Skriptamg

1
Modeli geometrije
Temeljeno na predavanjima prof. V. Voleneca
2
Sadržaj 3
Sadržaj
Sadržaj 3
1 Kvazigrupe i njihove primjene u geometriji 5

1 Kvazigrupe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
2 Ortogonalni latinski kvadrati i projektivne ravnine . . . . . . . . 13
Dodatak: Bruck-Ryserov teorem . . . . . . . . . . . . . . . . 21
3 Steinerovi sistemi trojki i TS-kvazigrupe . . . . . . . . . . . . . 25
4 Medijalne kvazigrupe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
5 Konačni regularni prostori i ITS-kvazigrupe . . . . . . . . . . . 41
6 3-mreže . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
2 Paralelogramski prostori 61
1 Osnovna svojstva P-prostora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
2 Pomaci i vektori u P-prostoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
3 Polovišta u P-prostoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
4 Simetrije u P-prostoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
5 Karakterizacija P-prostora pomoću komutativne grupe . . . . . 68
6 TST-prostori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
7 Karakterizacija P-prostora pomoću Malcevljeve funkcije . . . . . 70
8 Karakterizacija P-prostora pomoću suptraktivnog grupoida . . . 72
9 Težište trokuta u P-prostoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
3 Geometrija medijalnih kvazigrupa 75

1 Pomaci u medijalnoj kvazigrupi . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
2 Paralelogrami i polovišta u medijalnoj kvazigrupi . . . . . . . . 77
3 Karakterizacija medijalnih kvazigrupa . . . . . . . . . . . . . . . 79
4 Geometrija IM-kvazigrupa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
4 Geometrije posebnih klasa IM-kvazigrupa 83

1 IMC-kvazigrupe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
2 Kvazigrupe Vakarelova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
3 GS-kvazigrupe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
4 kvadratični grupoidi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
4 Sadržaj
5
1 Kvazigrupe i njihove primje-

ne u geometriji
1 Kvazigrupe
Definicija. Grupoid je ureden par (A, ·), gdje je A 6= ∅, · : A × A → A.

Kvazigrupa je grupoid (Q, ·) za koji vrijedi:
∀a, b ∈ Q ∃!x ∈ Q td a · x = b (1)
∀a, b ∈ Q ∃!y ∈ Q td y · a = b. (2)

Grupoid u kojem vrijedi identitet (1) zovemo lijeva kvazigrupa, a onaj u kojem
vrijedi (2) desna kvazigrupa 1 .
Napomena. Izraz ab je pokrata za a·b. Budući da u kvazigrupi asocijativnost
općenito ne vrijedi, formulu (ab)c ćemo ponekad kraće pisati ab · c. Analogno
a(bc) =: a · bc.
Primjer. Svaka grupa (G, ·) je kvazigrupa. Da bi to dokazali, za bilo koje
a, b ∈ G definirajmo x := a−1 b ∈ G, y := ba−1 ∈ G. Tada je ax = a(a−1 b) =
(aa−1 )b = b, te ya = (ba−1 )a = b(a−1 a) = b, pa smo dokazali egzistenciju
u svojstvima (1) i (2). Očito ax1 = ax2 povlači x1 = x2 , množenjem s a−1
slijeva. Analogno y1 a = y2 a ⇒ y1 = y2 , pa imamo i jedinstvenost, stoga je
(G, ·) kvazigrupa.
Teorem 1.1. Asocijativna kvazigrupa je grupa.
Dokaz. Neka je (Q, ·) asocijativna kvazigrupa. Za neki a ∈ Q ∃e ∈ Q za

kojeg je ae = a. Neka je x ∈ Q po volji. Vrijedi:
a · ex = ae · x = ax ⇒ ex = x ∀x ∈ Q
xe · a = x · ea = xa ⇒ xe = x ∀x ∈ Q.
1
U svojstvu (1), zahtjev egzistencije zovemo desna rješivost, a zatjev jedinstvenosti lijeva
skrativost. Analogno tome, u svojstvu (2), egistencija je lijeva rješivost, a jedinstvenost
desna skrativost.
6 1 Kvazigrupe i njihove primjene u geometriji
Dakle, e je neutralni element u Q. Nadalje, ∀x ∈ Q ∃x−1 ∈ Q za kojeg je

xx−1 = e.
x · x−1 x = xx−1 · x = ex = x = xe ⇒ x−1 x = e.
Stoga svaki element u Q ima obostrani inverz u Q, pa je (Q, ·) grupa.
Definicija. Kažemo da je grupoid (A, ·0 ) izotopan grupoidu (B, ·) (ili da je
(B, ·) izotop od(A, ·0 )), ako postoje bijekcije ξ, η, ζ : A → B za koje vrijedi:
∀a, b ∈ A ξ(a) · η(b) = ζ(a ·0 b). (3)
Uredenu trojku (ξ, η, ζ) zovemo izotopija danih grupoida. ξ zovemo lijeva,
η desna, a ζ glavna komponenta izotopije. Ako je ζ = id, (identiteta, tj.
ζ(x) = x ∀x ∈ A), tada izotopiju (ξ, η, ζ = id) zovemo glavna izotopija.
Napomena.
• Slobodno možemo govoriti o paru izotopnih grupoida, bez posebnog
naglašavanja koji je izotop kojeg, jer ćemo u teoremu 1.3 pokazati da
je definicija izotopnosti simetrična.
• Izotopni grupoidi očito imaju istu kardinalnost (postoji bijekcija izmedu
njih).
• Ako je ξ = η = ζ, tada izraz (3) postaje:
∀a, b ∈ A ξ(a) · ξ(b) = ξ(a ·0 b).
Očito je tada svaka komponenta izotopije (ξ, η, ζ) zapravo izomorfizam
grupoida (A, ·0 ) i (B, ·).
• Grupoidima (A, ·0 ) i (B, ·) iste kardinalnosti možemo poistovjetiti nosače
(tj. pisati B = A), bez smanjenja općenitosti, iz razloga što nas zanimaju
samo algebarska svojstva operacija, a ne “priroda” samih elemenata.
Zato i izomorfne strukture možemo smatrati “istim”.
Teorem 1.2. Izotop kvazigrupe je kvazigrupa.

Dokaz. Neka je (A, ·0 ) kvazigrupa, (A, ·) izotop od (A, ·0 ), (ξ, η, ζ) izotopija
izmedu njih, te a, b ∈ A bilo koji. Jer je (A, ·0 ) kvazigrupa, slijedi:
∃x ∈ A td ξ −1 (a) ·0 x = ζ −1 (b)
(3)
⇒ ξ(ξ −1 (a)) · η(x) = ζ(ξ −1 (a) ·0 x) = ζ(ζ −1 (b)),
dakle a · η(x) = b. Ako je ax1 = ax2 , tada možemo pisati:
ξ(ξ −1 (a)) · η(η −1 (x1 )) = ξ(ξ −1 (a)) · η(η −1 (x2 ))
(3)
⇒ ζ(ξ −1 (a) ·0 η −1 (x1 )) = ζ(ξ −1 (a) ·0 η −1 (x2 ))
⇒ ξ −1 (a) ·0 η −1 (x1 ) = ξ −1 (a) ·0 η −1 (x2 ))
⇒ η −1 (x1 ) = η −1 (x2 )) ⇒ x1 = x2 ,
pa zaključujemo da vrijedi (1). Potpuno analogno se pokaže da vrijedi i (2),
pa je (A, ·) kvazigrupa.
1 Kvazigrupe 7
Teorem 1.3. “Biti izotopan s” je relacija ekvivalencije na klasi svih grupoida.

Dokaz. Treba dokazati da ta relacija ima sljedeća tri svojstva:
• Refleksivnost: Neka je (A, ·) grupoid. Identiteta id : A → A je bijek-
cija, te id(a) · id(b) = ab = id(ab) ∀a, b ∈ A, pa je (id, id, id) izotopija
grupoida (A, ·) sa samim sobom.
• Simetričnost: Neka je (A, ·0 ) grupoid, (A, ·) izotop od (A, ·0 ), i (ξ, η, ζ)
izotopija izmedu njih, tj. vrijedi (3). Uvodimo supstitucije c := ξ(a) i
d := η(b), pa je a = ξ −1 (c) i b = η −1 (d). Jer su ξ i η bijekcije, možemo
kvantificirati po c i d, tj. vrijedi:
∀c, d ∈ A cd = ζ(ξ −1 (c) ·0 η −1 (d))
⇒ ξ −1 (c) ·0 η −1 (d) = ζ −1 (cd).
Dakle, uz činjenicu da je inverz bijekcije opet bijekcija, (A, ·0 ) je izotop
od (A, ·) (uz izotopiju (ξ −1 , η −1 , ζ −1 )).
• Tranzitivnost: Neka su (A, ·), (A, ·0 ), (A, ·00 ) grupoidi, neka je (ξ, η, ζ)
izotopija izmedu (A, ·) i (A, ·0 ), te neka je (ξ 0 , η 0 , ζ 0 ) izotopija izmedu
(A, ·0 ) i (A, ·00 ). Vrijedi:
∀a, b ∈ A ξ(a) · η(b) = ζ(a ·0 b) i ξ 0 (a) ·0 η 0 (b) = ζ 0 (a ·00 b).
Računamo:
(ξ ◦ ξ 0 )(a) · (η ◦ η 0 )(b) = ξ(ξ 0 (a)) · η(η 0 (b)) = ζ(ξ 0 (a) ·0 η 0 (b)) =
= ζ(ζ 0 (a ·00 b)) = (ζ ◦ ζ 0 )(a ·00 b).
Dakle, uz činjenicu da je kompozicija bijekcija opet bijekcija, (A, ·00 ) i
(A, ·) su izotopni (uz izotopiju (ξ ◦ ξ 0 , η ◦ η 0 , ζ ◦ ζ 0 )).
Korolar 1.1. Izotop izotopa danog grupoida je opet izotop tog grupoida.
Dokaz. Trivijalna posljedica teorema 1.3.
Teorem 1.4. (Albert2 ) Svaki izotop grupoida je izomorfan s nekim glavnim
izotopom tog grupoida.
Dokaz. Neka je (ξ, η, ζ) izotopija grupoida (A, ·0 ) i (A, ·). Definirajmo grupoid
(A, ·00 ) na sljedeći način:
a ·00 b := (ξ ◦ ζ −1 )(a) · (η ◦ ζ −1 )(b) ∀a, b ∈ A. (4)
Iz (4) je očito da je (A, ·00 ) glavni izotop grupoida (A, ·). Još ćemo pokazati da
je ζ izomorfizam grupoida (A, ·0 ) i (A, ·00 ) (već znamo da je bijekcija).
(3) (4)
ζ(a ·0 b) = ξ(a) · η(b) = (ξ ◦ ζ −1 )(ζ(a)) · (η ◦ ζ −1 )(ζ(a)) = ζ(a) ·00 ζ(b).
2
Abraham Adrian Albert (1905–1972), američki matematičar.
Napomena. Iz Albertovog teorema slijedi da je svaki izotop nekog grupoida,

bez smanjenja općenitosti, glavni izotop tog grupoida.
Definicija. Neka je (A, ·) grupoid, i fiksirajmo a ∈ A. Preslikavanja λa , ρa :
A → A definirana sa:
λa (x) := ax ρa (x) := xa ∀x ∈ A
zovemo (respektivno) lijeva translacija za a, i desna translacija za a.
Propozicija 1.1. Grupoid (A, ·) je kvazigrupa ako i samo ako su λa i ρa

bijekcije ∀a ∈ A.
Dokaz. Surjektivnost od λa ∀a ∈ A znači: ∀a, b ∈ A ∃x ∈ A takav da

je λa (x) = ax = b, što je ekvivalentno desnoj rješivosti. Ali injektivnost
od λa ∀a ∈ A je očito nužna i dovoljna da takav x bude jedinstven (lijeva
skrativost). Zaključujemo: ∀a ∈ A λa je bijekcija ⇔ (A, ·) je lijeva kvazigrupa.
Analogno tome, vidi se da je ∀a ∈ A ρa je bijekcija ⇔ (A, ·) je desna kvazigrupa.
Iz te dvije tvrdnje trivijalno slijedi tvrdnja propozicije.
Definicija. Kvazigrupu (Q, ·) zovemo petlja, ako ∃e ∈ Q za kojeg vrijedi

ex = xe = x ∀x ∈ Q. Element e zovemo neutralni element petlje (Q, ·).
Napomena. Očito je u svakoj petlji neutralni element jedinstven3 . Naime,
ako su e i e0 neutralni elementi, tada je e = ee0 = e0 .
Teorem 1.5. (Bruck4 )
(i) Neka je (Q, ·) kvazigrupa i f, g ∈ Q. Definirajmo grupoid (Q, ·0 ) na

sljedeći način:
−1
∀a, b ∈ Q a ·0 b := ρ−1
g (a) · λf (b) ∈ Q. (5)
Tada je (Q, ·0 ) petlja s neutralnim elementom f g, koja je glavni izotop

od (Q, ·).
(ii) Obratno, neka je (ξ, η, id) glavna izotopija petlje (Q, ·0 ) s neutralnim el-
ementom e, i kvazigrupe (Q, ·). Tada
∃f, g ∈ Q td f g = e, ξ = ρ−1
g i η = λ−1
f .
Dokaz.
3
Situacija je identična kao s neutralnim elementom u grupi.
4
Richard Hubert Bruck (1914–1991), američki matematičar.
1 Kvazigrupe 9
(i) Iz (5) se vidi da je grupoid (Q, ·0 ) glavni izotop kvazigrupe (Q, ·), pa je
po teoremu 1.2, kvazigrupa. Neka je a ∈ Q po volji. Iz (1) i (2) slijedi:
∃h, k ∈ Q td f h = a i kg = a (6)
⇒ λf (h) = a, ρg (k) = a ⇒ h = λ−1 −1

f (a), k = ρg (a). (7)
Primjetimo još da vrijedi:
λf (g) = f g, ρg (f ) = f g ⇒ λ−1 −1
f (f g) = g, ρg (f g) = f . (8)
Neka je e := f g. Vrijedi:
(5) −1 (8),(7) (6)
e ·0 a = ρ−1
g (f g) · λf (a) = f h = a,
te analogno
(5) −1 (7),(8) (6)
a ·0 e = ρ−1
g (a) · λf (f g) = kg = a.
Zaključujemo da je e neutralni element u kvazigrupi (Q, ·0 ). Stoga je

(Q, ·0 ) petlja, s neutralnim elementom f g.
(ii) Zbog izotopnosti (Q, ·0 ) i (Q, ·) vrijedi:
∀a, b ∈ Q a ·0 b = ξ(a) · η(b). (9)
Ako stavimo
f := ξ(e), g := η(e), (10)
(10) (9)
tada je f g = ξ(e) · η(e) = e ·0 e = e. Neka je a ∈ Q po volji. Vrijedi:
(9) (10)
ξ −1 (a) = ξ −1 (a) ·0 e = ξ(ξ −1 (a)) · η(e) = ag = ρg (a),
pa zaključujemo ξ −1 = ρg , što povlači ξ = ρ−1

g . Analogno tomu, vrijedi:
(9) (10)
η −1 (a) = e ·0 η −1 (a) = ξ(e) · η(η −1 (a)) = f a = λf (a) ⇒
⇒ η −1 = λf ⇒ η = λ−1
f .
Teorem 1.6. Neka je L skup svih lijevih translacija petlje (Q, ·) Tada je
(Q, ·) grupa ako i samo ako je (L, ◦) grupa. U tom slučaju su te dvije grupe
izomorfne.
Dokaz. Za a ∈ Q i λa ∈ L, očito je preslikavanje a 7→ λa (Q → L) bijekcija.

Da je surjekcija, jasno je iz definicije L-a, a injektivnost se trivijalno raspiše:
λa = λb ⇒ ∀x ∈ Q ax = λa (x) = λb (x) = bx ⇒ a = b.
⇒ Neka je (Q, ·) grupa. ∀x ∈ Q vrijedi:
(λa ◦ λb )(x) = λa (λb (x)) = a(bx) = (ab)x = λab (x)
⇒ λa ◦ λb = λab ∀a, b ∈ Q, (11)

iz čega slijedi da je preslikavanje a 7→ λa izomorfizam struktura (Q, ·) i
(L, ◦). Stoga je grupoid (L, ◦) izomorfan grupi (Q, ·), pa je i sam grupa.
⇐ Neka je sada (L, ◦) grupa. Ta činjenica povlači:
∀a, b ∈ Q ∃c ∈ Q td λa ◦ λb = λc .
Neka je e neutralni element u petlji (Q, ·). Imamo ab = a · be =

λa (λb (e)) = (λa ◦ λb )(e) = λc (e) = ce = c. Time smo i u ovom slučaju
dokazali (11), pa su opet strukture (sad znamo – grupe) (Q, ·) i (L, ◦)
izomorfne.
Teorem 1.7. Petlja je izotopna grupi ako i samo ako je s njom izomorfna, tj.
ako je i sama grupa.
Dokaz. Neka je (Q, ·0 ) petlja s neutralnim elementom e, izotopna grupi (Q, ·).
Bez smanjenja općenitosti (Albertov teorem), neka je petlja (Q, ·0 ) glavni izotop
grupe (Q, ·). Bruckov teorem (ii) garantira:
−1
∃f, g ∈ Q td f g = e i ∀a, b ∈ Q a ·0 b = ρ−1
g (a) · λf (b).
Za početak ćemo dokazati identitete λ−1 −1

f = λf −1 i ρg = ρg −1 . Neka je x ∈ Q
−1 −1
po volji. Uvedimo nove oznake: y := f x, z := xg , pa slijedi
x = f y = λf (y) i x = zg = ρg (z) ⇒ y = λ−1 −1

f (x) i z = ρg (x).
Računamo:
λ−1
f (x) = y = f
−1
x = λf −1 (x) i ρ−1
g (x) = z = xg
−1
= ρg−1 (x) ∀x ∈ Q
⇒ λ−1
f = λf −1 i ρ−1
g = ρg −1 . (12)
Vrijedi:
−1 (12)
a ·0 b = ρ−1
g (a) · λf (b) = ρg −1 (a) · λf −1 (b) = ag
−1
· f −1 b = a(f g)−1 b = ae−1 b.
Valja primjetiti da ne možemo zaključiti e−1 = e, jer je e neutralni element u

petlji (Q, ·0 ), a inverz nekog elementa se gleda u odnosu na grupu (Q, ·). Dakle,
pokazali smo
∀a, b ∈ Q a ·0 b = ae−1 b. (13)
Nadalje, (a ·0 b) ·0 c = (ae−1 b)e−1 c = ae−1 (be−1 c) = a ·0 (b ·0 c) ∀a, b, c ∈ Q, pa
je (Q, ·0 ) asocijativna kvazigrupa. Po teoremu 1.1 slijedi da je (Q, ·0 ) grupa.
1 Kvazigrupe 11
Uvedimo sada oznake za lijeve translacije u grupi (Q, ·0 ), da ih razlikujemo od

prije uvedenih λa , L u (Q, ·):
λ0a : Q → Q λ0a (x) := a ·0 x i L0 := {λ0a : a ∈ Q}.
Vrijedi: λ0a (x) = a ·0 x = ae−1 x = λae−1 (x) ∀x ∈ Q ⇒ λ0a = λae−1
⇒ L0 ⊆ L.
Za b ∈ Q označimo a := be, što povlači b = ae−1 . Sada imamo:
λb = λae−1 = λ0a ⇒ L ⊆ L0 ⇒ L = L0 ⇒ (L, ◦) = (L0 , ◦).
Po teoremu 1.6, grupa (Q, ·0 ) je izomorfna grupi (L0 , ◦), a grupa (L, ◦) je
izomorfna grupi (Q, ·). Iz činjenice da je relacija “biti izomorfan” tranzitivna
na klasi svih grupa, slijedi da je (Q, ·0 ) izomorfna s grupom (Q, ·).
Obrat teorema je trivijalnost.
Korolar 1.2. Izotopne grupe su izomorfne.
Dokaz. Tvrdnja korolara je trivijalna posljedica teorema 1.7, budući da je

svaka grupa ujedno i petlja, te da je izomorfnost poseban slučaj izotopnosti.
2 Ortogonalni latinski kvadrati i projektivne ravnine 13
2 Ortogonalni latinski kvadrati i projektivne

ravnine
Definicija. Neka je (A, ·) konačan grupoid, neka skup A sadrži n različitih

elemenata, te označimo A = {a1 , a2 , . . . , an } (implicitno pretpostavljamo i
fiksiramo linearni uredaj na A). Kvadratnu matricu
 
a1 a1 a1 a2 . . . a 1 an
 a2 a1 a2 a2 . . . a2 an 
(ai · aj )ij =  ..
 
.. . . .. 
 . . . . 
an a1 an a2 . . . an an
(reda n) zovemo tablica množenja (ili Cayleyjeva1 tablica) grupoida (A, ·). Broj
n ∈ N zovemo red od (A, ·).
Definicija. Kvadratna matrica A reda n je latinski kvadrat, ako vrijedi:
• U matrici se nalazi točno n različitih elemenata. Neka su to elementi
skupa2 {a1 , a2 , . . . , an },
• U svakom retku, ai , i = 1 . . . n se nalazi na točno jednom mjestu,
• U svakom stupcu, ai , i = 1 . . . n se nalazi na točno jednom mjestu.

  
1 2 3 1 2 3
Primjer. Matrice  2 3 1  i  3 1 2  su latinski kvadrati reda 3.
3 1 2 2 3 1
Propozicija 2.1. Tablica množenja nekog konačnog grupoida je latinski kvadrat

ako i samo ako je taj grupoid kvazigrupa.
Dokaz. Tvrdnja slijedi direktno iz definicije kvazigrupe i latinskog kvadrata.
Naime, desna rješivost je ekvivalentna pojavljivanju svakog elementa u svakom
retku, dok je lijeva skrativost nužna i dovoljna da osigura jedinstvenost. Analogno
je lijeva rješivost ekvivalentna egzistenciji, a desna skrativost jedinstvenosti
svakog elementa, u svakom stupcu.

(1) (2)
Definicija. Za latinske kvadrate A1 = aij i A2 = aij reda n kažemo
ij ij
da su ortogonalni , ako skup3
n o
(1) (2)
aij , aij : i, j = 1 . . . n
1
Arthur Cayley (1821–1895), britanski matematičar.
2
Možemo bez smanjenja općenitosti uzimati da se radi o skupu {1, 2, . . . , n}.
3
Skup dobiven superpozicijom matrica A1 i A2 .
sadrži n2 različitih parova. Očito je ekvivalentno zahtjevati da je

(1) (2) (1) (2)
ai1 j1 , ai1 j1 6= ai2 j2 , ai2 j2 , čim je i1 6= i2 ili j1 6= j2 .
Kažemo da je skup {A1 , A2 , . . . , At } latinskih kvadrata istog reda ortogonalan,

ako su svaka dva različita elementa tog skupa ortogonalna.
Teorem 2.1. Neka je S = {A1 , A2 , . . . , At } ortogonalan skup latinskih kvadrata,

reda n ≥ 3. Tada je t < n.
Dokaz. Budući da nam je bitan samo raspored elemenata u latinskom kvadratu,
a ne svojstva samih elemenata, možemo bez smanjenja općenitosti svakom
posebno preimenovati elemente; time nećemo pokvariti ni definicijska svojstva
latinskog kvadrata, niti ortogonalnost s drugim latinskim kvadratima; naravno,
uz uvjet da različitim elementima pridružimo različito ime. Svakom latinskom
kvadratu Ai ∈ S preimenujmo prvi redak u (1 2 . . . n). Budući da se u prvom
retku od Ai nalazi svaki element (točno jednom), time su jedinstveno odredena
imena elemenata u svim preostalim retcima od Ai . Dakle, možemo smatrati
da su ! !
1 2 ... n 1 2 ... n
A1 = .. .. .. .. , A2 = .. .. .. .. , ...
. . . . . . . .
!
1 2 ... n
. . . , At = .. .. .. .. .
. . . .
Promotrimo koji brojevi mogu biti na mjestu (2, 1) u tim matricama. Tu ne
može biti 1, jer su te matrice latinski kvadrati. Takoder, zbog medusobne
ortogonalnosti, ti brojevi očito moraju biti različiti, za različite matrice, kojih
ima t. Brojevi su iz skupa {2, 3, . . . , n}, pa slijedi t ≤ n − 1, tj. tvrdnja
teorema.
Primjer. Latinski kvadrati
   
1 2 3 1 2 3
M :=  2 3 1  i N :=  3 1 2 
3 1 2 2 3 1
su ortogonalni, jer njihovom superpozicijom dobivamo skup
 
 (1, 1) (2, 2) (3, 3) 
(2, 3) (3, 1) (1, 2)
(3, 2) (1, 3) (2, 1)
 
u kojem se nalaze svi mogući uredeni parovi elemenata iz skupa {1, 2, 3}.
Možemo po teoremu 2.1 zaključiti da ne postoji ni jedan latinski kvadrat koji
bi bio istovremeno ortogonalan sa M i N .
Definicija. Ako ortogonalan skup latinskih kvadrata reda n ima n−1 element,
kažemo da je taj skup potpun (ili zasićen).
Teorem 2.2. Neka je n = pm ≥ 3, gdje je p prost broj, m ∈ N. Tada postoji

potpun skup latinskih kvadrata reda n.
Dokaz. Za brojeve oblika n = pm postoji4 konačno (Galoisovo5 ) polje reda n,

u oznaci (GF (n), +, ·). Neka su svi (medusobno različiti) elementi tog polja
sljedeći6 : a0 = 0, a1 = 1, a2 , a3 , . . ., an−1 . Definirajmo matrice

(k)
Ak = aij k = 1...n − 1 (1)
i,j=0...n−1
na sljedeći način:
(k)
aij := ak ai + aj i, j = 0 . . . n − 1 k = 1 . . . n − 1. (2)
Dokažimo da je svaka matrica iz (1) latinski kvadrat. Budući da u našem

polju ima n elemenata, kao i mjesta u svakom retku (stupcu) matrice Ak ,
dovoljno je dokazati da se u svakom retku (stupcu) pojavljuju samo različiti
elementi. Pretpostavimo da matrica Ak u istom retku ima dva ista elementa,
(k) (k)
tj. aij1 = aij2 . Zbog (2) vrijedi:
ak ai + aj 1 = ak ai + aj 2 ⇒ aj 1 = aj 2 ⇒ j1 = j2 ,
pa vidimo da ti elementi moraju biti i u istom stupcu. Slično za stupce,

(k)
pretpostavimo da matrica Ak u istom stupcu ima dva ista elementa, tj. ai1 j =
(k)
ai2 j . Opet zbog (2) imamo:
ak ai 1 + aj = ak ai 2 + aj ⇒ ak ai 1 = ak ai 2 ⇒ ak (ai1 − ai2 ) = 0.
Sad iskoristimo činjenicu da u polju nema djelitelja nule, te ak 6= 0 (jer je

k > 0), pa imamo
ai 1 − ai 2 = 0 ⇒ ai 1 = ai 2 ⇒ i1 = i2 .
Dakle, matrice (1) su latinski kvadrati (reda n). Dokažimo još da su svaka
dva medusobno ortogonalna. Neka su k, k 0 ∈ {1, 2, . . . , n − 1} td k 6= k 0 .
Uočimo da je tada i ak 6= ak0 , tj. ak − ak0 6= 0. Pretpostavimo da za neke
i1 , i2 , j1 , j2 ∈ {0, 1, . . . , n − 1} vrijedi

(k) (k0 ) (k) (k0 )
ai1 j1 , ai1 j1 = ai2 j2 , ai2 j2 .
(k) (k) (k0 ) (k0 )

To povlači ai1 j1 = ai2 j2 i ai1 j1 = ai2 j2 , iz čega slijede izrazi
ak ai 1 + aj 1 = ak ai 2 + aj 2 , (3)
4
Vidi [??], str. 280.
5
Évariste Galois (1811–1832), francuski matematičar.
6
0 je neutralni element za operaciju +, a 1 za operaciju · u danom polju.
ak0 ai1 + aj1 = ak0 ai2 + aj2 . (4)

Nakon što od (3) oduzmemo (4), te iskoristimo komutativnost, asocijativnost
i distributivnost u polju, dobijemo
(ak − ak0 )ai1 = (ak − ak0 )ai2 ⇒ (ak − ak0 )(ai1 − ai2 ) = 0,
⇒ ai 1 − ai 2 = 0 ⇒ ai 1 = ai 2 ⇒ i1 = i2 .
Nakon što izraz i1 = i2 stavimo u (3), trivijalno slijedi i j1 = j2 , pa su latin-
ski kvadrati Ak i Ak0 ortogonalni (uočimo da to povlači i da su medusobno
različiti). Stoga je skup {A1 , A2 , . . . , An−1 } ortogonalan, te očito sadrži n − 1
različitih elemenata, pa je potpun.
Teorem 2.3. Neka su n ≥ 3, t ≥ 2 prirodni brojevi. Postoji ortogonalan

skup od t latinskih kvadrata reda n ako i samo ako postoji matrica reda (t +
2, n2 ) s elementima iz skupa {1, 2, . . . , n}, koja ima svojstvo da stupci svake
podmatrice reda (2, n2 ) tvore n2 različitih uredenih parova iz skupa {1, 2, . . . , n}
(ili ekvivalentno tomu, da se pojavljuju svi mogući uredeni parovi elemenata iz
tog skupa)7 . Nazovimo to svojstvo (∗).
Dokaz. Neka su

(1) (2) (t)
A1 = aij , A2 = aij , ..., At = aij
ij ij ij
t latinskih kvadrata reda n, takvih da su svaka dva različita medusobno or-

togonalna. Neka su, bez smanjenja općenitosti, elementi svih tih latinskih
kvadrata iz skupa {1, 2, . . . , n}. Posložimo elemente tih matrica u matricu
reda (t + 2, n2 ) na sljedeći način:
 
1 1 ... 1 2 2 ... 2 ... n n ... n
 
 1 2 ... n 1 2 ... n ... 1 2 ... n 
 
 (1) (1) (1) (1) (1) (1) (1) (1) (1)

 a
 11 a12 . . . a1n a21 a22 . . . a2n . . . an1 an2 . . . ann 

A :=  (2) (2) .
 a11 a12 . . . a(2) 1n a
(2)
21 a
(2)
22 . . . a
(2)
2n . . . a
(2)
n1 a
(2)
n2 . . . a
(2) 
nn

 
 .. .. . . .. .. .. . . .. . . .. .. . . .. 
 . . . . . . . . . . . . . 
 
