PRAVNI DOSEZI MEDICINSKE OPLODNJE

U HRVATSKOJ

Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar * UDK 340.61

618.177-089.888.11
Izvorni znanstveni rad
Primljeno: oæujak 2010.

Najnovije ureenje medicinske oplodnje u Hrvatskoj unijelo je reda u to

podruËje, kojem su imanentna ponajprije etiËka i medicinska promiπljanja. No,
pravno ureenje jednako je tako vaæno i odraæava zahtjev za pravnom sigurnoπÊu.
Pravni aspekti medicinske oplodnje osobito su vaæni za ureenje prava i duænosti
braËnih odnosno izvanbraËnih drugova, darivatelja spolnih stanica, pravnog
statusa djeteta, a s time u vezi i priznanja oËinstva te ostvarenja prava djeteta
na saznanje bioloπkoga podrijetla. Iako su mnoga pravna pitanja rijeπena na
zadovoljavajuÊi naËin, pomnija analiza pokazuje da su neke situacije ostale bez
odgovora, a neka su pitanja stvorila proturjeËna rjeπenja.
KljuËne rijeËi: medicinska oplodnja, braËni drugovi, izvanbraËni drugovi, dari-
vatelj spolnih stanica, priznanje oËinstva, pravo djeteta na saznanje podrijetla

1. UVOD

Medicinska oplodnja, odnosno medicinski (pot)pomognuta1 oplodnja, nakon

duga iπËekivanja, ureena je Zakonom o medicinskoj oplodnji2, koji je donesen
u srpnju 2009. godine, da bi ubrzo bio i izmijenjen u nekoliko odredaba.3
*
Dr. sc. Dubravka Hrabar, profesorica Pravnog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu, Trg marπala
Tita 14, Zagreb
1
O neodgovarajuÊem, odnosno s medicinskom terminologijom neusklaenom nazivu
Zakona, usp. DraæanËiÊ, A., Medicinski (pot)pomognuta oplodnja - πto kaæe struka?,
LijeËniËke novine, 82, rujan 2009., str. 39, te ©imuniÊ, V. i sur., Ginekologija, Zagreb,
2001., Naklada Ljevak, str. 357 - 367.
2
Zakon je objavljen u Narodnim novinama, br. 88/2009., u daljnjem tekstu: ZMO.
3
Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o medicinskoj oplodnji, Narodne novine, br.
137/2009.
416 Dubravka Hrabar: Pravni dosezi medicinske oplodnje u Hrvatskoj

Taj propis dobio je, uglavnom od nestruËne publike, atribute konzervativ-

noga zakona, pri Ëemu, smatramo, takav opis nema opravdanja, ponajprije
zato πto dopuπta medicinsku4 oplodnju i izvanbraËnim drugovima. Na putu
od konzervativnog - koji bi zabranio sve osim homologne inseminacije, do li-
beralnog profila - koji bi dopustio sve, stoji srednje rjeπenje kojim tragom kroËi
ovaj Zakon. Svaki je zakon, pa tako i ovaj, odraz zakonodavËevih motriπta o
poæeljnome i o vrijednostima koje takvim propisom πtiti. Dublji pogled u sadræaj
Zakona i dosege njegovih odredaba odraæava Ëinjenicu njegove sveobuhvatno-
sti, ureenja odnosa s mnogo pojedinosti i konzistentnosti. Neke pak odredbe
izazivaju odreene juridiËke dvojbe, odnosno odudaraju od zacrtanih pravnih
standarda, no uglavnom se moæe tvrditi da je ZMO vrlo prihvatljiv propis.
Svaki zakon kojim se ureuje materija medicinske oplodnje nedvojbeno
sadræava medicinske, etiËke i pravne aspekte, a u ovom napisu æelimo se osvr-
nuti samo na pravne implikacije ZMO-a. Preostala dva aspekta - medicinski i
etiËki - mogu biti predmetom analize u drugim podruËjima te ovom prilikom
ne smatramo potrebnim komentirati ih niti na razini opÊenitosti.5
Pravni aspekti medicinske oplodnje ograniËavaju se na nekoliko pitanja -
pravnih subjekata koji mogu biti podvrgnuti takvom postupku, pravnog statusa
spolnih stanica i roenog djeteta te eksplicitnih i implicitnih zabrana.6

2. PRAVNI SUBJEKTI - FIZI»KE OSOBE

2. 1. BraËni/izvanbraËni drugovi

»lankom 1. st. 3. navode se osobe koje mogu biti podvrgnute postupku

medicinske oplodnje. Ta je odredba, upravo u ovome dijelu, doæivjela promje-
4
Primjerenim smatramo govoriti o “medicinskoj oplodnji” ne samo radi sklada sa zakon-
skim nazivom, veÊ i kao opreke fizioloπkoj, prirodnoj oplodnji.
5
Izvrstan uvid u etiËku problematiku daje MatuliÊ, T., KritiËka evaluacija vrijednosne
supstancije pravne regulacije takozvane medicinski potpomognute oplodnje, Zbornik
Pravnog fakulteta u Zagrebu, 56, 2006., 5, 1369 - 1403. Za pravnu problematiku, oso-
bito u odnosu na opÊe obiteljskopravne implikacije i komparativno pravo, upuÊujemo
na iscrpan i dojmljiv rad AlinËiÊ, M., Medicinski pomognuta oplodnja i obiteljskopravni
sukobi interesa, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 56, 2006., 4, 883 - 910.
6
Posebice bi se moglo razmotriti i status pravnih osoba - zdravstvenih ustanova, Nacional-
nog povjerenstva za medicinsku oplodnju i Dræavnog registra, no to pripada podruËju
njihovih javnopravnih ovlasti, pa neÊe biti predmetom ovoga rada.
Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 417

nu ubrzo nakon donoπenja Zakona zbog pritisaka na dræavna tijela koji nisu
posustajali ni nakon donoπenja Zakona.
Iz zakonske odredbe proizlazi da je postupak medicinske oplodnje primjenjiv
i za braËne drugove i za izvanbraËne drugove. Okolnost da su izvanbraËni
drugovi izjednaËeni u tom pravu s braËnim drugovima proizlazi iz ustavnog
znaËenja izvanbraËne zajednice, tj. ustavne odredbe o zakonskom ureenju
izvanbraËne zajednice i posebnoj druπtvenoj zaπtiti obitelji.7 IzvanbraËna je
zajednica novi oblik obiteljske zajednice te na razliËitim pravnim podruËji-
ma odnosno u pravnim granama uæiva zaπtitu.8 Stoga, izvanbraËni drugovi
kao pravni subjekti (fiziËke osobe) i kao æena i muπkarac ne trpe po ZMO-u
nikakvu diskriminaciju te su ravnopravni u svojem pravu na oplodnju s braË-
nim drugovima.
»injenica neformalnosti njihove zajednice predstavlja uvijek, pa tako i u
ovom sluËaju, odreeni problem jer izvanbraËna zajednica jest faktiËna zajed-
nica æene i muπkarca, kojoj je prijeporan trenutak nastanka i prestanka. Da bi
se to donekle izbjeglo, zakonodavac je u ZMO-u smatrao potrebnim stvoriti
sigurnosni mehanizam dokazivanja njihova statusa izvanbraËnosti. Za razliku
od braka Ëije se postojanje dokazuje izvatkom iz matice vjenËanih koji je
javna isprava, postojanje izvanbraËne zajednice njezini sudionici dokazuju,
ovisno o potrebi, razliËitim ispravama. Sve te isprave su ad hoc isprave jer
hrvatski pravni sustav ne poznaje sustav registriranih zajednica.9 Ono πto se
u ovom trenutku dogaa na polju ostvarivanja razliËitih prava izvanbraËnih
drugova jest nepoæeljna raznolikost i time neujednaËenost postupaka i naËina
na koji izvanbraËni drugovi dokazuju svoj status. Tako npr. za potrebe ostva-
rivanja braniteljskih prava trebaju voditi izvanparniËni postupak, a za potrebe
nasljeivanja parniËni.

7
»l. 61. i 62. Ustava RH, Narodne novine, br. 41/2001, 55/2001.
8
Tako s ograniËenim uËincima (uzdræavanja i stjecanja/diobe imovine) u obiteljskom,
nasljednom, mirovinskom, zdravstvenom pravu, pravu rodiljnih i roditeljskih naknada,
branitelja itd.
9
Registriranje izvanbraËnih zajednica kao pretpostavku njihovih uËinaka poznaju prim-
jerice francusko, πpanjolsko (katalonsko), πvedsko, nizozemsko, njemaËko pravo. O tome
pobliæe Hrabar, D., Marginalije uz proturjeËnosti i pravne praznine pojedinih obiteljs-
kopravnih instituta, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 55, 3-4, 2005., 629 - 662;
AlinËiÊ, M., Promjene u propisima o braku i drugim æivotnim zajednicama, Zbornik
Pravnog fakulteta u Zagrebu, 55, 5, 2005., 1165 - 1199.
418 Dubravka Hrabar: Pravni dosezi medicinske oplodnje u Hrvatskoj

ZMO je izmjenom uËinjenom u listopadu 2009. otvorio nov naËin do-

kazivanja izvanbraËnosti pribavljanjem ovjerene javnobiljeæniËke izjave. Taj
put znatno je kraÊi i nekonfliktniji u odnosu na sudske postupke kako bi se
izvanbraËnim drugovima olakπalo dokazivanje pripadanja prava na medicin-
sku oplodnju. Izjava se daje pred bilo kojim javnim biljeænikom, no strogo je
formalizirana jer je ZMO predvidio donoπenje posebnog obrasca.10 Nakon
takve izjave koju prema Zakonu o javnom biljeæniπtvu11 ovjerava javni biljeæ-
nik, izvanbraËni drugovi mogu pristupiti postupku u ovlaπtenoj medicinskoj
ustanovi, a trebaju ispuniti i druge Zakonom propisane radnje.
IzvanbraËna zajednica kao neformalna zajednica moæe prema obiteljsko-
pravnoj teoriji biti tzv. slobodna ili neslobodna, πto ovisi o tome jesu li æena i
muπkarac koji æive na takav naËin istodobno u braku s nekom treÊom, odnosno
Ëetvrtom osobom. ZMO odabrao je put obiteljskog zakonodavstva12, odreujuÊi
kao njezin uvjet slobodan braËni status æene i muπkarca. Ta okolnost sigurno
iskljuËuje moguÊe konflikte o podrijetlu djeteta13 te kroËi putem moralnih
glediπta.
Za razliku od u drugim propisima vremenski uvjetovanog trajanja izvanbraË-
ne zajednice za postizanje odnosnih prava, ZMO nije, osobito zbog javnobiljeæ-
niËke forme izjave o izvanbraËnom statusu, uvjetovao da takva zajednica mora
trajati, kako je to uobiËajeno, najmanje tri godine. Razlog vidimo u Ëinjenici
da je vrijeme Ëekanja i starenje æene u pravilu obrnuto proporcionalno njezinoj
plodnosti, pa tako oni izvanbraËni partneri koji ubrzo nakon zasnivanja zajed-
nice spoznaju svoje teπkoÊe illius generis, mogu krenuti u postupak medicinske
oplodnje.

