Professional Documents
Culture Documents
Skripta2 PDF
Skripta2 PDF
3. MAGISTRALNI GASOVODI
U ovom poglavlju je obrađen put gasa od gasnog ležišta do glavne merno-regulacione
stanice od koje počinje distributivni gasovod.
Pod pojmom magistralni gasovod podrazumevaju se svi elementi I armature cevovoda
koje su neophodne za transport gasa na veća rastojanja, a kroz koje struji gas pod visokim priti-
skom.
Pored promena u magnetnom polju mogu se vršiti i merenja razlika u gravitacionom polju
zemljine kore.
Najbolji način za sticanje uvida u geologiju zemljine kore i potencijalnih izvora gasa jeste
bušenjem bunara za ispitivanje. S obzirom da je ova metoda izuzetno skupa primenjuje se samo
u onim područjima u kojima je nekom drugom metodom određena velika verovatnoća nalažanje
nafte i gasa.
Nakon obezbeđivanja bušotine postavlja se glava bušotine (sl. 3.2), odnosno sistem venti-
la koji obezbeđuje regulaciju i nadzor nad tokom gasa, kao i da spreči curenje gasa i izbijanje ga-
sa usled nagomilanog pritiska u bušotini.
Nakon što je bušotina osigurana, može se početi sa proizvodnjom prirodnog gasa. Podi-
Industrijska postrojenja 2 3
zanje gasa na površinu zemlje je olakšano postojanjem povišenog pritiska u samom rezervoaru
prirodnog gasa kao i osobinom gasa da je lakši od vazduha. Sve ovo dovodi do nesmetanog kre-
tanja gasa prema površini i otvoru na bušotini bez dodatnog stimulisanja. Nakon formiranja i
obezbeđivanja bušotine ekstrakcija prirodnog gasa je veoma velika, uz postepeno smanjivanje
brzine ekstrakcije kako vreme odmiče. Ova pojava je najviše izražena ako je gas praćen naftom u
bušotini, s obzirom daje nafta veoma viskozna tečnost.
Smanjivanje količine proizvodnje se može izbeći postavljanjem dodatne opreme za podi-
zanje nafte, a samim tim i olakšavanje podizanja gasa. Najčešća metoda koja se koristi u ove
svrhe jeste "pumpanje pomoću štapa", slika 3.3. Ovaj način podizanja nafte i gasa je omogućen
površinskom pumpom koja pokreće metalno uže i štap gore-dole po bušotini, obezbeđujući na taj
način potisni pritisak. Izdaleka oprema podseća na glavu konja.
Prerada gasa je vrlo kompleksan proces, ali se može reći da uključuje četiri osnovna pro-
cesa:
• odstranjivanje nafte i kondenzata,
• odstranjivanje vode,
• odstranjivanje sumpora i ugljendioksida,
• separaciju tečnih prirodnih gasova.
Na ili u samoj blizini glave bušotine postavljaju se separatori za pesak i druge krupne ne-
čistoće, kao i grejači koji treba da spreče akumuliranje hidrata prirodnog gasa koji predstavljaju
polu čvrsta jedinjenja slična kristalima leda a koja se formiraju sa padom temperature gasa koji u
sebi sadrži određenu količinu vode.
Komprimovanje gasa se postiže pomoću: turbine, električnog motora ili motora na priro-
dni gas. Turbine crpe energiju iz malih porcija prirodnog gasa koji komprimuju, i tu energiju
prenose na centrifugalni kompresor koji ima ventilator koji komprimuje i pumpa prirodni gas
kroz dalji cevovod. Neke kompresorske stanice (sl. 3.7) koriste električne motore za pokretanje
centrifugalnog kompresora. Ovakav vid kompresije ne zahteva upotrebu prirodnog gasa iz cevo-
voda, nego pouzdan izvor električne energije, smešten u blizini same stanice.
U okviru kompresorske stanice često je prisutan i separator tečnosti koji se sastoji od fil-
tera koji zadržavaju tečnost i bilo koje čestice koje su nepoželjne u gasu i cevovodima. Iako se
prirodni gas u cevovodima smatra suvim gasom, s obzirom da je prošao kroz proces prerade i
odvajanja pratećih komponenti, nije neuobičajeno da se određena količina vode i ugljovodonika
kondenzuje na spoljašnjoj površini struje gasa u cevovodu. Tečni separator obezbeđuje da priro-
dni gas u cevovodu bude što je više moguće čist, a sam postupak filtriranja se vrši pre ulaska ga-
sa u kompresor.
