BRAK I OBITELJ

MOTIVACIJA:

Igra s pitanjima da / ne i autorski video Lane Galović i Dinke Šimić 

UVOD:

Susret muškarca i žene, sa svim različitostima uvijek je susret bogatstva osoba

koje ulaze u zajednički život. Taj život treba nadahnjivati i ispunjavati ljubav. Iz
stog zajedništva i ljubavi stvara se brak, a u konačnici novi život i zajedništvo.
Njihove različitosti su na prvi pogled teškoća, ali bogatstvo u međusobnom
upoznavanju.

Bog je osnovao brak da bi zadovoljio potrebe ljudskih bića koja je stvorio.

Stvoritelj je rekao: “Nije dobro da čovjek bude sam” (Post 2,18), pa je stvorio
Evu da Adam ne bude usamljen. Brak treba donijeti sreću i dobrobit, ne samo
muškarcu i ženi koji su odlučili postati doživotni partneri, već i cijeloj obitelji i
društvu.
Kad se muž i žena odnose jedno prema drugome s poštovanjem, učtivo i s
ljubavlju, božanski ideal braka je gotovo dostignut. U takvom su odnosu
zadovoljene potrebe i žene i muža, oboje se pokoravaju jedno drugome i nijedno
ne vlada drugim. Poštujući biblijska načela braka ispunjavajući biblijske uloge u
braku, održavajući odnose koje Biblija propisuje , kršćanski bračni parovi mogu
svoj dom pretvoriti u “malo Nebo na Zemlji”. U takvom ozračju ne može biti
zlostavljanja bračnog druga – verbalnog, psihičkog ili fizičkog.

Premda Sveto pismo nigdje ne propisuje niti opisuje primjer ceremonije za

sklapanje braka, iz nekih se pojedinosti može dobiti opća slika. U stara vremena
obično je obitelj mladoženje birala mladenku i ugovarala brak. Davani su darovi,
održane su zaruke nakon kojih su se mladenci obvezali na savršenu vjernost
jedno drugomu. Vjenčanje je pratila gozba na kojoj su sudjelovali prijatelji
mladenaca oba spola. Svečanost je mogla trajati i tjedan dana. Isus je učinio
svoje prvo čudo kad je osigurao piće za takvu svečanost. Glazba se smatrala
priznatim dijelom svadbene svečanosti, njezino izostavljanje smatralo se znakom
propasti
Obično se nosila i posebna svadbena odjeća: mladenka bi nosila izvezenu i nakit, a
mladoženja vijenac ili poseban turban. Na Janjetovoj svadbi zaručnica je
prekrasno ukrašena odjevena u čisti i bijeli lan.
Spolni odnos je označio vrhunac sklapanja braka i kraj svadbene svečanosti.
Nevinost mladenke dokazivana je okrvavljenom haljinom.

Brak je zajedništvo i naravna ustanova muškarca i žene. Bog je od početka u

svojem naumu brak ustanovio kao zajedništvo jednog muža i jedne žene – dvoje
je jedno tijelo: to je veza čvršća i dublja od svake krvne veze. Time su
utemeljene monogamija i nerazrješivost ženidbe. Time je čovjeku darovao
stvaralačku moć ljubavi i po braku i obitelji pozvao ga na suodgovornu suradnju u
djelu stvaranja. Stoga su brak i obitelj odraz božje stvaralačke ljubavi – slika
božja.

Rađanjem novog života muž i žena postaju suradnici božji. Tu je zadaću obitelj
ostvarila u cijelom starom zavjetu, a krist je braku i obitelji dao posebno
dostojanstvo uzdižući brak na dostojanstvo sakramenta. Sve to potvrđuje da
brak nije nikakva usputna želja muškarca i žene, nego naravna čovjekova potreba,
poziv i poslanje da jedno drugo traže, prepoznaju, zavole i u zajedništvu usreće.
Njihovo iskustvo ljubavi u zajedništvu svega života i u potpunom davanju i
primanju jest naravno ozračje za rađanje djece i podizane obitelji. Muškarac i
žena su iste biti, iste naravi, upućeni jedno drugom kao pomoć. Oni su partneri
jedno drugom i božji suradnici u stvaranju svijeta. U knjizi postanka piše: i
blagoslovi ih bog i reče im: „ plodite se i množite i napunite zemlju i sebi je
podložite.“

U starom zavjetu naglasak je vise na plodnosti braka nego na ljubavi muza i zene.
Djeca su blagoslov Bozji. Nasuprot tome biti bez djece jest prokletstvo tj kazna
Bozja zato se dopušta ženi kada joj muž umre da ju njegov brat uzme za svoju
ženu. Prema mojsijevu zakonu muž je u braku povlašten: on može otpustiti ženu i
to zbog 3 razloga: ako otkrije neke tamne strane njezine prošlosti, ako više nema
milosti prema njoj i zbog preljuba.