(t) (t) (t) (t) (t) (t) (t) (t) (t)
a11 a12 . . . a1n a21 a22 . . . a2n . . . an1 an2 . . . ann
Ako primjetimo da je svaka podmatrica reda (2, n2 ) matrice A zapravo kombi-

nacija 2 različita retka matrice A, lako se vidi da joj stupci tvore sve različite
uredene parove (njih n2 ). Naime, za prva dva retka je poprilično jasno. Ako bi
i-ti redak (2 < i ≤ t + 2) s prvim ili drugim retkom tvorio dva jednaka uredena
para, to bi bilo u kontradikciji s činjenicom da je Ai−2 latinski kvadrat. Ako
bi i-ti i j-ti redak (2 < i < j ≤ t + 2) tvorili dva jednaka uredena para, to
7
Takvu matricu zovemo ortogonalna shema reda n, jakosti 2 i indeksa 1. Vidi [??], str.
25. ili [??], str. 140. odnosno str. 225.
bi bilo u kontradikciji s ortogonalnošću latinskih kvadrata Ai−2 i Aj−2 . Dakle,

matrica A ima i svojstvo (∗).
Obratno, neka je A0 matrica tipa (t + 2, n2 ), s elementima iz {1, 2, . . . , n}, koja
ima svojstvo (∗). Primjetimo očitu činjenicu da se svaki broj u svakom retku
pojavljuje točno n puta. Naime, ako bi se neki broj k pojavljivao više od n
puta u i-tom retku, tada bi tvorio više od n uredenih parova oblika (k, ·), u
nekoj podmatrici u kojoj se nalazi i-ti redak, pa bi neka dva para morala biti
jednaka. Ako bi se pak k pojavljivao manje od n puta, tada bi se neki drugi
broj k 0 morao pojaviti više od n puta, pa provedemo analogno razmatranje
za k 0 . Takoder primjetimo da se svojstvo (∗) neće pokvariti pri permutiranju
stupaca i/ili redaka matrice A0 , pa možemo pretpostaviti da A0 ima prvi redak
kao matrica A. Promotrimo početni komad duljine n drugog retka matrice
A0 . Iznad tog komada se nalaze samo jedinice, pa prvih n stupaca možemo
permutirati da nam taj početni komad bude (1 2 . . . n), bez da se promi-
jeni prvi redak. To ponovimo i za sljedeći blok duljine n (ispod dvojki), te
analogno sve do kraja drugog retka. Dobili smo da prva dva retka matrice
A0 izgledaju kao prva dva retka matrice A, te je ostalo sačuvano svojstvo (∗).
Dakle, bez smanjenja općenitosti, neka je A0 = A. Sad očito možemo reverzi-
bilnim postupkom (dobivanja matrice A iz skupa {A1 , A2 , . . . , At }) iz matrice
A dobiti skup S := {A1 , A2 , . . . , At }. Lako se vidi da svojstvo (∗) i prva dva
retka matrice A garantiraju da su A1 , A2 , . . . , At latinski kvadrati. Jednako
je lako vidjeti da svojstvo (∗) povlači i medusobnu ortogonalnost od Ai i Aj ,
i, j = 1 . . . t td i 6= j. Stoga je S ortogonalan skup od t latinskih kvadrata reda
n.
Primjer. Ortogonalna shema latinskih kvadrata M i N iz predhodnog prim-
jera je  
1 1 1 2 2 2 3 3 3
 1 2 3 1 2 3 1 2 3 
 .
 1 2 3 2 3 1 3 1 2 
1 2 3 3 1 2 2 3 1
Primjer. Dva ortogonalna latinska kvadrata reda 10 (prvi se dobije uzimajući

u obzir samo znamenke jedinica brojeva u matrici, a drugi gledajući samo
znamenke desetica):
 
00 67 58 49 91 83 75 12 24 36
 76 11 07 68 59 92 84 23 35 40 
 
 85 70 22 17 08 69 93 34 46 51 
 
 94 86 71 33 27 18 09 45 50 62 
 
 19 95 80 72 44 37 28 56 61 03 
 38 29 96 81 73 55 47 60 02 14  .
 
 
 57 48 39 90 82 74 66 01 13 25 
 
 21 32 43 54 65 06 10 77 88 99 
 
 42 53 64 05 16 20 31 89 97 78 
63 04 15 26 30 41 52 98 79 87
Definicija. (Konačna) projektivna ravnina Π (reda n ∈ N \ {1}) je uredena

trojka (T, P, I) nepraznih skupova; elemente skupa T zovemo točke, skupa P
pravci , a I ⊆ T × P je binarna relacija koju zovemo relacija incidencije (ako
je (T, p) ∈ I, kažemo da točka T leži na pravcu p, pravac p prolazi točkom T ,
ili da pravac p sadrži 8 točku T ), te vrijedi9 :
(A1) Za svake dvije različite točke postoji jedinstven pravac na kojem one leže.
(A2) Za svaka dva različita pravca postoji jedinstvena točka kojom oni prolaze.
(A3) Svakom točkom prolazi točno n + 1 pravac.
(A4) Svaki pravac sadrži točno n + 1 točku.
Napomena. Primjetimo da je definicija projektivne ravnine simetrična s

obzirom na pojmove ’točka’ i ’pravac’. Stoga koju god tvrdnju dokažemo,
vrijediti će i njoj dualna tvrdnja dobivena supstitucijom ’točka’↔’pravac’.
Propozicija 2.2. Projektivna ravnina reda n sadrži n2 + n + 1 točku i isto

toliko pravaca.
Dokaz. Neka je P bilo koja točka. Kroz nju (po (A3)) prolazi n + 1 različitih
pravaca, od kojih svaki sadrži n različitih točaka koje nisu P (po (A4)). Ti
se pravci sijeku u P pa nemaju drugih zajedničih točaka (po (A2)). Dakle,
imamo 1 + (n + 1) · n = n2 + n + 1 različitih točaka. Ostaje provjeriti da
nema preostalih. Ako je Q neka točka različita od P , onda (po (A1)) postoji
jedinstven pravac koji ih spaja. Taj pravac je jedan od onih n+1, pa smo točku
Q već uračunali. Dakle, točaka ima n2 + n + 1, a po prethodnoj napomeni,
isto toliko ima i pravaca.
Primjer. Ako stavimo T := {1, 2, . . . , 7} i
P := {{1, 2, 3}, {3, 4, 5}, {1, 5, 6}, {1, 4, 7}, {2, 5, 7}, {3, 6, 7}, {2, 4, 6}},
tada se lako provjeri da je (T, P, ∈) projektivna ravnina (reda 2), koju zovemo
Fanova10 ravnina. Možemo ju predočiti slikom:
8
Za dva različita pravca koja sadrže istu točku kažemo da se sijeku u toj točki, te je ta
točka sjecište danih pravaca.
9
Projektivna ravnina se najčešće definira pomoću tri aksioma: (A1), (A2), (A5): Postoje
4 točke od kojih nikoje tri nisu na istom pravcu. Ako je neki od skupova T ili P konačan, tada
se pokaže da vrijede (A3) i (A4) za neki n ∈ N, kojeg tada zovemo red konačne projektivne
ravnine. Vidi npr. [??], str. 79. ili [??], str. 55.
10
Gino Fano (1871–1952), talijanski matematičar.
5 7
4
1 2 3
Teorem 2.4. Neka je n ≥ 3 prirodan broj. Postoji projektivna ravnina reda n

ako i samo ako postoji potpun skup latinskih kvadrata reda n.
Dokaz. Neka je (T, P, I) projektivna ravnina reda n, te fiksirajmo neki pravac
p. Neka su sve (medusobno različite) točke tog pravca P1 , P2 , . . . , Pn+1 . Pre-
ostalo je n2 + n + 1 − (n + 1) = n2 različitih točaka koje ne leže na pravcu
p. Neka su sve takve Q1 , Q1 , . . . , Qn2 . Kroz svaku točku Pi prolazi još n ra-
zličitih pravaca koji nisu p, pa tim n injektivno pridružimo oznake iz skupa
{1, 2, . . . , n}, za i = 1 . . . n + 1 (dakle, dva pravca s istom oznakom ne moraju
biti jednaka, dok dva pravca s istom oznakom koji oba prolaze točkom Pi , za
neki i ∈ {1, 2, . . . , n} moraju biti isti pravac). Definirajmo aij kao pravac koji
je jedinstveno odreden točkama Pi i Qj , te promotrimo matricu
A := (oznaka od aij )i=1...n+1,j=1...n2
reda (n + 1, n2 ). Elementi te matrice su očito iz skupa {1, 2, . . . , n}. Dokažimo

da A ima svojstvo (∗). Ako pretpostavimo da nije tako, tada
∃i1 , i2 ∈ {1, 2, . . . , n + 1}, i1 6= i2 , ∃j1 , j2 ∈ {1, 2, . . . , n2 }, j1 6= j2
td (oznaka od ai1 j1 , oznaka od ai2 j1 ) = (oznaka od ai1 j2 , oznaka od ai2 j2 ).

Izjednačavanjem prvih komponenti uredenih parova dobijemo da je oznaka od
ai1 j1 ista kao i oznaka od ai1 j2 , za pravce ai1 j1 i ai1 j2 koji oba prolaze točkom
Pi1 . Stoga mora biti ai1 j1 = ai1 j2 . Potpuno analogno je i ai2 j1 = ai2 j2 . Neka je
q pravac odreden točkama Qj1 i Qj2 . Vrijedi
Qj1 leži na ai1 j1 = ai1 j2 sadržava Qj2

(A1)
⇒ q = ai1 j2 ⇒ Pi1 leži na q.
Potpuno analogno se vidi da i Pi2 leži na q, pa je p = q (po (A1)). To povlači
da Qj1 leži na p, što je očita kontradikcija. Dakle, matrica A reda (n + 1, n2 ), s
elementima iz skupa {1, 2, . . . , n}, ima svojstvo (∗). Prema teoremu 2.3, pos-
toji (n − 1)-člani ortogonalan skup latinskih kvadrata reda n, a to je upravo
potpun skup latinskih kvadrata reda n.

Obratno, ako postoji potpun skup latinskih kvadrata reda n, tada po teoremu
2.3 postoji matrica A reda (n + 1, n2 ), s elementima iz {1, 2, . . . , n}, koja ima
svojsto (∗). Stupce matrice A proglasimo točkama Q1 , Q2 , . . . , Qn2 (zbog svo-
jstva (∗) svaka dva stupca su različita), te uvedimo još točke11 P1 , P2 , . . . , Pn+1 .
Neka pravac p sadrži točke P1 , P2 , . . . , Pn+1 i samo te. Uzmimo da pravac12
pij , i = 1 . . . n, j = 1 . . . n + 1 prolazi točkom Pj , te onima i samo onima Qk
(k = 1 . . . n2 ) kojima se u j-tom retku nalazi broj i. Provjerimo da je konstruk-
cija dobra, tj. da smo zaista dobili projektivnu ravninu (potrebno je provjeriti
aksiome (A1)-(A4)):
(A1): Za kombinaciju točaka Pi , Pj , i, j = 1 . . . n+1, i 6= j jasno vrijedi (pravac
p je jedini koji ih sadržava). Takoder je jasno i za kombinaciju Qi , Pj ,
i = 1 . . . n2 , j = 1 . . . n + 1 (jedini ih sadržava pravac pkj , gdje je k broj
na mjestu (j, i) matrice A). Za kombinaciju Qi , Qj , i, j = 1 . . . n2 , i 6= j
dovoljno je pokazati da i-ti i j-ti stupac matrice A imaju u točno jednom
retku isti broj (reći ćemo da se preklapaju točno jednom). Budući da
se svaki broj, u svakom retku matrice A javlja točno n puta, broj svih
preklapanja svih stupaca je n2 · n · (n + 1). Očito se zbog svojstva (∗)
dva različita stupca mogu preklapati najviše jednom. Ako se neka dva
stupca ne preklapaju, tada je
2
n n n2 (n2 − 1) n2 (n − 1)(n + 1)
> · n · (n + 1) ⇒ > ,
2 2 2 2
što je nemoguće. Dakle, svaka dva stupca se preklapaju točno jednom.
Neka se broj k nalazi u stupcima i i j matrice A, u istom retku r. Sada
je jasno da je pkr jedini pravac koji sadrži točke Qi , Qj .
(A2): Za pravce p i pij , i = 1 . . . n, j = 1 . . . n + 1 očito vrijedi, sijeku se samo

u točki Pj . Takoder je jasno da je jedina zajednička točka pravaca pi1 j i
pi2 j , i1 , i2 = 1 . . . n, i1 6= i2 , j = 1 . . . n + 1 upravo Pj . Sad promotrimo
pravce pi1 j1 i pi2 j2 , i1 , i2 = 1 . . . n, j1 , j2 = 1 . . . n + 1, j1 6= j2 . Retci
j1 i j2 matrice A će (svojstvo (∗)) tvoriti sve uredene parove iz skupa
{1, 2, . . . , n}, pa izmedu ostalog i par (i1 , i2 ), i to točno jednom. Zato
promatrani pravci imaju jedinstveno sjecište.
(A3): Za točke Pi , i = 1 . . . n + 1 očito vrijedi. Medutim, vrijedi i za Qj ,

j = 1 . . . n2 , jer se u svakom stupcu matrice A nalazi n + 1 element.
(A4): Za pravac p očito vrijedi. Pravac pij , i = 1 . . . n, j = 1 . . . n + 1, osim

Pj , sadržava još točno n različitih točaka, jer se u j-tom retku matrice A
broj i pojavljuje točno n puta.
11
Točke Qj , j = 1 . . . n2 zovemo prave točke, a Pi , i = 1 . . . n + 1 idealne točke.
12
Pravac p zovemo idealan pravac, a preostale pij , i = 1 . . . n, j = 1 . . . n + 1 pravi pravci .
Korolar 2.1. (Veblen13 –Bussey14 ) Za svaku prim-potenciju15 pn postoji pro-

jektivna ravnina reda pn .
Dokaz. Za pn = 2 imamo Fanovu ravninu. Za ostale prim-potencije egzisten-
cija slijedi direktno iz teorema 2.2 i teorema 2.4.
Napomena. Još uvijek nije dokazana hipoteza da je red svake konačne projek-
tivne ravnine prim-potencija (obrat korolara 18), niti je pronaden kontraprim-
jer. Hipoteza je postala poznata je kao Hipoteza o prim-potencijama 16 .
Dodatak: Bruck–Ryserov teorem
Teorem 2.5. Broj n ∈ N može se zapisati u obliku n = k 2 + m2 za neke

k, m ∈ Z ako i samo ako se u rastavu broja n na proste faktore, svaki prosti
faktor p za koji je p ≡ 3 (mod 4) javlja s parnom potencijom.
Dokaz. Vidi [??], str. 43.
Teorem 2.6. (Lagrange17 ) Za svaki n ∈ N postoje x, y, z, w ∈ Z takvi da je
n = x2 + y 2 + z 2 + w 2 .
Dokaz. Vidi [??], str. 44.–46.

Lema 2.1. Neka je n ∈ N takav da je n = p2 + q 2 za neke p, q ∈ Q. Tada
postoje m, k ∈ Z takvi da je n = m2 + k 2 .
2 2
Dokaz. Neka je n = pq11 + pq22 , gdje su p1 , p2 ∈ Z, q1 , q2 ∈ N. Slijedi
(q1 q2 )2 n = p21 + p22 . Po teoremu 2.5 slijedi da se u prikazu broja (q1 q2 )2 n na
proste faktore svaki prosti faktor p za kojeg je p ≡ 3 (mod 4) javlja s parnom
potencijom. U prikazu broja (q1 q2 )2 na proste faktore očito se svaki prosti
faktor javlja s parnom potencijom. Dakle, u prikazu broja n na proste faktore
svaki prosti faktor p za kojeg je p ≡ 3 (mod 4) se javlja s parnom potencijom.
Po teoremu 2.5 slijedi da je n = k 2 + m2 za neke k, m ∈ Z.
Lema 2.2. Za brojeve a, b, c, d, x, y, w, z ∈ R vrijedi identitet
(a2 + b2 + c2 + d2 )(x2 + y 2 + z 2 + w2 ) =
= (ax − by − cz − dw)2 + (bx + ay − dz + cw)2 +
+ (cx + dy + az − bw)2 + (dx − cy + bz + aw)2 .
13
Oswald Veblen (1880–1960), američki matematičar.
14
William Henry Bussey (1879–19??), američki matematičar.
15
Prim-potencija je broj oblika pn , za neke brojeve p, n ∈ N gdje je p prost broj.
16
Eng. “Prime power conjecture”.
17
Joseph-Louis Lagrange (1736–1813), talijansko-francuski matematičar.
Dokaz. Trivijalan je posao izmnožiti obje strane i provjeriti jednakost.

Definicija. Reći ćemo da uredena četvorka (x, y, z, w) ∈ Z4 reprezentira broj
t ∈ Z ako je t = x2 + y 2 + z 2 + w2 .
Teorem 2.7. (Bruck–Ryser18 ) Ne postoji projektivna ravnina reda n ako je

n ≡ 1 ili 2 (mod 4), te nekvadratni dio19 broja n sadrži barem jedan prosti
faktor p takav da je p ≡ 3 (mod 4).
Dokaz. Neka je Π projektivna ravnina reda n, te neka je n ≡ 1 ili 2 (mod 4).
Po propoziciji 2.2, ravnina Π sadrži n2 + n + 1 =: v točku, i isto toliko pravaca.
Lako je vidjeti da je v + 1 ≡ 0 (mod 4). Neka su P1 , P2 , . . . , Pv točke, a
l1 , l2 , . . . , lv pravci ravnine Π. Neka su x1 , x2 , . . . , xv varijable s vrijednostima
u R, te označimo
X
Li := xj i = 1, 2, . . . , v. (5)
{j : Pj leži na li }
Vrijede identiteti:
v
X v
X v
X v
X
L2i =2 xi xj + (n + 1) x2i (6)
i=1 i=1 j=i+1 i=1
v
X v
X v
X 2
L2i =n x2i + xi . (7)
i=1 i=1 i=1
Identitet (6) dobijemo tako da nakon kvadriranja (5) i sumiranja po i =

1, 2, . . . , v iskoristimo aksiome (A1) i (A3). Identitet (7) je malo zgodnije
zapisan identitet (6). Uvedimo još jednu varijablu xv+1 sa vrijednošću u R, te
pribrojimo nx2v+1 u (7). Dobijemo
v
X v+1
X
L2i + nx2v+1 =n x2i + T 2 , (8)
i=1 i=1
gdje je T := vi=1 xi . Po teoremu 2.6 postoje nenegativni brojevi a, b, c, d ∈ Z

P
takvi da je n = a2 + b2 + c2 + d2 . Neka je matrica An ∈ M4 (R) dana s
 
a b c d
 −b a d −c 
An :=  −c −d
.
a b 
−d c −b a
Nije teško vidjeti da je detAn = (a2 +b2 +c2 +d2 )2 = n2 6= 0, pa je An bijektivna

linearna transformacija vektorskog prostora R4 nad poljem R. Ako (x, y, z, w)
18
Herbert John Ryser (1923–1985), američki matematičar.
19 n
Nekvadratni dio broja n ∈ N je broj d2 , gdje je d := max{k ∈ N : k 2 dijeli n}.
reprezentira broj t, tada lema 2.2 povlači da (x, y, z, w)An reprezentira broj
tn. Zato možemo pisati
n(x21 + x22 + x23 + x24 ) = y12 + y22 + y32 + y42 , (9)
gdje je
(y1 , y2 , y3 , y4 ) = (x1 , x2 , x3 , x4 )An . (10)
Sustav (10) možemo napisati u obliku
(x1 , x2 , x3 , x4 ) = (y1 , y2 , y3 , y4 )A−1

n . (11)
Primjetimo da su elementi matrice A−1 n iz Q. Dakle, svaki x1 , x2 , x3 , x4 je

linearna kombinacija varijabli y1 , y2 , y3 , y4 s racionalnim koeficijentima. Te
linearne kombinacije, zajedno s (9) uvrstimo u (8), te dobijemo
v
X v+1
X
L2i + nx2v+1 = y12 + y22 + y32 + y42 + n x2i + T 2 , (12)
i=1 i=5
gdje su L1 , L2 , . . . , Lv , T linearne kombinacije (s racionalnim koeficijantima)

varijabli y1 , y2 , y3 , y4 ,x5 , x6 , . . . , xv+1 . Isti postupak napravimo i za sljedeću
uredenu četvorku (x5 , x6 , x7 , x8 ), i tako dalje, sve do (xv−2 , xv−1 , xv , xv+1 ) (jer
je v + 1 ≡ 0 (mod 4)). Dobijemo identitet
v
X v+1
X
L2i + nx2v+1 = yi2 + T 2 , (13)
i=1 i=1
gdje su L1 , L2 , . . . , Lv , xv+1 , T linearne kombinacije varijabli y1 , y2 , . . . , yv+1 .

Izraz (13) je valjan za svaku valuaciju varijabli y1 , y2 , . . . , yv+1 . Želimo uzeti
takav y1 , da bude y12 = L21 . Da se uvjerimo da je to moguće, promotrimo
sljedeća dva slučaja:
• Ako u linearnoj kombinaciji L1 , y1 dolazi s koeficijentom 1, tada jed-

nadžbu y1 = −L1 očito možemo riješiti po y1 , tj. možemo za y1 uzeti
neku linearnu kombinaciju varijabli y2 , y3 , . . . , yv+1 takvu da je y12 = L21 .
• Ako u linearnoj kombinaciji L1 , y1 dolazi s koeficijentom različitim od

1, tada možemo analogno izvesti isti zaključak kao u prošlom slučaju,
proučavajući jednadžbu y1 = L1 .
Nakon te supstitucije, identitet (13) sada postaje

v
X v+1
X
L2i + nx2v+1 = yi2 + T 2 , (14)
i=2 i=2
gdje su L2 , L3 , . . . , Lv , xv+1 , T linearne kombinacije varijabli y2 , . . . , yv+1 . Pon-

avljajući taj postupak (za y2 , y3 , . . . , yn redom), dobijemo identitet
nx2v+1 = yv+1
2
+ T 2, (15)
gdje su xv+1 , T linearne kombinacije varijable yv+1 . Tada je xv+1 = αyv+1 ,

T = βyv+1 , za neke α, β ∈ Q (primjetimo da su koeficijenti svih linearnih
kombinacija tijekom cijelog dokaza racionalni brojevi – ni jedan korak u dokazu
nije za posljedicu imao gubitak racinalnosti koeficijenata). Izaberimo napokon
yv+1 := 1. Sada (15) povlači
1 2 β 2 1 β
α6=0
nα2 = 1 + β 2 ⇒ n= + , , ∈ Q. (16)
α α α α
Lema 2.1 povlači da je n = m2 + k 2 za neke m, k ∈ Z. Teorem 2.5 povlači
da se u rastavu broja n na proste faktore, svaki prosti faktor p za koji je
p ≡ 3 (mod 4) javlja s parnom potencijom. Očito tada nekvadratni dio broja
n ne sadrži ni jedan prosti faktor p za koji je p ≡ 3 (mod 4). Obratom po
kontrapoziciji dobivamo tvrdnju teorema.
Korolar 2.2. (Bruck–Ryser, alternativna formulacija) Neka je Π projektivna

ravnina reda n, te neka je n ≡ 1 ili 2 (mod 4). Tada je n = k 2 + m2 za neke
k, m ∈ Z.
Dokaz. Vidi prethodni dokaz.

3 Steinerovi sistemi trojki i TS-kvazigrupe 25
3 Steinerovi sistemi trojki i TS-kvazigrupe
Definicija. Steinerov1 sistem trojki (kraće ćemo pisati SST ) reda s (s ∈ N,

s ≥ 3) je familija S tročlanih podskupova s-članog skupa2 S, koja ima svojstvo
da se svaka dva različita elmenta iz S zajedno nalaze u točno jednom elementu
iz S.
Primjer. Očito je skup pravaca Fanove ravnine
{{1, 2, 3}, {3, 4, 5}, {1, 5, 6}, {1, 4, 7}, {2, 5, 7}, {3, 6, 7}, {2, 4, 6}}
SST reda 7.
Teorem 3.1. Ako postoji SST reda s, tada je s ≡ 1 ili 3 (mod 6). Nadalje,
s(s − 1)
taj SST sadrži različitih trojki.
6
Dokaz. Fiksirajmo neki x ∈ S, te promotrimo SST S reda s nad S. Neka se x

nalazi u r različitih trojki iz S. U tih r trojki, uz x se očito moraju pojaviti
svi elementi iz S \ {x}, i to točno jednom svaki, pa je 2r = s − 1, što povlači
da je s neparan. Iz skupa S možemo izabrati

s s(s − 1)
=
2 2
različitih neuredenih parova, a svaka trojka iz S pokriva 3 različita takva para.

Dakle, u S ima s(s−1)
6
∈ N različitih troji. Broj s − 1 je djeljiv s 2, pa jedan
od brojeva s i s − 1 mora biti djeljiv 3, tj. s ≡ 0 ili 1 (mod 3). Budući da je
s neparan, mora biti s ≡ 1 ili 3 (mod 6).
Lema 3.1. (Skolem3 ) Neka je n ∈ N takav da n ≡ 0 ili 1 (mod 4). Tada se

skup {1, 2, . . . , 2n} od 2n elemenata može particionirati4 u n uredenih parova
(ar , br ), r = 1 . . . n, tako da je br − ar = r, r = 1 . . . n.
Dokaz. Ako je n ≡ 0 (mod 4), tada je n = 4m za neki m ∈ N. Promotrimo
1
Jakob Steiner (1796–1863), švicarski matematičar.
2
Bez smanjenja općenitosti možemo uzeti da je S = {1, 2, . . . , s}.
3
Thoralf Albert Skolem (1887–1963), norveški matematičar.
4
Pod “particionirati skup u uredene parove” podrazumijeva se posložiti elemente skupa
u uredene parove tako da se svaki element skupa nalazi u točno jednom paru.
particiju skupa {1, 2, . . . , 2n} koja se sastoji od sljedećih uredenih parova:
(7m, 7m + 1)
(6m − r, 6m + 1 + r) r = 1...m − 2 (samo ako je m ≥ 3)
(4m + 2, 6m + 1) (samo ako je m ≥ 2)
(5m + 2 − r, 7m + 1 + r) r = 1...m − 1 (samo ako je m ≥ 2)
(2m + 1, 6m)
(2m + 1 − r, 2m + 1 + r) r = 1 . . . 2m.
Lako se provjeri da ta particija ima traženo svojstvo.

Ako je pak n ≡ 1 (mod 4), tj. n = 4m + 1 za neki m ∈ N ∪ {0}, tada se
tražena particija sastoji od sljedećih uredenih parova:
(7m + 2, 7m + 3) (samo ako je m ≥ 1)

(4m + 1, 6m + 2) (samo ako je m ≥ 1)
(1, 4m + 2)
(2m + 1 − r, 2m + 1 + r) r = 1 . . . 2m − 1 (samo ako je m ≥ 1)
(2m + 1, 6m + 1) (samo ako je m ≥ 1).
Lema 3.2. (Skolem) Neka je n ∈ N takav da n ≡ 2 ili 3 (mod 4). Tada se

skup {1, 2, . . . , 2n−1, 2n+1} od 2n elemenata može particionirati u n uredenih
parova (ar , br ), r = 1 . . . n, tako da je br − ar = r, r = 1 . . . n.
Dokaz. Ako je n ≡ 2 (mod 4), tada je n = 4m + 2 za neki m ∈ N ∪ {0}.

Promotrimo particiju skupa {1, 2, . . . , 2n−1, 2n+1} koja se sastoji od sljedećih
uredenih parova:
(7m + 3, 7m + 4) (samo ako je m ≥ 1)

(5m + 2 + r, 7m + 3 − r) r = 1...m − 1 (samo ako je m ≥ 2)
(4m + 2, 6m + 3) (samo ako je m ≥ 1)
(4m + 3 + r, 8m + 4 − r) r = 1...m − 1 (samo ako je m ≥ 2)
(2m + 1, 6m + 2)
(r, 4m + 2 − r) r = 1 . . . 2m (samo ako je m ≥ 1)
(4m + 3, 8m + 5).
Lako se provjeri da ta particija ima traženo svojstvo.

(m + 1, m + 2)
(m + 2 + r, 3m + 3 − r) r = 1...m − 1 (samo ako je m ≥ 2)
(2m + 2, 4m + 3) (samo ako je m ≥ 1)
(r, 4m + 3 − r) r = 1...m (samo ako je m ≥ 1)
(4m + 4, 8m + 7)
(4m + 4 + r, 8m + 6 − r) r = 1 . . . 2m (samo ako je m ≥ 1)
(2m + 3, 6m + 5).
Lema 3.3. (Skolem) Neka je n ∈ N takav da n ≡ 0 ili 3 (mod 4). Tada se

skup {1, 2, . . . , n, n + 2, . . . , 2n + 1} od 2n elemenata može particionirati u n
uredenih parova (ar , br ), r = 1 . . . n, tako da je br − ar = r, r = 1 . . . n.
Dokaz. Ako je n ≡ 0 (mod 4), tada je n = 4m za neki m ∈ N. Tražena

particija skupa {1, 2, . . . , n, n + 2, . . . , 2n + 1} sastoji se od sljedećih uredenih
parova:
(7m + 1, 7m + 2)
(6m − r, 6m + 1 + r) r = 1...m − 1 (samo ako je m ≥ 2)
(4m, 6m + 1)
(2m − r, 2m + r) r = 1 . . . 2m − 1
(2m, 6m).

(7m + 6, 7m + 7)
(6m + 4 − r, 6m + 5 + r) r = 1...m (samo ako je m ≥ 1)
(6m + 4, 8m + 7) (samo ako je m ≥ 1)
(2m + 2, 6m + 5)
(2m + 2 − r, 2m + 2 + r) r = 1 . . . 2m + 1.
Lema 3.4. (Skolem) Neka je n ∈ N \ {1} takav da n ≡ 1 ili 2 (mod 4). Tada
se skup {1, 2, . . . , n, n + 2, . . . , 2n, 2n + 2} od 2n elemenata može particionirati
u n uredenih parova (ar , br ), r = 1 . . . n, tako da je br − ar = r, r = 1 . . . n.
Dokaz. Neka je prvo n = 4m + 1 za neki m ∈ N \ {1}. Tražena particija skupa

{1, 2, . . . , n, n + 2, . . . , 2n, 2n + 2} sastoji se od sljedećih uredenih parova:
(7m + 3, 7m + 4)
(6m + 1 − r, 6m + 2 + r) r = 1...m
(6m + 1, 8m + 4)
(2m + 1, 6m + 2)
(2m + 1 − r, 2m + 1 + r) r = 1 . . . 2m.
Za n = 5 (m = 1), skup {1, 2, 3, 4, 5, 7, 8, 9, 10, 12} možemo particionirati na
sljedeći način: {(2, 3), (7, 9), (1, 4), (8, 12), (5, 10)}. Lako se vidi da je to tražena
particija.
Neka je sada n = 4m + 2 za neki m ∈ N. Tražena particija se sastoji od
sljedećih uredenih parova:
(7m + 3, 7m + 4)
(2m + 1 − r, 2m + 2 + r) r = 1 . . . 2m
(8m + 4, 8m + 6)
(4m + 4, 6m + 4) (samo ako je m ≥ 2)
(2m + 2, 6m + 2)
(2m + 1, 6m + 3).
Slučaj n = 2 (m = 0) je trivijalan; {(1, 2), (4, 6)} je tražena particija skupa
{1, 2, 4, 6}.
Teorem 3.2. Neka je n ∈ N. Tada postoji SST reda 6n + 1.
Dokaz. Neka je S := {1, 2, . . . , 6n + 1}. Ako je n ≡ 0 ili 1 (mod 4) (slučaj
A), tada se po lemi 3.1 brojevi 1, 2, . . . , 2n mogu particionirati u n uredenih
parova (ar , br ), r = 1 . . . n takvih da je br − ar = r, r = 1 . . . n. Ako je pak
n ≡ 2 ili 3 (mod 4) (slučaj B), tada se po lemi 3.2 može dobiti particija s istim
svojstvom, brojeva 1, 2, . . . , 2n − 1, 2n + 1. Lako se vidi da je
(1, 2, . . . , n, n + a1 , n + a2 , . . . , n + an , n + b1 , n + b2 , . . . , n + bn )
permutacija skupa {1, 2, . . . , 3n} u slučaju A, odnosno {1, 2, . . . , 3n−1, 3n+1}
u slučaju B. Definirajmo5
n o
S := {x, x +(6n+1) r, x +(6n+1) n +(6n+1) br } : x = 1 . . . 6n + 1, r = 1 . . . n ,
5
Operacija +(6n+1) je zbrajanje modulo 6n + 1, tj. a +(6n+1) b je ostatak pri cjelobrojnom
dijeljenju broja a+b sa 6n+1. Analogno za operaciju −(6n+1) , uz napomenu da je ostatak pri
cjelobrojnom dijeljenju po definiciji nenegativan broj. Takoder, primjetimo da je 0 ≡ 6n + 1.
te pokažimo da je S SST (u tom slučaju će očito biti SST reda 6n + 1 =: s).
U S se nalazi najviše
s(s − 1)
(6n + 1) · n = (1)
6
različitih trojci; prema tome, dovoljno je dokazati da se svaki par različitih
elemenata iz S nalazi u nekoj trojci u S (nakon što dokažemo tu tvrdnju,
slijediti će da takva trojka mora biti jedinstvena; kad ne bi bila, svih trojki
u S bi bilo strogo više od (1) - teorem 3.1). Neka su y, z ∈ S, takvi da je
y 6= z. Promotrimo razlike (medusobno suprotne, s obzirom na operaciju
+(6n+1) ) z −(6n+1) y i y −(6n+1) z. Te su razlike postavljene simetrično u skupu
{1, 2, . . . , 6n}, tj. točno jedna se nalazi u skupu {1, 2, . . . , 3n} u slučaju A,
odnosno u skupu {1, 2, . . . , 3n − 1, 3n + 1} u slučaju B. Dakle, u oba slučaja
točno jedna razlika se nalazi u skupu
{1, 2, . . . , n, n + a1 , n + a2 , . . . , n + an , n + b1 , n + b2 , . . . , n + bn }.
Neka je, bez smanjenja općenitosti, ta razlika z −(6n+1) y (inače zamjenimo

nazive y ↔ z). Mogu nastupiti tri slučaja:
• z −(6n+1) y = r ∈ {1, 2, . . . , n}. Tada očito vrijedi
{z, y} ⊂ {y, y +(6n+1) r, y +(6n+1) n +(6n+1) br } ∈ S.

| {z }
z
• z −(6n+1) y = n + br , r ∈ {1, 2, . . . , n}. Tada očito vrijedi
{z, y} ⊂ {y, y +(6n+1) r, y +(6n+1) n +(6n+1) br } ∈ S.

| {z }
z
• z −(6n+1) y = n + ar , r ∈ {1, 2, . . . , n}. Vrijedi:
y −(6n+1) r +(6n+1) n +(6n+1) br =

= y +(6n+1) n +(6n+1) (br −(6n+1) r)
= y +(6n+1) n +(6n+1) ar
=z
⇒ {z, y} ⊂ {y −(6n+1) r, y, y −(6n+1) r +(6n+1) n +(6n+1) br } ∈ S.

| {z }
z
Dakle, S je SST reda 6n + 1.