Nakon kompresorske stanice postavlja se primopredajna merno - regulaciona stanica,
čija uloga je da poveže dovodni magistralni i razvodni distributivni cevovod, redukuje i reguliše
pritisak na izlazni od 6 - 7 bara i meri protok prirodnog gasa. PPMRS se izvode kao zasebni gra-
ševinski objekti koji su ograđeni ogradom oko opasne zone.
Sastavni delovi gasovoda su: kompresorske stanice KS, čistačke stanice, blok-stanice duž
trase, uređaji katodne zaštite, armature, rasteretne stanice, odušne stanice, merne stanice, regula-
cione stanice i merno-regulacione stanice, druga odgovarajuća postrojenja i uređaji i telekomu-
nikaciona mreža koja služi isključivo za potrebe gasovoda.
Izrazi upotrebljeni u ovom pravilniku imaju sledeća značenja:
• gas je prirodni gas i sve vrste gasova za loženje, osim propana i butana,
• cev je cevni element fabrički izrađen preme odgovarajućim standardima kojima su
propisane dimenzije i kvalitet materijala,
• cevovod je funkcionalno spojen niz cevi koje se postavljene u konačan položaj sa
potrebnom armaturom i opremom na cevima,
• gasovod je cevovod opremljen potrebnim delovima i uređajima koji služe za
transport gasa,
4. Distributivni (gradski gasovodi) 10
3.5. LOKACIJA
Lokacija gasovoda
Gasovodi se izgrađuju po pravilu, izvan naseljenih mesta, ograđenih kompleksa radnih
organizacija, željezničkih stanica, morskih i rečnih pristaništa, zaštitnih područja za pitke i leko-
vite vode i vojnih objekata. Pri izboru trase mora se obezbediti stabilnost cevovoda i zaštita ljudi
i imovine i sprečiti mogućnost štetnih uticaja cevovoda na okolinu.
Industrijska postrojenja 2 11
U pojasu širine 30 m na jednu i drugu stranu od ose gasovoda, zabranjeno je graditi zgra-
de namenjene za stanovanje ili boravak ljudi.
Postrojenja i uređaji na gasovodima takođe se moraju izvesti na određenim rastojanjima.
Pri projektovanju gasovoda mora se uzeti u obzir gustina naseljenosti područja na kome
će gasovod biti izgrađen. Gustina naseljenosti određuje se u zaštitnom pojasu cevovoda širine od
po 200 m sa svake strane računajući od ose cevovoda i u dužini jedinice pojasa cevovoda (sl.
1.3)
Prema gustini naseljenosti pojaseva cevovoda svrstavaju se u čeitiri razreda:
I. razred – pojas cevovoda na kome se na jedinici pojasa cevovoda nalazi do šest sta-
mbenih zgrada nižih od četiri sprata,
II. razred - pojas cevovoda na kome se na jedinici pojasa cevovoda nalazi više od šest a
manje od 28 stambenih zgrada nižih od četiri sprata,
III. razred - pojas cevovoda na kome se na jedinici pojasa cevovoda nalazi više od šest a
manje od 28 stambenih zgrada nižih od četiri sprata, ili na kome se nalaze poslovne,
industrijske, uslužne, školske, zdravstvene i slične zgrade i javne površine: igrališta,
šetališta, rekracioni tereni...
IV. razred – pojas na kome na jedinici pojasa cevovoda preovlađuju četvorospratne ili
višespratne zgrade
20 ⋅ k ⋅ t
p= ⋅ V ⋅ T (bar )
D⋅s
gde je:
p – računski pritisak (bar),
k – minimalna granica razvlačenja (N/mm2 = MPa),
D – spoljni prečnik cevi (mm),
t – debljina cevi (mm),
s – koeficijent sigurnosti:
Pri prelazu gasovoda preko većih nagiba terena mora se izraditi poseban proračun svih
sila koje deluju na cevovod i predvideti ankerisanje cevovoda, a pri prolazu kroz klizišta mora se
na osnovu geološkog ispitivanja zemljišta, izvršiti sanacija klizišta i izraditi detaljan projekt
ugradnje cevovoda.
