1 realan broj. Eksponenci-

jalna funkcija baze a je bijekcija. Njen inverz je logaritamska funkcija s bazom a,
f (x) = loga x koja je denirana samo za strogo pozitivne brojeve.
Domena logaritamske funkcije je D(f ) = h0, +∞i.

Svojstva logaritamske funkcije:

• Injektivnost: loga x1 = loga x2 ⇔ x1 = x2 .
 • Monotonost:

∗ ako je a > 1, onda za x1 < x2 vrijedi loga x1 < loga x2 ;

∗ ako je a < 1, onda za x1 < x2 vrijedi loga x1 > loga x2 .

Uvjeti koji pamtimo: Izraz pod logaritmom mora biti strogo ve¢i od nule. Baza
logaritma mora biti strogo ve¢a od nule i razli£ita od jedinice.

Trigonometrijske funkcije.
• Funkcije sinus i kosinus, sin : R → [−1, 1], cos : R → [−1, 1], denirane su
za sve realne brojeve, tj. njihova domena je £itav R (nemaju ograni£enja
na domenama).
sin x
• Funkcija tangens denirana je kao tgx = . Po²to je tu rije£ o razlomku,
cos x
nazivnik mu mora biti rali£it od nule, tj. cos x 6= 0, pa je domena funkcije
π
f (x) = tgx upravo D(f ) = R \ {x : cos x 6= 0} = R \ { + kπ, k ∈ Z}.
2
π
Dakle, vrijedi tg : R \ { + kπ, k ∈ Z} → R
2
π
Uvjet koji pamtimo: Izraz pod tangensom mora biti razli£it od + kπ za
2
svaki k ∈ Z.
cos x
• Funkcija kotangens denirana je kao ctgx = . Po²to je i tu rije£ o
sin x
razlomku, nazivnik mu mora biti rali£it od nule, tj. sin x 6= 0, pa je domena
funkcije f (x) = ctgx upravo D(f ) = R \ {x : sin x 6= 0} = R \ {kπ, k ∈ Z}.
Dakle, vrijedi ctg : R \ {kπ, k ∈ Z} → R

Uvjet koji pamtimo: Izraz pod kotangensom mora biti razli£it od kπ za svaki
k ∈ Z.

Ciklometrijske (arkus) funkcije su inverzne funkcije odgovaraju¢ih res-

trikcija trigonometrijskih funkcija.

• Funkcija arkus sinus, f (x) = arcsin x, je inverzna funkcija restrikcije sinusa

π π π π
na interval [− , ] pa vrijedi arcsin : [−1, 1] → [− , ], tj. domena joj je
2 2 2 2
D(f ) = {x ∈ R : |x| ≤ 1} = [−1, 1].
 • Funkcija arkus kosinus, f (x) = arccos x, je inverzna funkcija restrikcije
kosinusa na interval [0, π] pa vrijedi arccos : [−1, 1] → [0, π], tj. domena joj
je D(f ) = {x ∈ R : |x| ≤ 1} = [−1, 1].
Uvjet koji pamtimo: Izraz koji se nalazi pod funkcijom arkus sinus ili arkus
kosinus mora biti po apsolutnoj vrijednosti manji ili jednak jedan.
• Funkcija arkus tangens, f (x) = arctgx, je inverzna funkcija restrikcije tan-
π π π π
gensa na interval h− , i pa vrijedi arctg : R → h− , i, tj. domena joj
2 2 2 2
je £itav R (nema ograni£enja na domeni).
• Funkcija arkus kotangens, f (x) = arcctgx, je inverzna funkcija restrikcije
kotangensa na interval h0, πi pa vrijedi arcctg : R → h0, πi, tj. domena joj
je £itav R (nema ograni£enja na domeni).

Zadaci
1
Primjer 1.1. Odredite podru£je denicije funkcije f (x, y) = p , te
4 − x2 − y 2
gra£ki predo£ite rje²enje.
∗ Rje²enje. Postavljamo uvjete:
(1) 4 − x2 − y 2 ≥ 0 (zbog korijena)
(2) 4 − x2 − y 2 6= 0 (jer se nalazi u nazivniku razlomka)
p

Ako kvadriramo drugi uvjet, dobijemo 4 − x2 − y 2 6= 0, tj. x2 + y 2 6= 4.

Iz prvog uvjeta imamo x2 + y 2 ≤ 4, pa nam ta dva uvjeta zajedno daju
x2 +y 2 < 4. Dakle, domena funkcije f je D(f ) = {(x, y) ∈ R2 : x2 +y 2 < 4}.
Gra£ki, domena funkcije f je krug radijusa 2 sa sredi²tem u ishodi²tu bez
granica:
Zadatak 1.1. Odredite podru£je denicije sljede¢ih funkcija, te rje²enje predo£ite
gra£ki u ravnini.
1
(1) f (x, y) = √
p
+ 4
4 − y2
x2 − 4
(2) f (x, y) = (4x2 + y 2 − 16)(9 − x2 − y 2 )
p

ln(x2 − y)
Primjer 1.2. Odredite podru£je denicije funkcije f (x, y) = , te gra-
x
£ki predo£ite rje²enje.
∗ Rje²enje. Imamo sljede¢e uvjete:
(1) x 6= 0 (jer se nalazi u nazivniku razlomka)
(2) x2 − y > 0 (zbog logaritma)
Iz drugog uvjeta imamo y < x2 , pa je domena funkcije f upravo skup
D(f ) = {(x, y) ∈ R2 : x 6= 0, y < x2 }.
Gra£ki, domena od f je dio ravnine ispod parabole y = x2 bez granica i
bez pravca x = 0.

