ry

#*Fv.s
ffi

.J' ,:;r';ftr,,
,
.,
.,r11"",f
'
f'o.l .'.

MRAMORNA GLA\A CARA KONS'|ANTINA,

I(APITOLINSI(I MUZEJI, RIM
 tr'
Predgovor

I(njiga Ranokri(anska arheologija. Od poietaka do konstantinskog obrata plod je du-

gogodi3nje zaokupljenosti prouiavanjem ranokriianskih arheoloikih tema u sklopu
priprema za predavanja studentima zavrinih semestara dodiplomskog i diplomskog
studija arheologije na Filozofskom fakultetu SveutiliSta u Zagrebu. Prije nje, u najra-
nijoj fazi, nastao je manuskript kao podloga predavanjima koja su, kako mi se dinilo,
studenti sludali s velikim zanimanjem. A buduii da knjige posveiene ovoj temi dosad
u Hrvatskoj nije bilo, taj se manuskript ,,prelijevao" u studentske biljeike, ito je bila
nedostatna zamjena za udZbenik ili knjigu. U meduvremenu su spomenute bilje3ke
objavljene i na elektronidkoj mreZi s, naialost, na pojedinim mjestima posve pogrei-
nim podatcima ili pak sadrZajno promijenjena smisla. Bilo je razvidno da je sazrelo
vrijeme za ovakvu knjigu.

Ta je dinjenica, uz nezanemariv poticaj kolega (i studenata) te potporu obitelji, bila

presudna u objavi Ranokriianske arheologije, pri iemu nipoito ne ielim izostaviti
joi dva aspekta. Prvi je to da se njome namjerava popuniti vei naznaienu stanovi-
tu lakunu u na3oj znanstvenoj i struinoj literaturi o ranokr5ianskoj arheologiji, 5to
nadilazi prvotni cilj i recepcijsku skupinu. Drugi je nezaobilazna uloga izdavata,bez
kojeg ovakva izdanja nisu moguia, na temu zahvaljujem Skolskoj knjizi.

Pri pisanju knjige vodila sam se,uza sve navedeno,i dvama motivima. S iedne ie strane
bilo vaZno olak3ati razumijevanje i ponuditi uvide u tu fascinantnu granu arheolo5ke
znanosti, a s druge potaknuti studente i zainteresirane iitatelje na eventualno daljnje
prouiavanje ranokriianske arheologije.

Arheologija je znanost koja, poput drugih, vjerojatno nikada ne ie biti dovriena. u

tome su i njezini riziciiizazovi, ali i njezina privlatnost. Danas se arheolozi pri isko-
pavanjima i istraZivanjima uglavnom koriste modernim metodama, pa i onima iz pri-
rodnih znanosti, 3to je jedan od razloga da se na razliiitim lokacijama nekadainjeg
Rimskoga Carstva otkrivaju uvijek novi artefakti - arheoloike iinjenice koje znan-
stvenike vode prema, kadito i radikalnim, zaokretima u smislu dosad vrijedeiih teza.

Stovi5e,jo5 ne postoji ni znanstveno usuglaieno stajali5te o tome kako valja tretira-

ti ranokriiansku materiialnu ostavltinu. Takvo ie stanie znalo biti i nadahnuie za
duhovite komentare na vlastiti raiun, poput onoga 3to ga je iznio jedan od vodeiih
istraZivada F. W. Deichmann, koji je na jednom mjestu napisao da postoji toliko kr-
Sianskih arheologija koliko i kriianskih arheologa.

,r-i--'r.-*
%-*-.€
liri &.***e#l}*i'@-

I(njiga obuhvaia vremensko razdoblje od podetakakr5ianstva do ranog 4. st., odnosno

do objave l(onstantinova i Licinijeva Milanskog edikta znamenite 313. godine, zapra-
vo godine povijesne cezure. U tom su razdoblju kr5iani djelovali manje-vi3e ilegalno,
pa je bilo izazovno i zanimljivo arheolo3ki obraditi i predstaviti nadine prakticiranja
kriianstva u njegovim prazajednicama te njegovo Sirenjeiz fudeje po Rimskom Car-
stvu, ali i izvan njegovih granica.

Zelim naglasiti da ova knjiga nije, niti to moZe biti, katalog stvaralaitva najranije kr-
Sianske epohe.U njoj su predstavljeni,naime, oni spomenici za koje drZim da najbolje
reprezentiraju aktualne spoznajeo arheologiji ranog kriianstva. O moguiem poseb-
nom umjetnitkom izritaju ranokriianske materijalne kulture unutar kasnoantidke
epohe odavno se vi3e ne raspravlja.Prihvaieno je stajali3teda su ti, tada novi, kr3ian-
ski sadriaji bili oblikovani 3to (a) izravnim preuzimanjem nekih antidkih mitoloikih
motiva i ikonografije 3to (b) njihovom adaptacijom, ali i (c) stvaranjem izvornih, novih
kr5ianskih motiva i ikonografije. U tom je vaZnom uvidu presudnu ulogu odigrala
tradicionalna obrada ranokriianske materijalne ostav3tine,odnosno primjena povi-
jesnoumjetnidke metode i njezinih znanstvenih alata.

Strukturiranje tema provedeno je u knjizi s pomoiu kronoloike prezentacije kljui-

nih dogadaja,njihovih protagonista (i antagonista) te materijalne ostavitine, Sto sve
zajedno prikazuje put kojim je kr5ianstvo krodilo prema statusu svjetske religije i,
5to je ovdje vatnije, upuiuje na razvoj ranokr5ianske arheologije. Pojedine su teme
obradene tako da su samo naznadeni njihovi osnovni podatci i znadenjepa se kao pu-
tol<azza daljnje studiranje zainteresiranom ditatelju nudi i popis relevantne literatu-
re. Tekstovi o najvainijim, stoZernim temama obogaieni su dodatnim sadrZajima:u
obliku posebnih komentara i pomno odabrane fotodokumentacije. Likovni prilozi 3to
ilustriraju pojedine teme i navode potjedu kako iz ranijih tako i kasnijih razdoblja. Na
taj se nadin poku3alo prikazati trajnost zanimanja za kr3ianske motive.

Rano kriianstvo kao i kasna antika - unutar kojih se vremenskih okvira ono dogadalo
- ostavili su znatan trag i na hrvatskom prostoru, no u najveioj mjeri izvan razdoblja
kojemu je posveiena ova knjiga. Slijedom te dinjenice poseban osvrt na hrvatski pro-
stor i njegovu ranokr3iansku, odnosno kasnoantitku baitinu ponuden je tek u onim
sludajevima za koje postoje sviedoianstva.

U posljednjim desetljeiima istraZivanje ranog kriianstva i potraga za 3to valjanijom

interpretacijom odredenih fenomena nisu ostali fokusirani samo na kontekstualizaciju
pisanih izvora u korpus materijalne ostavitine, i obrnuto, ili na njihovo usporediva-
nje s topografskim i ikonografskim elementima. TraZeii odgovore na neka pitanja,
osobito na ona o stvaranju krdtanskog identiteta i na ona o odnosima u respektivnim
druitvima, neki su istraZivati - na valu opieprihvaiena postmodernistidkog pristupa i
diskursa - u arheolo3ku znanost poku3ali ucijepiti i metodologije drugih znanstvenih
disciplina kao 3to su, npr., antropologija ili sociologija.Novi pogledi i drugadijevizure
nesumnjivo mogu biti, i jesu, od koristi. Ipak se iini da onaj temeljni posao koji arhe-
ologija ovdje mora obaviti ni jedna druga disciplina ne moi,e zamijeniti ili preuzeti.

'.-j:)
:*-
 r.ii
Spekulativnost i analogije s drugim podruijima mogu, ponavljam, biti korisne kao
suputnici, ali bez arheolo5kih potvrda takve ocjene, prosudbe ili postavke ne ie biti
konadne i valjane. Na primjer, nema dvojbe da su dotiina istraZivanja glede moguieg
repozicioniranja pojedinca (individuuma) unutar onodobnih razlititosti i pluraliteta
druitvenih okolnosti i konvencija na svjetlo dana iznjedrile drugadije i, gdjeito, vrlo
uzbudljive poglede i refleksije, ali su u konadnici za ranokriiansku arheologiju do-
nijela pojaiani osjeiaj nemoii, rascjepkanosti i nesigurnosti - tamo, naime, gdje ih
ona ne moZe potvrditi bilo materijalnim dokazima bilo pisanim izvorima. Razvidno
je stoga da bi proces u obrnutom smjeru bio plodonosniji.

Parafrazirajuii onu poznatu misao, ielim na kraju naglasiti da ove knjige ne bi bilo
bez dosadainjih radova, uvida i spoznaja, mukotrpna rada na arheoloSkim lokalite-
tima ranog krSdanstva diljem Rimskog Carstva, kao ni bez znanstvenika i istraiiva-
da koji su svoje rezultate objavljivali u periodici i knjigama. Zahvalu stoga upuiujem
mnogobrojnim kolegama, inozemnim i hrvatskim autorima, s tekstovima kojih sam
se konzultirala pri radu na knjizi. I(ad je rijed o leksiku, u sluiajevima u kojima se to
pokazalo nuinim te nakon komparativnog uvida u stranu literaturu, ponudila sam i
neke terminoloike inovacije i preciznija prijevodna rjeienja. Na takve sam, ipak rijet-
ke, sluiajeve upozorila u biljeikama te ih obrazloZila. Naravno, posao na oblikovanju
knjige danas je, zahvaljujuii suvremenim tehnologijama, neusporedivo lakii nego Sto
je bio juder. Elektronidka mrei,a nudi razlidite moguinosti, prije svegabrz i jednosta-
van pristup antiikim izvorima, znanstvenim i strudnim knjigama i periodici, opie-
nito relevantnim tekstovima, a to je (osim ultede vremena) nezanemariva prednost
u odnosu na proila vremena.

Miriana Sanader

- 5--\
"s"'v€
 GALILEJA
Tiberijada
o Seforida
o Nazaret

SAMARIJA oSihar

Jafa E

PEREJA
o Lida o Efrajim

JUDEJA oBelehem

6Maheront
NABATEJA

IDUMEJA

Seba
oBeer Masadao

50 km
 Afr,
/l\

l. Domovina
krSeanstva
vjetskamonoteistitkareligijanazvanakr5ianstvo (gr.Xprcrmwopdg;lat.chri-
stianismus)zatetaje u fudeji oko 30. g. Naziv je dobila po Isusu I(ristu (gr.
I4oodEXprcr69)iz Nazareta.Isusje propovijedanjemi dudesnimdjelimamedu
Zidovima stekaoudenikei poklonikekoji su vjerovalida je upravoon onaj u Starom
zavjetunajavljeniMesija.lPosebni komentar I Svojje Zivot na zemljizavriio smriu
na kriiu, na koji su ga zbognjegovanaudavanja pribili rimski vojnici nakon presude
prefektaPoncijaPilata doneseneuza suglasnostiidovskih poglavara.Nakon 3to je
umro na kriZu,bio je poloZenu grob izkojegje,kakopi5eu Novom zavjetu(Dj 1, 22),
poslijetri dana uskrsnuo.Tim su se dogadajemdo kraja obistinile Isusoverijeti na
kojima seosnivaokr3ianski nauk i na kojimaje utemeljenokriianstvo.2

Posebnikomentar

I NazivMesijakoji sepojavljujeu Staromzavjetugreciziranije oblik (Nleooiaq)ara-

mejskogpojma (maiichd)za pomazanika.USeptuaginti(2 Sam23,l), najstarijemcjelo-
vitom grdkomprijevoduStarogzavjeta,pojampomazanika danje kaoXptor6q.'Uiemu
je bila osobitostpomazanja? Smatraloseda onajkojegsenamaieuljemiz tog uljamoie
crpiti posebnusnagu.ProrokSamuel(2 Sam 7) u dinastidkomproroianstvugovorida
je fahve,Bog,obeiaovjednokraljevstvosjemenuDavidovu,$toje znaiilo da ie njegovi
nasljednici vjeino vladatiZidovima.Davidovpotomakbit ie Jahvinsin,a Jahveie njemu
biti otac.I(adaje u babilonskomsuianjstvuprekinutaDavidovaloza,Zidovi su seu svim
buduiim vremenima,pa tako i u Isusovu,nadalida ie )ahveobnovitiDavidovulozu u
pomazaniku(Walsh1998.,585.).No, u NovomzavjetupojamMesijapojavljujesesamo
dva puta {Iv 1, 41 i Iv 4, 25).

Isusa I(rista, osim kerigmatske historiografije, spominje i viSe antidkih, nekriianskih izvora kao 5to su
npr. Tacit (Anali 15,44),J.Elavije (Zidovskestarine XVIil,3,3iXX,9, l), Svetonije (Klaudije,25,4) ili
Plinije Mla<Ii (Epistulae X/96). O izvankriianskim izvorima za Isusa vidi i Van Voorst 2000.; Bruce -
Gnting 2007.
Isusovo uskrsnuie za kriiane je dokaz da je Isus l(rist Bog, zapravo Sin Boiji, koji s Bogom Ocem i Du-
hom Svetim dini Sveto Trojstvo i koga je Bog poslao da spasi svijet. O tome vidi npr. Ratzinger 1968.,
osobito poglavlje o vjeri u trojedinog Boga, str. I2L - 152.
http://www.bibelwissenschaft.de/bibelstelle/2 Sam23 I lxx I
 PodrudjeBliskogistokaizmeduobalaMediteranana zapadu,sirijsko-arapske pustinje
na istoku,rijekaLitani i farmuk na sjeverui'Wadi el-Arischna jugu ne samo5toje u
proilosti bilo popriite stalnih,destokompliciranihdruitvenih promjenai politidkih
sukobanegoseu izvorimapojavljujei pod razliiitim imenima.eini seda je najstarije
ime za taj kraj bilo Zemljapurpura, odnosnol(anaan.aUnutar togapodrutia je i fu-
deja,tiji seteritorij, ovisnoo druitvenim prilikama i politiildm zadatostima,takoder
ga
mijenjao.Od 2. st. Rimljani su zvali Palestinom,starim aramejskim imenom koje
su Grci, ranije u proilosti, rabili za obalnopodruije naseljenoFilistejcima.
Na pozornicuantidkogsvijetai pod utjecajhelenistidkekulture tajje kraj doiao slijedom
osvajanjaAleksandraVelikoga.NakonAleksandrovesmrti, 323.g. pr. I(rista,njegovo
secarstvoraspalo,nakontega su seza prevlastnad tim podrutjem sukobljavale voj-
skeSeleukidai Ptolemejeviia.s Teritorij koji su naseljavaliZidovi,s feruzalemomkao
sredi3tem,bio je usto i popriite stalnognezadovoljstva, upravozboghelenizacije, ali
i, kako su oni smatrali,nepoStovanja ZidovskogHrama.Slijedomtogaizbili su sukobi
s novim vladarima,tijekom kojih je Zidovima,pod vodstvomMakabejacaodnosno
Hasmonejaca, uspjeloizvojevatine samoodredenuvrstu autonomijeza svojepod-
rutje negoutjecajproiiriti i na obalnegradove,kao i na Samariju,Galileju,Idumeju
i jo3 nekedrugekrajeve,npr. Pereju.6
Za Rimljaneje osvajanjeMale Azije i Bliskogistokabilo od strateike,polititke i eko-
nomskevaZnosti,a to su uspijevalipostiii ne samouspjeinim ratovanjemnegoi di-
plomatskimakcijama.Zahvaljujuii povjesniiaru ZidovskogpodrijetlafosipuFlaviju
(Titus Flaviuslosephus)i njegovimdjelima, prije svegaI<njigamaZidovski rat i Zidov-
skestarine,omoguienonam je boljerazumijevanjerimskogosvajanjafudejekao i Zi
dovskepovijestiopienito.TRimskivojskovodaPompejtako je 64,g. pr.I(rista porazio
posljednjegseleukidskog vladaraFilipa II. U to su sevrijeme naime u fudeji izmedu
Aristobula i Hirkana vodile bitke za prijestolje,3toje Pompejznaoiskoristiti.Nakon
zavrietkarata osnovanaje provincijaSirija unutar koje se nalazilai fudeja,kojaje u
tom trenutku,zahvaljujuiivjeitini iidovskih vladara,imala nadzornad velikim teri-
torijem koji seod obalaMediteranaprostiraodubokou unutrainjost.No, Rimljanisu,
nakonuspje3na znatnooslabiliutjecajhasmonejske
osvajanja, kraljevskekuie tako 3to
su Aristobula odveli u zarobljeni3tvo,a Hirkanu, kao nagraduza savezni5tvo, dopu-
stili da budevelikim sveienikomi poglavaromZidovskognaroda,ali bez kraljevskih

4 laroi 1998.,9.
D I(uhnen 1990.,32.
6 rbid.,34.
7 Vidi npr. engleski prijevod F. fosephus, The Wars of the lews or History of the Destruction of lerusalem,
prev. W. Whiston (http://www.gutenberg.org/files/2850/2850-h/2850-h.htm); F.Iosephus, The Antiquities
of the lews, prev. W. Whiston(http://www.gutenberg.org/files/2848/2848-h/2848-h.htm). Vidi i prijevod
s grdkog na srpski: Josif Flavije, /z d.ejskirat, prev. D. Glumac, Beograd 1967.;kao i;JosifFlavile, ludejske
starine,prev. s engleskogna srpski V. Dobrivojevii, Beograd2008. (http://sr.scribd.com/doc/1575263061
|osif-Flavije-|evrejske-Starine#scribd).Na hrvatski je jezik prevedena njegova raspravaProtiv Apiona,
kao i djelomidno saduvana autobiografija (l.Flavije, Protiv Apiona i losipov Livot, prev. L. Vuku3ii, Za-
greb, 2011.).

10 p:31'
iffffir.";
.ii-+"rii1'..dt.

':
8lfiir'i.t!,ti,,,or- s:

a.

tlt'"i'*; "-
t
.:rl' 1 j
$l;. , I
W'+'
;i'

|' t

' 'i
,:'\
:..,1. a:

3{**u*-i ,,."r#+M

HI,](0I)IoN, IZRA!,1

i rIlr1
-ift
rl\

Posebni komentar

I U vrijeme Isusova rodenja duZnost Zidovskog poglavaraobnaiao je Herod kojemu

je tijekom vladavine uspjelo povratiti i pravo na kraljevsku tit:alu. Za svoje dugotrajne
vladavine iskazao se kao vrlo vjeit politiiar koji se, doduie, sluiio svim sredstvima, pa i
ubojstvima suparnika, da bi se odrtao na vlasti. No, nije se upletao u rimsku politiku, 5to
ga je dovelo u situaciju pouzdanog saveznika, kako se moie naslutiti iz odluke rimskog
cara Augusta da mu preda nekadainje Kleopatrine posjede u Palestini. Herodova se vla'
davina odlikuje i velikim graditeljskim pothvatima. Podizao je nove gradove i obnavljao
stare, a od Jeruzalemaje napravio multietnitku metropolu, I( tomu, obnovio je i pove(ao
Hram, ilto je za Zidove bilo od iznimnog znatenia.\J zemlji je vladao relativan mir; bilo je
to razdoblje prosperiteta. Herod je umro 4. g. u ferihonu te bio pokopan u vrlo utvrdenoj
rezidenciji Herodionu (vidi; Schelit 2001. s op{irnom bibliografijom).

fudejaje 6.g. dobila novi status(provincije?),i to u teritorijalnom okviru nekadalnjeg

vladarskogpodrudjaArhelaja(fudeja,Samarijai Idumeja),jednogod trojice Herodovih
sinovai nasljednika,kojegje August dao protjerati u Galiju.10Politidki nadzor imao je
prefektkoji je stolovaou priobalnomgradu CaesareaMaritima, Za unutarnje Zidovske
problemebili su mjerodavnisami Zidovi,a Rimljani su im uglavnomtolerirali i pravona
vlastitu religiju.U vrijeme smrti Isusal(rista prefektfudejebio je PoncijePilat (26.- 36.
Nakon 3to su Rimljani, pod Titovim zapovjedni5tvom,zauzeli|eruzalemi uniitili
g.).11
Hram, ruievine Jeruzalemapostalesu sjediSteDeseterimske legijeFretensls.Poslije
joj sepridruLilalegija VI Ferrata kojaje, medutim, svojlogor imala u I(efar 'Othnayu.
10 IstraZivadi jo5 raspravljaju o tome je li |udeja 6. g. postala samostalna provincija ili autonomni dio pro-
vincije Sirije s prefektom na ielu koji je, medutim, bio podreden namjesniku Sirije. O tome vidi: Schelit
2001., 14; Eck 2008.; Schefzyk - Zwicke 2O10.
11 OpseZnu bibliografiju o P. Pilatu vidi: laro! 2OO2.

L2 >-}
RUL]I(A
JORDAN,
MJESTOISUSOVAI(RSTENIA

13
 ,'ii\
{,,

GRADITELJSKI NATPIS KOJl SPOMIN.JE PREFEKTA }UDEJE

P O N C I I A P IL A T A , C A E S A R E A M A R I T I M A ,
MUZEI IZRAELA, IERUZALEM
 i'd'
t/ i\

&&.
ffimmffi
krKtrffis-xsflvffi
&nrhtrffi&mmij
m

anasje opienito prihvaieno da je kr3ianski nauk u svojoj najranijoj fazi putem

pisanih vrela dokumentiran tek nakon Isusove smrti, i to u vrijeme nastajanja
novozavjetnih rukopisa, odnosno od nastajanjaapostolskih do poslijeapostol-
skih spisa.12 To nam je mi3ljenje zanimljivo jer su stariji istraZivaii isto tako rano da-
tirali i ranokriianske spomenike - 3to je danas potpuno odbadeno.t3Naime, iako se
kriianstvo pojavilo na poietku ranog principata, iz tog vremena joi nema arheolo5kih
kr5ianskih nalaza. Do stvaranja prve ranokriianske materijalne kulture trebala su
proii gotovo dva stoljeia. Zbogtoga se i podetak razdoblja kojim se bavi ranokriian-
ska arheologija smjeita na kraj 2. st., odnosno na sam poietak 3. st., dakle oko 200. g.,
dok se njezin zavrietak smjeita u mnogo Sire vremenske okvire - do 6. st., odnosno
podetka 7. st. Uzroci su ovoga u politidkim prilikama u kojima su se nalle pojedine
zemlje, odnosno geografskapodruija. Tako se, na primjer, prodor Arapa 635. g. sma-
tra datumom prestanka funkcioniranja ranokr3ianske umjetnosti na Bliskom istoku,
Iberskom poluotoku i u sjevernoj Africi.

Rano je kr5ianstvo prodrlo ne samo na teritorij na kojem je vladao Rim nego se pro-
Sirilo i na neke druge, izvan njegovih granica. Tako ranokriianske tragove biljeZimo

I
u Armeniji, Iraku, Gruziji,I(rimu, ali i u Irskoj.la
Podrutje arheologijekoje istraiuje i prouiava najranije materijalne ostatke kriianskog
podrijetla naziva se, dakle, ranokriianskom arheologijom. U istraZivanjima tog po-
druija strudnjaci se ne sluie samo arheoloikim metodama i disciplinama nego usko

I suraduju i s nekim drugim znanostima. Tako se,primjerice, zbogsnaLnepovezanosti

s religijskim djelovanjem arheologija ranokriianskog razdoblja koristi spoznajama
razliditih grana teologije.Uz nju, ranokriianskoj arheologiji od pomoii mogu biti i
neke povijesne discipline, prije svegaone koje proudavaju vrijeme i povijesne prilike
5to su prethodile I(ristovu rodenju, kao i one poslije toga, do kraja ranokriianskog

I
razdoblja. Posljednjih desetljeia do novih se spoznaja o odredenim pitanjima iz ra-
nokrSdanskog razdoblja pokuiava, medu ostalim, doii i s pomoiu antropoloikih i
sociolo3kih metoda istraiivania.

I 12 Vidi poglavlje III.8.

13 Deichmann 1983., 10.;Vouga,1994., 5.
Gandolfo 1977.,201.- 213.; Charles-Edwards2000.; Baumer 2005.; Deichmann 1983.,236.

I
14

^'--.*
,------= r5
AYfi
/t\

Zanimanje za ranokriianske spomenike javilo se nakon otkriia rimskih katakomba

u srednjem vijeku, a put prema znanstvenoj disciplini ranokr3ianska je arheologija
poiela u 19. st.15Posebni komentarf

Posebni komentar
Kasnoantiflka - ranokritanska - ranobizantska arheologiia

I U [teraturi ie se naiii na trirazlitite odrednice, koje bi moida mogle unijeti stanovitu

pomutnju pa ih treba dodatno objasniti, Ta su kasnoantiika arheologija, ranokri1anska
arheologija i ranobizantska arheologija. Odmah valja reii da je rijed o trima razliditim
umjetnitkim pravcima koji se, medutim, ne pojgvljuju u kronolofkom slijedu, jedan za
drugim, nego se susreiu i ostvaruju u istim vrer{renskim razdobljima.
U kojim se sluiajevima, pod kojim uvjetima i u kojim surjeijima rabi koja od spomenu-
tih odrednica?
Na samom poietku kasne antike dogodila se za Rimsko Carstvo vaina upravna promjena
kadaje car Dioklecijan 285,1286.g. kao oblik vladanja uveo tetrarhiju, koja je znadilauprav-
ljanje prema naielu ,,dvaaugusta- dva cezara'lTetrarhija je, medu ostalim, omoguCilane-
koliko sjediita Carstva. Slijedom toga zbivalo se ono 3to je S. Partsch zgodno formulirala:
Ondje gdje je vlast, i umjetnost je kod kute. (Partsch 2004., 29.). Tako umjetnidki impulsi
ne dolazeviie samo iz Rima negoiiz nekih drugih gradova,kako Europe tako i s istoka,
pogotovo iz Konstantinopola. U novonastaloj politidkoi situaciji profitirala je umjetnost,
Ciiesu nove ideie ubrzano cirkulirale cijelim Sredozemljem.I(ako bi dto preciznije obu-
hvatili istraiivanja materijalnih ostataka toga vremena, struinjaci se koriste razliditim
pojmovima kao Ito su kasnoantitka ili ranokrSianskaili pak ranobizantskaarheologija.
Podsjetimo da se razdoblje kasne antike na podrutju Sredozemljaproteie od poietka vla-
davine Dioklecijana QSA. S.) do kraja trajanja Carstva na zapadu (do Romula Augustula
476. g.), odnosno do 568. g. kada su Langobardi upali u ltaliju. Na istoku se zavrietak
Carstvadatira u vrijeme smrti |ustinijana, dakle u 565' godinu'
Ranokridansko stvaralaitvo podinje oko 200. godine pojavom prvih ranokrlianskih spo-
menika, a zavr3avaoko 600.
Ranobizantskaumjetnost podinje, ako ne vei samim osnivanjem l(onstantinopola 326.
g., a onda potpunim prebacivanjempolitidke moii na istok Sredozemljakada se Carstvo
395.g,, nakon smrti TeodozijaI., raspalona Zapadno i Istotno. Ranobizantskorazdoblje
traje do 726., odnosno do 842. g. nakon 3to se stiSaoikonoklazam.
Cini se,dakle, da prijepora zaprayone bi trebalo biti, ali on ipak postoji jer se uvijek izno-
va pokuSavadati novo videnje tih umjetnitkih epoha. Tako valja podsjetiti da se joi ne
mogu dati potpuno jasni odgovori za najranije doba ranog kriiansfva kad je ono Zivjelo
u svojevrsnoj kohabitaciji sa snainim poganskim vjerovanjem, koie je bilo duboko uko-
rijenjeno u svim dru$tvenim strukturama Rimskoga Carstva.

15 Knjiga C. Andre sen4 Einfiihrung in d.iechristliche Archtiologie, G,iittingen 1971.,citira vrlo opseinu stariju
bibliografiju ranokrSianske arheologije. Opiirna literatura navedenaje i kod F. W. Deichmann, Einfi)hrung
in die christliche Archtiologie,Darmstadt 1983.,str. 38. - 45., kao i kod G .I(ocha, Frilhchristliche Kunst. Eine
Einfilhrung. Stuttgart - Berlin - Kdln 1995., str. 148. - 161.Vidi opdirnu bibliografiju i na poveznicama:
http://ica.princeton.edu/reference/bibresearchguide.html
http://www.oxfordbibliographies.com/vieddocument/obo-97801999201051obo-9780199920105-O020.xml.

16 tr4
 {&
I(ada su i3. lipnja 313. godine u Nikomediji car l(onstantin i njegov suvladar Licinije
objavili odluku, poznatu kao Milanski edikt, kriianstvo je postalo slobodnom religijom,
ali dvojbe nisu prestale.fer takvom odlukom nije bilo moguie izbrisati tisuiljetne reli,
gijske tradicije koje su snaino utjecalena antiiku kulturu. Tako su simboli panteistidkog
vjerovanja iivjeli joi neko vrijeme iilavo se opiruii izazovimanove monoteistiike religije,
pri demu su se stari elementi potpuno, ili pak nenametljivom gestom,mijeiali s iskazima
na novim prizorima,
Ipak, o*vremena vladavinecara TeodozijaI., koji je 380.godine solunskim ediktomCun-
ctospopulos nametnuo kriianstvo kao jedinu religiju, a 392. g. zabranio sve poganske,
situacija se podelakorjenito mijenjati. U njegovoje vrijeme krlianstvo postalo sastavni
dio ne samo opienito svjetovnognego i dvorskogiLivota.To znadida je materiialnoumiet-
nidko stvarala3tvo,koje je stoljeiima bilo proZeto poganskim vjerovanjima, otad snaino
obiljeieno kr3ianstvom, njegovim stajaliStimai njegovim naukom.
Pogledi su istraiivata na tu problematiku divergentni, pokatkad i potpuno oprjeini; a
amplituda ide od ocjenao potpunoj autohtonosti ranokriianskog stvaralaitvado posve-
mainje negacijesamostalnostinjegova umjetnidkog izritaja, Na ovom mjestu moiemo
navestitek nekoliko razliditih znanstvenihsudovakoji su se pojavili u posljednjim cleset-
ljeiima. Tako, primjerice,'W F. Volbach u djelu naslovljenomRanokritanska umjetnost
o kasnoj antici kai,eda ona nije samrtni hropac klasiine umjetnosti, nego su upravo novi
kriianski simboli i forme dokaz uzleta i polaganaradanja nove, srednjovjekovneumjet-
nosti (Volbach 1958.,5.).
Znameniti istraiivai kriianske umjetnosti A, Grabar smatraoje da ranokriianska umjet-
nost nije zamijenila antiiku, nego da je jedna od njezinih grana koja je procvjetala, dok
su se druge osuiile (Grabar 1967.,2.).
Za B. Brenka to je razdoblje koje je duboko ukorijenjeno u grtko-rimsku tradiciju po-
ganskeumjetnosti te je njezin sastavnidio. (Brenk 1977.,16.).F.W. Deichman opiirno je
pisao o toj problematici, da bi zakljutno iznio mi5ljenjekako se pod tradicionalnim ime-
nom kriianska arheologija podrazumijeva arheologija i povijest umjetnosti kasne antike
i ranoga srednjegvijeka, (Deichman 1983.,7. * 45.). sliino mi3ljenje zastupai G. I(och,
koji od tih podjela ne pravi nikakav problem, ito se moie zakljuditi iz uvodne reienice
njegove knjige o ranom kriianstvu: Stoljeia od otprilike 200. do 600.poslije lhista ozna-
iavaju se kao vrijeme kasne antike ili ranog kriianstva (I{och 1995.,7.).

Nemoguie je ovom prilikom nabrojiti sve putove i stranputice kojima se kretala ra-
nokriianska arheologija u svojem uspinjanju k znanstvenoj disciplini. Ovdje iemo
samo podsjetiti na to da se u ranim radovima, koji su u velikoj mjeri bili ogranideni na
spomenike Rima, osjeia snazan utjecaj crkve, pa donekle i teologije. U to je vrijeme
jo3 postojao otpor prema, danas prihvaienom, stajali5tu da su sasvim rana kriianska
djela, i stilom i ikonografijom, joi ivrsto isprepletena s poganskima.l6 Nekako isto-
dobno, sredinom 19. st., u znanosti se pojavio i pojam kasne antike.17

t6 Hrvatski termin poganin potjeie od latinske rijeti paganus, koja se prvi put pojavljuje u 4. st. na dva
natpisa (C1Z VL 30462; CIL X. 2,71 12) oznaiavajuii nekriiane, a svoje etimoloiko podrijetlo vuie od
Ieksema pagus (selo). O pojmu poganin vidi: Van Nuffelen 2011., 89. - 110.
Taj je moderni naziv prvi put 1853. spomenuo facob Burckhardt, nelto kasnije primijenio ga je i Max
'Weber,
a u znanost ga ie uveo austrijski povjesniiar umjetnosti Alois Riegel (Burckhardt 1853.,3I3.;

17
 :; r,lti jr r r,rr t
i itl:l ii. L lrl" ril:i :l :t-. . ti:i:

r .|
ai i.:-rri'j.' i.,

:
.i itl..,: , ' ' t. ,

''.1

l'l

ii t,

,l,ill : l l . ' . : t : . 1r , ! l l

li .t:tr i;.t:

"...-"|]:

*
.ip
E
,,1!
'u. ii
r-,1
,$
.,,1
.li

'4
'l
.,,'
$
'ij
i.