U novom zavjetu Isus stvari postavlja ispravno i oštro se protivi zakonu kojim je
Mojsije dopuštao opuštanje žene zbog tvrdoće srca čovječjega.
DUŽNOSTI

Krscanske duznosti i prava muza i zene u braku i obitelji proizlaze iz same naravi
braka i njegova sakramentalnog dostojantsva. Sveti Pavao povezuje odnose muza
i zene u braku s odnosom Krista i crkve, pa veli: „ muzevi, ljubite svoje zene kao
sto je krist ljubio crkvu te sebe predao za nju da je posveti… tko ljubi svoju
zenu, sebe ljubi. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela nego ga hrani i njeguje kao
krist crkvu. Doista mi smo udovi njegova tijela. Stoga ce covjek ostaviti oca i
majku da prone uza svoju zenu: dvoje njih bit ce jedno tijelo. Otajstvo je veliko!
Ja smjeram i na Krista i na crkvu. Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju zenu kao
samog sebe, a zena neka postuje svoga muza.“

Iz te bracne ljubavi i zajednistva proizlaze obiteljske obveze : krscanski zivot u

obitelji, rađanje i krscanski odgoj djece, cjelovita skrb za razvoj djece, primanje
sakramenata i sudjelovanje u zivotu zupne zajednice i vjerska pouka u zupi i skoli

Brak treba biti doživotna zajednica – odnos koji se prekida jedino smrću jednoga
bračnog druga. Gledište prema kojem suvremeno društvo ovu zajednicu smatra
ugovornim odnosom, u koji se lako ulazi i iz kojeg se još lakše izlazi, protivi se i
Božjoj volji i dobrobiti društva. Ovaj trend potkopava upravo one razloge zbog
kojih je brak bio osnovan i protivi se Kristovim riječima: “Što je Bog sjedinio,
neka čovjek ne rastavlja!” (Mt 19,6). Prešutna suglasnost većine i liberalni zakoni
suvremenog društva u oštroj su suprotnosti s biblijskim naukom o trajnosti
bračnog zavjeta.
1. Muž/otac
Muž i otac ima nekoliko značajnih uloga. On djeluje kao svećenik, hranitelj,
zaštitnik, roditelj, ljubavnik i prijatelj.

a. Kao svećenik.
Muž/otac je svećenik u obitelji i kao takav zadužen da vodi njezine članove u
duhovnom rastu i posvećenju. On nije pozvan da sve dijelove bogoslužja obavi
sam, već nosi glavnu odgovornost za njihovo provođenje i vodi opću brigu o
duhovnoj dobrobiti obitelji.

b. Kao hranitelj.
Biblija opisuje oca i kao glavnog hranitelja obitelji “svagdanjim kruhom”.
Zapovijed “U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti” (Post 3,19) bila je upućena
Adamu, a ne Evi, i zato je osnovna odgovornost za podmirivanje fi zičkih potreba
obitelji povjerena suprugu.

c. Kao zaštitnik.
Pavlova izjava: “Muževi, ljubite svoje žene kao što je i Krist ljubio Crkvu i sam
sebe predao za nju!” (Ef 5,25).

d. Kao roditelj.
Iako je odgajanje djece uglavnom majčina odgovornost, u Bibliji je naglašenoi
očevo sudjelovanje u ovoj ulozi.

e. Kao ljubavnik i prijatelj.

2. Žena/majka
Ako dom treba imati glavu, onda svakako treba imati i srce. Nigdje ova uloga nije
tako živo opisana kao u Izrekama. “Kreposna je žena vijenac mužu svojemu” (Izr
12,4); “Tko je našao ženu, našao je sreću i stekao milost od Jahve” (Izr 18,22);
“od Jahve je žena razumna” (Izr19,14); dobra žena “više vrijedi nego biserje”
(Izr 31,10); “žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu”

a. Kao roditeljica i hraniteljica.

b. Kao domaćica.

c. Kao partnerica.
U braku je žena punopravni partner. Ona s mužem dijeli nježnost intimnosti
i radost prijateljstva, ali i odgovornost podizanja djece i održavanja doma. Žena
sudjeluje u donošenju odluka i, ako se ukaže potreba, u zadovoljavanju
materijalnih potreba obitelji.

Zadovoljenje spolnog nagona

Spolni odnos izvan bračne veze nije biblijski; to je strašna i razorna posljedica
grijeha. Stopiti se u jedno tijelo znači osjetiti da je nepotpunost vlastitog života
postala puninom u sjedinjenju s drugom osobom. Budući da kršćanska ljubav u
intimnim tajnama spolnog odnosa nalazi sve što joj je potrebno da riješi
zagonetku svoje punine, izvanbračni spolni odnos ne samo što je grešan, već je i
nepotreban. Kao što su Božje zapovijedi protiv spolnih odnosa izvan bračne
zajednice dane radi naše zaštite i sreće, tako su istom cilju namijenjene i
Njegove odredbe za spolno ispunjenje u okviru bračne veze.

SAŽETAK

Bračni par oblikuje intimnu zajednicu života i ljubavi, koju je stvoritelj utemeljio
i providio vlastitim zakonima , a koja se pečati bračnim savezom, to jest osobnim
neopozivim pristankom. Oboje se daju – neopozivo i potpuno – jedno drugome. Oni
više nisu dvoje, nego od sada čine jedno tijelo. Obitelj je željena od boga. Uzor i
ideal bračne ljubavi supružnika nalazimo u odnosu ljubavi krista i crkve. Usprkos
današnjim stajalištima prema obitelji i shvaćanju obitelji uopće, kršćanska obitelj
pozvana je živjeti, kako u tom društvu tako i u crkvi, naviještajući evanđelje –
isusa krista.