Raspravljački esej

Konrad Paul Liessmann, Teorija neobrazovanost

Pažljivo pročitaj ulomak preuzet iz eseja Teorija neobrazovanost, Konrada Paula Liessmanna , a zatm i smjernice za pisanje
školskog eseja ispod teksta. Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje te u tvom oblikovanju školskoga eseja.

Svoj esej oblikuj kao zaokruženu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Možeš se poslužiti listom za koncept, a esej uredno
prepiši u školsku zadaćnicu. Pazi da tvoj esej bude pravopisno i gramatički točan.Esej treba najmanje 400 riječi.

Obrazovališta su za Nietzschea bila «suprotnost» spram ustanova životne nevolje. Mjesta koja nisu obilježena
oskudnostima i potrebitostima života, mjesta su to slobode zbog toga što su oni koji se tamo nalaze kao poučavatelji i
učenici slobodni od prisile ne korisnost, na relevantnost prakse, na relevantnost života, na aktualnost – jednom riječju:
bila su to mjesta dokolice. Na taj je način Nietzsche školi samo vratio prvotni smisao te riječi. Mudrost jezika često je
veća nego što to naša zaboravljena jezična kultura može sanjati: škola koja je prestala biti mjestom dokolice,
usredotočenosti, kontemplacije, prestala je biti školom. Ona je postala mjestom životne nevolje. A u njoj zatim
dominiraju projekti i praksa, iskustva i umreženja, ekskurzije i izleti. Vremena za razmišljanje nema.

U središtu kontemplativnog obrazovališta za Nietzschea se međutim, ne nalaze sadržaji, nego (u tome je on sasvim
moderan) dvije «sposobnosti», danas zvane kompetencijama: govor i mišljenje. I tu su se po njegovu shvaćanju nalazili
deficiti takozvanih obrazovališta njegova doba: «Sve u svemu: gimnazija se do sada propušta baviti prvim i najbližim
predmetom od kojeg počinje pravo obrazovanje: materinskim jezikom, zato joj nedostaje plodno tlo za sva ostala
obrazovna nastojanja.»

Jezična kompetencija kod Nietzschea nema nikakve veze s time da mladenački subjekt smije artikulirati svoje
neposredne potrebe u suženom kodu, nego sa stilom, retorikom, pjesništvom, mjerom klasične literature i
podvrgavanjem svemu tome, a sve to sa sviješću da je u jeziku i po jeziku pojedinac sa zajednicom povezan isto tako
kao i s poviješću. Tamo pak gdje se jezik kvari, kvare se i ti odnosi. Stoga i Nietzsche, anticipirajući Karla Krausa,
gimnazijama svoga vremena podrugljivo može doviknuti: «Svoj jezik uzimajte ozbiljno!... Ovdje se može pokazati koliko
visoko ili kako malo cijenite umjetnosti i do koje ste širine srodni s umjetnošću ovdje u obrađivanju našega materinskog
jezika. Ne vinete li se dotle da spram stanovitih riječi i izraza naših žurnalističkih navika osjećate fizičko gađenje,
okanite se težnje za obrazovanjem…»

Konrad Paul Liessmann, Teorija neobrazovanosti

SMJERNICE:

Izdvoji temeljnu tezu F. Nietzschea o kojoj raspravlja Konrad Paul Liessmann. Slaže li se s tom tvrdnjom Liessmann ili je
osporava? Dokaži citatima. U kojim je svojim razmišljanjima o školi za Liessmanna Nietzsche posve moderan?

Koje temeljne kompetencije po njemu već onodobne gimnazije zanemaruju?

Smatraš li nastavne sadržaje i samu nastavu materinjeg jezika dovoljnom i zadovoljavajućom? Otvaraju li ti se
mogućnosti da spoznaš svijet oko sebe razumijevanjem jezika koji ti je dat (imanentan)?

Kakvu nastavu materinjeg jezika priželjkuješ? Smatraš li i ti da se treba okrenuti klasičnim uzorima ili si ljubitelj
suvremenih tehnologija i sms-komuniciranja? Kako uopće sms-komuniciranjem možemo razviti jezične sposobnosti, i
možemo li uopće? Zauzmi stav, obrazloži i dokaži da je tvoja teza točna i na najbolji mogući način oblikuje duhovni svijet
mlada čovjeka i pruža mu slobodu individualna razvoja i stvaralaštva.

Slažeš li se ti s mišlju da današnja škola ne nudi učenicima vremena za razmišljanje. Objasni na što je obično sveden
nastavni proces!