PORI ttl-ll l)oN

FRANI': ]]UT,I(]A
( 1 8 1 . 6-. 1 9 3 4 . ) ,
\,. BL]I(O\AC,
ARLIEOI,OSI(I
NiUZEJ U SPLI'I'L]

t. , rr,! l9(i1 ir0ll ' ) . \ \ i , t ) r , ,l ( ) I I l

1!I,|liliilliiprijr'rlcu.rlSi():l,]jt'|.,,'|.',1'|]|ll.'l!'|ll']t,l1t]llitlllt,itqiti.lll
.ili -ll:1.).
.]Lriirrjjzi,1:rl|mtti''Pi\l'rlbjrr|jerlLll

; t , , r , t z 9 p i i l a p Z i t 6 t o 1 ; i s ,l l f i l , i i l z i t i ) i l r r ' r 1 r , r ' r , i i t t : r ( ) \ ' i t l t j e i z , r s l u g , e l r l l i ' i l Li !lfl i h e o l ( ) q l l L 1

 r llr
-*=--{nX*
" "i \

Posebni komentar

I frutr* Bulid (Yranjic kod Splita, 1846.- Zagreb, 1934.),iako *kolovan i zareden za
katolitkog sveienika, nakon studija arheologije i epigrafije u Beiu najve{i je dio svojega
znanstyenograda i druitvenog djelovanja posvetio arheoiog;ji, poglavito onoj ranokr'-
iianskog razdoblja. Zahvaljujuii dobrom obrazovanju, poznavanju viSestranih iezika
kao i nedvojbenirn socijalnirn sposobnostima, obnaiao je vaine duinosti kao Sto su
one dalmatinskogzastupnikau Beiu ili glavnog konzervatora za Dalmaciju. Osnovao je
druitvo Bihat, koje se posvetilo problemima nacionalnearheologije.Poteo je sustavno
istraiivati Salonu pri demu je irnao golem uspjeh, poglavito u istraiivanju salonitanskih
ranokridanskih spomenika. Zahvaljujudi svojirn uspjesima,suorganiziraoje 1894. g. u
Solinu i Splitu prvi medunarodni ranokriianski kongres (vidi biljeiku /32). Niz godina
bio je ravnatelj ArheoloSkog muzeja u Splitu i urednik najstarijegi najslavnijegarheo-
lo$kog dasopisaBullettino tli archeologia e storia dalmata. Njegovi se znanstveni radovi
i danascitiraju, a njegovi zapisi i biljeike o najrazliiitijim artefaktima koji su plistizali u
rnuzejjoi su od takve vaZnostida se mnogi suvremeni radovi oslanjajuupravo na te nje-
gove zabiljeike (Bulic 1984.).

ll.1. O periodizaciji
ranokrseanske
materijalnekulture
T\o danasje objavljenoviSemonografija i studija kojima se pokuialo sintetizirati ma-
I-I rcv\^1tu ostavitinu ranokrSianskog doba, no unatod tome ne postoji zajednidko
stajaliSteo tome kako tu ostav5tinatreba strukturirati.2o Motda je razlog takvom stanju u
onoj, vei spomenutoj, duhovitoj opaski F. W. Deichmanna o velikom broju razliditih ra-
nokr5ianskih arheologija koji korespondira s velikim brojem ranokr5ianskih arheologa.''
No najde5iaperiodizacrjaonaje koja materijalnu ostavStinuranokr56anskogdoba, odnosno
ranokr5iansku arheologiju dijeli kronoloSki, uglavnom u detiri perioda.22Takva podjela
vodi raduna o stilskim i tipoloSkim razlikama koje se uglavnom podudaraju s vremenom
djelovanja trojice vaZnih vladara i njihovih nasljednika: Konstantina i njegovih nasljednika
(313.- 380.),Teodozijai vladaraiz 5. st. (3S0.- 500.)te |ustinijanaI. i njegovihnasljednika.

No, na samom je potetku razdoblje koje je trajalo najdulje, od Isusova uskrsnuia do

313. g., dogadaja koji se naziva i konstantinski obrat. Upravo je to razdoblje ranokr-
Sianske arheologije i predmetom ove knjige.

Spomenimo samo one koje su imale najsnaZnijurecepciju,a koje su ob.javlje

ne :u20.i27. st.: Testini 1958.;
Volbach 1958.;Grabar 1967.;Andresen 1971.;Brenk 1977.;Deichmann 1983.;Snyder 2003.'z;I(och 1995.;
Crippa - Zibawi 1998.;Liccardo 2004.; Scirries2013. Od koristi moie biti i dlanak Bowes 2008., 575. -
619.kao i knjige Bisconti - Brandt 2014. i Filacchione - Papi 2015.
2 I Deichmann 1983.,1.
22 Andresen 197| ,: Brenk 1977

<-l-..=*
=--**----* 19
 T
q
I
t
I
I
,:l
...i i
t: ..
,],
qr
#
4
$+.t
ilr3
#

$.,**tm,
d,"i,d"d*

{r*fr
r$$

PRII(AZ ISUSA KRISTA, IKONA SA SINA}A,

TEIVIPERANA DRVU,6. ST., SAMOSTAN SV KATARINE, SINAI
 \ I.l/
AYN
/i\

lll" Konstituiranje
krSeanstva
a bi se bolje razumjela danasvaZeia definicija ranokriianske arheologijei nje-
zini vremenski okviri, potrebno je iznijeti i neke povijesne dinjenice o ranom
kriianstvu.23 O rodenju Isusa I(rista, njegovu Zivotu i stvaranju kriianske
prazajednicenedostajuarheoloikipodatci.SveStoo tome razdobljumoiemo saznati
nalazi se u novozavjetnimspisimakoji su pak sastavljeninekolikodesetljeianakon
Isusovesmrti.2aIsusovnauk nakon njegovesu smrti u narodu Sirili njegoviudenici,
kao i uienici njegovihuienika. Njihova su iskustvai djelovanjazabiljetenauDjeli-
ma apostolskim(Dj), koja su nam danasdostupnau Novom zavjetu,kao uostalom i
svadogadanjavezanauz osobuIsusal(rista koja su opisanau detirima kanonskim
evandeljima.
Iako su najranijiIsusovisljedbeniciprihvatili da je on taj Mesijao kojemgovoriStari
zaviette seuvjerili u njegovouskrsnuie,oni su u to vrijemejo3 bili vezaniza Lidov-
sku vjeru.25Stogase oni u literaturi nazivajujudeokriianima jer se nekih obiljeZja
vjere svojihotacanisu znali, mogli ili senisu Zeljeliodreii. Njihovaje crkvajoi bila
sinagoga,iidovski obidajinjihovi obidaji,a zidovskizakoni njihovi zakoni36Ipak,ti
sujudeokriiani pokuiavalistaru vjeru prilagoditinovim spoznajama, odnosnonovu
su vjeru pokuiavali postavitiu okvir iidovskih zakona.Medu pokritenim Zidovima
bilo je i onih kojima domovinanije bila fudeja,koji su Zivjeli u helenskomsvijetu i koji
su imali manjeproblemasastaromtradicijom.Osim toga,vrlo su sebrzo na kriian-
stvo poieli preobraiati i pogani.27
Ti najraniji kriiani nazivajusei prakriianima ili
paleokrlianima. eini sedanasda je njihovavjera u Isusal(rista moralabiti golema,
a moi njihovapropovijedanjasnazna- jer propovijedanjeje tadabio jedini nadinBi-
renjanovereligije.

ZD Vidi npr.: Chadwick 1996.

24 Vidi biljeBku 1.
25 Chadwick 1972.,5. - L3.
26 Chadwick piie kako se u antidkom svijetu znalo za barem tri dinjenice koie su bile svoistvene Zidovima:
(1) odbijali su bilo kakvu vezu s poganskim kultovima, (2) odbijali su jesti Zrtvovano meso, a svinjetinu
nisu uopie jeli, (3) obrezivali su se u djedadkoj dobi (ibid., str. 2.).
Medu prvim Zidovima koji su prihvatili kriianstvo nije postoialo suglasje o tome trebaju li novi krSiani,
oni koji su prije bili pogani, preuzeti Zidovske obidaje (kao, recimo, obrezivanie) ili ne trebaju (ibid., str.
14.).
 y t : j j e m r e , t i e p o s r e c l l r i t r i t i i , l i r . , , Lt q l r c f i i , : e ' i 1 , r ' r ' t
I tll l--rL r! . ', i I r'li:rle nrc,.rll lrt"sr.:rtli-r

qjlo.lll1li;lza'lec1nli{]ilxi1dejr-rbiLi]li.ii<ll",''Pe1;ll.7'.:r1li]L(ei;].l.]:.'.;']...lllril.r,,']ll:rl
', r:[,
i l - - r r l l , q - 1 a ) . [ i i r r i s e , i ] 1 . e 1 r ; rl l e l ( u t l i l i l ? - r 1 i ] l ( a l 1 r i r' ri r, . ti r ' - , , 1 1 , , ; 1 1l i i i l l' .lr; l* i
r - i , , ; l s g l t e g h r , : r d l l l a [ i n o ( . r . [ i t . l r . [ . r . . u l c n e i i s ,l l, l l l i , l ' 1 ( 1 6 , i . ! 1 l ] r n : r (Li i r ( ' l : i t r 5 ; ' l ' i ' i r n i l r e t r i i . i ;
',: !jt'{.6.t , t i l , i j r : g a . ,i t r t t t t j s t i j t : t t l . \ i l l r d d . i t t - ' t t ( . . i l o v t . ! ' ; 1 , / o l t . i .

l , ; r i s o v i t s l r r t n l i ' rl i l ' i i i r Lnl i j e b i l a s t i i r l n a r l t ' l ) t i t i t t e l l \ [ \ J P t r ' ] 1t , r F r l t l l l . i a c a l l l l x l i l . l l r . r " i i , ; t l l i

' , r - r r 1 1 1 i r s" p t e l a l i Z i c f u r v i l l r l k a o r l i . r i n r l j ; . a n i n l i ll,i ( ) i i s L l n t t ( ) r l o b i l t ' ] ; l c i r r i j ti r T r l c t c l ii l . t t 1 r
' , r r L l n r i i x n i l ,o ( l i t ( ) s n t { )u t L l j i h ( } \ r Lnxi l L t l ( t t , i ' r c l j t : I i , r r p a s r i ( ) s io c [ i t l o g t i i i h ( ) l t ] ( ) l ' i xI l i ( ' 1 ] l i l ' 1 1 . ' f

i ' . ri 6 s r - l1 [ ( ] \ r r t j e p l g t t J g l ' l - r z t t l g l r l -zr l t 6 u y j e l c s n u ' t l t o s t r a c t l l l l c t v a t l r t t i t t l l l l < l t . l ) r ' r ' i t l c l

l l i r | i o j c S t j c ; r r r n , Z i c l o v o c t r a s t i i ( ) u h c l e n i s t i i [ < o j t r ; i c l i t : i i i , l < o j i j c l ) r ' n l l \ r a t i o] i r ( c a n s t v t l
r s i t l x s u 6 g r r z l l g o \ r r 1 ; t 9 . N j c g , o v o l l ' i c r l r n s l i o c t j c i r l v a n j c i t t v j e l c r i j l [ < o j l r1 r ' t T t t t { t t ! s , \ ' t i J c l r ]
, r l l l l r r r i t e t r o n t q o v o l t - lp l e c l l i , r n z t ' r ' t ; . i t i \ n l r r r Z i c t t t i t i r t r a r r i s u n i i i i l i n r r t t c l t l i l l ' i r v i r l l i c l ( ) s t [

I
I l&f "lit.!"|'{t&r{
f+:r'
i./
tilr/

tq{thftm
*l

DEf'AI-I PODNOG MOZAII(A S PRII(AZOM ]ERUZALEN,IA,

CRI(VA S\'. }URE, MADABA, JORDAN

l8 \ ' i c l i n p r . :l ( u h n e n 1 9 9 0 .s o p i i l n o n r b i b l i o g r a l i l o m n a s t r . 8 8 . I l(r
ga ovi dali kamenovati. Danas sveti Stjepan slovi kao prvi kriianski mudenik. Nje-
govu kamenovanjubio je nazoian i farizej Savaoiz maloazijskogagrada Tarza, Iako
uvjereni progonitelj kr3iana, kako stoji u Novom zavjetu (Dj 9, 1- 1B),nakon vizije
I(rista pred Damaskom,dao se krstiti, dobio ime Pavaoi postao apostol (premda nije
nikada susreoiivog Isusa),o demu indirektno govori u svojim poslanicama(Gal 1, 12
- 17).U to je vrijeme, izmedu 43.i 44. godine,i iidovski kralj Herod Agripa progonio
kriiane, koje je nazivao Nazareianima. U progonima je, medu ostalim, i apostolu
Jakovu Zebedejevu(Starijem)dao madem odrubiti glavu (D712, 2) paje tako Jakov
postao prvi apostol koji je umro muienidkom smriu.

Strahujuii od odmazde, neki su kriiani napustili )eruzalem te otiSli na sjeverprema

Siriji, ali i na Cipar. To su potetci Sirenjakriianskog nauka koji se moZe iiditati i iz
Djela apostolskih."'

29 Usp.npr..Winkelmann 7996.,17. 29

23
 -< -1

til'',',,
ffi v*-

,,-
- .\,-
-
i1 {il**,
""#d*J ll
*r--- # ,t#-

'{" r I

W;-
r l";l -f
j

-f .ts

ui,l
t.}- ss

{J - *
,.",
';:t
:i .' ,- - 0
'lir 't i i *''l*
|.
l::
*
J I ,,.F
J t .rir
"'l ,. !
; W;i
't1
r
tr,
r:
;',,'

H.$
w
lr
,l tfi

ZAPADNI ZID (DON}I SLOJEV])NEI(ADASNJEGPOSTOLJA

HERODOVAHRAMA, POZNATKAO ZID PLAEA,]ERUZALEM,IZRAEL
lr-i
-i

a--
Jc

tt

,-a-'l

-,

lr
-
-
t'

-F'
I t
\ i.)/
AYN
/l\

zayjeta(IzI 20,4) kojima sebrani bilo kakvo prikazivanjeBoga:Ne smijei napraviti

nikakvu Bohju sliku, nikakvekopije od onogaito je gore na nebu,dolje na zemlii ili u
vodipod zemljom.RijeiiKlementaAleksandrijskog(Paidagog1s 3, 59,2), grdkogteologa
i voditeljakatehetskeSkoleu Aleksandrijis kraja 2. st.,takodermogu oslikati situacijuu
vezi s likovnim prikazima.On, naime,upuiuje krSdanekoji semorajukoristiti pefatima
da,umjestopoganskihprikaza,rabeprikazgolubice,ribe ili brodiia s razvijenimjedrima,
lire, sidraili ribara.3a
Premadanainjim saznanjima,prvi artefaktizakojesasigurnoiiu moZemokazatida
su kr3ianski pojavljujusepotkraj 2., odnosnopodetkom3. st. To poietno razdoblje,
koje je trajalo do konstantinskogobrata 313.g., obiljeieno je materijalnim svjedo-
danstvimau nekolikoumjetnitkih disciplinau kojima setek podinjumaterijalizirati
kriianski elementi.35

lll.2.Prvi ru kopisi
je
\ /rijeme koje slijedilo nakon Isusovauskrsnudaobiljeiavapodetakskupljanjasvih
Y vijesti iznjegova Toje i vrijemeprvih poku5ajainter-
Zivotakao iizLivota apostola.36
pretacijapodataka,odnosnooblikovanjanauka.Napomenimoda su seu tom razdoblju
rijetkojavljaleosobekoje suo krSdanskom naukugovorileu svojeime,zbogdegado danas
nemamopodatkeo autorimaprvih kr5ianskihrukopisa.
Za ovoje razdobljeranog kriianstva vaZani prvi Zidovsko-rimskirat od 66. do 70.
godineu kojemje razorenferuzalemi do temeljauni3tenZidovskiHram.37Posebni
komentar I niru" crkvenepovijesti,kronograf,ali i biografcara l(onstantina,Eu-
zebije(HE 3, 5, 3), zapisaoje da su nakon ru5enja|eruzalemamnogobrojnikriiani
pobjegli u Pellu u danainjem fordanu. Posebni komentar I Taj njegovpodataknije
arheoloiki potvrden, ali se,premaDjelima apostolskim,mote vidjeti da sekr3ian-
stvo,joi za LivotaIsusaI(rista, izleruzalemapodelonajprijeSiriti po |udeji,a zatim

JA Murray 1977.,3O3.- 345.

35 Snyder 2003.'z
36 Na primjer o lvanu, za koga se, na temelju pisanja Ireneja Lyonskog(Adv. haer.; II, xxii,5), drZi da je bio
najmladi Isusov udenik i da je umro tek za vladavine cara Trajana (98. - 777.g.).
37 Pod zapovjedni5tvom Tita, sina cara Vespazijana,ali i budu6egcara, razorenje26. r$na7O. g. Jeruzalem
i Hram te je uguien ustanak u |udeji a74. g., nakon duge opsade,pala je i jaka Zidovska utvrda Masada. Za
potrebe toga rata u fudeji je bilo stacionirano Sestlegija, dvadeset kohorti i osam ala kao i mnoogobroj-
ne pomoine trupe orijentalaca. O ratu je izvijestio fosip Flavije, rimski povjesnidar koji je pratio Tita u
pohodima na |eruzalem. ]osip Flavije i sam je bio Zidov koji je nekoliko godina prije predvodio iidovske
ustanike u Galileji - no nakon pobjede Rimljana hitro se stavio u njihovu sluibu. (Flavius fosephus, Ifre
Wars of the lews or History of the Destruction of lerusalem, prev. W. Whiston, http://www.gutenberg.
orglcatalog/world/readfile?fk_ files=2625829)

28 >:1}
 I

u vriieme apostola iizvan njezinih granica, najprije u fordan i Siriju pa u maloazijske

gradove istodnog Mediterana, na Cipar te u danainju Grdku.

Drugo je stoljeie obiljeiila prva konsolidacija klera kada udruZenja samostalnih kr,
Sianskih zajednica prerastaju u ivrstu organizaciju, odnosno u Crkvu. Posebni ko-
mentar I Oti- toga, oblikuje se i kriianski nauk te uspostavlja moralni kodeks. U
to su doba, medutim, izbili i prvi sukobi. Na jednoj strani pojavile su se nesuglasice
unutar same crkvene zajednice, i to ponajprije s gnostiikim crkvenim skupinama i
gnostidkim udenjima, a na drugoj strani Zestoki sukobi s nekriianima. To je stolje-
ie, dakle, doba znatnijeg Sirenja kriianstva, ali i vrijeme kada se kriiani nalaze na
poietku svojega organizacijskog puta. Taj su put pratili mnogobrojni problemi, od
kojih istiiemo dva. Prvi je problem bio kako se othrvati sna2noj tradiciji poganskog
okruZenja Rimskoga Carstva, a drugi iznalatenje 3to uiinkovitijih nadina zautvri(i-
vanje nove religije u takvom okruZenju. Na tom je putu od neprocjenjive pomoii bilo
i pisanje kriianskih utitelja.

Nakon Isusova uskrsnuia potelo je, dakle, vrijeme najranije konsolidacije Crkve. A
jedina svjedoianstva koja mogu dokumentirati to ranokr3iansko razdoblje pisani su
dokumenti. Za izu(.avanjepovijesti najranijeg razdoblja kriianstva najvaZniji je izvor
Novi zavjet, koji se sastoji od dvadesetsedam rukopisa: detiriju knjiga evandelja,jed-
ne knjige Djela apostolskih, dvadesetjednog pisma, koja su poznata l<aoPoslanice,te
jedne knjige otkrivenja. Nabrojeni spisi Novog zav)etaspadaju u biblijski kanon, a
najstarija obavijest o toj dinjenici, dokument koji ih precizno nabraja,jest uskrsno pi-
smo, poslanica, aleksandrijskogbiskupa Atanazija (Pismo 39) izZ67. godine upuieno
egipatskim nekr3ianskim zajednicama.38

Evandelje (grd. eriuyy6l.rov)znaii radosna vijest, a evandeljima se nazivaju knjige koje

govore o Isusovu Zivotu i djelovanju. one nose imena po Mateju, Marku, Luki i lvanu,
a nastala su nekoliko desetljeia nakon Isusova uskrsnuia. Evandelja koja su nastala
nakon ova ietiri nazivaju se apokrifnima i ne spadaju u biblijski kanon. Posebni ko-
mentarf

I(njiga Djela apostolska govori o podetcima razvoja crkvene institucije i Sirenja kr,
Sianstva. Smatralo se da ih je sastavio pisac Lukina evandelja koje je, kao i Djela,
upuieno nekom Teofilu. U prvom se dijelu Djela govorio Petru, a u drugom o pavlu
i njegovim misijskim putovanjima.

Poslanice su zbirka od dvadesetjednog pisma, veiina (13) ih je upuiena kriianskim

opiinama, ostalih sedam (7) upuieno je krSianima opienito, a jedna je poslanica na,
pisana Hebrejima. Ta su pisma joi predmetom zivog znanstvenog izudavanja pa se
danas misli da je Pavaonapisao sedam poslanica upuienih kriianskim opiinama,
dok se ranije smatralo da ih je napisao svih trinaest, poznatih pod njegovim imenom.

38 http://www.ccel.orglccellschafflnpnf2O4.i.htmlVidi i: Cifrak 2009.; Schnelle 2013.

---q,_-j* 29
.n,
.rYrr
/l\

Osim Novog zavjeta,vai,ni izvo-

ri koji dokumentiraju dogadanja
u najranijemkriianskom vreme-
rutsu Didache i Traditio apostoli-
ca.Didacheje ranokriianski spis
nastaosastavljanjem viie starijih
izvorau kojem se govori o kriian-
skim pravilima. Traditio aposto-
lica )e dokument nastaoizmedu
2I0. i235. g.,a sadrii, kao i Dida-
che,upute i propisenajranijekr-
SianskeCrkve.3e Osim spomenu-
tih izvora, za proudavanjerazvoia
ranog kr3ianstva vaini su i sPisi
apostolskihotacn, kao i spisi cr-
kvenihotaca,
Iz vremena prije l(onstantinove
vladavinesaiuvalo se i nekoliko
epigrafskihsvjedodanstava. Tako
se,npr.,u 3. st. datiraepitaf(ILCV
1343)iz Priscilinekatakombekoji
je dao napisatiFlorencijeza svojeg
preranoumrlog siniiia Apronija-
na,a on je, zahvaljujuii svojojbaki,
umro kaovjernik.a0 Drugi je natpis
s Aberkijevanadgrobnogspome-
nika iz Hierapolisa.al Spomenikje
datiran prije 219.g., a tuva se u
Vatikanskim muzejima.Iako raspravao pripadnostiAberkija kr3ianskoj zajednici
jo3 nije dovriena,strudnjaciseuglavnomslaZuda je Aberkijebio I(ristov sljedbenik.
Na spomenikuse saduvaoepitaf napisangrikim jezikom koje je kao 72-godiinjak
dao sastavitisam Aberkije.U epitafu se dvosmislenimredenicamaopisujenjegovo
putovanjeu Rim kao i njegovosvrstavanjeuz kr3danstvo.Dvosmislenosttekstaje,
medutim,moglabiti prilagodenaduhu vremenajer je u to vrijemekr5ianstvojoi bilo
nepoZeljnou Carstvu.

Z9 Djelo Apostolska predaja (Traditio apostolica) dugo se pripisivalo Hipolitu Rimskom i bilo je datirano
na podetak 3. st., 3to se sve danas temeljito propituje, kako Hipolitovo autorstvo rukopisa tako i vrijeme
njegova nastanka.
40 B o c k 1 9 2 9 . , 3 2 6-. 3 4 0 . ;J o h n s o n2 O O 9 . , 2 2 1 7 .
4L Hirschmann 2000., 109. - 116.

30 H:}
 AYA
./ t\

14. r(uMRAN,MIESTOOTr(RreASVTTAT(A,
TZRAEL

Posebnikomentar

I Skupinevrlo poboinih Zid.ova, koji su poznatipod nazivomeseni,smatralisu seis-

pravnijim i autentiinijim vjernicimaod ostalihZidovate su se 130.g. pr, Iftista povukli
u nekovrsnisamostanski iivot u mjestoKumranna sjeverozapadnoj obaliMrtvogamora,
gdjesuvodilivrlo asketskii poboianiivot. Duhovnosu uporiite nalaziliu radikalizaciji
Mojsijevihzakona.Esenisu ostaviliu nasljedebrojnespise,prijepiseStarogazavjeta,ali i
drugeteololkerukopise.Dio tih rukopisa,ispisanihuglavnomna pergamentu,a dijelomi
na papirusu,prona5lisubeduini1945.godine.Od togasuvremenati rukopisipoznatikao
kumranski spisl. Medu njima je pronaden i tzv.
Izaijin svitak koji je najstariji prijepis neke knjige
Starog zavjeta.Svitci se danastuvaju u Muzeju
Izraela u prostoru Shrine ofthe Book u |eruzale-
mu. Pronalazakovih rukopisa razbuktaoje mnoge
raspravete je potaknuo neke istraiivaie na razlidi-
te teorije, pogotovo nakon 5to su nekoliko godina
poslije, 1952.,u Spilji Q 3 u I{umranu, pronadeni
bakreni svitci (iuvaju se u ArheoloSkom muzeju
u Ammanu, fordan) na koiima ie, medu ostalim,
ispisano viSeimena neubiciranih lokaliteta, ito je
pothranjivalo tezu da se na tim mjestima nalazi
veliko blago (Martinez - Barrera 1995.;Davies I5. I(UMRANS,KIBAKRENISVITCI,
ARHEOLOSI(IMUZEJU AMMANU,
- Brooke * Callaway 2002.\. ]ORDAN
A)yN
',l/ 'l \

Posebni komentar

I Euzebije izCezarejedjelovao je potkraj 3. i potetkom 4. st. i ubraja se u crkvene oce.

pTsaoje na grtkom ieziku, a bio je nakon 313. g. biskup uCezarcii. Najpoznatije mu je
djelo Crkvenapovijestukojem obradujevrijeme do323. g. Rufin iz Akvileje preveo ga je
na latinski, pridodavBi mu i povijest Crkve do 395. godine, 3to je sve skupa poslije preve-
deno na sirijski i armenski jezik. Ti su se prijevodi saduvali.Euzebijevo drugo djelo Kro-
nike sastojise od dva diiela (Chronographia i Chronikoi kanones),podinje s Abrahamom,
a zavr5avas l(onstantinom. To je njegovo djelo vrlo vatno za na$e danainje poznavanje
najranije povijesti jer se drugi dio sastojiod sinkronijskih tablica s usporednim podatci-
ma iz kaldejske,asirske,hebrejske,egipatske,grtke i rimske povijesti. Na latinski je djelo
preveo sv. Jeronim, ali je saduvan i armenski prijevod (Euzebiie Cezareiski, Crkvena po'
vijest, preveo M. Mandac, Split, 2004.; Bendikt XVl.2008., 62. - 67.).
Crkvenu je povijest u kasnoj antici pisalo jo5 nekoliko autora. I(onstantinopolski odvjet-
nik sokrat skolastik (umro poslije 439.) obuhvatio je vrijeme od 306. do 439,g. (Socra-
tes,History of the Church, H. B. Bohn (izd.), London 1853.),a Sozomen, takoder iz Kon-
stantinopola i takoder odvjetnik, obradio je razdoblje izmedu 323.i423. g. (http://www
freewebs.com/vitaphonel/history/sozomen.html),dok je biskup cirski Teodoret pisao o
vremenu od 324.do 429.g. (http://www.munseys.com/diskone/theodorethistorydex'html).

Posebni komentar

I t<otit o se kriianswo vei podetkom 2. st. bilo pro3irilo, svjedoii i pismo 3to ga je iz
nitinile oko 111. fi 112.g. caru Trajanu poslao Plinije Mladi (ep. 10, 96,9), u to vrijeme
carski namjesnik u Bitiniii. Uznemiren velikim brojem kr5iana, razlitite dobi i dru3tve-
nog poloi,aja,oba spola,u gradovimai selima,medu ostalim, kaie: ('.') visa est enim mihi
res digna consultatione, maxime propter periclitantium numerum. Multi enim omnis ae-
tatis, omnis ordinis, utriusque sexus etiam vocantur in periculum et vocabuntur, Neque
civitates tantum, sed vicos etiam atque agros superstitionis istius contagio pervagata est;
quae videtur sistiet corrigi posse.,,(...)meni ovo pitanje izgleda kao da zasluZujeda ti o
njemu razmisli$,u prvom redu zbog velikog broja ljudi koji se nalazeu opasnosti.|er ve-
Iiki broj ljudi svih godina uzrasta i svih staleia, oba pola takode, dovode se i biie i dalje
dovodjeni u opasnost.Ovo praznovjerjenije obuhvatilo samo gradovevei i selai seoska
naselja, kao zaraza.A izgleda da bi ovo stanje moglo da se zaustavi i popravil' (G, Plini'
je Mladi, Pisma, preveo A. Vilhar Beograd, 1952,).Neito ranije, u istom pismu (ep. 10,
96,8), Plinijeje cara izvijestio da je dao muiiti dvije ropkinje, ali od njih nije ni5ta uspio
izvuii osim ,,nevaljanogi razuzdanog praznovjerja'l

Posebni komentar
nastala evandelja,a prevladavami3ljenje
O lof nije potpuno utvrdeno kada su i kako
da su napisanana temelju pripovijedanja izravnih sudionika dogadanjavezanih za Isusa
Krista. Najstarije od tetiri evandelja, koje se naziva Markovim, podinje rijetima: Poietak
Radosnevijesti o Isusu lQista, Sina Boi,jemu. Zbog slidnosti sadriaja onoga o temu izvje-
iiuju, a to su Isusov Zivot i djelovanje, Markovo, Matejevo i Lukino evandelje nazivaju se
sinoptiikima. Ivanovo evandelje od njih se razlikuje time 5to je njegova glavna tema iivot
vjedni, dime se Zeli, kako stoji u komentarima )eruzalemskeBiblije, bolje od sinoptika,
osvijetliti smisao Isusovalivata, djela i rijeii (Rebi6- Futak - Duda, 2003., 1501.). Evan-
delja, kao i svi novozavjetnitekstovi, nisu poznataiztzvornika, nego iz grdkih prijepisa.

32 H#
 \ ll,,
AYA
/i\

lll.3.Podetciranog
kriianstva na
prostoru dana5nje
Hrvatske
kad je krSianstvotek podelokroditi premavelikoj svjetskojreligiji, prostor
f Jyijele
\-/ dana5njeHrvatskebio je dijelomX. italskeregijeVenecilei uistrile te provincija
Dalmacijei Panonije.a2 Tri saduvana pisanaizvoragovorenam upravoo tim podetcima,
odnosnoo vremenuoko sredine1.st.kad su kriianski misionaris Istokatek
upoznavali
stanovni5tvorimskih provincija s novom religijom. U Pavlovojposlanici Rimljanima
(Rim 15, 19) taj strastveniSiriteljkrSianstvaizridito kaie: (...)
taio sam od.leruzalema
pa uokolo svedo Ilirika pronio evandelieKristovo. Na ulazeii u rasprave
o autorskoj
atribuciji,u ovomkontekstuvaljaspomenutii drugu poslanicuTimoteju (2 Tim j6)
4, u
kojoj se saznajedaje Pavaou DalmacijuposlaosvojegizaslanikaTita daiiri vleru.n3 postoji
i treie pwijesno vrelo koje Dalmacijuizravnospominjepri nabrajanjuzemaljau
kojirna
je propovijedaosv.Luka (Epiphanius,Adv. haer.,LI, il).44ove'neivosmislene
pisane
obav|estio samimpodetcima$irenjakr5iansfvana prostorimadana5njeHrvatske
nisu,
kao ni drugdjeu carstvu, moglebiti ilustriranei arheolobkimnalazima, je
ito potpuno
shvatljivoima li sena umu da je rijed o najranijim aktivnostimau promicanju
Kristova
nauka'Kako,dakle,do 3. st. materijalnihpotvrda nema,moZemopretpostaviti je
da to
vrijemekonsolidacijekadasuseu svakomve6emsrediStuosnivalemanjekrsianske
zaled-
nice'U drugojpolovici3. st.u izvorimaseopetjavljajuvijestis hrvatskihprostora
pu iuko
u popisimapapa(Liber.pontificalis,29) stojida je izmedu 2g3.i 296.g. rimskipontifex
bio Kajo iz Dalmacije'ntNeizravnosrjedodanstvomogu biti i informacijeo progonima

42 Bibliografija ranokriianske arheologije koja se tiie hrvatskih prostora

iznimno je bogata jer su o njoj
pisali' i piiu, kako domaii tako i inoz,emni istrazivadi. U jednoj
bi!edci stoga nije nikako moguie navesti
sve objavljene radove, ta bi biblio grafiiazauzela cijelu knjigu. Zato
& u ovijknjizi biti citirani oni radovi
kojr, po naiem miSljenju, najbolje dokumentiraju odredene teme i
koristan su suputnik za daljnje studi-
ranje (kao Stoje, npr., Cambi,2002.,203. _ 310.).
43 O atribuciji ovog teksta vidi: van Bruggen l9gL.
44 Epifanije (Ad'v.haer.,LI 11), govore(i o svetom Luki piie: (...)
, propovijedao najprije u Darmaciji, zatim
u Galiji, Italiji i Makedoniii.
45 Gaius, natione Dalmata, ex genere Diocletiani imperatoris,
ee patre Gaio, sedit ann. XI m. IIII d. XIL
Fuit autem temporibus Carini, a die XVI kat. Ian., a consulatu
Caro II et Carino (2gB), usque in die X
kal' Mai', Diocletiano IIII et Constantio II (296). 2 Hic constituit ut
ordines omnes in ecclesia sic ascen-
deretur: si quis episcopus mereretur, at essetostiL.rius, lector, exorcista,
sequens,subdiaconus, d.iaconus,
presbiter, et exinde etrtiscopusordinaretur.3 Hic regiones diuidit
diaconiius. Hicfugiens persecutionem
Diocletiani in criptis habitando, martyrio coronatur post annos
vIII. 4 Hic fecit ird.inationes IIII per

,tll"e$it$b
rit
krSiana koji su se s manjim ili veiim intenzitetom provodili po carskim dekretima. One,
naime, ne svjedodesamo o okrutnosti i netoleranciji nekih rimskih vlasti nego i o rastuioj
brojnosti kr5iana koja je toliko zabrinjavala pojedine vladare da su, u jednom trenutku,
i kr5ianstvo i kr5iane pokuSali iskorijeniti iz rimskog druStva. Tako je i na hrvatskim
prostorima ubijeno viSe krSiana. ZablljeLeno je (Liber Pontificalis 74, Iohannes II) da
je papalvan IV., Dalmatinac, tjelesne ostatke ubijenih zaprogona, a poslije Stovanih kao
mudenika, dao prenijeti u Rim.
\
Na temelju analize mnogobrojnih sitnih pokretnih predmeta - na kojima se t\oze
iSditati kr3ianska kriptosimbolika - pretpostavlja se da je i prije, a najkasnije za Dio-
klecijanovih progona,pripadnika kriianske vjere bilo kako u juZnim tako i u sjevern\m
hrvatskim krajevima.a6U to vrijeme kriiani su vei imali svoje predvodnike, sastajali
su se i celebrirali euharistiiu.

lll.4"Hijerarhija
\ f.i su najranije krSianske zajednicebile dvrsto organizirane unutar sebe,kao 5to su
V i izmedu razliditih zajednicapostojali kontakti, 5to je bilo mogude ostvariti samo
djelovanjem crkvenih sluZbenika. Kleridka se hijerarhija razvijalaPostupno, a dini se da
je ve6 u vrijeme kada je IgnacijeAntiohijski (eph.2,2) pisao svojeposlanice(108. - 117.
g.) na delu pojedine mjesneCrkve bio biskup. U 3. st. kr5ianske su sluZbebile uglavnom
hijerarhijski strukturirane, pri demu su biskupu pomagali prezbiteri i dakoni.aTUz ove
sluZbe,postojale su i mnoge druge duinosti koje su obavljali pripadnici Crkve niZega
hijerarhijskogrunga.