10
Pravilnik o obrascu izjave o izvanbraËnoj zajednici, Narodne novine, br. 156/2009, sa-
dræava obrazac koji glasi: Radi ostvarivanja prava na medicinsku oplodnju, slobodnom voljom
izjavljujemo da æivimo u izvanbraËnoj zajednici kao æivotnoj zajednici neudane æene i neoæenjenog
muπkarca, te da nijedno od nas ne æivi u drugoj izvanbraËnoj zajednici u smislu Zakona o medicin-
skoj oplodnji. Nakon toga slijedi oznaka mjesta, datuma, imena, prezimena, OIB izvan-
braËnih drugova i njihovi potpisi.
11
Zakon o javnom biljeæniπtvu, Narodne novine, br. 78/1993, 29/1994, 162/1998,
16/2007.
12
Obiteljski zakon, Narodne novine, br. 116/2003, 17/2004, 136/2004 i 107/2007; u
daljnjem tekstu: ObZ.
13
Npr. moguÊnost da æena koja je u braku, a æivi s drugim muπkarcem, bude podvrgnuta
medicinskoj oplodnji sjemenom tog muπkarca, a da se nakon roenja djetetovim ocem
smatra njezin muæ, sukladno Ël. 54. ObZ-a.
Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 419

No, zakonska odredba Ël. 1. st. 3.14 trpi odreenu kritiku u smislu jasnoÊe i
preciznosti. Ponajprije, bilo je nepotrebno brak spominjati u kontekstu kvalitete
i modusa sklapanja jer æena i muπkarac postaju braËnim drugovima kad ispune
sve materijalne i formalne pretpostavke za sklapanje braka prema ObZ-u.
Relevantnost braka i njegova postojanja preduvjet je za sâm postupak
medicinske oplodnje i to gledajuÊi na trenutak unoπenja spolnih stanica ili
zametaka u tijelo æene (Ël. 6. st. 3.). To znaËi da bi Ëak i æena koja je zapoËela
brakorazvodni postupak mogla biti podvrgnuta tom postupku (pod pretpostav-
kom da æeli zatrudnjeti) jer pravno brak prestaje pravomoÊnoπÊu odluke o
razvodu, poniπtaju ili proglaπenju nestalog braËnog druga umrlim.15 Dakako,
muæ bi mogao zaustaviti postupak oplodnje povlaËenjem pristanka za oplodnju
njegove æene njegovim ili tuim sjemenom. Ako bi postojao pristanak16 neplo-
dnog muæa na heterolognu oplodnju17, postavlja se pitanje bi li bilo dopustivo
i oportuno provesti postupak ako je muæ umro do trenutka unoπenja spolnih
stanica u tijelo (njegove) æene. Zakon izrijekom traæi postojanje braka “u tre-
nutku unoπenja spolnih stanica ili zametaka u tijelo æene” (Ël. 6. st. 3.), pa je
time od takve oplodnje iskljuËena æena Ëiji je muæ umro. Takvo glediπte u skladu
je s graanskopravnim poimanjem zaπtite prava osobnosti umrlog muπkarca.
Nije nepoznata opÊa tvrdnja o prestanku osobnih prava smrÊu osobe. Naime,
osobna prava vezana su uz odreenu osobu, pa redovito prestaju njezinom
14
»l. 1. st. 3. glasi: Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na braËne drugove i na brak sklopljen
prema propisima o obiteljskim odnosima primjenjuju se na jednak naËin i na izvanbraËnu zajednicu
koja je u smislu ovoga Zakona æivotna zajednica neudane æene i neoæenjenog muπkarca, uz uvjet
da neudana æena i neoæenjeni muπkarac ne æive u drugoj izvanbraËnoj zajednici u smislu ovoga
Zakona, propisa o obiteljskim odnosima ili drugih propisa koji odreuju izvanbraËnu zajednicu
ili izvanbraËnog druga. Radi ostvarivanja prava na medicinsku oplodnju u skladu s odredbama
ovoga Zakona status izvanbraËne zajednice dokazuje se ovjerenom izjavom kod javnog biljeænika na
obrascu koji pravilnikom propisuje ministar nadleæan za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministar).
15
U sluËaju smrti kao jedine prirodne osnove prestanka braka, brak prestaje danom smrti.
Za ostale sluËajeve, kad su ispunjene pretpostavke po ZMO-u za sam postupak, lijeËniË-
ki tim moæe bez negativnih pravnih posljedica pristupiti medicinskoj oplodnji, pa Ëak
i ako Êe brak pacijentice izvjesno prestati. Za podrijetlo tako zaËetog i roenog djeteta
primijenit Êe se presumpcija o oËinstvu majËina muæa, ako je dijete roeno u braku i u
roku od 300 dana od prestanka braka.
16
Prema Pravilniku o naËinu davanja pristanka braËnih odnosno izvanbraËnih drugova za
provoenje postupaka medicinske oplodnje, Narodne novine, br. 110/2009, koji sadræava ob-
razac pristanka i obrazac izjave o povlaËenju pristanka, braËni, odnosno izvanbraËni drugovi
daju pristanak na toËno Zakonom odreenu i moguÊu vrstu postupka medicinske oplodnje.
17
Manje je vjerojatno da bi sporna bila situacija homologne oplodnje.
420 Dubravka Hrabar: Pravni dosezi medicinske oplodnje u Hrvatskoj

smrÊu.18 Postmortalno trajanje osobnih prava umrloga samo je privid i rezervi-

rano je ustvari za njegove nasljednike u smislu nastanka nekih njihovih prava u
vezi s pokojnikom.19 Stoga u sluËaju smrti muæa, Ëak i da ne postoji zakonsko
rjeπenje, postupak medicinske oplodnje bio bi nedopustiv. Valja spomenuti da
se takvim postupanjem dodatno πtiti dijete koje bi bilo zaËeto i zatim roeno
kao posmrËe i unaprijed zakinuto za oËinsku skrb.
Istovjetna argumentacija prikladna je i za sluËaj smrti izvanbraËnog druga koji
je bio dao bilo pristanak na heterolognu oplodnju njegove izvanbraËne druæice,
bilo vlastito sjeme za njezinu oplodnju, a nakon toga je umro, jer izvanbraËna
zajednica sigurno prestaje smrÊu jednog od izvanbraËnih drugova.
Valja osvijetliti i sudbinu pohranjenih spolnih stanica (sjemenih i jajnih)
osobe koja je umrla. ZMO nalaæe njihovo uniπtenje u roku od 30 dana od dana
saznanja za smrt (ili liπenje poslovne sposobnosti te osobe, Ël. 26. st. 3.). Do-
godi li se smrt darivatelja spolnih stanica, oËito je moguÊ postupak medicinske
oplodnje sve do saznanja zdravstvene ustanove za njezinu smrt.
Bude li stvoren zametak koji potjeËe od darivatelja koji je umro u tom kratkom
vremenu do planiranog implantiranja u tijelo æene, lijeËnici Êe moÊi dovrπiti po-
stupak medicinske oplodnje pod pretpostavkom da ne znaju za smrt darivatelja.
BuduÊi da Zakon nalaæe unos istog broja zametaka koji su postignuti u oplodnji
in vitro20, proizlazi da zamrzavanje zametaka nije dopuπteno, osim kao Ëuvanje,
pohranjivanje i skladiπtenje. Tim postupcima zakonodavac je namijenio u vremenu
ograniËeno znaËenje jer je æelio izbjeÊi namjerno stvaranje zametaka i njihovo
zamrzavanje. Ostalo je otvorenim pitanje i sudbina takvog zametka, koji se u
duhu zakona ne smije zamrzavati ni uniπtiti, pokloniti, izvoziti, prodati. »ak i kod
zametka nastalog homolognom oplodnjom, ako je muæ umro, striktna primjena
Zakona znaËi zabranu njegove implantacije. Ispravnost i dosljednost nalaæu kao
najbliæe rjeπenje njegove (tuæne) sudbine Ëuvanje ad infinitum.
Brak je kao pravni status relevantan i za davanje pristanka da se braËni
drug (æena) podvrgne postupku medicinske oplodnje (Ël. 9.), kao i za darivanje
18
Gavella, N., Osobna prava - I. dio, Pravni fakultet u Zagrebu, Zavod za graanskopravne
znanosti i obiteljsko pravo, Postdiplomski studij za znanstveno usavrπavanje iz
graanskopravnih znanosti, Zagreb, 2000., str. 33.
19
Npr. prava na zaπtitu njihova duπevnog integriteta zbog moguÊe povrede lika pokojnika
ili pak prelazak autorskih prava pokojnika na njegove nasljednike, ibid., str. 34.
20
»l. 15. st. 2: Broj zametaka koji se unosi u tijelo æene ne moæe biti veÊi od onoga koji, u skladu s
profesionalnim dostignuÊima i iskustvima, obeÊava uspjeπan postupak medicinske oplodnje i, koliko
je moguÊe, ograniËava rizik viπeplodne trudnoÊe. Taj broj stavkom 3. ograniËen je na stvaranje
najviπe triju zametaka.
Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 421

spolnih stanica braËnog druga drugoj osobi (tj. kad æena u braku daruje svoje
jajne stanice drugoj æeni i muæ daruje svoje sjemene stanice za oplodnju druge
æene, Ël. 11. st. 2.). Posebnim je propisom21 ureena obveza da braËni drug
dade svoj pristanak na darivanje spolnih stanica njegova braËnog druga treÊim
osobama. Zanimljivo je da je Zakonom pristanak na darivanje spolnih stanica
propisan kao obvezan samo za braËnog, a ne i za izvanbraËnog druga, dok je
provedbenim propisom22 takav pristanak proπiren i na izvanbraËnog druga.
Iako je zakonsko rjeπenje imalo na umu relativnu Ëvrstinu i pouzdanost braka,
dvojbeno je je li ga trebalo proπiriti i na izvanbraËnu zajednicu. Uzme li se u
obzir da i neke druge odredbe govore samo o braËnim drugovima, a sigurno Êe
biti primijenjene i na izvanbraËne (npr. odredbe o obavijestima i savjetovanju,
Ël. 7. i 8.), i ovo previranje treba rijeπiti in favorem izvanbraËnih drugova.23
PropisujuÊi osobine koje izvanbraËna zajednica/izvanbraËni drugovi ne
smiju imati, povrh slobodnoga braËnog statusa, ZMO zabranjuje paralelno
postojanje dviju takvih zajednica, πto Êe oni dokazati izjavom pred javnim
biljeænikom. No, u zakonskom tekstu nastaju nejasnoÊe kad Zakon proπiruje
takvu zabranu na postojanje zajednice u smislu “…propisa o obiteljskim
odnosima ili drugih propisa koji ureuju izvanbraËnu zajednicu ili izvanbraË-
nog druga.”. To bi doslovce znaËilo da izvanbraËni drugovi ne smiju imati
zapreke ni prema drugim propisima, πto je preπiroko, jer drugi zakoni koji
ureuju odreena prava izvanbraËnih drugova imaju dodatne zapreke. Tako,
primjerice, veÊ sam ObZ izvanbraËnom zajednicom smatra æivotnu zajednicu
neoæenjenog muπkarca i neudane æene koja traje najmanje tri godine.24 Bilo bi
primjerenije da je ZMO definirao izvanbraËnu zajednicu kao slobodnu æivotnu
zajednicu æene i muπkarca koji istodobno ne æive u drugoj izvanbraËnoj i (sic!)
istospolnoj zajednici. Ova posljednja zajednica kao paralelni oblik æivljenja nije
iskljuËena. To viπe bilo bi moguÊe da se, zato πto ZMO ne dopuπta oplodnju

21
V. supra bilj. 16.
22
Pravilnik o naËinu davanja pristanka braËnog, odnosno izvanbraËnog druga za darivanje
spolnih stanica, Narodne novine, br. 110/2009.
23
Pravilnik o naËinu davanja pristanka za uzimanje, Ëuvanje i pohranjivanje sjemenih stani-
ca i jajnih stanica, Narodne novine, br. 110/2009, donosi obrazac kojim osoba, neovisno
o braËnom/izvanbraËnom statusu, pristaje na uzimanje, Ëuvanje i pohranjivanje vlastitih
spolnih stanica za potrebe provedbe postupka medicinske oplodnje.
24
»l. 3. ObZ-a. Vremensko trajanje od tri godine propisuje i Zakon o mirovinskom osiguranju
te Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i Ëlanova njihovih obitelji.
422 Dubravka Hrabar: Pravni dosezi medicinske oplodnje u Hrvatskoj

lezbijkama, odnosno osobama koje bi æivjele u istospolnoj zajednici25, takva

osoba sa zahtjevom za medicinsku oplodnju pojavi predstavljajuÊi se kao da
je u izvanbraËnoj zajednici.