Teorem 3.3. Neka je n ∈ N ∪ {0}. Tada postoji SST reda 6n + 3.

Dokaz. Za n = 0 traženi SST reda 3 je {1, 2, 3} . Za n = 1 lako se provjeri
da je familija

{1, 2, 3}, {4, 5, 6}, {7, 8, 9}, {1, 4, 7},
{2, 5, 8}, {3, 6, 9}, {1, 5, 9}, {2, 6, 7},

{3, 4, 8}, {1, 6, 8}, {2, 4, 9}, {3, 5, 7}
SST reda 9. Pretpostavimo da je n ≥ 2 i označimo S := {1, 2, . . . , 6n+3}. Ako

je n ≡ 0 ili 3 (mod 4) (slučaj A), tada se po lemi 3.3 brojevi 1, 2, . . . , n, n +
2, . . . , 2n + 1 mogu particionirati u n uredenih parova (ar , br ), r = 1 . . . n
takvih da je br − ar = r, r = 1 . . . n. Ako je pak n ≡ 1 ili 2 (mod 4) (slučaj
B), tada po lemi 3.4 postoji particija s istim svojstvom, brojeva 1, 2, . . . , n, n +
2, . . . , 2n, 2n + 2. Lako se vidi da je
(1, 2, . . . , n, n + a1 , n + a2 , . . . , n + an , n + b1 , n + b2 , . . . , n + bn )
permutacija skupa {1, 2, . . . , 2n, 2n+2, . . . , 3n+1} u slučaju A, odnosno skupa
{1, 2, . . . , 2n, 2n + 2, . . . , 3n, 3n + 2} u slučaju B. Definirajmo familiju
n o
S := {x, x +(6n+3) r, x +(6n+3) n +(6n+3) br } : x = 1 . . . 6n + 3, r = 1 . . . n
[n o
{x, x + 2n + 1, x + 4n + 2} : x = 1 . . . 2n + 1 ,
te pokažimo da je S SST (u tom slučaju će očito biti SST reda 6n + 3 =: s).
U S se nalazi najviše
(6n + 3)(6n + 2) s(s − 1)
(6n + 3) · n + 2n + 1 = = (2)
6 6
različitih trojci; prema tome, dovoljno je dokazati da se svaki par različitih
elemenata iz S nalazi u nekoj trojci u S (nakon što dokažemo tu tvrdnju,
slijediti će da takva trojka mora biti jedinstvena; kad ne bi bila, svih trojki
u S bi bilo strogo više od (2) - teorem 3.1). Neka su y, z ∈ S, takvi da je
y 6= z. Promotrimo razlike (medusobno suprotne, s obzirom na operaciju
+(6n+3) ) z −(6n+3) y i y −(6n+3) z. Te su razlike postavljene simetrično u skupu
{1, 2, . . . , 6n + 2}, tj. točno jedna se nalazi u skupu {1, 2, . . . , 3n + 1} u slučaju
A, odnosno u skupu {1, 2, . . . , 3n, 3n + 2} u slučaju B. Dakle, u oba slučaja
točno jedna razlika iznosi 2n + 1, ili se nalazi u skupu
{1, 2, . . . , n, n + a1 , n + a2 , . . . , n + an , n + b1 , n + b2 , . . . , n + bn }.
Neka je, bez smanjenja općenitosti, ta razlika z −(6n+3) y (inače zamjenimo
nazive y ↔ z). Mogu nastupiti četiri slučaja:
• z −(6n+3) y = 2n + 1. Neka je x ostatak pri cjelobrojnom dijeljenju broja
y sa 2n + 1. Primjetimo da je tada
{z, y} ⊂ {x, x + 2n + 1, x + 4n + 2} ∈ S.
• z −(6n+3) y = r ∈ {1, 2, . . . , n}. Tada očito vrijedi

{z, y} ⊂ {y, y +(6n+3) r, y +(6n+3) n +(6n+3) br } ∈ S.
| {z }
z
• z −(6n+3) y = n + br , r ∈ {1, 2, . . . , n}. Tada očito vrijedi

{z, y} ⊂ {y, y +(6n+3) r, y +(6n+3) n +(6n+3) br } ∈ S.
| {z }
z
• z −(6n+3) y = n + ar , r ∈ {1, 2, . . . , n}. Vrijedi:

y −(6n+3) r +(6n+3) n +(6n+3) br =
= y +(6n+3) n +(6n+3) (br −(6n+3) r)
= y +(6n+3) n +(6n+3) ar = z
⇒ {z, y} ⊂ {y −(6n+3) r, y, y −(6n+3) r +(6n+3) n +(6n+3) br } ∈ S.
| {z }
z
Dakle, S je SST reda 6n + 3.

Korolar 3.1. Neka je s ∈ N, s ≥ 3. Postoji SST reda s ako i samo ako je
s ≡ 1 ili 3 (mod 6).
Dokaz. Tvrdnja slijedi direkno iz teorema 3.1, 3.2 i 3.3.
Definicija. Za grupoid (Q, ·) kažemo da je totalno simetričan, ako
∀a, b, c ∈ Q ab = c ⇒ xy = z,
gdje je {x, y, z} bilo koja permutacija skupa {a, b, c}. Totalno simetričnu kvazi-
grupu kraće zovemo TS-kvazigrupa.
Teorem 3.4. Grupoid (Q, ·) je totalno simetričan ako i samo ako vrijede bilo
koja dva od tri identiteta:
ab = ba (3)
ab · b = a (4)
a · ab = b (5)
∀a, b, c ∈ Q. Nadalje, totalno simetričan grupoid je TS-kvazigrupa.
Dokaz. Neka je (Q, ·) totalno simetričan grupoid, te neka su a, b, c ∈ Q takvi
da je ab = c. To povlači identitete ba = c, cb = a i ac = b. Dakle, imamo:
ab = c = ba ⇒ (3)
cb = a, ab = c ⇒ ab · b = a ⇒ (4)
ac = b, ab = c ⇒ a · ab = b ⇒ (5).
Dokažimo da bilo koja dva od tri identiteta (3), (4) i (5) povlače preostalog.
Vrijedi:
(3) (3) (3)
a = ab · b = b · ab = b · ba ⇒ (4) ⇔ (5),
(5) (4) (4)
ab = (ba)(ba · a) · b = (ba · b)b = ba ⇒ (4), (5) ⇒ (3).
Dokažimo sada da identiteti (3), (4) i (5) zajedno povlače totalnu simetričnost.
(5)
Neka su a, b, c ∈ Q takvi da je ab = c. Slijede identiteti ac = a · ab = b i
(4)
cb = ab · b = a, a zatim (3) povlači ba = c, ca = b i bc = a. Time smo pokrili
sve permutacije skupa {a, b, c}.
Još moramo dokazati da je totalno simetričan grupoid kvazigrupa. To je
takoder trivijalno, budući da je ax = b ⇔ x = ba, te ya = b ⇔ y = ab.
Definicija. Grupoid (Q, ·) je idempotentan, ako je aa = a ∀a ∈ Q. Idempo-

tentnu TS-kvazigrupu kraće zovemo ITS-kvazigrupa.
Teorem 3.5. Neka je s ∈ N, s ≥ 3. Postoji ITS-kvazigrupa reda s ako i samo

ako postoji SST reda s.
Dokaz. U dokazu oba smjera eksplicitno ćemo konstruirati iz jedne strukture
drugu.
⇒ Neka je (Q, ·) ITS-kvazigrupa reda s. Definirajmo familiju
n o
S := {a, b, ab} : a, b ∈ Q td a 6= b ,
te uvjerimo se da je ona SST nad Q. Očito je svaki par različitih eleme-

nata iz Q sadržan u nekoj trojci u S. Takoder je lako uočiti da je svaki
element iz S zaista tročlan skup. Pretpostavimo da se a, b ∈ Q takvi da
je a 6= b nalaze zajedno u dvije trojke iz S, {a, b, ab} i {a, b, c}. Tada
mora vrijediti jedna od sljedećih tvrdnji: ab = c, ba = c, bc = a, cb = a,
ac = b, ca = b. Bilo koja od tih tvrdnji zbog totalne simetričnosti povlači
ab = c. Dakle, a i b se zajedno nalaze u točno jednoj trojci iz S, pa je S
SST reda s.
⇐ Neka je S SST reda s nad nekim skupom Q (card(Q) = s). Vrijedi:
∀a, b ∈ Q td a 6= b ∃!c ∈ Q td {a, b, c} ∈ S. (6)
Definirajmo operaciju · na Q, na sljedeći način:
∀a, b ∈ Q td a 6= b ab := c, gdje je c iz (6), (7)
∀d ∈ Q dd := d. (8)
Definicija (8) povlači idempotentnost, dok (7), odnosno (6) povlače to-
talnu simetričnost grupoida (Q, ·). Dakle, (Q, ·) je (po teoremu 3.4)
ITS-kvazigrupa (reda s).
Korolar 3.2. Postoji ITS-kvazigrupa reda s ako i samo ako je s ≡ 1 ili 3

(mod 6).
Dokaz. Trivijalna posljedica korolara 3.1 i teorema 3.5.
Definicija. Grupoid (Q, ·) je unipotentan ako ∃e ∈ Q takav da je aa = e
∀a ∈ Q. Unipotentnu TS-kvazigrupu kraće zovemo UTS-kvazigrupa.
Napomena. Unipotentnu totalno simetričnu petlju kraće zovemo UTS-petlja.
U unipotentnoj petlji (Q, ·) s neutralnim elementom e očito vrijedi aa = ee = e
∀a ∈ Q (tj. kvadrat6 svakog elementa je neutralni element).
6
Kvadrat elementa a je aa.
Teorem 3.6. Iz idempotentne kvazigrupe (Q, ·) reda s može se konstruirati7

unipotentna petlja (Q0 , ·0 ) reda s + 1, i obratno, iz unipotentne petlje (Q0 , ·0 )
reda s + 1 može se konstruirati idempotentna kvazigrupa (Q, ·) reda s. Pritom
vrijedi: (Q, ·) je ITS-kvazigrupa ako i samo ako je (Q0 , ·0 ) UTS-petlja.
Dokaz. Neka je (Q, ·) idempotentna kvazigrupa reda s, uzmimo neki element

e0 ∈
/ Q, te definirajmo Q0 := Q ∪ {e0 } (što povlači card(Q0 ) = card(Q) + 1 =
s + 1). Definirajmo operaciju ·0 na Q0 , na sljedeći način:
e0 ·0 e0 := e0 (9)
a ·0 e0 = e0 ·0 a := a ∀a ∈ Q (10)
a ·0 b := ab ∀a, b ∈ Q td a 6= b (11)
a ·0 a := e0 ∀a ∈ Q (12)
Promotrimo kako izgleda tablica množenja grupoida (Q, ·) i (Q0 , ·0 ) (Q =

{a1 , a2 , . . . , an }):
 
  e0 a1 a2 a3 . . . as
a1 a1 a2 a1 a3 . . . a1 as
 a2 a1 a2 a2 a3 . . . a2 as 
 a1
 e 0 a1 a2 a1 a3 . . . a1 as 


 a3 a1 a3 a2 a3 . . . a2 as 
  a2 a2 a1 e0 a2 a3 . . . a2 as 
↔ .
 

 .. .. .. ... ..


 a3
 a3 a1 a3 a2 e 0 . . . a2 as 

 . . . .  .. .. .. .. .. .. 
.

 . . . . . 
as a1 as a2 as a3 . . . as
as as a1 as a2 as a3 . . . e0
Lako je vidjeti da ako je lijeva matrica latinski kvadrat, mora biti i desna (i
obratno). To znači, po propoziciji 22.1, da je (Q0 , ·0 ) kvazigrupa. Da je (Q0 , ·0 )
i unipotentna petlja, trivijalno slijedi iz (9), (10) i (12) (e0 je neutralni element
i kvadrat svakog elementa).
Za dokazati obrat, samo treba primjetiti da je prije opisan postupak u pot-
punosti reverzibilan. Ako je (Q0 , ·0 ) unipotentna petlja reda s + 1 s neutralnim
elementom e0 , definirajmo skup Q := Q0 \ {e0 } i operaciju · na Q ovako:
(
a ·0 b ; a 6= b
ab := ∀a, b ∈ Q. (13)
a ; a=b
Primjetimo da je ab 6= e0 ∀a, b ∈ Q. Lako je vidjeti (npr. gledajući tablice

množenja) da je (Q, ·) idempotentna kvazigrupa reda s.
Neka su (Q, ·) ITS-kvazigrupa i (Q0 , ·0 ) unipotentna petlja dobivena iz (Q, ·) kao
u prvom dijelu dokaza. Dokažimo da je i (Q0 , ·0 ) totalno simetrična. Uzmimo
neke a, b ∈ Q0 . Može nastupiti jedan od sljedećih slučajeva:
(9)
• a = b = e0 ⇒ e0 ·0 e0 = e0 .
7
Za kvazigrupe (Q, ·) i (Q0 , ·0 ) dobivene tom konstrukcijom kažemo da su medusobno
pridužene.
(10) (10) (12)

• a = e0 , b ∈ Q ⇒ e0 ·0 b = b. Vrijedi b ·0 e0 = b i b ·0 b = e0 .
(10) (10) (12)
• a ∈ Q, b = e0 ⇒ a ·0 e0 = a. Vrijedi e0 ·0 a = a i a ·0 a = e0 .
(12) (10) (10)
• a = b ∈ Q ⇒ a ·0 a = e0 . Vrijedi e0 ·0 a = a i a ·0 e0 = a.
(11)
• a, b ∈ Q, a 6= b ⇒ a ·0 b = ab =: c ∈ Q. Jer je (Q, ·) totalno simetrična
(11) (11) (11)
kvazigrupa, vrijedi b ·0 a = ba = c, a ·0 c = ac = b, c ·0 a = ca = b,
(11) (11)
b ·0 c = bc = a i c ·0 b = cb = a.
Dakle, pokazali smo (po definiciji) da je (Q0 , ·0 ) totalno simetrična, dakle UTS-
petlja.
Neka su (Q0 , ·0 ) UTS-petlja i (Q, ·) idempotentna kvazigrupa dobivena iz (Q0 , ·0 )
kao u dokazu obrata. Dokažimo da je i (Q, ·) totalno simetrična. Uzmimo neke
a, b ∈ Q. Može nastupiti jedan od sljedećih slučajeva:
(13) (13) (13)
• a = b ⇒ ab = aa = a. Vrijedi ba = aa = a i aa = a = b.
(13)
• a 6= b ⇒ ab = a ·0 b =: c ∈ Q ⊆ Q0 . Jer je (Q0 , ·0 ) totalno simetrična
(13) (13) (13)
kvazigrupa, vrijedi ba = b ·0 a = c, ac = a ·0 c = b, ca = c ·0 a = b,
(13) (13)
bc = b ·0 c = a i cb = c ·0 b = a.
Dakle, pokazali smo (po definiciji) da je (Q, ·) totalno simetrična, dakle ITS-
kvazigrupa.
Napomena. Dokaz teorema 3.6 nije teško poopćiti tako da funkcionira i za
kvazigrupe beskonačnog reda (beskonačne kardinalnosti).
Korolar 3.3. Postoji UTS-petlja reda t ako i samo ako je t ∈ N paran broj
koji nije djeljiv s 3.
Dokaz. Trivijalna posljedica korolara 3.2 i teorema 3.6, uz napomenu da je t

paran broj koji nije djeljiv s 3 ako i samo ako je t ≡ 2 ili 4 (mod 6).
4 Medijalne kvazigrupe 35
4 Medijalne kvazigrupe
Definicija. Kvazigrupu (Q, ·) u kojoj vrijedi identitet
ab · cd = ac · bd ∀a, b, c, d ∈ Q (1)
zovemo medijalna 1 kvazigrupa. Idempotentnu medijalnu kvazigrupu kraće

zovemo IM-kvazigrupa.
Teorem 4.1. Svaka medijalna petlja je komutativna grupa.
Dokaz. Neka je (Q, ·) medijalna petlja s neutralnim elementom e. Ako stavimo

u identitet (1) c := e, dobijemo ab · d = a · bd ∀a, b, d ∈ Q. Po teoremu
91.1 slijedi da je (Q, ·) grupa. Ako stavimo u (1) a := e =: d, dobijemo
bc = cb ∀b, c ∈ Q, pa je (Q, ·) komutativna grupa.
Teorem 4.2. Neka je (Q, ·) medijalna kvazigrupa i f, g ∈ Q, te definirajmo

grupoid (Q, ·0 ) formulom
−1
a ·0 b := ρ−1
g (a) · λf (b) ∀a, b ∈ Q. (2)
Tada je i (Q, ·0 ) medijalna kvazigrupa.
Dokaz. Promotrimo prvo grupoid (Q, ·00 ) definiran formulom
a ·00 b := ρ−1
g (a) · b ∀a, b ∈ Q, (3)
te dokažimo da je taj grupoid medijalna kvazigrupa. Očito je (ρ−1 g , id, id)

izotopija grupoida (Q, ·00 ) i (Q, ·), pa je po teoremu 91.2 (Q, ·00 ) kvazigrupa.
Neka je l ∈ Q takav da je lg = g. Vrijedi:
(1)
∀a, b ∈ Q ρg (ab) = ab · g = ab · lg = al · bg = ρl (a) · ρg (b).
Iz toga, uz supstituciju a ↔ ρ−1 −1

l (a), b ↔ ρg (b) (translacije su bijekcije) slijedi
ρg (ρ−1 −1
l (a) · ρg (b)) = ab ⇒ ρ−1 −1 −1
g (ab) = ρl (a) · ρg (b) ∀a, b ∈ Q. (4)
Sada za bilo koje a, b, c, d ∈ Q računamo:

(3) (4)
(a ·00 b) ·00 (c ·00 d) = ρ−1 ρ−1 −1

g g (a) · b · ρg (c) · d =
(4) (1) −1 −1 (4)
= ρ−1 −1 −1
−1 −1
−1
l (ρg (a)) · ρ g (b) ρ g (c) · d = ρ l (ρ g (a)) · ρ g (c) ρ g (b) · d =
(4) −1 (3)
= ρg ρ−1 −1 00 00 00

g (a) · c · ρg (b) · d = (a · c) · (b · d),
1
Alternativni nazivi za medijalnu kvazigrupu su entropna, alternativna, te bisimetrična
kvazigrupa.
pa je (Q, ·00 ) medijalna kvazigrupa. Neka je λ00f g lijeva translacija za f g u (Q, ·00 ),
te definirajmo grupoid (Q, ·000 ) ovako:
−1
a ·000 b := a ·00 λ00f g (b) ∀a, b ∈ Q. (5)
Analogno2 se dokaže da je i (Q, ·000 ) medijalna kvazigrupa. Provjerimo to.

Očito je (Q, ·000 ) kvazigrupa, jer je to grupoid izotopan kvazigrupi (Q, ·00 ). Neka
je l ∈ Q takav da je f g ·00 l = f g. Vrijedi:
(1)
∀a, b ∈ Q λ00f g (a ·00 b) = f g ·00 (a ·00 b) = (f g ·00 l) ·00 (a ·00 b) =
(1)
= (f g ·00 a) ·00 (l ·00 b) = λ00f g (a) ·00 λ00l (b),
−1 −1
Uz supstitucije a ↔ λ00f g (a), b ↔ λ00l (b) dobivamo
−1 −1 −1
λ00f g (a ·00 b) = λ00f g (a) ·00 λ00l (b). (6)
Sada za bilo koje a, b, c, d ∈ Q računamo:

(5) −1 −1 00 00 −1 (6)
(a ·000 b) ·000 (c ·000 d) = a ·00 λ00f g (b) ·00 λ00f g c · λf g (d) =
(6)
−1 (1)
−1 −1 −1
= a ·00 λ00f g (b) ·00 λ00f g (c) ·00 λ00l λ00f g (d)

=
(1) −1 −1 −1 00 −1 (6)
= a ·00 λ00f g (c) ·00 λ00f g (b) ·00 λ00l λf g (d) =
(6) −1 −1 00 00 −1 (5)
= a ·00 λ00f g (c) ·00 λ00f g b · λf g (d) = (a ·000 c) ·000 (b ·000 d),
pa je (Q, ·000 ) medijalna kvazigrupa. Sada računamo:

(3)
λ00f g (x) = f g ·00 x = ρ−1
g (f g) · x = f x = λf (x) ∀x ∈ Q
00 00 −1 −1

⇒ λf g = λf ⇒ λf g = λf .
Nadalje, za bilo koje a, b ∈ Q vrijedi:

(5) −1 (3) (2)
a ·000 b = a ·00 λ00f g (b) = a ·00 λ−1 −1 −1 0
f (b) = ρg (a) · λf (b) = a · b,
tj. (Q, ·000 ) = (Q, ·0 ). Dakle, (Q, ·0 ) je medijalna kvazigrupa.

Teorem 4.3. Svaka petlja izotopna medijalnoj kvazigrupi je komutativna grupa.
Dokaz. Neka je (Q, ·) medijalna kvazgrupa i (Q, ·0 ) s njom izotopna petlja.
Albertov teorem (teorem 91.4) i Bruckov teorem (teorem 91.5) garantiraju da
je (Q, ·0 ) do na izomorfizam odredena s (2). Po teoremu 4.2 slijedi da je (Q, ·0 )
medijalna petlja, a tada po teoremu 4.1 slijedi da je komutativna grupa.
Definicija. Izotopiju grupoida sa samim sobom zovemo autotopija.
2
Dokaz je dualan, tj. dobije se zamjenom pojmova lijevo ↔ desno.
Lema 4.1. Neka je (ξ, η, ζ) autotopija grupe (Q, ·). Tada postoje u ∈ Q i
automorfizam φ grupe (Q, ·) takvi da je ζ(x) = φ(x) · u ∀x ∈ Q.
Dokaz. Vrijedi:
ζ(xy) = ξ(x) · η(y) ∀x, y ∈ Q. (7)
Neka je e neutralni element grupe (Q, ·). Za x = e jednadžba (7) postaje
ζ(y) = m · η(y) ∀y ∈ Q,
gdje je m := ξ(e), tj. ζ = λm ◦ η. Nadalje, slijedi:
η(y) = m−1 · ζ(y) = λm−1 (ζ(y)) ∀y ∈ Q ⇒ η = λm−1 ◦ ζ. (8)
Potpuno analogno iz jednadžbe (7), uz y = e dobijemo
ξ = ρn−1 ◦ ζ, gdje je n := η(e). (9)
Sada iz (7), (8) i (9) slijedi:
ζ(xy) = ζ(x) · n−1 · m−1 · ζ(y) = ζ(x) · (mn)−1 · ζ(y) ∀x, y ∈ Q. (10)
Definirajmo u := mn i funkciju φ : Q → Q ovako: φ(x) := ζ(x) · u−1 . Funkcija

φ je očito bijekcija (jer je φ = ρu−1 ◦ ζ kompozicija dvije bijekcije). Dokažimo
da je i homomorfizam. Uzimajući u obzir asocijativnost u grupi, ∀x, y ∈ Q
vrijedi:
(10)
φ(xy) = ζ(xy) · u−1 = ζ(x) · u−1 · ζ(y) · u−1 = φ(x) · φ(y).
Dakle, φ je izomorfizam grupe (Q, ·) i očito vrijedi ζ(x) = φ(x)·u ∀x ∈ Q.

Teorem 4.4. (Toyoda3 ) Grupoid (Q, ·) je medijalna kvazigrupa ako i samo
ako postoji komutativna grupa (Q, +), h ∈ Q i automorfizmi φ, ψ grupe (Q, +)
za koje je φ ◦ ψ = ψ ◦ φ, tako da vrijedi:
ab = φ(a) + ψ(b) + h ∀a, b ∈ Q. (11)
Dokaz. Neka je (Q, +) komutativna grupa, h ∈ Q i automorfizmi φ, ψ grupe

(Q, +) za koje je φ ◦ ψ = ψ ◦ φ, te neka je grupoid (Q, ·) definiran s (11).
Dokažimo da je (Q, ·) medijalna kvazigrupa. Jednadžbu (11) možemo zapisati
u obliku:
ab = φ(a) + (ρ+h ◦ ψ)(b) ∀a, b ∈ Q,
gdje je ρ+
h desna translacija za h u (Q, +), dakle bijekcija. Iz toga vidimo da
su grupoidi (Q, +) i (Q, ·) izotopni, pa je po teoremu 91.2 (Q, ·) kvazigrupa.
Neka su a, b, c, d ∈ Q po volji. Vrijedi:
(11)
ab · cd = φ(φ(a) + ψ(b) + h) + ψ(φ(c) + ψ(d) + h) + h =
3
Kôshichi Toyoda (1???-????), japanski matematičar.
= φ(φ(a) + h) + (φ ◦ ψ)(b) + ψ(ψ(d) + h) + (ψ ◦ φ)(c) + h =

= φ(φ(a) + h) + (φ ◦ ψ)(c) + ψ(ψ(d) + h) + (ψ ◦ φ)(b) + h =
(11)
= φ(φ(a) + ψ(c) + h) + ψ(φ(b) + ψ(d) + h) + h = ac · bd,
pa je (Q, ·) medijalna kvazigrupa.
Obratno, neka je (Q, ·) medijalna kvazigrupa, i f, g ∈ Q po volji, ali fiksni.
Definirajmo grupoid (Q, +) na sljedeći način:
−1
a + b := ρ−1
g (a) · λf (b) ∀a, b ∈ Q. (12)
Direktno iz Bruckovog teorema (teorem 91.5) slijedi da je (Q, +) petlja. Očito
je to petlja izotopna medijalnoj kvazigrupi, pa je po teoremu 4.3 (Q, +) komu-
tativna grupa. Neka je 0 neutralni element u (Q, +). Supstitucijom a ↔ ρg (a),
b ↔ λf (b) izraz (12) postaje:
ab = ρg (a) + λf (b) ∀a, b ∈ Q. (13)
Iz medijalnosti kvazigrupe (Q, ·), zbog (13) imamo da ∀a, b, c, d ∈ Q vrijedi:
ρg (ρg (a) + λf (b)) + λf (ρg (c) + λf (d)) =

= ρg (ρg (a) + λf (c)) + λf (ρg (b) + λf (d)),
−1 −1
a nakon supstitucije a ↔ ρ−1 −1
g (a), b ↔ λf (b), c ↔ ρg (c), d ↔ λf (d):
−1
ρg (a + b) + λf (c + d) = ρg (a + (λf ◦ ρ−1
g )(c)) + λf ((ρg ◦ λf )(b) + d). (14)
Stavimo u jednadžbu (14) c := 0 i d := λ−1
f (0), pa imamo ∀a, b ∈ Q:
−1 −1
ρg (a + b) = ρg (a + (λf ◦ ρ−1
g )(0)) + λf ((ρg ◦ λf )(b) + λf (0)).
−1
Označimo konstante k1 := (λf ◦ρ−1
g )(0) i k2 := λf (0), pa prethodna jednadžba
izgleda:
−1
ρg (a + b) = (ρg ◦ ρ+ +
k1 )(a) + (λf ◦ ρk2 ◦ ρg ◦ λf )(b).
−1
Očito je (ρg ◦ ρ+ +
k1 , λf ◦ ρk2 ◦ ρg ◦ λf , ρg ) autotopija komutativne grupe (Q, +),
pa po lemi 4.1 postoji u ∈ Q i postoji autozomorfizam φ od (Q, +) takav
da je ρg (x) = φ(x) + u ∀x ∈ Q. Ako u (14) stavimo a := ρ−1 g (0) i b := 0,
potpuno analognim zaključivanjem možemo doći do zaključka da postoji v ∈ Q
i autozomorfizam ψ grupe (Q, +) takav da je λf (x) = ψ(x) + v ∀x ∈ Q. Neka
je h := u + v. Tada jednakost (13) postaje upravo (11). Dokažimo još da
automorfizmi φ i ψ medusobno komutiraju. Iz medijalnosti kvazigrupe (Q, ·),
zbog (11) i činjenice da su φ i ψ automorfizmi komutativne grupe (Q, +),
imamo da ∀a, b, c, d ∈ Q vrijedi:
φ(φ(a) + ψ(b) + h) + ψ(φ(c) + ψ(d) + h) + h =

= φ(φ(a) + ψ(c) + h) + ψ(φ(b) + ψ(d) + h) + h
⇒ φ(ψ(b)) + ψ(φ(c)) = φ(ψ(c)) + ψ(φ(b))
b:=0
⇒ ψ(φ(c)) = φ(ψ(c)) ∀c ∈ Q
⇒ φ ◦ ψ = ψ ◦ φ.
Napomena. Očito je za medijalnu kvazigrupu komutativna grupa iz koje se

dobije pomoću Toyodinog teorema jedinstvena do na izomorfizam. Jer, ako
bi se mogla dobiti iz dvije komutativne grupe, tada bi ona bila i izotopna s
obje komutativne grupe, pa bi te komutativne grupe bile medusobno izotopne.
Tada bi po korolaru 91.2 bile i izomorfne.
Teorem 4.5. Grupoid (Q, ·) je IM-kvazigrupa ako i samo ako postoji komuta-
tivna grupa (Q, +) i automorfizmi φ, ψ grupe (Q, +) koji zadovoljavaju uvjet
φ(x) + ψ(x) = x ∀x ∈ Q, tako da vrijedi:
ab = φ(a) + ψ(b) ∀a, b ∈ Q. (15)
Dokaz. Neka je (Q, +) komutativna grupa, φ i ψ automorfizmi grupe (Q, +)

koji zadovoljavaju uvjet φ(x) + ψ(x) = x ∀x ∈ Q, te neka je grupoid (Q, ·)
definiran s (15). Vrijedi ∀x ∈ Q:
φ(ψ(x)) = φ(x − φ(x)) = φ(x) − φ(φ(x)) = ψ(φ(x)) ⇒ φ ◦ ψ = ψ ◦ φ,
pa po Toyodinom teoremu (h := 0) zaključujemo da je (Q, ·) medijalna kvazi-

(15)
grupa. Nadalje, aa = φ(a) + ψ(a) = a ∀a ∈ Q, pa je (Q, ·) IM-kvazigrupa.
Obratno, neka je (Q, ·) IM-kvazigrupa. Po Toyodinom teoremu postoji ko-
mutativna grupa (Q, +), h ∈ Q i automorfizmi φ, ψ grupe (Q, +) za koje je
φ ◦ ψ = ψ ◦ φ, tako da vrijedi:
ab = φ(a) + ψ(b) + h ∀a, b ∈ Q. (16)
Neka je 0 neutralni element u (Q, +), te stavimo a := b := 0 u (16); dobijemo

0 = 00 = φ(0) + ψ(0) + h = h, tj. vrijedi (15). Za b = a =: x u (16) dobijemo
x = xx = φ(x) + ψ(x) ∀x ∈ Q.
Teorem 4.6. Grupoid (Q, ·) je medijalna TS-kvazigrupa ako i samo ako postoji
komutativna grupa (Q, +) i h ∈ Q tako da vrijedi:
ab = h − a − b ∀a, b ∈ Q. (17)
Dokaz. Neka je (Q, +) komutativna grupa, h ∈ Q, te neka je grupoid (Q, ·)

definiran s (17). Vrijedi ∀a, b ∈ Q:
(17) (17)
ab = h − a − b = h − b − a = ba
(17)
ab · b = h − (h − a − b) − b = h − h + a + b − b = a,
pa po teoremu 33.4 zaključujemo da je (Q, ·) je TS-kvazigrupa. Nadalje,
(17)
ab · cd = h − (h − a − b) − (h − c − d) = h − (h − a) + b + c − (h − d) =
(17)
= h − (h − a − c) − (h − b − d) = ac · bd,
pa zaključujemo da je (Q, ·) je medijalna TS-kvazigrupa.

