Informatika, Orašje

Touchscreen tehnologija

Egon Jurid, 8396/R

Uvod

Moderna tehnologija s kojom se gotovo svaki, ako ne i svaki dan, susrečemo je nama na
dohvatu ruke. Svima je ved dobro poznato da se naši pametni mobiteli sastoje jednim velikim
dijelom od ekrana osjetljivih na dodir ili Touch screen. Također nam je poznato kako je to
relativno nova tehnologija, međutim da li je stvarno toliko nova koliko mi mislimo? Touch
screen tehnologija je zapravo započela ranih 1970-ih godina u CERN-u. Frank Beck i Bent
Stumpe, dva znanstvevnika iz CERN-a, radili su na njima i prvi puta pustili u primjenu 1973.
godine. Isti taj prvi touch screen bio je transparentan. Današnje touch screen-ove koje
imamo priliku vidjeti su svi mnogobrojni kao i osjetljivi na više dodira od samo jednoga.
Međutim, prijošnje generacije touch screen-ova mogli su pratiti pokrete samo jednoga
objekta. Dakako došlo je do potrebe za višestrukim istodobnim dodirom, a samim tim i do
razvijanja multi-touch tehnologije. Multi-touch počinje sa svojim razvitkom 1982. godine.
Kroz vrijeme tehnologija touch screen-ova se mijenjala i postajala sve detaljnija i bolja.
Postoje razne tehnologije kojima su građene touch screen površine.
Rezistivni ekrani na dodir

Rezistivni touchscreen paneli kompresirani su u nekoliko slojeva, od kojih su najbitniji dva

tanka sloja ekrana zaduženi za prenos elektriciteta. Jedan sloj ima konduktivne spojeve sa
strana, a drugi na vrhu i dnu. Na jednu pločicu prolazi napon, a druga pločica ju osjeti. Kada
nekakav objekt, poput prsta, dodirne vanjsku površinu ekrana, te dvije konduktivne pločice
dolaze do doticaja. Panel se počinje ponašati kao par razdvajača voltaže za svaku
pojedinačno. Zbog učestale i brze razmjene između slojeva dolazi do iščitavanja pozicije
pritiska.

Rezistivni ekrani koriste se u restoranima, tvornicama i bolnicama zbog svoje velike

otpornosti na tekučine i onečišdenja zraka. Velika prednost rezistivnih touch screen ekrana je
zbog njihove vrlo jeftine izrade. Zbog njihovog načina rada, ekrane je mogude koristiti i u
rukavicama ili bilo čime što de zamjeniti prst. Njihov nedostatak je potreba za jačim pritiskom
te dolazi do mogudnosti oštečenja ekrana. Glavni nedostatak rezistivnih ekrana je njihov
manjak kontrasta bududi da dolazi do vede refleksije svijetla zbog višebrojnih slojeva stakla.

Tehnologija površnih ultrazvučnih valova

Ultrazvučni ekrani na dodir odašilju ultrazvučne valove preko povšine ekrana. Kada se ekran
dodirne, dio vala se abzorbira te se registrira kao pozicija dodira i šalje se u kontrolnu
jedinicu uređaja. Iako koncept zvuči vrlo interesantno, isto tako ima i mnoge nedostatke.
Primjerice takvi ekrani vrlo lako se kvare i svaka nečistoda u zraku uzrokuje smetnje pri radu.
Kapacitivni ekrani

Kapacitivni touch screen-ovi sastoje se od izolatora poput stakla presvučeni transparentnim

konduktorom poput indium tin oksidom (InSnO). InSnO je sastav indiuma, tina i zraka, koji se
ovisno o količini zraka predstavlja kao aluminij ili keramika. Bududi da je i ljudsko tijelo
konduktor, dodirivanjem ekrana rezultira u iskrivljenosti elektrostatičkog polja koji se mjeri
kao kapacitet. Razne tehnologije koristile su se za mjerenje pozicije dodira, koje su se zatim
slale u kontrolnu jedinicu uređaja. Za razliku od rezistivnih touch screen-ova, kapacitivni
ekrani ne reagiraju na dodir materijala koji su dobri izolatori električne energije, samim time
primjerice rad u rukavicama nije omoguden. Korisnici takvih ekrana osjete nedostatak
korištenja tablet i smartphone uređaja pri niskim temperaturama. Ovaj nedostatak se može
zaobidi pomodu specijalnog kapacitivnog stylus-a. Veliki proizvođači kapacitivnih ekrana na
dodir teže ka što tanjim i preciznijim ekranima. Jednostavne paralelne kapacitivne ploče
imaju dva konduktora odvojeni dielektričnim slojem. Vedina energije komcentrirana je
direktno između ploča. Nešto od te energije „prespe“ se u područje izvan ploča te stvara
dodatni sloj energije preko ploča. To polje energije koristi se zajedno sa senzorima koji
hvataju promjene unutar polja koji se registriraju kao dodir samoga ekrana.
Površni kapacitet

U ovoj osnovnoj tehnologiji, samo jedan izolator presvučen je konduktivnim slojem. Vrlo mali
napon pušten je preko sloja koji stvara jednoliko polje. Kada konduktor, poput ljudskog
prsta, dodirne površinu ekrana, stvara se dinamični kapacitor. Senzorov kontroler indirektno
mjeri poziciju dodira iz sva četiri kuta ekrana. Zbog toga što nema pokretne djelove, ovi
ekrani imaju dobru izdržljivost ali limitiranu rezoluciju, zbog toga se koriste za jednostavnije
aplikacije.