2. 2. Pravne i nepravne odrednice korisnika medicinske pomoÊi u oplodnji

»lankom 6. ureene su neke pravne i nepravne osobine koje æena i muπkarac

trebaju imati da bi mogli biti podvrgnuti postupku medicinske oplodnje.
Poslovna sposobnost pravna je kvaliteta koja per definitionem znaËi sposob-
nost davanja pravno relevantnih izjava, a stjeËe se u pravilu punoljetnoπÊu.26
To je logiËna pretpostavka jer osoba kojoj je poslovna sposobnost oduzeta, u
potpunosti ili djelomice, nije u stanju valjano πtititi svoja prava te se stavlja
pod skrbniπtvo. VeÊ je supra spomenuta obveza uniπtenja spolnih stanica osobe
koja ih je pohranila, a zatim bila liπena poslovne sposobnosti.
Punoljetnost jest daljnja osobina koja se traæi za dva postupka u medicinskoj
oplodnji. Uzimanje spolnih stanica od punoljetne (i poslovno sposobne) osobe
predvieno je za darivanje spolnih stanica (Ël. 11.) te za uzimanje i pohranji-
vanje za vlastitu svrhu, pod posebnim okolnostima (prijeteÊa ugroza zdravlja).
Iz zakonske se stilizacije zakljuËuje kako se postupak medicinske oplodnje ne
moæe obaviti kod maloljetnice. Premda se Ël. 6. odnosi na primatelje usluge
medicinske oplodnje, status maloljetniπtva utjeËe u negativnom smislu i na
darivanje spolnih stanica (arg. ex Ël. 11. st. 1.). No, premda dob u Zakonu nije
spomenuta ni kao prepreka niti kao prednost za pohranjivanje vlastitih spolnih
stanica u sluËaju prijeteÊe neplodnosti (Ël. 27.), smatramo da bi i maloljetnoj
osobi trebalo omoguÊiti postupak pohranjivanja vlastitih spolnih stanica dozna
li se za bolest koja prijeti plodnosti te osobe u odrasloj dobi.
Glede dobi, odnosno godina æivota zakonodavac je bio vrlo ekstenzivan te je
kvalificira u odnosu na sposobnost za obavljanje roditeljske skrbi i primjerenost
raanja (Ël. 6.). Takvim izriËajem zakonodavac je bio blagonaklon prema mo-
guÊim korisnicima medicinske pomoÊi u oplodnji jer, za razliku od nekih stranih
zakonodavstava, nije propisao ni donju, a osobito gornju granicu za podvrgavanje
postupku. Time je stvorio blanketno pravilo koje bi u praksi trebalo iskljuËiti æene
25
Neka prava, kao npr. pravo na uzdræavanje i diobu imovine, za takve osobe ureuje
Zakon o istospolnim zajednicama, Narodne novine, 116/2003.
26
»l. 120. ObZ-a dodatno predvia joπ dvije moguÊnosti stjecanja punoljetnosti s navrπenih
16 godina, uz dozvolu suda - sklapanjem maloljetniËkog braka i na temelju Ëinjenice da
je maloljetnik postao roditelj te je duπevno zreo.
Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 423

prestare da budu majke, vodeÊi raËuna o njoj samoj i opasnostima trudnoÊe i

poroda kod starijih æena, a osobito o djetetu i potrebi podizanja djeteta.
Roditeljska skrb kao obiteljskopravni pojam27 naπla je svoje mjesto u ovom
Zakonu prepoznavanjem meuovisnosti dobi roditelja i djeteta za pravilno
i dugotrajno podizanje djece. To znaËi, kada bi se za postupak medicinske
oplodnje prijavila æena u dobi od pedesetak godina, ne bi joj trebalo omoguÊiti
medicinsku oplodnju zbog njezine æivotne dobi koja dovodi u sumnju kvalitetnu
i dugotrajnu skrb o djetetu.
OpÊe zdravstveno stanje nepravna je kvalifikacija i u domeni je procjene
lijeËnika, a odnosi se na moguÊe opasnosti za trudnoÊu, porod, zdravlje djeteta,
ali i za samu æenu. Poneke bolesti (maligne ili duπevne etiologije) nisu kompa-
tibilne s trudnoÊom æene, pa bi u tom sluËaju mogle, pozivom na Ël. 6. st. 1.,
utjecati na eliminaciju bolesne æene iz postupka medicinske oplodnje.

2. 3. Darivatelj28 (donor)

Pravni status darivatelja (donora)29 odnosi se na zahtjev da bude punoljet-

na, poslovno sposobna i zdrava osoba30, dok se dobrovoljnost podrazumijeva

27
Roditeljsku skrb Ëine odgovornosti, prava i duænosti roditelja, s ciljem zaπtite dobrobiti djeteta,
osobnih i imovinskih interesa. - Ël. 91. st. 2. ObZ-a.
28
ZMO kontinuirano govori o darivatelju sjemene stanice, odnosno darivateljici jajne
stanice. Ponekad je to radi jasnoÊe teksta potrebno, no u veÊini sluËajeva nije i, Ëini
nam se, odraz je nepotrebne i nekorektne prakse koja se pomalo uvrjeæuje u hrvatskome
jeziku da se u tekstu uvijek razlikuju imenice æenskog i muπkog spola. Takvo “importi-
ranje” iz engleskoga jezika ne priliËi sintaksi hrvatskog jezika, bez obzira na pozivanje na
diskriminaciju po spolu i rodu (?). Uzme li se u obzir i odredba Ël. 12. Ustava RH koja
govori o hrvatskome jeziku kao sluæbenom jeziku, podrazumijevajuÊi pod time hrvatski
standardni jezik, a ne “umotvorine” zakonodavca (koje potjeËu od Zakona o ravno-
pravnosti spolova), proizlazi da bi sadræaj (ravnopravnosti) trebao biti nadreen formi.
Ravnopravnost spolova ne moæe se promatrati kroz nepoπtivanje jeziËnih pravila u ime
izjednaËavanja muπkog i æenskog spola, pa Ëak i na papiru. Zbog svega reËenoga, u ovom
dijelu naπeg rada koristit Êemo izraz “darivatelj spolnih stanica” misleÊi pri tome na
muπkarca darivatelja sjemene stanice i æenu darivateljicu jajne stanice. O problematici
mocijskih parnjaka v. pobliæe Eugenija BariÊ i ostali: Hrvatski jeziËni savjetnik, Institut za
hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 1999., str. 88.
29
U Ël. 2. definiran je kao …osoba koja dariva vlastite spolne stanice u svrhu provoenja postupka
heterologne medicinske oplodnje.
30
»l. 11. st. 1. i Ël. 12. st. 1.
424 Dubravka Hrabar: Pravni dosezi medicinske oplodnje u Hrvatskoj

iz izriËaja “…koja je pristala darivati…”. Nikakva odstupanja, kao moguÊe

stjecanje poslovne sposobnosti prije punoljetnosti (npr. sklapanjem braka ili
roenjem djeteta31) ne otvaraju vrata darivanju spolnih stanica.
Zdravlje darivatelja spolnih stanica propituje se s mnogo pojedinosti u
Pravilniku o postupcima i kriterijima procjene darivatelja spolnih stanica i postupcima
zaprimanja i pohranjivanja spolnih stanica32 kako bi se izbjegao prijenos opasnih
bolesti na dijete. U Ministarstvu zdravstva izraen je i Pravilnik o naËinu davanja
pristanka i identifikacije darivatelja spolnih stanica33, s pridruæenim obrascima.
Procjena darivatelja spolnih stanica prema prethodnom Pravilniku podlijeæe
velikim sigurnosnim mjerama i mnoπtvu podataka o darivatelju koji se upisuju
u registar (npr. visina, teæina, rasa, boja koæe, boja oËiju, boja i struktura kose,
krvna grupa i Rh faktor), o seroloπkim karakteristikama te kariogramu. Spolne
stanice testiraju se na postojanje razliËitih bolesti34 te se mora procijeniti rizik
prijenosa nasljednih bolesti poznatih i prisutnih u obitelji darivatelja. Procjenu
prihvatljivosti darivatelja u smislu njegove dobi, zdravstvenog stanja, reproduk-
tivnog zdravlja i anamneze obavlja odgovorni lijeËnik putem upitnika i osobnog
razgovora, gdje Êe po naπem miπljenju valjati itekako obratiti pozornost na
moguÊe duπevne bolesti.
Pravni status darivatelja podrazumijeva i njegovo pravo da povuËe dani pri-
stanak na darivanje spolnih stanica, sve do trenutka “unosa darivanih spolnih
stanica u tijelo æene ili do trenutka provoenja postupka izvantjelesne oplo-
dnje” (Ël. 12. st. 4.), koje se zatim uniπtavaju, a o Ëemu se izdaje, na zahtjev
darivatelja, pisana potvrda (Ël. 12. st. 5.).
Darivanje spolnih stanica izrijekom ne stvara obiteljskopravne veze ni
druge pravne odnose35 izmeu darivatelja i djeteta, πto je iznimno vaæno radi
pribavljanja darivanih spolnih stanica i heterolognih oplodnji.
Darivanje spolnih stanica moæe se pravno promatrati kao vrsta pravnog po-
sla. No, za razliku od drugih oblika darovanja36, ovaj se smatra kao lex specialis