Iz spisa znanog kao Klementova poslanica Korinianima (1 Clem 44, 2 - 5), koji je u
ime rimske zajednicesastaviotamoinji biskup i apostolski otac I(lement Rimski, dje-
lomice su nam poznati i problemi koji su mudili tada3nji kler. Iz njega tako moZemo
iSditati i podatak da je rimska zajednica relativno rano uzimala sebi za pravo dijeliti
upute i savjete, pa se tako vei potkraj 1. st. upleie, primjerice, u raspravu o duljini
trajanj a prezbiterskog mandata.a8

mens. Decemb, presbiteros XXV diaconos vIII ; episcoposper diuersa loca v. [Qui post annos xI, cum
Gauiniofratre suo, propterfiliam Gauini presbiteri, nomine Susanna, martyrio coronatur,l Qui uero se-
pultus est in cymiterio Calisti, uia Appia, X kal. Mai. Et cessauit episcopatus dies XL(LP29). http://www.
thelatinlibrary.com/liberpontificalisl.html
F. Bulii je uvierljivo objasnio neke kronolobke nejasnoie iz ovoga teksta u radu Sveti Kajo papa i konfesor
(Bulii 1984., 393. - 402.).
-
vidi npr. Buljevii - Ivievii - MardeSii - vi5in Ljubii 1994.,2I3. - 296.;Migotti 1994.,41. 67.;Gluide-
-
vit 1997.,243. 274.;Uiti(. 1999' 65. 67. -
47 Pretpostavlja se da je vei potkraj 3. st. gotovo svaki veii grad antidkoga svijeta imao svojeg biskupa, a za
vladavine |ustinijana (Cod.Ius. 1, 3, 35) to je postalo pravilo (usp. Chadwick 1972.,46. - 55.).
48 I(lein 1993./1994.,463.- 464.

34 tr:J}
 AK]
rl\

Euzebijeiz Cezarejeu svojojje Crkvenojpovijesti ( HE 6, 43, 11)zabiljei,iovainu prepi-

sku koju je sredinom3. st. rimski biskup I(ornelijevodio s kolegomFabijem,biskupom
Antiohije. Iz tog se dopisivanja,naime,vidi da je u to vrijemeu Rimu djelovaojedan
biskup,ietrdeset Sestprezbitera,sedamdakona,sedampoddakona,ietrdeset dva
akolita,pedesetdva egzorcista,da su imali i ditadei vratarete tisuiu petstoudovicai
siromahazakojesu sebrinuli.n'Iako o nekim sluZbamane znamoprevi5e,jasnoje da
su u to vrijeme crkvenezajednicevodili biskupi,a pomagaliim, kakoje spomenuto,
prezbiterii dakoni.Oni su bili clerusmaior i o njihovu se uzdrZavanjuvei u prvim
stoljeiima brinula samakriianska zajednicasvojimprilozima.
Potkraj2. i poietkom 3. st. kodificiranasu pravaklera nauzdrtavanjepa secrkvene
sluZbepolakoi profesionaliziraju.NajviSepodatakao podetcimaprofesionalizacije
klera (biskupa)jedne sirijskeopiine moZese naii u rukopisu iz3. st.nazvanomSl-
rijske didaskalije,so
I(adaje rijed o crkvenoj hijerarhiji, intrigantno je pitanje pape,i to kako zbog geneze
te sluZbekojaje izravnovezanaza Isusovizbor apostolaPetratako i zbogsameduZ-
nosti vrhovnog sveienikakao hijerarhijski najviSe,najvai,nijei najutjecajnijeduZnosti
u Crkvi. Na natpisu rimskog dakonaSeverapronadenomu I(alistovoj katakombi,uz
ime rimskogbiskupaMarcelina(u sluZbiod296. do 304.),spominjesenaslovpapa.tt
Medutim, Siricijeje bio prvi rimski biskupkoji je, kakosezasaddini, i sluZbenonosio
naslovpape.5'Njegovje pontifikat trajaopetnaestgodina,od 384.do 399.Zakonski
je papinstvopotpuno reguliranoza pontifikataGrgura I. (590.- 604.).
I(ako su se ovi ljudi u najranijevrijemekr3ianstvabirali u crkvenesluZbe,koliko su
one trajalei koliki su udjelu njima imale Zene,nije joi potpuno razjainjeno.s3

Tako, na primjer, iz Salone potjede dak pet natpisa na kojima se spominju ostijariji (vratari) koji su bili u
sluibi rane salonitanske Crkve.
O Sirijskim didaskalijama kao i o profesionalizaciji klera i ranim crkvenim sluZbama vidi npr. Sch<illgen
1998.
Na podetku natpisa stoji da je dakon Sever naiinio dvostruki kubikul s arkosolijem i svjetlarnikom po
Zelji pape Marcelina: Cubiculum duplen cum arcisoliis et luminare iussu p(a)p(ae) sui Marcellini diaco-
nus iste Severusfecit.Yidi: Leder 1905., 292. - 293.
52 Denzler 7997.,9.- 27.
53 Oslanjajuii se na Hipolitove zapise (Traditio apostolica), pokulalo se rekonstruirati vrh crkvene hijerar-
hije iz polovice 3. st. Tako ditamo da je prvi pomoinik biskupa u dijem biranju svi sudjeluju, bio prezbiter.
On postaje crkveni sluibenik nakon rukopolaganja biskupa i drugih prezbitera. Dakon prima rukopo-
laganje samo od biskupa, pri demu on nije u statusu sveienika, nego je samo crkveni sluZbenik. No dini
se da tom Hipolitovu tekstu istraZivadidanas ne vjeruju kao nekoi. Vidi: Baldovin 2OO3.,520.- 542.

35
 i i o g a i n l a j u d a n a s . " t T : r l < o c t e xr ,i l o s u c c j r - ' c i ; sr u n e i < eo c Jt r i t u l r k o j e : ; n i e r r e n o s i X r p: o -
t l e c a i e i o c Xc t t i i r - r o s t ki o j e s u i - i [ . r l i v i o b r r a i i l ] i n j i h o v r i n l r i l v i " l l I s y a k o n r s h i c : i - r j un,l
t t o c i r . t t c l jicz Z i v o t a r a n e : f . r J < r , eo s t a j e 1 ; r ' e c t l l c t o m r i i l l j n l e g l l t i n i j r . r l r r l l , r l r ) n r . . -lll i { i
r t " h c o i t l i i < ezt n : r n o s t i , l < i i k o z i r o g i < o n : i i n i i r u v i c l r l u t a . js c u n r c l r t l t o l i i e s t r t r t l i o i z i t l r c ,
n t c ! 1 ( ) \ '<e i r r n a i n j ei r l c L u a i r - r o srt-irn e l < i n rl < r i r : a r r s i i i n l( l r i i v i l n r r l .

,o*c .$
rdRlS"i I
r i]irrl|!1" ! l|
" ie :t,t u
t r.fr#, r
'!r---f

e4,tffi
t

FRAGMENT MOZAIKA S MEDAL}ONOM NA I(OJE]VI/I,

PItII(AZANA SV TEKLA, EUFRAZIJEVA BAZILIKA, PORE.

62 lako je, tr:tprirtriet, tr liapclitt clll'i j c r i r r n n r o z t r i l i i z 9 . s l . n e rl i o j e n r j e p r i

s r ' . P l - . r i \ s c c l cn l l i n r u s t r c L i r , r r n
i..iz Teodore inatpisEplscopn l lrt:odott. Nrje pritou siqnrno jr. li Teoc|rrl nosill tu tittrlrr jer jt: uistirtr-r
< l j e l o v a l a I < a ot ' p l s c o l t t r i l i j e t o p o i a s n a i i t u l a k o j u j e n o s i l i r l i i r o r r r r r j l i ap : . p c s r . .P a s l i e i e L

l8
 \ ll.,
'\xf)

lll.6.Liturgijai crkvena
arhitektura
jezik ranokr5ianske zajednicejest aramejski, stari semitski jezik blizak he-
\Jajraniji
I \ brejskom. A nakon Stoje nova religija preSlagranice Palestine,aramejski se kao jezik
liturgije kratko zadrLao,a onda ga je vrlo brzo zamljenio grdki.63Grdkim su se jezikom
koristili i u sjevernoj Africi, ali i na zapadu Rimskog Carstva, prije svegau Rimu, kao i
drugim veiim, multinacionalnim urbanim sredi5tima. Kako se sada tini, s grdkog jezika
u liturgiji na latinski se prebloza pontifikata pape Damaza (366. - 384.).Buduii da je taj
papa sv. |eronimu u zadaiu dao prevesti Bibliju na latinski jezik (Vulgafa), moglo bi se
zakljuditi da je taj prijevod olak3ao vjernicima prelazak s grdkoga na latinski.6aIpak, dini
se da se taj prelazak nije dogodio odjednom, nego postupno te da je priprema za nj trajala
neko vrijeme. Posebni komentar I

Saznanja o korijenima i razvoju kriianske liturgije do 5. st. jo3 su vrlo skromna. Za-
hvaljujuii obavijestima iz Novog zavjeta (Mt 26, 20 - 29; Mk 14. 17 - 25; Lk 22, i4 -
20; 1 IQr 11, 23 - 26), ipak su nam poznate neke iinjenice o najranijem kr5ianskom
obavljanju sluZbe Boi:je. Buduii da su prvi kriiani bili Zidovi, njima su i Hram i si-
nagogajoi bili mjesta Stovanja,odnosno okupljanja, a koristili su se i Zidovskim I(nji-
gama proroka u liturgiji dok se nije oblikovao kanon Novog zav)eta.6s Do danas se u
kr5ianskom bogosluiju zadri,alo ditanje Novog zavjeta (pa potom i njegovo tumaienje
putem nagovora ili propovijedi).* U najranije vrijeme kriiani su prakticirali i agape,
zajednidko blagovanje. To je vedera kriianske ljubavi kojom se podsjeia na Isusove
rijeti izredene tijekom Posljednjevedere,a koje su i danas esencijalni dio kr3ianskog
bogosluija. Rani su krliani u svojim podetcima, zbog nedostatka ivrstih pravila, ra-
zvili opseZanliturgijski postupak i bili pritom spontani i originalni, kako naglaiava A.
Fiirst.67Vitalnost, kreativnost i raznolikost - tim pojmovima spomenuti autor opisuje
situaciju u kojoj je gotovo svaka kriianska zajednica izvodila obrede po svojem naho-
denju.68O vrsti i naiinu muziciranja i pjevanja u prvim stoljeiima kriianstva malo se

o.l Lafferty 2O03.,27.- 62.

64 I(lauser 1974.,1,84.- 794.
65 eini se da ritualni obredi koji su se odriavali u iidovskom Hramu nisu ostavili tragove u kr5ianskoj li-
turgiji. rM. D. Maxwell misli da je razlog tome 3to Zidovi iz dijaspore, koji su prihvatili kr3ianstvo, nikad
i nisu bili u Hramu, koji su Rimljani ionako bili potpuno uni3tili u drugoj polovici 1. st. Vidi: Maxwell
1963.,' 2.
66 O lektorima u ranokrSianskoj crkvi vidi: Shiell 2004.
o/ Fiirst 2008. 9; Salzmann (1994.,461.)je istraZivaojesu li rani kriiani odrZavali Boije siuZbetijekom tjed-
na (bez slavljenjaeuharistije). Ustanovio je da za neke sredine (Rim, I(artaga i Cezareja)vei poietkom
3. st. postoje naznake da su se jutarnie mise odrZavaletijekom tjedna.
KrSiani su neka od svojih pravila naslijedili iz drugih religija. To se ponajprije odnosi na neradni dan,
odnosno nedjelju, koji je odreden samo za Boga. Zidovi sliian dan imaju u subotu. |ednako je tako i kad
je rijed o postu: kriiani su ga se drlali srijedom i petkom, Zidovi ponedjeljkom i detvrtkom. Askeza je
tii b,....--*

zna, ali je izvjesno da su se kriiani u liturgiji koristili i glazbom.6ePlinije Mladi (ep.

10,96, Z) u svojem, vet spomenutom pismu iz Bitinije, opisujuii svoju zabrinutost
zbog sve veieg broja kriiana, napisao je caru Trajanu i nekoliko rijeii o njihovu pje-
vanju: (...) carmenque Christo quasi deo dicere secum invicem (...).toI(akvu je ulogu
u liturgiji imalo pjevanje, moZe zgodno ilustrirati i jedna reienica svetog Augustina:
,,Tko pjevanjem slavi, on ne samo da pjeva nego i ljubi onoga komu pjeva." (Enarratio
in Psalmum 72,1: CCL 39, 986; PL 36, 914).

U sklopu liturgijskih obreda, odnosno slavljenja euharistije, s vremenom su se obli-

kovala sve ivriia pravila." Zahvaljujuti Aristidovim (Apologie 15, 10 i dalje) ilusti-
novim spisima (Apologie 13,I i dalje), smatra se da je slavljenje euharistije u samim
podetcima kriianstva bilo jednostavno i koncentrirano na izricanje zahvala Bogu.
U 4. st. kriianstvo je dobilo sasvim drugadiji status - postalo je jedina dopuitena i
drZavna religija - pa se, sukladno tom novom, povlaitenom poloZaju, promijenila i
sama liturgijska ceremonija.

Medutim, Iiturgijski su obredi, razvidno je, iziskivali i toj svrsi namijenjene prostore.
Abez obzira na njihovu veliiinu ili prostranost, ta su prva okupljali5ta morala pred-
vidjeti prostor za vjernike, kao i poseban prostor za sveienike, te stol za euharistiju.T2

U traganju za odgovorima o najranijoj kr3ianskoj liturgiji strudnjaci su se sve viSepo-

ieli sluZiti i podatcima ranokriianske arheologije koja istraZuje mnogobrojne ostatke
najranijih kriianskih crkava.'3l(ako se tini, unutar zidova najranijih kriianskih cr-
kava prostor se organizirao onako kako su to zahtijevali obredi zajednice za koju su
bile sagradene.Naime, onodobno nepostojanje propisane jedinstvene ranokriianske
liturgije uvjetovalo je raznolikost arhitektonskih rje3enja i koncepata unutar crkve.
Tako se u Rimu, na primjer, nakon gotovo dva stoljeia trai.enja, odgovarajuii pro-
stor za celebriranje euharistije materijalizirao u longitudinalnoj, peterobrodnoj La-
teranskoj bazilici, najstarijoj, zasad, poznatoj sagradenoj crkvi.TnNo, podetkom 4. st.
u Rimu su se takoder gradile i drugadije gradevine, kao ito su, primjerice, bazilike s
ophodom (njem. Umgang; eng. U-shaped; tal. circiforme), podizane na cemeterijima
izvan gradskih zidina.

- odricanje i patnja - bila poznata vei za Stovanjakulta Mitre, Atisa i Kibele. Cini se da i molitva - vrlo
vaZan element krBianskog obreda - svoje korijene ima u poganskimzazivimarazliditih boZanstava.
69 Hengel 2006., 205. - 256.
70 (...)da pjevaju zajedno pjesmu u iast Krista kao Boga (...).Vidi: G. Plinije Mladi, Pisma, preveo A. Vilhar,
Beograd, 1982.
7 l Ni u ranom srednjem vijeku nisu joi postojala potpuno dvrsta, definirana liturgijska pravila. U to je vri-
jeme svaki redovnidki red, kao i svakabiskupija, imao moguinost intervencije u kultne radnje. (I(lauser
1974.,r84. - r94.).
72 Nussbaum 1965.;Gamber 1976.;Heid2006.,347. - 404.
/ J I(rautheimer 1986.,39. - 92.; Brandenb,trg7995.,20. - 69.t Guidobaldi - Guidobaldi 20O2.;Liccardo
2005.; Duval 1999.,7.- 30.; Verstegen2OO9,(2OlO.),567.- 60O.;Brandt 2014.,2I. - 52.
74 I(rautheimer 1986.,47. - 48.; Brandenburs1995.,20. - 37.

40 k:jSb
 .:t

I t.
II

$*
^l l
,rt!
jt
!I*l
F
I
J
l
,"r:-*

ffi-ffi
h 4
_,i::-,,
\

ilt
it I
i
o d] l
+
s Ill I '+,,
+ --]
+
{l
^
+ +- -.17
*',1t-
. "./

.:" t:l

'
ty'

LATERANSI(A BAZILiKA, IZOMETRIJSI(A REI(ONSTRUKCIJA (PREMA BRANDENBURGU)

OSTATCI BAZILII(E S\1 AGNEZE S OPHODOM
l MAUZOLEI SV I(ONSTANCE, Rllvl
I
H
,ii&
/l\

Posebni komentar

I Ou je postojao problem s latinskim jezikom u sredinama u kojima se on nije govorio,

nalboqe svjedodi primjer iz 9. st. Tada su misionari Ciril i Metod u procesu kristijanizacije
Slavenapreveli i Bibliju i liturgijske tekstove na slavenskijezik. No, njihov din nije proiao
bez prosvjeda,prije svegaistodnofranadkeCrkve. Medutim, Cirila i Metoda podriao je
papa Ivan VIIL Taj se slutaj ipak nije proiirio pa je latinski, primjerice, u l(atolidkoj crkvi
ostao liturgijski jezik sve do 20 st. (Handbach der Liturgik 2003., 798. - 799.).
Borbu za staroslavenskijezik u bogosluiju vodio je i biskup Grgur, koji je stolovao u Ninu
od 900. da 929. g. U toj ga je borbi podriao tada$nji hrvatski kralj Tomislav, ali nisu ostali
dalmatinski biskupi, kao ni sluZbeniRim (Siiii 1916.,49.* 50.).

')n BRONeANI KIp GRGURANINSKoc, IVAN MrSrnovte, splrr

44 H:/F
 \ I],.
AX':
rl\

lll.7.RobovlasniStvo
i rana Crkva
poietci iranroj Crkve zbivali su seu sklopu RimskogaCarstva.Stogaje vaZnoznati struk-
I turu i narav rimskoga dru5tva kako bi se bolje razumio povijesni kontekst u kojemu je
Livjela rana Crkva. Rimski je drubweni sustav bio robovlasnidki i u njemu su robovi bili
na najnii,oj drudtvenoj ljestvici jer su, prema vladajuiem zakonu, imali samo duinosti, a
nikakvih prava." Iskori5tavanjerobovskeradne snagebilo je bezuvjetno, ogranidenojedino
njihovom smriu, jer su oni bili samo nedije dobro, roba koju se moglo i kupiti i prodati.'Z6
Povijesnavrela o njima izvjebiuju vrlo 5krto, kao Stoje takoder malo ili niSta napisano i o
djeci koju su radale robinje, a koje su automatski postajala vlasniStvo gospodara njihove
majke.77fednako tako ne raspolaZemodovoljno povijesnim podatcima o poslovima koje
su robovi obavljali pa moZemo samo pretpostavljati da su radili sve moguie poslove u
kuii, na imanjima ili u radionicama.U Digesti (7.8.12.6),medu ostalim, zabiljetenoje i
da se Zenskarobovska radna snaga mogla iznajmiti zaradove u gradevinarstvu, brodo-
gradili5tima, pri preradi vune i u tkaonicama. U razdoblju principata situacija s izvorima i
podatcima o robovima podelasepolako mijenjati nabolje.T8 U to vrijeme robovi, uglavnom
muSkarci, osim uobidajenih duZnosti koje su ovisile o njihovim vje5tinama te izobrazbi,
dobivaju i zahtjevnije poslove, pa se carski robovi tako angaZiraju i u nekim drZavnim
sluZbama,a broj se oslobodenih robova poveiava.Te Time se pojavila moguinost da se neki
od njih izdvoje izbezimene mase. Robovi, odnosno robinje, nisu bili sluibeno ukljudeni
u tradicionalni panteistidki religiozni Zivot Rima. A ako se u izvorima kadSto i pojave,
ondaje to u Stovanjunekih od istodnjadkih kultova koji su podeli prodirati u Rim u 3. st.
pr. Krista. U kasnijim razdobljima principata epigrafski spomenici svjedode,medutim, i
o razliditim kultnim djelatnostima oslobodenika.8o

Robovi su, dakle, u sluZbenom religioznom Zivotu imali onakav status kakav je odgo-
varao i njihovu dru5tvenom poloZaju: bili su prisutni, ali su pravno bili nepostojeii.

Westermann 1995.,163.- 173.;Hodkinson - Geary 2012.,2. - 12. U ovim se knjigama moie na6i vrlo
opseZna bibliografija o antidkom robovlasniitvu.
76 Sanader 1966.,77.- 84.
77 Th. Wiedemann je 1981. uknjizi Greek and Roman Slavery sabrao veiinu antidkih izvora o robovima
i ropstvu opienito. U rimskim jurididkim spisima pojavljuju se podatci o robovima samo u kontekstu
razliditih prava vlasnika nad njima. Vidi takoder: Gardner 1995.,212.- 216.
78 Wiedemann 1981.
79 |edan je od primjera sluZba nadglednika imanja koju je redovito obavljao rob (vilicus), desto zajedno sa
svojom Zivotnom drrLicom (vilica). Poslije su carski vilici dobili zaduienja i u drZavnim sluZbama. (Vidi:
Sanader 1996.,9 /. - rrr.t.
Sredinom 20. st. o antidkom su se ropstvu poiela provoditi intenzivniia istraiivanja, a naiizrazitiie u
Njemadkoj, unutar projekta Forschungenzur antiken Sklaverei (Mainz, Akademie fiir W'issenschaft
und Literatur), a poslije u Francuskoj,Engleskoji drugdje, usprkos skromnim povijesnim izvorima i joi
skromnijim arheoloikim podatcima.

45
Ovisno o specifidnim okolnostima, poneki se od njih iz posljednjih redova - u koje
su zakonski bili smjeiteni - mogao probiti u prve; ali se to nije dogadalo u javnim
sluZbama,pa ni u sluZbenom religioznom Zivotu, nego prije svegau poslovnom. Ipak,
kako je naglaieno, taj opii dojam komplicira dinjenica da su robovi u Carstvu ipak
sudjelovali u religijskoj praksi, ali u istodnjaikim kultovima (npr. u kultu lzide, I(ibe-
le i Bakha), koji su se, unatod razlititim zabranama, pro5irili i ukorijenili u rimskom
druitvu.sl Nije joi do kraja razjainjeno jesu li ti kultovi u Carstvu bili popularni zato
sto je ono od 3. st. pr. I(rista bilo preplavljeno istodnjacima, najvi3e robovima ilizbog
moguinosti da u kultovima sudjeluju Zene,neslobodni, pa dak i djeca.82

Rani su krSiani bili sastavni dio rimskoga druitva u kojem je robovlasniStvo neome-
tano funkcioniralo.tu I(akav je bio odnos kr5iana prema robovima i ropstvu, moZe
se i5ditati, medu ostalim, i u spisu Didache (4, 13-15): (...) ne nareduj u iestini svo-
me robu ili sluikinji koji se uzdaju u istoga Boga, da ne bi mol,da izgubili straha pred
Bogom koji je nad obojicom.I dalje: A vi, robovi, budite podloLni svoiim gospodari-
ma kao slici Boijoj, u suzdrlljivosti i strahu. Ove bi se rijeii lako mogle protumaditi i
druitvenim okolnostima u kojima kriianski nauk, premda uii jednakosti, milosrdu
i empatiji, jo! ne izraLavanikakvu namjeru ni sklonost ru6enju postojeieg socijalnog
sustava,dak ni negodovanje,vei taj sustavprihvaia onakvim kakav jest. U prilog tome
moZe govoriti i arheologija. Saduvanoje, naime, viSe bronianih ogrlica - koje su oko
vrata morali nositi robovi - s tekstovima od kojih su neki bili ukra3eni i kristogra-
mom.t'I(ristogram je urezan i uz tekst jedne brondane ogrlice iz Sardinije datirane
u 4., odnosno 5. st. (ili dak 6. st.), koja je bila oko vrata neimenovanog roba (robinje?)
arhidakona Feliksa.u'Zanimljiv je i nalaz s ranokriianskog cemeterija l(apljud u Sa-
loni gdje je u grobnoj amfori br. 36 pronaden kostur s okovima.s6Tim se podatcima
moZe,medutim, suprotstaviti ono pismo Plinija Mladeg (ep.10, 96, 8) caru Trajanu, u
kojem spominje dvije robinje koje je stavio na muke da bi izvukao korisne podatke o
kr5ianima, pri demu je zanimljivo da su njih dvije bile djelatne (Iat. ministrae) u nekoj
crkvenoj sluZbi.87Ova opaska plastidno prikazuje svu zamr5enost ondainje situacije:
podatci govore o tome da krSiani drZe robove i nemilosrdno ih okivaju ogrlicama s
ugraviranim poniZavajuiim tekstovima, a drugi pak podatci izvjeiiuju da su robinje
obavljale odredenu sluZbu u crkvi respektivne zajednice.

8 1 D o r n e r 1 9 8 1 . 7, 3 . - 9 5 .
82 Vermaseren 1981.
'Westermann
83 1955.,I49. - 159.;Bradley 1994., 149.- 151.;Glancy 2002., 181.- 192. s opseinom biblio-
grafijom.
8 4 D e R o s s i1 8 7 4 . .4 1 .- 6 7 . .t . I I .
8 5 s[ervussum] Felicis ar(ch)idiac(oni): tene me nefugiam. (fa sam rob arhidakona Feliksa.Nosi me da ne
pobjegnem).Vidi: Sotgiu 1973.- 7974.,688. - 697.,t. CXII; Reynolds 1976.,196.
8 6 Gerber 1917.,149.,sl. 148.
8 7 (...) zbog toga sam smatrao da je utoliko potrebnije da muienjem iznudim priznanje dviju djevojaka, koje
se zovu slulavke: pronaiao sam jedino da je to izopaieno i besmisleno praznovjerje (...).Vidi: G. Plinije
Mladi, Pisma, preveo A. Vilhar, Beograd, 1982.
 . rFi i
.!j

ZELIEZNIROITOVSKI
OI(OV1S I(API,IUEA,SAI,ONA;AIlHEOI.,OSKI
MUZHJU SPI,ITU

.,jr
 r I rr

:fl'

se kronografija nije saiuvala, a danas je poznata samo iz djela drugih pisaca koji su se
njome koristili, prije svega izEuzebijeve l(ronike.

I(ako je s vremenom broj kriiana sve vi3e rastao, tako je u Sirim krugovima rasla i
potreba da se o nekim akterima njihove vjere sazna vi3e nego 3to je to bilo moguie
doznati iz Svetog pisma. Iz takvih potreba Sirokih krSianskih slojeva nastala je apo-
krifna kr5ianska literatura. U 2. st. vei su postojala mnogobrojna djela koja su, opo-
naiajuii formu kanonskih spisa, pripovijedala i biblijske, ali i one sadriaje koji nisu
zabiljei.eniu Bibliji. Najpopularnija su djela tako bila ona koja, uz odredene dogadaje
iz Starog i Novog zavjeta,pripovijedaju i o Zivotima apostola i drugih svetaca.Pisale
su se usto i apokrifne apokalipse kao i apostolske poslanice. Crkveni su vode zabra-
njivali Sirenje i iitanje apokrifa jer su se, osim ortodoksnih i onih bliskih crkvenom
utenju, pisali i heretidki, uglavnom gnostidki apokrifi. Medutim, unatot zabranama,
njihova je popularnost dak i u srednjem vijeku ostala relativno golema.e2

Osam spomenutih velikih teologa latinske i istodne Crkve (Atanazije,Baziliie Veliki,

Grgur Nazijanski, Ambrozije, feronim, Ivan l(rizostom, Augustin i papa Grgur Ve-
liki) koji su, uz Origena Aleksandrijskog, i najzasluZniji za ukupan razvoj kriianske
misli, imenovani su i crkvenim uiiteljima (Iat. doctores ecclesiae).Takvu titulu mogu
dodijeliti samo papa ili koncil, i to na temelju procjene da osoba koju su namjera-
vali imenovati crkvenim utiteljem ispunjava tri uvjeta, a oni se odnose na njezino
naudavanje,na svetost i.ivota i, konaino, na priznanje Crkve (lat. eminens doctrina,
insignis vitae sanctitas, ecclesiaedeclaratio). Ovoj su osmorici tijekom vremena pri-
druZeni i drugi iznimni i za Crkvu vaini uditelji, medu kojima su i ietiri uditeljice
(Iat. doctrices ecclesiae):Tereza iz Avile,I(atarina Sijenska, Tereza iz Lisieuxa i Hil-
degard iz Bingena.e3

92 Sagi-Bunii 1976.,185.- 202.;Pavit - Ten3ek 1993.,37.- 49

93 B e n e d i k t X V I . 2 0 1 4 .

-l.q
r'-,rl
-'--.-*____i,* 49
*fr,
/i\

Posebni komentar
Klement Rimski

I Najstariji spisjednog apostolskogoca napisanje u zadnjem desetljeiu 1' st., a potjede

iz pera sv. I{ementa. I(ako izvie!(uje lyonski biskup henej (Adv. haer' 3, & 3), I{lement
je susreoi slu3aoapostolete u u3ima joB imao njihove propovijedi i pred oiima njihovu
predaju (Clemens,qui et vidit ipsosApostolos,et contulit cum eis, ed cum ad huc inso-
nantem praedicationem Apostolos et traditionem ante ocwloshaberet.). Klement je, kako
kaZepredaja - nakon Petra,Lina i l(eta - bio detvrti rimski biskup koji je vei za Livota
uiivao velik ugled medu vjernicima (De vir. ill 15).Ipak,jedino djelo iije mu se autorswo
sa sigurno$iu moZe pripisati ostaje njegova poslanica l(orinianima, (IQementRimski,
Pismo l(orintanimat ptaveo M. Mandac, Split, 2007.; Klement Rimski, Pismo Korinta-
nima, preveoB. Iozi6,Apostolskioci II, Split, 2010.,str.41. - 100.).To je pismo, u kojem
I(ement, kao predstavnik Rimske crkve, daje upute Crkvi u l(orintu, vei u antici u2ivalo
velik ugled i bilo iesto prepisivano, zbogtega ga u svojem djelu o povijesti Crkve (HE 3,
16, 2) citfua iEuzebije iz Cezarejeiz 4. st. (usporedi: Sagi-Bunii 1976., 67. - 88'; Pavi6 -
Teniek1993., 15.-17.).

lgnaeije Antiohijski

Sveti Ignacije bio je od 70. do 107,g. biskup u Antiohiji, odakle su ga otpremili u Rim,
gdje je u amfiteatru umro muienitkom smriu. Pisaoje Zarka pisma crkvenim zajedni'
cama u vi$e gradova,u kojima ih upozoravana heretike, ali i spominje svoju ielju da se
nakon smrti konatno ujedini s lftistom (Hamman * Filrst, 2011', 17, - 22'). Saiuvano je
sedam njegovih pisama,od kojih je lest upuieno kriianskim opiinama, a jedno biskupu
Polikarpu iz Smirne (Ignacije Antiohijski, Pisma, preveo B. Iozii, Apostolski oci I, Split,
2010.,str.42, * 91.).U njegovoj sePoslaniciSmirnianima (8, 2),u kojoj opominje krBia-
ne da se tuvaju nevjernika, prvi put spominje paiam Katoliika crkva (Hilbner 2004" 38').

