Professional Documents
Culture Documents
Zora Puca - Moje
Zora Puca - Moje
Gusle djeda moga simboliziraju pjesnikov vlastiti program. Napustit će njemački jezik
i zamijeniti tuđu liru hrvatskim jezikom, narodnim glazbalom - tako se ne samo
osjećajima nego i domorodnim ruhom svojih pjesama svrstati u hrvatsku književnu
tradiciju
Zaigraše iz tihana:
Zora puca, bit će dana! – nacionalno buđenje
domoljubna pjesma
temeljni motivi: polnoć, san, žice, gusle, zora, mir, gora, vjetrić, istok, more,
okolica, ptica, nebo, zemlja, voda, vila,…
govori o buđenju nacionalne svijesti, spominje i jedinstvo u slavnu prošlost
ponoć – simbol svega negativnog
Zora puca, bit će dana – simbol nade, pjesnik pobuđuje nadu u narodu da će
sutra biti bolje
gradacija: „Žice same zaigrale“, „Ali lagan vjetrić šapće“, „Od istoka leti
ptica“, „Glasi amo iz tihana“
promjenom ritma u zadnjoj strofi naglašava se refren, koji se sada ponavlja i na
početku zadnje strofe
mijenja se i ton: lirski subjekt se izravno obraća Dalmaciji (slavna zemljo!)
ukazujući na njezino duhovno buđenje – evo zore, tj. zore kao svitanja, ali i
Zore dalmatinske, preporodnoga časopisa, kao glasila u kojemu se može
progovoriti probuđena nacionalna svijest
ponavljanje: „Polnoć prođe“, „Zora puca, bit će dana“
personifikacija: „Ali lagan vjetrić šapće“
metafora: „Okreni se k zlatnom vedru, / Slavna zemljo dalmatinska:“
pjesnikov odnos prema narodnoj tradiciji: veliča domoljublje, domovinu,
Dalmaciju
pjesnikov odnos prema Slavenima: „Sjajna vila slavskog roda“ – ponosi se
time što je dio Slavena, njegove pjesme su prihvaćene