31
V. supra bilj. 26.
32
Narodne novine, br. 110/2009.
33
Narodne novine, br. 110/2009.
34
Tako npr. malarije, toksoplazmoze, groznice Dengue, cistiËne fibroze, citomegalo virusa,
srpaste anemije, talasemije, HIV-a, STDs-a, hepatitisa B i C, Tay Sachsove bolesti i sl.
35
Pod time se podrazumijeva ponajprije pravo nasljeivanja, ali i druga prava koja nastaju
iz odnosa srodstva (npr. zdravstveno, mirovinsko osiguranje i sl.).
36
Darovanje je ureeno Ël. 479. - 498. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, br.
35/2005 (u daljnjem tekstu: ZOO).
Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 425

za koji vrijedi regulativa ZMO-a. SpecifiËnost toga pravnog posla je u njegovoj

nenaplatnosti u bilo kojem obliku - zabranjeno je davati ili primati novËanu
naknadu ili bilo kakvu drugu korist za darivanje spolnih stanica (Ël. 14. st. 1.),
a u sluËaju krπenja te zabrane, pravna je sankcija niπtetnost pravnog posla (Ël.
14. st. 3.).37 Dakle, doe li do bilo kakva oblika nagraivanja izmeu dariva-
telja/darivateljice i primateljice, striktno gledajuÊi, darivanje je bezvrijedno.
Primjenom opÊih pravila ZOO-a, posljedica niπtetnosti ugovora jest duænost
svake ugovorne strane vratiti drugoj …sve ono πto je primila na temelju takva ugo-
vora, a ako to nije moguÊe, ili ako se narav onoga πto je ispunjeno protivi vraÊanju, ima
se dati odgovarajuÊa naknada u novcu… (Ël. 323. ZOO-a). No, u stvarnosti takav
posao nije ni moguÊ jer primateljica (tue jajne ili sjemene stanice) ne moæe
znati Ëija je spolna stanica upotrijebljena za njezinu oplodnju, odnosno ne moæe
utjecati na odabir spolne stanice od toËno odreenog darivatelja.38
Povrh ovoga ZMO zabranjuje meusobne ugovore svake vrste izmeu da-
vatelja i primatelja (Ël. 14. st. 2.) kako bi se osigurala anonimnost i netræiπni
pristup postupku medicinske oplodnje.
Radi izbjegavanja viπestrukih darivanja na viπe mjesta uspostavlja se Dræavni
registar (Ël. 46. i 47.) u kojem Êe se evidentirati darivanja i mnoge pojedinosti
postupka medicinske oplodnje.39

2. 4. Priznanje oËinstva

U sluËajevima kad Êe do zaËeÊa djeteta doÊi oplodnjom jajne stanice ge-

netske majke i tueg sjemena40 (bilo da je rijeË o braËnom ili izvanbraËnom
paru), potrebno je da na takav postupak oplodnje svoj pristanak dade braËni/

37
Osobina je niπtetnog ugovora njegova protivnost Ustavu RH, prisilnim propisima ili
moralu druπtva (Ël. 322. ZOO-a).
38
Probir spolnih stanica za heterolognu oplodnju moguÊ je i poæeljan glede fiziËkih oso-
bina darivatelja, no izvan konteksta odabira od toËno odreene osobe.
39
Takav pravilnik u trenutku dovrπetka ovog rada joπ nije donesen, ali je u izradi.
40
Heterologna oplodnja jest, sukladno Ël. 2. ZMO-a, medicinska oplodnja pri kojoj se
koriste vlastite spolne stanice jednog braËnog druga i spolne stanice darivatelja. SluËaj
majËinstva kad je dijete zaËeto darivanom jajnom stanicom i sjemenom æenina braËnog
ili izvanbraËnog druga rjeπava se primjenom obiteljskopravne presumpcije prema Ël. 53.
ObZ-a, prema kojoj je odreeno Djetetova majka jest æena koja ga je rodila.
426 Dubravka Hrabar: Pravni dosezi medicinske oplodnje u Hrvatskoj

izvanbraËni drug, nakon svih obavijesti u vezi s tim.41 Pristankom (prema Ël.
9. ZMO-a) u pisanom obliku42 priskrbljuje se neprijepornost i dobrovoljnost
u sudjelovanju u medicinskoj oplodnji, osobito u odnosu na vrstu postupka
oplodnje i podrijetlo spolnih stanica (Ël. 9. st. 2.).
Kad je o heterolognoj oplodnji rijeË, tad æena i muπkarac koji su izvanbraËni
drugovi43 pristaju na oplodnju tuim sjemenom, a dodatno je u Zakonu regulira-
no anticipirano priznanje oËinstva ili priznanje s odgodnim uËinkom.44 Naime,
u tom je sluËaju potpuno jasno da dijete bioloπki neÊe potjecati od majËina
izvanbraËnog druga. Zakonskom se odredbom nastojalo zaπtititi djetetov sta-
tus vis à vis oca te izbjeÊi da se partner majke predomisli i ne prizna dijete za
svoje nakon njegova roenja. U takvim okolnostima prema ObZ-u iskljuËena
je moguÊnost voenja sudskog spora, tj. tuæbe radi utvrivanja oËinstva, jer je
ona izrijekom zabranjena prema Ël. 85. ObZ-a45. Ta je zakonska zabrana logiËna
jer je nedvojbeno da dijete ne potjeËe od muπkarca kojeg se æeli utvrditi ocem.
ZMO je nastojao specifiËnom odredbom unaprijed priskrbiti priznanje oËinstva
izvanbraËnog druga majke, Ëime se naËelno pridræavao odredbe Ël. 85. ObZ-a
koja zabranjuje bilo kakve sporove o podrijetlu djeteta zaËetog medicinskom
oplodnjom. Ta je odredba vrlo opÊenite naravi te pokriva i ovaj sluËaj, bez obzira
na to πto se obiteljsko zakonodavstvo u vrijeme svojeg donoπenja povodilo za
(tadaπnjim) zakonom46 dopuπtenom heterolognom oplodnjom iskljuËivo æene u

41
Tj. o moguÊim oblicima prirodnog planiranja obitelji, o moguÊnostima lijeËenja neplod-
nosti i drugim naËinima ostvarenja roditeljstva (Ël. 7.) te o pravnom i psiholoπkom/psi-
hoterapijskom savjetovanju (Ël. 8.).
42
NaËin davanja pristanka i njegovo povlaËenje ureuje Pravilnik o naËinu davanja pris-
tanka braËnih, odnosno izvanbraËnih drugova za provoenje postupaka medicinske
oplodnje, Narodne novine, br. 110/2009. Pristanak je moguÊe povuÊi pojedinaËno ili
zajedniËki i time odustati od postupka sve dok sjemene stanice ili jajne stanice ili zame-
tak/zameci nisu uneseni u tijelo æene (Ël. 9. st. 3.).
43
Za braËne drugove kad æena biva podvrgnuta heterolognoj oplodnji primijenit Êe se
predmnjeva o braËnom oËinstvu muæa majke, prema Ël. 54. ObZ-a.
44
Obiteljsko pravo poznaje moguÊnost priznanja oËinstva neroenog djeteta koje ima
pravne uËinke pod uvjetom da se dijete rodi æivo (Ël. 60. ObZ-a).
45
Nije dopuπteno u sudskom postupku utvrivati ili osporavati majËinstvo, odnosno oËinstvo djeteta
koje je zaËeto u postupku oplodnje uz medicinsku pomoÊ i suglasnost darivatelja.
46
Zakon o zdravstvenim mjerama o pravu na slobodno odluËivanje o raanju djece, Na-
rodne novine, br. 18/1978, Ëije su odredbe o umjetnoj oplodnji (Ël. 29. - 34.) prestale
donoπenjem ZMO-a.
Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 427

braku.47 Kad bi, kojim sluËajem, doπlo do propusta u pravnoj pripremi postupka
medicinske oplodnje, pa kad izvanbraËni drug ne bi dao pristanak prema Ël.
9. st. 1., dijete i æena ne bi imali moguÊnost utvrivati oËinstvo izvanbraËnog
druga sudskim putem. Utvrivanje oËinstva bilo bi moguÊe jedino (dobrovolj-
nim) priznanjem izvanbraËnog druga, zanemarujuÊi pred nadleænim tijelima
Ëinjenicu da je do zaËeÊa doπlo medicinskom oplodnjom.
Ovdje se postavlja pitanje moguÊnosti analogne primjene Ël. 86. st. 1. i 5.
ObZ-a koji kao iznimku muæu majke dopuπta tuæbu radi osporavanja oËin-
stva kad on nije dao ovjerovljeni pisani pristanak na oplodnju uz medicinsku
pomoÊ. Ta zakonska odredba namijenjena je zaπtiti njegova pravnog odnosa s
djetetom, koji je u pravnom obliku roditeljske skrbi nastao mimo njegove volje.
No, buduÊi da se presumpcija oËinstva ne moæe primijeniti na izvanbraËno
roenu djecu, nema mjesta ionako neprihvatljivoj primjeni analogije kao naËina
popunjavanja zakonskih praznina.48 Prema tome, doe li kojim sluËajem do
oplodnje izvanbraËne æene sjemenom darivatelja, bez pristanka kakav predvia
Ël. 9. ZMO-a, oËinstvo djetetu moÊi Êe se utvrditi jedino priznanjem oËinstva
izvanbraËnog druga.
Kad bi, pak, do heterologne oplodnje doπlo bez pisane suglasnosti darivatelja
(kakvu traæi Ël. 12. ZMO-a), s obzirom na to da darivatelj ionako ne stvara
nikakve pravne veze s djetetom (arg. ex. Ël. 12. st. 2.), on se veÊ po ZMO-u neÊe
smatrati ocem djeteta, pa je primjena odredbi ObZ-a o zabrani osporavanja
oËinstva opsoletna. Darivatelj bi samo imao pravo na naknadu πtete zbog
protupravnog koriπtenja njegova sjemena49, a zdravstvena ustanova koja bi
obavila takvu oplodnju bila bi kaænjena novËanim iznosom od 70.000,00 do
250.000,00 kn prema Ël. 50. toË. 5.
No, osnovni problem u Ël. 9. st. 2. vidimo u novostvorenom naËinu priz-
nanja izvanbraËnog oËinstva. IzvanbraËno oËinstvo utvruje se, u skladu s
ObZ-om, na dva naËina - priznanjem i sudskim putem. Priznanje oËinstva
strogo je formaliziran akt koje, da bi imalo pravne uËinke, mora biti uËinjeno
u kvalificiranoj formi - πto znaËi u formi zapisniËke izjave pred nadleænim

47
Tako AlinËiÊ, M., u: AlinËiÊ, M., BakariÊ AbramoviÊ, A., Belajec, V., Hrabar, D., KoraÊ,
A., Komentar Obiteljskog zakona, Narodne novine, Zagreb, 1999., str. 55.
48
O suprotnoj tvrdnji kao jedinoj moguÊoj alternativi kad propustom zakonodavaca nisu
bili propisani rokovi za tuæbu radi osporavanja oËinstva kod medicinski zaËetog djeteta,
v. Hrabar, D., bilj. 9, str. 646.
49
Prema pravilima ZOO-a o izvanugovornoj odgovornosti (Ël. 1045. i d.) i praviËnoj
novËanoj naknadi (Ël. 1100.).
428 Dubravka Hrabar: Pravni dosezi medicinske oplodnje u Hrvatskoj

tijelima.50 Zakon osim forme traæi odreene kvalitete priznavatelja kao πto
su poslovna sposobnost, minimalna dob od 16 godina itd. Osim priznanja
pred matiËarom, centrom za socijalnu skrb i pred sudom, moguÊe je oËinstvo
priznati i u oporuci. Izvan obiteljskopravnog sustava priznanja oËinstva isto je
moguÊe priznati i pred zapovjednikom broda51, pri Ëemu je smisao instituta u
pojavi nenadane opasnosti za æivot oca (joπ) nepriznata djeteta tijekom njegova
putovanja brodom.
Definitivno se moæe tvrditi da je institut priznanja oËinstva dobio joπ jedan
modalitet, i to na temelju pristanka muπkarca, izvanbraËnog druga, koji je dao
slobodnom izjavom volje u pisanom obliku (Ël. 9. st. 1.). Problem se ogleda
u Ëinjenici πto takva izjava dana na propisanom obrascu52 nije ovjerovljena, a
anticipirano priznanje izvanbraËnog oËinstva odËitava se s velikim juridiËkim
naporom. No, ipak joj se ne moæe zanijekati valjanost. S druge strane, u praksi
Êe nastati problem manipuliranja odnosno koriπtenja tog pristanka, tj. kako Êe
matiËar na temelju toga upisati podatak o ocu u maticu roenih. Naime, upis
u maticu roenih prema Zakonu o dræavnim maticama53 i ObZ-u obavlja se
na temelju zapisniËke izjave dane pred matiËarom, centrom za socijalnu skrb
ili sudom, odnosno na temelju pravovaljane oporuke.
UoËljiva su dva problema. Jedan se odnosi na pristanak majke, prema Ël. 61.
ObZ-a, koji je uvjet za upis priznatog oËinstva u maticu roenih. Nije iskljuËe-
no da nakon heterologne oplodnje izvanbraËna majka uskrati svoj pristanak
ne bi li time iskljuËila svojeg (sad moæda veÊ bivπeg izvanbraËnog druga) iz
obiteljskopravnog odnosa s djetetom. BuduÊi da ObZ, kako je spomenuto,
opravdano zabranjuje voenje sudskog postupka radi utvrivanja oËinstva, to
bi mogao biti zaobilazan put za svjesne i namjerne jednoroditeljske obitelji,
pogodovanje neodgovornom roditeljstvu, odnosno majËinstvu.

