SRČANICA

zaboravljena pa ponovo priznata

Koristi se i u tradicionalnoj kineskoj medicini

Srčanica ima dugu historiju

korištenja u ublažavanju srčanih,
fizičkih i emocionalnih
problema. U današnje vrijeme
uglavnom se koristi kod pojave
anksioznosti koja dovodi do
simptoma kao što su palpacije i
nepravilan rad srca.
S mnogim ljekovitim biljem
srčanica dijeli istu sudbinu jer je
i ona pala gotovo posve u
zaborav. Tek je u novije vrijeme
vrijednost te biljke, kao ljekovite
biljke, ponovo priznata i to
zahvaljujući engleskim
liječnicima.
Biljka uspijeva na rubovima seoskih putova, uz ograde, u šikarama, a dolazi i na obroncima i
neobrađenim zemljištima, a nekada se nalazila kao vrlo cijenjena ljekovita biljka u seljačkim
vrtovima.
Izvorno joj je stanište centralna Azija. Vrijeme cvatnje od juna do septembra, a cvjetovi su joj mali,
ružičasti. Sabire se biljka u cvatu bez korijena (Herba Leonuri), suši u hladu i čuva po uobičajenim
pravilima za droge biljnog porijekla.
Narodni nazivi su joj: Srčanica, prava srčenica, kopriva od sarca, sarčenica, kraknica, trava od
kraknice, kopriva od srca, koprivina, srdaljk, a od nekoliko latinskih naziva najčešće se koristi
Leonurus cardiaca L.

Starnski kućni lijek

Ranije je bila ne samo u službenoj upotrebi, nego i kao vrlo obljubljeni kućni lijek koji nije nikada
manjkao u seljačkim domaćinstvima. Korištena je kao srčani tonik, tonik za maternicu, protiv
nesanice, grčeva u želucu itd… Koristi se i u tradicionalnoj kineskoj medicini.
Ljekovite i djelotvorne tvari: do sada je utvrđena jabučna, vinska i citronska kiselina i gorka tvar
leonurin. Srčanica nadalje sadrži fosfornu kiselinu, kalij, kalcij, smolu i jednu, pobliže neoznačenu
taninsku materiju. Čitava biljka iziskuje još temeljitije farmaceutsko ispitivanje
Zanimljivo je da su Teofrast i Dioskurid hvalili srčenicu samo kao lijek za želudac. Kao lijek za srce
hvali se ta biljka tek u srednjovjekovnoj knjizi "Vrt i zdravlje" i kasnije kod Fuchsa i Mattiolija.
Za srce i želudac
Srčanica je dobar lijek kod neuroze srca, kod slabosti srca uvjetovanog neurozom i kod lupanja srca,
ako je to uvjetovano nadutošću trbuha, pa se treba složiti sa shvaćanjem antičkih liječnika da je
srčenica lijek za želudac, jer se upravo nadutost želuca i grčevi želuca liječe tom ljekovitom biljkom.
Dobro djeluje u kombinaciji s glogom, odoljenom i pasiflorom.
Drugi važan učinak srčanice je pomoć u
normalizaciji menstruacijskog ciklusa. Ima
važnu ulogu u ublažavanju simptoma
menopauze, valova vrućine i promjena
raspoloženja.
No treba još spomenuti da srčanica daje
dobre uspjehe kod teškog disanja i kod
prekomjerne sluzi organa za disanje. Što se
tiče ljekovitosti u pogledu smirenja grčeva,
kao i umirenja živaca, srčenica ima slično
djelovanje kao i odoljen.
Primjena u narodnoj medicini
Čaj od srčenice prilično se hvali u narodnoj
medicini kod želučanih teškoća i kod
gušavosti. Kao prikladna ljekovita biljka
spominje se kod histerije, općenitih
teškoća neuroze i razdražljivosti, nemira,
nervoznog osjećaja straha i nesanice, kao i
kod alkoholizma povezanog s nemirom i
drhtavicom (delirium tremens).
Za doziranje preporučuje se uzimanje 2
šalice čaja dnevno, priređeno u obliku
oparka, a pije se nezaslađeno i u gutljajima.
Za 1 šolju uzima se 1 čajna kašičica sitno
izrezane droge.
Ova nezahtjevna biljka lako se uzgaja iz sjemena u vrtu. Napomena: srodnik srčanice je i vrsta
Leonurus lanatus (L.) čija se staništa nalaze na području Rusije i Azije.
U Rusiji, ponegdje i u Evropi, uzgaja se kao ljekovita. Sakuplja se čitava biljka (Herba Ballotae lanatae)
koja uz gorke tvari sadrži eterično ulje, vosak, tanin, gumu i dr. Nalazi primjenu u liječenju gihta i
reumatizma, kao sredstvo za izlučivanje mokraće, kod vodene bolesti i dr.