Obratno, neka je (Q, ·) medijalna TS-kvazigrupa. Po Toyodinom teoremu pos-
toji komutativna grupa (Q, +), h ∈ Q i automorfizmi φ, ψ grupe (Q, +) za
koje je φ ◦ ψ = ψ ◦ φ, tako da vrijedi:
ab = φ(a) + ψ(b) + h ∀a, b ∈ Q. (18)
Neka je 0 neutralni element u (Q, +), neka je a ∈ Q bilo koji, te neka je b ∈ Q

takav da je ab = 0 (totalna simetričnost povlači i ba = 0, 0a = a0 = b i
0b = b0 = a). Vrijedi:
(18) (18)
φ(a) + h = φ(a) + ψ(0) + h = a0 = 0a = φ(0) + ψ(a) + h = ψ(a) + h
φ(a) = ψ(a) ∀a ∈ Q ⇒ φ = ψ.
(18)
Nadalje, vrijedi a = b0 = φ(b) + h. Stoga,
(18)
0 = ba = φ(b) + ψ(a) + h = a + ψ(a).
Dakle, φ(a) = ψ(a) = −a ∀a ∈ Q, pa vrijedi (17).

5 Konačni regularni prostori i ITS-kvazigrupe 41
5 Konačni regularni prostori i ITS-kvazigrupe
Definicija. Neka su k, l ∈ N \ {1}. Konačan regularan prostor indeska k, l

(kraće ćemo pisati Pkl ) je ureden par (Q, P) nepraznih skupova; elemente skupa
Q zovemo točke, P ⊆ P(Q) je skup nekih podskupova od Q koje zovemo
pravci 1 , te vrijedi:
(B1) Za svake dvije različite točke postoji jedinstven pravac koji ih sadrži.
(B2) Svaki pravac sadrži točno k točaka.
(B3) Svaka točka je sadržana u točno l pravaca.
Primjer. Neka je Π konačna projektivna ravnina reda t. Ako svaki pravac

te ravnine identificiramo sa skupom svih točaka koje taj pravac sadrži (tj.
možemo bez smanjenja općenitosti smatrati da je relacija incidencije upravo
∈, te da su pravci izvjesni skupovi točaka), tada je Π očito Pt+1
t+1 .
Definicija. Neka je dan neki Pkl i a, b različite točke tog prostora. Jedinstveni
pravac koji sadrži a i b zovemo spojnica od a i b.
Teorem 5.1. Neka postoji neki Pkl . Tada vrijedi:
(i) l ≥ k,
(ii) ukupan broj točaka tog prostora je n := l(k − 1) + 1,

nl
(iii) k
∈ N i to je ukupan broj pravaca tog prostora.
Dokaz. Neka je a neka točka i L pravac koji ne sadrži a.
(i) Pridružimo svakoj točki pravca L spojnicu te točke i točke a. To pridruživanje

je očito injektivno, pa slijedi l ≥ k.
(ii) Kroz točku a prolazi l različitih pravaca, a na svakom od tih pravaca

ima k − 1 točaka koje nisu a. Ovako smo uračunali svaku točku prostora
točno jednom, pa ih ukupno ima l(k − 1) + 1.
(iii) Kroz svaku od tih n točaka prolazi l različitih pravaca. Svakog smo
uračunali k puta, stoga pravaca ima nl
k
.
1
Ako je T ∈ p ∈ P, kažemo da točka T leži na pravcu p, ili da pravac p prolazi točkom T .
Za pravce koji sadrže istu točku kažemo da se sijeku u toj točki, koji tada zovemo sjecište
danih pravaca.
Napomena. U nastavku će, jednostavnosti radi, oznaka Pkl označavati neki

konkretan konačan regularan prostor indeska k, l, te će se podrazumijevati da
je Q skup točaka, a P skup pravaca tog prostora. Takoder, bez posebnog
naglašavanja smatramo n := l(k − 1) + 1.
Napomena. Promotrimo Pt+1 t+1 , t ∈ N\{1}. Očito vrijede (A1), (A3) i (A4) (za
n = t). Dokažimo da vrijedi i (A2). Neka su L i K bilo koji medusobno različiti
pravci, te a ∈ L. Ako je a ∈ K, tada se se ti pravci sijeku. Pretpostavimo
da je vrijedi a ∈/ K. Budući da ima t + 1 pravaca kroz a i t + 1 točaka na
K, svaki pravac kroz a je spojnica od a i neke točke na K. Specijalno, L
sadrži neku točku sa K. Stoga svaka dva medusobno različita pravca sadrže
zajedniču točku, i samo jednu (zbog (B1)), tj. vrijedi (A2). Dakle, dokazali
smo da je svaki Pt+1 t+1 zapravo konačna projektivna ravnina reda t (gdje je
relacija incidencije upravo ∈).
Definicija. U Pkl , točke koje su zajedno podskup nekog pravca zovemo ko-
linearne, a u suprotnom nekolinearne točke. Skup od tri nekolinearne točke
zovemo trokut. Neka su a1 , a2 , . . . , at bilo koje točke. Najmanji skup (s obzirom
na ⊆) koji sadrži točke a1 , a2 , . . . , at i koji ima svojstvo da je spojnica svake
dvije različite tog skupa saržana u tom skupu, zovemo potprostor razapet
točkama a1 , . . . , at , te ga označavamo s [a1 , a2 , . . . , at ]. Skup {a1 , a2 , . . . , at }
zovemo skup izvodnica za potprostor [a1 , a2 , . . . , at ].
Napomena. Uočimo da je u gornjoj definiciji pojam potprostora dobro defini-
ran za svaki skup točaka {a1 , a2 , . . . , at } =: S. Naime, za X ⊆ Q označimo
d(X) ako vrijedi da je spojnica svake dvije različite iz X saržana u X. Trivi-
jalno je provjeriti da vrijedi d(Q) i implikacija d(A), d(B) ⇒ d(A ∩ B). Sada
je lako vidjeti da je
\
[a1 , a2 , . . . , at ] = X.
S⊆X⊆Q, d(X)
Takoder, uočimo trivijalne slučajeve kada je skup izvodnica ima manje od 3

elementa: [a] = {a}, za svaku točku a, te [a, b] = spojnica od a i b, za sve
medusobno različite točke a i b. Lako se uvjeriti da vrijedi i implikacija
{x1 , x2 , . . . , xk } ⊆ {y1 , y2 , . . . , ym } ⊆ Q ⇒ [x1 , x2 , . . . , xk ] ⊆ [y1 , y2 , . . . , ym ].
Definicija. Pkl zovemo prava ravnina ako za svaki trokut {x, y, z} ⊆ Q

vrijedi [x, y, z] = Q. Pkl zovemo degenerirana ravnina ako postoje trokuti
{x, y, z}, {u, v, w} ⊆ Q takvi da je [x, y, z] = Q i [u, v, w] 6= Q. Pkl zovemo
pravi prostor ako za svaki trokut {x, y, z} ⊆ Q vrijedi [x, y, z] 6= Q.
Definicija. Za t, m ∈ N \ {1}, Ptt+1 zovemo afina ravnina (reda t), a Ptt+m koji
je prava ravnina zovemo hiperbolička ravnina ili ravnina Lobačevskog2 .
2
Nikolaj Ivanovič Lobačevski (1793–1856), ruski matematičar.
Teorem 5.2. Ako postoji Pkl koji je degenerirana ravnina ili pravi prostor,
tada za brojeve k, l i n vrijedi:
(i) l ≥ k 2 − k + 1,
(ii) n ≥ k 3 − 2k 2 + 2k.
Dokaz. Neka je {a, b, c} ⊆ Q trokut takav da je Q \ [a, b, c] 6= ∅, te neka je

d ∈ Q \ [a, b, c]. Promotrimo sve spojnice točke a i neke točke sa spojnice od
b i c (svaka ta spojnica je sadržana u [a, b, c]). Takvih spojnica ima k, a svaka
osim a sarži još k − 1 točku. Dakle, ima barem k(k − 1) + 1 različitih točaka u
[a, b, c]. Točka d nije ni jedna od tih, pa je ona sadržana u barem k(k − 1) + 1
pravaca, tj. l ≥ k 2 − k + 1. Na svakom od tih pravaca koji sadrže d nalazi se
još k − 1 točka, pa točaka ima barem (k 2 − k + 1)(k − 1) + 1. Slijedi da je
n ≥ k 3 − 2k 2 + 2k.
Korolar 5.1. Svaka konačna projektivna ravnina je prava ravnina. Svaka

afina ravnina je prava ravnina, osim P23 , koja je pravi prostor.
Dokaz. Direktno iz teorema 5.2. Ptt za t ≥ 2 ne zadovoljava nejednakost (i),

kao ni Ptt+1 za t > 2. Lako je vidjeti (koristeći teorem 5.1 i (B1)) da je
P23 = {a, b, c, d}, {a, b}, {a, c}, {a, d}, {b, c}, {b, d}, {c, d} ,

te da za svaki trokut {x, y, z} ⊆ Q vrijedi [x, y, z] = {x, y, z} =

6 Q. Prikažimo
grafički P23 :
b a
c d
Definicija. U afinoj ravnini, za pravce koji su disjunktni ili jednaki kažemo

da su medusobno paralelni , ili da je jedan paralela drugog.
Propozicija 5.1. Pkl je afina ravnina (tj. l = k + 1) ako i samo ako vrijedi3
da za svaki pravac p i svaku točku a koja nije sadržana u p postoji jedinstven
pravac q koji sadrži a i paralelan je s p.
3
Euklidov 5. aksiom, o paralelama. Euklid (oko 300. god. pr. n. e.), starogrčki
matematičar.
Dokaz. Neka je dan Pkk+1 , pravac p, i točka a koja nije sadržana u p. Kroz a
prolazi k + 1 pravaca, od kojih je točno k spojnica od a i neke točke pravca p,
jer p sadrži k točaka. Dakle, postoji točno jedna paralela s p koja prolazi kroz
točku a.
Obratno, neka je dan Pkl koji ima svojstvo da za svaki pravac p i svaku točku
a za koju vrijedi a ∈ / p postoji jedinstvena paralela s p koja sadrži a. Kroz
a prolazi k spojnica od a i neke točke pravca p, jer p sadrži k točaka, te
još sve paralele s pravcem p. Dakle, sveukupno k + 1 različitih pravaca, tj.
l = k + 1.
Propozicija 5.2. Relacija “biti paralelan s” je relacija ekvivalencije na skupu

svih pravaca afine ravnine.
Dokaz. Refleksivnost i simetričnost slijede iz definicije paralelnosti. Pret-

postavimo da tranzitivnost ne vrijedi, tj. da za neke medusobno različite
pravce a, b i c neke afine ravnine vrijedi: a i b su paralelni, b i c su paralelni, te
a i c nisu paralelni. Tada a i c imaju zajedničku točku T . Medutim, tada kroz
T prolaze dvije različite paralele pravca b, što je u kontradikciji s propozicijom
5.1. Slučajevi kada su neki od pravaca a, b i c jednaki su trivijalni.
Propozicija 5.3. Postoji k + 1 klasa ekvivalencije relacije “biti paralelan s”

na skupu svih pravaca afine ravnine reda k, te svaka sadrži k pravaca. Svaka
točka se nalazi na točno jednom pravcu svake klase ekvivalencije.
Dokaz. Budući da kroz svaku točku T afine ravnine reda k prolazi k+1 pravaca,
postoji barem k + 1 klasa. Pretpostavimo da postoji još jedna klasa ekvivalen-
cije K, i neka je pravac p predstavnik te klase. Ako je T ∈ p, tada smo klasu
K već uračunali. Ako vrijedi T ∈ / p, tada po propoziciji 5.1 postoji pravac q
koji sadrži T i paralelan je s p. Stoga je i q predstavnik klase K, pa smo i u
ovom slučaju klasu K već uračunali. Dakle, postoji točno k + 1 klasa. Neka
je S = {p1 , p1 , . . . , ps } neka klasa, te q pravac koji nije u toj klasi. Označimo s
Pi sjecište pravaca q i pi , i = 1 . . . s (njihovo sjecište postoji, jer nisu paralelni.
Uočimo da je pridruživanje pi 7→ Pi s klase S u skup točaka pravca q bijektivno
(injektivnost slijedi iz medusobne paralelnosti pravaca iz S, a surjektivnost iz
propozicije 5.1). Stoga klasa S sadrži elemenata koliko i pravac q, a to je k.
Budući da su pravci svake klase disjunktni, da ima ih k, te da svaki sadrži
k točaka, slijedi da svaka klasa sadrži k 2 točaka na svojim pravcima, a toliko
točaka ukupno i ima po teoremu 5.1. Stoga se svaka točka nalazi na točno
jednom pravcu svake klase ekvivalencije.
Propozicija 5.4. Postoji afina ravnina reda t ako i samo ako postoji projek-
tivna ravnina reda t.
Dokaz. U dokazu oba smjera eksplicitno ćemo konstruirati iz jedne strukture

drugu.
⇒ Neka je A = (QA , PA ) afina ravnina reda t. Neka su K1 , K2 , . . ., Kt+1

klase ekvivalencije medusobno paralelnih pravaca. Uvedimo (idealne)
točke T1 , T2 , . . ., Tt+1 i za q ∈ PA definirajmo novi pravac q 0 := q ∪ {Ti },
gdje je i ∈ {1, 2, . . . , t+1} takav da se q nalazi u Ki (tj. se svi pravci klase

Ki u novoj strukturi sijeku u točki Ti , i = 1 . . . t + 1). Uvedimo (idealan)
pravac p := {T1 , T2 , . . . , Tt+1 }, te napokon definirajmo strukturu
Π := QΠ := QA ∪ {T1 , T2 , . . . , Tt+1 }, PΠ := {q 0 : q ∈ PA } ∪ {p} .

Lako je vidjeti da za strukturu Π vrijede (B2) i (B3) za k = l = t + 1.

Za svake dvije medusobno različite točke afine ravnine postoji jedinstven
q ∈ PA koji ih sadrži. Stoga je u strukturi Π očito pravac q 0 jedini koji
ih sadrži. Za svake dvije medusobno različite točke idealne točke je očito
pravac p jedini koji ih obje sadrži. Neka je a neka točka afine ravnine, a
Ti idealna točka, za neki i ∈ {1, 2, . . . , t + 1}. Po propoziciji 5.3 postoji
jedinstven pravac qi iz Ki koji sadrži a. Očito je tada qi jedini pravac koji
sadrži a i Ti . Dakle, za strukturu Π vrijedi (B1). Stoga je Π projektivna
ravnina, očito reda t.
⇐ Neka je Π = (QΠ , PΠ ) projektivna ravnina reda t, te p neki pravac te

ravnine. Definirajmo strukturu:
A := QA := QΠ \ p, PA := {q \ p : q ∈ (PΠ \ {p})} .

Jer se u projektivnoj ravnini svaka dva medusobno različita pravca sijeku

u jednoj točki, slijedi da svaki pravac iz PA sadrži t točaka, od kojih su
sve u QA . Očito je svaka točka iz QA sadržana u t + 1 pravaca, jer ni
jedna od njih na pravcu p. Trivijalno je vidjeti da za strukturu A vrijedi
i (B1). Dakle, A je afina ravnina, očito reda t.
Teorem 5.3. Ako postoji Pkk+m (m ∈ N), tada je m(m − 1) djeljivo s k.
Dokaz. Po teoremu 5.1 vrijedi:
k | ln = (k + m)((k + m)(k − 1) + 1)
= k 3 + (2m − 1)k 2 + (m − 1)2 k − m(m − 1),
dakle, k | m(m − 1).
Primjer. Promotrimo Pkk+2 , tj. slučaj m = 2. Po teoremu 5.3 slijedi k | 2, a

po definiciji je k ≥ 2, pa mora biti k = 2, l = 4, n = 5, nlk
= 10. Ako označimo
Q = {a, b, c, d, e}, P očito mora biti skup svih dvočlanih podskupova od Q, tj.
P = {a, b}, {a, c}, {a, d}, {a, c}, {b, c}, {b, d}, {b, e}, {c, d}, {c, e}, {d, e} .

Lako se vidi po definiciji da (Q, P) zaista jest P24 , a po konstrukciji da je

jedinstven (do na naziv točaka). Možemo ga predočiti slikom:
b e
c d
Očito za svaki trokut {x, y, z} ⊆ Q vrijedi [x, y, z] = {x, y, z} 6= Q, pa je P24

pravi prostor.
Definicija. Neka su k, l ∈ N \ {1, 2}. Kažemo da je prostor Pkl projektivan,
ako vrijedi:
(B4) Neka je {a, b, e} ⊆ Q bilo koji trokut, te c, d ∈ Q tako da točke a, b, c, d, e

budu sve medusobno različite, a, b, d kolinearne i b, c, e kolinearne. Tada
postoji f ∈ Q tako da su a, e, f kolinearne i c, d, f kolinearne4 .
f
c
a b d
Napomena. Svaka konačna projektivna ravnina je projektivni prostor. To

trivijalno slijedi iz činjenice da u projektivnoj ravnini svaka dva pravca imaju
neprazan presjek. Naime, u uvjetu (B4) izaberemo točku f iz presjeka spojnice
od a i e, te spojnice od c i d.
Propozicija 5.5. U projektivnom prostoru Pkl , za svaki trokut {a, b, c} vrijedi:

n o
[a, b, c] = T ∈ Q : T je na spojnici od a i neke točke sa spojnice od b i c .
4
Lako se vidi da je f različita od svih ostalih točaka a, b, c, d i e; inače {a, b, e} ne bi bio
trokut.
Dokaz. Označimo skup na desnoj strani s R. Iz definicije potprostora slijedi

inkluzija [a, b, c] ⊇ R. Pokažimo da je spojnica svake dvije različite točke iz R
sadržana u R (tada će slijediti [a, b, c] ⊆ R). Neka su T1 , T2 ∈ R medusobno
različite točke. Razlikujemo tri slučaja:
• Ako su obe T1 i T2 na spojnici od b i c, tada je spojnica od T1 i T2 ista

kao i od b i c, pa je sadržana u R.
• Pretpostavimo da je T1 na spojnici od b i c, a T2 nije (analogno ako je

T2 na spojnici od b i c, a T1 nije). Ako je a na spojnici od T1 i T2 ,
tada je spojnica od T1 i T2 ista kao i od a i T1 , pa je sadržana u R
(po definiciji skupa R). Pretpostavimo da a nije na spojnici od T1 i T2
(tada je {a, T1 , T2 } trokut). Iz T2 ∈ R slijedi da postoji neka točka T na
spojnici od b i c, takva da je T2 na spojnici od a i T . Neka je d bilo koja
točka spojnice od T1 i T2 različita od T1 i T2 (tada je {d, T2 , a} trokut).
Lako se vidi da točke d, T2 , T , T1 i a moraju biti sve medusobno različite.
Točke d, T2 i T1 su kolinearne, kao i T2 , T i a, pa iz (B4) slijedi da postoji
točka f koja je sadržana u presjeku spojnice od a i d i spojnice od T1 i
T . Dakle, d je na spojnici od a i neke točke spojnice od b i c (koja je ista
kao i spojnica od T1 i T ), pa je d ∈ R, tj. spojnica od T1 i T2 je sadržana
u R.
• Pretpostavimo da ni T1 ni T2 nisu na spojnici od b i c. Iz T1 ∈ R slijedi

da postoji neka točka T10 na spojnici od b i c, takva da je T1 na spojnici
od a i T10 . Ako je a na spojnici od T1 i T2 , tada je spojnica od T1 i T2
ista kao i spojnica od a i T10 , koja je pak sadržana u R. Pretpostavimo
da a nije na spojnici od T1 i T2 . Iz T2 ∈ R slijedi da postoji neka točka
T20 na spojnici od b i c, takva da je T2 na spojnici od a i T20 . Lako se vide
sljedeće činjenice: {T1 , a, T2 } je trokut, točke T1 , a, T20 , T10 i T2 su sve
medusobno različite, točke T1 , a i T10 su kolinearne, kao i točke a, T20 i T2 .
Iz (B4) slijedi da postoji točka f koja je sadržana u presjeku spojnice
od T20 i T10 i spojnice od T2 i T1 . Dakle, spojnica od T1 i T2 je ista kao i
spojnica od T1 i f , dok je f na spojnici od b i c. Iz prethodnog slučaja
slijedi da je spojnica od T1 i T2 sadržana u R.
Propozicija 5.6. Svaki projektivni prostor Pkl koji je prava ravnina je projek-
tivna ravnina. Ne postoji projektivni prostor koji je degenerirana ravnina.
Dokaz. Pretpostavimo da postoji trokut {a, b, c} ⊆ Q za kojeg je [a, b, c] = Q.

Iz propozicije 5.5 slijedi da je svaka točka prostora na spojnici od a i neke
točke sa spojnice od b i c. Dakle, n = k(k − 1) + 1, a iz teorema 5.1 znamo
da je n = l(k − 1) + 1. Stoga je l = k, tj. radi se o konačnoj projektivnoj
ravnini (reda k − 1). Iz korolara 5.1 znamo da takva ne može biti degenerirana
ravnina.
Korolar 5.2. Afina ravnina i hiperbolička ravnina nisu projektivni prostori.

Dokaz. Direktno iz korolara 5.1 i propozicije 5.6.
Propozicija 5.7. Prostor Pkl je projektivan ako i samo ako za svaki trokut
{a, b, c} ⊆ Q vrijedi da je [a, b, c], p ∈ P : p ⊆ [a, b, c]

projektivna
ravnina. U tom slučaju su sve te projektivne ravnine reda k − 1.
Dokaz. Neka je dan projektivni prostor Pkl i {a, b, c} ⊆ Q bilo koji trokut.
Očito je Π := [a, b, c], p ∈ P : p ⊆ [a, b, c]

konačan regularan prostor
((B1) i (B2) su očiti, a (B3) se lako pokaže koristeći propoziciju 5.5). Iz
definicije potprostora je očito da se svojstvo projektivnosti prenosi i na Π, pa
vidimo po dokazu propozicije 5.6 da se radi o projektivnoj ravnini, koja je
očito reda k − 1.
Obrat
je trivijalan, budući da svaki trokut {a, b, c} ⊆ Q možemo smjestiti u

[a, b, c], p ∈ P : p ⊆ [a, b, c] , koji je po pretpostavci projektivna ravnina.

Dakle, vrijedi (B4).

Napomena. Nije teško vidjeti da su pravci prostora P2l uvijek svi dvočlani
podskupovi skupa točaka, da točaka ima l + 1, te da se radi o pravom prostoru
za l > 2 i pravoj ravnini za l = 2. U nastavku ćemo promatrati uglavnom
prostore P3l (l ≥ 3). Kod takvih prostora je n = 2l + 1. Skup pravaca
takvog prostora je očito SST reda 2l + 1. Tim SST-om je definirana ITS-
kvazigrupa (Q, ·) reda 2l + 1 (po konstrukciji u teoremu 33.5), odnosno njoj
pridružena UTS-petlja (Q0 , ·0 ) reda 2l + 2 (po konstrukciji u teoremu 33.6).
Kažemo da su te ITS-kvazigrupa (Q, ·) i UTS-petlja (Q0 , ·0 ) pridružene prostoru
P3l . Primjetimo da za sve medusobno različite točke a, b i c vrijedi: a, b, c su
kolinearne ⇔ ab = c ⇔ a ·0 b = c. Postupak dobivanja ITS-kvazigrupe (Q, ·),
odnosno UTS-petlje (Q0 , ·0 ) iz P3l je očito potpuno reverzibilan5 , tj. zadanom
ITS-kvazigrupom reda 2l + 1 ili UTS-petljom reda 2l + 2 potpuno je odreden
neki P3l .
Korolar 5.3. Postoji P3l ako i samo ako je l ≡ 0 ili 1 (mod 3).
Dokaz. Uzimajući u obzir razmatranje iz prethodne napomene, dokaz slijedi

direktno iz korolara 33.2.
Teorem 5.4. Prostor P3l je projektivan ako i samo ako u pridruženoj mu ITS-
kvazigrupi (Q, ·) za svaki trokut {a, b, c} ⊆ Q vrijedi:
ab · c = a · bc. (1)
Dokaz. Neka je {a, b, e} ⊆ Q bilo koji trokut. Označimo d := ab i c := be.

Mora biti d 6= c, jer bi u suprotnom točke a, b i e bile kolinearne. Očito su sve
a, b, c, d i e medusobno različite.
5
Ako je S SST reda 2l + 1 nad S, lako je vidjeti da je (S, S) zapravo jedan P3l . Naime,
(B1) i (B2) slijede iz definicije SST-a, a da vrijedi i (B3) vidi se u dokazu teorema 33.1.
⇐ Za trokut {a, b, e}, a, b i d = ab kolinearne točke, te b, e i c = be

(1)
kolinearne točke, zbog (1) vrijedi: de = ab · e = a · be = ac. Primjetimo
da je {a, e, d} trokut. Koristeći totalnu simetričnost, računamo:
(1)
de = ac ⇒ de · a = c ⇒ d · ea = c ⇒ ea = cd =: f .
Očito su točke a, e i f kolinearne, kao i točke c, d i f , što dokazuje (B4).
⇒ Ako je {a, b, e} trokut, lako se vidi da je i {b, ab, e} takoder trokut, točke
b, ab i a su kolinearne, kao i točke ab, ab · e i e. Iz (B4) slijedi da postoji
točka g takva da vrijedi: be = g = a(ab · e). Iz totalne simetričnosti
slijedi da je ab · e = a · be.
ab · e
b ab a
Teorem 5.5. Prostor P3l je projektivan ako i samo ako mu je pridružena UTS-
petlja (Q0 , ·0 ) zapravo grupa.
Dokaz. Neka je P3l projektivni prostor. Iz teorema 5.4 i (311) slijedi da za

svaki trokut {a, b, c} ⊆ Q vrijedi (a ·0 b) ·0 c = a ·0 (b ·0 c). Neka su d, e, f ∈ Q
medusobno različite kolinearne točke; vrijedi:
(311) (312) (312) (311)
(d ·0 e) ·0 f = (de) ·0 f = f ·0 f = e0 = d ·0 d = d ·0 (ef ) = d ·0 (e ·0 f ).
Promotrimo slučajeve kada su medu točkama d, e i f točno dvije iste:
• Neka je d = e 6= f . Tada je
(312) (310) (35)
(d ·0 e) ·0 f = e0 ·0 f = f = d ·0 (d ·0 f ) = d ·0 (e ·0 f ).
• Neka je d 6= e = f . Tada je
(35) (310) (312)
(d ·0 e) ·0 f = (d ·0 f ) ·0 f = d = d ·0 e0 = d ·0 (e ·0 f ).
• Neka je d = f 6= e. Tada je
(33)
(d ·0 e) ·0 f = f ·0 (e ·0 d) = d ·0 (e ·0 f ).
Analogno (trivijalno) se provjeri da asocijativnost vrijedi i u slučajevima kad

je d = e = f , te kad su neki d, e i f jednaki e0 . Dakle, (Q0 , ·0 ) je asocijativna
kvazigrupa, pa je po teoremu 91.1 grupa.
Obratno, neka je UTS-petlja (Q0 , ·0 ) pridružena prostoru P3l grupa. Neka je
{a, b, c} ⊆ Q = Q0 \ {e0 } trokut. Vrijedi:
(311) (311)
ab · c = (a ·0 b) ·0 c = a ·0 (b ·0 c) = a · bc,
pa je po teoremu 5.4 prostor P3l projektivan.
Primjer. Promotrimo grupoid (Q = {a1 , a2 , . . . , a8 , b1 , b2 , . . . , b7 }, ·) reda 15,

definiran sa sljedećom tablicom množenja:
 
a1 b2 b3 b4 b5 b6 b7 b1 a8 a2 a3 a4 a5 a6 a7
 b2 a2 b4 b5 b6 b7 b1 b3 a7 a1 a8 a3 a4 a5 a6 
 
 b3 b4 a3 b6 b7 b1 b2 b5 a6 a7 a1 a2 a8 a4 a5 
 
 b4 b5 b6 a4 b1 b2 b3 b7 a5 a6 a7 a1 a2 a3 a8 
 
 b5 b6 b7 b1 a5 b3 b4 b2 a4 a8 a6 a7 a1 a2 a3 
 
 b 6 b 7 b 1 b 2 b 3 a6 b 5 b 4 a3 a4 a5 a8 a7 a1 a2 
 
 b 7 b 1 b 2 b 3 b 4 b 5 a7 b 6 a2 a3 a4 a5 a6 a8 a1 
 
 b 1 b 3 b 5 b 7 b 2 b 4 b 6 a8 a1 a5 a2 a6 a3 a7 a4  .
 
 a8 a7 a6 a5 a4 a3 a2 a1 b 1 b 6 b 7 b 5 b 4 b 2 b 3 
 
 
 
 
 a5 a4 a8 a2 a1 a7 a6 a3 b4 b3 b2 b1 b5 b7 b6 
 
 a6 a5 a4 a3 a2 a1 a8 a7 b2 b1 b4 b3 b7 b6 b5 
a7 a6 a5 a8 a3 a2 a1 a4 b3 b4 b1 b2 b6 b5 b7
Mukotrpan je, ali trivijalan posao provjeriti da je tako definiran grupoid (Q, ·)
zapravo ITS-kvazigrupa. Stoga (Q, ·) definira neki P37 . Uočimo6 li da vrijede
jednakosti
[b1 , b2 , b3 ] = {b1 , b2 , . . . , b7 } =
6 Q i [a1 , a2 , a3 ] = Q,
zaključujemo da je taj P37 degenerirana ravnina.

Definicija. Za prostor Pkl kažemo da je p-dimenzionalan, ako mu minimalni
(u smislu kardinalnosti) skup izvodnica za Q ima p + 1 element7 .
Teorem 5.6. Neka je P3l p-dimenzionalan projektivni prostor. Tada je broj

točaka prostora jednak n = 2p+1 − 1 (tj. l = 2p − 1).
Primjetimo da u P3l , za svaki trokut {a, b, c} ⊆ Q vrijedi da je [a, b, c] najmanji nadskup

6
skupa {a, b, c} koji je s operacijom · grupoid.