Polikarp iz Smirne
O Polikarpu izvjeiiuje kenej (Adv, haer, 3, 3, 4) da mu je uditelj bio sv. Ivan apostol koji
ga je i postavioza biskupau Smirni, gdjeje stekaovelik ugled.U Smirni je tijekom progo-
na kriiana sredinom 2. st.,ve( vrlo star,umro na lomadi mudeniikom smriu. Iako Irenej
pi3eda je Polikarpsastavioviie poslanicakriianskim zajednicamai pojedincima,jedini je
njegov rukopis koji se uspio saduvati do danainjih dana Poslanica Filipljanima, napisana
podetkom 2. st, (Polikarp, Poslanica Filipljanima, preveo B. Jozit, Apostolski oci I, Split,
2010.,str. 101.- 110.).Taj tekst, koji sejoi za PolikarpovaZivotajavno iitao i bio iznimno
cijenjen, donosi karakter kriianske vjere i poruku kr5ianske istine. U tekstu Martyriam S,
Polycarpi,nepoznatogautora iz sredine2. st., opisanoje njegovomudeniitvo i prenesena
molitva 3to ju je izgovorio neposrednoprije smrti, a koja se smatrajednom od najljepSih
toga doba (Polikarpovo muieniitvo, preveo B. Jozii, Apostolski oei I, Split, 201A.,str, 111,
- 126. Usporedi i Kozlowski, 2014.).

str*
Barnabino poslanica
Barnabina poslanica zbirka je tekstova od dvadeset jednog poglavlja s uputama, koja se
medu krifanima, iim je nastala,rado iitala. Nosi ime Pavlovasuradnika Barnabe premda
je nastala iz perajoi uvijek nepoznatog autora. Poslanicaje sastavljenau razdoblju od sre-
dine 1. do sredine 2. st., a postala je opiepoznata tek u 19. st. zahvaljujuii otkriiu jednog,
do tada nepoznatog, odlomka {Sagi-Bunii 1976., 129. - 139.;Pavii * Teniek 1993.,27.).
Podijeljena je u dvije tematske cjeline, u prvoj interpretira Stari zavjet, a u drugoj donosi
moralne poduke (Barnabina poslanica, preveo M. Mandac, Splh, 2A08.;Pseudo-Barna'
bina poslanica, prsveo B. Jozii, Apostolski oci II, Split, 2010., str. 105.* 145.).

Hermin Pastir

Rukopis je nastao u ranom 2. st. na podruiju srednje Italije (Rim?) iz pera autora koji sam
sebe naziya Herma. Taj gotovo apokaliptidni, na grikom jeziku sastavljen tekst, upozo-
rava i poziva na pokajanje i ljubav prema bliZnjemu. Djelo je nazvano po andelu kajanja
koji se pojavljuje u liku pastira. Iz samog se spisa o iivotu autora daje naslutiti nekoliko
iinjenica. Bio je oslobodenik jedne kriianke, bavio se razliiitim poslovima, a u vrijeme
nastanka teksta imao je odraslu djecu. Analiza Hermina jezika i ogranidena vjeBtina nje-
gova stila navela je istraZivade na zakljuiak da mu materinski jezik nije bio grdki, nego
da bi podrijetlom mogao biti s istoka Carstva, moida iak i iz fudeje. Iako se o dataciji
nastanka ovog rukopisa jo5 vode rasprave, istraiivati se ipak uglavnom slaiu, ponajviSe
zahvaljujuii Muratorijevu fragmentu, da je rijed o potetku 2. st, (Bock 1929., 17. - 26;
Young 1994.,237. - 255.).Muratorijev je fragment najstarija (oko 170. g.), djelomiino sa-
iuvana lista novozavjetnih rukopisa. Ime je dobio po Ludoviku Antoniju Muratoriju koji
ga je L740. otkrio u Ambrozijanskoj knjiZnici u Milanu i odmah objavio (vidi: Prideaux
Tregelles1868.).

Didache
Didache je skup uputa, odnosno katekizam, za pravilno djelovanje kritanske zajednice i
ispravno pona3anjevjernika, nastao do potetka 2. st. To znaii da taj tekst, zasad,sadriava
najstarije saduvanecrkvene upute. Ovaj je izvankanonski spis, nakon velike popularnosti
koju je uZivao u antici, bio zagubljen i zaboravljen sve do 1873. kada je pronaden u knjii-
nici samostana SvetogaGroba u Konstantinopolu (Didache, prijevod B. fozit, Apostolski
oci II, Split,2010., str.7. - 16.). Od tada traju raspraveo vremenu nastanka,o namjeni, ali
i o teologiji toga rukopisa. Didache se sastoji od tri dijela i zakljudka, odnosno od ukupno
iesnaest poglavlja. Medu ostalim, taj spis sadriava moralne vjerske upute katekumenima
kao i upute za postupak njihova kritenja. Zasad se smatra da je nastao na sirijskom po-
druiju, ali iz pera judeokr3ianina (Niederwimmer 1993.;Niederwimmer 1995., 15.- 21.).
P o s e b n ik o m e n t a r

*, i

I(ATEDRA SV. PF.T',ltA,l)lFrr.O Cj. L. BERNINIIA, IZNIEDU 1657.I 1666.Cj.;

S\T.A'fANAZUE PRII(AZAN JE DRUCJISLI.JE\1AIZ,\1I]DU AN4BROZI]A,
I\ANA I(RIZOS'T'OJ\IAZt,A'I'OUSTOG I AUGUSTINA, CItI(\TA S\i PF:'I'RA,\'A1-IKAN
 ^X
Atanazije
sveti Atanazije (296. ili 298. - 373.) djelovao je kao biskup u Aleksandriji, gradu koji je
slovio kao tradicionalno srediStehelenistitke duhovne kulture. A u kasnoj antici u njoj je
djelovala i Ziva kriianska zajednica, s mnogobrojnim misliocima i intelektualcima, ito je
bila dinjenica na kojoj je grad temeljio svoj ugled, kao vaino kriiansko srediSte.Podetkom
4. st., za progona kriiana, biskup Atanazije vi3e je puta bio protjeran iz Aleksandrije, ali
se u nju tvrdoglavo uvijek iznova vraiao. |ednako ustrajan bio je i u borbi protiv Arija
jednog od aleksandrijskihcrkvenih slui,benikakoji je ostao zapamien po svojem krivo-
vjerju o biti Kristove naravi.
Atanazije je bio i plodan pisac teolo5kih rasprava, za koje su ga inspirirali uglavnom pro-
blemi s arijanstvom, a autor je i nekoliko poslanica. u njegovoj najpoznatijoj raspravi o
utjelovljenju Rijeii, boianskoga Logosanalazi se, za kriiane, slavna reteni ca (s4, 1 1): Ri-
iei Boiia postala je iovjekom kako bismo mi postali Bog; uiinio se vidljivim u tijelu kako
bismo mi mogli poimiti nevidljivoga Oca, a on sam podnio je nasilje od strane tjudi kako
bismo mi ba&tinili neraspadljivost (Pavii - Teniek 1995.,IS9. - 164.; Tetz 1994.\.
oko 360. g. napisaoje i hagiografiju sv.Antuna Pusrinjaka(vita Antonii), kojega je bio
suvremenik (Sveti Atanazije, Zivot svetogAntuna Pustinjaka, preveo D, Damjanovit,
Zagreb, 1985.).

Bazilije Veliki
Sveti Bazilije Veliki (329. * 379.)bio je biskup CezarejeI(apadokijskei brat Grgura iz Nise.
Njih dvojica, zajedno s Grgurom Nazijanskim, iine grupu kasnoantiikih kapadokijskih
crkvenih otaca. Slovio je kao strastveni pobornik samostanskogLivotapa je zajedno s
obitelji i na vlastitom imanju osnovao samostan.u crkvenoj je povijesti upamten prije
svegakao autor mnogobrojnih tekstova, od kojih se vi3e njih saduvaloi danas su na cijeni
kao izvanredno vrijedni pastoralni, teoloiki i literarni prilozi kritanskom nauku. Bazilije
veliki nadahnuto objainjava neke temelje kriianske vjere, poput nauka o Duhu Svetom
(De spiritu Sancto, SC 17bis, 348).

Zanimljivo je njegovo videnje o tome kako bi trebao djelovati biskup : (..,) apostol i staiitelj
Kristou djelitelj otajstava BoZjih, glasnik kraljevstva, uzor i pravilo poboi,nosti, aii tijeta
Crkve,pastir lQistovih ovaca, sututan lijetnik, otac i dadilja, surad.nikBoi,ji, potjodjelac
Boiji' graditeljhrama Boijega (Maralia,80, tl - 20). (Llspored,i:Pavit - Teniek 199s.,
181.- 186.;BenediktXVL 2008., 79. - 88,).

Ambrozije
sveti Ambrozije,kojise rodio u Trieru (oko 340. g.),poznat je u patrologiji kao Ambrozije
Milanski. Razlogje tomu to 6to je u Milanu bio izabran za biskupa i tamo sluZbovaodo
svoje smrti 397. g.Tajje agilni crkveni otac ostao zapamien kao veliki borac za pravovjerni
crkveni nauk i kao protivnik upletanja dri.ave u crkvene poslove {Dassmann 2004.,4A5.
- 430.;Benedikt XVL 2008.,141. - 146.).IzvaLnogopusa prije svegamoralno poudnih
rasprava najslavnija reienica ovoga crkvenog oca.iest: Omnia nobis est Christus. (I{rist je
narna sve.) (De virginitate 16, 99).
 B A Z I L I T E \ T E L I I ( I ,D E ' I ' A L I F R E S I ( E ,I ( A ' I ' E D R A I , A S V , S O F I I E , 1 I , S T . ,O H R I D

54
 ^V-
r1\

25. SVETIAMBROZIJE,DETALJMOZAII(A IZ CRKVESV AMBROZI]A U MILANU

 2r). sv. IERONTMKAO I(ARDTNAL,EL GRECO,PRrIE1600.,
NACIONALNA GALERIJA,LONDON

56 tr:3*
 . l-: r
.**..-<:,)!,::
./ l\.
"t'

27.cRr(vAsv )ERONrMA,
n

leronim
S prostora koji su Rimljani najprije nazivaliIlirikom, pa Dalmacijom i Panonijom,potjede
vi5e careva,dok je, s druge strane,to podrudje u antitko vrijeme iznjedrilo sarnojednog
jedinog pisca,Sofronija Euzebi.ia]eronima (Stridon, 347. (?) * Betlehem, 419.1420.). Bio
je neumomi kriianski pisac koji je ve( za iivota stekao veliko poitovanje, 5to se zadr-
ialo do danainjih dana. O tome svjedodinjegovo dvrsto mjesto medu crkvenim ocima.
Izvanrednoje poznavaonekoliko jezika, iime se vjeito koristio u prevodenju,npr. Biblije
(Vulgata), neumorno je pisao pisma (Epistolae),kao ito je i nadahnuto komentirao ra-
nokr$ianske tekstove, osobito Sveto pismo (Izabrane poslanice sv./eronima I i II, preveo
L Markovii, Zagreb, 19A8.,;M. Hale Williams, The Monk qnd the Book: lerome and the
Making af Christion Scholarship, Chicaga, 2006.). Da ti komentari svetih tekstova ima-
ju i danas snagu u l(atoliikoj crkvi, svjedodi podatak da se njegova slavna retenica: 7/<o
ne poznaje Svetopismo ne poznaje Iswsa, citira u Dei Verbum (br. 25), u ltonstitucijama
Drugog vatikanskogkoncila {BenediktXVI.2AA8., 159.).
jeronim je bio rodom iz Dalmacije, o iemu govori i sam. Ifujigu De Viris lllwstribus u kojoj
je opisao djelovanjeviie od stotinu ranokriianskih mislilaca zavriava poglavljem o sebi

57
.rVrr
/lo

29. rvANr(RrzosToM,DETALIMOZATT(A,AIA SOFrlA,

SIEVERNITIMPAN,10,ST.,ISTANBUL

58 H.}
 \ IJl
Axfi
/i\

(CXXX\4. To poglavlje podinje ovako: Hieronymus patre Eusebio natus, oppido Stridonis,
quad a Gothis everEum,Dalmatae quandam Pannaniaeque confiniumfuit (...). (leronim,
roden ad. oca Euzebiia a gradu Stridonu, ita su ga poruiili Goti, a nekada je bio granica
Dalmacije i Panoniie...), QtreveaM. Sui6, Hieronim Stridonjanin - gradanin Tarsatike,
Odabrani radovi iz stare hrvatske povijesti, Zagreb, 1996.,str. 756.), Da je |eronim bio iz
Dalmacije, zabrlieLioje i njegov suvremenik Paladije Galat: (...) nekakvi leronim iz DaI-
maciie.$bid., 761.)
O ubikaciji rodnoga mu grada Stridona uvelike se raspravljalo, ali na Zalost ni danas ne
znamo gdje se zapravo nalazio taj oppidum. Potraga zanjim, koja je bila viie kabinetska
nego terenska, podela je davno, a traje i danas (Buli6 1984., 87. - 198.).Ovom prilikom
valja, medutim, podsjetiti na rijedi samoga |eronima kad na jednom mjestu, u kontekstu
Svetog pisma, kaie: (...) i poredak rijei,i je tajna (Ep.57, 5), kako bi se naglasila iinjenica
da ie, pi3udi o sebi u spomenutoj knjizi De Viris lllustribus, rekao samo ono 5to je i koliko
ielio reci. Da je ielio da se o njemu viSezna, to bi vjerojatno bio i napisao; ako ne na tom
mjestu, onda zacijelo u nekom od mnogih pisama.

Sv. |eronim jo3 uiiva veliku popularnost medu kriianima, i to ne samo medu prevodi-
teljima, uienicima i uditeljima, znanstvenim udruienjima i teoloikim fakultetima, iiji je
zaititnik, nego i medu stanovnicima vi3e gradova i pokrajina, navlastito medu stanov-
ni5tvom Dalmacije, koje je patron. A ona i danas rado citirana retenica: (...)parce mihi,
Domine, quia Dalmata sum, premda nema dokaza da potjete iz njegova pera, dodatno
wjedodi o povezanosti Dalmatinaca s tim velikim kriianskim uditeljem. Davne 1566. u
Rimu je osnovan i hrvatski zavod koji nosi ime sv. |eronima, unutar kojeg je sagradenai
njemu posveCenacrkva.

lvan Krizostom
sveti Ivan Krizostom rodio se 349. g. u Antiohiji (ad orontem), gdje je poieo djelovati
kao sveienik, a sluZbu biskupa u Konstantinopolu preuzeo je 397. g. Od samog podetka
svojega pastoralnog rada isticao se velikom govornidkom vjeitinom, koja mu je priskr-
bila nadimak Zlatousti. Satuvan je velik broj njegovih propovijedi (sedamsto) te dvjesto
detrdesetjedno pismo kojima se profilirao kao vrhunski pastoralni teolog. Vodio je brigu
o zajednici, obitelii i pojedincima te predlagao modele pravednijeg iivota na temeljima
Novoga zavieta. U jednoj od svojih propovijedi, u kojoj je tumatio poslanicu EfeZanima
(20, 6) izrekao je slavnu rnisao:ledna je obitelj jedna mala crkva.Relativno se desto citira
i njegova misao iz jedne druge propovijedi (9, 2) o tome kako bi trebao izgledati dovjekov
socijalni Livot: Ne zanimajmo sesamo za sebe!Kao konstantinopolskom biskupu nije mu
uvijek bilo jednostavno pomiriti svoju duinost s dvorskim obidajima, zbog degaje bio pod
udarom kritike vlasti, osobito zato 5to se nije libio kritizirati i caricu Eudoksiju i njezine
dvorske dame. Na koncu je bio protjeran jednom, pa drugi put, iak u Armeniju, u Kukusus,
odakle su ga opet protjerali, pa je tijekom tog posljednjeg izgnanstva i umro (Iktly 199s.).

<f--:*
--=-€
l:ii
Augustin

Sveti je Augustin ako ne najpopularniji, a

onda zacijelonajpoznatiji i najutjecajniji cr-
kveni otac. Recepcilanjegovih mnogobrojnih,
do danasuglavnom saduvanih,djelavei je za
njegovaiivota bila golema,a utjecaj njegove
filozofije i teologije bio je iznimno snaian i
nadilazio je okvire kriianskih zajednica. O
njegovu se djelu, iivotu i utjecaju i dalje pi5u
i vode mnoge rasprave (usporedi npr. Poll-
mann 2012.).O Augustinu se relativno mno-
go toga zna zahvaljujuii tome 3to se, medu
mnogobrojnim saduvanimradovima,nalazii
autobiografskodjelo od dvadesetdetiri spisa
(vidi: Sv.Aurelije Augustin, Ispovijesti,preveo
S. Hosu, Zagreb, 1973.). Rodio se 354. g. u
sjevernojAfrici u gradu Thagasti,u kojem je
podeoSkolovanje.U l(artagi je stndirao reto-
riku i stupio u izvanbrainu zajednicu sa ie-
nom koja mu je rodila sina. Neko je vrijeme
bio pod utjecajern manihejskog nauka. I(ao
retor djelovaoje u rodnom gradu i u l(artagi, *-, PORTRETSV AUGUSTINA,
,q
(PREMAlfi. WALLACE)
a poslijei u Milanu, na dvoru tadainjegacara
ValentiniianaII.
U Milanu je, s trideset dvije godine, doiivio preobraienje koje je opisao u svojim lspo-
vijestima (Conf. VIil 12, 29).Tada je podeo njegov put kriianskog biskupa i mislioca. U
sjevernoafridkomgradu Hippo Regiusudjelovao je kao biskup do kraja iivota (430. g.),
doiivjevii i provalu Vandalau grad (vidi inpr.: Egger1904.),Augustin je napisaovelik broj
teoloikih i filozofskih raspravakoje su irnale jedinstven odjek medu kriianima tijekom
sljedeiih stoljeia. Uz Ispovijestl,najpoznatijemu je djelc:De civitate Dei (O driavi Bot-
loj I - III preveo T. Ladan, Zagreb, 1985.- 1996.).Na ovom povijesnom, filozofskom i
teoloikom djelu, koje se sastojiod dvadesetdvije knjige, radio je viSeod desetljeia.Prvih
deset knjiga (L - X.) sadriavaju kriianske apologije, a sljedeiih dvanaest(XI. - XXII.)
povijesno-filozofskisu prikazi razvojakriianstva. Augustin je briZno skrbio o svojim dje-
lima, vjerojatno svjestansvojeuloge,pa je u nasljedeostavioi njihov, brojkama oznaieni,
popis (1030).U svojim Retractationes(II, 6) napominje, medu ostalim, i da se njegovoj
subraii svidaju Ispovijesti (koje su diljem kr5ianskog svijeta joi za njegova iivota bile
vrlo ditane),uz opasku da je i sam jedan on onih kojima se svidaju.Saduvanasu i brojna
Augustinovapisma (tristo), medu kojima se osobito istidu ona koja je punih dvadesetpet
godina izmjenjivao s ]eronimom (Fiirst 1999.\ Do naiih su sevremena saiuvale i njegove
propovijedi (iest stotina na broju), no s obzirom na to da su 2008,u SveutiliSnojknjiinici
u Erfurtu pronadenenjegovedo tada nepoznatepropovijedi, pretpostavljase da ih je bilo
ivl(e (Schiller- Weber- Weidmann 20A8.,227. - 284.).Pri kraju Zivota prijateljevaoje
s biskupom Posidijem,koji je i autor Augustinove biografije (Vita Augustini). {Benedikt
xvl" 2008, 193.- 227.\

60 *--Tn
U
 Posebni
komentar
lustin
I Crkveni utitelj fustin rodio se oko 100.g. u Sekemu,u Samariji,i slovi kao najvainiji
apologet u 2. st. Satuvala su nam se tri njegova djela, dvije,4p ologije itekst Dijalog s Tri-
fonom.lednu je Apologiju uputio rimskom caru Antoninu Piju, njegovim sinovima i rim-
skom Senatu,a drugu rimskom Senatu.U svoiim je djelima poku$aoobjasniti kriianski
nauk na nadin primjeren onda5njojparadigmi videnja svijeta. v nilotogu s Trifonom, meda
ostalim, ispripovjedio je kako se obratio i postao kr3ianinom, pri temu se koristio, kako
i sam naslov kaie, formom razgovorasa starim Zidovom Trifonom koji se vodio u Efe-
zu.Ta) znameniti razgovor(Dial.7,3) zavrSavastardevimsavjetom:(...) i moli ponajprije
da ti se otvore vrata svjetla, jer nitko ne moi,e vidjeti i shvatiti, ako mu Bog i njegovloist
ne dozvole da razumije. (Sagi-Buni6 i976., 220. - 278.; Benedikt XVL 200g., tg. - 2il.

30. I 30. A RANOKRSCANSKA BAZrr"rKA,

TZV VELIKA,HIPPOREGIUS,ALZIR

lrenej Lgonski
Apologet i crkveni uditelj Irenej rodio se polovicom 2. st. u Maloj Aziji, a djelovao je
kao biskup u Galiji, gdje je umro 202.1203.godine. Njegovo je najpoznatije djelo, jed-
no od dva koja su nam saduvana,Protiv herezq (Adversushaereses).Sastoji se od pet
knjiga i do nas je doilo u razliiitim prijevodima (aramejski,sirijski i latinski). Drugi se
Irenejov spis Za dokaz apostolskog navjeitaja (Demonstratio praedicationis apostoli-
cae) smatra najstarijim katekizmom kritanskog utenja. on je uditelj koji je temeljio
svoj nauk i na starom i na Novome zavjetu (Sagi-Buni61976.,409. - 4zl.; pavit - Ten-
iek 1993.,93. - 97.\.

61
f;f: "*-*

lll.S.Najraniji raskoli
kr56anstva do prvih ekscesa, sektaitvai
NTij" pro5lomnogovremenaod utemeljenja
I \ hereza,pojavekoje s manjim ili veiim intenzitetomte uz duljeili kraie prekidetraju
do danas,gotovodvije tisuie godina nakon Isusovauskrsnuia.en Te su pojavezapravo
konstitutivni dio kr5ianskepovijesti.Tako sevei sredinom2. st. dogodio prvi crkveni
raskol.ttNaime,filozof Marcion,roden u Sinopejina Pontu,bio je 144.godineiskljuden
iz rimske crkvenezajednicezbogoblikovanjavlastitogsustavakr$ianskognatka (mar-
cionizam),kojeje bilo posvesuprotnotadabnjem sluZbenom kr5ianskomudenju.Njegov
teoloSkisustav,o kojem je pisaoi Tertulijan (Adv.Marc., I, 2), a koji je imao poklonike
daki u 5. st.,ukljudivaoje vi5epodrudja,u rasponuod kritike iidovskogaBogaiz Starog
zaietado sumnjeu Isusovomesijanstvo.e6
Da kriianstvo nije jednoumno i lako krodilo svojim putem prema svjetskojreligiji,
Zivosvjedodii djelovanjelyonskogbiskupalreneja,koji sesvojimslavnimspisompro-
tiv herezaistaknuou zauzimanjuza oitre postupkeprema onima koji ne misle kao
veiina, odnosnokoji odstupajuod sluZbeneinterpretacijeI(ristovanauka,ito setada
prije svegaodnosilona gnostikei montaniste.Posebnikomentar I
Podrijetlo gnostiikog naukajoBnije potpuno razjainjeno;svojvrhunac taj je nauk
doZivio sredinom 2. st,,a zamro je u 4. st. razjedinjenu mnogobrojnim sektama.
Gnosticizmuje svojstvenspecifiian nadintumatenjastvarnostii spoznajds pomoiu
kojih se mote zasluLitikraljevstvonebesko.Rijenje o dualistidkomnatinu shvaianja
stvarnosti:kraljevstvodobraili duhai kraljevstvozla ili materije."Nakon smrti duie
zasluZnihne mogu stiii u kraljevstvonebeskobezsvladavanja preprekaito ih tini se-
je
dam planetau kojima zlo.Ali, kaZu gnostici, poznavanjem pravih rijeti i odabirom
djelotvornihamuletamoie sedoprijeti do nebeskogkraljevstva.
Montanisti su sepojavili sredinom2. st. u Frigiji u Maloi Aziii, a nazvanisu po Monta-
nu, koji je kao predvodnikdjelovaozajednos dvijeproroiice.Svetroje tvrdili su da su
primili objavuDuha Svetoga.Zagovaralisu askezui traZili od svojihsljedbenikada tako
Zivedo Gospodinovapovratka,koji ie slijediti nakon nekevelikesvjetskekatastrofe.
Zanimljivoje da se montanistima2OT.godinepridruZio i kriianski pisacTertulijan

94 I(ako je i zahvaljujuii demu kriianstvo preZivjelo sve razmirice i raskole, nadahnuto je pisao, medu osta-
- 50.).
lima, i slavni teolog, francuski isusovacHenri de Lubac (1999.,'?15.
95 Hultgren - Haggmark, 1996.,103. - 111.
96 Norelli 2002., 113. - 130.; Gager 1972.,53 - 59.
97 To je u suprotnosti s vjerom krSiana, ali i vjerom muslimana i iidova, dakle i drugih dviju velikih abra-
hamskih religija koje vjeruju da sve potjede od jednog Stvoritelja. Osim toga, gnostici zagovaraju medi-
taciju, povlaienje u sebe,kao brigu za vlastiti spasiz ovog svijeta. Nasuprot tomu, kriiani bi trebali biti
posveieni ljubavi prema bliZnjemu i brizi za svoju okolinu (Vinzent 1996.,177.- I87.).

62 H1}
 .4 : ,.,.
,,i::

I(arta5ki koji je, nakon 3to se 197.preobratio na kriianstvo, vjeito pobijao pogane i
heretike, kao Bto je poslije kao montanist fednako Zustro kritizirao kr5ianski nauk.tt

Potkraj 2. i u prvoj polovici 3. st. u tom je smislu aktivan bio i Sirijac Bardesan izEde-
se. I on je, naime, zagovaraojednu vrstu gnostiikog nauka, a njegovo djelo lQjiga o
zakonima zemalja (Liber legum regionum) jedino je koje se saduvalo.U njemu govori
o pravu dovjeka na slobodnu volju, a slijedom toga, i o odgovornosti pojedinca zavla-
stite postupke. Bardesanje svoje djelo napisao na ondainjem sirijskom jeziku, bliskom

98 eini se da su istraiivati otkrili ostatke montanistiikog naseljau mjestu Pepouzau Turskoj kao i monta-
nistiiki samostan u blizini Usake (Uqak) (Tabbernee, Lampe 2008.).

,,-**-,
,
':..-''-'...,1,
63
 srodniku aramejskog,koji je neito kasnije postao vrlo vaZnim jezikom u povijesti kr-
Sianstva jer su na njemu napisane relevantne kr5ianske rasprave u tom dijelu Carstva.ee

U kasnoj se antici stanoviti broj kriianskih vjernika priklonio i manihejcima, pri-

padnicima gnostidko-dualistitke sekte nazvane po Maniju, svojem osnivaiu, koji je
Zivio u 3. st. Njihov se, ni danas ne potpuno rasvijetljeni komplicirani nauk temeljio
na sukobu svjetla i tame te na potrazi za istinom. Nisu vjerovali u boZansku osobu
Isusa I(rista, bili su vegetarijanci i nisu odobravali Zenidbu. Sljedbenike su dijelili na
sluiaie i izabrane. Sluiadima je neko vrijeme pripadao i sv. Augustin koji je to raz-
doblje svojeg Zivota i opisao u Ispovijestima (IIL, 6. - 11.).r00

Sredinom 4. st. u sjevernoj se Africi javila sekta donatista, koji su ime dobili po kar-
talkom biskupu Donatu, a isticali su se strogo3iu. Smatrali su da bi crkvenu zajednicu
trebali voditi samo oni koji su se junadki ponijeli u vrijeme progona te koji rimskim
vojnicima nisu predali vjerske skripte. Svakoga pak koji je bez otpora predao svete
spise nazivali su izdajnikom (lat. traditor). Donatisti su bili neumoljivi, rigidni i ne-
posluini, toliko da se u spor 317.umije5ao i car l(onstantin. U poietku ih je nastojao
iskorijeniti istjerivanjem iz crkava, pa i uz pomoi vojske,ali kako to nije donijelo veiih
rezultata, pokuBaoje32I. situaciju rijeiiti i mirnim putem, no konflikti, prouzroteni
njihovim uienjem, trajali su i do 6. st.'0'

Godine 325. kriianski su se biskupi sastali u Niceji, u Bitiniji.'O'zGlavnu ulogu u sa-

zivanju tog skupa (koncila) imao je car l(onstantin.'03Bio je to velik svecrkveni (eku-
menski) kriianski skup na kojem se, prema vrijedeiim podatcima, okupilo viSe od
dvjesto biskupa. Na koncilu se raspravljalo o arijanskim sumnjama u jednakost Boga
Oca i Boga Sina, koje je svojim udenjem Sirio aleksandrijski prezbiter Arije (250. -
336.) zastupajuii miSljenje o nadmoii Boga Oca nad Bogom Sinom. Bit njegova ude-
nja sastojala se u tome da je samo Otac Bog, a Sin je, premda prvi kojeg je Bog Otac
stvorio, ipak samo druga osoba u odnosu na Oca. Samim time on nije vjedan jer je
postojalo vrijeme prije njega.A ako Sin nije vjedan, onda ne moie biti Bog. Duh Sveti,
koji je za kriiane istovjetan s Ocem i Sinom i dini Sveto Trojstvo, za Arija je imao tek
treierangiranu ulogu. Takav je nauk za kr3iane bio neprihvatljiv jer je negirao Sveto
Trojstvo, jedan od najvaZnijih kriianskih aksioma, odnosno nijekao je same temelje
vjere, pa je Arije 318. bio izop(.eniz Crkve i prognan u Ilirik. Medutim, on je, zahva-
ljujuii prije svegamoinim istomi5ljenicima kojima je na telu bio poznati uditelj Eu-
zebije iz Nikomedije, ipak uspio isforsirati teoloiki sukob.

99 Sagi-Bunii 7976.,378.-381.
100 Augustin 1973.,50. - 52.
101 Vdlter 2006.
102 Niceja (Nicaea)je grad smjeiten na obalama jezera Iznik u neposrednojblizini Mramornoga mora. Pod
imenom NirqLq osnovao ga je Lizimah 301. pr. I(rista, na mjestu nekadaSnjeggrada Antigoneje. Nakon
smrti NikomedaIY.T4. pr. I(rista taj je krai testamentom pripao Rimu te postao provincija Bitinija, od-
nosno od 64. pr. I(rista Bitinija i Pont.
1 0 3 U I r i c h 2 O O 4 .I,4 9 . - 7 6 6 .

64 >*.
 r,'I
;l .l'l i'
"
i. ."

o$

il

'
#
i': no,
."-.,*,;F
.r i
4'

FRAGMENTosoRsKoc cREDA,5.t6.sr., ARHEOLOSKAzBiRKA osoR

\ ti/
AXN
/t\

Na koncilu u Niceji biskupisu seuspjelidogovoritida arijanizamproglasekrivovjer-

jem. Tadaje predloZeni prihvaien tekst Vjerovanjaukojemje Bog Otac istovjetan
s BogomSinom.'on O sukobimaje podrobnopisaoAtanazije,aleksandrijskibiskup i
gorljivi protivnik arijanizma.rou lpak, koncil nije zasvagda bio rije5ioproblemarijana-
ca, pogotovozato Stosu se oni do sljedeiih koncila uspjelioporaviti.U prilog im je
i3lo i to 3toje car l(onstancijeII., jedan od trojice I(onstantinovihsinovai nasljedni-
ka, pokazivaoposebnusklonostnjihovu nauku. Razlognjegovojnaklonosti,tumaii
se,moglo je biti i to Stoje postojalamoguinost da seslijedomarijanskognaukacar
pozicioniraiznad Crkve.I(onstancijeII. je, medu ostalim,dao sazvatibiskupskusi-
nodu u Sirmiju,na kojojje dodu3eprotjeraosirmijskogbiskupai arijancaForina,ali
je prihvaieni prvi simbolvjerepod arijanskimutjecajem(Sinsenesmijeusporedivati
niti izjednaiivati s Ocem).'06 Problemarijanstvarjeiavaose i na koncilima 381.go-
dine u l(onstantinopolui Akvileji. Od togavremenasukobiunutar kriianske Crkve
polakojenjaju,ali arijanstvonastavljauspje3noLivjetimedu germanskimnarodima.
Tako su Ostrogoti, desetljeiimanakon 3to su se u Crkvi smirili sukobi, zatrajanja
svojevladavineu nekim dijelovimaZapadnogaCarstva,baremza pedesetakgodina,
bili oiivili arijanstvo.
U kasnojantici u Egiptu sepojavio monofizitizam.Pristale tog krivovjerja smatrali su
da u IsusuI(ristu nemaniteg ljudskog,da je on samoBog,a ne i dovjek,ito je bilo u
o5trojsuprotnostis krlianskim vjerovanjemo I(ristovojboZanskoji ljudskojnaravi.
Problemse pokuialo rijeiiti na detvrtom ekumenskomkoncilu u I(alcedonu457.9.,
koji je sazvaopapasv.LeonVeliki i koji sesmatranajvainijim saboromu dotadainjoj
povijesti Crkve prihvaianjem dogmatskedefinicije koja potvrdujejedinstvo l(ristovih
dviju naravi.I(alcedonskedefinicijenisu, medutim, bile jednoglasnoprihvaiene,pa
je slijedilokompliciranoi nemirno razdoblje,kojeje u Aleksandrijidovelodo nasiljai
do razdvajanjacrkava.Od crkavakoje tada nisu priznale l(alcedonskisaborodbijajuii
prihvatiti dvije l(ristove naravi, a koje postojei danas,najpoznatijaje I(optska,najza-
stupljenijau Egiptu.U l(alcedonuje doneseni zakljudakda ie seubuduie eventualni
crkvenisporovirjeSavatiu I(onstantinopolu,3toie bio ozbiljanudaracRimskojcrkvi
i njezinubiskupu,papi Leonu.U sukobimakoji su potom slijedili i trajali desetljeii-
ma papaFeliksIIL 484.g. ekskomuniciraoje i konstantinopolskogpatrijarhaAka-
cija (Acacios),kao i samogcara u l(onstantinopolu.Ovaj konflikt izmedu Zapadne
i Istoine crkve,koji sepokatkadnazivai Akacijeva3izma,trajaoje do 518.g. kadaje
car fustin I. ponovnouspiouspostavitijedinstvo.