Ako gasovod prolazi blizu drugih objekata ili je paralelan s tim objektima, odstojanje ne
sme biti:
• manje od 5 m od regionalnih i lokalnih puteva, računajući od spoljne ivice putnog
pojasa,
• manje od 10 m od magistralnih puteva, računajući od spoljne ivice putnog pojasa,
• manje od 20 m od auto-puteva, računajući od spoljne ivice putnog pojasa,
• manje od 20 m od železničke pruge, računajući od granice pružnog pojasa,
4. Distributivni (gradski gasovodi) 16
Tabela 3.3 Minimalna dubina ukopavanja cevovoda, mereno od gornje ivice cevovoda
Minimalna dubina ukopavanja
Pojas cevovoda
A B
u pojasu I razreda 80 cm 50 cm
u pojasu II, III i IV razreda 100 cm 60 cm
u zaštitnom pojasu naseljenih zgrada 110 cm 90 cm
Tabela 3.4 Minimalna dubina ukopavanja cevovoda, merena od gornje ivice cevi, pri savlađivanju
prepreka mora da iznosi
Minimalna dubina ukopavanja
Pojas cevovoda
A B
od dna odvodnih jaraka saobraćajnica 100 cm 60 cm
od dna regulusanih korita vodenih tokova 100 cm 50 cm
od gornje ivice puta 135 cm 135 cm
od gornje ivice praga železničke pruge 150 cm 150 cm
od gornje ivice praga industrijskog kolose-
100 cm 100 cm
ka
od dna neregulisanih korita vodenih tokova 150 cm 100 cm
Vrednosti date u koloni „B“ primenjuju se na terene na kojima je za izradu rova potreban
eksploziv, a za sve ostale terene primenjuju se vrednosti date u koloni „A“.
Industrijska postrojenja 2 17
Pri projektovanju i izvođenju cevovoda mora se voditi računa o tome da cevovod bude
dovoljno elastičan da bi mogao preuzeti toplotna naprezanja koja se mogu javiti u cevovodu i
njegovim delovima i omogućiti slobodnu dilataciju cevi.
Za gasovode se moraju upotrebiti čelični zaporni organi (ventili, slavine, zasuni, zatvarači
i sl.) prirubnice i prirubnički spojevi koji su po konstrukciji i kvalitetu materijala namenjeni tran-
sportu gasa, a izrađeni su prema odgovarajućeim normativima i standardima.
Ako se zaporni organi ugrađuju pod zemljom, moraju se sa cevovodom spojiti zavariva-
njem. Ako se u podzemni cevovod ugrađuju zaporni organi sa prirubničkim spojevima, moraju
se postaviti u betonsko okno dovoljnih dimenzija da se može vršiti kontrola i rukovanje tim
zapornim organom. Zaporni organi ugrađeni pod zemljom moraju biti opremljeni produženim
vretenom dovoljne dužine da ručica ili reduktor za rukovanje bude na visini od 80 cm iznad
površine terena.Podzemni i nadzemni cevovod na mestu spajanja sa drugim cevovodom, kao i na
mestu izlaska cevovoda na površinu tla moraju imati čvrst oslonac da bi se sprečilo pomeranje
priključka. Oslonac nadzemnog cevovoda mora biti izrađen od negorivog materijala i izveden
tako da osigurava slobodna istezanja cevovoda.
Radi preuzimanja dilatacija cevovoda koje mogu nastati usled toplotnih uticaja u cevovod
se moraju ugrađivati elastični elementi (lire) ili cevovod mora biti položen tako da svojom elasti-
čnošću može preuzeti izduženja, odnosno skraćenja cevovoda. Naprezanje u materijalu cevi ne
sme da prelazi dozvoljenu granicu naprezanja za pojedini razred pojasa a kod nadzemnog izvo-
đenja gasovoda cevovod se mora proračunati na izvijanje i savijanje. Na gasovodima je zabra-
njena upotreba kliznih kompenzatora sa zaptivačima.
Cevi i njihovi elementi za priključivanje instrumenata moraju biti izrađeni od materijala
koji mogu da izdrže maksimalni radni pritisak i temperaturu cevovoda.
Spojevi cevi, kao i spojevi cevi i njihovih elemenata za priključivanje instrumenata,
moraju biti izvedeni na način koji odgovara maksimalnom radnom pritisku i temperaturama.
Delovi cevovoda za priključivanje instrumenata u kojima se može pojaviti voda ili kondenzat
moraju biti grejanjem ili na neki drugi odgovarajući način, zaštićeni od smrzavanja i moraju biti
opremljeni elementima za ispuštanje tečnosti.
Ako gas sadrži prašinu, instrumentalni i impulsni vodovi moraju biti opremljeni pogod-
nim filterom za prašinu. Cevi i njihovi elementi za priključivanje regulatora i ventila sigurnosti
moraju biti tako izvedeni i zaštićeni da ne dođe do oštećenja koja bi onemogućila dejstvo tih
uređaja i dozvovila prekoračenje radnog pritiska.