7
Stoga je svaka prava, kao i degenerirana ravnina 2-dimenzionalni prostor.
Dokaz. Neka je P3l projektivni prostor, te neka je {q1 , q2 , . . . , qp+1 } skup izvod-
nica za Q s najmanjim brojem elemenata. Iz teorema 5.4 znamo da u ITS-
kvazigrupi (Q, ·) pridruženoj tom prostoru, za svaki trokut {a, b, c} ⊆ Q vrijedi
(1). Definirajmo Qm := [q1 , q2 , . . . , qm ], m = 1 . . . p + 1, označimo s tm broj
elemenata skupa Qm , te dokažimo da vrijedi rekurzija
tm+1 = 2tm + 1 m = 1 . . . p. (2)
Fiksirajmo m ∈ {1, 2, . . . , p}, te označimo Qm = {a1 , a2 , . . . , atm }. Mora biti
qm+1 ∈/ Qm , jer u suprotnom bi vrijedilo
qm+1 ∈ [q1 , q2 , . . . , qm ] ⊆ [q1 , q2 , . . . , qm , qm+2 , qm+3 , . . . , qp+1 ]
⇒ [q1 , q2 , . . . , qm , qm+2 , qm+3 , . . . , qp+1 ] = [q1 , q2 , . . . , qp+1 ] = Q,
što je kontradikcija s minimalnošću od {q1 , q2 , . . . , qp+1 } kao skupa izvodnica
za Q. Sada definirajmo
bi := qm+1 ai i = 1 . . . tm , Q0m+1 := {a1 , a2 , . . . , atm , b1 , b2 , . . . , btm , qm+1 }.
qm+1
a1 a2 . . . atm
b1 ... btm
b2
Primjetimo da vrijedi
∀i, j ∈ {1, 2, . . . , tm } ∃k ∈ {1, 2, . . . , tm } td ai aj = ak . (3)
Lako je provjeriti (koristeći totalnu simetričnost i skrativost) da skup Q0m+1
sadrži 2tm + 1 različitih elemenata. Naime, za sve i, j ∈ {1, 2, . . . , tm } imamo:
• bi = bj ⇒ qm+1 ai = qm+1 aj ⇒ ai = aj ⇒ i = j.
• qm+1 = ai ∈ Qm , što je nemoguće.
• qm+1 = bi = qm+1 ai ⇒ qm+1 = ai ∈ Qm , što je nemoguće.
(3)
• ai = bj = qm+1 aj ⇒ qm+1 = ai aj = ak ∈ Qm , što je nemoguće.
Očito vrijede inkluzije:
{q1 , q2 , . . . , qm+1 } ⊆ Q0m+1 ⊆ Qm+1 .
Prema tome, ako dokažemo da je (Q0m+1 , ·) grupoid, biti će Q0m+1 = Qm+1 , tj.
dokazali bismo (2). Dokažimo da je (Q0m+1 , ·) grupoid:
• qm+1 qm+1 = qm+1 ∈ Q0m+1 .
• ai qm+1 = qm+1 ai = bi ∈ Q0m+1 , i = 1 . . . tm .
• bi qm+1 = qm+1 bi = qm+1 · qm+1 ai = ai ∈ Q0m+1 , i = 1 . . . tm .
• ai bi = bi ai = qm+1 ai · ai = qm+1 ∈ Q0m+1 , i = 1 . . . tm .

(3)
• aj bi = bi aj = qm+1 ai · aj = qm+1 · ai aj = qm+1 ak = bk ∈ Q0m+1 ., za
medusobno različite i, j = 1 . . . tm .
(3)
• ai aj = ak ∈ Q0m+1 , i, j = 1 . . . tm .
• bi bi = bi ∈ Q0m+1 , i = 1 . . . tm .
(3)
• bi bj = bj bi = bj ·qm+1 ai = bj qm+1 ·ai = aj ai = ak ∈ Q0m+1 ., za medusobno
različite i, j = 1 . . . tm .
Dakle, vrijedi rekurzija (2), kojoj je početni uvjet t1 = 1 (jer je Q1 = {q1 }).
Lako se pokaže (npr. matematičkom indukcijom) da je rješenje te rekurzije
tm = 2m − 1 m = 1 . . . p + 1. (4)
(4)
Jer je Q = [q1 , q2 , . . . , qp+1 ] = Qp+1 , vrijedi da je n = tp+1 = 2p+1 − 1.
Napomena. Raspisujući tablicu množenja po konstrukciji u dokazu teorema

5.6, možemo vidjeti da Q3 zajedno sa pripadnim pravcima mora biti Fanova
ravnina. Isti zaključak smo mogli izvesti iz propozicije 5.7 i činjenice da je pro-
jektivna ravnina reda 2 jedinstvena do na izomorfizam, što se može provjeriti.
Teorem 5.7. Neka je P3l p-dimenzionalan prostor kojemu je pridružena ITS-

p
kvazigrupa medijalna. Tada je n = 3p (tj. l = 3 2−1 ).
Dokaz. Neka je {q1 , q2 , . . . , qp+1 } minimalni skup skup izvodnica za Q, pros-

tora P3l kojemu je pridružena ITS-kvazigrupa medijalna. Definirajmo skupove
Qm := [q1 , q2 , . . . , qm ], m = 1 . . . p + 1, označimo s tm broj elemenata skupa
Qm , te dokažimo da vrijedi rekurzija
tm+1 = 3tm m = 1 . . . p. (5)
Fiksirajmo m ∈ {1, 2, . . . , p}, te označimo Qm = {a1 , a2 , . . . , atm }. Mora biti

qm+1 ∈/ Qm (analogno kao u dokazu teorema 5.6). Definirajmo
bi := ai qm+1 i = 1 . . . tm
ci := ai b1 i = 1 . . . tm
Q0m+1 := {a1 , a2 , . . . , atm , b1 , b2 , . . . , btm , c1 , c2 , . . . , ctm }.

c1 c2 . . . ctm
at
a1 a2 . . . m
... btm
b1 b2
Primjetimo da vrijedi (3), te da je c1 = qm+1 . Lako je provjeriti (koristeći

totalnu simetričnost i skrativost) da skup Q0m+1 sadrži 3tm različitih elemenata.
Naime, za sve i, j ∈ {1, 2, . . . , tm } vrijedi:
• bi = bj ⇒ ai qm+1 = aj qm+1 ⇒ ai = aj ⇒ i = j.
• ci = cj ⇒ ai b1 = aj b1 ⇒ ai = aj ⇒ i = j.
• ai = bj ⇒ ai = aj qm+1 ⇒ qm+1 = ai aj ∈ Qm , što je nemoguće.
• ai = cj ⇒ ai = aj b1 ⇒ a1 qm+1 = ai aj ⇒ qm+1 = ai aj · a1 ∈ Qm , što

je nemoguće.
• Pretpostavimo da je bi = cj i neka je ak := ai aj i ah := ak a1 . Tada je

(41)
bi bi = bi = cj = aj b1 = ak ai · a1 qm+1 = ak a1 · ai qm+1 = ah bi ⇒ bi = ah ,
što je, prema već pokazanome nemoguće.
Očito vrijede inkluzije:
{q1 , q2 , . . . , qm+1 } ⊆ Q0m+1 ⊆ Qm+1 .
Prema tome, ako dokažemo da je (Q0m+1 , ·) grupoid, biti će Q0m+1 = Qm+1 , tj.
dokazali bismo (5). Za bilo koje i, j = 1 . . . tm označimo ai aj = ah , a1 ai = ak i
ak aj = ar . Dokažimo sada da je (Q0m+1 , ·) grupoid:
• ai aj = ah ∈ Q0m+1 .
(41)
• bj ai = ai bj = ak a1 · aj qm+1 = ak aj · a1 qm+1 = ar b1 = cr ∈ Q0m+1 .
(41)
• cj ai = ai cj = ak a1 · aj b1 = ak aj · a1 b1 = ar c1 = ar qm+1 = br ∈ Q0m+1 .
(41)
• bi bj = ai qm+1 · aj qm+1 = ai aj · qm+1 qm+1 = ah qm+1 = bh ∈ Q0m+1 .
(41)
• cj bi = bi cj = ai qm+1 · aj b1 = ai aj · qm+1 b1 = ah a1 ∈ Q0m+1 .
(41)
• ci cj = ai b1 · aj b1 = ai aj · b1 b1 = ah b1 = ch ∈ Q0m+1 .
Time smo dokazali rekurziju (5), gdje je početni uvjet t1 = 1 (jer je Q1 = {q1 }).
Očito je rješenje te rekurzije
tm = 3m−1 m = 1 . . . p + 1. (6)
(6)
Jer je Q = [q1 , q2 , . . . , qp+1 ] = Qp+1 , vrijedi da je n = tp+1 = 3p .
Napomena. Uočimo u dokazu teorema 5.7 da su skupovi {a1 , a2 , . . . , atm },
{b1 , b2 , . . . , btm } i {c1 , c2 , . . . , ctm } grupoidi s obzirom na operaciju ·, dakle pot-
prostori. Štoviše, oni su i medusobno izomorfni grupoidi, jer vrijedi:
ai aj = ah ⇔ b i b j = b h ⇔ c i c j = c h i, j = 1 . . . tm .
Raspisujući tablicu množenja po konstrukciji u dokazu istog teorema, možemo

vidjeti da Q3 zajedno sa pripadnim pravcima mora biti afina ravnina reda 3
(tj. P34 ), kao na slici:
a1 a2 a3
c1 c2
c3
b1 b3 b2
Možemo analogno zaključiti da je svaki 2-dimenzionalni potprostor (sa pripad-

nim pravcima koje sadržava) tog prostora takoder isti8 P34 .
8
Može se vidjeti P34 jedinstven (do na izomorfizam), npr. raspisivajući sve mogućnosti
tablice množenja.
6 3-mreže 55
6 3-mreže
Definicija. Neka je k ∈ N \ {1, 2}. k-mreža (ili mreža stupnja k) je uredena

trojka (T, P, I) nepraznih skupova; elemente skupa T zovemo točke, skupa P
pravci , a I ⊆ T × P je binarna relacija koju zovemo relacija incidencije (ako
je (T, p) ∈ I, kažemo da točka T leži na pravcu p, pravac p prolazi točkom T ,
ili da pravac p sadrži 1 točku T ), te vrijedi:
(C1) P = P1 ∪ P2 ∪ . . . ∪ Pk , tako da je Pi ∩ Pj = ∅ za medusobno različite

i, j = 1 . . . k. Skup Pi , i = 1 . . . k zovemo pramen pravaca, a njegove
elemente i-pravci.
(C2) Svakom točkom prolazi točno jedan pravac iz svakog pramena.
(C3) Svaka dva pravca iz različitih pramenova imaju točno jedno sjecište.
Napomena. Iz (C2) izravno slijedi da se dva različita pravca iz istog pramena

ne sijeku.
Primjer. Promotrimo klasičnu Euklidsku ravninu R × R. Neka je P1 skup

svih pravaca te ravnine kojima analitička jednadžba glasi x = u, u ∈ R, P2
skup svih pravaca kojima analitička jednadžba glasi y = v, v ∈ R, te P3 skup
svih pravaca kojima analitička jednadžba glasi y = −x + w, w ∈ R. Lako je
provjeriti da je (R × R, P1 ∪ P2 ∪ P3 , ∈) jedna 3-mreža. Analogno bismo mogli
konstruirati k-mrežu ∀k ∈ N, k > 3.
Teorem 6.1. Svi pramenovi pravaca neke k-mreže imaju istu kardinalnost.
Tu kardinalnost imaju i svi pravci te k-mreže.
Dokaz. Neka su i, j, k ∈ {1, 2, . . . , k} td k 6= i, j, fiksirajmo r ∈ Pk , te konstru-

irajmo bijekciju izmedu Pi i Pj na sljedeći način: Za bilo koji pravac p ∈ Pi
postoji jedinstvena točka T koja je sjecište pravaca p i r (zbog (C3)). Zatim,
postoji jedinstven pravac q ∈ Pj koji prolazi točkom T (zbog (C2)). Pravcu
p pridružimo pravac q. Lako je vidjeti da je tako dobro definirana bijekcija
izmedu Pi i Pj .
Za dokaz drugog djela tvrdnje teorema, neka je r bilo koji pravac, te Pi pramen
pravaca u kojem nije r. Svakom točkom T pravca r prolazi točno jedan pravac
p pramena Pi . Točki T pridružimo pravac p. Lako je vidjeti da je tako dobro
definirana bijekcija izmedu r i Pi .
1
Za dva različita pravca koja sadrže istu točku kažemo da se sijeku u toj točki, te je ta
točka sjecište danih pravaca.
r q
p T
Napomena. Neka je dana k-mreža s konačno mnogo točaka. Označimo s

n ∈ N broj točaka na svakom pravcu i broj pravaca u svakom pramenu. Budući
da se svaka točka nalazi na jednom i samo jednom pravcu pramena P1 , možemo
zaključiti da svih točaka ima n2 .
Napomena. Promotrimo (t+1)-mrežu s t2 točaka. Bez smanjenja općenitosti,
neka su pravci izvjesni skupovi točaka, te relacija incidencije ∈. Zbog teorema
6.1 i prethodne napomene, svaki pravac mora sadržavati točno t točaka, tj.
vrijedi (B2) za k = t. Iz (C2) direktno slijedi (B3) za l = t + 1. Dokažimo
da vrijedi i (B1). Neka je T bilo koja točka; kroz nju prolazi t + 1 pravac, od
kojih svaki sadrži još t − 1 točku različitu od T . Budući da se pravci sijeku u
najviše jednoj točki, točka T je povezana 2 s još (t + 1)(t − 1) = t2 − 1 različitih
točaka, tj. sa svim preostalim točkama. Dakle, za svake dvije različite točke
postoji pravac koji sadrži. Taj pravac je, zbog (C3) jedinstven, stoga vrijedi
(B1). Dakle, radi se o Ptt+1 . Rezimirajmo: (t + 1)-mreža s t2 točaka je afina
ravnina reda t.
Dokažimo i obrat te tvrdnje. Neka je dana afina ravnina reda t. Za pramenove
pravaca proglasimo klase ekvivalencije relacije “biti paralelan s” (kojih ima
t + 1) na skupu svih pravaca; očito je (C1) zadovoljeno. (C2) direktno slijedi
iz propozicije 5.3. Dva pravca iz različitih pramenova nisu paralelni, stoga se
sijeku, i to u točno jednoj tocki (zbog (B1)), što dokazuje (C3). Dakle, afina
ravnina reda t je (t + 1)-mreža s t2 točaka.
Napomena. U nastavku ćemo proučavati isključivo 3-mreže.
Definicija. Za medusobno različite pravce p1 , p2 i p3 neke 3-mreže kažemo da
2
Točke a i b su povezane ako postoji pravac koji ih obe sadrži.
6 3-mreže 57
su kopunktalni , ako sva tri prolaze istom točkom. Tu činjenicu označavamo s

|p1 , p2 , p3 |.
Napomena. Neka je dana 3-mreža u kojoj svaki pramen Pi , i = 1, 2, 3 sadrži
n elemenata. Neka je Q skup koji sadrži n elemenata. Tada postoje bijekcije
πi : Q → Pi , i = 1, 2, 3. Definirajmo operaciju · na Q, na sljedeći način:
ab = c ⇔ |π1 (a), π2 (b), π3 (c)| ∀a, b, c ∈ Q. (1)
Dokažimo da je tako dobro definirana kvazigrupa (Q, ·). U tu svrhu, primje-

timo da su kopunktalni pravci nužno iz različitih pramenova, te da za svaka
dva pravca iz različitih pramenova postoji jedinstven treći pravac tako da ta
tri zajedno budu kopunktalna (jer imaju jedinstveno sjecište, kroz koje pro-
lazi točno jedan pravac iz preostalog pramena). Za a, b ∈ Q po volji, pravci
π1 (a), π2 (b) pripadaju različitim pramenovima, pa postoji jedinstven pravac p
tako da vrijedi |π1 (a), π2 (b), p|. Stoga je ab = π3−1 (p). Istim argumentima se
dokaže da za a, c ∈ Q (odnosno b, c ∈ Q) po volji, postoji jedinstven b ∈ Q
(odnosno a ∈ Q) tako da vrijedi ab = c. Stoga je (Q, ·) kvazigrupa. Kažemo
da je tako dobivena kvazigrupa pridružena početnoj 3-mreži.
Teorem 6.2. Kvazigrupe pridružene istoj 3-mreži su izotopne.
Dokaz. Neka je (Q, ·) definirana formulom (1) (gdje su πi : Q → Pi , i = 1, 2, 3

bijekcije), a (Q, ·0 ) definirana na isti način pomoću bijekcija ρi : Q → Pi ,
i = 1, 2, 3, gdje su Pi , i = 1, 2, 3 pramenovi neke 3-mreže. Za bilo koje a, b ∈ Q
vrijedi:
|ρ1 (a), ρ2 (b), ρ3 (a ·0 b)| ⇒
(1)
⇒ |π1 (π1−1 ◦ ρ1 )(a) , π2 (π2−1 ◦ ρ2 )(b) , π3 (π3−1 ◦ ρ3 )(a ·0 b) | ⇒

(1)
⇒ (π1−1 ◦ ρ1 )(a) · (π2−1 ◦ ρ2 )(b) = (π3−1 ◦ ρ3 )(a ·0 b).
Dakle, (π1−1 ◦ ρ1 , π2−1 ◦ ρ2 , π3−1 ◦ ρ3 ) je izotopija kvazigrupa (Q, ·) i (Q, ·0 ).
Napomena. Neka je (Q, ·) kvazigrupa. Označimo T := Q × Q i
n o
P1 :=

(a, y) : y ∈ Q a ∈ Q
n o
P2 :=

(x, b) : x ∈ Q b ∈ Q
n o
P3 :=

(x, y) : x, y ∈ Q td xy = c c ∈ Q .
Dokažimo da je M := (T, P1 ∪P2 ∪P3 , ∈) 3-mreža. Lako je vidjeti da su skupovi

Pi , i = 1, 2, 3 disjunktni, te da su iste kardinalnosti. Stoga su oni pramenovi,
čime smo pokazali (C1). Neka je (u, v) ∈ T bilo koja točka. Vrijedi:
(u, v) ∈ (u, y) : y ∈ Q =: p1 ∈ P1

(u, v) ∈ (x, v) : x ∈ Q =: p2 ∈ P2

(u, v) ∈ (x, y) : x, y ∈ Q td xy = uv =: p3 ∈ P3 ,

te su očito p1 , p2 i p3 jedini pravci koji sadrže točku (u, v). Stoga vrijedi (C2).
Neka su qi ∈ Pi , i = 1, 2, 3 pravci. Tada za neke a, b, c ∈ Q vrijedi:

q1 = (a, y) : y ∈ Q

q2 = (x, b) : x ∈ Q

q3 = (x, y) : x, y ∈ Q td xy = c .

Očito je q1 ∩ q2 = (a, b) , stoga oni imaju jedinstveno sjecište. Postoje
jedinstveni l, r ∈ Q takvi da vrijedi
lb = c i ar = c. Sada je jasno da je
q1 ∩ q3 = (a, r) i q2 ∩ q3 = (l, b) , čime smo pokazali da vrijedi i (C3), stoga
je M zaista 3-mreža. Kažemo da je M 3-mreža nad kvazigrupom (Q, ·), te
je označavamo s M (Q, ·). Lako se vidi da je 3-mreža iz prethodnog primjera
zapravo 3-mreža nad kvazigrupom (R, +).
Napomena. Uočimo da je svaka kvazigrupa (Q, ·) pridružena 3-mreži nad
sobom. Naime, nakon konstrukcije 3-mreže nad (Q, ·), definirajmo funkcije:

π1 (a) := (a, y) : y ∈ Q , π2 (b) := (x, b) : x ∈ Q ,

π3 (c) := (x, y) : x, y ∈ Q td xy = c ∀a, b, c ∈ Q.
Očito su πi : Q → Pi , i = 1, 2, 3 bijekcije, te vrijedi (1). Stoga je (Q, ·)
pridružena 3-mreži M (Q, ·).
Definicija. Kažemo da su 3-mreže (T, P, I) i (T 0 , P0 , I0 ) izomorfne, ako postoji
bijekcija f : P → P0 takva da vrijedi:
∀p1 , p2 , p3 ∈ P |p1 , p2 , p3 | ⇔ |f (p1 ), f (p2 ), f (p3 )|. (2)
Takvu funkciju f zovemo izomorfizam 3-mreža.
Napomena. Neka su 3-mreže (T, P, I) i (T 0 , P0 , I0 ) izomorfne. Očito je kardi-
nalnost skupova P i P0 jednaka, stoga je i kardinalnost skupova T i T 0 jednaka.
Uočimo i sljedeće svojstvo izomorfizma f tih 3-mreža: Pravci p1 , p2 ∈ P su u
istom pramenu ako i samo ako su pravci f (p1 ), f (p2 ) ∈ P0 su u istom pramenu.
Svojstvo slijedi direktno iz (2) i bijektivnosti funkcije f . Takoder je lako vidjeti
da je izomorfnost relacija ekivalencije na klasi svih 3-mreža.
Propozicija 6.1. Izomorfnim 3-mrežama pridružene su iste kvazigrupe.

Dokaz. Neka je f izomorfizam 3-mreža M = (T, P, I) i M 0 = (T 0 , P0 , I0 ), prva s
pramenovima Pi , i = 1, 2, 3. Neka je (Q, ·) kvazigrupa pridružena 3-mreži M
za neke bijekcije πi : Q → Pi , i = 1, 2, 3, tj. vrijedi (1). Iz razmatranja u
prethodnoj napomeni slijedi da su P0i := f (Pi ), i = 1, 2, 3 pramenovi 3-mreže
M 0 . Očito su f ◦ πi : Q → P0i bijekcije, stoga možemo definirati kvazigrupu
(Q, ·0 ) pridruženu 3-mreži M 0 na sljedeći način:
def
∀a, b, c ∈ Q a ·0 b = c ⇔ |f (π1 (a)), f (π2 (b)), f (π3 (c))|
(2) (1)
⇔ |π1 (a), π2 (b), π3 (c)| ⇔ ab = c.
Dakle, ∀a, b ∈ Q a ·0 b = ab, tj. (Q, ·0 )=(Q, ·). Slijedi da je kvazigrupa (Q, ·)
pridružena i 3-mreži M 0 .
6 3-mreže 59
Napomena. Neka je M 0 3-mreža i (Q, ·) njoj pridružena kvazigrupa (za bi-

jekcije πi : Q → P0i , i = 1, 2, 3, gdje su P0i , i = 1, 2, 3 pramenovi od M 0 ).
Dokažimo da su 3-mreže M 0 i M (Q, ·) izomorfne. Definirajmo funkciju f na
sljedeći način:

f (π1 (a)) := (a, y) : y ∈ Q ∀a ∈ Q

f (π2 (b)) := (x, b) : x ∈ Q ∀b ∈ Q

f (π3 (c)) := (x, y) : x, y ∈ Q td xy = c ∀c ∈ Q.
Očito je f bijekcija izmedu skupa pravaca od M 0 i skupa pravaca od M (Q, ·).

Za bilo koje kopunktalne pravce p1 , p2 , p3 ∈ P01 ∪ P02 ∪ P03 , jer su u različitim
pramenovima (bez smanjenja općenitosti neka je pi ∈ P0i , i = 1, 2, 3), postoje
a1 , a2 , a3 ∈ Q takvi da je pi = πi (ai ), i = 1, 2, 3. Vrijedi:
(1)
|π1 (a1 ), π2 (a2 ), π3 (a3 )| ⇔ a1 a2 = a3 ⇔
3
\
⇔ (a1 , a2 ) ∈ f (πi (ai )) ⇔ |f (π1 (a1 )), f (π2 (a2 )), f (π3 (a3 ))|.
i=1
Dakle, f je traženi izomorfizam 3-mreža. Dokazali smo da je svaka 3-mreža,

do na izomorfizam 3-mreža nad bilo kojom sebi pridruženom kvazigrupom.
Teorem 6.3. 3-mreže nad izotopnim kvazigrupama su izomorfne.
Dokaz. Neka je (ξ, η, ζ) izotopija kvazigrupa (Q, ·) i (Q, ·0 ). Uvedimo sljedeće

oznake:
p1t := (t, y) : y ∈ Q , p2t := (x, t) : x ∈ Q ,

∀t ∈ Q
p3t := (x, y) : x, y ∈ Q td xy = t , p4t := (x, y) : x, y ∈ Q td x ·0 y = t .

Definirajmo funkciju f na sljedeći način: ∀t ∈ Q
f p1t := p1ξ−1 (t) , f p2t ) := p2η−1 (t) , f p3t := p4ζ −1 (t) .

Lako je provjeriti da je f bijekcija izmedu skupa pravaca od M (Q, ·) i skupa

pravaca od M (Q, ·0 ). Nadalje, ∀a, b, c ∈ Q vrijedi:
|p1a , p2b , p3c | ⇔ ab = c ⇔ ζ ξ −1 (a) ·0 η −1 (b) = c ⇔

⇔ ξ −1 (a)·0 η −1 (b) = ζ −1 (c) ⇔ |p1ξ−1 (a) , p2η−1 (b) , p4ζ −1 (c) | ⇔ |f (p1a ), f (p2b ), f (p3c )|,
iz čega vidimo da je f izomorfizam 3-mreža M (Q, ·) i M (Q, ·0 ). Stoga su one
izomorfne.
Korolar 6.1. Jednoj 3-mreži pridružena je jedinstvena klasa svih medusobno

izotopnih kvazigrupa. Za klasu svih medusobno izotopnih kvazigrupa postoji
jedinstvena (do na izomorfizam) 3-mreža nad njima.
Dokaz. Direktno iz teorema 6.2, propozicije 6.1 i teorema 6.3.

Definicija. Ako u klasi medusobno izotopnih kvazigrupa pridruženih nekoj
3-mreži postoji grupa, tada kažemo da je ta 3-mreža G-pravilna; ako postoji
komutativna grupa, tada kažemo da je ta 3-mreža A-pravilna.
Napomena. Primjetimo da je A-pravilna 3-mreža ujedno i G-pravilna.
61
2 Paralelogramski prostori
1 Osnovna svojstva P-prostora
Def. 1. Neka je Q neprazan skup, Par ⊆ Q4 kvaterna relacija. Ureden par

(Q, Par) zovemo paralelogramski prostor ako vrijedi:
(P1) Za bilo koje a, b, c ∈ Q postoji jedinstven d ∈ Q takav da Par(a, b, c, d)
(P2) Par je zatvoren na permutacije generirane sa (a, b, c, d) → (b, c, d, a) i
(a, b, c, d) → (d, c, b, a)
(P3) Par(a, b, c, d) i Par(c, d, e, f ) daje Par(a, b, f, e)
Elemente od Q zovemo točkama.
Primjer. 1. Neka je (G, +) komutativan grupa i neka je Par ⊆ G4 definiran
sa Par(a, b, c, d) ⇔ a + c = b + d tada je (G, Par) paralelogramski prostor.
Primjer. 2. Neka je A afini prostor. Neka Par(A, B, C, D) znači da su točke
A, B, C, D redom vrhovi paralelograma koji može biti i degeneriran. Svaka
točka je definirana svojim radijvektorom obzirom na neku fiksnu točku O koju
−→ −→ −−→ −−→
zovemo ishodište. Pa vrijedi Par(A, B, C, D) ⇔ OA + OC = OB + OD dakle
(A, Par) je paralelogramski prostor, a to je i motivacijksi primjer.
Teorem 1.1. (P4) Par(a, a, b, c) ⇔ b = c
Dokaz. Postoji d takav da je Par(a, b, a, d) nakon permutacije Par(a, d, a, b) pa

po (P 3) dobijemo Par(a, b, b, a) što je nakon permutacije Par(a, a, b, b) dakle
dobivamo b = c
Korolar 1.1. Par(a, a, a, b) ⇔ a = b
Korolar 1.2. U paralelogramskom prostoru za ∀a, b točke vrijedi Par(a, a, b, b)

i Par(a, b, b, a)
Teorem 1.2. Neka Par(ai1 , ai2 , ai3 , ai4 ) za i = 1, 2, 3, 4 i Par(a1j , a2j , a3j , a4j )
za j = 1, 2, 3 tada vrijedi i za j = 4. To svojstvo označimo (P5).
Dokaz. Postoje u, v, w, x, y, z takvi da je
Par(a11 , a42 , a43 , u)1 Par(a21 , a43 , a32 , x)4

Par(a31 , a21 , a43 , v)2 Par(a31 , a32 , a43 , y)5
Par(a44 , a11 , a12 , w)3 Par(a13 , a21 , a22 , z)6
62 2 Paralelogramski prostori
gdje sam tvrdnje označio sa 1, . . . , 6 sa 0 označimo pretpostavke teorema. Za-

pis oblika iPar(a, b, c, d)jPar(c, d, g, h) → Par(a, b, h, g)k znači da Par(a, b, c, d)
proizlazi iz tvrdnje numerirane s i, Par(c, d, g, h) proizlazi iz tvrdnje numeri-
rane s j i nova tvrdnja Par(a, b, h, g) je numerirana sa k. Sada računamo:
1Par(u, a11 , a42 , a43 )0Par(a42 , a43 , a44 , a41 ) → Par(u, a11 , a41 , a44 )7
7Par(u, a44 , a41 , a11 )0Par(a41 , a11 , a21 , a31 ) → Par(u, a44 , a31 , a21 )8
8Par(u, a44 , a31 , a21 )2Par(a31 , a21 , a43 , v) → Par(u, a44 , v, a43 )9
1Par(a11 , a42 , a43 , u)9Par(a43 , u, a44 , v) → Par(a11 , a42 , v, a44 )10
10Par(a42 , v, a44 , a11 )3Par(a44 , a11 , a12 , w) → Par(a42 , v, w, a12 )11
0Par(a22 , a32 , a42 , a12 )11Par(a42 , a12 , w, v) → Par(a22 , a32 , v, w)12
2Par(v, a31 , a21 , a43 )4Par(a21 , a43 , a32 , x) → Par(v, a31 , x, a32 )13
12Par(w, a22 , a32 , v)13Par(a32 , v, a31 , x) → Par(w, a22 , x, a31 )14
4Par(a21 , x, a32 , a43 )5Par(a32 , a43 , y, a31 ) → Par(a21 , x, a31 , y)15
14Par(w, a22 , x, a31 )15Par(x, a31 , y, a21 ) → Par(w, a22 , a21 , y)16
5Par(a43 , y, a31 , a32 )0Par(a31 , a32 , a33 , a34 ) → Par(a43 , y, a34 , a33 )17
0Par(a13 , a23 , a33 , a43 )17Par(a33 , a43 , y, a34 ) → Par(a13 , a23 , a34 , y)18
16Par(y, w, a22 , a21 )6Par(a22 , a21 , a13 , z) → Par(y, w, z, a13 )19
18Par(a23 , a34 , y, a13 )19Par(y, a13 , z, w) → Par(a23 , a34 , w, z)20
6Par(z, a13 , a21 , a22 )0Par(a21 , a22 , a23 , a24 ) → Par(z, a13 , a24 , a23 )21
21Par(a13 , a24 , a23 , z)20Par(a23 , z, w, a34 ) → Par(a13 , a24 , a34 , w)22
3Par(w, a44 , a11 , a12 )0Par(a11 , a12 , a13 , a14 ) → Par(w, a44 , a14 , a13 )23
23Par(a44 , a14 , a13 , w)22Par(a13 , w, a34 , a24 ) → Par(a44 , a14 , a24 , a34 )24
Teorem 1.3. Iz Par(a, b, d, e) i Par(b, c, e, f ) slijedi Par(a, c, d, f )
Dokaz. Kao i ranije tvrdnje iz izkaza teorema označavam sa 0. Postoji g takav

da je Par(a, b, c, g)1
1Par(c, g, a, b)0Par(a, b, d, e) → Par(c, g, e, d)2
1Par(g, a, b, c)0Par(b, c, e, f ) → Par(g, a, f, e)3

2Par(c, d, e, g)3Par(e, g, a, f ) → Par(c, d, f, a)4
Teorem 1.4. Neka je Par(a1 , b1 , c1 , d1 ) i Par(a2 , b2 , c2 , d2 ) ako je Par(a1 , x, a2 , y),

Par(b1 , y, b2 , z) i Par(c1 , z, c2 , t) tada je Par(d1 , x, d2 , t)
2 Pomaci i vektori u P-prostoru 63
Dokaz. Postoji u takav da je Par(d2 , a2 , y, u)1. Računamo:
0Par(b2 , c2 , d2 , a2 )1Par(d2 , a2 , y, u) → Par(b2 , c2 , u, y)2
0Par(z, b1 , y, b2 )2Par(y, b2 , c2 , u) → Par(z, b1 , u, c2 )3

3Par(b1 , u, c2 , z)0Par(c2 , z, c1 , t) → Par(b1 , u, t, c1 )4
0Par(d1 , a1 , b1 , c1 )4Par(b1 , c1 , t, u) → Par(d1 , a1 , u, t)5
0Par(a1 , x, a2 , y)1Par(a2 , y, u, d2 ) → Par(a1 , x, d2 , u)6
6Par(x, d2 , u, a1 )5Par(u, a1 , d1 , t) → Par(x, d2 , t, d1 )7
Teorem 1.5. Ako vrijede dvije od sljedeće tri tvrdnje onda vrijedi i treća:
Par(a, b, c, d), Par(c, d, e, f ) i Par(a, b, f, e)
Dokaz. Lagan.
Teorem 1.6. Ako vrijede dvije od sljedeće tri tvrdnje onda vrijedi i treća:
Par(a, b, d, e), Par(b, c, e, f ) i Par(c, d, f, a)
Dokaz. Direktno iz Teorema 1.3
2 Pomaci i vektori u P-prostoru
Za bilo koje a, b promatramo τa,b : Q → Q definiranu ekvivalenicijom
Par(a, b, y, x) ⇔ τa,b (x) = y.