104 Vjerovanjesejoiidanasizgovaratijekomkatolidkemise,apriznajugatridenominacijekriianskevjere:
I(atoliika crkva te pravoslavne i protestantske crkve. U Arheoloikoj zbirci Osor na otoku Cresu duvaju
se dva fragmenta kamene plodeiz5.16. st. na kojoj je bilo ispisano Vjerovanje (tzv. Osorski credo).Vidi:
sl.31.
105 http://www.documentacatholicaomnia.eu/04zlz_02950373__Athanasius__Apologia_Contra_Aria-
nos__EN.doc.html
106 Bdhm2011.,9.-17.

66 tr<}
Najveii razdor, medutim, dogodio se u 11. st. kada je doilo do razdvajanja Crkve na
Rimokatoliiku i Pravoslavnu.Spor je izbio zbog primata rimskog biskupa (pape)i nje-
gova statusavrhovnoga sveienika, iemu su se istodnjaci oitro protivili. Oni su, naime,
smatrali da hijerarhijski na samom vrhu treba biti sabor cijele Crkve. Zbog toga su
se 1054. g. papa i carigradski biskup medusobno ekskomunicirali, a te su medusobne
anateme tek u drugoj polovici 20. st. ukinuli papa PavaoVI. i pravoslavni carigradski
patrijarh Atenagora. Velika Sizmazbila se i u 16. st. na prostorima danainje Njemadke
kada je na idejama i udenjima njemadkogsveienika i profesora teologije na sveudiliStu
u W'ittenbergu Martina Luthera utemeljen protestantizam.'07

Posebni komentar

f L.lprersincu 19,15.godi:rc ie'danir:

a r . r | s k si , ' l t i riku ( i t r lr ' l l r ' F
S$ i l ' t i ul I ) l i r ; r l i
gradairag Hamnlacliiapr*na$:loslintlni
vlc lisine iednog nletra. \rl'c ir: raz,h:io i
u r t i r ' l l t u t t . t i l t r t\ . l r t ' , ' { 3 1 i } 1t p i r . 1 t t l n ( J { ; , t -
n i h u k o i u t e ! e n e k c o c ln i i i r r a z d i i e l i *
'fako jeclan
trroselu. ie dobio r rniesniudi-
lelj, koii je prr,i sirvatir.r ciabi rilec rnrrglir sr i_ + *

bili o sr:nzacionaliroln nalar.u.Spisisu sc K,.(1a( l'steAH NnN

prodalali na rarlii;itirn stlair;rffia,<'alq su Fr-
sc i Iumili lra dijeirx,t iqakobi sc viic z.a- ,l- no kft.P( ) *
r a c l i i oi.p a k ,s e d a r ng n c l i n ap o s i i j e ,1 9 5 2 .
u hoptskom su sr muzelrrti Kairu naili
$ o t o ro : , ,i , r l l r r r p l i t ' n; pi r s i .Z r i . r r r r ) lsrl' / i r
niihev sirtlri"ajdoz.nalatek nakon rito ie:
1 9 5 3 .g " j e c l a nk * p i o s l a v r r pi s i h i i a t a rC ,
G . l u n g .l a m r : d u1 9 7 2 i. l 9 ; 7 . r u k o p i s is u
star.ljeni;roclzaititu UIiLSCO-a, nnkon
r':ega sn bili r:bjavljenii faksi*rili.Spisirz-
liag }{amrriadiiac.buhr.afajur-iii: d* t:rcia
nepr:r-natihrukopisa gnostickih tr:kstr.n'a,
c
d:rtirairihod I " dti -1.. si., ali i druge rultr-
p r s cl i t , 1s, L rd ' r t a d . rh r l rp , r z n . r Lc i- l l l ( ,l i
dijek*,in-ra.Medr-irilima se naiazio i apo-
krit kori sedanasnazlr,aTr;iniat; etailde{k.
i.kkenke 2{}{7.i TZV KODEI(S II. IZ NAG HAMMADIIA,
i.l
I(OPTSI(I MUZEI, I(AIRO, EGIPAT

107 I(atolidka enciklopedija 1998.,944.

,.'1'-..-.
-*"* _ .: .::a!
 Fr*g*r'xikr*cmm&
$$$"X*.
l/ako se krscanstvo, nakon Isusove smrti, postupno $irilo prema zapadu,u prvim sto-
\.5ecima ono joS nije bilo nikakva opasnost za Rimsko Carstvo. Moglo bi se dak reii
da su se neprijateljstva prema kriianima dogadala u manje-vi5e privatnim okvirima, 5to
se moglo tumaditi uobidajenom ljudskom nesno5ljivo$iu prema nepoznatom i novom.
Prvi veii progoni kr5iana poieli su za vladavine Marka Aurelija, ito 177. godine, kada se
njegovom naredbom kr5iani sustavno zastraSujuu Galili.tou
Za vladavine Decija i Valerijana dogodili su se masivniji pogromi.'0e Tako je npr.
Decije 249. godine ozakonio obvezu bai svakog pojedinog stanovnika (ili zajednice,
odnosno kuianstva) u Carstvu da prinosi Zrtvu, i to pred, u tu svrhu ustanovljenom
komisijom. einilo se u prvi mah da ie to biti dovoljno snaino sredstvo prisile da bi se
kr3iani odrekli svoje vjere jer zanjih, osim njihova, nije bilo drugog boga, a pogoto-
vo to nije bio car. Dosjetljivi su kriiani, medutim, naili naiin da zaobidu zapovijedi
Decijeva edikta tako Sto bi poslali nekog drugog, npr. roba, da u njihovo ime prinese
Zrtvu. Car Valerijan 257. godine smislio je stroZu mjeru. Izdao je edikt u kojem nare-
duje krlianskim sveienicima da prinose Zrtve u dast carskog kulta.
Iako su se kriiani sluibeno odricali vojnidke sluZbe,ipak su u nju odlazili jer je po-
treba za relativnom financijskom sigurnoiiu bila velika. Tako su od 2. st. postojali
vojnici kriiani za koje se misli da se nisu previ5e vezivali uz kriianske zakone. Takvi
su, kako se dini, sudjelovali na svoj nadin i u poganskim ceremonijama slavljenjavoj-
nidkih kultova. Tertulijan (De corona 1, 2) ta\<oopisuje jednog vojnika koji je za vrBe-
nja kulta nosio vijenac u ruci umjesto na glavi.lroValerijanov sin Galijen od 260. do
268. g. samostalno je vladao Carstvom, a zanimljivo je da je u prvoj godini mandata,
260., povukao edikte o progonima kriiana koje je bio donio njegov otac. Nekoliko je
desetljeia potom vladalo razdoblje relativnog mira i snoiljivosti prema kriianima.
Medutim, nakon Dioklecijanovih edikata, a donio ih je tetiri, nastupilo je vrijeme
ponovnih, i to brutalnih progona. Laktancije (De mort. pers. XII 5.) tako izvjeiiuje
da su 23. veljade303. godine u Nikomediji, u Bitiniji, rimski vojnici sru3ili kr3iansko

lO8 IJ Povijestima careva navodi se, doduie jo3 kontroverzan, podatak da je Septimije Sever 201. g. izdao
edikt u kojem je, medu ostalim, stajalo:(...)putem je u obliku pisma odredio mnogaprava stanovnicima
Palestine. Prelazak na judejstvo bit ie strogo kai,njiv. Iste mjere vrijede i za kriiane (...). (Historia Augu-
'16, -
s t d , S e p t i m i j eS e v e r 8 I7, | ).
109 Neki smatraju da je do progona kriiana, osobito onih sredinom 3. st., doilo zbog loieg politidkog stanja u
vaniskim i unutradnjim poslovima Carstva. Tadainja tmurna situacija u Carstvu poticala je na pokuSaie
ponovne stabilizacije prilika pa, medu ostalim, i putem vraianja starim rimskim vrijednostima, medu
koiima je religija imala istaknuto mjesto (Winkelmann 1996.,90.).
110 H. Musurillo prenosi pridu koja govori o dugogodiSnjemlegionaru Marinusu stacioniranom u Palestini,
koji je nakon dugogodiSnjesluibe dolao na red za napredovanjeu centuriona. Medutim, zavidnici koji
su na redu bili nakon njega, prokazali su ga zapovjedniku da je kriianin te da stoga ne ie moii sudje-
lovati u carskom kuitu. To znadi, medutim, da je on dugo godina na razlidite nadine izbjegavaoaktivno
sudielovanieu carskom kultu i da je to zaista bilo izvedivo (Musurillo 1972'' 24O.- 243.).

68 trd}}
 *f.-
/i\

sveti3te.Oni su tako slijedili naputke iz edikta: uniitenje svih kultnih mjesta, zabra-
na okupljanja, zapljenasvezajednidkeimovine, spisai kultnog pribora. Najstrainija
je, medutim, bila odredbakojom se onima koji se odrede kao kriiani oduzimaju sva
gradanskaprava.Sljedeii su edikti naredivali kr3ianskim sveienicimaZrtvovanje
carskomkultu, a to je konaino bilo naredenoi svim stanovnicima Carstva.O repre-
siji koja je nastalanakon ovih edikataizvje3tavaLaktancije,prema kojemu seuhiieni
kr3iani nisu pojedinatnosprovodili,negoih sezbijalou gomilei zajedniiki spaljiva-
lo. Posebnikomentarf

Posebnikomentar

I Laktancileie bio kriianski pisac.I{odio se2l}.godine u Africi, a unrro BZS.uGaliji.

Bio je Diokleciianovnamjeitenik,i to dvorskiuiitelj govorniitva u Nikomediii, u Bitini-
ji" Laktancije se,medutim, tamo obratio na kriianstyo , a nakon izbijanja pogroma 803.
godinepostaoje tak kridanskiapologet.Poslijegaje angaltrasi carKonstantinkao uii-
telja svojemsinu Krispu u Trieru {Pavii - Tbniekrggs., lsg. - j7g.). NajpoznatijeLak,
tancqevodjela O smrtima progonitelja(De martibuspersecutorum)gavario od.mazdarna
nad krSianirnakoje su sepoduzimaleu razdobljuod vladavinecaraNeronado one cara
Dioklecijana. Zahvaljuiu(iautororrustilu koji seprije svegaodlikuje lakoiom, alii iezit-
nom nepretenciozno$(u, dieloje doiivlelo azbiljnurecepc$uiimalo snal,anutlecai (Lak-
tancije,o smrtimaprogonitelja,priievodN. cambi - B. Lutin, split,zo}s.). Laktanciju
sepripieujei autorstvokrfianske pjesmepisaneu elegijskomdistihuDe avePhoeniceltl

Nedugozatim progonisu seneito sti3ali,osobitona zapadu,nakon ito je tamo 305.

godineI(onstancijeI. postaoaugust.Medutim, na istokuje Dioklecijanovnasljednik,
augustGalerije,nastavios brutalnostima.Tek 311.,na samrti, Galerijeje promijenio
svojuodluku i izdaouredbuo snolljivostikojom je kriianima dopuitenavjerskasluiba
pa je kr3ianstvo postalo religio licita (Lal<tanci)e,
De Mort. pers.84, BS.).
u svjetlu ovih dogadajaI(onstantinovi Licinijev Milanski ed.iktiz BrB.g. bio je ui-
stinu senzacionalan ier je,uza slobodnoi neogranidenoispovijedanjei prakticiranje
kriianske vjere,doniovaZnepravneuredbekojesu promijenilestatuskriiana u rim-
skom druitvu.l12

111 http://www.hs-augsburg.del-harsch/Chronologia/Lspost04/Lactantius/lac_ave2.html)
L12 Ye( ie 1891. godine O. Seeck upozorio da se u sludaju I(onstantinova i Licinijeva dogovora, a zbog ogra-
nidena udinka na istoku Carstva, gdje je aspiracije na prijestolje joi imao august Maksimin Daja, o ovom
dokumentu ne moZe govoriti kao o ediktu, nego samo kao o sporazumu (vidi: Seeck f891.,381. - 3g6.).
No u strudnoj literaturi nije prihvaien seeckov naputak (vidi npr.: Marcone 2013., 42. - 47.).
:$*
* g*lrv

f,,.
iit

,";&
1,r

j
)t \,
/
|"
{
o*
#
",",.1X
TJITONCANA
BIS'fA C]ARA
KONS I;\NTINA,
NI5,NARODNI
NlUZI,},BEOGIiAD

PORFIRNA GRUPA PRV1H'IE'IRARHA

(NlAI{SIMUAN, I(ONSTANCUE I., DIOI(LECIlAN I
GALEIIIJE), CRI(VA SV MARI(A, VENIiCI'A
 .\. i /':.
' '
;'i.. "
n:1'

lfiX.1tr.
Ku*$r
mL{*enikm
samogapoietka svojegarazvojakr5ianstvo je s viSeili manje intenziteta bilo proga-
nd
\-,/ njano, a crkveni vode i vjernici mudeni i ubijani. Prvi kr5ianin ubijen zbog vjere bio
je sv. Stjepan, kamenovan pred vratima Jeruzalema nedugo nakon Isusova uskrsnu6a, o
iemuu Djelima apostolskim (22, 20) govori i Pavao."3O patnjama prvih kr5iana svjedodi
i Ivan Evandelist koji, primjerice, u otkrivenju (20, 4) pise da se duse pogubljenih zbog
vjere vei nalazeuzBoga. Kr5ianski su mudenici medu svojim istomi5ljenicima uiivali
veliko Stovanjejer su vjerovali da ih oni kod Nebeskog Oca mogu zagovaratii moliti za
njihovo dobro. U tom pristupu vaZnu ulogu ima i to 5to kr5iani vjeruju u Sudnji dan
na koji ie biti odludeno o njihovu konadnom prebivaliStu,o njihovoj konadnoj sudbini,
zbog iega bi im bio koristan zagovor mudenika kod Boga koji su, kako su vjerovali, zbog
mudenidke smrti, odmah zasluZiliraj. Jedanod ranih muienika bio je i biskup Ignacije
Antiohijski, smaknut za vladavine cara Trajana(97. - ll7.). Kako se dini, bio je doveden
u Rim iz Sirije te osuden na smrt - baien je pred divlje zvijeri. Putujuii brodom prema
Rimu, mogao je pisati pa je nastaloi njegovo pismo Rimljanima u kojem, medu ostalim,
kai,e: Pustite da postanem hrana hivotinjama, da preko njih dosegnem Boga. Ja sam
kvasac Boiji i moraju me samljeti Zivotinjski zubi da bih postao pravi Kristov kruh.
(Rim I - 8)

Valja reii da zatetci kulta muienika jo3 nisu potpuno istraZeni i poznati.rraZasad se
kao vrijeme poietka konstituiranja kulta smatra sredina 2. st. kada je u Smirni zabi,
ljeieno Stovanje Polikarpa, lokalnog biskupa, koji je oko 755. g. umro mudenidkom
smriu.ttt U spisu Martyrium Polycarpi (15, 3) prvi se put donosi maloazijski nauk
muienitkog kulta - onaj koga pogube zbogvjere njezin je svjedok (lat. martyr, gri.
papruq), a njegovaje smrt svjedoianstvo vjere (lat. martyrium, gri. ;raprupLov).tt6
Djelo Passio sanctorum Scillitanorum datirano u 180. g. smatra se najstarijim latin-
skim spisom koji govori o smrti dviju mutenica i trojice muienika iz sjevernoafriikoga
grada Scilij a (Scill ium).rt?

|o5 nije utvrdeno kad su se mudenidki grobovi podeli posebno obiljeiavati. O tome se i
nadalje vode rasprave,kao i o tome na koji je nadin i u kojem vremenu bila ustanovlje,

ll3 IQd su ubili Stjepana, stajao sam ondje odobravajuii. Cuvao sam ogrtaie onima koji su ga kamenovali.
(Dj 22,20).
114 Belgijski isusovaci istraiivad Hippolyte Delehayejedan je od najranijih istraZivadakoji su svojim rado-
vima otvorili put kritidkim istraiivanjima svetadkogai muienidkog kulta. Djelovao ie u znanstvenom
udruZenju bolandista, koje od 17.st. ureduje i izdaje slavne,4cta Sanctorum (Delehaye2006., reprint;
vidi i: Ostojii 1984.).Udruienje je i danas aktivno u Belgiji, a nosi ime po izdavadu prvih dviju knjiga
AkataJeant Bollandu (I596. - 1665.)(vidi: http://www.kbr.be/-socbolli index.php).
1 1 5 B u s c h m a n n1 9 8 8 .
116 U Katekizmu (2473) moZe se protitati objainjenje moiebitnih nejasnoia u vezi s uporabom naziva mu-
denik i svjedok: MudeniStvo je vrhovno svjedoianstvo dano za istinu vjere; oznaiuje svjedodanstvokoie
ide do smrti. Muienik daje svjedodanstvoza I(rista umrlog i uskrsloga.
117 ]ovanovii 2014..5. - 13.

.,_
_..:ii
'--!--*.*ji* 7l
 :/'
,l
i-;
1i
!-,t
f,' ,i:
lf;
: t-.
:'ri ,i) .'
,t t 1" :: r[1

), 'tt
hi
'r"i .

$:;
',1,"
r!'
:'
'il
'1 $
-":. i h;! R
I
*F; W
H i"fi
bi,t4
"d sr,ol
d i,i s;
'-irl:^
$l Y-
',. 'l'11,r.
-'i.:-+..
t"

I J R A G M E N ' t ' Z I D N O G M O Z A I I ( A S P I t I K A Z o M M U C E N I I ( A M E D U I ( O J I M A . I I ]I S V . P O L I I ( A R P , C I T I ( V A
S A N A P O L L I N A I l L JN U O V O , I I A V E N N A , I T A I , l } A

n a l l r a l ( s ad a s c r e l i k v i j em u i e n i k i l p o l i i i - ui s p o c lc r k v c n i l ' ro l t a r a . ' r ' L -W

. . l)cichl'rattt-t
clonosi,r.r.reclu ostalin-r,i z:rovu tenru vaian poclaktk kako, uspl'kt)s rillto zabiljcZcnclr-ll
postojanjr-r kult:r muicr.rikir,sve do.l. st. t.tisupostojirlcspecifiirtc srarlttvit'leili l<al<vcr
cllug,clclkacijena kcljinrabi serritualr-ro,litur:gijsl<iodavalapoirrst i iskaziv:rloStovauje
rnuienicima. Prcma autonl, to je pok:rzateljda jc u to vriictrteu kultu sudjelovaovrlcl
mali broj vjernika."'' Zanimljivu ir.rtc.rpret:rciju genezckr-rltaclajeJ'h. Baumcister,koji
smatrirdir g:rkonstituiraju r-rekoliko razliiitih u[jecr,rja, ito 2iclovskateoloika traclicij:r,
koja poznajeprogonstvo i progonjene,:rli i griko-rirlska ltulturtr, koja Stuiejunaiku
smrt.''"

t t S B r a n c l e n b u r gt O l S a , ; 1 . - 9 8 .
1 1 9 D e i c h r r a n n1 9 8 3 . 5, 5 .
1 2 0 R a u r n e i s t e r1 9 9 1 .

72
 """$\)

il.
I
\:
{ . ; - tiiF .{; " ,.lri,, .
1'lr
&t r. I:''
*' t l , "
,'
,x
. t'
, eHr,"

FRAGMENT'ZBUI(ES GRAFI'TIMA,I(ATAI(OMBASV.SEBAS'I'UANA,
RIM

Nft-rienitki kuit zabiljelen je u llimu od sredine 3. st. kirclaje kod katal<ombesv. Se-
bastij:rrrana trasi ceste Via Appia (Apijcva cesta) u iast r-r-ruter-rikaapostola Petra i
je
Pavli-rbila podignuta tricLia, kako kornpleks (28x18 m) s poploicnim dvoriSter.ni
bl:rgovaor-ricom s klupama nadal-rnutoltazvao P. Styger.''' Zaito sr-rupravo tu lokaci-
ju onodobni kriiani odabr:ali,nije utvrdeno premda je na torn n-rjestupronaden zid
ispisans viie stotina grafita koji svjedoie da su se u tast Petra i Pavlana tom mjestu
organizirala zajedniika blagovanja.

Nakon 313.godine podinju masovnepobo2nostivezaneuz kult mudenika.Sam je car

I(onstantin pridavaoveliku vaZnosttom kultu, usporedivus onom koju su nekoi poga-
ni pridavali drZavnim kultovima. Carskaje obitelj k tome dala podignuti prve monu-
mentalne crkve posvetenemudenicima.ChroniconPaschaleopisujekako su oko 356.

1 2 1 S t y g e r1 9 1 8 . , , 1 -8 .9 8

73
rii
g. relikvije sv. Timoteja svedanopreneseneu l(onstantinopol i polegnute ispod oltara
crkve sv. Apostola (lat. introierunt Constantinopolim reliquiae Timothei).l22U Rimu se
pojavio poseban oblik sakralnih gradevina s ophodom koje su se podizale na groblji-
ma, u neposrednoj blizini katakomba, a izvan gradskih zidina, za koje neki istraZivati
misle da bi mogle biti memorijalna sveti5ta posvedenamudenicima.t" I(riianske su
opiine sastavljalepopise lokalnih mudenika u obliku kalendara, a s vremenom su se
ti popisi proiirivali i imenima mudenika s drugih prostora.l2aU Britanskoj knjiZnici
u Londonu duva se manuskript Sirijski brevijar ili Sirijski martirologij (Breviarium
Syriacum seu martyrologium Syriacum).tts Sastavljenje na temelju jednog ranijeg,
vjerojatno, nikomedijskog rukopisa iz sredine 4. st., u koji su vei bili uvriteni ne samo
mudenici i ispovjeditelji (konfesori) s istoka nego i neki iz zapadnogdijela Carstva.l26

U poboZnostima koje se obavljaju jednom godiSnje na dan smrti pojedinog mudeni-

ka, tijekom kojih se oni evociraju i daste,vaZni su ne samo grobovi mutenika nego i
njihove relikvije. Relikvije ili m6ii predmeti su koji se tuvaju i Stuju kao uspomene
na svete osobe. Osim tjelesnih ostataka nekog svetca, relikvije mogu biti i predmeti
koji su dolazili u dodir s njim, npr. odjeia, ali i ulje ili neki drugi predmeti u kojima
su stajale kosti svetaca.r2T

U 6. st. nastao je leronimski martirologij (Martyrologium Hieronymianum), vaZno

djelo sastavljenou obliku kalendara svih mudenika u Carstvu."'T"j je martirologij,
zajedno s martirologijem sv. Bede easnoga (Venerabili.s),
srednjovjekovnogteologa ro-
dom iz sjeveroistotneEngleske,bio podloga i osnovaza kasnije kalendare mudenika.t'e

I22 CSHB168.
123 B r a n d e n b u r g 2 0 0 5 . , 8 9-. 9 1 .
124 Delehaye 1910.;http://www.catholic.orglencyclopedia/view.php?id=7652
125 Ovaj le dokument otkrio, preveo i objavio slavni engleskiorijentalist William Wright. Vidi: Wright 1865.,
45. - 56. i 423. - 432. https://archive.org/stream/WrightAnAncientSyrianMartyrology/wrighto/o20dno/o20an-
ciento/o2}syr iano/o2 0martyrolo gy#p ageI nl 3I mo deI 2tp
126 U ranom se kriianstvu poieo rabiti pojam confesso," (ispovjediteli) koji je oznadavaoone kriiane koji
su se u doba progona neustraiivo deklarirali kao vjernici, no nisu, kao ito je bio slutaj s muienicima,
bili pogubljeni. Sv.Ciprijan I(arta3ki (Ep.XXXVII) o njima je napisao:(...) is enim confessorillustris et
verus est de quo post-modum non erubescitEcclesiased gloriatur (...), (naime tog se slavnog i iskonskog
ispovjeditelja Crkva ne bi trebala stidjeti, nego njime podititi) (prevela A. Pavlovii).
127 U srednjem je vijeku Stovanjerelikvija bilo iznimno popularno, zbog degaje bilo i zloporaba.Svaje prili
ka da su upravo zloporabe,medu ostalim, i trgovanje relikvijama, utjecale na protestantske reformatore
da odbace njihovo dalienje.
128 Delehaye 1931 https:i/www.heiligenlexikon.de/ActaSanctorum/November_II2.html. Autorstvo Mar-
tirologija prije se pripisivalo sv. ieronimu, no danas se misli da je, iz viSe izvora, konadno sastavljenu 6.
st. u Galiji (Schanz- Hosius - I(riiger 1970.,reprint, 441. - 442.).
129 Beda1564.(http:lheader.digitale-sammlungen.de/de/fs3/object/displaylbsbl12}897O.00001.html).Beda
je gotovo cijeli svoj i,ivot (673. - 735.) proveo u samostanu sv. Pavla u )arrowu u Engleskoj. Bio je plo -
dan i nadaren pisac, i to ne samo teoloSkih djela. Njegova knjiga Historia ecclesiastica gentis anglorum
(Crkvena povijest engleskognaroda) priskrbila mu je naziv oca engleske historiografije, a atribut easni
(Venerabilis)dobio je zbog mudrosti i sveta Zivota (Thompson 1969.).

--..o'*.'
74
z t . A T N I R E L I I ( V t l A R t Z C i l i t ( V E 5 V . I O M t - l J P t . 1 t . l l, ( U N 5 1 ' , 1 I t S f O R I S C F I L t S M U S F t L l N 4 , B g C

''1" ltl
, i : . 1 , , , . , . . r . - i r r , ' r ' 1 .u I i ' r ; , : r
'hq:
r' :.. ."' l',1 t * l' lr:r'i,;
n'.'.!rt- ,if.l r .rr::I 1:',intiltr.!
' . ' \ , ' , r : i ' l r f : , r , , i 1 r ' ; : 1 ,r r ' : i ' i l , r . "
n r r l , : . . it . r . . i
* 1i{';":,.,]i I.
i -;.- 1;r,rIi rri ..r
.i1,,r1..",.1
.:'t'.',,r,,.,
.t.',-.,,,.. ,,.\'.11.,,.
;f:i. f1:'1,'n-11,lra )ii r'il
' ; i ! t : . ' ia : i * ^ , ' ' i l.riIi .t,'.,r.:
'
rr.,r,'r;r ' l'1;,h ',i.,\-i ,
. " : , , ! 1 i r . - . r , , , 1 , . r . r r i 1 'r . , r '
-"'' r',': '
1 1r' r 'r x:.
!1:;]'fj,l1i "
,,'
1,.i:1. "..n i:t r"'
.,'i,..- ' 1 I$fr rr. irl+rr)rin,,,,r'"',1 iri rij i:
f- l-.ti,r

iJir* 1,11:m;'' -'rr",.r :r..

.,rtl':r.:r i .r,tt,r,l riri.,r;'r'.,
l: !'ri'it -j 1_,11',,ri'-;.,,:.,'l',:'1:.
|r* 1,ud1.,rrti:*'*ri :rl .rr
ir'ri ':!
rrtt. JLrS t,iro'." I r-1"'-, t: l iir: f.1.rlill
i., r' ].,.rri',:'"r
t*" r"il"r",'i' .1 .,, r. :r'!,-i,4J rni ! .i.rr"i
'^,r1: r , ' . i . 1 ,t ' . i r i ' ' '
n *,' r; 'ir;;i1 rr" rr:. r ,l'ri,::s..r;/1
.: i"
th iilnr'1L lrst lilf r,"j:11:Jif ,
"li:
rr'",1:rr- yr11 .'rrl'i
n{yl,f t'r,if, i. ;r$f,.'fFri:,tL - !ilf!tiJix,1L,r'tr'* iJr liJ ! I j.'
r: i!i!_:rf f,d -tr*i)Lrilf itrrt t_d, fr::rr':!ar r \_r I -, ,"
..
19r.,:l,r r.',r,jr],r]r.ri,:1'-i, I 1,t:ii l:r-, , r
i::,'riJr'""rri ri,., ,rrrn'r;r, irr,'$,rl' r' .',!r;rf!rlrr
ei. rl: rq rr.,. .i'.!..$!,,1,1:.b?h
!.rp,t-:-,ir*rr,; "''"r:,n
.H,t' ic:rn n1i:! I
' i-rri r.;r .,r:,'i:. I I I'rr..
1:ltti'!l::ifl
i:lr!r, ]'1!{!;!
- ir flr,r tli,r-!if*1rij:i, lr,r1,1.l
tiri:+'
,!.!"-t ti+i1 i t'i7- tr{',nlI':U , ' . 1 , , ;. r t ' l i i , I ' n ' l ' r " r i ^ I
.iilr, rr." r.a1".1 ',,1,i'; ' ti!!'i,,:i.r?irl.li,,.+rr;1r: 1
iJLf ,.l1lCd{' u.ai."r, . ' '
l1*j'fr,,l
rr.r,,i!trrj:f ;!i-1':.!,, ! .!\rf l,ri:Irir{ ,i.]lq- r .. . I
f! : lii

jir,. ..ii;:i, -il:ir ,',li:iir1'1

!r,tr:,.,1:r. tr,li,.rt,r'!\i:. .
'14,
,"f,,"ii !:.r: i!i,ll' :' I i,i.,1l, !,,f, .,'i. rr.'t ri'r.,,1l,r.jl

B E D AV E N E R A B I I , I SH,I S T O I { I AE C C L E S I A S T I CGAE N T ] SA N G T , O R U M ,
P n r l E P r sT z M E D U7 3 1 r. 7 , + 6\.\,r E A R N , t Ol UH - I A R R O WS C l u P T O R t U MN, O R T I { U t v { B R I A ,
NACIONALNA IiNIIZNICA RUSI(EFEDERACI]E, 5T. PET'ERBU RG,RUSKAFEDERACTIA
,',,,'

Ranskr$canski
l$[.13. rnu*enici
s podrutja Hrvatske
Hrvati su prigrlili i
J-\olaskom na dana5njiprostor,nakon Stosu primili krSianstvo,
I-/ Stovanjebrojnih kultova ranokr5tanskih mudenika, kako nam uvjerljivo svjedodi
hagiografija,a u nekoliko sludajevai arheologija."oStovanienekih od njih, npr. Mavra,
Domnija (Dujma)i Kvirina,da spomenemosamooneuistinunajpopularnije, saduvalo
senesmanjena opsegai intenzitetado dana5njihdana.
rJ Popisupapa (LiberPontificalis),u odsjetku o ZivotupapeIvanaIV. (74,Iohanneslll,
pi3eda su kosti muienika iz Dalmacijei Istre 641.godine,uz pomoi opataMartina, a
premauputi spomenutogpapeIvanaIV. Dalmatinca(640.- 642.),prenesene u Rim.13t

Nakon translacijepohranjenisu u lateranskombaptisteriju(SanGiovanniin Fonte),i

to u nekada3njem konsignatoriju,koji od tog vremenanosiime Oratorijsv.Venancija.
U oratoriju su nad oltarom i u luneti apsideu mozaiku prikazani salonitanskii po-
reiki muienici. Venancije,Domnio (Dujam)i Mavro odjevenisu u biskupskuodoru,
Asterijeje prikazankao sveienik,Septimijeje odjevenu dalmatikukao dakon,Telije,
Antiohijan,Paulinijani Gajanu hlamidei tunike, a Anastazijeu tuniku i palij.132
Pod
istim seoltarom u mramornom grobu duvajui tjelesniostatcitih muienika.
Nema dvojbe da je postojanjeovog mozaika,datiranog u sredinu 7, st,,a osobito
ikonografijaprikazanih mutenika, iznad kojih su napisanai njihovaimena,sigurno
utjecalona ispisivanjepovijestisalonitanskihmudenikakao i istarskogaispovjedite-
lia (konfesora)Mavra.
LegendespominjunekolikoranokrSianskihistarskihmudenika,medukojimaje najpo-
znatiji,ranokrStanskisvetaci poretki konfesor,upravospomenutisv.Mavro.Potvrdenje,

130 Petrovii 2000., 32L - 347.; Br atot 2004., ll5. - 252.

131 lohannes, natione Dalmata, ex patre Venantio scolastico.Sedit annum I, menses VIIII . Hic tempori
bus suis misit per omnem Dalmatiam seu Histriam multas pecunias per sanctissimum et fidelissimum
Martinum abbatem propter redemptionem captiuorum qui depraedati erant a gentibus. Eodem tem-
pore fecit ecclesiam beatis martyribus Venantio, Anastasio, Mauro et aliorum multorum martyrum,
quorum reliquias de Dalmatias et Histrias adduci praeceperat,et recondit eas in ecclesiasuprascripta,
iuxta fontem Lateranensem,iuxta oratorium beati Iohannis evangeiistae,quam ornavit et diversa dona
optulit. (Liber pontificalis, 74, Iohannes IV.) (Ivan, narodnoitu Dalmatinac, sin Venancija Skolastika,
sjedio je jednu godinu, osam mjeseci i devetnaest dana. Ouaj je za svog vremelta poslao po svoj Dalma'
ciji i Istri mnogo novaca po presvetom i provjerenom opatu Martinu radi otkupljivanja sulanja, koji su
bili zarobljeni od poganskih naroda. U isto vrijeme podigao je crkvu blat,enim muienicima Venanciiu,
Anastaziju, Mavru, i mnogim drugim muienicima, od kojih je smrtne ostatke naredio prenijeti iz krajeva
Dalmacije i Istre i sahranio ih u gore spomenutoj crkvi, kraj lateranske krstionice, uz bogomolju blalenog
Ivana Euandelista, koju je crkvu ukrasio i razne joj darove prikazao.). (Prijevod D. Mandii tt: Papa Ivan
IV. Solinjanin i pokritenje Hrvata, Croatica Christiana periodica29,1992., I. - 22.)
132 )ounel 7977.; Marin 2007., 251. - 256.