Gasovod koji je spojen sa izvorom gasa, na način koji omogućava da pritisak u gasovodu
pređe maksimalni radni pritisak usled greške u sistemu regulacije mora biti opremljen ventilom
sigurnosti, sa izduvnim sistemom izvedenim izvan prostorije u slobodnu atsferu.Ventil sigurnosti
koji sprečava prekoračenje maksimalnog radnog pritiska u gasovodu ne može da poraste više od:
• 50% od maksimalnog radnog pritiska koji iznosi do 0,5 bar,
• 0,5 bar od maksimalnog radnog pritiska koji iznosi od 0,5 do 3 bar,
• 15% od maksimalnog radnog pritiska koji iznosi od 3 do 60 bar,
• 10% od maksimalnog radnog pritiska koji iznosi više od 60 bar i da ne bude veći
od pritiska koji bi prouzrokovao obodno naprezanje cevi od 75% od minimalne
granice razvlačenja
u blizini neutralne ose luka cevi. Prilikom polaganja cevovoda minimalni poluprečnici elastičnih
lukova, u zavisnosti od prečnika cevi, moraju iznositi:
DN10 DN15 DN20 DN25 DN30 DN35 DN40 DN45 DN50 DN60 DN65 DN70 DN75
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
350 m 350 m 400 m 450 m 450 m 450 m 450 m 550 m 550 m 600 m 700 m 800 m 850 m
gas, deonica kojima se razvodi gas i čvorišta u kojima se pojedine deonice stiču. Više deonica
može obrazovati petlju. Na osnovu navedenih podataka vrši se proračun mreže.
Na šemi (sl. 7.3) trase gasovoda najčešće se obeležavaju čvorišta, dužine deonica, prečnik
deonice (nazivni) kao i zapreminski protok gasa kroz datu deonicu. Za razliku od trase gasovoda,
ovde su dati svi relevatni podaci potrebni za projektovanje jedne ovakve mreže.
Deonica predstavlja deo trase gasovoda, gde je prečnik konstantan kao i konstantan pro-
tok. važno je da unutar deonice mora ostati ista relativna hrapavost cevi. Deonice su ograničene
svojim početnim i krajnjim tačkama, tzv. čvorišta, sa obavezno ucrtanim pravcem strujanja gasa.
4. Distributivni (gradski gasovodi) 24
Čvorište predstavlja mesto gde se završava jedna i nastavlja druga deonica. takođe je
moguće da se iz čvorišta nastavi više deonica koje obrazuju petlju. Čvorište se prikauje krugom i
u njemu upisan redni broj. Za proračun ovakve mreže potrebni su još neki podaci vezani za čvo-
rište. Pritisak gasa u čvorištu u mbar i normni zapreminski protok gasa koji se iz čvorišta direkt-
no odvodi krajnjem potrošaču u m3/h.
Da bi bio obezbeđen kvalitet gasnih aparata, uređaja i elemenata gasnih instalacija, neop-
hodno je da oni budu ispitani. Pri ispitivanju se proverava usaglašenost rezultata ispitivanja sa
tehničkim zahtevima propisanim u standardu. Ispitivanje i izdavanje dokaza o kvalitetu vrši labo-
ratorija ovlašćena od strane Republičkog zavoda za standardizaciju. Pored dokaza o kvalitetu,
svaki gasni aparat, uređaj i element gasne instalacije mora na odgovarajući način biti pojedinač-
no obeležen. Sadržaj oznake kao i način obeležavanja propisuju se standardom.
Prethodno ispitivanje se vrši pre malterisanja i farbanja, odnosno pre postavljanje izolaci-
je. Glavno ispitivanje se obavlja posle završetka ostalih građevinskih radova u objektu. I pored
svega, neposredno pre puštanja gasa u instalaciju ponovo se ispituje instalacija pritiskom, ako je
postojala objektivna mogućnost da gasna instalacija bude oštećena. Prethodno ispitivanje vrši se
ispitnim pritiskom od 1 bar, pri čemu se mora izvršiti demontaža delova gasovoda čiji je ispitni
pritisak manji od 1 bar (merilo i eventualno zaporni cevni zatvarači). Za vreme ovog ispitivanja
gasovod treba lagano udarati drvenim čekićem kako bi se oslobodila eventualna začepljenja i ot-
krile eventualne greške u materijalu ili zavarenim šavovima. Pri ispitivanju pritiskom, ispitivana
deonica ne sme biti spojena sa gasovodom koji je u radu.