−1
Na temelju svojstava (P 1) − (P 3) slijedi da je τa,b bijekcija te da je τa,b = τb,a ,
da je jednakost τa,b (c) = d ekvivalentno s τc,d (a) = b i da za bilo koje točke
a, x, y postoji jedinstevan b takav da je τa,b (x) = y. Na temelju Teorema 1.1
slijedi da za svake točke a, b vrijedi τa,b (a) = b te da je τa,a identiteta.
Teorem 2.1. Ako postoji točka p takava da je τa,b (p) = τc,d (p) tada imamo da
vrijedi τa,b = τc,d
Dokaz. Neka je τa,b (p) = τc,d (p) = q tada imamo Par(a, b, q, p)1 i Par(c, d, q, p)2
pa 1Par(a, b, q, p)2(q, p, c, d) → Par(a, b, d, c)3 Neka je y bilo koja točka i neka
je τa,b (x) = y tada Par(a, b, y, x)4. Imamo 3Par(c, d, b, a)4Par(b, a, x, y) →
Par(c, d, y, x)5 Sada čitamo da je τc,d (x) = y pa je τa,b = τc,d
Korolar 2.1. Za svake dvije točke a, b postoji jedan i samo jedan pomak koji
preslikava točku a u točku b.
Teorem 2.2. Par(a, b, d, c) ⇔ τa,b = τc,d
Dokaz. Izčitajte dokaz Teorema 2.1

Korolar 2.2. Za bilo koje tri od četiri točke a, b, c, d ako vrijedi τa,b = τc,d
odreduju četvrtu.
Korolar 2.3. Ako je τa,b = τc,d tada je τa,c = τb,d
Teorem 2.3. Ako je T skup pomaka tada je (T, ◦) komutativna grupa.
Dokaz. Neka su τ1 i τ2 bilo koji pomaci i a dana točka tada postoje točke
b i c da je τ1 = τa,b , τ2 = τa,b i postoji točka d da je τ1 = τc,d . Tada je
τa,b = τc,d pa po Korolaru 2.3 slijedi τa,c = τb,d to jest τ2 = τb,d . Neka je
sada y = τa,b (x) i z = τb,d (y) tada imamo Par(a, b, y, x)1 i Par(b, d, z, y)2
pa 1Par(a, x, b, y)2Par(b, y, z, d) → Par(a, x, z, d)3 pa imamo Par(a, d, z, x) to
jest z = τa,d (x) sada imamo (τb,d ◦ τa,b )(x) = τb,d (y) = z = τb,d (y) dakle
τb,d ◦ τa,b = τa,d po istoj logici je onda τc,d ◦ τa,c = τa,d . Zato dobivamo
τ1 ◦ τ2 = τc,d ◦ τa,c = τa,d = τb,d ◦ τa,b = τ2 ◦ τ1
Neka je (Q, Par) paralelogramski prostor. Na skupu Q2 uredenih parova točaka

iz Q definiramo binarnu relaciju (a, b) ∼ (c, d) ⇔ Par(a, b, d, c) zbog Teorema
2.2 imamo (a, b) ∼ (c, d) ⇔ τa,b = τc,d zbog čega se vidi da je to relacija ekvi-
valneicije. Klase ekvivalencije iz Q2 čemo zvati vektorima. A klasu elementa
(a, b) čemo označavati [a, b]. Na temelju Korolara 2.1 za svaki vektor v i svaku
točku a postoji jedinstvena točka b takav da je v = [a, b]. Skup svih vektora
čemo označavati Q. Na skupu Q definiramo zbrajanje [a, b] + [b, c] = [a, c]
Propozicija 2.1. Zbranje u Q je dobro definirano.
Dokaz. Neka je τa,b = τa0 ,b0 , τb,c = τb0 ,c0 tada je
τa,c = τb,c ◦ τa,b = τb0 ,c0 ◦ τa0 ,b0 = τa0 ,c0
Dobro je definirano preslikavanje ϕ(τa,b ) = [a, b] i vrijedi:
ϕ(τa,b ◦ τb,c ) = ϕ(τb,c ◦ τa,b ) = ϕ(τa,c ) = [a, c] = [a, b] + [b, c] = ϕ(τa,b ) + ϕ(τb,c )
Pa je dokazan sljedeći teorem.
Teorem 2.4. (Q, +) je komutativna grupa izomorfna s grupom (T, ◦)
Slijedi da je [a, a] nulvektor koga označavamo s 0 i da je −[a, b] = [b, a] za sve

točke a, b.
3 Polovišta u P-prostoru 65
3 Polovišta u P-prostoru
Reći ćemo da je točka c polovište točaka a i b i pisati M (a, c, b) ako vrijedi

Par(a, c, b, c)
Teorem 3.1. Iz M (a, c, b) slijedi M (b, c, a). Za bilo koju točku a vrijedi
M (a, a, a) i za bilo koje točke a, c postoji jedinstvena b takva da je M (a, c, b).
Dokaz. Lagan.
U Primjeru 1 svaki par točaka ima jedinstveno polovište, ali to ne vrijedi
općenito. Uzmimo u Primjeru 1 Kleinovu četvornu grupu.
+ 0 1 2 3
0 0 1 2 3
1 1 0 3 2
2 2 3 0 1
3 3 2 1 0
Tada M (1, i, 1) ⇔ Par(1, i, 1, i) ⇔ 1 + 1 = i + i ⇔ i + i = 0 ⇔ i = 0, 1, 2, 3.
Odavde slijedi i da polovište npr. od 1 i 2 ne mora postojati.
Teorem 3.2. Bilo koje dvije od tri tvrdnje povlače treću: M (a, m, c), M (b, m, d)
i Par(a, b, c, d)
Dokaz. Imamo M (a, m, c) ⇔ Par(m, a, m, c) te M (b, m, d) ⇔ Par(d, m, b, m) i
Par(a, b, c, d). To je degenerirani slučaj Teorema 1.6
Teorem 3.3. Bilo koje dvije od tvrdnji M (a, c, b), Par(a, c, d, e) i Par(c, b, d, e)
povlače treću.
Dokaz. To je degenerirani slučaj Teorema 1.5
Korolar 3.1. Bilo koje dvije od tri tvrdnje M (a, c, b), M (c, b, d) i Par(a, c, d, b)
povlače treću.
Teorem 3.4. Neka je Par(a1 , a2 , a3 , a4 ) i Par(m1 , m2 , m3 , m4 ) te M (ai , mi , bi )
za i = 1, 2, 3, 4 tada je Par(b1 , b2 , b3 , b4 )
Dokaz. Direktno iz Teorema 1.2
Teorem 3.5. Neka vrijedi M (b, d, c) i M (c, e, a) tada su tvrdnje Par(a, f, d, e)1,
Par(c, e, f, d)2 i Par(b, d, e, f )3 su medusobno ekvivalentne, a ako te tvrdnje
vrijede tada vrijedi i tvrdnja M (a, f, b)
Dokaz. Neka vrijedi M (b, d, c) ⇔ Par(b, d, c, d)0, M (c, e, a) ⇔ Par(c, e, a, e)0
tada
0Par(c, e, a, e)1Par(a, e, d, f ) → Par(c, e, f, d)2
0Par(a, e, c, e)2Par(c, e, f, d) → Par(a, e, d, f )1
0Par(b, d, c, d)2Par(c, d, f, e) → Par(b, d, e, f )3
3Par(e, f, b, d)0Par(b, d, c, d) → Par(e, f, d, c)2
Ako vrijede tvrdnje 1 i 3 tada po Teoremu 1.5 vrijedi i M (a, f, b)
Korolar 3.2. Ako parovi točaka b, c i c, a imaju polovišta d, e tada i par c, a

ima polovište f i vrijedi Par(a, f, d, e), Par(c, e, f, d) i Par(b, d, e, f )
Dokaz. Neka je f takva da je Par(a, f, d, e) tada je Par(f, d, c, e) pa iz toga

slijedi da je Par(f, b, d, e) no tada je M (a, f, b).
Korolar 3.3. Neka su d, e, f bilo koje točke i a, b, c točke takve da Par(f, d, e, a),
Par(f, e, d, b) i Par(e, f, d, c) tada vrijedi M (b, d, c), M (a, e, c) i M (a, f, b).
Teorem 3.6. Ako parovi točaka x, y; y, z; z, t imaju polovišta a, b, c tada i par

x, t ima polovište d takvo da vrijedi Par(a, b, c, d).
Dokaz. Slijedi iz Teorema 1.4 gdje stavimo a = a1 = a2 , b = b1 = b2 , c = c1 =

c2 te uzmemo d = d1 = d2 takav da je Par(a, b, c, d).
Korolar 3.4. Ako vrijedi Par(a, b, c, d) i ako je x bilo koja točka tada su jed-
noznačno odredene točke y, z, t tako da vrijedi M (x, a, y), M (y, b, z), M (z, c, t)
i M (t, d, x)
4 Simetrije u P-prostoru
Za bilo koji par točaka a, b simetrijom s obzirom na taj par točaka zovemo
preslikavanje σa,b : Q → Q definirano ekvivalenicijom
σa,b (x) = y ⇔ Par(a, x, b, y)
Posebno simetrijom s obzirom na točku a zovemo simetriju s obzirom na par

a, a i označavmo je σa . Vrijedi σa (x) = y ⇔ M (x, a, y). Imamo da je σa,b
−1
bijekcija te σa,b = σb,a = σa,b te σa,b (a) = b
Teorem 4.1. Za bilo koje točke a, b, x, y vrijedi Par(x, y, σa,b (x), σa,b (y))
Dokaz. Doista iz Par(σa,b (y), a, y, b) i Par(a, x, b, σa,b (x)) po Teoremu 1.6 slijedi
Par(x, y, σa,b (x), σa,b (y))
Teorem 4.2. Ako postoji p takav da je σa,b (p) = σc,d (p) tada je σa,b = σc,d .
Dokaz. Iz Par(a, p, b, σa,b (p)) i Par(p, c, σc,d (p), d) po Teoremu 1.3 imamo da sli-
jedi Par(a, c, b, d). Neka je x bilo koja točka tada vrijedi Par(σa,b (x), a, x, b) pa
opet po Teoremu 1.3 slijedi Par(c, x, d, σa,b (x)) što zajedno s Par(c, x, d, σc,d (x))
daje σa,b = σc,d
Teorem 4.3. σa,b = σc,d ⇔ Par(a, c, b, d)
Dokaz. Iz dokaza predhodnog teorema slijedi jedna implikacija. Pretposta-

vimo Par(a, c, b, d) što daje σa,b (c) = d no σc,d (c) = d pa je σa,b = σc,d
Korolar 4.1. Za bilo koje tri točke a, b, c postoji jedinstvena točka d takva da
je σa,b = σc,d
4 Simetrije u P-prostoru 67
Korolar 4.2. σa,b = σc ⇔ M (a, c, b)

Teorem 4.4. Ako vrijedi Par(ai , bi , ci , di ) onda je σc1 ,c2 ◦ σb1 ,b2 ◦ σa1 ,a2 = σd1 ,d2
Dokaz. Posluži se Teoremom 1.2 na sljedeći način:
a1 x a2 σa1 ,a2 (x)

b1 σb1 ,b2 (σa1 ,a2 (x)) b2 σa1 ,a2 (x)
c1 σb1 ,b2 (σa1 ,a2 (x)) c2 σc1 ,c2 (σb1 ,b2 (σa1 ,a2 )(x))
d1 x d2 σc1 ,c2 (σb1 ,b2 (σa1 ,a2 )(x))
Korolar 4.3. Za bilo koje točke ai , bi , ci za i = 1, 2 vrijedi jednakost:
σa1 ,a2 ◦ σb1 ,b2 ◦ σc1 ,c2 = σc1 ,c2 ◦ σb1 ,b2 ◦ σa1 ,a2
Teorem 4.5. Za bilo koje točke a, b, c vrijedi jednakost σb,c ◦ σa,b = τa,c
Dokaz. Par(a, x, b, σa,b (x)) i Par(b, σa,b (x), c, σb,c (σa,b (x)) pa po (P3) imamo
Par(a, x, σb,c (σa,b )(x)), c) pa po (P2) imamo Par(a, c, σb,c ((σa,b )(x)), x) to jest
imamo da vrijedi σb,c ◦ σa,b = τa,c
Teorem 4.6. Neka je σ simetrija i neka je a0 = σ(a), b0 = σ(b), c0 = σ(c) i
d0 = σ(d) tada Par(a, b, c, d) ⇒ Par(a0 , b0 , c0 , d0 )
Dokaz. Po Teoremu 4.1 vrijedi Par(a, b, a0 , b0 ) i Par(c, d, c0 , d0 ) sada računamo
Par(a0 , b0 , a, b) i Par(a, b, c, d) daje Par(a0 , b0 , d, c) što s Par(d, c, d0 , c0 ) daje tvrd-
nju Par(a0 , b0 , c0 , d0 )
Korolar 4.4. Neka je σ simetrija i neka je a0 = σ(a), b0 = σ(b) i c0 = σ(c)
tada M (a, c, b) ⇒ M (a0 , c0 , b0 )
Teorem 4.7. Za bilo koje a1 , a2 , b1 , b2 vrijedi σb1 ,b2 ◦ σa1 ,a2 = τa2 ,b2 ◦ τa1 ,b1
Dokaz. Imamo σb1 ,b2 ◦ σa1 ,a2 = σb1 ,b2 ◦ σa2 ,b1 ◦ σa2 ,b1 ◦ σa1 ,a2 = τb2 ,a2 ◦ τb1 ,a1
Korolar 4.5. Kompozicija dvaju simetrija je pomak.
Teorem 4.8. Za bilo koje točke a i b vrijedi τa,σb (a) = σb ◦ σa
Dokaz. Na temelju Teorema 4.5 imamo τa,σb (a) = σa,σb (a) ◦σa,a = σb,a jer imamo
M (a, b, σb (a)) pa po Korolaru 4.2 slijedi tvrdnja.
Teorem 4.9. Za bilo koje točke a, b, c1 , c2 vrijede jednakosti
τa,b ◦ σc1 ,c2 = στa,b (c1 ),c2 σc1 ,c2 ◦ τa,b = στb,a (c1 ),c2
Dokaz. Neka je d1 = τa,b (c1 ) tada je τa,b = τc1 ,d1 . Sada στa,b (c1 ),c2 ◦ σc1 ,c2 =
σc2 ,τa,b (c1 ) ◦ σc1 ,c2 = τc1 ,τa,b (c2 ) = τc1 ,d1 = τa,b . Pokažimo drugu tvrdnju. Neka je
τb,a (c1 ) = d1 . Sada σc1 ,c2 ◦ στb,a (c1 ),c2 = ττb,a (c1 ),c1 = τd1 ,c1 = τa,b
Korolar 4.6. Kompozicija pomaka i simetrije je opet simetrija.
Korolar 4.7. Za bilo koje a, b vrijedi τa,b ◦ σa = σa,b = σb ◦ τa,b

Teorem 4.10. Za bilo koje točke a, b, c vrijedi σσc (b) ◦ σa = σσc (a) ◦ σb
Dokaz. Po Teoremu 17 imamo Par(a, b, σc (a), σc (b)) pa po Teoremu 4.4 imamo
σσc (a) ◦ σb ◦ σa = σσc (b)
Teorem 4.11. Ako je binarna operacija na Q definirana identitetom a · b =
σb (a) tada je (Q, ·) lijeva kvazigrupa i vrijedi ab · b = a.
Dokaz. Lagan.
Propozicija 4.1. Vrijedi aa = a, ab · cd = ac · bd, (ab · c)d = (ad · c)b
Dokaz. Za vježbu, a uputa je koristite Teorem 4.10 i Korolar 4.3
5 Karakterizacija P-prostora pomoću komuta-

tivne grupe
Neka je o dana fiksna točka. Za bilo koje točke a, b definiramo zbroj a + b =

c ⇔ Par(o, a, c, b). Primjetimo da iz definicije slijedi da uvijek vrijedi tvrdnja
Par(o, a, a + b, b) pa imamo jednakost τo,a = τb,a+b . No za pomak τ postoji
jedinstvena točka a takva da je τ = τo,a pa je ϕ(τ ) 7→ a bijekcija. Imamo
redom ϕ(τo,a ◦ τo,b ) = ϕ(τb,a+b ◦ τo,b ) = ϕ(τo,a+b ) = a + b = ϕ(τo,a ) + ϕ(τo,b ).
Teorem 5.1. ϕ izomorfizam od komutativnih grupa (Q, +) i (T, ◦)
Sada neka je o0 bilo koja druga fiksna točka tada možemo definirati (Q, +0 ) no
po predhodnom teoremu sve takve konstrukcije su izomorfne.
Teorem 5.2. Tvrdnja Par(a, b, c, d) je ekvivalenta s a + c = b + d
Dokaz. Iz Par(o, a, a+c, c) i Par(a, b, c, d) po Teoremu 3 slijedi Par(b, a+c, d, o)
to jest Par(b, o, d, a + c) no Par(b, o, d, b + d) pa imamo a + c = b + d. Obrnuto
ako je a + c = b + d tada imamo Par(a, o, c, a + c) i Par(o, b, a + c, d) odakle po
Teoremu 1.6 slijedi Par(b, c, d, a)
Korolar 5.1. Tvrdnja M (a, c, b) je ekvivalentna s a + b = c + c.
Neka na skup X djeluje grupa G. To znači da postoji preslikavanje G×X → X
takvo da ex = x gdje je e neutralni element grupe G i (gh)x = g(hx). Reči
ćemo da je djelovanje tranzitivno ako za svake x, y ∈ X postoji g ∈ G takvo da
je y = gx, a strogo tranzitivno ako je taj g jedinstven. U slučaju tranzitivnosti
prostor X zovemo homogeni prostor za grupu G odnosno vjerno homogeni
u slučaju stroge tranzitivnosti. U slučaju (Q, Par) paralelogramski prostor
znamo da je Q vjeran homogeni prostor za grupu translacija. Obrnuto neka
imamo komutativnu grupu (T, ◦) koja djeluje strogo tranzitivno na nekom
skupu Q. Za bilo koja dva elemeta a, b ∈ Q označimo τa,b onaj element iz T
−1
za koji vrijedi τa,b (a) = b. Tada vrijede identiteti τb,c ◦ τa,b = τa,c i τa,b = τb,a .
Sada relaciju Par definiramo relacijom
Par(a, b, c, d) ⇔ τa,b (d) = c
6 TST-prostori 69
Teorem 5.3. Tvrdimo da je (Q, Par) paralelogramski prostor.
Dokaz. Odmah vidimo da vrijedi (P1). Imamo Par(a, b, c, d) ⇔ τa,b (d) = c ⇔

τa,b = τd,c . Pa imamo odmah Par(a, b, c, d) → Par(d, c, b, a). Nadalje kako
τb,c ◦ τa,b = τa,c = τd,c ◦ τa,d = τa,d ◦ τa,b tada je τa,d = τb,c pa imamo Par(a, d, c, b)
pa vrijedi (P2). Neka je τa,b = τd,c i τc,d = τf,e tada je τd,c = τe,f pa je τa,b = τe,f
pa vrijedi (P3).
6 TST-prostori
Kaže se da je (Q, S) TST-prostor ako je S skup svih involutornih preslikavanja

Q → Q koji djeluje tranzitivno na Q takav da za svake tri σ1 , σ2 , σ3 ∈ S vrijedi
σ3 ◦ σ2 ◦ σ1 ∈ S. Elemente iz S zovemo simetrije.
Teorem 6.1. Neka je (Q, Par) paralelogramski prostor i neka je S skup simetrija
toga prostora tada je (Q, S) TST-prostor
Dokaz. Kako je kompozicija simetrija pomak, a kompozicija pomaka i simetrije

ponovo simetrija tvrdnja lako slijedi.
Dakle u paralelogramskom prostoru kako je kompozicija simetrija pomak, a
kompozicija simetrije i pomaka simetrija imamo lagano da je TST postor gdje
za S uzmemo baš simetrije paralelogramskog prostora. No pokazati ćemo da
vrijedi i obrnuto to jest da je svaki TST-prostor paralelogramski prostor.
Teorem 6.2. Neka je (Q, S) TST-prostor tada za svaka dva a, b ∈ Q postoji

točno jedan σ ∈ S takav da je σ(a) = b
Dokaz. Za početak neka je σ1 (a) = b = σ2 (a) tada je σ2 (b) = a pa je (σ2 ◦

σ1 )(a) = a. Neka je sada x ∈ Q bilo koj element tada postoji element σ takav
da je σ(a) = x sada imamo σ1 (x) = (σ1 ◦ σ)(a) = (σ1 ◦ σ ◦ σ2 ◦ σ1 )(a) =
[σ1 ◦ (σ ◦ σ2 ◦ σ1 )−1 ](a) = (σ1 ◦ σ1 ◦ σ2 ◦ σ)(a) = σ2 (x). Sada slijedi da za svaka
dva a, b ∈ Q postoji samo jedan σ ∈ S takav da je σ(a) = b.
Dakle za svaka dva a, b ∈ Q postoji samo jedan σ ∈ S takav da je σ(a) = b i
−1
taj označimo sa σa,b . Sada odmah slijedi σa,b = σa,b = σb,a . Sada definiramo
Par(a, b, c, d) ⇔ σa,c (b) = d
Teorem 6.3. Imamo da je (Q, Par) paralelogramski prostor.
Dokaz. Svojstvo (P1) je očito. Neka Par(a, b, c, d) ⇔ σa,c = σb,d pa slijedi

σb,d = σc,a ⇒ Par(b, c, d, a) i σd,b = σc,a ⇒ Par(d, c, b, a) pa vrijedi (P2). Neka
σa,c = σb,d i σc,e = σd,f . Neka je σb,e (a) = (σb,e ◦ σc,a )(c) = (σb,e ◦ σc,a ◦ σe,c )(e) =
(σb,e ◦ σc,a ◦ σe,c )−1 (e) = (σc,e ◦ σa,c ◦ σe,b )(e) = (σc,e ◦ σa,c )(b) = (σc,e ◦ σb,d )(b) =
σc,e (d) = σd,f (d) = f pa imamo σb,e = σa,f pa imamo Par(a, b, f, e).
7 Karakterizacija P-prostora pomoću Malcevl-

jeve funkcije
Kvaterna relacija Par sa svojstvom (P1) na skupu Q ekvivalentna je ternarnoj

operaciji (.) : Q3 → Q definiranoj sa (abc) = d ⇔ Par(a, b, c, d). Kaže se da
je funkcija asocijativna, lateralno komutativna odnosno medijalna ako vrijede
redom identiteti:
(M1) ((abc)de) = (a(bcd)e) = (ab(cde))
(M2) (abc) = (cba)
(M3) ((abc)(def )(ghi)) = ((adg)(beh)(cf i))
Kaže se da je (.) Malcovljeva funkcija ako vrijede identiteti
(M 4) (abb) = a (bba) = a
Sada strukturu (Q, (.)) sa svojstvima (M1), (M2) i (M4) zovemo lateralno
komutativna gruda.
Lema 7.1. Neka Par(b, c, d, f )1, Par(a, f, e, g)2, Par(a, b, c, h)3 i Par(c, d, e, i)4
tada vrijedi Par(d, e, g, h) i Par(a, b, i, g)
Dokaz.
3Par(h, a, b, c)1Par(b, c, d, f ) → Par(h, a, f, d)5
5Par(d, h, a, f )2Par(a, f, e, g) → Par(d, h, g, e)
Drugu tvrdnja se pokaže tako da se primjeti da su uvijeti teorema neovisni o
zamijeni a ↔ e, b ↔ d i h ↔ i.
Teorem 7.1. Neka je (Q, Par) paralelogramski prostor i neka je (.) njemu kao
gore pridružena ternarna operacija tada je (.) asocijativna, lateralno komuta-
tivna, medijalna i Malcovljeva funkcija.
Dokaz. Ako je (bcd) = f , (af e) = g, (abc) = h, (cde) = i treba pokazati da je
(hcd) = g = (abi) no to je posljedica predhodne Leme. Time je pokazana asci-
jatinost. Lateralna komutativnost kao i Malkovljevost je jednostvana. Medi-
jalnost slijedi iz Teorema 1.2
Teorem 7.2. (Q, Par) je paraleogramski prostor akko je (Q, (.)) lateralno ko-
mutativna gruda.
Dokaz. Jedan smjer je pokazan. Pokažimo i drugi. Neka Par(a, b, c, d) ⇔
(abc) = d tada imamo redom
(bcd) = (dcb) = ((abc)cb) = (ab(ccb)) = (abb) = a
pa imamo Par(b, c, d, a) i Par(d, c, b, a). Uzmimo da vrijedi Par(a, b, c, d) i
Par(c, d, e, f ) tada (abc) = d i (cde) = f pa
(abf ) = (ab(cde)) = ((abc)de) = (dde) = e
7 Karakterizacija P-prostora pomoću Malcevljeve funkcije 71
Teorem 7.3. (Q, Par) je paralelogramski prostor akko je (.) medijalana Mal-
covljeva funkcija.
Dokaz. Jedan smjer je pokazan. Pokažimo i drugi. Svojstvo (P1) vrijedi. Neka
je Par(a, b, c, d) to jest (abc) = d sada gledamo
(bcd) = ((ccb)(ccc)(abc)) = ((cca)(ccb)(bcc)) = (abb) = a
(dcb) = ((abc)(bbc)(bbb)) = ((abb)(bbb)(ccb)) = (abb) = a

dakle vidimo Par(b, c, d, a) i Par(d, c, b, a) pa vrijedi (P2). Uzmimo Par(a, b, c, d)
i Par(c, d, e, f ) tada Par(b, a, d, c) pa slijedi (bad) = c i (cde) = f sada gldamo
(abf ) = ((abb)(aab)(cde)) = ((aac)(bad)(bbe)) = (cce) = e
Korolar 7.1. Malcovljeva funkcija je medijalna akko je asocijativna i lateralno

komutativna.
Uvedimo svojstva:
(M5) ((abc)cb) = a
(M6) ((abc)cd) = (abd)
Teorem 7.4. Kvaterna relacija Par ⊆ Q4 sa svojstvom (P1) definira paralel-

ogramski prostor akko vrijedi (M2), (M5) i (M6).
Dokaz. Svojstvo (P2) slijedi iz (abc) = d ⇒ (cba) = d što je (M2). te (abc) =

d ⇒ (dcb) = ((abc)cb) = a što je (M5). Svojstvo (P3) nakon f ↔ d glasi
Par(a, b, c, f ) i Par(f, c, d, e) daje Par(a, b, d, e). Sada (abc) = f i (f cd) = e
tada (abd) = ((abc)cd) = (f cd) = e što je (M6).
Korolar 7.2. (Q,(.)) je lateralno komutativna gruda ako i samo ako vrijede
identiteti (M2), (M5) i (M6).
Kako je uz identitet (M6) identitet (M5) ekvivalentan (M4) imamo
Korolar 7.3. (Q, Par) je paralelogramski prostor ako i samo ako vrijedi (M2),
(M6) i (M4).
Kaže se da je (Q,(.)) semiafini ako vrijedi (M2), (M4) te

(M7) ((abc)bd) = (ab(cbd))
(M8) ((abc)db) = (adc)
Teorem 7.5. (Q, Par) je paralelogramski prostor akko je (Q, (.)) semiafini.
Dokaz. Neka je (Q, Par) paralelogramski prostor dovoljno je dokazati (M7) i

(M8). Da bi pokazali svojstvo (M7) dovoljno je vidjeti da iz Par(a, b, c, e)1,
Par(e, b, d, g)2 i Par(c, b, d, f )3 slijedi Par(a, b, f, g).
1Par(e, a, b, c)3Par(b, c, f, d) → Par(e, a, d, f )4

po Teoremu 1.3 iz 4Par(a, e, f, d) i 2Par(e, b, d, g) slijedi Par(b, f, g, a). Za

dokaz identiteta (M8) treba pokazati da iz Par(a, b, c, e) i Par(e, d, b, f ) slijedi
Par(a, d, c, f ) no to slijedi po Teoremu 3. Obrnuto neka je (Q, (.)) semiafini
prostor. Po Korolaru 20 dovoljno je pokazati svojstvo (M6). Računamo...
((ab(bcb))bd) = M 7 = (ab((bcb)bd)) = M 2 = (ab(db(bcb))) = M 7 =
((abd)b(bcb)) = M 8 = (((acd)bc)b(bcb)) = M 7 = ((acd)b(cb(bcb))) = M 2 =

((acd)b((bcb)bc)) = M 7 = ((acd)b(bc(bbc)) = M 4 = ((acd)b(bcc)) = M 4 =
((acd)bb) = M 4 = (acd)
Stavimo: (M9) ((ab(bcb))bd) = (acd) i nastavimo
((abc)cd) = M 9 = (((abc)b(bcb))bd) = M 7 = ((abc)b((bcb)bd)) = M 7 =
(ab(cb((bcb)bd))) = M 7 = (ab((cb(bcb))bd)) = M 9 = (ab(ccd)) = (abd)
Iz Teorema 7.5 i Korolara 7.2 slijedi da je (Q, (.)) semiafini prostor akko vrijedi
(M2), (M6) i (M4).
Teorem 7.6. (Q, Par) je paralelogramski prostor akko relacija Par ima svojstva
(P1), (P4) i (P5).
Dokaz. Svojstvo (M3) je ekvivalentno s (P5), a (P4) sa (M4) pa tvrdnja slijedi

po Teoremu 7.3
Postoji i direktan dokaz.
Teorem 7.7. (Q, Par) je paralelogramski prostor akko relacija Par ima svojstva
(P1), (P4) i (P5).
Dokaz.
c c b b a b c d b c d a
c c c c c c c c b f f b
a b c d c c b b f f f f
a b b a a b b a f c d e
8 Karakterizacija P-prostora pomoću suptrak-

tivnog grupoida
Za grupoid (Q, ·) kažmo da je skupstraktivan ako vrijedi

(S1) a · ab = b
(S2) ac · bc = ab
8 Karakterizacija P-prostora pomoću suptraktivnog grupoida 73
Teorem 8.1. Ako je (Q, ·) suptraktivan grupoid i Par ⊆ Q4 kvaterna relacija

koja je definrana sa ekvivalencijom
Par(a, b, c, d) ⇔ ab = dc
onda je (Q, Par) paralelogramski prostor.
Dokaz. Iz Par(a, b, c, d) ⇔ ab = dc imamo dc = ab ⇔ Par(d, c, b, a). Osim

toga bc = dc = (S1) = dc · (dc · bc) = (S2) = dc · db = ab · db = ad pa imamo
Par(b, c, d, a) time je pokazano svojstvo (P2). Za bilo koje a, b, c ∈ Q. Neka
je ba = cd tada zbog (M1) imamo d = c · cd = c · ab s druge strane ako je
d = c · ab tada cd = c(c · ba) = ba. Dakle za a, b, c postoji jedinstveni d takav
da Par(b, a, d, c) to je uz uporabu od (P2) svojstvo (P1). Neka Par(a, b, c, d) ⇔
ab = dc i neka Par(c, d, e, f ) ⇔ Par(d, c, f, e) ⇔ dc = ef imamo ab = ef dakle
Par(a, b, f, e) što je točno (P3).
U suptratktivnom grupoidu (Q, ·) postoji element σ takav da za svako x ∈ Q

xx = σ. Doista za svako a, b ∈ Q imamo
aa = S1 = (b · ba)(b · ba) = S2 = bb.
Imamo da je σ desni neutralni element jer za svako a imamo aσ = a · aa =