Proicirani kapacitet

Ova tehnologija još jedna od varijanti kapacitivnih ekrana. Izvedena je tako što je napravljena
matrica od stupaca i redova s konduktivnim materijalima, zaljepljenih na staklo. To se može
izvesti ili gravurom rešetke jednodjelnog sloja elektrode ili gravurom dva različita okomita i
paralelna sloja konduktivnog materijala u obliku rešetke. Puštanjem napona preko takve
rešetke stvara elektrostatičko polje koje se da mjeriti. Kada konduktivni objekt dođe u
doticaj s panelom dolazi do iskrivljenja elektrostatičkog polja koje se da izmjeriti kao pozicija
dodira. Kapacitet se može mijenjati i mjeriti u svakoj individualnoj točki rešetke. Zbog toga,
sistem može jako precizno pratiti dodire. S usporedbom na klasične kapacitivne ekrane,
proicirani kapacitivni ekran može mjeriti dodire s rukavicama. Doduše, vlaga i prašina na
površini panela uzrokuju pad perfomanse.
Infracrvena rešetka

Infracrvena rešetka koristi mnoštvo X-Y LED i foto detektora postavljenih oko ruba zaslona
kako bi otkrili izmjenu u uzorku koje proizvode LED zraka. Te LED zrake sjeku se u vertikalnim
i horizontalnim uzorcima. Tim putem olakšava senzorima očitavanje pozicije. Prednost
ovakve izvedbe ekrana na dodir je što može očitati bilo kakav unos dodira ne vezano za
materijal objekta. Ovakva vrsta ekrana uglavnom se koristi za vanjske poslove koji se ne
mogu osloniti na konduktivne objekte. Infracrveni ekrani ne zahtjevaju nikakve vrste uzoraka
na staklu ekrana čime osiguravaju dugotrajnost i čistodu cjelokupnog sistema. S druge
strane, infrancrveni ekrani vrlo su osjetljivi na prašinu i svako presjecanje zraka uzrokuje kao
„dodir“ koji su mogudi pri samome držanju prsta neposredno iznad ekrana.

Disprezivna tehnologija signala

Disperzivna tehnologija signala, redstavljen 2002. godine, je sistem koji koristi senzore za
detekciju piezoelektrične signale koji se pojavljuju na ekranu zbog dodira. Kompleksani
algoritami koji interpretiraju podatke, daju stvarnu lokaciju dodira na ekranu. Ova
tehnologija pokazala se kao vrlo otporna na učinke prašine i druge vanjske elemente,
uključujudi i ogrebotine. Bududi kako ne zahtjeva nikakve dodatne elemente na ekranu,
iskazalo se jako dobrom čistodom slike. Dakako, bududi da očitava mehanične vibracije
dodira, dodir je mogude ostvariti s bilo kojim predmetom. Glavni nedostatak ovakvih ekrana
je nemogudnost očitavanja nepokretnog prsta.
Multi-touch tehnologija

Multi-touch je sposobnost nekog ekrana osjetljivog na dodir da osjeti više od dva dodira
istodobno. Tehnologija se počinje razvijati kasnih 1960-ih godina, a 1972. Izlazi prvo multi-
touch racunalo PLATO IV. Multi-touch je dozvolio razvitak brojnih novih mogudnosti, kao npr.
skupljanje i razvladenje slika kao zoom opcija. Tehnologija je implementirana najviše u
mobilne uređaje, tablete, touch stolove i zidove.

Izrada touch screen-a

Postoji nekoliko načina izrade touch screen-ova. Ključ izrade je da prepoznaje dodire jednoga
ili više prstiju kako bi interpretirali određene zapovjedi i izvršili komunikaciju sa procesnom
jedinicom. Među najpolularnijim izvedbama, da li kapacitivni ili rezistivni, tipično je četiri
sloja;

- najniži sloj presvučen poliesterom s gornje strane i metalnim konduktorom s donje

- ljepljivi razmak
- stakleni sloj presvučen metalnim konduktorom s gornje strane
- ljepljivi sloj na stražnjoj strani stakla zbog montiranja

Bitno je da kada korisnik ostvari kontakt, da se isto tako prenesu elektriciteti preko ekrana.
Zaključak

U modernom svijetu u kojem se nalazimo, samo je pitanje vremena kada de se nešto novo
napraviti ili nešto staro unaprijediti. Kao što vidimo tehnologija od koje smo krenuli i do koje
smo došli sada znatno je napredovala. Koliko god mislimo da je sada „savršeno“ uvijek demo
pomicati granice za korak više i odkrivati nove mogudnosti. U krajnjem slučaju, roditi de nam
se nove potrebe za kojima demo težiti i truditi se smanjiti ljudske nedostate i pojačati
prednosti.

Izvori:

https://en.wikipedia.org/wiki/Touchscreen