Zadatak 1.2. Odredite podru£je denicije sljede¢ih funkcija, te rje²enje predo£ite

gra£ki u ravnini.
(1) f (x, y) = logx (2 − y)
p
8x − 6y + x2 + y 2
(2) f (x, y) =
log(xy)
 y − 3x  p
(3) f (x, y) = ln + 4 − x2 − y 2
x − 2y
 (4) f (x, y) =
p
ln(y + x2 ) − ln(x − y 2 )
(5) f (x, y) = ln[x ln(y − x)]
x
Primjer 1.3. Odredite podru£je denicije funkcije f (x, y) = arcsin , te rje²enje
y
gra£ki prikaºite u ravnini.
∗ Rje²enje. Postavljamo sljede¢e uvjete:
(1) y 6= 0 (jer se nalazi u nazivniku razlomka)
x
(2) −1 ≤ ≤ 1 (zbog arkus sinusa)
y
Ako je y > 0, drugi uvjet moºemo pomnoºiti s y i dobijemo −y ≤ x ≤ y ,
tj. imamo dvije nejednakosti y ≥ −x i y ≥ x.
Za y < 0, kad drugi uvjet pomnoºimo s y dobijemo −y ≥ x ≥ y , tj. y ≤ −x
i y ≤ x.
Dakle, D(f ) = {(x, y) ∈ R2 : (y > 0, −y ≤ x ≤ y) ili (y < 0, −y ≥ x ≥ y)}.
Gra£ki:

Zadatak 1.3. Odredite podru£je denicije sljede¢ih funkcija, te gra£ki predo£ite

rje²enje.
x √
(1) f (x, y) = arcsin + xy
2
x
(2) f (x, y) = arcsin 2 + arcsin(1 − y)
y
x x − 3y
(3) f (x, y) = ln + arccos
y x+y
(4) f (x, y) = arcsin(ln(x + y))
4x2 + 9y 2 − 36 (x + y)2 − 1
(5) f (x, y) = ln + arcsin
x2 − y 2 − 1 (x + y)2 + 1
 2
PARCIJALNE DERIVACIJE
FUNKCIJA DVIJU VARIJABLI
2.1. Denicija parcijalnih derivacija
Parcijalne derivacije funkcije z = f (x, y) u to£ki T (x0 , y0 ) ∈ D(f ) su redom
f (x0 + ∆x, y0 ) − f (x0 , y0 )
fx0 (x0 , y0 ) = lim ,
∆x→0 ∆x

f (x0 , y0 + ∆y) − f (x0 , y0 )

fy0 (x0 , y0 ) = lim .
∆y→0 ∆y
Ako funkcija z = f (x, y) ima parcijalne derivacije u svakoj to£ki (x, y) iz
svoje domene, onda su parcijalne derivacije te funkcije po varijablama x i y nove
funkcije koje ra£unamo kao
f (x + ∆x, y) − f (x, y)
fx0 (x, y) = lim ,
∆x→0 ∆x
odnosno
f (x, y + ∆y) − f (x, y)
fy0 (x, y) = lim .
∆y→0 ∆y
Parcijalne derivacije funkcije z = f (x, y) moºemo ra£unati i na sljede¢i na£in:
∗ ako ra£unamo fx0 (x, y), tj. ako funkciju z = f (x, y) deriviramo po varijabli
x, onda varijablu y trebamo gledati kao konstantu;

∗ ako ra£unamo fy0 (x, y), tj. ako funkciju z = f (x, y) deriviramo po varijabli
y , onda varijablu x trebamo gledati kao konstantu.

9
Diferencijalni ra£un funkcija jedne varijable
Neka je f : I → R funkcija jedne varijable, te neka je x0 ∈ I proizvoljna to£ka iz
domene funkcije y = f (x). Ako postoji grani£na vrijednost

f (x0 + ∆x) − f (x0 )

f 0 (x0 ) = lim ,
∆x→0 ∆x

onda ju zovemo derivacija funkcije y = f (x) u to£ki x0 .

Ako je sad x ∈ I bilo koja to£ka iz podru£ja denicije funkcije y = f (x), onda
grani£nu vrijednost
f (x + ∆x) − f (x)
f 0 (x) = lim ,
∆x→0 ∆x

ako postoji, zovemo derivacija funkcije y = f (x).

Pravila deriviranja

Neka su f, g : I → R takve da imaju derivaciju za intervalu I . Tada vrijedi

∗ [f (x) ± g(x)]0 = f 0 (x) ± g 0 (x) (derivacija zbroja)

∗ [f (x) · g(x)]0 = f 0 (x)g(x) + f (x)g 0 (x) (derivacija umno²ka)

h f (x) i f 0 (x)g(x) − f (x)g 0 (x)

∗ = (derivacija kvocijenta)
g(x) g 2 (x)

∗ [f (g(x))]0 = f 0 (g(x))g 0 (x) (derivacija sloºene funkcije)

1
∗ [f −1 (x)]0 = (derivacija inverzne funkcije)
f 0 (f −1 (x))
 Tablica derivacija elementarnih funkcija

f (x) f 0 (x)
c 0
x 1
xn nx n−1

1 1
− 2
x x
ax ax ln a
ex ex
1
loga x
x ln a
1
ln x
x
sin x cos x
cos x − sin x
1
tgx
cos2 x
1
ctgx − 2
sin x
1
arcsin x √
1 − x2
1
arccos x − √
1 − x2
1
arctgx
1 + x2
1
arcctgx −
1 + x2