S1 = a. Zato Par(a, b, σ, c) ⇔ ab = c.
Teorem 8.2. Neka je (Q, Par) paralelogramski prostor i σ neka dana fiksna
točka ako je operacija · definirana sa Par(a, b, σ, c) ⇔ ab = c tada je (Q, ·)
suptraktivan grupoid.
Dokaz. Iz ab = c ⇔ Par(a, b, σ, c) ⇔ Par(a, c, σ, b) ⇔ ac = b dakle a · ab =

b pa vrijedi (S1). Neka je ac = d, bc = e i ab = f trebamo pokazati
de = f . Računamo Par(b, e, σ, c) i Par(σ, c, a, d) daje Par(b, e, d, a), sada iz
Par(d, e, b, a) i Par(b, a, f, σ) imamo Par(d, e, σ, f ) dakle de = f .
Usporedimo li ovu karakterizaciju sa karakterizacijom komutativne grupe i da

za σ uzememo 0 tada imamo ab = c u smislu a + 0 = c + b pa onda i a − b = c
dakle · je operacija oduzimanja. To znači da se komutativna grupa (Q, +)
može okarakterizirati suptraktivnim grupoidom (Q, −) (otuda i ime). Jasno je
a−(a−b) = b i (a−c)−(b−c) = a−b. Neka je sada (Q, ·) suptraktivan grupoid
i neka je 0 ∈ Q desni neutralni element takav da xx = 0 za sve x ∈ Q. Defini-
ramo a + b = a · 0b. Sada imamo a + b = a · 0b = (b · ba)(0a · ba) = b · 0a = b + a
(a + b) + c = (a · 0b) · 0c = (a · 0b)(0c · 0) = (a · 0b)(0c · b)(0b) = a(0c · b) =
a(0c·0c)(b·0c) = a0(b·0c) = a+(b+c) te 0+a = 0·0a = a, 0a+a = 0a·0a = 0
dakle (Q, +) je komutativna grupa. Te sada a − b = a + (−b) = a(0 · 0b) = ab.
Dakle oduzimanje u (Q, +) je upravo operacija · u (Q, ·).
9 Težište trokuta u P-prostoru
Reći čemo da je t težište trokuta a, b, c u paralelogramskom prostoru (Q, Par)

i pisati T (a, b, c; t) ako vrijedi Par(b, t, c, σt (a)). U primjeru 2 svaki trokut ima
točno jedno težište, no to ne vrijedi opčenito. No za bilo koje b, c, t postoji
jedinstvena a takva da je T (a, b, c; t)
Teorem 9.1. Iz T (a, b, c; t) vrijedi permutirana tvrdnja to jest definicija težišta

ne ovisi o poretku točaka a, b, c.
Dokaz. Očito iz T (a, b, c; t) vrijedi T (a, c, b; t). Treba pokazati da iz T (a, b, c; t)

slijedi T (b, c, a; t). Po Teoremu 17 imamo Par(a, b, σt (a), σt (b)), a po pret-
postavci imamo Par(b, t, c, σt (a)) pa dobivamo Par(c, t, a, σt (b)) ⇔ T (b, c, a; t)
75
3 Geometrija medijalnih kva-

zigrupa
1 Pomaci u medijalnoj kvazigrupi
Neka je (Q, ·) medijalna kvazigrupa to jest neka je kvazigrupa i neka vrijedi

ab · cd = ac · bd. Elemente skupa Q zovemo točkama. Definiramo desnu
translaciju ρa (x) = xa i lijevu translaciju λa (x) = ax. Za bilo koje točke a, b
bijekciju λa,b = λ−1 −1
b ◦λa odnosno ρa,b = ρb ◦ρa zovemo lijevim odnosno desnim
pomakom. Iz definicije odmah slijedi ekvivalencija λa,b (p) = q ⇔ ap = bq te
ρa,b (p) = q ⇔ pa = qb.
Teorem 1.1. Ako su dane a, p, q tada postoji točno jedna točka b, a ako su
dane b, p, q tada postoji točno jedna točka a tako da vrijedi λa,b (p) = q odnosno
ρa,b (p) = q
Teorem 1.2. Neka je λa,b = λc,d ili ρa,b = ρc,d tada su ekvivalentni identiteti
a=cib=d
Dokaz. Neka je q = λa,b (p) = λc,d (p) tada imamo ap = bq i cp = dq. Ako je
a = c tada imamo bq = dq no tada je b = d. Slično drugi smjer te analogno
slučaj s desnim pomacima.
Teorem 1.3. Ako za neku točku p vrijedi λa,b (p) = ρc,d (p) tada je λa,b = ρc,d
Dokaz. Neka je q = λa,b (p) = ρc,d (p). Ako je x bilo koja točka neka je y =
λa,b (x) pa imamo ap = bq, pc = qd, ax = by. Sada imamo ap · xc = ax · pc =
by · qd = bq · yd = ap · yd pa je xc = yd odnosno ρc,d (x) = y pa je dokazano da
je λa,b = ρc,d .
Teorem 1.4. Za bilo koje tri od točaka a, b, c, d postoji jedna i samo jedna
četvrta tako da vrijedi λa,b = ρc,d
Dokaz. To je posljedica Teorema 1.1.
Teorem 1.5. Ako za neku točku p vrijedi λa,b (p) = λc,d (p) tada je λa,b = λc,d .
Dokaz. Neka je q = λa,b (p) = λc,d (p) i neka je e neka točka tada postoji
jedinstvena točka f da je ρe,f (p) = q no tada je po Teoremu 1.3 λa,b = ρe,f =
λc,d pa je teorem dokazan.
76 3 Geometrija medijalnih kvazigrupa
Teorem 1.6. Ako za neku točku p vrijedi ρa,b (p) = ρc,d (p) tada je ρa,b = ρc,d .
Dokaz. Analogan dokazu Teorema 1.5.
Teorem 1.7. Za bilo koje tri od četiri točke a, b, c, d postoji jedna i samo jedna
četvrta tako da je λa,b = λc,d
Dokaz. Lagan.
Teorem 1.8. Za bilo koje tri od četiri točke a, b, c, d postoji jedna i samo jedna
četvrta tako da je ρa,b = ρc,d
Dokaz. Lagan.
Teorem 1.9. Jednakosti λa,b (c) = d i ρc,d (a) = b su ekvivalentne.
Dokaz. Imamo λa,b (c) = d ⇔ ac = bd ⇔ ρc,d (a) = b.
Teorem 1.10. Jednakosti λa,b = λc,d i ρa,b = ρc,d su ekvivalentene.
Dokaz. Pretpostavimo da je λa,b = λc,d i neka su p, r bilo koje točke, neka je
q = λa,b (p) = λc,d (p) i s = ρa,b (r) tada vrijedi λr,s (a) = b pa kako je ρp,q (a) = b
to je ρp,q = λr,s no ρp,q (c) = d pa je λr,s (c) = d no to daje ρc,d (r) = s pa imamo
ρc,d = ρa,b i time je jedan smjer teorema dokazan. Drugi ide analogno.
Teorem 1.11. Jednakosti λa,b = λc,d , ρa,b = ρc,d , λa,c = λb,d i ρa,c = ρb,d su
medusobno ekvivalentne.
Dokaz. Zbog Teorema 1.10 dovoljno je dokazati ekvivalenciju prve i zadnje
jednakosti. Pretpostavimo λa,b = λc,d . Neka je q = λa,b (p) = λc,d (p) i s =
ρa,c (r) tada imamo ap = bq, cp = dq i ra = sc pa računamo rb · cq = rc · bq =
rc · ap = ra · cp = sc · dq = sd · cq pa je rb = sd no tada ρb,d (r) = s pa
imamo da je ρb,d = ρa,c i time je jedan smjer dokazan. Drugi smjer se dokazuje
analogno.
Zbog Teorema 1.4 imamo da je svaki lijevi pomak ujedno i desni i obrnuto
zato ćemo ih jednostavno zvati pomacima.
Teorem 1.12. Ako je T skup svih pomaka tada je (T, ◦) komutativna grupa
koja dijeluje strogo tranzitivno na Q.
Dokaz. Neka su τ1 , τ2 ∈ T pomaci i neka je a neka točka iz Q tada po Teoremu
1.7 postoje b, c takvi da je τ1 = λa,b zatim τ2 = λa,c te postoji d takva da je
τ1 = λc,d . Iz λa,b = λc,d slijedi po Teoremu 1.11 λa,c = λb,d pa imamo da je
τ2 = λb,d . Sada računamo τ2 ◦ τ1 = λb,d ◦ λa,b = λa,d pa je kompozicija pomaka
pomak. No pogledajmo τ1 ◦ τ2 = λc,d ◦ λa,c = λa,d pa smo dobili τ1 ◦ τ2 = τ2 ◦ τ1 .
Za bilo koje a λa,a je neutralni element, a inverz od λa,b je λb,a . Pokažimo
strogu tranzitivnost. Neka je τ (p) = q tada za a postoji jedinstven b takav da
je λa,b (p) = q pa imamo da je τ = λa,b
Korolar 1.1. Imamo da je Q vjeran homogeni prostor nad komutativnom
grupom (T, ◦).
2 Paralelogrami i polovišta u medijalnoj kvazigrupi 77
Korolar 1.2. Za bilo koje a, b, c vrijedi

(1) λa,b ◦ λb,c = λa,c
(2) ρa,b ◦ ρb,c = ρa,c
Teorem 1.13. Iz bilo koje dvije od tri jednakosti λa,c (p) = q, λb,d (r) = s i
λab,cd (pr) = qs slijedi proeostala jednakost te vrijedi analogna tvrdnja za desne
pomake.
Dokaz. Imamo posla sa ap = cq, br = ds te ab · pr = cd · qs ⇔ ap · br = cq · ds

pa tvrdnja slijedi.
Teorem 1.14. Iz bilo koje dvije od tri jednakosti λa,c = λe,g , λb,d = λf,h te
λab,cd = λef,gh slijedi preostala jednakost. Analogna tvrdnja vrijedi za desne
pomake.
Dokaz. Pretpostavimo da vrijede prve dvije jednakosti. Neka su p, r dane

točke. Stavimo q = λa,c (p) = λe,g (p) te s = λb,d (r) = λf,h (r) tada po Teoremu
1.13 imamo λab,cd (pr) = qs i λef,gh (pr) = qs pa imamo λab,cd = λef,gh . Sada
predpostavimo prvu i zadnju jednakost. Neka je q = λa,c (p) = λe,q (p) te
v = λab,cd (u) = λef,gh (u) tada postoje r, s tavi da je pr = u i qs = r sada opet
po Toremu 1.13 vrijedi λb,d (r) = s te λf,h (r) = s pa dobivamo λb,d = λf,h .
Slično postupamo ako pretpostavimo drugu i treću jednakost.
Teorem 1.15. Iz bilo koje četiri od pet jednakosti λp,q (a) = d, λr,s (b) = e,
λpr,qs (c) = f , ab = c, de = f slijedi preostala jednakost. Analogno za desne
pomake.
Dokaz. Po Teoremu 1.13 uvijek imamo sve tri jednakosti λp,q (a) = d, λr,s (b) =
e, λpr,qs (c) = f . Prema tome uvijek imamo barem tri od λpr,qs (c) = f , ab = c,
de = f , λpr,qs (ab) = de no to daje onda i četvrtu.
2 Paralelogrami i polovišta u medijalnoj kvazi-

grupi
Reči ćemo da točke a, b, c, d tvore paralelogram i pisati Par(a, b, c, d) ako postoji

pomak koji prelikava točke a, d redom u točke b i c. Označimo sa τa,b pomak
koji prelikava a u b. Sada imamo Par(a, b, c, d) ⇔ τa,b = τd,c .
Teorem 2.1. Imamo da je (Q, Par) paralelograski prostor.
Dokaz. Svojstvo (P1) slijedi odmah. Kako je Par(a, b, c, d) ⇔ τa,b = τd,c ⇔

Par(d, c, b, a). Kako je τb,c ◦τa,b = τa,c = τd,c ◦τa,d = τa,d ◦τd,c = τa,d ◦τa,b pa slijedi
τa,d = τb,c no to znači Par(a, d, c, b) pa imamo svojstvo (P2). Pretpostavimo
sada Par(a, b, c, d) i Par(c, d, e, f ) tada imamo τa,b = τd,c te τd,c = τe,f pa imamo
τa,b = τe,f no to je upravo Par(a, b, f, e) pa imamo svojstvo (P3).
Teorem 2.2. Tvrdnja Par(a, b, c, d) vrijedi ako i samo ako λa,b = λd,c .
Dokaz. Prema Teoremu 1.4 svaki pomak je ujedno i desni pomak. Zato je
tvrdnja Par(a, b, c, d) ekvivalentna s činjenicom da postoje točke p, q takve da
je ρp,q (a) = b i ρp,q (c) = d to jest ap = bq i dp = cq no tada λa,b (p) = q = λc,d (p),
a to je akko λa,b = λd,c .
Korolar 2.1. Tvrdnja Par(a, b, c, d) vrijedi ako i samo ako postoje točke p, q
takve da je ap = bq i dp = cq.
Korolar 2.2. Par(a, b, c, d) ⇒ ap = bq ⇔ dp = cq
Korolar 2.3. Ako je Par(a, b, c, d) te ako je dana jedna od točaka p, q takvih
da je ap = bq i dp = cq tada je druga jednoznačno odredena.
Analogno dolazimo do...
Teorem 2.3. Par(a, b, c, d) ⇔ ρa,b = ρd,c
Korolar 2.4. Tvrdnja Par(a, b, c, d) vrijedi ako i samo ako postoje točke p, q
takve da je pa = qb i pd = qc.
Korolar 2.5. Par(a, b, c, d) ⇒ pa = qb ⇔ pd = qc
Korolar 2.6. Ako je Par(a, b, c, d) te ako je dana jedna od točaka p, q takvih
a je pa = qb i pd = qc tada je druga jednoznačno odredena.
Na temelju Teorema 2.1 vrijede sve tvrdnje o paralelogramskim prostorima.
Medutim neke tvrdnje se mogu dokazti direktno pomoću dokazanih rezultata.
Za ilustraciju dokažimo Teorem 1.3 iz poglavlja o Paralelogramskim pros-
torima. Treba samo pokazati da iz λa,b = λe,d i λb,c = λf,e slijedi λa,c = λf,d .
No to nije teško jer λa,c = λa,b ◦ λb,c = λe,d ◦ λf,e = λf,d .
Po Teoremu 1.14 slijedi
Teorem 2.4. Iz bilo koje dvije od tri tvrdnje Par(a, b, c, d), Par(e, f, g, h) i
Par(ae, bf, cg, dh) slijedi treća.
Korolar 2.7. Iz Par(a, b, c, d) slijedi
Par(ab, bc, cd.da)
Par(ac, bd, ca, db)

Par(ad, ba, cb.dc)
Par(ad, bc, cb.da)
Par(ab, ba, cd.dc)
Par(aa, bb, cc.dd)
Par(ax, bx, cy.dy)
Par(ax, by, cy.dx)
Korolar 2.8. Za bilo koju točku p tvrdnje Par(a, b, c, d), Par(pa, pb, pc, pd) i
Par(ap, bp, cp, dp) su ekvivalentne.
3 Karakterizacija medijalnih kvazigrupa 79
Korolar 2.9. Za bilo koje a, b, c, d vrijedi Par(ab, ad, cd, cb).

Ako su lp i rp lijeva i desna jedninca elementa p to jest lp p = p i prp = p tada
vrijedi
Korolar 2.10. Vrijedi Par(ab, ap, p, lp b) i Par(ab, arp , p, pb)
U poglavlju Paralelogramski prostori definirali smo polovište c od točaka a, b i
pišemo M (a, c, b) ukoliko vrijedi Par(a, c, b, c).
Korolar 2.11. Iz bilo koje dvije od tri tvrdnje M (a, c, b), M (e, f, g) i M (ae, cf, bg)
slijedi treća tvrdnja.
Korolar 2.12. Za bilo koju točku p tvrdnje M (a, c, b), M (ap, cp, bp) i M (pa, pc, pb)
su ekvivalentne.
Korolar 2.13. Iz M (a, c, b) slijedi Par(ac, cb, bc, ca)
Teorem 2.5. Ako a, c imaju polovište tada iz M (ab, g, cd) slijedi M (ad, g, cb)
Dokaz. Neka je M (a, e, c). Postoji f takva da je ef = g. Sada iz M (a, e, c) i
M (ab, ef, cd) dobivamo M (b, f, d) pa slijedi M (d, f, b) pa dobivamo M (ad, ef, cb)
odnosno M (ad, g, cb).
3 Karakterizacija medijalnih kvazigrupa
U poglavlju Paralelogramski prostoru definirali smo zbrajanje točaka iz Q tako

da smo uzeli neku fiksnu točku o i definirali a + b = c ukoliko Par(o, a, c, b) te
smo pokazali da su (Q, +) i (T, ◦) izomorfne. Dokažimo još nekoliko tvrdnji...
Teorem 3.1. Ako je lo lijeva odnosno ro desna jedinica elementa o u kvazigrupi
(Q, ·) tada su λlo i ρro automorfizmi grupe (Q, +) i vrijedi jednakost λlo ◦ ρro =
ρro ◦ λlo .
Dokaz. Računamo (lo · xro ) · oo = lo o · (xro · o) = o(xro · o) = oro · (xro · o) =
(o · xro ) · ro o = (lo o · xro ) · ro o = (lo x · oro ) · ro o = (lo x · o) · ro o = (lo x · ro ) · oo.
Dakle lo · xro = lo x · ro no to je upravo λlo ◦ ρro = ρro ◦ λlo . Pokažimo da je λlo
automorfizam. Iz Par(o, a, a + b, b) slijedi Par(o, lo a, lo (a + b), lo b) pa imamo
lo (a + b) = lo a + lo b, a kako je λlo bijekcija imamo da je λlo automorfizam.
Pokažimo za ρro . Iz Par(o, a, a+b, b) slijedi Par(oro , aro , (a+b)ro , bro pa imamo
(a + b)ro = aro + bro no to je upravo ρro (a + b) = ρro a + ρro b pa je time teorem
dokazan.
Teorem 3.2. Za bilo koje točke a, b vrijedi jednakost ab = aro + lo b + oo gdje
je lo lijeva jedinica elemnta o, ro desna jedinca elemnta o u kvazigrupi (Q, ·).
Dokaz. Imamo Par(ob, oo, o, lo b) ⇒ Par(o, lo b, ob, oo) ⇒ lo b + oo = ob te
Par(ab, aro , o, ob) ⇒ Par(o, aro , ab, ob) ⇒ ab = aro + ob
pa kombiniranjem prve i druge tvrdnje slijedi tvrdnja teorema.
4 Geometrija IM-kvazigrupa
Neka je (Q, ·) idenpotentna medijalna kvazigrupato jest neka vrijedi aa = a i

ab · cd = ac · bd.
Primjer. 1. Neka je (G, +) komutativna grupa s automorfizmom ϕ takvim
da je preslikavanje ψ definirano sa ψ(x) = x − ϕ(x) takoder automorfizam od
(G, +). Ako je binarna operacija · na skupu G definirana sa ab = a + ϕ(b − a)
tada je (G, ·) IM-kvazigrupa na temelju Teorema 4.5 iz Kvazigrupe i njihove
primjene u geometriji.
Primjer. 2. Neka je F bilo koje polje te q ∈ F takav da q 6= 0, 1. Definiramo
binarnu operaciju ∗ na F sa a ∗ b = (1 − q)a + qb. Kako identiteti ϕ(a) =
(1 − q)a i ψ(a) = qa definiraju automorfizme komutativne grupe (F, +) te
vrijedi ϕ(x) + ψ(x) = x imamo da je (F, ∗) IM-kvazigrupa.
Primjer. Neka je C polje kompleksnih brojeva i neka je q ∈ C \ 0, 1 i neka je ∗
q−0
definirna kao u Primjeru 2. tada imamo da vrijedi a∗b−a
b−a
= 1−0 pa su a, b, a ∗ b
vrhovi jednog trokuta koji je direktno sličan trokutu čiji su vrhovi 0, 1, q.
Imamo da vrijedi:
ab · a = a · ba
ab · c = ac · bc
a · bc = ab · ac
Teorem 4.1. Iz ab = e,ca = b i bd = a slijedi cd = e
Dokaz. cd · ad = ca · d = bd = bd · bd = a · bd = ab · ad = e · ad pa je cd = e.
U slučaju kvazigrupe (C, ∗) iz Primjera 3. ovaj teorem predstavlja sljedeću
tvrdnju euklidske geometrije. Ako su abe, cab, bda direktno slični trokuti
konstruirani nad dužinom ab tada je cde direktno sličan s tim trokutima.
Teorem 4.2. Iz ab = c, ap = c0 , a0 b = p, pb0 = c slijedi a0 b0 = c0 .
Dokaz. c0 · a0 b0 = ap · a0 b0 = aa0 · pb0 = aa0 · c = aa0 · ab = a · a0 b = ap = c0 = c0 c0
pa je a0 b0 = c0 .
Teorem 4.3. Iz Par(a, b, c, d), ea = b i af = d slijedi ef = c
Dokaz. Uvijek vrijedi Par(af, aa, ea, ef ) pa imamo Par(d, a, b, ef ) i Par(d, a, b, c)
pa je ef = c.
Teorem 4.4. Ako je ac = b tada su tvrdnje Par(a, b, c, d) i ca = d ekvivalentne.
Dokaz. Uvijek vrijedi Par(ac, aa, ca, cc) pa imamo Par(b, a, ca, c) no tada je
ca = d ⇔ Par(b, a, d, c).
Teorem 4.5. Ako je ab = c tada su ekvivalentne tvrdnje Par(a, b, c, d) i cd = a
4 Geometrija IM-kvazigrupa 81
Dokaz. Uvijek imamo Par(a, a, c, c) te postoji e takva da je Par(a, b, c, e) pa

slijedi Par(aa, ab, cc, ce) pa dobivamo da Par(a, c, c, ce) to jest ce = a. Pa
vidimo da je Par(a, b, c, d) ekvivalentno s cd = a.
Teorem 4.6. Ako je ab = d tada su ekvivalentne tvrdnje Par(a, b, c, d) i cd = b
Dokaz. Sličan.
Teorem 4.7. Za bilo koje točke a, b, c vrijedi Par(a, ca, cb, ab) i Par(a, ac, bc, ba)
Dokaz. Lagan.
Teorem 4.8. Ako vrijedi Par(a, f, d, e),Par(b, d, e, f ) i Par(c, e, f, d) tada je

ekvivalanetno
de = f, af = e, f b = d, ed = c
te ako vrijede te jednakosti onda slijedi ab = c.
Dokaz. Po Teoremu 4.6 imamo da iz Par(a, f, d, e) slijedi af = e ⇔ de = f .

Zatim po Teroemu 4.5 imamo da iz Par(d, e, f, b) slijedi de = f ⇔ f b = d. Te
po Teoremu 4.4 iz Par(d, f, e, c) slijedi de = f ⇔ ed = c. Neka sada vrijede
sve te medusobno ekvivalentne jednakosti tada iz Par(f, d, e, a) i Par(f, e, d, b)
slijedi Par(f f, de, ed, ab) no kako je de = f i ed = c imamo Par(f, f, c, ab) pa
je ab = c.
Teorem 4.9. Svaka od šest tvrdnji Par(o, a, d, g), Par(o, b, e, h) i Par(o, c, f, i),
ab = c,de = f ,gh = i je poljedica preostalih.
Dokaz. To je posljedica Teorema 2.4.
Teorem 4.10. Iz Par(o, a, g, b), Par(o, c, h, d), Par(o, e, i, f ), ao = f , bc = o i

od = e slijedi gh = i
Dokaz. Po Teoremu 4.3 slijedi da iz Par(o, f, i, e), ao = f , od = e slijedi ad =

i. Sada iz Par(o, b, g, a) i Par(o, c, h, d) dobivamo Par(o, bc, gh, ad) odnosno
Par(o, o, gh, i) pa je gh = i.
Definirali smo Par(a, b, c, d) ukoliko postoje p, q takvi da je ap = bq i dp = cq.

Medutim u slučaju IM-kvazigrupe pojam može se konstruirati sa samo jednom
jednakošću i bez pomoćnih točaka jer vrijede sljedeća dva teorema.
Teorem 4.11. Par(a, b, c, d) ⇔ ab · da = ac · a
Dokaz. Neka je q takava da je ad = bq. Po Korolarima 2.1 i 2.3 tvrdnja

Par(a, b, c, d) je ekvivalentna s jednakošću dd = cq to jest d = cq. Računamo
ad · ba = (ad · ba)(ad · ba) te ad · ba = (a · cq) · ba = (ac · aq) · ba = (ac · b)(aq · a) =
(ac · b)(a · qa) = (ac · a)(b · qa) = (ac · a)(bq · ba) = (ac · a)(ad · ba). Zato
dobivamo Par(a, b, c, d) ⇔ d = cq ⇔ ad · ba = (a · cq) · ba ⇔ (ad · ba)(ad · ba) =
(ac · a)(ad · ba) ⇔ ad · ba = ac · a ⇔ ab · ba = ac · a i time je teorem dokazan.
Teorem 4.12. Tvrdnja Par(a, b, c, d) ekvivalemtna je s jednakošću ab · da = ac

Dokaz. Neka su p, q takve da ap = bq pa je Par(a, b, c, d) ekvivalentno s dp = cq.

S druge strane imamo ap · (dp · cq) = (ap · dp)(ap · cq) = (ap · dp)(bq · cq) =
(ad·p)(bc·q) = (ad·bc)·pq = (ab·dc)·pq te ap·(cq ·cq) = ap·cq = ac·pq pa zato
slijedi Par(a, b, c, d) ⇔ dp = cq ⇔ ap · (dp · cq) = ap · (cq · cq) ⇔ (ab · dc) · pq =
ac · pq ⇔ ab · dc = ac i time je teorem dokazan.
Teorem 4.13. Ako parovi točaka b, c i c, a imaju polovišta d i e tada pos-

toje polovišta f i g parova točaka bc, ca te ab, c i vrijedi de = f , ed = g i
Par(d, f, e, g)
Dokaz. Iz M (b, d, c) i M (c, e, a) slijedi M (bc, de, ca) to jest M (bc, f, ca) gdje je
f = de. Slično iz M (a, e, c) i M (b, d, c) slijedi M (ab, ed, cc) to jest M (ab, g, c)
gdje je g = ed. Po Teoremu 4.4 iz de = f i ed = g dobivamo Par(d, f, e, g).
Zbog idempotetnosti svaki element je sam sebi lijeva i desna jedinca. Neka je
c = a + b ⇔ Par(o, a, c, b). Iz Teorema 3.1 i 3.2 dobivamo odmah
Teorem 4.14. Za bilo koje a, b imamo jednakost ab = ao + ob + o = ao + ob

to jest ab = ρo a + λo b + o = ρo a + λo b
Teorem 4.15. Za bilo koje a, b imamo jednakost ab = a + λo (b − a)
Dokaz. Iz a = aa = ao + oa slijedi ao = a − oa pa ab = a + ob − oa =
a + o(b − a) = a + λo (b − a)
Iz Teorema 1.15 slijedi da se svaka IM-kvazigrupa može dobiti kao što smo je
dobili u Primjeru 1.
83
4 Geometrije posebnih klasa

IM-kvazigrupa
1 IMC-kvazigrupe
Idempotentna medijalna komutativna kvazigrupa ili kraće IMC kvazigrupa je

kvazigrupa (Q, ·) u kojoj vrijedi
(1) aa = a
(2) ab · cd = ac · bd
(3) ab = ba
Primjer 1. Neka je (Q, +) komutativna grupa s jednoznačnim raspolavljanjem
to jest za svaki a ∈ Q postoji jedinstven x ∈ Q takav da je x + x = a i taj
označimo sa 12 a tada vrijede identiteti
1
2
a + 12 a = a 1
2
(a + b) = 21 a + 12 b
U skupu Q definiramo operaciju · formulom ab = 12 (a + b). Lako se vidi da je
(Q, ·) IMC kvazigrupa jer ako uzmemo preslikavanje ϕ(a) = ψ(a) = 12 a imamo
da su to automorfizmi grupe (Q, +) i da vrijedi ϕ(a) + ψ(a) = a
Primjer 2. Neka je A afini prostor bilo koje dimenzije. Za bilo koje dvije točke
a, b ∈ A definriamo da je ab polovište para točaka a, b. Tada je (A, ·) IMC
kvazigrupa. Lako slijedi da polovišta stranica bilo kojeg četverokuta (a, b, c, d)
čine paralelogram. To slijedi jer poloviša suprotnih polovišta padaju u istu
točku 12 (a + b + c + d). Neka je od sada (Q, ·) bilo koja IMC-kvazigrupa. Na
temelju (1) i (2) slijedi
(5) a · bc = ab · ac
Elemente skupa Q zvati ćemo točkama, a umnožak ab zvati ćemo polovištem
točaka a, b. Reći ćemo da je (a, b, c, d) čine paralelogram i pisati Par(a, b, c, d)
ako vrijedi ac = bd
Teorem 1.1. Tvrdnja Par(a, b, c, d) vrijedi onda i samo onda ako postoje p, q
takve da je (6) ap = bq i dp = cq
Dokaz. Neka vrijedi Par(a, b, c, d) to jest ac = bd zbog (3) vrijedi dc = cd pa
uz p = c i q = d vrijedi (6). Obrnuto neka vrijede točke p, q takve da vrijedi
(6). Tada dobivamo redom ac · pq = (2) = ap · cq = (6)bq · dp = (2)bd · qp =
(3) = bd · pq odakle slijedi da je ac = bd to jest Par(a, b, c, d).
84 4 Geometrije posebnih klasa IM-kvazigrupa
Zbog Korolara 2.1 obije definicije paralelograma su ekvivalentne. Sada imamo

M (a, c, b) je ako i samo ako Par(a, c, b, c) što je ako i samo ako ab = cc = (1) =
c. U IMC-kvazigrupi paralelogram ima i središte. Pokažimo sada svojstva
(P 1) − (P 5). Svojstvo (P 2) i (P 4) su trivijalna zbog (3), svojstvo (P 1) izlazi
iz toga što je (Q, ·) kvazigrupa. Za dokaz svojstva (P 3) treba dokazati da iz
ac = bd i ce = df slijedi af = be. Medutim imamo af · cd = (2) = ac · f d =
(3) = ac · df = bd · ce = (3)bd · ec = (2) = be · dc = (3) = be · cd pa slijedi
af = be. Za dokaz Teorema ?? treba dokazati da iz ad = be i be = cf slijedi
cf = da što je zbog (3) očigledno. Konačno da bi dokazali svojstvo (P 5) treba
pokazati da iz jednakosti ai1 ai3 = ai2 ai4 za i = 1, 2, 3, 4 i a1j a3j = a2j a4j za
j = 1, 2, 3 slijedi jednakost a14 a34 = a24 a44 . Sada računamo
a22 a42 · a14 a34 = a12 a32 · a14 a34 = (2) = a12 a14 · a32 a34 =
= a11 a13 · a31 a33 = (2) = a11 a31 · a13 a33 = a21 a41 · a23 a43 =
= a21 a23 · a41 a43 = a22 a24 · a42 a44 = (2) = a22 a42 · a24 a44
pa slijedi
a14 a34 = a24 a34
Neka je sa Paro (a, b, c, d) označen paralelogram (a, b, c, d) sa središtem o.
Teorem 1.2. Neka vrijedi Paro0 (a0 , b0 , c0 , d0 ) tada su tvrdnje Paro (a, b, c, d) i
Paroo0 (aa0 , bb0 , cc0 , dd0 ) ekvivalentne.
Dokaz. Dovoljno je dokazati da su ac = o i aa0 cc0 = oo0 ekvivalentne. Kako

vrijedi jednakost a0 c0 = o0 to ac · o0 = ac · a0 c0 = aa0 · cc0 = oo0 imamo traženu
ekvivalenciju.
Za svaku toču p očito vrijedi Parp (p, p, p, p).
Korolar 1.1. Tvrdnje Paro (a, b, c, d) i Parpo (pa, pb, pc, pd) su ekvivalentne.
Korolar 1.2. Iz Paro (a, b, c, d) slijedi Paro (ab, bc, cd, da), Paro (ac, bd, ca, db),
Paro (ad, ba, cb, dc), Paro (ab, ba, cd, dc), Paro (a, bd, c, db)
Teorem 1.3. Neka je (Q, ·) IMC-kvazigrupa tada komutativna grupa (Q, +) s

neutralnim elementom o definirana relacijom
(7) c = a + b ⇔ Par(o, a, c, b)
je grupa s jednoznačnim raspolavljanjem i vrijedi identitet (4).
Dokaz. Neka je a bilo koja točka treba pokazati da postoji točka x takava da
je x + x = a to jest Par(o, x, a, x) to jest xx = oa no zbog (1) možemo uzeti
x = oa. Zato imamo 12 a = oa
Kako ab · ab = ab to imamo Par(ab, a, ab, ab) s druge strane na temelju (7)
imamo Par(a, o, b, a + b). Iz ove dvije tvrdnje po Teoremu II.1.3. vrijedi
Par(o, ab, a + b, ab) to jest ab + ab = a + b Po Teoremu 1.3. svaka se IMC-
kvazigrupa može dobiti na način kao u primjeru 1.
2 Kvazigrupe Vakarelova 85
2 Kvazigrupe Vakarelova
Kvazigrupa Vakarelova je IM-kvazigrupa (Q, ·) u kojoj osim identiteta
(1) aa = a
(2) ab · cd = ac · bd
vrijedi još i identitet