Glavno ispitivanje se vrši pritiskom od 110 mbara i obuhvata i zaporne uređaje ispred ga-
snog aparata.
zidovi kotlarnice se premazuju zaštitnom bojom ili se oblažu keramičkim pločicama, a podna se
obloga izvodi od materijala koji se lako održava.
Vodovodna i kanalizaciona instalacija rešava se u sklopu čitave zgrade. U kotlarnicu se
obavezno postavlja lavabo sa slavinom na koju se može montirati gumeno crevo za pranje poda.
Za odvod vode u kanalizaciju izvodi se otvor sa rešetkom, a ako su ugrađeni kombinovani gori-
onici (gas/ulje) na odvod se postavlja separator ulja.
Kanalizacioni odvodi za umivaonik i sl. izvode se tako da ne može doći do direktne veze
između kotlarnice i glavne kanalizacije.
Pravilnim smeštajem kotlarnice a po potrebi i dodatnom ugradnjom zvučne izolacije mora
se sprečiti nastajanje i širenje buke i vibracija iznad dopuštenih granica.
oko 5% zapreminskih. Povećanje koncentracije gasa povećava razmere eksplozije ali samo
Donji rub dovodnog ventilacionog otvora (sl. 6.2) stavlja se u vertikalni zid najmanje
30 cm iznad nivoa tla ili 30 cm iznad poda ventilacionog otvora s tim da je površina celog otvora
unutar 1/3 ukupne unutrašnje visine kotlarnice. Zidovi ventilacionog otvora izdignuti su iznad
okolnog tla takođe najmanje 30 cm.
Najmanja efektivna površina ventilacionog otvora za dovod vazduha za sagorevanje,
prema Pravilniku iznosi:
za kotlarnice ukupne snage kotlarnice Qk ≤ 1200 kW:
AD min = 5,8 ⋅ Qk
AD min = 200 Qk
gde je:
ADmin – najmanja efektivna površina ventilacionog otvora, cm2.
Qk - instalirana snaga kotlarnice.
Ako vazduh ulazi preko ventilacionog dovodnog kanala, izlaz kanala ima zakošenje od
45°.
Odnos manje i veće stranice pravougaonih ventilacionih otvora iznosi najviše 1:1,5.
Površina dovodnog ventilacionog otvora:
Vk + Vv
AD = (cm 2 ).
0,36 ⋅ wD
gde je:
Vk (m3/h) – zapremina kotlarnice (količina vazduha za odvođenje toplote
zračenja,
Vv (m3/h) – zapremina vazduha potrebna za sagorevanje gas,
wD (m/s) - brzina strujanja vazduha na dovodnom ventilacionom otvoru.
Odvodni ventilacioni otvor (sl. 6.3) se radi većeg učinka postavlja ispod tavanice kotlar-
nice ili se po mogućnosti vodi u ventilacioni kanal postavljen uz dimnjak (sl. 6.2c) sa izlazom
iznad krova. Najmanja visina na koju se postavlja odvodni ventilacioni otvor iznosi 2/3 ukupne
unutrašnje visine kotlarnice, računajući od poda do donjeg ruba odvodnog otvora
Najmanja efektivna površina odvodnog otvora iznosi:
1
AO = AD .
3
AO = AD = 2 ⋅ Quk
AO = AD = 67 ⋅ Quk .
• za atmosferske plamenike: AO
6. Gasne kotlarnice 35
6.8. GORIONICI
6.8.1. Uvod
Celokupni gasni sistem možemo podeliti na mesto proizvodnje, transporta i potrošnje ga-
sa. Potrošačkih elemenata u gasnom sistemu ima veoma puno pri čemu je najčešći i najsloženiji
potrošač gorionik. Zadaci u uloga gorionika su višestruku: počev od dovođenja mešavine gasa i
vazduha, preko regulisanja stabilnosti procesa sagorevanja pa do osiguranja potrebne tem-
perature. Izbor tipa gorionika zavisi od niza faktora i ima značajan uticaj na ekonomičnost celog
procesa sagorevanja. Podela gorionika može biti različita. U literaturi se najčešće susreću sledeće
podele:
Kod ove vrste gorionika (sl. 6.1) gas i vazduh se mešaju u samom prostoru za sagoreva-
nje, pri čemu se procesi mešanja i sagorevanja odigravaju uporedo.
Bimetal je spoj dva metala različite toplotne provodljivosti i koeficijenta širenja. Zagrejan
od stalno prisutnog plamena, ili ohlađen usled nedostatka plamena, bimetalni spoj ima i odgova-
rajuća pomeranja, koja su iskorišćena za pomeranje klipa ventila za dovod gasa.