Zadaci
Primjer 2.1. Odredite po deniciji parcijalne derivacije u to£ki T (1, 1) za funk-
x2
ciju f (x, y) = − 2xy .
y

Rje²enje: Iz denicije parcijalnih derivacija imamo:

(1 + ∆x)2  12 
f (1 + ∆x, 1) − f (1, 1) − 2(1 + ∆x) · 1 − − 2 · 1 · 1
fx0 (1, 1) = lim = lim 1 1
∆x→0 ∆x ∆x→0 ∆x
1 + 2∆x + (∆x)2 − 2 − 2∆x − 1 + 2 (∆x)2
= lim = lim = lim ∆x = 0
∆x→0 ∆x ∆x→0 ∆x ∆x→0
 12  12 
− 2 · 1 · (1 + ∆y) − −2·1·1
f (1, 1 + ∆y) − f (1, 1) 1 + ∆y 1
fy0 (1, 1) = lim = lim
∆y→0 ∆x ∆y→0 ∆y
1 1 − 2∆y − 2(∆y)2 − 1 − ∆y
− 2 − 2∆y − 1 + 2
1 + ∆y 1 + ∆y
= lim = lim
∆y→0 ∆y ∆y→0 ∆y
2
−2(∆y) − 3∆y ∆y(−2∆y − 3) −2∆y − 3 −3
= lim = lim = lim = = −3
∆y→0 (1 + ∆y)∆y ∆y→0 (1 + ∆y)∆y ∆y→0 1 + ∆y 1

Zadatak 2.1. Odredite po deniciji parcijalne derivacije funkcije

(1) f (x, y) = (x − y)2 u to£ki T (2, 1);
√
(2) f (x, y) = xy u to£ki T (3, 2);

2x + y
(3) f (x, y) = u to£ki T (1, 3).
x−y

Primjer 2.2. Pomo¢u pravila deriviranja odredite parcijalne derivacije funkcije

x2
f (x, y) = − 2xy .
y

Rje²enje: Za odrediti fx0 (x, y) zadanu funkciju deriviramo po varijabli x, i

pritom varijablu y gledamo kao konstantu.

d  x2  1
fx0 (x, y) = − 2xy = · (x2 )0 − 2y · (x)0
dx y y
1 2x
= · (2x) − 2y · 1 = − 2y
y y

Za odrediti fy0 (x, y) zadanu funkciju deriviramo po varijabli y , i pritom varijablu

x gledamo kao konstantu.

d  x2   0
2 1
fy0 (x, y) = − 2xy = x − 2x · (y)0
dy y y
2
 1  x2
= x − 2 − 2x · 1 = − 2 − 2x
y y
 Napomena:
Parcijalne derivacije zadane funkcije f u to£ki T (1, 1) moºemo jednostavno izra-
£unati uvr²tavanjem koordinata to£ke T redom u funkcije fx0 (x, y) i fy0 (x, y):
2·1 12
fx0 (1, 1) = 0
− 2 · 1 = 2 − 2 = 0, fy (1, 1) = − 2 − 2 · 1 = −1 − 2 = −3.
1 1
Zadatak 2.2. Pomo¢u pravila deriviranja odredite parcijalne derivacije sljede¢ih
funkcija:
2x + y
(1) f (x, y) = u to£ki T (1, 3);
x−y
√
(2) f (x, y) = xy − (x − y)2 u to£ki T (2, 1);
x
r
(3) f (x, y) = ctg ln(2x − y) + xy +
y

(4) f (x, y) = (x2 y − 3x)ex+y + arcsin y 2

2

2.2. Parcijalne derivacije vi²eg reda

Parcijalnim deriviranjem funkcije dviju varijabli f : D → R, D ⊆ R2 dobivamo
dvije nove funkcije dviju varijabli
∂f ∂f
fx0 (x, y) = (x, y), fy0 (x, y) = (x, y).
∂x ∂y
Parcijalno deriviraju¢i svaku od tih funkcija po obje varijable dobivamo £etiri
parcijalne derivacije drugog reda:
∂ 0 ∂ 2f ∂ 0 ∂ 2f
fxx (x, y) = (fx (x, y)) = (x, y), fxy (x, y) = (f (x, y)) = (x, y),
∂x ∂x2 ∂y x ∂y∂x
∂ 0 ∂ 2f ∂ 0 ∂ 2f
fyx (x, y) = (fy (x, y)) = (x, y), fyy (x, y) = (fy (x, y)) = (x, y).
∂x ∂x∂y ∂y ∂y 2
∂  ∂f  ∂  ∂f 
Schwarzov teorem. Ako su mje²ovite derivacije i neprekidne
∂y ∂x ∂x ∂y
na D ⊆ R2 , onda su one jednake, tj. onda vrijedi
∂  ∂f  ∂  ∂f 
(x, y) = (x, y).
∂y ∂x ∂x ∂y
Zadaci
Primjer 2.3. Odredite sve parcijalne derivacije drugog reda za funkciju
f (x, y) = 3x cos y − 2xy

, te pokaºite da za zadanu funkciju vrijedi jednakost u Schwarzovom teoremu.