50
O tome viπe Hrabar, D., u: AlinËiÊ, M., Hrabar D., Jakovac-LoziÊ, D., KoraÊ Graovac, A.,
Obiteljsko pravo, Narodne novine, Zagreb, 2007., str. 156. i d.
51
Priznanje oËinstva pred zapovjednikom broda jedan je od naËina priznanja, ureen
posebnim propisom, tj. Pravilnikom o postupku u sluËaju roenja ili smrti, nalaska
napuπtenog novoroenoga djeteta, primitka izjave posljednje volje i postupku s imovi-
nom umrlih osoba na brodu, Narodne novine, br. 56/2000.
52
V. Pravilnik o naËinu davanja pristanka braËnih, odnosno izvanbraËnih drugova za
provoenje postupaka medicinske oplodnje, Narodne novine, 110/2009, te osobito nje-
gov Prilog I., koji sadræava obrazac pristanka.
53
Narodne novine, br. 96/1993, u daljnjem tekstu: ZDM.
Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 429

Drugi problem vidimo u tome πto zdravstvena ustanova ne raspolaæe izja-

vom o pristanku izvanbraËnog druga na heterolognu oplodnju - u dupliciranom
obliku, te nije podobna za slanje matiËaru. NeÊe biti problem naknadno priznati
oËinstvo ako spora o tome nema izmeu majke i njezinoga izvanbraËnog druga,
veÊ Êe problem nastati ako Êe izvanbraËni drugovi ustrajati na upisu podrijetla
djeteta od oca primjenom ZMO-a. De lege ferenda trebat Êe promijeniti ZDM
radi novog naËina upisa priznatog oËinstva.

2. 5. Pravni status djeteta i pravo na saznanje o podrijetlu

S pravnog aspekta valja osvijetliti zanimljiv, ali i dvojben pravni status dje-
teta u smislu zaπtite njegova prava na saznanje podrijetla, osobito u sluËaju
djeteta zaËetog heterolognom oplodnjom.
Vrlo smionom dræimo promjenu odredbe o pravu djeteta na uvid u upisnik
podataka o zaËeÊu. Novela ZMO-a (iz listopada 2009.) vrlo je brzo izmijeni-
la, meu inim, i odredbe o ostvarivanju djetetova prava na saznanje vlastita
podrijetla54. Za ovo specifiËno i izvorno pravo djeteta55 u smislu njegova pri-
znanja i zaπtite zasluæna je Konvencija UN-a o pravima djeteta (1989.), koja
je na snazi i u Republici Hrvatskoj.56 »lankom 7. propisano je pravo djeteta
na saznanje o vlastitom podrijetlu57 Ëiji se relativni doseg odnosi na sluËajeve
kad podrijetlo djetetu nije moguÊe ustanoviti (npr. u sluËaju nahoËeta). Premda
neki autori govore o tome da to konvencijsko pravo treba smatrati interesom,
a ne pravom zato πto je njegovo ostvarenje povezano s pravima treÊih osoba
(ponajprije darivatelja gameta, a zatim i socioloπkih roditelja u smislu zaπtite

54
Osnovna verzija ZMO-a iz srpnja to je pravo ureivala propisujuÊi (Ël. 10. st. 1.) sljedeÊe:
Dijete roeno nakon medicinske oplodnje darivanom sjemenom stanicom ili darivanom jajnom sta-
nicom nakon svoje punoljetnosti stjeËe pravo uvida u upisnik podataka o zaËeÊu i darivateljima
koji se vodi pri Dræavnom registru o medicinskoj oplodnji ministarstva nadleænog za zdravstvo (u
daljnjem tekstu: Dræavni registar).
55
O atributu izvornosti i ostalim izvornim pravima djeteta v. Hrabar, D., bilj. 50, str.
229.
56
Sluæbeni list SFRJ, br. 15/1990; Narodne novine, Meunarodni ugovori, 12/1993,
20/1997.
57
»l. 7. Konvencije glasi: Odmah nakon roenja dijete treba upisati u matiËne knjige i dijete od
roenja ima pravo na osobno ime, pravo na stjecanje dræavljanstva i, koliko je moguÊe, pravo da
zna tko su mu roditelji i da uæiva njihovu skrb.
430 Dubravka Hrabar: Pravni dosezi medicinske oplodnje u Hrvatskoj

obiteljskog integriteta i privatnosti)58, mi se ne slaæemo s tim navodom jer time

suzuju njegov doseg. Sluæbeni komentar Konvencije59 nejasan je i konfuzan u
tumaËenju odredbe Ël. 7. S jedne strane navodi kako pravo djeteta da zna tko
su mu roditelji podrazumijeva znanje o genetskim roditeljima i onima koji su
dijete rodili, a s druge strane - ogradu “koliko je to moguÊe” pripisuje, meu
inim, i sluËaju darivanja spolnih stanica, implicirajuÊi zaπtitu tajnosti dariva-
telja.60 Nadalje, navodi kako nije uvijek u najboljem interesu djeteta da zna
tko su mu roditelji, a zatim navodi medicinske (i. e. psihijatrijske i psihiËke)
spoznaje o vaænosti znanja o vlastitom podrijetlu.61 »injenica jest da ograda
“kad god je to moguÊe” predstavlja striktniji i objektivniji kriterij od “najboljeg
interesa djeteta” koji se smatra dominantnim naËelom Konvencije.62 Nije to
jedini sluËaj podilaæenja Konvencije interesima odraslih63, u ovom sluËaju da-
rivatelja ogrnutih strahom od upoznavanja vlastita bioloπkog djeteta i moguÊih
pravnih posljedica (npr. uzdræavanja ili nasljeivanja). TumaËenje standarda
“koliko je to moguÊe” (“as far as possible”) otiπlo je ipak u pogreπnome smjeru.
©to to znaËi “moguÊe”? Objektivno ili subjektivno moguÊe - nemoguÊe? Objek-
tivno je nemoguÊe kad kod nahoËeta ne moæemo pronaÊi majku (pa slijedom
toga ni oca), kad majka ne zna koji je od viπe muπkaraca zaËeo njezino dijete.
Zapitajmo se zar doista nije moguÊe znati tko je darovao spolnu stanicu? Zar
ne postoji registracija darivatelja i prethodni postupak koji ih potvruje ili eli-
minira? Treba li ustrajavati na neprepoznavanju istine i previranje o podrijetlu
djeteta iz medicinske oplodnje jednostavno pripisati zaπtiti osobnosti dariva-
telja? Ekskulpacija o nemoguÊnosti (“koliko je moguÊe”) privid je istine da ne
æelimo, a ne da ne moæemo, doznati o djetetovu podrijetlu, odnosno æelimo
mu uskratiti znanje o precima.

58
Prema KovaËek StaniÊ, G., Pravo deteta da zna svoje poreklo, Novi Sad, 1997., str. 13.
59
Implementation Handbook for the Convention on the Rights of the Child, Unicef, Ge-
neva, 1998., str. 105. Osim toga, Odbor za prava djeteta izrazio je veliku zabrinutost
glede propisa u Francuskoj koji omoguÊavaju tajno roenje i prepuπtanje djeteta te medi-
cinsku oplodnju s nepoznavanjem bioloπkog podrijetla; usp. ibid.
60
Ibid., str. 105.
61
Ibid., str. 106.
62
O najboljem interesu djeteta i dobrobiti djeteta, v. pobliæe Hrabar, D., bilj. 50, str. 234.
63
Takav je primjer i odredba Ël. 38. st. 3. koja dopuπta novaËenje djece s navrπenih 15
godina, zanemarujuÊi definiciju djeteta iz Ël. 1. prema kojoj se za potrebe primjene Kon-
vencije djetetom smatra osoba do 18. godine æivota.
Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 431

Oko toga pitanja ne postoji konsenzus dræava te se uopÊe ne moæe govoriti

o usklaenosti pravnih sustava.64 Razlike se ne ogledaju samo u odgovoru na
pitanje treba li dopustiti uvid u podatke o medicinskoj oplodnji i komu, veÊ i
prema ulozi suda u uvidu te obavjeπtavanju darivatelja da je njegov identitet
otkriven. Ukratko, medicinska oplodnja, pa tako i pravo djeteta na uvid vs.