76 W3'
 fu,"g
H
ffi
ffi
I ( l t S| l O N l C A S A N C i r ( ) V A N N Il N I ' ( ) N l f t , 7 .s t . , R l N . l

lflrr rlt(,i

t,

|,1 l r l , , , ' r l l l l ( l l ! ( t i l l ( , ( ' t r l l J l , . l t r r , l ) r ) i i 0 i i , i i r l L t l l t r . r l ' , rt ri t r . r t l , L ' r , r . , q1 , 1 ; 1 r , , r 1 r j . , , 1 ; 1 , , r ,, ,, ., .j i : , i

,) )t ,tt(/i,al

t\i t t i l l ' , t t j)r ' l t i l t ; l r t r l t t t s l r l l { t , t / r ) 1 S o nl rl (l ., r:l rrl ,l tralrr,i rti,\.,,. : ,;,r\,,,ttt :)t}\1..
irr

L r . . . r i r b , l ! . ) ! l l i . ,, 1 1 83.)
. -riLrlri 1!19,.,1501.
 nffi"'
!'' "'i,',

NATPIS SV. MAVIIA,

EUFITAZUIVA BAZII,II(A,
tl* POITEC

,. .,.'..'...*,'. ;:"41

f'1' i.ii
'u&-'flo
i
"n
$*.t-d-*
"raw

U DONJEIVIREGISTRUMOZAII(A PRlKAZANI SU MUCENICI,PAPEI D]EVICA MARIJA:PAULIIAN,

TELIJE,ASf'ERUE,ANASTAZI}E,PAPAIVAN IV, SV.VENANCI.IE,IVAN EVANDELIST,PAVAO,DJEVICA
MARIJA,PETAR,IVAN, DOMNIO (DUJAM),IEDAN ANONIMNI PAPA,PA MAVRO,SEPTIMUE,
ANTIOHITAN I GATAN;ORATORITSV.VENANCIIA U I(RSTIONICISAN GIOVANNI IN FONTE,7.ST.,RIM
 * - :.ii

zabiljei.eno u tekstu Passio s. Germani martyris, saduvanom samo u slavnom

hagio_
grafskom spisu iz 72. st. nazvanom De Magno Legendario Austriaco.r36

Salona je, zahvaljujuii izvanredno saiuvanim kasnoantidkim grobljima, bazilikama,

sarkofazima i natpisima, odavno u samom vrhu zanimanla ranokriianskih arheologa.
Upravo je u Saloni i Splitu 7894. g. odrZan prvi ranokrS6anski arheoloiki medunl-
rodni skup, koji se od tada do danainjih dana redovito od.ri,ava.137
Na salonitanskim
ranokriianskim lokalitetima i spomenicima radili su, i rade, mnogobrojni istraZivaii
iz Hrvatske i svijeta zato ito tako velik broj dobro saiuvanih svjedoianstava
daje je-
dinstvenu priliku za raspravu,promiiljanja, nove uvide i spoznajekako arheologa
tako
i drugih znanstvenika.tusNeki su salonitanski spomenici vet od samog pojavljivanja
na svjetlo dana, od otkriia dakle, pogot ovo za Zivota don Frane Buliia ponudili
hagi-
olozima revolucionarne informacije. Na primjea iskopavanja u saloni, tijekom
kojih
su pronadena arheoloika svjedotanstva o mudenicima, uzdrmala su dotad
vriiedeiu
kronologiju legendi o sv. Domniju.l3e

U vrijeme Dioklecijanovih progona u Saloni, najveiem gradu provincije

Dalmacije,
ubijen je veii broj kriiana, od kojih nam je poimence pgnato tek devetero,prije
svega
s mozaika Venancijeva oratorija. posetrni lcomentar
I
Medutim, u literaturi se dugo vremena provlaiio narativ da je muienik sv.
Venancije,
po kome je oratorij ne samo dobio ime nego je taj svetac i prikazan tik
uz papu Ivana
I., bio salonitanski biskup koji je u drugoj polovici 3. st. stigao iz Rima.ra.
s-atrulo ,"

136 Passio7898.'173.-176.(https://archive.org/stream/analectabollandLlbollgoog#page/n1g2/mode/2up);
Vidi i: de Franceschi, 1929.- 7940,5. - IS.
137 Utemeljitelji Medunarodnog kongresaza starokriiansku arheologiju
bili su A. de Waal i F. Bulii. I(ako
zbornik prvog kongresanije mogao biti obiavljen,E. Marin je ,, skiopu
odriavanja XllL kongresa u Hr-
-
vatskoj iime je svetano obiljeZena i stogodi5njica trajanja kongresa -
dao prikupiti i u zlorniku ti-
skati tadadnjaizlaganja,koja su u meduvremenu bila objavljenau razlititim
iasopisima. yid.i:Atti ctel1"
Congressointernazionale di archeologiacristiana, Split - Solin, 20. - 22,
kolovoza l8g4.,E.Marin (ur.),
split, 1993.
138 U posljednjih su nekoliko godina, zahvaljujuii suradnji Arheoloskog
muzeja u Splitu i FrancuskeBkoleu
Rimu, objavljenavrlo vaZnai monumentalna djela o salonitanskim ranokrSianskim
spomenicima.Vidi: N.
Duval, E' Marin (ur'), Salona I Catalogue de la sculpture architecturale paleochretienne
de Salone, Ecole
franqaise de Rome - Mus6e arch6ologiquede split, Rome - Sprit, 1994;
N. Duval, E. Marin, c. Metzger
(ur')' Salone III. Manastirine. Etablissement prdromain,
ndcropole et basilique paldochr1tienne it,Salie,
Ecole franqaise de Rome - Musde arch6orolique de split, Rome -
split, 2000.; N. Gauthier, E. Marin,
F Prdvot (ur.),Salona IV (I - il),Inscriptions de Salone chrdtienne,IW-vIIe
sibcles,Ecole franqaise de
Rome - Musde arch6ologiquede Split, Rome - Split, 2010.Za bibliografiju
o istra2ivanjima ranokrsian-
ske Salonevidi: Dukii 2009., 82. - 2OI.
139 fedan od prvih radova u kojima su uzeta u obzir nova arheoloika
otkriia iz Salone,povezanas njezinim
mutenicima, objavio je H. Delehaye(Delehaye1904.,5. _ f8.).
140 F Bulii je inzistirao na tome da je venancije utemeljitelj salonitanske
Crkve, a svoju je postavku obra-
zlagao postojanjem oratorija s njegovim imenom u Rimu i postiranjem
njegovalika uz papu lvana I. na
mozaiku' Tiiekom arheoloikih istrazivanja u Saloni Bulii je pronaBao
dio rirramornog pluteja s uklesa-
nim slovima 17S, koji je onda, tini se prebrzo, povezaos posljednjim
slovima Venancijevaimena (Bulii
\928" 55' - 71').Sumnju u Venancijevu ulogu u organizaciji salonitanske
Crkve, i u njegovo djelovanjeu
saloni opienito , izrazio je joi 1905.g. Egger,a ta sumnja traje traje do
danas.vidi: Egger 7926.,5r. - 52.;
Gaultier 2006., 46. - 48.

-**--*:-S 79
 w_7i

j:
t
IW d
ffi ffi
1 i rr: rrj W&
l"l*\ , llr -.Ii.lbo,. ,
W "tr*
$ s :tii *$ :lI ;ilT- lfr'
d$i
su
i -l"Trw;il,ir
,T - ,,
;:i| $s-,U
:il
f,i
;'
'fri' il

ffi;,"'*"'

NIOZAlI( APSIDE FUFRAZIIEVFlg.n'ztL.lre. pOReC

 AXn
,,/l\

da je muien i ubijenranije,i to slijedomValentinijanovaedikta izmedu 257.i259. g.

Njemu se pripisivalo i organiziranjeprve salonitanskeCrkve, kao i pastoralnaputo-
vanjaDalmacijomte boravaku Naroni i Delminiju.lalPosebnikomentarf
u venancijevusu oratoriju,tz prikazebiskupaDomnija,prezbiteraAsterija,dakona
Septimija,Anastazija,vojnikaPaulijana,Telija,Antiohijanai Gajana,navedenai njihova
imena.Svi seoni pojavljujui u hagiografiji,no strudnjacismatrajuda je salonitanska
hagiografskatradicija vrlo kompleksnai zamriena,a zakljutili su to zahvaljujuii tome
3to SalonapruZajedinstvenu moguinost arheolo3kogprovjeravanjai ovjerovljivanja
tih hagiografskihsadrZaja.la'z
Takoje, primjerice,dakonSeptimijearheolo3kipotvrdenzahvaljujuiinalazimadijelova
jednemenzes natpisom(ILJusQgs6)2436),nakojoj sespominjei dan njegoveLrtveja3
Anastazije,u Dalmaciji poznat kao sv.sta3,podrijetlom iz Akvileje, bio je tkalac i
stupar,a ubijenje tako 3to su mu oko vrata vezali mlinski kameni bacili ga u more.
Iz mora gaje izvadila Asklepija te ga dala pokopati u obiteljski mauzolejna nekropoli
Marusinac,gdjeseiastio njegovmuienidki kult.t'n
Postojanjesv.Domnija, protiv koje-
ga je bio pokrenutproces,nakon ko-
)egaje ubijen 10.ili 11.travnja304.
godinei pokopanna Manastirinama,
potvrduje i epigrafija:njegovose ime
pojavljuje na jednoj menzi (AL ilI
9575,I 28 70),jednom sarkofagu(C/I
III 14897)te, vjerojatno,u obliku mo-
nogramanajednomulomku sarkofaga
(crLrrr 1314213961).
I Domnije i Septimijespominjusekao
mudenicivei u Sirijskommartirologi-
ju, a u onomferonimskompridruZen
im je i Anastazije.ra5
Domnijaje na biskupskomstolcuna-
slijedionjegovneiak Primo, tiji je jed-
nostavnisarkofags natpisomprona-
den u transeptubazilikena Manasti-
rinama (CIL ilI 14897).

t4l Zeiller 1906.

742 Dresken Weiland - Brenk 2001., 381. - 397.;Petrovi(.2000.,822.
143 natale s[(an)c(t)i Septi]mi martlyrils die XIIII ka(lendas) Maials. (CIL III 9S4S; 9650 - CIL ilI 12864).
144 Delehaye 1898.' 57. - 72.vidi aktualnu analizu kulta sv. Anastazija u: petrovii 2014.,2s. - 62.
t45 https://archive.org/strearn/WrightAnAncientSyrianMartyrolog ylwrighto/o2}an%2}anciento/o2}syrian%20
martyrology#pagelnl3lmodel2tpihttps://www.heiligenlexikon.de/ActaSanctorum/November II2.html
 "tr
I

'* *t: .:+-

!,- . 3*"*
i-':t
i* - :.1
ar1 J -=-
" ="F ' +
i - * .'gd' . i
: +r;*'
e- * \ +qr- :'rS

ffii{fi'
\ \ l l l \ t ) l \ ( ' l i l s h L ' 1 . \I ' l t t \ 1 . \ \ A \ l \ \ \\| lllt\ \\l \,\()l l\

5.**,tt'
,iJ'l
.'j', ifi
*'5-'-' : ...
':' r' - r,i. ,;'"r.
-ll ,,
l .::,
"t1,,, tri ';.'' .-- ,...,,1\ ';l: ':
,:r;' .. ,, l:
::
__:,
'

"-.\l;,
,'l .l.:1" \

.:',,t:
r,r-l: ' '"'t ffi':,
:#.- i:r

F .*i*i 1d

, rr,,;1.
ii,iT., *i-jt*€*t
'- -*'1 .
,,,.; ;
' 3#
'i "-'''l' -^,, ,
" ,--;:r.,*^,,ii

Bi\Zll.ll(A I SARi(OFAZI NA X'lANASl llli^!ANIA, 5OL1N

 ,t'ff,
rl\

S prostora koji danas gravitira Splitu poznat je i mudenik sv. Feliks, koji je djelovao u
danainjem Stobredu, a prema predaji, ubijen je 18. svibnja 304. godine.ra6

Neki autori smatraju da je upravo mudenidki kult bio razlogom kr3enja drevnog rim-
skog zakona, po kojem groblja moraju biti izvan gradskih zidina.I(rlenje tog zakona,
odnosno odustajanje od prakse koju je on nalagao, dogadalo se, izgleda, u etapama:
najprije su se unutar crkve u gradu ukapale relikvije mudenika, zatim cijenjenog kle-
ra te se napokon i obitnim vjernicima ispunjavala Zelja da budu pokopani Sto bliZe
Stovanom svetcu.laT

Poznata je i skupina panonskih mudenika o kojima znamo da su postojali samo za-

hvaljujuii srednjovjekovnim zapisima i legendama."s Posebni komentar I

Pasija sv. Poliona kazuje da je Dioklecijanov namjesnik doiao u Cibale te dao prove-
sti brzi proces i kazniti vi3e kriianskih vjernika. Tada su na smrt bili osudeni i po-
gubljeni ne samo Polion, koji je bio lektor, i njegova iena Maksima nego i neki drugi.
Dogodilo se to na isti dan, 28. travnja, na koji je prije toga bio pogubljen i sv.Euzebije,
biskup Cibala.

Neito kasnije pogubljen je i sv. I(virin, biskup Siscijei dana5nji zaStitnik Siska.Prema
zapisima o istrainom postupku rimskih vlasti koji se vodio protiv l(virina, dini se da
je I(virin preko Andautonije i Akve Vive bio sproveden mjerodavnom duZnosniku u
Savariju (Szombathely).I(ada je zakaznu potom bio baden preko mosta u rijeku Siba-
ris (Gydngyds),dugo je plutao na povriini, a naokolo se bio skupio velik broj kriiana
koji su htieli s njim razgovarati.laeLegenda kaZe da je I(virin usrdno molio Boga da
mu Sto prije okonta Zivot. U kasnijim su mu vremenima u istom gradu nad grobom
podignuli velidanstvenu baziliku. Za provala barbara njegove su kosti bile prenesene
u Rim i pokopane u katakombama na Apijevoj cesti.'5oPosebni komentarf

Posebni komentar

I U pt", dva sta\e(apostojania kriianstva vjernici su se pokapali unutar gradskih po-

ganskih nekropola koie su, kako ie tadainji zakon nalagao,bile srnjeitene izvan gradskih
bedema. Do sada nije zabilieLen slutaj da su se u to vrijerne grobovi najraniiih krsiana
razlikovali od poganskih. To je bila praksa i u Saloni koja je, kao i svi veliki gradovi, imala
viSenekropola. fetiri velike salonitanske nekropole nazivamo po njihoru poloZaju na ko-
jem su u odnosu prema g:radskojjezgribtle smjeitene: zapadna,sjeverna, istoina i jugoi-
stoina. Na svirn se tim nekropolama urnrle polagalo tijekom vi*e stoljeia pa, naravno, i u

146 Vidi: Basii 2008., 189. - 210.

147 Dinzelbacher - Hein22007.,77.
148 Ritig 1911.,113.- 126.;Ritig 1911a,248.- 268.;Ritig 191lb, 353. - 371.;Ritig 7912.,4I. - 52.;Ritigt912a,
166. - 176.;Ritig 1912b,264. - 275.;Jarak 1996.,263. - 290.; Jarak2004., 5I. - 7L.
149 F. Sanjek ovaj prizor tumadi velikim brojem krlianskih vjernika koji su u to doba (303. g.) iivjeli u Pa-
noniji (Sanjek 1996.,29.).
150 Uaktimasvetacamoieseprotitati:Kadasubarbariprod.rliuPanoniju,utekaojenarodizSkarabanci-
je i uzeo sa sobom kosti sv. Kvirina, biskupa i mutenika. Na Apijskoj cesti kod treieg miljokaza pokopali
su ga u Crkvi apostola, u kojoj su se nalazili sv.Petar, sv. Pavao i sv. Sebastijan, na mjestu ito se zove Ad
Catacumbas (Acta sanctorum, Iunii).Yidi i: Chiesa 2073.,499. - 588.

83
 wijeme kada su Salcnitancivef.b*r prigrlili kr5ianstvo. Iako su se na svakoj od tih nekro-
pola saiuvali mnogobrojni spomenici,nalslavnijaie ona sieverna,nakaiai su se tijekom
kasne antike razvila iak tri kridanska grobtrjakoja su dobila ime po lokalnim toponimima:
Manastirine, Marusinac i Kapljud. Na tim nekropolama nisu, medutim, saduvana samo
grobna mjesta nego i ostatci bazthka koje su na tim grobljima bile sagradene u ranokr-
idanekoj fazi Salone (Cambi 1986, 51. - /08.). Njihova izvanredna oiuvanost razlagam je
da ona imaju posebno mjesto u gotovo svim publikacijama o ranokridanskim grobljima. I
ne samo to - ona str dugo vremena bila primjerom kako su se u to vrijeme ranokriianska
grobljaruzvijala, od obiincg groba rnutenika do podzemne grobnice u apsidi, ili pak od
masovnih ukopa ad sanctos do gradnje cemeterijalnih bazilika (Dyqgve 1996.).
Naislavnije ranokr3iansko groblje u Saloni nosi ime po lokalitetu Manastirine na kojem
se i nalazi. Na Manastirinama, koje su dio sjeverne salonitanske poganske nekropole (kao
i Kapljud i Marusinac), bio je 3A4. 9., medu ostalima, pokopan i sv. Domnije (sv. Duje),
za$titnik Splita. Osim 3to je hagiografski prisutan, Domnije je potvrden i arheoloiki jer
se njegovo ime pojavljuje, ponovimo, na jednoj menzi (CIL 1119575,12870),iednomsar-
kofagu (CIL ilI 14897) te,vjerojatno, u obliku monograma na iednom ulomku sarkofaga
(AL m 13147, 13961,. Poznajemo i njegovu ikonografiju ier je prikazan kao biskup u
Venancijevu oratoriju. Opseina arheoloika istraLivania ovog groblja provedena su po-
detkom 20. st., a rezultati su i objavljeni1926. g. {Egger1926.). Potkraj 20. st. provodena
g. (Salona nL 2000.).lako ni
su revizijska istraLivanja, kojih su rezultati objavljeni 2OOO.
najnovija istraiivanja nisu odgovorila na pitanja kronologije groblja i grobljanskih obje-
kata (pa tako ni bazilike), zasad se prihvaia da je grob sv. Domnija tgrob O) bio dijelom
u zemliu ukopana zidana grobnica diji je gornji dio sezaodo 60 cm iznad razine r-erriliei
bio prekriven spomenutom menzom. Nedaleko od tog groba pronadena su i dva natpisa
- na prvom (CIL ilI SS74) spominju se petorica mudenika (Antiohijan, Gajan, Paulini-
jan, Telije i Asterije), a na drugom biskup Gajan. Zabrljei.eni su i mnogi drugi ukopi, i to
u obidnim grobovima obloienima kamenom ili u grobnicama koje su uglavnom bile na
svod, no ipak najviSe u sarkofazima koji nisu bili pod zemljom.
Drugo veliko salonitansko ranokriCansko groblje nazvarroje po lokalitetu Marusinac. Uz
to se groblje vezivao sv. Anastazije (sv. Stai), koji je takoder stradao za Dioklecijanovih
progona. Yaljaretida je sv.Anastazije potvrden i hagiografski i arheolo$ki (CIL III9575)
te ikonografski (Venancijev oratorii). Rezultati arheoloikih istraZivanja tog grobljanskog
kompleksa objavljeni su i dostupni u strudnoj literaturi (Dyggve - Egger 1939.).Na Ma-
rusincu su se, osim obitnih grobova, sarkofaga i freskama ukra3enih grobnica, satuvale i
tri cemeterijalne gradeitne datirane u vrijeme od sredine 5. st.ledna od njih je mauzolej
(mauzalej L) zakoji se pretpostavlja da je bio Anastazij ev (memoriae martyrum). Rijen
je o pravokutnoj gradevini s kontraforima, ito ovaj mauzolej tini posebnim. Gradevina
ima dwje razine pa se ispod gornje prostorije s apsidom nalazi kripta, koja se sastoji od
dva diiela od apside s reietkastim prazorom (lat.fenestella confessionis\ i vedeg prostora
u kojem je bio sarkofag.
Trete ranole#dansko groblje u Saloni dobilo je ime po potoku Kapljuiu u dijoj je blizini
smjeiteno. i Kapljud i Manastirine pripadaju podrutju nekadainje poganske salonitanske
nekropole na kojoj su se mrtvi pokapali od sredine 1. do 7 . st. Nakon 6to je Bulid I9A9. g.
u apsidi bazilike pronaBao podzemnu grabnicuzakoja je smatrao da pripada mudeniku
Asteriju, groblie i baziliku koja je na njemu sagradena detaljno je istralivao i rezultate

84g}
 ^X,
obiavio f. Brondsted {Brorcdsted.- Dyggve - weilbsch i928.). on je na podabazil*e ot-
krio monumentalnu kamenu ploiu koja je pokrivala praznu grobnicu tgrob e, zakoju
je pretpostavio da je bila nairanrje miesto ukopa jedno g th vile muienika. Slijedom toga
je izmio rniSlienje da su na Kapljutu, osirn Asterija, pokopani i vojnici Antiohijan, Gajan,
Paulinijan i Telije premda se na tom lokalitetu ne pojavtjuju njihova imena. Medufim, ona
se pojavljuju na iednoj rnenzi, pronadenoj 1885. g. na Manastirinama,nakojo| se, osim
niihovih, poiavlluie i irne prezbitera Asterila.Zanimliivo je da se Asterijevo ime {...votum/
fecit ad' ma/rtyrem Asterium) moie protitati i na podnorn mozaiku spomenute bazilike
u Kapljuiu {Salona IV/I,243. - 244" br.65.). Asterije je epigrafski pofwden i na freski
pronadenoj u jednorn objektu uz amfiteatar. (salona lIL 2000-, br" 5s i 1s.j. Sva su peto-
rica tih mudenika prikazana u Venancijel'u oratoriju.

Dioklecijan i Salona

Posebni komentar

I nioklecilan je vrlo uspje*no vladao Carstvom od284.do 305. g. i danas slovi kao je-
dan od najistaknutijih vladara u povijesti Riml {williams i9BS; Mommsen lgg2", 4TI"
- 503.;Demandt 2004.' l.* 9.).Iako nam joi nije poznato tof,no mjesto njegova rodenja,
istraLivati se slaiu da je bio iz Dalrnacije, vjeroiatno iz okolice Salone.Narar.no da su 5a-
lonitanci, stanovnici glavnog grada provincije Dalrnacije, nastojali profitirati od,,wag{'
cara; prisjetirno se $anlo kako su i Italika i Leptis Magna iskoristili dinjenicu da su rodna
mjesta Hadrijana i Septirniia Severa. {Nierhaus 1965, 151.- 16'8.;Lichtenberger 201L",
137" - 145.). Ne postoie doduie nikakvi dokazi da je Dioklecijan posebno isticao Salo-
nu, kao *to nema ni onih koji bi govorili da ju je ikada u vrijeme svoje vladavine posjetio,
ipak je Salona zanjegovevlasti postala dinamitan i vitalan grad, prije svegazbog snaZna i
prosperitetna gospodarskograzvoja. Ekonomska mod koju je stekJaomogudila je ne samo
&trerqegradanego je poticala ievergetizam, koii se ogledao u brojnim rekonstrukcijama
i uredenju razhtitih javnih obiekata kao 3to su gradska vrata i ulice, forum, teatar i amfi-
teanat (leliiii Radonii 2009.,307. * 333,).O tome da su Salonitanciznalikako zahvaliti
caru, wjedoii i podatak daie grad,svojemu dotadainjem irnenu dodao i carski gentiicii,
a njemu su i niegovoi obitelji podizali spomenike, od kojih nam je saduvana baza'kipa
njegove iene Priske. (lelitii Radonii 2ffi5. - 2oo7., 5. - 2s.). zaciielo je i careva odluka
da u neposrednalblizinisalone da sagraditi svoju rezidenciinimalavrlo pozitivamuti-
nak na agled. grada i, naravno, nanjegovo gospodarstvo , (Marasovii - Marasovii i970.)"
Za gradnia palaie koja se prostirala na oko trideset tisuda ietvornih metara trebale su go-
leme koliiine sirovina, priie svegakamena i drugaggradevinskog materijala,kao i velik
broi majstara zanatlfia i pomofnih, tiziilith radnika. u poslove na gradnii mogli su biti
ukljuieni salonitanski poduzetnici, akaka je ona trajala desetak godina, maLe se pr€tpo-
stavttiAajedonijelaigolemudobrobitgradu.lJtojevriiemeSalonaidobila nazwsretan
grad., kaka to piSena iednorn malom stup n {ILIag 121) ikaka je uklesano na Tihinu veksilu
{ILIug 122 - Iulia Martia valeria salona Felix). {cambi 1968. * 195s. tig71.), ss. -21").
Salona je tako postala najtre{i i nalma{niji grad.na istainoj fadranskoi obali, multinaci-
onalno srediite u kojem su se 3tolrali rimski, istotnjaLkiiLidovskikultovi. Sudedi ptema
situaciji dragdje u Carstvu, i u Saloni je relativno rano moralo brtikrl(ana, pogotovo ako
se sjetimo mogu{nosti da ie v njoj ve{. sredinam 3. st. dielovao i sv. vesanciie. Dok mu
 rilr
AYi;
/i\

lV.Kr5eanska
arheologija
pretkonstantinskog
doba

lV.1
. Simboli
dvajustoljeiakr6ianstvanisuse,kakosezasaddini,saduvalimaterijalni
lzrazdobljaprvih
Itragovi koji bi ranokr$ianskukulturu izdvajaliodpoganske.Ipak u pretkonstantinsko
dobapodelisu sepojavljivatiodredenilikovni simbolikoji sedanassmatrajuranokrb6an-
skima'"' IstraZivadi jo5 raspravljaju
o podrijetlupojedinihsimbolajer rani krbiani nisu
stvorili vlastite,nove,do tadanepoznatelikovne prikaze,negosu iz svojegapoganskog
okruienja preuzimalivei postojeiekoje su,pridodavanjemrazliditihspecifidnihmotiva,
mijenjali i davaliim sasvimdrugo znadenje.
Takoje, primjerice,u katakombamasaiuvanvelik broj najrazliiitijih simbolakoji se
pojavljujupojedinaino ili kao skupina,kadito s natpisom,a ieiie s kristogramom.
Takve nove kombinacijedotadainjih i novih motiva omoguiile su da seprii<azupri-
da krsianskoznaienjepa sesidro,ribe, maslinovegrantice,palmeili drugogdrveta,
kruha, golubica,posuda,vino ili grotd,e,medu ostalim, i danasrabe kao kriianski
simboli. Posebni komentari
J a, ), ), )
I(od ranih sekriiana, uz nabrojene,pojavljujui prikazi u kojima serabei nekestaro-
zavjetnescene,kao ito su, na primjer, prikazi proroka/one,Noe i Danijela.Dvoiica

151 Jensen2002.,'32.- 3Z.Vidi zaHrvatsku;Demo1994.;Glusdevi

e I9g7.,248._ 2r'..
ry

N A l R r \ G N . l f . Nt t . lS t l N A I ) G R ( ) l l N u S l F . l , f ll . l ( i l N I l f l i \ N l l l L l , I N I ' A C i I , I O5 P I i I X A Z O N {I ) \ T I I L I] t ] I " I \
r ) \ l \ 4 l ' o (j \ N \ K l l ) ( ) \ \ | l l \ l A N l \ l A t l ) \ l ) j j . l ? i (A \ s l \ l I 5 | ) R A , S R f t R l t N t P I t S ' ,Ft t N ,I i A S I l ] .
\ . \ l l , l s l \ r ) l ( . l l N l ( ) \ ( l ( l r { . \ / l \ r r l l l ) l l l , l i l K\ / . 1 I t t N C r l l L t sf I ] t , c ( ) L r N I Y I ) L Jl U I A i l l ,
I ) \ I I I U l t l l l A I S l l ) R A , N A C I O N l \ t . N l N I ( J Z U l ,I i l N l ! I : l . l I ( r \ l j l i . ll A N l l A

8 l r " l . ( ) t ( ( ) 5 NPr R s ' rl N 5

PI-OCA t,()KUI,A S PttII(AZoM GoLURIC]A, I(AN't'ARA I t( li I SI ( )CiRi\ M ( ) N'l,,\JUSIl Ii:I) li L'ARLt S
I ( l l l 5 ' l o G t i A M A , S V . r v t A R I A I r i A S f t V I - . R F t ,R t N l ANI lQU[, ARLLSF , liA\*CL]SKA

a}
r?,+

*it*--
aa.t;

".i ;* 9.

DETALI FRESI(E S PRII(AZOM RIBE I I(RUHA, IiUBll(UL A3, I(ATAI(OiV{BA S\'. I(Al.lS f A, RIM
 'i,,,;i

,-.,'..i.
'r:;;:'.t1,.r'
'I
I
'i
,,1ffi'.
l,ii' ,, :',-,1

ffi.
F l B U l . A t J ( ) l l J . l t ( L JI i l l l J : ] ,B I i ( ) N C : \ I Z l l l . l : N i I l A , l A l t . ,S t S r \ l ( ,/ \ l { t L l t ( ) t . ( j s t \ l
M UZI,I, ZACJRI.IJ

$,,-,l"1

.iln
;::;t'l
Fgr -,

?,
,. ',s.
a" "1,

:1
i
..:::i.r,-t
'.
s:
' I -;r',
'"
"t
;'='.:*.*}I.'
DE.]'ALJ FRES(E S PRII(AZOT/I NOE U AltCI, i(A'I.AI(OMBA 5\'ETI}I
MARCET,INA I PF]TRA, RI]\1
 posljednjih gotovo se uvijek prikazuju uzdignutih ruku, onako kako to dine rnolitelji,
d i m e i m s e d a v a ok r i i a n s k i p r e d z n a k .P r v i s u s e k r i i a n i k o r i s t i l i i m o t r v o m o r a n t a
ili orantice,poznatim iz prethodnih umjetniikih razdoblja,kao i onim takoder otpri-
je znanim motivom Dobroga pastira. Takvu su praksu kriiani nastavili i nakon ito
je njihova vjera postala sluZbena.I(ako je vrijeme odmicalo, oni su te simbole dalje
razvijali kako bi ito bolje izrazih svoju vjerll i predoiili n.jezinsadrZaj.Tako se pojav-
ljuju razlititi simboli I(rista, pri iemu kriiani pokazuju zavidnu razinu inventivr-rosti
s l u l e i i s e s l o v i m a ,b r o j e v i m a ,g e o r n e t r i j s k i mo b l i c i m a i t d . r - rS i m b o l i s e p o j a v l j u j uu
prikirzima i starozavjetnihi novozavjetr"rih terna,a simbolikorn sc koristilo i u crkvc-
n o r r rg , r a d i t e l j s t vi uI i t u r g i j i .

f c c l i r nj c o d n a j t e i c i h l < r i i a n s k i h s i m b o l aj a n j e ,a r r j i m es e a s o c i r an a I ( r i s t a ,k a k o j e
to, premir Evandelju po Ivanu (lv 1, 29),izrekao Iv:rr-rI(rstitclj kada je u Bct:rniji, r'r:r
r:ijeciJordanu,krstio ljude, radi ies:r rru je cloiacli sirm lsus. I(aclagir jc Ivirr.rl(rsti-
telj r-rglediro, izrekao jc rijedi: Evo /aganjca Boileg koji odnosigrijehesvifeta. Sirnbol
jilr-rjerta osobito jc dobio na znaienju kaclaje papa Sergijel. u 7. st. lvtrnovcrijcdi uveo
u l i t u r g i j r - rp, a s c o n e i z g o v r r l a j ui d a n r r s . '' R a n i s u k r i t a r - r i ,r . r " r c c l u t i n
p "r irl,< a z o r nj a -
njirdi pcrkatkadsirlbolizirali i apostolc,ali i cijelu Crkvu. IJ Evandcljupo Matajtt (10,
16) stoji d:r je Isus t'ekaosvojirn uienicirnir: Evo,jovns inljern l<aooycemerltrt,ttkove.

'"ffilh**ffi
'b$

,.t'$
.1"\."

*}
bf"rr

*\i
'a'\
I'qFF
i*

DOBRI PASTIR, DETALJ

PRII(AZA SA SARKOFAGA,
SALONA, ARHEOLOSKI
MUZEJ U SPLITU

152 T a k o s u s e n p r . r a n i k r i i a n i , s l i j e d e i i m o i c l a i r i j e i i i z I v a n o v aO t k r i v t : n j a1 2 2 ,L : 3 )k, a o s i m b o l i m a I ( r i s t a
k o r : i s t i l is l o v i t . n aA ( a l f a )i O ( o n e g a ) i z g r i l < o ga l f a b e t ao z n a i u j u t i g a k a o P o i e t a h i S r . r i e t : r l <i i,m e s e
h t j c l a n a g l a s i t in j e g o v ab o Z a n s l i ap r i r o d a .
1 5 3 U l a t i n s k o jv c r z r l i :E c c eA g n n s D e i , e c c eq n i t o l l i t p ec c n t n t n u n d i ( M i s a l 2 0 0 7 . ,4 0 . ) .

92
Posebni komentar

I U St"r"* se zav1etupojavljujevi*e proroka koji su trajno pozivali na posluinost Bogu,

a medu njima je bio i |ona, koga je Bog poslao u Ninivu kako bi stanovnicima propovi-
jedao vieru i pokajanje (lana 1- 4)" Medutim, |oni se ta zadaia nije nimalo svidjela pa je
pobjegao na trrod. Za plovidbe je brod zahvatila strahovita oluja pa su ga rnornari, vidjev5i
u ]oni uzroke svoje nesrede,bacili u more gdje ga je progutala neman. U niezinoi se utro-
bi |ona pokajao te ga je ona poslije tri dana izbacila na kopno. Shvativii poruku, ]ona je
oti5ao propovijedati n Ninivu, a u tome je bio uspjeian jer su se Ninivljani pokajali pa ih
je Bog po$tedio uni3tenja. Medutim, )oni se ni to nije svidjelo, smatrao je da nisr.rzaslutili
oprost te je, razodaran takvim razvoiem dogadaja, otiSao izvan grada i izdaleka proma-
trao ito ie se dalje zbiti. Iznad njegove glave preko noii je izrastao br3ljan i prufio sjenu
njegovoj glavi, no nezadugoier je sljedeie noii crv izgrizao korijenie i briljanje usahnuo,
3to je fonu sasvim raialostilo" Na to mu se obratio Bog: Tebiie iao briliana oko kojegase
nisi trud,io negaje u jednu noi nikao i u jednu not usahnuo.A meni da ne bude iao Ninive,
grada velikaga.."$ona 4, lA * ll). U ranokriianskoj umjetnosti, i to ne samo u katakornba-
ma, razliiiti segrnentiove starozavjetnepripovijesti spadaju u naiieBie prikazivane scene.