Rje²enje: Najprije trebamo odrediti parcijalne derivacije prvog reda:

∂
fx0 (x, y) = (3x cos y − 2xy) = 3 cos y − 2y,
∂x
∂
fy0 (x, y) = (3x cos y − 2xy) = −3x sin y − 2x.
∂y
Parcijalne derivacije drugog reda dobivamo deriviranjem parcijalnih derivacija
prvog reda po varijablama x i y :
∂ 0 ∂
fxx (x, y) = (fx (x, y)) = (3 cos y − 2y) = 0;
∂x ∂x
∂ 0 ∂
fxy (x, y) = (fx (x, y)) = (3 cos y − 2y) = −3 sin y − 2;
∂y ∂x
∂ 0 ∂
fyx (x, y) = (fy (x, y)) = (−3x sin y − 2x) = −3 sin y − 2;
∂x ∂x
∂ 0 ∂
fyy (x, y) = (fy (x, y)) = (−3x sin y − 2x) = −3x cos y;
∂y ∂y
Vidimo da je fxy (x, y) = fyx (x, y), pa jednakost u Schwarzovom teoremu vrijedi.

Zadatak 2.3. Odredite parcijalne derivacije drugog reda za sljede¢e funkcije.

(1) f (x, y) = ln(x2 − y);
x
r
(2) f (x, y) = xy + ;
y

(3) f (x, y) = xy + y x ;
x
(4) f (x, y) = arctg .
y
Provjerite da li za zadane funkcije vrijedi jednakost u Schwarzovom teoremu.
 ∂ 2z ∂z ∂z
Primjer 2.4. Ako je z(x, y) = e y , dokazati da vrijedi y
x
= − .
∂x∂y ∂y ∂x
∂ 2 z ∂z ∂z
Rje²enje: Prvo treba izra£unati , i . Zatim dobivene derivacije
∂x∂y ∂y ∂x
treba uvrstiti u gornju jednakost i provjeriti da li je zadovoljena.
∂z ∂ xy 1 x ∂z ∂ xy x x
= (e ) = e y , = (e ) = − 2 e y
∂x ∂x y ∂y ∂y y
∂ 2z ∂  ∂z  ∂  x xy  1 x x x
= = − 2 e = − 2 ey − 3 ey
∂x∂y ∂x ∂y ∂x y y y
 1 x x x  x x 1 x x x 1 x x x 1 x
⇒ y − 2 ey − 3 ey = − 2 ey − ey ⇒ − 2 ey − ey = − 2 ey − ey
y y y y y y y y
Vidimo da jednakost vrijedi.

xy
Zadatak 2.4. Ako je z(x, y) = , dokaºite da vrijedi
x−y
∂ 2z ∂ 2z ∂ 2z 2
2
+ 2 + 2
= .
∂x ∂x∂y ∂y x−y
∂ 2u ∂ 2u
Zadatak 2.5. Ako je u(x, t) = arctg(2x−t), dokaºite da vrijedi +2 = 0.
∂x2 ∂x∂t

2.3. Parcijalne derivacije implicitno zadanih funkcija

Neka je funkcija z = z(x, y) zadana implicitno jednadºbom F (x, y, z) = 0
i neka je zadana to£ka T (x0 , y0 , z0 ). Pretpostavimo da su parcijalne derivacije
funkcije F (x, y, z) neprekidne i da vrijedi F (x0 , y0 , z0 ) = 0.
Ako je Fz0 (x0 , y0 , z0 ) 6= 0, onda vrijedi z(x0 , y0 ) = z0 , i parcijalne derivacije funk-
cije z = z(x, y) ra£unamo kao:
Fx0 (x, y, z) Fy0 (x, y, z)
zx0 (x, y) = − , z 0
y (x, y) = − .
Fz0 (x, y, z) Fz0 (x, y, z)

Primjer 2.5. Funkcija z = z(x, y) zadana je implicitno jednadºbom x3 z + yz 2 =

2. Odredimo parcijalne derivacije te funkcije, te izra£unajmo njihovu vrijednost
u to£ki T (1, 1, z0 > 0).
 Rje²enje: Prvo trebamo denirati funkciju F (x, y, z) na na£in da u jednadºbi
kojom je implicitno zadana funkcija z = z(x, y) sve prebacimo na lijevu stranu i
to proglasimo funkcijom F (x, y, z):
F (x, y, z) = x3 z + yz 2 − 2.
Zatim ra£unamo parcijalne derivacije funkcije F :
∗ Fx0 (x, y, z) = 3x2 z ;
∗ Fy0 (x, y, z) = z 2 ;
∗ Fz0 (x, y, z) = x3 + 2yz .
Iz gornje formule lako dobivamo parcijalne derivacije funkcije z = z(x, y):
Fx0 (x, y, z) 3x2 z Fy0 (x, y, z) z2
zx0 (x, y) =− 0 =− 3 0
, zy (x, y) = − 0 =− 3 .
Fz (x, y, z) x + 2yz Fz (x, y, z) x + 2yz
Da bi izra£unali vrijednost tih parcijalnih derivacija u to£ki T (1, 1, z0 > 0),
prvo trebamo odrediti vrijednost od z0 . Vrijedi z0 = z(1, 1) i F (1, 1, z0 ) = 0.
Odatle imamo:
√
3 −1 ± 1+8
1 · z0 + 1 · z02 −2=0⇒ z02 + z0 − 2 = 0 ⇒ z0 = ,
2
tj. z0 = −2 ili z0 = 1. Po²to je u zadatku zadano z0 > 0, uzimamo z0 = 1.

Sada uvr²tavanjem koordinata to£ke T (1, 1, 1) u parcijalne derivacije zx i zy

dobivamo:
 3x20 z0 3 · 12 · 1 3
∗ zx0  = − = − = − = −1;

3 3
T x0 + 2y0 z0 1 +2·1·1 3
 z02 12 1
∗ zy0  =− = − =− .

