WATZLAWICKOVI ZAKONI KOMUNIKACIJE1

1. NEMOGUĆE JE NE KOMUNICIRATI
Kao što navodi Watzlak i sur. (1967.), obilježje ponašanja je da nema svoju suprotnost. To znači da je
nemoguće ne ponašati se. Upravo je s toga nemoguće da dvije osobe ne komuniciraju u situaciji u kojoj se
vide. Čak i kad šute, okrenu se jedno od drugoga, spuste pogled, tavo ponašanje sadrži određenu poruku –
ne želim nastaviti razgovor ili ne želim započeti razgovor.

2. SVAKA KOMUNIKACIJE SE SASTOJI OD DVA ASPEKTA: SADRŽAJA I ODNOSA

SUGOVORNIKA
Sadržajni aspekt komunikacije odnosi se na svojstva predmeta, ljudi, opisa događaja. Odnosni aspekti na
odnos prema sadržaju i davatelju poruke. Oba aspekta su prisutna u svakom komunikacijskom odnosu.
Tako npr. način na koji govorimo o nekoj temi ili na koji gledamo osobu koja nešto govori ukazuje na naš
odnos prema njoj.
I naš odnos prema osobi utjecat će na to kako ćemo prihvatiti sadržaj poruke koju nam šalje.
Tako će npr. učenik bolje prihvatiti istu poruku od školskog pedagoga nego od učitelja ako je odnos između
učitelja i njega napet i ako učenik osjeća da ga učitelj zapravo ne prihvaća.

3. NARAV KOMUNIKACIJSKOG ODNOSA UVJETOVANA JE TOČKAMA IZ KOJIH

KOMUNIKACIJE POČINJE TEČI

Svaki sugovornik ima za početak komunikacijskog toka neku svoju početnu točku, odnosno, percipira
određeni aspekt događaja kao početak komunikacije.
To je od posebnog značaja razumijevanja uzročnosti. Tako npr. u razgovoru s roditeljima „lošeg“ učenika
pretpostavimo da je svako djelovanje roditelja A reakcija na prethodno djelovanje roditelja B i da je ona
istodobno pokretač slijedeće akcije roditelja B, onda vidimo da u tom smislu komunikacije nema ni početka
ni kraja. Ona je kružna. (npr. kad majka prebacuje ocu da je dječak loš učenik jer on nije nikada kod kuće, a
otac majci da je to zato jer mu ona stalno prigovara, a ona njemu da prigovara zato što ga nikada nema kod
kuće i da posao pretpostavlja njoj, i tako u krug.)

4. KOMUNIKACJE SE MOŽE ODVIJATI NA SIMETRIČAN I KOMPLEMENTARAN NAČI

Kada govori o simetričnoj komunikaciji, Watzlawick podrazumijeva odnose koji se temelje na jednakosti, a
kad govori o komplementarnoj komunikaciji, one koje se temelje na različitosti.
U komplementarnim odnosima uvijek postoje dva različita položaja –položaj nadređenosti i položaj
podređenosti. Komplementarni odnosi se temelje na nekim društvenim odnosima i ulogama (npr. učenik i
učitelj) ili na osobinama pojedinaca u određenim komunikacijskim odnosu. Stoga se ne može opravdano
reći da jedna osoba (npr. učitelj) nameće volju drugoj osobi (npr.učeniku), već da svojim međusobnim
očekivanjima utječu jedan na drugoga.

5. KOMUNIKACIJA MOŽE TEČI NA DIGITLALNOJ (PRETEŽNO VERBALNOJ) I

ANALOGNOJ (PRETEŽNO NEVERBALNOJ) RAZINI

Pojmove digitalno i analogno Watzlawick je preuzeo iz informacijske teorije. O digitalnoj komunikaciji

govori se kada osobe za razmjenu informacija koriste znakove koji su jednoznačni. U pravilu su to riječi.
Kod analogne komunikacije koriste se znakovi koji su posredni. U pravilu su to različiti neverbalni znaci
kao što je osmijeh, uzdah i pokret ruke.
Razlikovanje digitalne i analogne komunikacije je značajno jer se oba aspekta često odvijaju istodobno.

1
Ajduković, M., Hudina, B. (1996.) Stres trauma i oporavak. 11.-13. str