6,7 DETALJPODNOGMOZAIKA S PRII(AZOMIONE, 69,. DETALI FRESKES PRIKAZOM

" , . C R K V AS V M A R I J EA
, K V I L E J AI,T A L I J A DANIJELAMEDU LAVOVIMA,
PEEUH,MADARSI(A

Posebni komentar

I t" t proroka Danijela {Daniiel 1 - l2),koja govori o Livoivjeri i nadi u konadno

"jig"
oslobodenje Zidovaiz babilonskogaropstva, umjetnici ranokridanskog razdoblja crpili su
mnoga nadahnuda.Danijela prikazuju kao mladog iovjeka s frigijskom kapicom na glavi,
a simboli su rnu lavovi i, rjede, ovnovi. Prite o njemu zbivaju se za vladavine babilonskog
kralia Nabukadanozara, koji je zbog nevjere bio kainjen da pase travu kao govedo. Nje-
gov je nasljednik postao kralj Baltazar, a p{ema iidovskoj vjeri nije se odnosio ni$ta bolje
od svojeg prethodnika" lz Danijelova Livota najpoznatija je i najdeiie prikazivana prida u
kojoj ga Babilonci, kojima je dozlogrdilo da ih stalno prcziva za nevjeru, bacaju u.iamu sa
sedam gladnih lavova (Danijel 6, 16 - 28). Na otvor jame postavili su kamen kako ne bi
rnogao pobjeii te gazapetatili kraljevskim pedatom. Medutim, lavovi Danijelu nisu nau-
dili, a kada je lcralj to yidio, povjerovao je u Boga te klevetnike medu svojim podanicima
dao baciti u istu onu jamu, a lal'ovi su ih cdmah pojeli.

93
Af-
/l\

Posebnikomentar

I lodignute ruke orantice,odnosnooranta, koje simbolizkajumolitvu, odaasnozazi,tr,

motiv je koii je poznat izkiparcNa i slikarstvai rarlrijiharheololkih razAoblia"U rimskoi
seumjetnostitakav poloLaiwdignutrh ruku shvaCai kao simbol koji personificirapietas,
a pojavllujeseod vremena caratladriiana i na novcu, Nedvoibeno je, dakle,da je motiv
preazetiz poganskeumjetnosti, ali nije potpuno jasno 3toje simbolizirao'u ranokr6Can-
skoj umjetnosti.fedan od priiedlog jestda orantica,odnosnoorant, simbolizira pokojnu
osobu.(Seib1971.,352.* 354; Sauer 1935"742.-743.)

Y
II

=-g
d-'4 i i
I) fi {.n,
{ iUf\{
-Li

'ffiV4,t;*'iil'rj
hlu1A ('
,:,(r)
--jitt/- t" t )t f=' li"-'--\-
.r. I-- /-*..i ii .,--
\-'r/ l--
I i'i i----
/-\i--- '' I-
AE-frivi
li\
proeE LoKULA,DoMrcrLrNA
59. DETALI 60. GRAFITS PALATINA,RIM
KATAKOMBA.RIM (PREMAR. LANCIANI)

Posebnikomentar

I U ranokridanskoj se ikonografiii pojavljuju i neki novi Livotiniskrlikovi. To su prije

svegamagaraci vol, koje se povezuies dogadaiemIsusovarodenia u Betlehemu.Prisut-
nost tih novih likova takoderje simbolitna, s porukom: Eto,tak su i magaracivol, premda
su to dvije najneuglednijeLivotinie,prepoznali SinaBoifiegau upravo rodenom djetery-
Njihova prisutnost kod jaslicaoslanjasena rijeii proroka lzaije (1, 3): Volpoznajesvoga
gospod.ara,a magaracjasle gospodarove,
Poganskaantika,medutim, poznajemagarcakao lijena,tvrdoglavai glupa.Nazvatinekoga
rnaga.rcernbila je uvrjeda, poruga koja se odrLalado danas.U latinskim komedijamaro-
bovi se nazivajtmagarcima, a uditelji itilozotiprikazuia sekao magarciu togama;Kako
izvjettuja kr$fanski apologeti {Tertulijan, ApoI. 16, 12 Minuciie Felix 9, 3), poznataje
praksabila da su se o ranim kriianima Sirile najrazlilitije obiedekako bi se eventualno
zainteresiraneodvratilo odzanimanjazal<rlflanskinauk.U tome je smisluprotumaien
u ibucj,urezancrtel pronaden1856,godinena Palatinu.Nacrtei,u jeprikazanrazapeti
fuvjek s mag*e{nm glavom.Pokraj niegaje lurezanafigara iol iednog tovjeka uzdignate
ruke kao i natpis na grtkom Alesamenmoli svogaboga.Crtei:,je datiran ako 2ffi. godine
 '/tt'
^\i,4,

! tumati se u smislq izvie*taia antiikih pisaca o izrugivanitkri,(ana, a u oyom sluiaju

posebno kao rugaryekriLu" {Ltsp.rcpr.:Matkews lggg" Ag. - 50j
Unatoi tim iztttgivanlima, prikaz magrrca na*ao je evoje mjeeto u ikonografijr kridanske
umjetnosti, Tako se u razdoblju renecans€lik te Livotinje pojavljuje na mnogim prizarima
iz l{ristqva izvota' Poznataie i legendao sv.Anti Padovanskome i magarcu.Naime, nakon
3to je sv.Ante jednnm nevjerniku uzaludnc obja#njavaasmisao kri{alrske vjere, uzviknuo
je da bi mu bilo lakie postiii da magarac klekne pred svetim sakramentom
nego da do-
titni prihvati dakaze.Na to ga je nevjernik izazvao da to i pokuia te je, na zaprcpahtenje
okupljenog svijeta, kaie predaja, magaracdoista i kleknuo.

r voLAs NovoRoDENrM
61. lllli+.Z YAqARCA rsusoM,DETALJ
sARr(oFAGA,
CRI(VASV AMBROZA,MILANO

Posebnikomentar
e znakkritadanasnaipaznatiiikri{anski simbol,rani sekrb{aninisunjime
l.n::l$, i
kcrrisfili.Razlc,gie
tomebilo to dtoje u rimskovrijemekri|,konstruiranod uupr"un*i u*r-
doravnegrede,sluiio kao spravazakalnjavanjerazapinjanjem, kao.{toje i bilo u sludaiu
IsusaKrista.No, rani su sekr$canislutili staurogramomtvidi s|.60.,br. /0) i Isusovim
monogramomX? {vid.isl' 60.,br" 9). Potonjisesimbol nazivai konsfantinskikri1 jerga
je,kakakate Laktaneije(Demnrt.pers.44,s * 6.),car usnuouoii Bitke
kod Milvij;ko;a
mo$tfr,kojom mu je prilikom retenarIn hocsignavinces.(U nvom (e* znakupobiledi{.)
'Iijekorn
povijestibLlaje razlititih varijanti kriiakaje su medusobnimodnosomuspravne
i vodoravnegredete velidinomi polni,njemkrakovadnbiledodatnusimbolikui zttitenie"
tLeksikon1985,,356. * 36A.;Ituber - Rieth1992.,tzY. * 150.,

-f,"**-
*+=_*€ 95
 $tT
Xrut
++x
+ U
Y n
SIDRASTI KRIZ (ANCHORA CRUCIFORMIS) EGIPATSKI I(RIZ (CRUX ANSATA) T-KRIZ
(CRUX ANTONIANA) I(OSI KRIZ (CRUX DECUSSATA) SVASTIKA (CRUX GAMMATA)
LATINSIC r(Rtz (CRUX COMMISSA) GRel(] t(Rlz (CRUX IMMISSA) KRiz PATRIJARHA CRUX
MONOGRAMMATICA _ SIGNUM CHRISTI STAUROGRAM _ SIGNUM CHRIST] JERUZALEMSI(I
KRIZ KRIZ S D.JETELINAMA RASLIASTI I(RIZ GAMA-I(RIZ (GAMMADIUM) PETROV I(RIZ
(CRUX INVERSA}
 *

|V"2.Anhitektura
posebna, specifiina kr$ianska gradevina nastalaje relativno kasno, odnosno onda kada
I se kr5ianska zajednicave6 uvelike pro5irila, a kr3ianstvo bilo ozakonjeno,zbog degabi
se moglo reii da se kriianska arhitektura razvijala sukladno statusukrSdanstvau druitr,rr.

Naznadimo samo osnovne ritualne potrebe krSianskih vjernika koje su i onda, u pret-
konstantinsko doba, kao i danas, bile parametri u osmiSljavanjui gradnji religioznih
objekata. Osim prostora u kojima se obavljala sluZba BoLja, morali su postojati pro-
stori u kojima je, u vrijeme liturgijskog slavlja, bilo dopu3teno boraviti onima koji su
se odludili prikloniti kriianstvu, pa su dekali kr5tenje (gr. tcutr1Xouy,evo).
Za postupak
kr3tenja opet je valjalo osigurati krstionicu (gr. panttotrlpLov) s vodom, pri demu se
do 6. st. uglavnom krstilo vi3e odraslih osoba odjednom.

Iako su, dakle, kriianima bili potrebni svi ti prostori, dini se da su se do 313.g., do kon-
stantinskog obrata, svi obredi sluZili u nenamjenskim prostorima koje su sami vjernici
stavljali na raspolaganjezajednici. I o izgledu prostora u kojima su se skupljali kriiani do
313.g. znamo vrlo malo. Antidki izvori spominju samo usput ta okupljaliStaza krSiane
pa nam nisu od velike pomoii. Tako Pavaou poslanici Rimljanima (16, 3 - 5) spomi-
nje vjernike Prisku i Akvilu kao i crkvu Lqu j" u njihovoj kuii. I(ao primjer mogu nam
posluZiti i Djela apostolska (28, 30 - 31):(.. .) on (Pavao)se zadrlao pune dvije godine u
svojemu unajmljenom stanu i primao je svekoji bi doili k njemu (...).Laktancije (De mort.
pers. 12.) govori pak o postojanju crkve u Nikomediji tijekom vladavine Dioklecijana. Me-
dutim, do danas nije dokazano postojanje specifitnih gradevina poznatih pod nazivom
crkva kao kriianskih okupljaliita prije ranog 4. st. Ipak postoje spekulacijeo tome da
bi ova ili ona gradevina (osobito ako je longitudinalnog tlocrta) mogla biti pretkonstan-
tinska crkva.Za sve je njih, medutim, dosad nedostajalo uvjerljivih arheololkih dokaza.
Zasad razlikujemo tri skupine privatnih objekata u kojima su se radi obreda okupljali
kriiani pretkonstantinskog razdoblj a:
1. kuie koje su pojedini vjernici davali na raspolaganje zajednici i koje bi se potom
preuredile za novu svrhu. Njih smo nazvali kuie crkve analogno nazivima iz dru-
gih jezika: (lat.) domas ecclesiae, (njem.) Hauskirche, (eng.) community house, (tal.)
casa della chiesa:'un

154 U hrvatskoj se strudnoj literatl:ri ku(u crkvu uvrijeLilo obiljeZavati latinskim pojmom domus ecclesiae.
Medutim, zna se pojaviti i prijevod tog terminakao dvoranska crkva, Sto nije potpuno ispravno. Prvi su
kriiani svoju zajednicu nazivali ecclesia,Sto znadi da su ta crkva bili oni sami, njihovo kultno druienje,
odnosno zajedniStvo,njihova zajednica,a ne prostorije u kojima su se okupljali. (Usp. npr.: Deichmann
7989.,69.)I(ako su se,medutim, ti rani kriiani okupljali po privatnim kuiama ili stanovima (lat. domus),
to domus ecclesiae egzaktno opisuje kuiu crkyz. Problem nastaje kada se on prevodi arhitektonskim poj-
mom dvoranska crkva. Zato se u ovol knjizi koristimo hrvatskom inaticorn kuia crkya naslaniaiuii se,
medu ostalim, i na njemadki termin Hauskirche koji se, kako se iini (bez obzira na izvornu kombinaciju
nominativa i genitiva), viSe pribli2io latinskom pojmu, ali i talijanskom izrazt casa della chiesa negoli
engleski comun i ty ho u se,

97
x,
2. privatne kuie s kriianskim obiljeLjima(u Rimu su dokumentiranitituli, kuie vjer-
nika u kojima su seveie prostorije rabile za liturgiju);
3. privatne kuie s kuinom kapelom.

Ku6acrkva u Dura Europosu

1V.2.1.
Do danasje arheoloiki sigurno potvrdenasamojedna kuia crkva,i to ona u Dura Eu-
roposu,graduna Eufratuu dana3njojSiriji.Nalazilaseuza zapadnegradskezidine,u
deivrti,it olol su iivjeli bogatijigradani.Posebnikomentarf Posebnikomentar
ju godi'
I Zahvaljujuii oduvanomgrafitu na zidu gradevine,datira se u 232,1233.
nu. I(ada su256.g. Sasanidiupali u grad,u njoj se prestalo s liturgijskim obredima,
ito znadi da ie kao kuia crkva sluiila samo dvadesettri ili dvadesetdetiri godine.r5s
Dimenzije su ove gradevine:17,35- I7,45xL8,58- 20,L8m, a njezinje oblik odgo-
varaorimsko-mezopotamskom stilu gradnje.Vestibulsenalaziou srediBtui bio je s
tri straneokruZenmanjim prostorijama razliiitih dimenzija,a s jedneje stranebio
portik. U manjoj prostoriji (8x5,15 m) okupljali su sevjernici, a povi3enomjestoza
sveienikabilo je na istoinoj strani zgrade.Ujednoj uskojsobi nalaziosei pravokut'
ni bazenza obred kritenja, prekrivenbaldahinomkoji su flankirala dva stupiia.156
Zidovite prostorije bili su ukra3eni freskamasa scenamaiz Novog i Starog zavjeta,
npr. prikazima Dobrog pastira,Adama i Eveili scenama,,hodapo vodi", ,,ienanad
grobom"i,,ozdravljenjeuzetoga".Fre-
skesu najstarijesigurno datiranezid-
ne slike kriianskog Istoka,no motivi s
njih susreiu se i na zidnim slikamau
rimskim katakombama,Stosetumaii
postojanjemintenzivne razmjeneideja
izmedu crkvenih autoritetatadalnjeg
kriCanskogsvijeta.l57
Iako seu ovoj fazi joi ne moie govoriti
o uspostavljenoji osmiiljenoj kriian-
skoj arhitekturi, ipak primjer kuie cr-
kve uDura Europosuupozoravana to
da je vei u 3. st. postojalakanonizira-
na struktura prostora u kojima su se
okupljali vjernici, na 3to zorno upuiuje,
primjerice,istaknutozasebnomjestoza
sveienika ili prostorno odvojenibazen
za obredkritenia.lss

155 http://artgallery.yale.edu/duraeuropos/dura.html
156 Kraeling 1967.
157 Brenk 1977.,19.
158 Brenk2003.,65.

e8 H:}
 lxi
Posebni komentar

I Zahvaljujuii izvanrednojoduvanostigradaDura Euro-

posa,saznajemoda su u gradu iivjeli ne sarnokriiani nego
i poklonici Mitre i boga Baala,kao i Zidovi. Unutar jedne
od inzula tog sirijskoga gradiia smjeitenog uz rijeku Eufrat
nalazilase i sinagogas dr.oriitem i oveiorn prostorijom za
okupljanje (13,65x7,68m). Zidovi te prostorije, koja nije
imala prozore, nego samo dvoja vrata nejednakeveliiine
na istodnoj strani, bili su visoki sedam metara {I{raeling
1956.).Ti su relativnovisoki zidovi bili potpuno dekorirani
freskamas biblijskirn narativima. Pojedini su prizori ras-
poredeni unutar parrelakoji su se nizali u tri horizontalna
registra,a bili su omedenina vrhu i dnu ukrasnimrubom.
Podatkeo vremenLlgradnjesinagoge(:2M.- 245.)i njezina
ukraiavanja freskama (249. * 250.) doznajernoiz saiuva-
nih votivnih natpisa {vidi npr. Guttnann 1988.,25. -29.).

(-,,2|.DURA EUROPOS,
IZOMETRIJSI(A
REI(ONSTRUI(CIJA
I(UCE CRI(VE
(PREMA C. t(RAELINGU)

Posebni komentar

I Sirlugug"ili proseuhe,kako su ih joi nazivali, bile su srecli5njedruitvene institucije

iidovskih zajednica,pogotovo nakon uniStenjaHrama u Jeruzalemu70. g. (Levine2005.).
Najviie svjedoianstavao iidovskoj dijaspori potjeie s podrutja na kojima su bili najguice
naseijeni:Male Azije, Aleksandrijei Rima. No, bilo ih je u manjem ili vetern broju gotovo
u svim rimskim provincijama pa tako i na Rajni i Dur"ravu,o iemu, primjerice, svjedoii i
jedan graditeljskinatpis iz Osijeka(Pinterovii 1965.,61. - 74; Sanader201,5.,267.* 278.1.

5{. SINAGOGAu
DURA EUROPOSU,
UMJETNIEKAGALERI'A
SVEUEILISTAYALE,
NE)g HAVEN, SAD

99
 ,,.-t"i

1.'

GRADITELJSI(I NATPIS O OBNOVI PROSEUHT U MURSI, MUZEJ SLAVONUE, OSI.JEK

 N/"
rl\

lV.2.2.Privatneku6e
- tituli
s kr56anskimobiljeZjima
Na prostorima zapadnogdijela Carstvaarheolo5kijoi nisu dokazanekuie crkve.Me-
dutim, zahvaljujuti antitkim izvorima kao i epigrafskimpodatcima,znamo da su
postojalakriianska okupljaliStau Rimu.1se Pretpostavljase da su takva okupljaliita
nastalatako 3toje odredenidonator dao na upotrebuvlastiti prostor ili su pak vjernici
drugadijedoili do pogodnijihprivatnih prostora.15. Takvi su seobjektipotom preure-
divali za potrebevjernika,a poneki su bili nazivanipo imenima darovateljakoja su bila
zapisanana malim ploiama na ulazu u kuiu (lat.titulus).IstraZivanje i interpretacija
titula joi je kompleksnai nedovrienamaterija.Od I(onstantinovevladavineu gotovo
svakojrimskoj stambenojdetvrti gradile su secrkve. Te gradevine,koje su sepodiza-
le zbog sveveieg broja vjernika, dobivalesu imena svojih utemeljiteljabilo da su oni
bili rimski biskupi (npr, titulus Silvestri,titulus Damasi) bilo laici poslijeproglaleni
svetima (npr. titulus Clementis,titulus Lucinae) ilipakvlasnici zgradaili zemlji3ta.161

159 P. Lampe je iznio zanimljivu tezu u studiji o pripadnicima kriianske religije u Rimu iz prva dva stoljeia.
Na temelju analize izvora kao i dotadainjih arheoloSkih nalaza, on tvrdi da su prvi kriiani u Rimu, oko
polovice 1' st., bili okupljeni u pet (najviie sedam) gradskih tetvrti od kojih je svaka imala svoje okuplja-
liSte za crkvenu sluibu. Usto, analizirajuii socijalni status stanovniStva,zakljuiio je da su prvi vjernici
najveiim dijelom bili siromasi i robovi (Lampe 1987.).
160 l(irsch 1913.,316.- 322.
161 Brandenburg2007.,225. -261; Filacchione - Papi 2015.,81.
 V c i j e u t v r c l e n od : r s u v j e r n i c i i z n a j r a n i j i h k r i i a n s k i h \ r r c r n e n ae u h a r i s t i j r ,srl a v i l i i
olii,rvljaliliturgijskc obrede Lrprivatninl obitavaliitimailiu kucamrt crkttanta,:rdir su
l r m j e r - r s l <oi b j e k t i b i l i g r a d c n ip o s l i j e ,n i r l < o ns l u i b e n o ppl r i z n : i n i : ri l e e t r l i z i r i r n jsi rt l -
t 1 1 s inl j i h o v e r c l i g i j e . ' " ' U t o n . rj e k o r - r t e k s tzuu i r t r o s tci l s t t b i [ oz a n i r n l j i r ,j o i n e s i r s l ' i n l
r . i l z j : r i n j epnr o l t l c n tr i m s l i c v i l e r , rt , u l l i n s s t o l l c Lur ,i l l i z i r t i c l a n a i n j e gL t l n c l o n t rN. a s j e r -
vernoj strrtr-rit<lgilntiikog, clugovrc-'r-ncna l<oriiter.rtlg graclcvinskogkompltlksrr,llil(leni
su 6strrtci zicllih lresal<ii klitirnskog siiclr2irjri (orar-rti, kristogrtrm) clatirrlnina l<riii'1.
s t . P o s t r t v i l os e p i t i r n j ej cr s u l i t i p r o s t o r ib i l i p r i l , a t n o g rkrr r r r t k t c r i rl i s t r 1 > a bk i l i u | c c l c -
iirtt zirjecltticr-t."''
/i1lrlecvftv1'7,.\
ni 11,11; 26 27

, L O C R T K U C E ( P R E M AB R T N K U )
QIRQBIZAT

162 \V:rgner 19;19.

1 6 3 L i Y e r s l c l g-e W e : i t h e r h c a dl 9 E : . ,I 1

t02
 ,*tr
/l\

Posebnikomentar

I eini seda Milanskimediktomo tolerancijikoji je, meduostalim,omoguiioi gradnju

kriianskih crkava,nisuprestalifunkcioniratii privatniprostorikoji su slutili kaocrkve.
U prilog toj tezi najboljegovorijednagradevinau mjestuQirqbiza,u sjevernojSiriji, koja
je, kakosepretpostavlja, prenamijenjenatek nakon313.godine.Svaje prilikada nijerijed
o nekada3njojprivatnoikuii, prenamijenjenoju kuiu crkvu, negodaje bila sagradena uz
jednuvilu rustikukao njezinanekss namjeromda budekuia crkva.Graditeljska struk-
tura kojaseogledau smje3taju glavnei sporednihprostorijanastalaje, kakosemisli,pod
utjecajemlokalnihvila rustika(Tchalenko 1953"- 1958.,sv.L, 325,).Ulazu objektnalazi
senajugoistodnojstrani,a samaunutarnjaprostorija,u koju semoglouCikroz dvojavra-
ta' istihje dimenzijakaoi dvoriSte(14,75x6,40 m) u kojemusenalazilacisternazavodu.
Crkvau Qirqbizi nije do krajaarheoloSkiistraiena,kao$toto nisu ni mnogobrojnedruge
saiuvanecrkveu Siriji, osobitoone na podrutju prozvanomMrtvi gradovi,(Usp.Brenk
1977,,fig,53;Strube 1986.;Strube 1996.)

'OTHNAY,IZRAEL
69,DIO PODNOGMOZAIKA S NATPISOM,KEFAR

{\e 103
i{i} e- -

'Oth-
Posebanproblem i izazov za znanost ranokriiansko je okupljaliite u mjestu l(efar
nay n lzraelu. Ovaj je objekt otkriven 20O5.g. i joi nije dovoljno istraien. Zasad se misli
da je bio sagradenu 3. st. kao jedno krilo neke vojniike zgradesmjeitene u neposrednoj
biizini legijskog logora. To je okupljaliite longitudinalna dvorana (5x 10 m) s podnim
mozaicima i natpisima na njima s imenima donatora koji su financirali i mozaik i euhari-
Veliko zanimanjeiavnosti pobudile su 2008.g. i vijesti jordanskih arheologa
stijski stol.r6a
koji su u Rihabu istraZili jedan ranokriianski objekt koji su na temelju pokretnih nal.aza
(keran-rikei novca) datirali u vrijeme izmedu 33. i77. g. ie objavili da su otkrili najstariju
crkvu na svijetu.tof'

i.;t:ai

T O " U L A Z U P O D Z E M N UG R A D E V I N UN UR K V UN A
, A J S T A R I JC
S V I ] E T U ?R,IH A B ,J O R D A N

164 Tepper - Di Segni 2006.

Vidi i: Sorries 2OI3.,46. - 47
L65 http://rihabresearchcenter.blogspot.com.

104 trg}
Posebni komentar

I U C*tit";i, na obali Genezaretskog jezera{zvanogi Galilejsko je zero), nalazise Kafar-

naum, u Isusovo vrijeme manje ribarsko selo izkojega su potjecali apostoli Petar i brat
mu Andrija. Literarni izvori Kafarnaum spominju nekoliko puta. U Matejevu evandelju
(4, ]2 - 13) ditamo, medu ostalim, da je Isus iz Nazareta otiiao u Galileju da bi stanovao
u Kafarnaumu koji se nalazi na jezeru. Evandelja po Marku {1, 21) i po Ivanu (6, 59) iz-
vjeiiuju da je Isus propovijedao u kafarnaumskoj sinagogi. Matej (8, 5 - 13) spominje i
centuriona iz Kafarnauma koji je Isusa molio zaozdrav\enje svojegasluge,U izvorsiz4.
koji sadriava putopise hododasnice Egerije nalaze se opisi kufu crkve sv. Petra (Appendix
ad ltinerariam Egeriae,II, V 2 (CCL 175,98 * 99)). U 5. st. iznadte Petrove kuie sagra-
dena je srediSnja,osmerokutna crkva s ambulatorijem, a opisao ju je hodotasnik iz Pia-
cenze u 6. st. (Itinerarium Antonini Placentinum 7 (CCL 175, 132)). Tijekom arheoloSkih
iskopavanja u l(afarnaumu 1968. g. otkriveni su, medu ostalim, i ostatci spomenute cen-
tralne crkve te ispod nje ostatci iz 1. st. zakoje neki istraZivati smatraju da je rijet upravo
o kuii sv. Petra. (Usp, Corbo 1975.) U svescima Cafarnao II i Cafarnao lll objavljeni su
nalazi keramike i novca, a u detvrtom su svesku reproducirani grafiti iz spomenute kuie.

71.osrATcr RANOKRSeANSKE
I(AFARNAUM,IZRAEL
CRKVE.
,'*,
ri\

!V.2.4.Arhitektura pretkonstantinskog
doba
u Hrvatskoj

Nakon Isusovauskrsnuia,njegoviudenicii drugi susretalisu sekako bi uivriieni u

vjeri celebrirali agape.Njihovi su susreti s vremenom dobili liturgijske obrise koji su
zahtijevaliodredeniprostor,prije svegaza zajednitkoslavljenjeeuharistije.No, iako
istraZivadirazlikuju nekolikoskupinaprivatnih objekatau kojima su seradi obreda
skupljalikriiani, osimku& crkveu Dura Europosu,jo! nije arheoloikidokazanopo-
stojanjenijednepretkonstantinskegradevineu kojima su setakvi prostori nalazili.
I na prostoru Hrvatskesu, najkasnijepotetkom 3. st.,vei djelovale,barem u veiim
gradovima,manjeili veie kriianske zajednice.U hrvatskojsestrudnojliteraturi ra-
spravljaloo dataciji triju gradevinskihsklopovakoji su sluZili za najranija,moZda
pretkonstantinska,kriianska bogosluijakoja su senalazilaunutar episkopalnihra-
nokriianskih srediita,koja su poslijeuz njih sagradena,
u Poreiu, Zadrui Saloni.'66
Da je u Istru relativnorano dospjelokriianstvo, vjerojatnovei potkraj 3. st.,govori
primjer poredkeranokr3ianskebiskupijekojoj je na ielu bio Mavro. U literaturi seiz
tog pretkonstantinskog razdobljau Poredu,naime,spominjaoi jedanobjektsmjeiten
na zapadnomrubu antitkoga gradau kojemje djelovaoconfessor Maurus.'u' Razlogje
tome moZdai tekst Mavrovanatpisa(Insc.It. X, 2, 187)koji govori o postojanjuranije
crkve (lat,primitiva ecclesia),"8
No ni posljednjaarheoloikaistraZivanjaobavljenana
tom podrudjukao ni temeljitoanaliziranostanjearheoloikihistraiivanjaEufrazijeve
bazilikei njezineokolicenisu mogli potvrditi postojanjeranokr5ianskogokupljali$ta
iz pretkonstantinskog razdoblja.l6e
Na sjevernojstrani zadarskogforuma prostori triju duiana (lat. tabernae),danassa-
kristije zadarskekatedralesv.Stoiije,bili su adaptiraniza potreberanokr3ianskih
vjernika.Arheolo5kasu istraiivanjaomoguiila rekonstrukcijunekadainjegprostora
ovogaobjekta velidine l7x\l m, koji se sastojaood dva dijela. Dio poda (u prednjem
dijelu) bio je prekrivenmozaikomod bijelih, krupnih tesera.U straZnjemdijelu tog
prostora,koji je bio i povi$en,pronadenisu ostatcipolukruZnesveienitkeklupe (sub-
selij),3to je bio povod da hrvatski istraZivaii ovaj prostor prepoznajukao najranije
kr3ianskookupljali3tekoje ipak,kako sezasadtini, nije nastaloprije vladavinecara
Konstantinai ozakonieniakriianstva.tT0

766 Vidi npr.: Yeir.i(.20O5.,24.- 33.

167 Mirabella Roberti 1972.,197.- 2Ll.; Maruiii 1978.,55O;Marin - Mazzoleni 2009.
168 Vidi bilieiku br. 134.
169 Matejdii - Chevalier 1988.,355. - 365.; Terry - Gilmore Eaves2001.
170 Tako A. Ugleiii, koji taj prostor naziva oratorij, odnosno domus ecclesiae, navodi da potjede vjerojatno
vei iz prve polovice 4. st. (2OO2.,1,2.),a P. VeZii kaZe da ga valja datirati nakon 373. g. (2OO5.,28.- 29.).

roa g:*
POLOzAI POREeT(E
GRAEEVINE S
TRI AULE IZ 4. ST.
(PREMA VEZICU)

100 200m

TI-OCRTI
KOIVlPLEKSA
t(A'f IDtlAL,F]
sv.sl osrlE
I D U E L AR I M S I ( O G
F O R U M AU Z A D R U
(PREMAVEZICI.J)

'I'LOCRT
ORA'IORIJAA I B
U SJEVERO]STOCNOM
DUELUEPISKOPALNOG
CHNT'RA,SALONA
(PREMADYGGVEU)
 U Saloni su dak dvije gradevine prepoznate kao pretkonstantinska kriianska okup-
Kriiani su te svoje najranije gradevine
ljali5ta te su datirana u sredinu 3. stoljeia.171
smjestili u sjeverozapadnom kutu istodnog gradskog proiirenja, u privatnom stam-
benom kompleksu. fuino od ovog prostora poslije se razvilo biskupsko ili episkopal-
no srediSteostavljajuii ove dvije gradevine, koje je E. Dyggve prozvao oratorijima A
i B, nedirnutima jer su, kako je on mislio, imale vainu ulogu u Zivotu rane Crkve.tt'

Ulaz u oratorij A nalazio se uza same bedeme. Najprije se ulazilo u dvoriSte u kojem
se u osi s kultnom prostorijom nalazio zdenacs kantarom predviden za kultno pranje.
Voda je u zdenac pritjecala iz gradskog vodovoda koji je prolazio u neposrednoj bli-
zini.Iz ovog se dvori3ta moglo uii kako u oratorij A tako i u oratorij B. Na zapadnom
dijelu kultne prostorije oratorija A, koji je bio odijeljen od prostora za vjernike, nala-
zila se polukruZna klupa za sveienstvo. Tijekom prvih arheoloikih istraZivanja ovog
gradevinskog sklopa pronadeni su brojni starokriianski arhitektonski fragmenti za
koje se mislilo da su najstariji u Saloni.l73Revizijskaarheoloika istraZivanja provedena
izmedu 2000. i 2004. g. u sumnju su, medutim, dovela dosada3njeatribucije, i to kako
u smislu vremena funkcioniranja ovih oratorija u pretkonstantinskom razdoblju tako
i glede njihove namjene.ttn

|V.3.Slikarstvo
ad je rijei o materijalnim ostatcima slikarstva iz ranokrSianskog pretkonstantinskog
l{
I\doba, dakle onog do 313. godine, valja reii da su se, osim fresaka iz kuie crkve u
Dura Europosu, saduvalei one u grobnom slikarstvu Rima, odnosno u katakombama.
Oslikavanjeprostorija od kraja 2. st. podinje se tolerirati, barem u Rimskoj crkvi, i to uz
vjerojatni nadzor crkvene hijerarhije koja je vodila raduna o izboru tema i motiva te pro-
pisivala i izbor predloZaka."' Moiemo samo pretpostaviti da je nova praksa oslikavanja
znaiila nekovrsni raskid s tradicijom i da je, vjerojatno, bilo i otpora, no slike su bile u
samoj srZi kulture antidkoga svijeta, kojeg su neraskidivi dio bili i kr5iani. SadrZajprikaza
na freskama(ali i na reljefima sa sarkofagakoji su nastali u to vrijeme) donosio je scene
i iz Starog i iz Novog zavjeta,a birale su se upravo one koje su kr5ianima pruLale nadu u
spasenje.Tako su se,da spomenemo samo neke, prikazivala duda iz Starog zavjeta,poput
onog kad Mojsije uzBoLju pomoi postigne da iz stijene potekne voda ili kad se prorok
Danijel spasi od lavova, alonaiz utrobe nemani, ali i iz Novog zavjeta,poput onog kad

171 Gerber 1917.;Dyggve 1994.,30. - 3I.

I72 Dyggve7996.,34.
173 Duval - Marin 1994.
174 Mardeiii-Chevalier2002.,375.-386.;Mardeiii-Chevalier2003.,745.-776.;Mardeiit-Chevalier
2 0 0 4 . . 2 6 r .- 2 7 0 .
175 Engemann 1997.;Kemp 1998.

ro8F+
 *t"t
/!\

Isus udini da nepokretni prohoda, aLazar sevrati izmrtvlh.tT6Novi, kr5tanski sadrZajibili

su ne samo formulirani uz pomoi preuzimanja ili transformacije poganskih nego jednako
tako i obogaieni novim ikonografskim detaljima, pogotovo na prikazima Isusovih iuda."'
ler nijedno poganskoboZanstvonikada nije bilo prikazano kako u interakciji s konkretnim
osobama i u prisutnosti mnogih odevidaca dini duda, kako lijedi i kako hrani mase, 5to
je dinio Isus. Nema dvojbe da su ovakvi slikovni programi kr5ianima bili dobrodoSli i u
promidZbi njihove vjere, bio je to u stanovitom smislu propagandni materijal u pridobi-
vanju novih vjernika, sljedbenika i prista5a. Posebni komentar
I
Posebni komentar

I fil" nekoliko godina pojavile su se vijesti o jednom svitku od papirusa koji navodno
potjede s lokaliteta ,4ntaiupolis u Gornjem Egiptu, a tuva se u privatnoj zbirci. Njegove
su dimenzije 250x32,5 cm, a datiran je u 1. st. pr. Krista ili 1. st. Na svitku je tekst zemljo-
pisnog vodida (Artemidora iz Efeza?),kao i zemljovid, pa skice dijelova ljudskog tijela te
crtehi razlititih vrsta Zivotinja s njihovim imenima. Ilustracije ne potjetu samo od iedne
osobe niti su naiinjene u isto vrijeme. Pretpostavlja se da je svitak sluZio kao predloZak u
umjetnidkim radionicama (usp.: Gallazzi - Kramer 1998.,lB9. - 208.).