3 3
T x0 + 2y0 z0 1 +2·1·1 3

Zadatak 2.6. Odredite parcijalne derivacije prvog reda funkcije z = z(x, y) za-
dane implicitno sljede¢im jednadºbama, te potom izra£unajte njihovu vrijednost u
danim to£kama:
(1) (x2 + y 2 + z 2 ) 2 = 1, T (0, 0, z0 > 0);
3

(2) ln(2x2 + y − z 3 ) = x, T (0, 9, z0 );

(3) zx2 + sin(xyz) = 3, T (1, 0, z0 ).
 3
PRIMJENA PARCIJALNIH
DERIVACIJA FUNKCIJA DVIJU
VARIJABLI
3.1. Diferencijal funkcija dviju varijabli
Totalni prirast funkcije z = f (x, y) u to£ki T (x, y) je:

∆z = f (x + ∆x, y + ∆y) − f (x, y),

gdje su ∆x i ∆y prirasti nezavisnih varijabli x i y funkcije f .

Totalni diferencijal prvog reda funkcije z = f (x, y) u to£ki T (x, y) deniran

je sa:
∂z ∂z
dz = (x, y)dx + (x, y)dy.
∂x ∂y
Ako su ∆x i ∆y dovoljno maleni, onda vrijedi dz = ∆z , tj. vrijedi formula za
pribliºno ra£unanje (linearnu aproksimaciju) vrijednosti funkcije z = f (x, y) u
to£ki (x + ∆x, y + ∆y) uz pomo¢ parcijalnih derivacija u to£ki (x, y):
∂z ∂z
f (x + ∆x, y + ∆y) ≈ f (x, y) + (x, y)∆x + (x, y)∆y.
∂x ∂y

Totalni diferencijal drugog reda funkcije z = f (x, y) u to£ki T (x, y) deniran

je sa:

2 ∂ 2z 2 ∂ 2z ∂ 2z
d z = d(dz) = 2
(x, y)dx + 2 (x, y)dxdy + 2 (x, y)dy 2 .
∂x ∂x∂y ∂y

17
Zadaci
Primjer 3.1. Odredimo prvi i drugi diferencijal funkcije z = x2 + xy3 + 2 u to£ki
(2, 1).
Rje²enje: Prvo trebamo odrediti prve parcijalne derivacije funkcije z :
∂z ∂z
(x, y) = 2x + y 3 , (x, y) = 3xy 2 .
∂x ∂y
Odatle slijedi da je prvi diferencijal funkcije z jednak
dz = (2x + y 3 )dx + 3xy 2 dy.

Prvi diferencijal funkcije z u to£ki (2, 1) jednak je:

dz(2, 1) = (2 · 2 + 13 )dx + 3 · 2 · 12 dy = 5dx + 6dy.

Za odrediti dugi diferencijal trebaju nam druge parcijalne derivacije:

∂ 2z ∂ 2z ∂ 2z
(x, y) = 2, (x, y) = 3y 2 , (x, y) = 6xy.
∂x2 ∂x∂y ∂y 2
Odatle slijedi da je drugi diferencijal funkcije z jednak
d2 z = 2dx2 + 6y 2 dxdy + 6xydy 2 .

Drugi diferencijal funkcije z u to£ki (2, 1) jednak je:

d2 z = 2dx2 + 6 · 12 dxdy + 6 · 2 · 1dy 2 = 2dx2 + 6dxdy + 12dy 2 .

Zadatak 3.1. Odredite prvi i drugi diferencijal, dz i d2 z , za funkcije:

(1) z = x2 y u to£ki T (2, 3);
8 x
(2) z = + + y;
x y
x−y
(3) z = ln ;
x+y
(4) z = x4 sin(xy 3 ) u to£ki T (2, 0);
(5) z = sin ex−y .
 √
Primjer 3.2. Pribliºno izra£unajmo vrijednost 4.052 + 2.932 .
Rje²enje: Trebamo denirati funkciju z = x2 + y 2 .
p
√
Vidimo da je 4.052 + 2.932 = f (4.05, 2.93), p
pa moºemo koristiti formulu za
pribliºno ra£unanje vrijednosti funkcije z = x2 + y 2 u to£ki (4.05, 2.93) uz
pomo¢ parcijalnih derivacija u to£ki (4, 3).
Vrijedi:
∗ ∆x = 4.05 − 4 = 0.5; ∆y = 2.93 − 3 = −0.7;
∂z 1 x ∂z 4 4
∗ (x, y) = p 2x = p ⇒ (4, 3) = √ = ;
∂x 2
2 x +y 2 2
x +y 2 ∂x 2
4 +3 2 5

∂z 1 y ∂z 3 3
∗ (x, y) = p 2y = p ⇒ (4, 3) = √ = ;
∂y 2
2 x +y 2 2
x +y 2 ∂y 2
4 +3 2 5
Uvr²tavanjem u formulu za pribliºno ra£unanje dobivamo:
√ √ 4 3 0.2 0.21
4.052 + 2.932 ≈ 42 + 32 + 0.05 + (−0.07) = 5 + − = 4.998.
5 5 5 5
√
Stvarna vrijednost je 4.052 + 2.932 = 4.99873.