64
Austrijski i πvedski zakoni o medicinski pomognutoj oplodnji ureuju pravo djeteta na
saznanje identiteta darivatelja spolnih stanica, uz odredbu da bioloπki roditelji nemaju
obiteljskopravne obveze niti prava prema djetetu zaËetom uz koriπtenje njihovih spolnih
stanica u postupcima medicinski pomognute oplodnje. U Sloveniji zakonskim odred-
bama propisano je da dijete zaËeto postupkom medicinski pomognute oplodnje spolnim
stanicama darivateljice ili darivatelja moæe, zbog zdravstvenih razloga, zahtijevati od
centra (registra) upoznavanje sa zdravstveno vaænim podacima o darivateljici ili dari-
vatelju spolnih stanica ako je dijete razumno i ima barem 15 godina. Djetetov zakonski
zastupnik moæe te podatke doznati samo uz dozvolu koju izdaje sud u izvanparniËnom
postupku ako za to podnese posebno zdravstveno utemeljene razloge. Djetetov lijeËnik
ima pravo, zbog zdravstvenih razloga djeteta, na uvid u jedinstveni registar darivatelja ili
darivateljica. Sudovi i upravni organi imaju pravo uvida u jedinstveni registar darivatelja
ili darivateljica ako je to nuæno za ispunjavanje njihovih zadaÊa u provoenju Zakona
o medicinski pomognutoj oplodnji. Kanadski zakon o medicinski pomognutoj oplod-
nji omoguÊuje pravo djetetu na saznanje o identitetu darivatelja spolnih stanica zbog
zdravstvenih razloga nakon punoljetnosti, ali samo uz odobrenje darivatelja. U Velikoj
Britaniji tijekom 2003. godine britanska je vlada inicirala promjenu zakona (Human
Fertilisation and Embryology Act 1990 (c. 37)) kojom bi se omoguÊilo djetetu pravo
na saznanje tko mu je bioloπki roditelj. Rasprava u britanskom parlamentu temeljena
je na izjednaËavanju prava posvojene djece kojima je zakonski omoguÊeno pravo na
saznanje tko su im roditelji i pravu djeteta zaËetog postupcima hetorologne oplodnje na
informaciju tko su njegovi bioloπki roditelji uz predvianja da Êe se u prvo vrijeme si-
gurno smanjiti broj darivatelja spolnih stanica. U »eπkoj je identitet darivatelja spolnih
stanica zaπtiÊen ako se darivatelji ili primatelji spolnih stanica ne slaæu s objavljivanjem
identiteta. Dijete zaËeto medicinskom oplodnjom nema pravo pristupa informacijama
o bioloπkom ocu. U NjemaËkoj dijete ima pravo znati tko su mu roditelji, a na Islandu
je identitet darivatelja spolnih stanica zaπtiÊen ako darivatelj izrazi takvu æelju. U su-
protnom podaci o identitetu Ëuvaju se u specijalnom dosjeu. Dijete nakon punoljetnosti
moæe zatraæiti podatke o identitetu darivatelja sadræane u specijalnom dosjeu i u tom
sluËaju institucija koja Ëuva podatke duæna je πto je prije moguÊe obavijestiti darivatelja.
U Rusiji majka moæe zatraæiti podatke o darivatelju i njegovoj nacionalnosti, a u ©ved-
skoj dijete zaËeto medicinskom oplodnjom ima pravo doznati ime darivatelja sjemenih
stanica; v. Medically Assisted Procreation And The Protection Of The Human Embryo, Compara-
tive Study On The Situation In 39 States, Council Of Europe Cdbi/Inf ( 98 ) 8 - Ministarstvo
zdravstva i socijalne skrbi, Zagreb, rujan 2004.
432 Dubravka Hrabar: Pravni dosezi medicinske oplodnje u Hrvatskoj

tajnost darivatelja, vrlo su πaroliko i heterogeno ureeni, sve do mjere da u

nekim zemljama postoji samo praksa bez zakonske regulative.
Stoga je, recimo to tako, nepopularno usporeivati se s bilo kojom od ze-
malja, veÊ snagom vlastitih spoznaja, etiËkih naËela, vrijednosnih preferencija
i s velikom pomnjom treba pristati uz jasna rjeπenja. Ne mislimo da je to bio
sluËaj s izmjenama ZMO-a. Jedino πto preostaje vjerovati jest Ëinjenica da
heterolognih oplodnji u Hrvatskoj gotovo i nema, pa da posredno ovo pravo
djeteta neÊe niti biti ugroæeno jer tako zaËete djece praktiËki neÊe ni biti.
RegulirajuÊi pravo djeteta na uvid65 u upisnik podataka o zaËeÊu ZMO66 je
uËinio distinkciju po dobi djeteta te je propisao posebna pravila za takav uvid
punoljetnog, odnosno maloljetnog djeteta. Kad je rijeË o punoljetnom djetetu
i njegovim pravima, ne moæe se govoriti o povredi prava na saznanje podrijetla
zato πto se Konvencija o pravima djeteta primjenjuje na djecu do 18. godine.67
Naprotiv, za maloljetnu djecu pravo uvida kao pravu na saznanje podrijetla
prethodeÊe pravo, omoguÊeno je na posredan naËin - preko zakonskog zastup-
nika ili lijeËnika, i to samo u iznimnim sluËajevima kad medicinski opravdan
razlog i dobrobit djeteta to zahtijevaju (Ël. 10. st. 5).68
ZMO razlikuje dva podatka koji se mogu spoznati uvidom u upisnik. Jedan
je podatak o bioloπkom podrijetlu, a drugi o identitetu darivatelja. Bioloπko
podrijetlo darivatelja (bilo sjemene, bilo jajne stanice) i spoznaja istog znaËi
uvid u podatke koji se o darivatelju biljeæe prilikom uzimanja/darivanja spolne
stanice.69 Naprotiv, podaci o identitetu podrazumijevaju ime i prezime dari-
vatelja i mogu jednako tako biti, ako ne jednako vaæni, onda i zanimljiviji.
Bez obzira na to πto je izrijekom zanijekan nastanak pravnih veza izmeu
darivatelja i djeteta (prema Ël. 12. st. 2.), zakonodavac je krenuo putem “za-
magljenog identiteta” pod pritiskom pojedinaca i udruga iz javnog æivota uz

65
SliËno ovome i ObZ omoguÊuje posvojenom djetetu uvid u spis o posvojenju, ali i u
maticu roenih.
66
»l. 10. ZMO-a.
67
Takva je odredba Ël. 1. koja glasi: U svrhe ove Konvencije, pojam dijete razumijeva svako ljudsko
biÊe mlae od 18 godina, osim ako se po zakonima primjenjivim na dijete punoljetnost ne stjeËe
ranije.
68
MoguÊnost treÊih osoba na takav uvid proπirena je i na sud i tijelo dræavne uprave, ali
samo za sluËajeve primjene ovog Zakona (Ël. 10. st. 6.). Zamislivo je da bi moglo biti
rijeËi o sumnji na propuste u voenju evidencije u registru zdravstvene ustanove (Ël.
41.).
69
Prema Pravilniku o naËinu davanja pristanka i identifikacije darivatelja spolnih stanica.
Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 433

potporu medija. Pretpostavljamo da iza opiranja “otvorenom identitetu” stoji

strah od smanjenja broja darivanja spolnih stanica, πto se dogodilo u nekim
europskim zemljama. No, kao odreenu ravnoteæu æestoko sukobljenih interesa
zakonodavac je predvidio iznimku od pravila o nemoguÊnosti (punoljetnog)
djeteta da dozna identitet darivatelja na naËin da darivatelj moæe (ipak) prije
darivanja svojih spolnih stanica dati pisani pristanak na obznanjivanje djetetu
njegova identiteta. Malo je vjerojatno, premda postoji i zakonska moguÊnost
povlaËenja takvog pristanka (do unosa darivanih spolnih stanica u tijelo æene
ili do trenutka provoenja postupka izvantjelesne oplodnje prema Ël. 10. st.
3.), da Êe darivatelji æeljeti obznaniti svoj identitet djetetu.
Postavlja se pitanje nije li takvom odredbom povrijeeno pravo djeteta
na saznanje podrijetla. Strogo gramatiËki tumaËeÊi ovu odredbu, ne bi bilo
povrede tog prava jer je ono zaπtiÊeno Konvencijom o pravima djeteta za
dobnu skupinu maloljetne djece, a ZMO omoguÊuje punoljetnim osobama
takvo saznanje. No, Ëinjenica jest da darivatelj daje ili, πto je s aspekta ove
problematike vaænije, ne daje svoj pristanak na otkrivanje njegova identiteta
- nikad - ni za vrijeme djetetove maloljetnosti, ni kad ono postane punoljetno.
Uvid ostalih osoba (prema st. 5. Ël. 10.) ionako je po logici stvari povezan sa
saznanjem o bioloπkom podrijetlu, a identitet darivatelja samo je poveznica i
smjernica u eventualnom otkrivanju zavrzlama. Doznaju li takve osobe, kao i
svaka osoba bez pravnog interesa, podatak o identitetu darivatelja i priopÊi li
ga na nedopuπten naËin, odnosno osobi kojoj takav podatak nije namijenjen,
kaznit Êe se strogim novËanim kaznama.70 Prema tome, svrha Zakona nije bila
zaπtititi dijete ni njegov interes niti pravo na saznanje podrijetla, veÊ dariva-
telja. To je vidljivo iz prvenstvenog poπtovanja volje darivatelja æeli li ili ne æeli
svoj identitet uËiniti dostupnim djetetu koje od njega potjeËe, a ne omoguÊiti
bez ograda djetetu da, bilo kao maloljetno ili kasnije kao punoljetno, osobno
ostvari uvid u upisnik podataka o zaËeÊu.
JasnoÊe radi, ObZ71 u usporedivoj situaciji posvojenog djeteta omoguÊuje
posvojeniku da kao maloljetan ostvari uvid u spis o posvojenju u kojem se nalaze
svi podaci (poglavito osobno ime bioloπkog roditelja - samo majke ili i oca) i
dræavnu maticu roenih, a to mu se pravo jamËi i kao punoljetnoj osobi. I kod
posvojenja i kod heterolognog zaËeÊa uz pomoÊ medicine rijeË je o pravu na

70
Prema Ël. 50. toË. 4. iznos od 70.000,00 do 250.000,00 kn u sluËaju prekrπaja u postu-
panju protivno Ël. 10.
71
»l. 142.
434 Dubravka Hrabar: Pravni dosezi medicinske oplodnje u Hrvatskoj

saznanje identiteta kroz podrijetlo od roditelja. To pravo djeteta/osobe sastoji

se od prava da zna okolnosti svojeg zaËeÊa i pravo na informaciju o identitetu
svojih genetskih roditelja. Okolnost zaËeÊa kod posvojenog djeteta ne odnosi
se na dvojbu o medicinskoj ili kaznenopravnoj (Ëitaj: silovanje) okolnosti,
veÊ na Ëinjenicu da je ono posvojeno, a ne roeno dijete posvojiteljima, dok
kod heterologne oplodnje dijete mora znati isto tako da ne potjeËe od obaju
roditelja, veÊ da je neka treÊa osoba bila darivatelj gameta iz kojih je zaËeto.
Drugi dio prava na saznanje podrijetla jednako se kod posvojene i medicinski
zaËete djece odnosi na spoznaju o imenu i prezimenu bioloπkog roditelja, a
kod medicinski zaËete djece moguÊe je doznati i odreene fiziËke i kariotipske
karakteristike darivatelja gamete.
Na ove je moguÊnosti pravo, osobito u Hrvatskoj, odgovorilo dvojako. U
sluËaju posvojene djece podatke o bioloπkim roditeljima nije zadræalo kao
iskljuËivu informaciju za dræavna tijela (centar za socijalnu skrb koji je proveo
posvojenje i matiËara za upis podataka o djetetu), veÊ je podijelilo to pravo s
djetetom, πtoviπe obvezalo je roditelje da djetetu kaæu da je posvojeno. Iz te
obveze, premda lex imperfecta72, proizlazi, drugim odredbama73 zaπtiÊeno pravo
djeteta, da nakon saznanja da je bioloπki razliËito od svojih posvojitelja dozna
i tko su njegovi stvarni roditelji i to uvidom u razliËite registre. Nedvojbeno je
kod posvojenja pravo djeteta na saznanje o vlastitom podrijetlu i obiteljskom
statusu zaπtiÊeno kao pravo, dok kod heterologne oplodnje tome nije sluËaj.
BioetiËka znanost danas govori o “pravu da se kaæe” kao moralnom pravu,
koje posljediËno pripada roditeljima. Kad roditeljima zakon omoguÊuje da pre-
skoËe tu istinu, znaËi da zakonodavac implicitno jaËim smatra pravo roditelja
na privatnost u odnosu na pravo djeteta na saznanje podrijetla.74 Britanska