(3) ab · b = a
Primjer 1. Neka je (Q, +) komutativna grupa s jednoznačnim raspolavljanjem
(to je bitno da bi ψ(a) = 2a bio automorfizam od (Q, +)) i neka definiramo
(4) ab = 2b − a
Kako je ϕ(a) = −a automorfizam od (Q, +) imamo ϕ(a) + ψ(a) = a pa je

(Q, ·) IM-kvazigrupa. Osim toga iz (4) slijedi ab · b = 2b − (2b − a) = a pa je
(Q, ·) kvazigrupa Vakarelova.
Primjer 2. Neka je A afini prostor bilo koje dimenzije. Za bilo koje dvije točke
a, b neka je ab ona točka za koju je b polovište od a i ab. Identificiramo li točke
s njihovim radijvektorima s obzirom na neku fiksnu točku odmah dobivamo
identitet (4) pa po Primjeru 1 zaključujemo da je (A, ·) kvazigrupa Vakarelova.
Napomenimo da je zbog (3) dovoljno zahtjevati da je (Q, ·) IM-grupoid u kojem
za svake a, b postoji jedinstven x takav da je ax = b jer iz svojstva (3) dobijemo
da za svake a, b postoji jedinstven x takav da je xa = b. Neka je xa = b tada
zbog (3) je x = xa · a = ba obrnuto ba · a = b. Kvazigrupe Vakarelova su u
uskoj vezi s IMC-kvazigrupama. Doista vrijedi sljedeći teorem.
Teorem 2.1. Neka su · i ∗ dvije operacije na Q povezane
(5) ab = c ⇔ a ∗ c = b
tada je (Q, ·) kvazigrupa Vakarelova akko je (Q, ∗) IMC-kvazigrupa.
Dokaz. Očito ako su dana dva od tri elementa a, b, c tada je jedinstveno odreden
treći dakle (Q, ·) je kvazigrupa ako i samo ako (Q, ∗) je kvazigrupa. Očito je
da ako je jedna idempotentna onda je i druga. Dokažimo da isto takva tvrdnja
vrijedi za medijalnost. Identitet
(a ∗ b) ∗ (c ∗ d) = (a ∗ c) ∗ (b ∗ d)
je ekvivalentan sa
a ∗ b = e, c ∗ d = f, a ∗ c = g, b ∗ d = h, e ∗ f = i ⇒ g ∗ h = i
što je zbog (5) ekvivalentno s implikacijom
ae = b, cf = d, ag = c, bh = d, ei = f ⇒ gi = h
što je ekvivalentno sa
ag · h = ae · gi ⇒ h = gi
dakle vrijedi medijalnost od (Q, ·). Medutim identitet (3) se može pisati u
obliku implikacije ab = c ⇒ cb = a koja je ekvivalentna s implikacijom a ∗ c =
b ⇒ c ∗ a = b to jest s identitetom a ∗ c = c ∗ a.
Pokažimo da iz (2) i (3) slijedi jedan zanimaljiv identitet
(ab · c)d = (ad · c)b
Imamo redom
(ab · c)d = (3) = (ab · c)(dc · c) = (2) = (ab · dc) · cc = (2) =
= (ad · bc) · cc = (2) = (ad · c)(bc · c) = (ad · c)b

Zanimljivo je da se pomoću identiteta (7) kvazigrupe Vakarelova može defini-
rati pomoću manjeg broja pretpostavljenih identiteta jer vrijedi:
Teorem 2.2. Ako je (Q, ·) grupoid u kojem vrijede identiteti (1) i (7) i u kojem
je za svako a, b jedinstveno rješiva jednadžba ax = b tada je (Q, ·) kvazigrupa
Vakarelova.
Dokaz. Zbog činjenice dokazane netom prije Teorema 2.1 dovoljno je dokazati
identitete (2) i (3). Imamo najprije
(ab · b)(ab · b) = (1) = ab · b = (1) = (aa · b)b = (7) = (ab · b)a
pa odmah slijedi (3). Dokažimo sada identitet
(8) ab · c = ac · bc
Za dane elemente a, b, c postoji element x takav da je bc · x = ab · c. Sada

imamo redom
ab · c = bc · x = (1) = (bb · c)x = (7) = (bx · c)b = (3) = [(bc · c)c · x]b = (1) =
= [(bc · bc)c · x]c · b = (7) = [(bc · x)c · bc]c · b = (7) = [(bc · x)c · b]c · bc] =
= [(ab · c)c · b]c · bc = (3) = (ab · b)c · bc = (3) = ac · bc
Na kraju dokazujemo i identitet (2)
ab · cd = (3) = (ab · d) · cd = (8) = (ab · d)c · d = (7) =

= (ac · d)b · d = (8) = (ac · d)d · bd = (3) = ac · bd
Desne translacije ρa (x) = xa kvazigrupe Vakarelova zvati ćemo simetrijama.
Za svake dvije točke b, c postoji jedinstvena točka a takva da je ρa (b) = c. Tu
točku zovemo polovištem točaka b, c. Skup simetija je strogo tranzitivan na
skupu Q. Zatim imamo (ρa ◦ ρa )(x) = x. Osim toga za svake tri točke a, b, c
3 GS-kvazigrupe 87
postoji d takava da je ρc ◦ ρb ◦ ρa = ρd . Doista neka je o takava točka da je

ao = c i neka je d takva točka da je d = bo imamo redom
(ρc ◦ ρb ◦ ρa )(x) = (xa · b)c = (xa · b) · ao = (2)
= (xa · a) · bo = (3) = x · bo = xd = ρd (x)

Zato vrijedi
Teorem 2.3. Ako je S skup svih simetrija kvazigrupe Vakarelova (Q, ·) tada
je (Q, S) TST-prostor.
Reći ćemo da (a, b, c, d) čine paralalogram i pistati Par(a, b, c, d) ako parovi

točaka a, c i b, d imaju isto polovište o to jest ao = c i bo = d
Teorem 2.4. Tvrdnja Par(a, b, c, d) vrijedi ako i samo ako postoje točke p, q
takve da vrijedi jednkaost
(9) ap = bq dp = cq
Dokaz. Neka vrijedi ao = c i bo = d. Neka je p takava točka da ap = b = bb

treba dokazati dp = cb. Imamo redom
dp = bo·p = (ap·o)·pp = (2) = (ap·p)·op = (3) = a·op = (1) = aa·op = (2) = ao·ap = cb
Obrnuto neka vrijedi (9). Postoji točka o takava da vrijedi ao = c. Dobivamo
d = (3) = dp · p = cq · p = (ao · q)p = (ao · q)(pp · p) = (2) =
(ao · pp) · qp = (2) = (ap · op) · qp = (bq · op) · qp = (2) = (bq · q)(op · p) = bo
Primjetimo da se nova definicija polovišta slaže s onom iz III.2.
3 GS-kvazigrupe
Lema 3.1. U bilo kojem skrativom grupoidu (Q, ·) ekvivalentne su
(1) a(ab · c) · c = b a · (a · bc))c = b (10 )
i skrativi grupoid sa jednim pa onda i s oba ta identiteta je kvazigrupa.
Dokaz. Zbog (1) gdje umjesto b stavimo bc imamo identitet [a · (a · bc)c]c = bc

odatle slijedi (1’). Obrnuto iz (1’) gdje umjesto b stavimo ab imamo identitet
a[a(ab · c) · c] = ab pa slijedi (1). Za svako a, b postoje x, y takvi da je ax = b
i ya = b. Doista stavimo x = (a · ba)a i y = a(ab · a)
Reći ćemo da je (Q, ·) kvazigrupa zlatnog reza ili GS-kvazigrupa (golden sec-
tion) ako zadovoljava identitete (1) i (1’) i idempotentna je to jest
(2) aa = a
Primjer 1. Neka je (G, +) komutativna grupa koja ima automorfizam ϕ takav

da vrijedi identitet
(3) (ϕ ◦ ϕ)(a) − ϕ(a) − a = 0
Te definiramo operaciju · na skupu G kao
(4) ab = a + ϕ(b − a)
tada je (G, ·) GS-kvazigrupa. Da to vidimo promotrimo ax = b tada a + ϕ(x −

a) = b pa je x = a + ϕ−1 (b − a). Neka je ya = b tada y + ϕ(a) − ϕ(y) = b
pa je ϕ(y) − ϕ(ϕ(a)) − ϕ(ϕ(y)) = ϕ(b) pa imamo y = ϕ(ϕ(a)) − ϕ(b). Sada
računamo i nakon sredivanja dobivamo
ab · c = 2a − ϕ(a) − b + ϕ(c)
pa je
a(ab · c) · c = 2a − ϕ(a) − [2a − ϕ(a) − b + ϕ(c)] + ϕ(c) = b
Primjer 2. Neka je (F, +, ·) bilo koje polje u kojem
(5) q 2 − q − 1 = 0
ima rješenje onda operacija ∗ na skupu F definirana sa
(6) a ∗ b = (1 − q)a + qb
implicira po Primjeru 1 da je (F, ∗) GS-kvazigrupa.

Primjer 3. Neka je (C, +, ·)√polje kompleksnih√brojeva tada operacija definirana
sa (6) gdje je q = 21 (1 + 5) ili q = 12 (1 − 5) tada vrijedi identitet (5) pa
√
rezultat Primjera 2 povlači da je (C, ∗) GS-kvazigrupa. U slučaju q = 12 (1+ 5)
geometrijska interpretacija je da točka b dijeli dužinu koja spaja a i ab u omjeru
zlatnog reza. Dakle dužina a,ab je naspram dužine a,b kao dužina a,b naspram
b,ab.
Teorem 3.1. Neka su ∗ i · povezane tako da a ∗ b = c ⇔ ba = c tada je (Q, ∗)

GS-kvazigrupa ako i samo ako (Q, ·) GS-kvazigrupa.
Dalje vrijedi
Teorem 3.2. U svakoj GS-kvazigrupi (Q, ·) vrijedi medijalnost.
(7) ab · cd = ac · bd
3 GS-kvazigrupe 89
Dokaz. Imamo redom
ac · (ab · cd)d = (1) = a[ab · (ab · cd)d] · (ab · cd)d = (1) = b = ac · (ac · bd)d
Zbog Teorema 3.2 možemo primjeniti sve rezltate iz III. i II. i iz (2), (7) slijede
elastičnost i lijeva i desna distributivnost.
(8) ab · a = a · ba
(9) a · bc = ab · ac ab · c = ac · bc (90 )
Teorem 3.3. U GS-kvazigrupi (Q, ·) vrijede identiteti
(10) a(ab · b) = b (b · ba) = b (100 )
(11) a(ab · c) = b · bc (c · ba)a = cb · b (110 )

i ekvivalencije
(12) ab = c ⇔ a = c · cb ab = c ⇔ b = ac · c (120 )
Dokaz. Imamo redom
a(ab · c) · c = (1) = b = (1) = b(bb · c) · c = (2) = (b · bc)c
pa slijedi (11) no zbog (2) onda slijedi i (10). Identiteti (11’) i (10’) slijede iz
(11) i (10) po Teoremu 3.1. Zbog (10’) i (10) imamo (c · cb)b = c i a(ac · c) = c
pa je jednakost ab = c ekvivalentna sa a = c · cb i b = ac · c
Neka je dalje (Q, ·) bilo koja GS-kvazigrupa.
Teorem 3.4. Bilo koje tri od četiri jednakosti
ab = d (13)
ae = f (14)
dc = e (15)
fc = b (16)
povlače preostalu jednakost.
Dokaz. Zamijene b ↔ e i d ↔ f daju supstitucije (13) ↔ (14) i (15) ↔ (16).

Zato je dovojno dokazati da iz (13) i (15) slijede iz preostalih triju jednakosti.
Imamo
ab = (16) = a · f c = (14) = a(ae · c) = (15) = a · (a · dc)c = (10 ) = d
dc = (13) = ab · c = (16) = (a · f c)c = (14) = a(ae · c)c = (1) = e

Teorem 3.5. Bilo koje dijeve od četiri jednakosti

ab = c (17)
dc = b (18)
ac = d (19)
db = a (20)
povlače preostale dvije jednakosti
Dokaz. Zamjenom a ↔ d i b ↔ c daju zamjene (17) ↔ (18) i (19) ↔ (20).
Zato je dovoljno pokazati prvu od implikacija
(21) : (17) + (18) ⇒ (19)
(22) : (17) + (18) ⇒ (20)
Zatim za dokaz
(19) + (20) ⇒ (17) + (18)
dovoljno je pokazati
(23) : (19) + (20) ⇒ (18)
(24) : (17) + (19) ⇒ (18) + (20)
(25) : (17) + (20) ⇒ (18) + (19)
Računamo
(21) : ac = (2) = a · cc = (17) = a(ab · c) = (18) = a · (a · dc)c = (10 ) = d
(23) : dc = (2) = dd · c = (19) = (d · ac)c = (20) = d(db · c) · c = (1) = b
Dalje imamo
dc·b = (19) = (ac·c)b = (17) = (a·ab)(ab)·b = (9) = a(ab·b)b = (1) = b = (2) = bb
pa imamo (17) + (19) ⇒ (18). Dalje imamo
d·ac = (17) = d(a·ab) = (20) = d·(db)(db·b) = (90 ) = d·(d·db)b = (10 ) = d = (2) = dd
pa imamo (17) + (20) ⇒ (19). Sada pomoću (21) i (22) slijedi (24) i (25).
Poja m paralelograma se uvodi kao u III. medutim postoji i drugi mogući
pristup.
Teorem 3.6. Za bilo koje točke a, b, c vrijedi Par(a, b, c, a · b(ca · a))
Dokaz. Zbog Korolara III.2.1 dovoljno je dokazati jednakosti
ap = bp
i
[a · b(ca · a)]p = cq
gdje je p = ab · b i q = b. Prvo imamo a(ab · b) = (10) = b = (2) = bb. Sada
računamo
[a · b(ca · a)](ab · b) = (7) = (a · ab)[b(ca · a) · b] = (8) = (a · ab)[b · (ca · a)b] = (7) =
= ab · [ab · (ca · a)b] = (90 ) = [a · a(ca · a)]b = [a · (a · ca)a]b = cb
3 GS-kvazigrupe 91
Dakle imamo (∗) : Par(a, b, c, d) ⇔ d = a · b(ca · a) Sada ćemo iz (∗) pokazati

svojstva (P1)-(P4). Pa idemo redom. Svostvo (P1) je očigledno, pokažimo
(P2). Dakle treba iz Par(a, b, c, d) to jest d = a · b(ca · a) pokazati Par(b, c, d, a)
i Par(c, b, a, d) to jest b · c(db · b) = a i c · b(ac · c) = d. Sada imamo redom
b[b·c(db·b)] = (9) = b[bc·b(db·b)] = (8) = b[bc·(b·db)b] = (110 ) = b·(bc)(bd·d) =
= (9) = (b · bc) · b(bd · d) = (10) = (b · bc)d = (b · bc)[a · b(ca · a)] = (7) =
= ba · [bc · b(ca · a)] = (9) = b[a · c(ca · a)] = (10) = b · aa = (2) = ba
Time je pokazana prva tvrdnja iz (P2). Pokažimo i drugu.
c · b(ac · c) = (9) = cb · c(ac · c) = (8) = ab · (c · ac)c = (90 ) =

= [c · (c · ac)c][b · (c · ac)c] = (10 ) = a[b · (c · ac)c] = (110 ) = a · b(ca · a) = d
Time je pokazano svojstvo (P2). Pokažimo sada (P3) to jest da iz Par(a, b, c, d)
i Par(c, d, e, f ) slijedi Par(a, b, f, e) odonosno iz a · b(ca · a) = d i c · d(ec · c) = f
slijedi e·a(be·e) = f što je Par(e, a, b, f ) no onda po (P2) slijedi (P3). Krenimo
f = c · d(ec · c) = (9) = cd · c(ec · c) = (8) = cd · (c · ec)c = (110 ) = cd · (ce · e) =
= (7) = (c·ce)·de = (11) = e(ec·e)·de = (8) = (e·ec)e·de = (90 ) = (e·ec)d·e =
= (e·ec)[a·b(ca·a)]·e = (7) = (ea)·[ec·b(ca·a)]·e = (7) = (ea)[eb·c(ca·a)]·e =
= (10) = (ea)(eb·a)·e = (90 ) = (e·eb)a·e = (90 ) = (e·eb)e·ae = (8) = e(eb·e)·ae = (11) =
= (b · be) · ae = (7) = ba · (be · e) = (90 ) = b(be · e) · a(be · e) = (10) = e · a(be · e)
I time je pokazano svojstvo (P3). Svojstvo (P4) je lako pokazati jer za svake
dvije točke a, b vrijedi
a · a(ba · a) = (8) = a · (a · ba)a =)(10 ) = b
pa imamo Par(a, a, b, b) što s (P2) daje (P4).
Na temelju ekvivalencije (∗) mogu se dokazati neki rezultati tipični za GS-
kvazigrupe.
Teorem 3.7. Neka su a, b, c bilo koje točke i d = ac, e = ab, f = ec i g = df
tada vrijedi Par(a, b, d, f ), Par(b, e, f, g) i Par(a, e, d, g).
Dokaz. Moramo pokazati tvrdnje Par(a, b, ac, ab · c), Par(b, ab, ab · c, (a · ab)c)
i Par(a, ab, ac, (a · ab)c). Medutim imamo redom
a[b · (ac · a)a] = (9) = ab · [a · (ac · a)a] = (8) = ab · (a(ac · a) · a] = (1) = ab · c
b · (ab)[(ab · c)b · b] = (9) = b · [ab · (ab · c)b](ab · b) = (11) = b · (c · cb)(ab · b) =
= (9) = b(c · cb) · b(ab · b) = (8) = b(c · cb) · (b · ab)b = (7) = b(b · ab) · (c · cb)b =
= (100 ) = b(b · ab) · c = (8) = b(ba · b) · c = (11) = (a · ab)c
a[ab · (ac · a)a] = (8) = a[ab · (a · ca)a] = (110 ) = a · (ab)(ac · c) =
= (9) = (a · ab) · a(ac · c) = (10) = (a · ab)c
Ako je sada c = ab = e tada imamo dvije jednakosti ab = c i ac = d iz Teorema
3.5 i f = ec = cc = c. Zato Par(a, b, c, d) daje ovaj teorem
Teorem 3.8. Pod pretpostavkom Teorema 3.5 vrijedi Par(a, b, c, d).
Korolar 3.1. Za bilo koje točke a, b vrijedi Par(a, b, a · ab, ab)
U III.2. definirali smo polovište b točaka a, c ako vrijedi Par(a, b, c, b). Zbog
(∗) tvrdnbja je ekvivalentna sa c = b · a(bb · b) = ba · b
Teorem 3.9. Neka je (Q, ·) GS-kvazigrupa i operacija na skupu Q definirana

sa ab = ba · b tada je (Q, ) lijeva kvazigrupa Vakarelova.
Dokaz. Imamo redom

aa = aa · a = aa = a
(ab)(cd) = (dc · d)(ba · b) · (dc · d) = (7) = (dc · ba)(db) · (dc · d) = (7) =
= (db·ca)(db)·(dc·d) = (7) = (db·ca)(dc)·(db·d) = (7) = (db·d)(ca·c)·(db·d) =
= (ac)(bd)
(ab)b = b(ba · b) · b = (1) = a
Neka je o bilo koja točka te neka je definirano a + b = c ⇔ Par(o, a, c, b) Ako

vrijedi Par(o, a, a + b, b) tada po Teoremu III.4.15. vrijedi identitet
ab = a + λo (b − a)
pri čemu je λo automorfizam komutativne grupe (Q, +). Medutim za svaku

točku a po Koralaru 3.1 vrijedi Par(o, a, o · oa, oa) to jest a + oa = o · oa no to
se može pisati u obliku
λo (λo (a)) − λo (a) − a = o
Što znači da se svaka GS-kvazigrupa može dobiti iz neke komutativne grupe

kao u Primjeru 1.
4 kvadratični grupoidi
Za grupoid (Q, ·) kažemo da je kvadratičan ako vrijedi
(1) : ab · a = ca · bc
i ako je (Q, ·) desna kvazigrupa to jest za savke a, b ∈ Q jednadžba ax = b ima

jedinstveno rješenje.
Primjer 1. Neka je (G, +) komutativna grupa sa jedinstvenim prepolavljanjem
to jest za svaki a postoji x takav da je x + x = a i njega označavamo sa 12 a.
Predpostavimo da postoji automorfizam ϕ od G takav da za svako a ∈ G
vrijedi
1
(2) : ϕ(ϕ(a)) − ϕ(a) + a = 0
2
4 kvadratični grupoidi 93
Ako je · binarna operacija na G definriana sa
(3) : ab = a + ϕ(b − a)
tada je (G, ·) kvadratičan grupoid. Naime za svaka a, b ∈ G jednadžba ax = b

je ekvivalentna sa
a + ϕ(x − a) = b
sa jedinstvenim riješenjem x = a + ϕ−1 (b − a) Po (3) imamo
ab · a = a − ϕ(a) + ϕ(ϕ(a)) + ϕ(b) − ϕ(ϕ(b))
ca · bc = ϕ(a) − ϕ(ϕ(a)) + ϕ(b) − ϕ(ϕ(b)) + c − 2ϕ(c) + 2ϕ(ϕ(c))

pa po (2) dobivamo
1 1
ab · a = a + b
2 2
1 1
ca · bc = a + b
2 2
Primjer 2. Neka je (F, +, ·) polje karakteristike različite od 2 u kojoj jednadžba
1
(4) : q 2 − g + =0
2
ima rješenje q i neka je ∗ operacija na F definirana sa
(5) : a ∗ b = (1 − q)a + qb
Ako stavimo ϕ(a) = aq tada po zbog (4) po primjeru 1 vidimo da je (F, ∗)

kvadratični grupoid.
Primjer 3. Neka je (C, +, ·) polje kompleksnih brojeva i neka je ∗ definirana kao
u (5) gdje je q = 1+i
2
. Ovaj grupoid ima prekrasnu geometrijsku interprezaciju
koja motivira njegovo proučavanje. Predstavimo si kompleksne brojeve kao
Euklidsku ravninu. Imamo a ∗ a = a, a za svake dvije različite točke a,b
jednadžba (5) se može napisati kao
a∗b−a q−0
=
b−a 1−0
što znači da su točke a, b, a ∗ b su vrhovi trokuta direktno sličnoga trokutu sa
vrhovima 0, 1, q.
Teorem 4.1. U kvadratičnom grupoidu (Q, ·) sljedeći identiteti vrijede
(6) : aa = a
(7) : a · ba = ab · a
(8) : ab · a = ba · b
(9) : ba · ab = a
(10) : a · bc = ab · ac
Dokaz. Imamo da (6) slijedi iz (1) sa b = c = a zatim (7) slijedi iz (1) sa c = a

koristeći (6). Stavimo li b = c odnosno b = a u (1) i koristeći (6) dobivamo
(8) odnsno koristeći ca · ac = a dobivamo (9). Sada neka su a, b, c bilo koji
elementi. Postoji d takav da je cd = a tako mi uspješno dobivamo
ab · ac = ab · (cd · c) = (8) = ab · (dc · d) = (7) = ab · (d · cd) =
= ab · da = (1) = bd · b = (8) = db · d = (1) = cd · bc = a · bc
Teorem 4.2. U kvadratičnom grupoidu (Q, ·) imamo ekvivalenciju

(11) : ab = cd ⇔ bc = da
i posebno ekvivalenciju
ab = c ⇔ bc = ca
Štoviše iz ab = ba slijedi a = b
Dokaz. Neka ab = cd tada imamo
a · bc = (10) = ab · ac = cd · ac = (1) = da · d = (8) = ad · a = (7) = a · da
odakle slijedi bc = da. Obrnuti smjer slijedi preko istog argumenta cikličkom
zamijenom a, b, c, d. Iz ab = ba dobivamo
aa = a = ba · ab = ab · ab = ab
odakle slijedi a = b.
Teorem 4.3. U kvadratičnom grupoidu (Q, ·) imamo identitet
(12) : ab · cd = ac · bd
Dokaz. Neka su a, b, c, d bilo koji elementi. Postoji e takav da je de = ab odakle
po (11) slijedi bd = ea pa imamo
ab · cd = de · cd = (1) = ec · e = (8) = ce · c = (1) = ac · ea = ac · bd
Teorem 4.4. U kvadratičnom grupoidu (Q, ·) vrijede sljedeći identiteti

(13) : ab · c = ac · bc
(14) : a(b · ba) = (ab · b)b
(15) : (ab · b)a = b(a · ba)
Dokaz. Imamo da (13) slijedi iz (12) sa d = c koristeći (6). Nadalje mi dobi-
vamo
a(b · ba) = (10) = ab · (a · ba) = (10) = (ab · a)(ab · ba) = (9) = (ab · a)b
(ab · b)a = (11) = (ab · a) · ba = (ab · ba)(a · ba) = (9) = b(a · ba)
Teorem 4.5. Svaki kvadratičan grupoid (Q, ·) je kvazigrupa to jest za svake

a, b jednadžba xa = b ima jedinstveno rješenje x = (a · ab)(ab · b) · (ab · b)

Skriptamg

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Skriptamg

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1

1 Kvazigrupe i njihove primjene u geometriji 5

3 Geometrija medijalnih kvazigrupa 75

4 Geometrije posebnih klasa IM-kvazigrupa 83

1 Kvazigrupe i njihove primje-

Definicija. Grupoid je ureden par (A, ·), gdje je A 6= ∅, · : A × A → A.

∀a, b ∈ Q ∃!x ∈ Q td a · x = b (1)

∀a, b ∈ Q ∃!y ∈ Q td y · a = b. (2)

Teorem 1.1. Asocijativna kvazigrupa je grupa.

Dokaz. Neka je (Q, ·) asocijativna kvazigrupa. Za neki a ∈ Q ∃e ∈ Q za

Dakle, e je neutralni element u Q. Nadalje, ∀x ∈ Q ∃x−1 ∈ Q za kojeg je

Teorem 1.2. Izotop kvazigrupe je kvazigrupa.

Teorem 1.3. “Biti izotopan s” je relacija ekvivalencije na klasi svih grupoida.

Napomena. Iz Albertovog teorema slijedi da je svaki izotop nekog grupoida,

zovemo (respektivno) lijeva translacija za a, i desna translacija za a.

Propozicija 1.1. Grupoid (A, ·) je kvazigrupa ako i samo ako su λa i ρa

Dokaz. Surjektivnost od λa ∀a ∈ A znači: ∀a, b ∈ A ∃x ∈ A takav da

Definicija. Kvazigrupu (Q, ·) zovemo petlja, ako ∃e ∈ Q za kojeg vrijedi

Teorem 1.5. (Bruck4 )

(i) Neka je (Q, ·) kvazigrupa i f, g ∈ Q. Definirajmo grupoid (Q, ·0 ) na

Tada je (Q, ·0 ) petlja s neutralnim elementom f g, koja je glavni izotop

⇒ λf (h) = a, ρg (k) = a ⇒ h = λ−1 −1

Zaključujemo da je e neutralni element u kvazigrupi (Q, ·0 ). Stoga je

(ii) Zbog izotopnosti (Q, ·0 ) i (Q, ·) vrijedi:

∀a, b ∈ Q a ·0 b = ξ(a) · η(b). (9)

pa zaključujemo ξ −1 = ρg , što povlači ξ = ρ−1

Dokaz. Za a ∈ Q i λa ∈ L, očito je preslikavanje a 7→ λa (Q → L) bijekcija.

⇒ Neka je (Q, ·) grupa. ∀x ∈ Q vrijedi:

(λa ◦ λb )(x) = λa (λb (x)) = a(bx) = (ab)x = λab (x)

⇒ λa ◦ λb = λab ∀a, b ∈ Q, (11)

⇐ Neka je sada (L, ◦) grupa. Ta činjenica povlači:

Neka je e neutralni element u petlji (Q, ·). Imamo ab = a · be =

Za početak ćemo dokazati identitete λ−1 −1

x = f y = λf (y) i x = zg = ρg (z) ⇒ y = λ−1 −1

Valja primjetiti da ne možemo zaključiti e−1 = e, jer je e neutralni element u

Uvedimo sada oznake za lijeve translacije u grupi (Q, ·0 ), da ih razlikujemo od

λ0a : Q → Q λ0a (x) := a ·0 x i L0 := {λ0a : a ∈ Q}.

Vrijedi: λ0a (x) = a ·0 x = ae−1 x = λae−1 (x) ∀x ∈ Q ⇒ λ0a = λae−1

Za b ∈ Q označimo a := be, što povlači b = ae−1 . Sada imamo:

λb = λae−1 = λ0a ⇒ L ⊆ L0 ⇒ L = L0 ⇒ (L, ◦) = (L0 , ◦).

Korolar 1.2. Izotopne grupe su izomorfne.

Dokaz. Tvrdnja korolara je trivijalna posljedica teorema 1.7, budući da je

2 Ortogonalni latinski kvadrati i projektivne

Definicija. Neka je (A, ·) konačan grupoid, neka skup A sadrži n različitih

Propozicija 2.1. Tablica množenja nekog konačnog grupoida je latinski kvadrat

sadrži n2 različitih parova. Očito je ekvivalentno zahtjevati da je

Kažemo da je skup {A1 , A2 , . . . , At } latinskih kvadrata istog reda ortogonalan,

Teorem 2.1. Neka je S = {A1 , A2 , . . . , At } ortogonalan skup latinskih kvadrata,

Teorem 2.2. Neka je n = pm ≥ 3, gdje je p prost broj, m ∈ N. Tada postoji

Dokaz. Za brojeve oblika n = pm postoji4 konačno (Galoisovo5 ) polje reda n,

Dokažimo da je svaka matrica iz (1) latinski kvadrat. Budući da u našem

pa vidimo da ti elementi moraju biti i u istom stupcu. Slično za stupce,

Sad iskoristimo činjenicu da u polju nema djelitelja nule, te ak 6= 0 (jer je

(k) (k) (k0 ) (k0 )

ak0 ai1 + aj1 = ak0 ai2 + aj2 . (4)

Teorem 2.3. Neka su n ≥ 3, t ≥ 2 prirodni brojevi. Postoji ortogonalan

t latinskih kvadrata reda n, takvih da su svaka dva različita medusobno or-

Ako primjetimo da je svaka podmatrica reda (2, n2 ) matrice A zapravo kombi-

bi bilo u kontradikciji s ortogonalnošću latinskih kvadrata Ai−2 i Aj−2 . Dakle,

Primjer. Dva ortogonalna latinska kvadrata reda 10 (prvi se dobije uzimajući

Definicija. (Konačna) projektivna ravnina Π (reda n ∈ N \ {1}) je uredena

(A3) Svakom točkom prolazi točno n + 1 pravac.

(A4) Svaki pravac sadrži točno n + 1 točku.