Zadatak 3.2. Pomo¢u diferencijala pribliºno izra£unajte:

(1) 1.024.05 ;
(2) ln(0.093 + 0.993 );
√
(3) 15.8.
p
3
5.7 +

3.2. Tangencijalna ravnina

Neka je T (x0 , y0 , z0 ) neka to£ka koja pripada plohi zadanoj eksplicitno jed-
nadºbom z = f (x, y). Jednadºba tangencijalne ravnine na zadanu plohu, tj. na
graf funkcije z = f (x, y) u to£ki T (x0 , y0 , z0 ), gdje je z0 = f (x0 , y0 ), je
z − z0 = fx0 (x0 , y0 )(x − x0 ) + fy0 (x0 , y0 )(y − y0 ).

Jednadºba normale na graf funkcije z = f (x, y) u to£ki T (x0 , y0 , z0 ) je

x − x0 y − y0 z − z0
n... = = .
fx0 (x0 , y0 ) fy0 (x0 , y0 ) −1
 Ako je funkcija z = f (x, y) zadana implicitno jednadºbom F (x, y, z) = 0, onda
jednadºba tangencijalne ravnine na plohu F (x, y, z) = 0 u to£ki T (x0 , y0 , z0 ), gdje
je z0 = f (x0 , y0 ), glasi

Fx0 (x0 , y0 , z0 )(x − x0 ) + Fy0 (x0 , y0 , z0 )(y − y0 ) + Fz0 (x0 , y0 , z0 )(z − z0 ) = 0,

a jednadºba normale na tu plohu u to£ki T (x0 , y0 , z0 ) je

x − x0 y − y0 z − z0
n... = = .
Fx0 (x0 , y0 , z0 ) Fy0 (x0 , y0 , z0 ) Fz0 (x0 , y0 , z0 )

Zadaci
Primjer 3.3. Odredite jednadºbu tangencijalne ravnine i normale na plohu
z = x2 y u to£ki T (2, 1, 4) koja se nalazi na danoj plohi.

Rje²enje: Najprije trebamo odrediti parcijalne derivacije funkcije z = x2 y u

to£ki (2, 1):
∗ zx0 (x, y) = 2xy ⇒ zx0 (2, 1) = 2 · 2 · 1 = 4;

∗ zy0 (x, y) = x2 ⇒ zy0 (2, 1) = 22 = 4.

Uvr²tavanjem dobivenih vrijednosti u gornje jednadºbe za tangencijalnu ravninu

i normalu dobijemo:

Πt . . . z − 4 = 4(x − 2) + 4(y − 1) ⇒ Πt . . . 4x + 4y − z − 8 = 0

x−2 y−1 z−4

n... = = .
4 4 −1

Zadatak
√ 3.3. Odredite jednadºbu tangencijalne ravnine i normale na plohu
z = y x − y 2 − x + 6y u to£ki T (4, 1, z0 ) sa te plohe.

Primjer 3.4. Odredite tangencijalnu ravninu i normalu u to£ki T (x0 > 0, 2, 1)

na plohu zadanu jednadºbom xz 2 + x2 y = 6.
Rje²enje: Prvo treba odrediti x0 . To£ka T (x0 > 0, 2, 1) pripada plohi, pa
zadovoljava jednadºbu xz 2 + x2 y = 6. Vrijedi:
3
x0 · 12 + x20 · 2 = 6 ⇒ 2x20 + x0 − 6 = 0 ⇒ x0 = −2, x0 =
2
 3 3
Zbog uvjeta x0 > 0 zaklju£ujemo da je x0 = ⇒ T ( , 2, 1).
2 2
Trebaju nam prve parcijalne derivacije funkcije F (x, y, z) = xz 2 + x2 y − 6 u
3
to£ki T ( , 2, 1):
2
3 3
∗ Fx0 (x, y, z) = z 2 + 2xy ⇒ Fx0 ( , 2, 1) = 12 + 2 · · 2 = 7;
2 2
3  3 2 9

∗ Fy0 (x, y, z) = x2 ⇒ Fy0 ( , 2, 1) = = ;
2 2 4
3 3
∗ Fz0 (x, y, z) = 2xz ⇒ Fz0 ( , 2, 1) = 2 · · 1 = 3.
2 2
Uvr²tavanjem dobivenih vrijednosti u gornje jednadºbe za tangencijalnu rav-
ninu i normalu na plohu zadanu implicitno dobijemo:
3 9
Πt . . . 7(x − ) + (y − 2) + 3(z − 1) = 0 ⇒ Πt . . . 28x + 9y + 12z − 72 = 0,
2 4
3
x−
n... 2 = y − 2 = z − 1.
7 9 3
4

Zadatak 3.4. Odredite jednadºbu tangencijalne ravnine i normale na plohu za-

danu jednadºbom x2 + 2y 2 + 3z 2 = 15 u to£ki T (1, y0 > 0, −2) koja pripada toj
plohi.
Primjer 3.5. Odredite tangencijalnu ravninu na hiperboloid x2 − y2 + z 2 = 1 koja
je paralelna s ravninom Π . . . x − y + 2z = ln 2.
Rje²enje: Vidimo da je na²a ploha zadana implicitno jednadºbom F (x, y, z) =
0, gdje je F (x, y, z) = x2 − y 2 + z 2 − 1.
Dvije ravnine su paralelne ako i samo ako su im vektori smjera kolinearni.
Vektor smjera ravnine Π je ~n = {1, −1, 2}, a vektor smjera traºene tangencijalne
ravnine je n~t = {Fx0 (x0 , y0 , z0 ), Fy0 (x0 , y0 , z0 ), Fz0 (x0 , y0 , z0 )}, gdje je T (x0 , y0 , z0 )
to£ka sa hiperboloida u kojoj povla£imo tangentu (koordinate te to£ke nam tre-
baju za odrediti jednadºbu tangente).