72
»l. 124. st. 1. ObZ-a odreuje: U postupku posvojenja centar za socijalnu skrb upoznat Êe pos-
vojitelje s pravom djeteta da od posvojitelja dozna da je posvojeno. Raspoloæenost i otvorenost
potencijalnih posvojitelja prema ovoj zakonskoj obvezi svojevrsni je pokazatelj treba li
dijete dati ili ne dati upravo njima na posvojenje.
73
»l. 142. ObZ-a.
74
Tako Frith, L., Beneath the rhetoric: the role of rights in the practice of non-anonymous
gamete donation. Bioethics 2001;15(5/6):473-84. V. i Feinberg J. Social Philosophy.
Prentice Hall, NJ Engelwood Cliffs, 1973.; Raz J. On the nature of rights. Mind 1984
93:194-214; Nathanson V. More than a Gene Pool - Informing Children Born from Do-
nated Sperm or Eggs Would Undermine the Real Job of Parenting. The Guardian. 02 Au-
gust 2007; Blyth E., Frith L., Jones C., Spiers J., The role of birth certificates in relation
to access to biographical and genetic history in donor conception. International Journal
of Human Rights. 2009;17(2):207-23. - http://www.hkld.hr/news.php?extend.1027.
Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 435

iskustva govore o povelikom broju osoba, danas punoljetnih, koje su zaËete iz

heterologne oplodnje i æele znati o svojem bioloπkom podrijetlu i identifika-
cijskim elementima darivatelja gameta te se kalkulira i sa psiholoπkim proble-
mima nepoznavanja situacije u potpunosti. Vjerojatno je zato doπlo i do nekih
izmjena u zakonodavstvu u smislu prevladavanja anonimnosti donora.75 No,
joπ postoje otvoreni razlozi pro et contra pravu djeteta da zna svoje podrijetlo
ovisno o tome kojeg se pojedinca (dijete, bioloπkog ili socioloπkog roditelja) ili
druπtvenu formaciju (obitelj) πtiti.
Smatramo da je zakonodavac u Hrvatskoj Zakonom o medicinskoj oplodnji
zanemario vaænije pravo djeteta na saznanje podrijetla, zaπtitivπi darivatelja
spolne stanice i njegov identitet. MoguÊnost koja se otvara za punoljetno dije-
te76 da uvidom u upisnik dozna podatke o identitetu darivatelja ipak je jadna
prilika jer Êe ona opet ovisiti o volji darivatelja, koja, sasvim je izvjesno, neÊe
biti naklonjena djetetu ako iz nikojeg drugog, onda iz razloga straha. Zakon
nije predvidio ni, makar moralnu, obvezu roditelja da djetetu kaæu da je zaËeto
u postupku medicinske oplodnje tuim gametama.

3. SAVJETOVANJA

ZMO je uËinio bitnu pretpostavku u odgovornom planiranju obitelji s po-

moÊu medicinske oplodnje. Naime, propisao je obvezu provoenja raznovrsnih
savjetovanja i struËnih obavijesti.77
Obavijesti (prema Ël. 7.) su oni sadræaji s kojima Êe se par susresti kad
spoznaju svoju nemoguÊnost prirodnog zaËeÊa. Odnose se na informaciju o
oblicima prirodnog planiranja obitelji (Ël. 7. st. 1.), koje, istini za volju, sma-
tramo u odreenom smislu superfluum jer se takav par obraÊa lijeËniku zato πto
prirodnim putem ne dolazi do zaËeÊa. Nadalje, lijeËnik ih obavjeπtava o vrstama
lijeËenja neplodnosti, πto je oËito srediπnja tema njihova razgovora, te o “drugim
naËinima ostvarenja roditeljstva”, πto podrazumijeva posvojenje. Vaæno je to πto
je zakonodavac propisao obvezu zdravstvenih struËnjaka da neplodnom paru
objasne sve pojedinosti postupka, njegovu uspjeπnost, posljedice i opasnosti jer
to je ipak postupak koji, usprkos napretku biomedicinskih znanosti i tehnologije,

75
Vidi mreænu stranicu supra bilj. 74.
76
ShvaÊeno u ovom sluËaju kao potomak, a ne osoba do 18. godine æivota.
77
»l. 7., 8. i 9.
436 Dubravka Hrabar: Pravni dosezi medicinske oplodnje u Hrvatskoj

nema velike uspjehe, a predstavlja i nemale rizike i pogibelji za æenu i dijete.78

Osim toga, valja oËekivati da Êe ih lijeËnik obavijestiti o nekim pojedinostima
(npr. o koriπtenju darivanih spolnih stanica za oplodnju samo jednog para i za
roenje najviπe troje djece, Ël. 19.) te o zakonskim zabranama (v. infra).
Nakon obavijesti, oËito u neposrednom prvom kontaktu lijeËnika i para,
prema zakonskom zahtjevu, slijedi psiholoπko/psihijatrijsko savjetovanje para,
a zatim i pravno79, za koje osoba koja ga provodi uvijek mora izdati potvrdu.
Smisao poniranja u duπevnu sferu pacijenata koji bi se mogli podvrgnuti ovom
postupku odraz je potrebe za stabilnosti njih kao pojedinaca i njihove zajed-
nice (braËne odnosno izvanbraËne) i obitelji, koja bi mogla pretrpjeti razliËita
iskuπenja zbog neplodnosti i moguÊe neuspjelog pokuπaja medicinske oplodnje,
ali i raanja djeteta genetski razliËitog od jednog roditelja. Dugotrajan je to i
mukotrpan postupak, koji ne daje uvijek rezultate.
Pravno savjetovanje koncentrirano je na obiteljskopravne aspekte medi-
cinske oplodnje, osobito heterologne. Naime, obiteljskim je zakonodavstvom
zaokruæen sustav utvrivanja podrijetla djeteta, pa tako i onog zaËetog “uz
medicinsku pomoÊ”80, a ZMO sadræava, veÊ ranije komentirane, odredbe o
priznanju oËinstva odnosno majËinstva (Ël. 9. st. 2.). Nakon tako provedenog
savjetovanja paru treba biti jasnija pravna situacija u trokutu dijete - pacijentica
- bioloπki roditelj, a ona Êe, sasvim sigurno, razjasniti najbolnije i skeptiËne
dionice - pravni odnos s bioloπkim roditeljem i s buduÊim “roditeljima”, mo-
guÊnosti incesta, prava djeteta itd.
Zakonom je obveza provoenja savjetovanja nametnuta zdravstvenoj
ustanovi koja provodi medicinsku oplodnju, no imajuÊi pred oËima da to neÊe
biti moguÊe u svim, osobito manjim zdravstvenim ustanovama, omoguÊeno je
upuÊivanje parova, od strane takve zdravstvene ustanove, u onu koja Êe organi-
zirati takva savjetovanja. Preporuka bi bila da zdravstvene ustanove meusobno
sklope ugovore kojima Êe regulirati modalitete i financiranje pruæenih usluga.
Daljnja je moguÊnost da zdravstvena ustanova uputi braËne/izvanbraËne
drugove i osobama koje su ovlaπtene za psiholoπko ili psihoterapijsko savje-
tovanje te kod magistra prava zbog pravnog savjetovanja. Postavlja se pitanje
koje su to osobe. Prvu vrstu savjetovanja mogao bi provesti svaki psiholog ili
psihijatar koji ima licenciju za pruæanje usluga savjetovanja, dok je za pravno

78
O tome lapidarno, ali instruktivno DraæanËiÊ, A., op. cit. bilj. 1, str. 41. i d.
79
»l. 8.
80
»l. 85. i 86. ObZ-a.
Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 437

savjetovanje otvorena, prema naπem miπljenju, jedina81 opcija da pravne savjete

podijeli i odvjetnik jer su odvjetnici licencirani prema Zakonu o odvjetniπtvu82
na davanje svih pravnih savjeta.

4. ZAKONSKE ZABRANE

Zabrane su daljnja specifiËnost ovog zakona jer odraæavaju nastojanje

zakonodavca da odræi etiËku razinu, da sprijeËi moguÊe zloporabe te da mak-
simizira sigurnost sudionika postupka. Zabrane se odnose na razliËite subjekte
i razliËite objekte.
Tako se zabranjuje davanje ili primanje bilo kakve novËane naknade ili dru-
ge koristi osobi koja daruje spolne stanice, ali i sklapanje ugovora, sporazuma
ili drugih oblika pisanoga ili usmenoga dogovora o darivanju spolnih stanica
izmeu darivatelja spolnih stanica i jednog ili oba braËna/izvanbraËna druga u
postupku medicinske oplodnje (Ël. 14.). Bude li uspjeπno postignuta oplodnja
i roenje troje djece od istog darivatelja spolne stanice, daljnja je upotreba
njegovih stanica za oplodnju zabranjena (Ël. 19.). Odreenje spola djeteta
prepuπteno je prirodnom procesu spajanja muπkih i æenskih spolnih stanica, pa
se izrijekom zabranjuje odabir spola djeteta, uz iznimku radi izbjegavanja teπkih
nasljednih bolesti koje se prenose zbog spola (Ël. 20.). Heterologna oplodnja
dopuπtena je samo kad je neplodnost prisutna u jednog partnera te se dopuπta
unoπenje u tijelo æene ili darovane sjemene ili darovane jajne stanice, a nipoπto
oboje (Ël. 21.). SliËno tome, zabranjeno je koriπtenje mjeπavine muπkih odnosno
æenskih spolnih stanica koja mjeπavina nastaje darivanim spolnim stanicama
dvojice ili viπe muπkaraca, odnosno æena (Ël. 22.). IskljuËivanje bilo kakvih
pravnih poslova sa spolnim stanicama predmetom je regulative Ël. 23. i 24.,
pa se tako zabranjuje trgovanje spolnim stanicama, oglaπavanje, reklamiranje
ili traæenje i nuenje spolnih stanica putem svih oblika javnog priopÊavanja
ili putem internih priopÊenja bilo koje vrste, a zabranjeno je i surogatno
majËinstvo. Ovaj, u nekim pravnim sustavima dopuπten oblik pravnog posla,
u hrvatskome je ZMO-u zabranjen u uæem i πirem smislu. Naime, zabranjuju

81
Pitanje pravnih klinika koje iz sustava civilnih udruga nastoje nametnuti pravno savje-
tovanje graanima dræimo upitnim, ne samo zbog sukoba s ekskluzivitetom odvjetniπtva,
veÊ i s aspekta odgovornosti za πtetu.
82
»l. 3. Zakona o odvjetniπtvu, Narodne novine, 9/1994, 117/2008, 50/2009, 75/2009.
438 Dubravka Hrabar: Pravni dosezi medicinske oplodnje u Hrvatskoj

se i proglaπavaju niπtetnim svi pravni poslovi (ugovori, sporazumi i sl.) kojima

se priopÊuje nuenje ili potraænja æena, ali i sama medicinska oplodnja, koji bi
rezultirali raanjem djeteta za drugog i predajom istoga nakon roenja.
U skladu s Konvencijom o biomedicini83 zabranjeno je kloniranje i svaki po-
stupak s njim u vezi, bez obzira na to je li poduzeto na æivom ili mrtvom Ëovjeku
(Ël. 25.) te izvantjelesni razvoj zametka starijeg od 14 dana (odnosno nakon
razvoja primitivne pruge), stvaranje himera, mijenjanje zametka presaivanjem
drugih ljudskih ili æivotinjskih zametaka, unoπenje ljudskih spolnih stanica ili
ljudskog zametka u æivotinju i vice versa (Ël. 29.). S obzirom na etiËki odnos
zakonodavca prema zametku, zabranjuje se stvaranje ljudskih zametaka radi
znanstvenih ili istraæivaËkih ciljeva (svrha), znanstveni ili istraæivaËki rad na
zametku te uvoz i/ili izvoz spolnih stanica (Ël. 31.). Navedene zabrane svje-
doËe, s jedne strane, o medicinskim moguÊnostima i postignuÊima, a s druge
o prisutnosti takvih postupaka na stranom træiπtu. Zabrane su potkrijepljene
novËanim kaznama (Ël. 50.), no neprecizno je odreeno da se novËanim kazna-
ma kaænjava pravna osoba za prekrπaj poËinjen suprotno zakonskoj regulativi,
a izostavljena je moguÊnost da i fiziËka osoba na individualnoj razini poËini
prekrπaj (osobito npr. oglaπavanje, traæenje i nuenje spolnih stanica te traæenje
i nuenje æene za surogatno majËinstvo84).