Njaprije trebamo izra£unati parcijalne derivacije funkcije F (x, y, z):

∗ Fx0 (x, y, z) = 2x ⇒ Fx0 (x0 , y0 , z0 ) = 2x0 ;
 ∗ Fy0 (x, y, z) = −2y ⇒ Fy0 (x0 , y0 , z0 ) = −2y0 ;
∗ Fz0 (x, y, z) = 2z ⇒ Fz0 (x0 , y0 , z0 ) = 2z0 .
Iz uvjeta paralelnosti dviju ravnina imamo:
(Fx0 (x0 , y0 , z0 ), Fy0 (x0 , y0 , z0 ), Fz0 (x0 , y0 , z0 )) = λ(1, −1, 2), tj.

(2x0 , −2y0 , 2z0 ) = λ(1, −1, 2)

.
Dobili smo sustav jednadºbi:
1
2x0 = λ ⇒ x0 = λ
2
1
−2y0 = −λ ⇒ y0 = λ
2
2z0 = 2λ ⇒ z0 = λ.
1 1
Po²to se to£ka T (x0 , y0 , z0 ) = ( λ, λ, λ) nalazi na danom elipsoidu, njene
2 2
koordinate moraju zadovoljavati jednadºbu tog elipsoida, pa imamo:
1 1
x20 − y02 + z02 = 1 ⇒ λ2 − λ2 + λ2 = 1 ⇒ λ2 = 1
4 4
Dobili smo dvije vrijednosti λ1 = 1, λ2 = −1, pa ¢emo imati dvije tangenci-
jalne ravnine na hiperboloid koje su paralelne sa zadanom ravninom:
1 1 
∗ za λ1 = 1 imamo T1 = , , 1 i n~1 = (1, −1, 2), pa je odgovaraju¢a
2 2
tangencijalna ravnina jednaka
1 1
Πt1 . . . 1 · (x − ) − 1 · (y − ) + 2 · (z − 1) = 0, tj. Πt1 . . . x − y + 2z = 2;
2 2
 1 1 
∗ za λ2 = −1 imamo T2 = − , − , −1 i n~2 = (−1, 1, −2), pa je odgova-
2 2
raju¢a tangencijalna ravnina jednaka
1 1
Πt2 · · · − 1 · (x + ) + 1 · (y + ) − 2 · (z + 1) = 0, tj. Πt2 . . . x − y + 2z = −2.
2 2

Zadatak 3.5. Odredite tangencijalnu ravninu na plohu zadanu jednadºbom

x2 − y 2 + z 2 = 1 koja je paralelna s ravninom Π . . . 2x + y + 3z = 1.
3.3. Ekstremi
Nuºan uvjet za postojanje lokalnog ekstrema funkcije z = f (x, y):
fx0 (x, y) = 0
fy0 (x, y) = 0

Neka to£ka T (x0 , y0 ) zadovoljava nuºni uvjet za postojanje lokalnog ekstrema.

Tada ju zovemo stacionarna to£ka funkcije z = f (x, y). Ne moraju sve staci-
onarne to£ke biti ekstremi funkcije, potrebno je provjeriti dodatne uvjete.

Ozna£imo:
2
A = fxx (x0 , y0 )
B = fxy (x0 , y0 ) = fyx (x0 , y0 )
C = fyy (x0 , y0 )

 
 A B 
D =   = A · C − B 2 = fxx (x0 , y0 )fyy (x0 , y0 ) − fxy
2
(x0 , y0 )
B C 

Dovoljan uvjet za postojanje lokalnog ekstrema funkcije z = f (x, y):

∗ ako je D > 0, onda funkcija u toj to£ki ima ekstrem, i to:

◦ maksimum ako je fxx (x0 , y0 ) < 0;

◦ minimum, ako je fxx (x0 , y0 ) > 0;

∗ ako je D < 0, onda funkcija u toj to£ki nema ekstrem, nego sedlastu to£ku
(analogon to£ke ineksije kod funkcija jedne varijable);

∗ ako je D = 0, onda u stacionarnoj to£ki moºe, ali ne mora biti ekstrem. U

tom slu£aju treba ispitivati na sloºeniji na£in.

Zadaci
Primjer 3.6. Odredimo lokalne ekstreme funkcije z = x3 + 8y3 − 6xy + 5.
 Rje²enje: Prvo treba odrediti stacionarne to£ke dane funkcije. Njih dobivamo
kao rje²enja sustava
fx0 (x, y) = 3x2 − 6y = 0
fy0 (x, y) = 24y 2 − 6x = 0 ⇒ x = 4y 2
Uvr²tavanjem u prvu jednadºbu sustava dobijemo:
3(4y 2 )2 − 6y = 0 ⇒ 48y 4 − 6y = 0 ⇒ 8y 4 − y = 0 ⇒ y(8y 3 − 1) = 0,
1 1
tj. dobili smo y1 = 0 i 8y23 − 1 = 0 ⇒ y23 = ⇒ y2 = .
 81  2
Imamo dvije stacionarne to£ke: T1 (0, 0) i T2 1, .
2
Za provjeriti da li su dobivene stacionarne to£ke ekstremi funkcije trebaju
nam parcijalne derivacije drugog reda:
fxx (x, y) = 6x
fx,y (x, y) = −6
fy,y (x, y) = 48y
Provjeravamo prvo za to£ku T1 (0, 0): A1 = 0, B1 = −6, C1 = 0.
   