5. ZAKLJU»NE NAPOMENE

Pravno ureenje medicinske oplodnje unijelo je reda u jedno podruËje

medicine (ginekologije odnosno humane reprodukcije) ponajprije zato πto su
prethodni propisi bili zastarjeli, kako u odnosu na biomedicinska dostignuÊa,
tako i u odnosu na, u meuvremenu razvijene, specifiËne pravne institute koji
u suvremenim tendencijama odraæavaju zaπtitu ljudskih prava.
Svaki zakon kojim se ureuje pitanje ljudske prokreacije vrlo je izazovan
zato πto sadræava, s jedne strane, opasnosti od povreda ljudskog dostojanstva
u razliËitim varijetetima, a, s druge strane, jer uvijek ostavlja plejadu nezado-

83
Konvencija o zaπtiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog biÊa u pogledu primjene bi-
ologije i medicine, Narodne novine, Meunarodni ugovori, br. 13/2003.
84
Na takav smo oglas (BraËni par iz Münchena traæi dobrovoljnu inteligentnu bioloπku majku od
25 do 30 godina uz adekvatnu nagradu. Diskrecija zajamËena. Ponude pod broj 49016.) naiπli
u VeËernjem listu, 14./15. i 21. travnja 1990. godine.
Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 439

voljnih adresata. Nije naodmet spomenuti i one kojima, iako nisu konkretni
adresati pravne norme, ureenje medicinske oplodnje nikada nije po volji, zato
πto bi nemoguÊnost prokreacije prepustili sudbini i prirodi, kao i one druge
koji u medicini i srodnim znanostima vide lijek za demografski nepovoljnu
situaciju, nalaze u njoj dokaz o tome da sve πto medicina moæe - treba joj i
dopustiti jer, konaËno - “medicina sluæi Ëovjeku” te na kraju u medicinskoj
oplodnji vide priliku da mimo prirode i pod svaku cijenu ostvare roditeljstvo,
nerijetko mu pridruæujuÊi ekskluzivni epitet - “prava na”. No, roditeljstvo je
doista sreÊa prirodnog stjecaja i odabira, nemjerljivi oblik ljubavi i davanja.
Ono ne postoji i ne moæe postojati kao “pravo na” iz jednostavnog razloga πto
bi onima koji roditelji nisu i nikad to neÊe biti, zbog igre prirode (medicinski
razlozi), sluËajnosti (nemoguÊnost pronalaska partnera) ili svjesnog odabira,
unaprijed bilo oduzeto. Nijedno druπtvo ne moæe i ne smije jamËiti ono πto ne
moæe osigurati i, in ultima linea, zaπtititi pravnim sredstvima. Da to nije tako,
onda bi svatko, bez obzira na zakonske pretpostavke, smio i trebao, poæeli li
to, posvojiti dijete, a moæda ga Ëak i otuiti od bioloπkog roditelja, ne bi li sebi
priskrbio taj uæitak i to “pravo na”.
Iz tih je pozicija krenuo zakonodavac u Hrvatskoj kad je donosio propis o
kojem je u ovome napisu bilo rijeËi. Roditeljstvo uz pomoÊ medicine zadnje je
utoËiπte neplodnim parovima, ali ne i izvjesno sredstvo za postizanje trudnoÊe,
odnosno ostvarenje roditeljstva. Istodobno, zakonodavac je, svjestan osjetlji-
vosti situacije, jasno stao iza glediπta da su zameci biÊa koja ne treba stvarati
kao robnu zalihu, veÊ koja imaju pravo ugledati svjetlo dana. S druge strane,
proπirivπi moguÊnost medicinske oplodnje na izvanbraËne drugove, priznao je
izvanbraËnoj zajednici Ustavom priznat temelj obitelji, dok je ostao suzdræan
prema stvaranju jednoroditeljskih obitelji jer nije dopustio oplodnju æena bez
æivotnog partnera. U tom smislu, uza sve opasnosti i manjkavosti vis à vis cijelog
pravnog sustava, izvanbraËna zajednica i njezini sudionici dobili su joπ jedno
u nizu prava, po Ëemu se hrvatska legislativa moæe svrstati meu napredna
europska zakonodavstva.
Pravni dosezi medicinske oplodnje ne mogu izbjeÊi propitivanje o pravnom
statusu djeteta zaËetog medicinskom pomoÊi. U ovom je dijelu Zakon otiπao u
nepoæeljnom smjeru te je, kao i u mnogim drugim sluËajevima, odraz politiËke
prosudbe i nagodbe, a ne “Ëisto” rjeπenje utemeljeno na moralnim vrijednosti-
ma, poπtovanju dobrobiti djeteta kao jednog od novijih, ali vrhunskih vrednota
javnog poretka. Trag nade ostavlja prezentna situacija u kojoj je sve manje ljudi
zainteresirano poklanjati svoje spolne stanice te da ove odredbe neÊe imati
440 Dubravka Hrabar: Pravni dosezi medicinske oplodnje u Hrvatskoj

potrebe zaæivjeti u praksi jer bi u protivnome stvorile, za koje desetljeÊe, nove

nedoumice kod tako zaËete djece.
Odlika je Zakona njegova jasnoÊa u svim drugim rjeπenjima i pomna
razrada prava i duænosti te odgovornosti razliËitih subjekata. Zajedno s veÊ
donesenim provedbenim propisima i onima koji Êe uskoro to biti predstavljat
Êe zaokruæenu cjelinu pravne regulative medicinske oplodnje. Postavljena su
jasna pravila postupanja za sve sudionike postupka, vodeÊi raËuna o ljudskim
pravima. Nedvojbeno su otvorena vrata pravnih okvira specifiËnih medicinskih
postupaka, πto treba cijeniti kao hrabrost ureenja tako osjetljivog podruËja
druπtvenih odnosa kao πto je ljudska prokreacija.

Summary

Dubravka Hrabar *

LEGAL SCOPE OF MEDICAL INSEMINATION IN CROATIA

The Law on Medical Insemination (2009) helped to resolve a large amount of out-
standing issues and conflicts, which on a theoretical level had been building up over the
last three decades, ever since new bio-medical opportunities had transcended the (outdated)
legal regulations. This regulation has resolved in great detail many different legal issues,
which would certainly not qualify it as a conservative law. This regulation has made
possible insemination of marital and extra-marital couples, but not persons without a
partner. An extra-marital union needs to be confirmed by a certificate issued by a notary
public, whereas a heterologous insemination is only allowed when one of the persons has
difficulties in procreating. The man and the woman are obliged to have different con-
sultations before the medical intervention. The donor of sex cells can be either a man or
a woman, and if married they must obtain the consent of their spouse for donating sex
cells. The law sets out a new mode of establishing paternity, additional to those already
existing in family law, however the legal solution is rather imperfect, since it leaves room
for manipulation and for difficulties in entering the child’s paternal origin in the Birth
Register. Some of the provisions were amended soon after the Law was passed, however,
there are serious objections with regard to their legal validity and scope, especially when

*
Dubravka Hrabar, Ph. D., Professor, Faculty of Law, University of Zagreb, Trg marπala
Tita 14, Zagreb
Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 441

the child’s right to be informed of his/her parentage is concerned. It seems that the legis-
lator favoured the adult rather than the best interest of the child, limiting the child’s
right mostly at the request of the donor of the sex cell. Good provisions would be those
that regulate different kinds of consultation that men and women must undertake before
medical insemination, and also explicit prohibition of certain procedures.
Key words: medical insemination, married couples, extra-marital unions, donor of sex
cells, acknowledgement of paternity, the child’s right to be informed of his/her origin

Zusammenfassung

Dubravka Hrabar **

DIE RECHTSWIRKUNGEN DER MEDIZINISCHEN

BEFRUCHTUNG IN KROATIEN

Das Gesetz über die medizinische Befruchtung (2009) klärt die angehäuften Fragen
und Konflikte, die in den letzten drei Jahrzehnten, seit die bio-medizinischen Möglichkeiten
über die (veraltetete) rechtliche Regelung hinausgewachsen sind, im theoretischen Bereich
entstanden sind. Dieses Gesetz regelt detailliert viele unterschiedliche rechtliche Fragen
auf eine Weise, die es sicherlich nicht den konservativen Gesetzen zuordnet. Zu seinen
Hauptmerkmalen gehört die Zulässigkeit der medizinischen Befruchtung bei ehelichen
und nichtehelichen Partnern, nicht aber bei Personen ohne Partner. Die nichteheliche
Gemeinschaft wird durch eine vom Notar aufzustellende Urkunde nachgewiesen, und
die heterologe Befruchtung ist nur dann zulässig, wenn eine der Personen eine Frucht-
barkeitsstörung hat. Die Frau und der Mann sind verpflichtet, vor dem medizinischen
Eingriff mehrere Arten von Beratung in Anspruch zu nehmen. Geschlechtszellenspender
können Männer und Frauen sein, bei verheirateten Spendern und Spenderinnen ist
die Zustimmung des Ehepartners zur Spende erforderlich. Das Gesetz führt eine neue
Art der Vaterschaftsanerkennung zusätzlich zu den im Familienrecht bereits bekannten
Formen ein, doch ist die gesetzliche Regelung unzulänglich, da sie Manipulationsmöglich-
keiten eröffnet und die konkrete Eintragung der väterlichen Abstammung des Kindes ins
Geburtenstammbuch erschwert. Einige Bestimmungen wurden bald nach Verabschiedung

**
Dr. Dubravka Hrabar, Professorin an der Juristischen Fakultät in Zagreb, Trg marπala
Tita 14, Zagreb
442 Dubravka Hrabar: Pravni dosezi medicinske oplodnje u Hrvatskoj

des Gesetzes novelliert, allerdings gibt es ernsthafte Bedenken hinsichtlich ihrer rechtlichen
Grundlagen und Wirkungen, insbesondere in Bezug auf das Recht des Kindes, seine
Abstammung zu erfahren. Man hat den Eindruck, dass der Gesetzgeber die Erwachsenen
begünstigt hat, nicht das Kind, indem das Recht des Kindes zunächst durch den Wil-
len des Geschlechtszellenspenders eingeschränkt wurde. Als gelungen können diejenigen
Bestimmungen gelten, die die verschiedenen Formen der Beratung regeln, die Mann und
Frau vor dem Verfahren der medizinischen Befruchtung durchlaufen müssen, wie auch
das explizite Verbot bestimmter Verfahren.
Schlüsselwörter: medizinische Befruchtung, Ehepartner, nichteheliche Partner, Spen-
der von Geschlechtszellen, Vaterschaftsanerkennung, Recht des Kindes auf Kenntnis der
Abstammung