 A1 B1   0 −6 
D1 = 
  =   = −36 < 0
B1 C1   −6 0 
U to£ki T1 (0, 0) funkcija nema ekstrem, nego sedlastu to£ku.
1
Jo² trebamo provjeriti za to£ku T2 1, : A2 = 6, B2 = −6, C2 = 24.
2
   
 A2 B2   6 −6 
D2 =  =  = 144 − 36 = 108 > 0
B2 C2   −6 24 
 1  1
U to£ki T2 1, funkcija ima ekstrem, i to minimum jer je fxx 1, = 6 > 0.
2 2

Zadatak 3.6. Odredite ekstreme sljede¢ih funkcija:

(1) z = x3 − 3xy − y 3 ;
(2) z = 2x4 + y 4 − x2 − 2y 2 .

Zadatak 3.7. Ispitajte da li funkcija z = x ln(x + y) ima ekstrema u podru£ju

denicije (domeni).
 4
ZADACI ZA SAMOSTALNU VJEšBU

Zadatak 4.1. Odredite podru£je denicije sljede¢ih funkcija, te rje²enje predo£ite

gra£ki u ravnini.
(1) f (x, y) =
p
x2 + 1 − |y| − 2|x|
√
(2) f (x, y) = ln(x2 − y − 3) + 4 − x2 − y 2 + x
p

x x − 3y
(3) f (x, y) = ln + arccos
y x+y
q
(4) f (x, y) = log|x| (3 − y)

ln(36 − 9x2 − 4y 2 ) √
(5) f (x, y) = + arccos x + y
x+y

Zadatak 4.2. Odredite po deniciji parcijalne derivacije funkcije

(1) f (x, y) = xy ;
(2) f (x, y) = (x − y)3 ;
(3) f (x, y) = xy u to£ki T (2, 1);
(4) f (x, y) = (x − y)3 u to£ki T (−1, 1).

25
Zadatak 4.3. Pomo¢u pravila deriviranja odredite parcijalne derivacije sljede¢ih
funkcija:
(1) f (x, y) = ln(x2 + y 2 + 1) u to£ki T (1, 1);
x2
(2) f (x, y) = arctg − cos2 (3x − 2y);
y
2 2
√ xex +y
(3) f (x, y) = log3 (2y − 4
x5 ) + .
y

Zadatak 4.4. Odredite parcijalne derivacije drugog reda za sljede¢e funkcije.

(1) f (x, y) = 9 − x3 − y 2 + xy − 2x + 3y ;
√
(2) f (x, y) = xy ;

4 x2
(3) f (x, y) = − + 4y 3 ;
x y
(4) f (x, y) = sin x sin y + sin(2x − y).
Provjerite da li za dane funkcije vrijedi jednakost u Schwarzovom teoremu.

1 1 ∂ 2s ∂ 2s 1
Zadatak 4.5. Ako je s(x, t) = ln − , dokaºite da vrijedi 2 +2 = 2.
x t ∂x ∂x∂t x

Zadatak 4.6. Ako je f (x, y) = e−x2 −y2 , dokaºite da vrijedi

∂ 2f ∂ 2f
+ = 4f (x, y)(x2 + y 2 − 1).
∂x2 ∂y 2
Zadatak 4.7. Odredite parcijalne derivacije prvog reda funkcije z = z(x, y) za-
dane implicitno sa z = 1 + y x + z y .

Zadatak 4.8. Odredite parcijalne derivacije prvog reda funkcije z = z(x, y) za-
dane implicitno sljede¢im jednadºbama, te potom izra£unajte njihovu vrijednost u
danim to£kama:
(1) xz 2 + x2 + 2x + y 2 + 5 = 0, T (−1, 0, z0 < 0);
π
(2) x cos y + y cos z + z cosx = π , T ( , 0, z0 ).
3
Zadatak 4.9. Odredite prvi i drugi diferencijal, dz i d2 z , za funkcije:
(1) z = 9 − x3 − y 2 + xy − 2x + 3y u to£ki T (1, 2);
√
(2) z = x, y u to£ki T (2, 2);
(3) z = e2x−y ;
(4) z = x3 ln 1 + xy − 5 u to£ki T (2, 0);
3

(5) z = 3x5 − 7x3 y ;

p

(6) z = x2 cos(xy).

Zadatak 4.10. Pomo¢u diferencijala pribliºno izra£unajte:

1.02
(1) arctg ;
0.95
√
(2) 5.8 + 3 1 − 3.12 ;
p

1.052
(3) p
3
√
4
.
7.9 · 1.053
Zadatak 4.11. Odredite jednadºbu tangencijalne ravnine i normale na plohu
z = x2 − 2xy + y 2 − x + 2y u to£ki T (1, 1, 1) sa zadane plohe.

Zadatak 4.12. Odredite jednadºbu tangencijalne ravnine i normale na plohu za-

danu jednadºbom x2 − 2y 2 + z 2 = 3 u to£ki T (1, 1, z0 < 0) koja se nalazi na danoj
plohi.

Zadatak 4.13. Odredite jednadºbu tangencijalne ravnine na plohu z = xy koja

x y−π z+3
je okomita na pravac = = .
2 1 1

Zadatak 4.14. Odredite ekstreme sljede¢ih funkcija:

(1) z = 3x2 − 2xy + y 2 − 8y ;
2
(2) z = x2 + y 2 + ;
xy
(3) z = x2 + y − e2 ;
√
(4) z = y x − y 2 − x + 6y .