75. FRAGMENT KONTROVERZNOGSVITKA OD PAPIRUSAS PREDLOSKOM GLAVEMUSKARCA,

1.sr. pR.KRrsrA / 1.sr., ANTArupoLIS, ARHEoLoSKTMUZEI ToRINo, TTALIIA

176 Deckers2007.,20.
177 Mathews7999.,54
iV.."{.i.Fr*skq:i;r *e*;"*

fedine sigurno datirane freske iz pretkonstantinskog razdoblja one su iz kute crkveu

Dura Europosu.Pretpostavljase da su nekoi svi njezini zidovi bili obojeni i ukraBeni
slikama, medutim, satuvalo ih se samo nekoliko, na Zalost i one samo djelomiino,
i to na zidovima prostorije u kojoj se nalazio krsni zdenac. Ove su freske datirane u
vrijeme izmedu 232.- 235. godine."nPosebni linuentar $

Istraiivan.ja su vodili strutnjaci s ameriikog sveuiili6ta Yale pa se dio fresaka nalazi i u umjetnitkoj ga-
LerijisveudiliSta.Vidi: I(raeling 1967.
 *,i
€.

srw

|li llsl(A lz /\ Psil)t. IlA p'il s il tji tlA IZ I( t rClt ( I i l i \ 1 f . t . r l ) L r I t A l : u t i ( ) P ( ) s L l

I I l l l l \ i r l \ . \ ( , . \ l i . t i t l \ \ \ t r { i l l \ t . \ \ \ l l , N ll\\' I li\\1flN, Si\1)

' i:i ..
:'r q

I S C J E L I E N . JU
L ]Z E T O G A , I , i J E V I Z I D P R O S T O R I I ES I ( R S N I ] \ { Z D E N C E N , lI Z D L ] R A
EUIIOPOSA, U\,'I]ETNICIiA GALF]IlIJA SVEUEILiS A YAI,E, NE\! HAVEN, SAD
 Slike na zidovima nizale su se u dva registra, aprizoti na njima poredani su jedan za
drugim u tzv. pripovjedatkom stilu. Tako npr.izascene Iscjeljenja uzetoga slijedi bez
vizualnog prekida scenaPetra na vodi.I pozadina obiju scena potpuno je ista, a tlo
na kojem se nalaze prikazani likovi i priroda, odnosno ambijent u koji su smje3teni,
slikani su istim bojama. U luneti iznad krstionice nalazi se prikaz Dobrog pastira te
Adama i Evekoji su smjeSteniuz drvo, u desnom donjem dijelu freske.

lJ vezi s ovim zidnim slikama u znanosti su postavljena mnoga pitanja i ponudene

mnoge interpretacije.lTeTe su se freske usporedivale s mnogo kvalitetnijim zidnim
slikama iz vei spomenute sinagogeu Dura Europosu, kao i s onima iz mitreia u isto-
me gradu.ttofo5 se pokuiava odgovoriti na pitanje o podrijetlu, o korijenima tog sli-
karstva, kao i o eventualnim predloicima.

Posebni komentar

I Orlikuuunje zidova, pa i stropova,ima vrlo dugu tradiciju. Pri tome se rabila tehnika
ko;u danaszovemo fresko-slikanje.Podrijetlo naziva je u talijanskoj riietifresco, koja ozna-
iava svjeiu ibuku. Postupakje fresko-slikanjajednostavan:na svjeie pripremljenu ibuku
nanesese boja, sa ili bez prigodnog vezivnogsredstvai pusti da se osu5i.Tijekom suienja
ibuke i boje koja je na nju nanesenadogadase kemijskareakcijazahvaljujuii koioj nastaje
tvrsta i dugotrajnaslika.Fresko-slikarstvorabilo se na starom Istoku, kretsko-mikenskom
prostoru, u grdkoj i rimskoj kulturi te u bizantskoj umjetnosti. Likovna tehnika takvog
nadinaukraiavanjazidova dobro je poznatane samo zato 3to je o njoj u proilosti opiirno
pisao Vitruvi je (7, 3, 5 - I l) nego su, dodatno, u novije vrijeme na odredenim freskama
provedenei kemijske analizematerijala koji su se rabili u antici. (Yidi Mielsch 2001.)

lV.3.2.RanokrSdanskagroblja
pretkonstantinskogdoba
Iz razdoblja kasne antike saduvanasu mnogobrojna groblja ranih kriiana na kojima
se pokojnici nisu spaljivali, nego polagali u svoja posljednja podivali3ta.ls1Najranija
arheoloika svjedodanstva,kao 3to su natpisi na sarkofazima i nadgrobnim plodama,
koja nam sa sigurnoiiu mogu potvrditi ranokriianski ukop, pojavljuju se u 3. st.182
Nije nam poznato kada su se formirala samostalna kr5ianska groblja iako se iznose
teze, ito na osnovi dinienice 3to ih je Tertulijan (Scapulam,3, 1) spominjao, da ih je

179 Mell2010.; Peppard 2012,543. - 574.

180 I(emp 1994.,52.;Elsner 1998.,212. - 216.
181 Tijekom ljudske povijesti izmjenjivale su se dvije vrste ukopa, paljevinsko i skeletno. Tako je i u Rimskom
Carstvu tijekom 2. st. skeletni ukop podeo zamjenjivati paljevinski. To se,medutim, ne odnosi na Zidove,
koji nisu nikad spaljivali svo.iepokojnike. |esu li upravo rani krSiani bili oni koji su prvi prekinuli palie-
vinsku tradiciju, nije dokazano iako su pojedini istraZivadi iznosili teze o inzistiranju ranih kriiana ne
samo na polaganju u zemlju nego i na orijentaciji prema istoku. (Vidi: Milburn 1988., 19.).
182 Nikolajevii 1980., 523.

112 F;"-F
 rre
\ itr'

bilo vei oko 200. g. zaprogona Septimija Severa.'83 I(ako su nakon Milanskog edik-
ta razlidita ranokriianska svjedodanstva zabiljei.ena na ovaj ili onaj naiin u gotovo
svakom mjestu Rimskoga Carstva, tako je pretpostaviti da je, logiino, u tim mjestima
moralo biti i ranokriianskih grobova.t*'Medu kriianskim nekropolama najistaknu-
tije mjesto imaju grobovi mudenika, odnosno martirioni, jer se posebna iast i.eljela
iskazati onima koji su svoj Zivot poloZili za vjeru. Poslije su se o[<omuteniikih grobova
podeli pokapati i drugi krliani te su s vremenom martirioni postali kultna mjesta na
kojima su se podele podizati i crkve. Osim nekropola na otvorenim prostorima, rano
kriianstvo poznaje i podzemna groblja, odnosno katakombe.

|V.3.3.Katakombe
I(atakombesu veia podzemnagrobljana jednoj ili vi3e razinau koja su sepolagala
tijelaumrlih. Ako seneki kr5ianin tijekomprogonau njima znaoi kriti, to im nije bila
izvornanamjenajer katakombenisu bila skroviSta,negogroblja.Njihov nazivdolazi
od imenajednogod hodnikapodzemnogagrobljakoji senalaziispod crkvesv.Seba-
stijana,a koji se nazivaoad catacumbas.rssZa razliku od drugih hipogeja,odnosno
podzemnegrobne arhitekture opienito, koji su sluZili uglavnomu privatne svrhe,
namijenjenitek jednom ili pak manjem broju pokojnika,katakombesu zajednidka
grobljaza velik broj pokojnika.Posebnikomentar I

Posebnikomentar

I Hipogejisepojavljujuod drugepolovice4. st. pr. Kristau grikom kulturnompro-

storu i susjedstvu,npr.u Trakiji, ali i indigenimkulturamajuine ltalije. U znanstvenojse
literaturi,meduostalim,raspravljao podrijetlumnogobrojnihaleksandrijskih hipogeja,
pa setakopojavljujei mi3ljenjeda bi oni moglibiti u egipatsko-bizantskim uzorima,kao
Stoje npr. kraljevskagrobnicaiz Sidona(El-Atta 1992.,I ]. * 19.).I(adaje P.Testiniu
svojojslavnojknjizi o krSianskojarheologijipisaoo hipogejimai podrijetlukatakomba,
napisaoje i da kr3iani nisuni$tasamismislili:I cristianidunquenon inventararco nulla
(Testini1980,')79.).U Rimu,u Ulici Manzoni,smjeSten je hipogejAurelijevacadatiran
oko polovice3. st. U kubikulu B tog hipogejasaduvaosedio freskes prikazom,kako su
neki smatrali,glavejednogod apostola(Grabar]967., sl."109.). No, drugi istraiivadine
samoda nisupodriali dotitnu atribucijunegosenisuni sloiili o temeljnompitanju:je li
hipogejAurelijevaca uopie imaokr$danskikarakter?(Vid.i:Himmelmann1975.,10.- 11.)

183 Fink - Asamer 1978.,30.

r84 U knjizi. Archeologia cristiana, koju je P. Testini objavio joi 1958. B. (prvo izdanje), posebno je poglavlje
posve(eno ranokriianskim grobljima, kako onima u Rimu i Italiji tako onima i u provincijama (Testini
7980',164. - 326.).
185 Usp. npr.: Testini I98O2,92
I(ad je kr3ianstvo postalopriznata religija,vjernici su veliku pozornosti skrb po-
sveiivali spomenutimkompleksimamuteniikih grobovai katakombama.Takoje u
drugoj polovici4. st. papaDamazu mnogekatakombedao postavitipodasneplode,
a za nekeod njih je i osobnosastavljaoepigrame.'86 Uskorosu ih podeliposjeiivatii
vjernici iz udaljenijih,paiiz sjevernihkrajeva,o iemu svjedoienpr.i runski grafiti."'
Poznatoje da su se pisali i itinerari, vodidi za bolje snalaZenjeu katakombama,no
nadolazeiiratovi prekinuli su zanimanjeza njih, a osobitoteiak udaracdoZivielesu
za upadaLangobarda.Istini za volju, valja reii da su katakombebile objektom pljadki
joi u antiiko doba.U 8. st. papaPavaoI. (757.-767.) daojeprenijetizaostalekosti iz
katakombau rimske crkve.tttPosebni komentar I

186 Ferrua1942.
t87 Schwab2003.,36.- 39.
188 Pergola2000.

<-\*:
-:--€ 115
 Najstarijesu katakombe,one kakve danaspoznajemo,iini se,nastalepotkraj 2. iii na
samom podetku 3. st. Naime, Hipolit (Philosoph.,IX, 12, 14) navodi da je za pontifi-
kata pape Zefirina (198.- 217.)rimska zajednicar.jernik:rkupila zemljiite za groblje
u z A p i j e v u c e s t u .N a t o m j e z e m l j i i t u n a s t a l ak a t a k o m b a ,p o s l i j ep o z n a t ap o d i m e -
nom sv.I(alista."'
Podetkom3. st. kriiani svojemrtve poiinju pokapati pod zernljom i na drugim pod-
z e m n i m l o k a c i j a m au R i m u , u k a t a k o m b a m ak, o j e s r , p r o s l i j ed o b i l e i s v o j ai m e n a ,p a
s e d a n a sn a z i v a j un p r . I ( a l e p o d i j e v aP, r i s c i l i n a ,D o r l r i c i l i n a ,P r e t e k s t a t o " 'ial i s v e t i h
M a r c e l i n ai P e t r ai t d . " " '
U l{irru je najveia koncer-rtracija katakombil, satuvano ih je viie od scclarncleset, ali
i h i m n i c l r u g c l j eu L a c i . i r -kra, o i u N a p r - r l j un, a S i c i l i j i ,M i i l t i , u s j e v e r n o .Ai f r i c i t e j o i
ponegdje.Zanimljiv je podatilk clirjc sarnornanji broj closrlcl otkrivenih i pozn:rtih ka-
t:rk<lmbiru[<raicnfreskama.
lal<ose pri spontcnu rimskih katakornbaponirjprije por-r-risli nil l<ricirne,Ll njih sLtsc
g d j c k a cpl o k a p a l ii p o g a n i , o i c m u , k a k o s e i i r - r i ,r - r ' r o gsuv j e d o t i t i n e l < co c [f r e s a k ai z
kittirkon'rbena lokaciji Via Lirtir.rir. Osim toga, u isto jc vrijcme u Rimu bilo i ncl<oliko
i.iclovskihkatilkomLrir.''''

ANONIMNA KATAKOMBA NA VIA ANAPU (PREMA DOMICILINA ]<ATAKOMBA, 3D LASERSI(i

FIOCCHI NICOLAI _ BISCONTI _ MAZZOLENI) SI(EN (PREMA ZIMMERMANNU)

1 8 9 l c s t i n i , 1 9 8 0 ,2 0 8 .
1 9 0 f i o c c h i N i c o l a i - l l i s c o n t i - N i a z z o l e n i2 0 0 9 ' .
1 9 1 P o c l z e m n cs k u p n cg r o b n i c cu i i o j i m r ls u s e p o l i i r p i r l p i r i p a d n i c i Z i d o v s l i cd i j a s p o r eu I l i r r u , l i o j etrl l i o d c r
r r i r z i r . i r mkua t i r k o m b a m ao, c l l i l i u j us e p r i j c s l c u i r i i l o l i i n h o c L n i c i r t . rI, o
r .t t e s u , i a l i o u n r r r n j o jm j e r i , b i l e
dchorlrane fresk:rrnas nrotiviln:r Tidovshih liultnih sir.r-rbola: l.nenor:r,iofar, ctroq i Iulab. ,\ledu t-tjit.tttse
o s o b i t o i s t i t e k a t a k o m b a\ r i g n a R a n d a n i r r i ,p a o n a n a A p i j c r o j c c s t i i 1 i p a L o n a n a l o l < : r l i t e t u Villa lirr-
l o n i a . ( \ ' i c l i :l l u t g c r s - r ' a n d c r B o r q d e . l o n g e P r o v o o s t2 0 0 ( r . ,1 6 9 . l 8 : 1 . )

116
Rimljani su svoja groblja r-rredivaliizvan grada, uglavnom uz ceste,na 3to ih je uo,
stalom obvezivaoi Zakon 12 plota."'' I(alio se zapravo promijenila sepulkralna pa-
r a d i g m a , o d n o s n o d a s u s e g r o b l j a p r e s e l i l ad r - r b o k op o d z e r l l j u ? P r i j e s v e g at r e b a
n a g l a s i t id a s e t o d o g a d a l os a r r o n a o n i m m j e s t i m a n a k o j i m a j e z a t o b i o p o g o c l a n
s i r s t a vt l a , k a o i t o j e t o m e k a n i v r - r l k a n s ktiu f k o j i p r c v l a d : r v ar - rL a c i j u i I ( a r r p a n i j i .
I r-rto jc vrijeme, k:ro uostirlon'ri danclanas,zir unrrlog trebalo ir.natigr:obnomjesto,
i t o z i r p r i p i r c l n i k ed o b r o s t o j e c i hs l o j c v : rn i j e b i l a n i k a l o ' a t c i k o i a , a l i j e s t z i l s i r o -
l n r t i n e . " " U k : r p a n j es i r o n - r a i n i ho, n e n a j v e i e n r a s cr i n r s k o gs, t a n o v r - r i i t \ r lsr ,v r e n r c -
ttotrt je postajalo s'u'cveii problen-r.Tnko su sc por-tc.li pokapirti r-rsve clubljc.slcijc.vc:
p o j e c l i n i hg l o b n i h p a r c e l a .Z i r i l u s t r i r c i j Lnr l r l s o v r l o s tri n o i e p o s l r , r l i t pi o c l a t a kc l as u
u l<atrrl<ombalnil s:tittl'itnertisuic t-ratpisa,ltoji su ol>jat,ljiviiniu svescirn:rIn,scripti.-
ont:s(.'hri.stianaeUrbis l?ontnc.U nekin'rirocl tih r.riitpisa(npr. 1C:LtllII6077i ICLIR
Il 6096) doznirjc se poclatakclii jc bliga za vListite buch-ricposllrrlltc ostrrtkeili one
i l a t r o v a o b i t e l j i ,c l a k l cz a s v o j i e r o b o i , e n a . i b l i i i h ,s p a c l a l al ,< a oi c l a n a s ,u c l j c l o k l u e
r - r o b i i a j e n i h2 i v o t r - r i hz i l c l a i at e c l as u i u k i r t i r l < o r u l > r r r n
kao , iclnnasna grobljinril,
p o s t o j a l cr a z l i t i t e c j e n t x ' n ck i i t c g o l i j c .

I{OLUMBARII ZA ROBOVE POMPONI]A HILA, RIM

'I
19') l j j c z a l i o n c l o t t e s e nu 5 . s t . p r . I ( r i s i a i b i o j e n r t s n a z i q o t o l r c h , r u . r i r esst to l j ei r j c r j c z ; r b r i l n rpr o l . o p r
u n r , r t r rg r a d s l < i Jzri c l i n ap r e s t ; r l r\ , r i j e c l i t it e l i L l7 . s t .
1 9 3 N a o s t i j s k i i js c n e l t r o p o l i ,o s i r n v c l i i i r n s t r . e n l hs e p r r l l i r a h r i hs p o n r r . n i l < rmr ,o g u n a i i i m n o u o b r o j n i p r J
m j e r i j e d n o s t a r - t r iu h l i o p : r .I z v r e n e n a d o l <s u R i n r l i a n ij o s s p a l j i r , a lsi \ o j e n r r t v e ,a n j i h o v p c p c o s p r e m i t l i
u u r n e , s a t u v a l es u s c n a d z e m n eg r o b n i c c u l l i m u , s q o l e r n i m k a p i r c i t c t i n r r .U t o s u s e v l i j e r l e p o i c l i
g r a d i t i i l i o l u r n b a l i j iu l t o j i m as c ,u z d o q o v o rs p o e l e b n i n rd r u i t v o r n , m o g l o c l o b i t in r i e s t oi o c l l o 2 i t iu r n a
p o k o j n i h a . . f e d n ior c l n a j p o z n a t i j i hn c k r o p o l : rs k o l u m b a r i j i n i r n a l a z i s e n e d a l e l i oo d b a z i l i k e s r ' .P i r v i a
i z v a n z i d i n a ( S a nP n o l oJ u o r i l e , \ 7 u r n )n a c e s t i l i a O s t i t : t r s a ( B o r b o n u2 0 1 , t r , ) .

r17
,'Li
I
:'it'

Iako se katakombe istraZuju vei viSe stotina godina, jo3 nije potpuno utvrdeno kako
su tekle pojedine faze graditeljskog razvoja u njima, kao ito joS nije posve utvrdena
kronologija njihova slikarstva.

Nedavno su predloZenetri okvirne faze nastanka i sepulkralnog kori5tenja katakom-

ba.ttnPrema tom prijedlogu, njihov se podetak poklapa s potetkom progona kad su i
sagradeneprve katakombe, pa tada podinje i njihov razvoj. Na freskama iz tog razdoblja
prikazane su sceneiz Starog i Novog zavjeta,s naglaskom na spasenjskojtematici, a to
su sami podetci ranokriianskog slikarstva. Slijedi faza ozal<onjenjakritanstva (prva
polovica 4. st.) kad slikarstvo iz katakomba dospijeva pod utjecaj carske ikonografi-
je. Posljednju fazu (druga polovica 4. st. do prvih desetljeia 5. st.) obiljeZava pojava
hododasnitkih posjeta grobovima muienika u katakombama, kad one nadilaze svoju
prvotnu funkciju, 3to znadi da vi3e nisu bile samo mjesto pokopa nego su postale i cilj
vjernitkih okupljanja u svrhu daiienja svetacai mudenika.

Posebni komentar
g). jednu od rimskih l<atakomba potkraj
O t".]eronim (Egzekije, govori o svojemsilaskuu
4. st. Bilo je to u vrijerne njegovih studentskih dana u Rimu. Opisirje posebnu atmosfe-
ru koja je vladala pod zemljom i koja ga je podsjetila na neke opise iz VergilijeveEneide.
Mislio je pritom na potpunu tiiinu koja izazivastrahopoitovanje.

PovijestistraZiv
|V.3.3.1. arya
einjenicu da su katakombe dospjele u srediSteznanstvenog, potom i opieg interesa,
kao i toliko puta u povijesti, treba zahvaliti sluiajnom otkriiu. Davne 1578. godine
tijekom nekih zemljanih radova otkriven je ulaz u katakombu na cesti Via Salaria. I
vei je sam podetak bio u arheoloikom smislu vaZan jer je ova katakomba - koja je'
kako se poslije saznalo, dio katakomba na Via Anapu - bila ukra3ena velikim brojem
fresaka po zidovima. A upravo su freske bile ono 3to je najviie zaintrigiralo javnost. I
tako je podela jedna od najuzbudljivijih znanstvenih pustolovina u razotkrivanju de-
taljaiz sepulkralne kulture ranih kriiana koja, s manjim ili veiim intenzitetom, tra-
je do danainjih dana. I(ao jedan od vaZnijih istraZivaia katakomba slovi MalteZanin
Antonio Bosio. Plodovi njegova istraiivadkog rada objavljeni su u remek-djelu Roma
Sotteranea jol1632., tri godine nakon njegove smrti.1esI(njiga je potom s talijanskog
bila prevedena na latinski, dime je postala dostupna znanstvenicima diljem Europe.
No ti najraniji znanstveni uvidi doZivjeli su temeljitu reviziju, ponajvi3e u samoj data-
ciji pojedinih katakomba i njihovih fresaka,Lole j" Bosio mahom smjestio u razdoblje
ranokriianskih mudenika.

1 9 4 Z i m m e r m a n n 2 0 O 2 . ,3 2 .
195 Bosio 1632. (Vidi: http://dl.ub.unifreiburg.de/diglit/bosio1632/0001/thumbs?sid=b00cb469a1e8e41d-
7cf 13d399379 5d4f#current-page)

lls g*
Sustavnoistraiivanjekatakombapotelo je potkraj 19.st. kadaje papaGrgur XVI. ini-
cirao ustanovljenjenoveznanstvenegrane- kriianske arheologije.Tadaje i formalno
zaprvogkonzervatoraza podzemnagroblja (tal. Conservatoredei Sacri Cimiteri)bio
imenovanarheologGiuseppeMarchi. On je, sukladnosvojojzadati,imao velikepla-
novei za i,ivotamu je objavljenprvi dio planiraneopseZnepublikacijeArchitettura
della Romasotterraneacristiana.le6 Njegovje rad nastavioGiovanni Battistade Rossi,
postigav3igolemuspjehu svojimistraiivanjimajer je sustavnoBiui upornoiiu uspio
locirativeii broj katakomba.PronaBao je, meduostalim,i mramorni fragments natpi,
som:(...)neliusmartyr pri demuje prvu rijei rekonstruiraokao I(ornelije(Cornelius).
Taj gaje uspjehpotaknuona nastavakarheoloikihistraZivanjau dotidnojkatakombi,
za koju je toino pretpostavioda je rijedo I(alistovoj.Zalto?De Rossije, naime,raspo-
lagaopodatkomda je papaKornelijebio pokopanu njoj, a znaoje da su uz njegovgrob
pokopanii drugi pape.Stogaje uspionagovorititadainjegpapu PijaIX. da otkupi to
zemlji5tena kojemje naiaospomenutumramornuplotu. Iskopavanja su poiela 1852.
godinei zavrdilasenzacionalnim pronalaskomznamenitepapinskegrobnicei drugog
dijelal(ornelijevanatpisa.Svojradni vijek de Rossije okrunio objavomtrosveiianog
djelaLa Roma sotterraneacristiana, kojeje izlazilo izmedu 1864.i \877.1e7
Znamenitomonografskodjeloo slikarstvukatakombaobjavioje 1903.fosephWilpert,
a u njemusu prvi put reproduciranefotografijefresakaiz katakomba.re8Zanimljivoje
je
da Wilpert u knjizi larko Zeliopokazatinjihov kolorit, a kakoto u ono vrijemenije

196 Marchi 1844.

197 De Rossi je bio suvremenik slavnoga povjesnidara, dobitnika Nobelove nagrade za knjiZevnost (1902.) T.
Mommsena, a oni su se i poznavali, medusobno podrZavali te suradivali na epohalnom projekttt Corpus
Inscriptionum Latinarum (CIL). Kad je de Rossi umro, Mommsen mu je napisao dirljiv nekrolog. Inate,
Mommsen je i sam odrZao u Berlinu znanstveno predavanje o katakombarna, s osobito zanimljivim di-
jelom o Alarikovim Zapadnim Gotima i njihovim napadima na Rim (usp: Rebenich1955.,I73. - 186.).
198 Wilpert 1903. (vidi: http://digi.ub.uni-heidelberg.de/diglit/wilpert1903a).
Istraiujuii slikarstvo katakomba, Wilpert je uodio mnogobrojne pogreike na dotada5njim crteiima kao
i u interpretacijama pojedinih scena, 5to ga je motiviralo da 1881. objavi rad.Die Katakombengemtilde
und ihre alten Kopien (usp.: Sorries 1998.).
-'ll-
/l\

bilo moguie, daoje rudno obojiti svakufotografiju.Medutim, takavtehnidki postupak,

interpretativan, a ne dokumentaran,dovodioje u zabunujer su reprodukcijeu knjizi
bile znatno sloZenijegi izraLajnijegkolorita nego originali u katakombama.Unatod
tome, kao i dinjenici da mu nedostajeopia kronologija,pokazalose da Wilpertovo
djelo nemasarnopovijesnunegoi aktualnu vrijednost jer seu kasnijim istraiivanjima
i provjeravanjimaispostaviloda je ono joi relevantno.
Znanstvenaistraiivania katakombau 19.st. zainteresiralasu i Sirujavnostpa su se
mjerodavneinstitucijepobrinuleza primjerentretman i asistenciju.Yatnaie godina
u tom kontekstu1852.kadaje papaPio IX. dao osnovatiustanovuCommissionedi
archeologiasacra, Posebni komentar I

Posebnikomentar

I Crkuun"ustanovaCommissione di archeologia sacraskrbilaje o svimaspektimaistra-

iivanja,valorizacijei prezentacije katakomba, a izdavalaje, od 1863.,i publikacijuBulettino
di archeolagia cristiana.Tajje bilten mijenjaosvojeime, 1895.dodanmu je pridjevNuovo
te je od 1924.izlaziopod nazivomRivistadi archeologia crktiana.Revija,odnosnodasopis,
vaian za naiu znanost, uskoro je postao i zajednidko izdanje dotiine Kozisryei novousta-
novljenog instituta Ponti,ficioIstituto di archeologia cristiana.Institutje uskoropokrenuo
jednu od najvainijih znanstvenihdjelatnostiu kontekstukriianske arheologije- svjetski
relevantne starokr$iaruke arheoloSke kongrese. Prvi u nizuodrian je 1894.u Splitui Solinu,
je
a zatu rijetku iast najzasluiniji bio neumorni don FraneBulii, koji je bio i suorganizator
kongresa. Njemu u spomen naii su suvremenici, kolegearheoloziorganiziralimedunarodni
kongres,trinaesti, a ovoga su puta, uza Spliti Solin,medudomaiineuvrstilii Pored.Dogo-
dilo seto 1994.na stotu obljetnicu odriavanja prvog kongresakaoi stogodi3njicu smrti de
je
Rossija,koji umro iste godine kada je odrian prvi kongres.

RazvojemarheoloSkihmetodau 20. st. promijenio se i pristup u istraZivanjima,ar-

heolozi su se koristili novim metodologijamate dolazili do novih spoznaja.Tako
je, primjerice,SvicarskiznanstvenikPaul Styger,u svojemd)eluRimskekatakombe
objavljenom1933.,pokuiao ustanovititopografski razvoji kronologiju arhitekture
po vremenu nastankai razvoju gradnjehodnika katakomba.tn'Iako zanimanjeza
istraZivanjekatakomba,pogotovonjihovaslikarstva,nije nikad prestalo,jati seuzlet
ponovno dogodionakon 1955.kadasu otkrivenedo tada nepoznatekatakombena
rimskoi cestiVia Latina,ukraieneizvanrednooduvanimfreskama.'oo
Posljednjihsedesetljeiaintenzivnije radi na objavljivanjurepertorija,od kojih su prva
dva obuhvatilafreskeiz katakombesvetihMarcelina i Petra,ne bi li sepreciznijeutvr-
dila graditeljskai likovna kronologijanjihova nastanka,a potom su slijedili repertoriji
slikarstvatzv. Anonimne katakombena Via Anapu i repertoriji I(omodiline katakom-
be.'otMedutim, tek 1993.,dal<leviSeod detiristogodinanakonotkriia prve katakombe,

199 Styger1933.
200 Ferrua1960.
201 Deckers- Seliger- Mietke 1987.;Guyon 1987.;Deckers- Mietke - Weiland 1991.;Deckers- Mietke -
Weiland 1994.

rzo gr-T*
objavljenje i pokretni materijaliz jedneod njih.202 MoZesestogaustvrditi da,unatoi
nepreglednombroju radovao tim podzemnim grobljima, ona jo3 nisu potpuno istra-
Zena.Od 2005. do 2012.istraLivati Instituta za kulturnu povijest antike (Institutfilr
Kulturgeschichte derAntike) s bedkogsveudili5taobavljalisu mjerenjaDomiciline kata-
kombes pomoiu 3D laserskogskeniranjanakondegaje izradennjihov georeferencirani
3D model.203 Ti novi rezultati iznjedrili su neodekivane,dijelom i senzacionalne
podat-
ke, koji bi mogli promijeniti dosada6nja saznanja,ne samoo podetcima funkcioniranja
i graditeljskomrazvoju negoi o kronologiji dekoracijate katakombe.

lV.3.3.2.
Arhitekturakatakomba
U zadanim gabaritimaparcelepod zemljom su se kopali, u vi3e katova,paralelni i
poprjetni, i medusobnopovezanihodnici (lat.ambulacrum)koji su dinili reletkasti
tlocrt. I(ako su potrebeza grobnim mjestimarasle,formiralesu sei novekatakombe,
npr. ona na cestiVia Aurelia VetusnazvanaI(alepodijevom.U njima je naiin iskori-
itavanjapodzemnogprostoradrugadijijer su senajprijekopali primarni hodnici, iz
kojih su segranalimanji,medusobnonepovezanibodno,tvoreii na taj naiin radvasti
tlocrt.2oa Ipak su u tlocrtima katakombanajteiie vi3estrukekombinacijetih dvaju
nadina.A ovisnoo njihovojprostranostii dubini, katakombesu imale manje ili vi5e
kompliciransustavsvjetlarnika,koji su ujednosluZiliza cirkulacijuzraka.

202 Marconi Consentino - Ricciardi 1993.

2O3 http;llwww.oeawac.atlantike/index.php?id=376&L=0_(Vidi i: Zimmermann2007.,9. - 30.). Od 2013.
se provodi i projekt ROVINA: Robots for Exploration, Digital Preservation and Visualisation ofArche-
ological Sites. Vidi: http://www.rovina-project.eu/posts28
204 Fink - Asamer 1978.
*

Tipovigrobova
IV.3.3.3.
I(atakombese,osim po tlocrtu, razlikuju i po obliku grobnih mjesta,odnosnogro-
bova. Najpoznatijije i najdeiii oblik lokul (lat.loculus), 3to je naziv za pojedinadna
grobnamjestakoja su bila ukopanau dugim redovimajedan do drugoga,ali i jedan
iznad drugog.Nakon 3to bi sepokojnikapoloZilou njih, zatvaralibi se mramornim
plodamaili ciglamai udvrstili Zbukom.Na plotama su bili natpisi na grdkomili la-
tinskom, a katkad i neki crteii, pa iak i slike. Za raspoznavanjepojedinih grobovau
svjeZubi se Zbuku urezivala slovaimena ili neke rijedi, a gdjekadi brojke. Utiskivali
su sei razliditi sitni predmetikao 3tosu maleposudeili pozlaienadna posuda,nakit,
kipiii, pa daki novac.U jedansu selokul mogla smjestitidva,pa i vi3etijela.
Drugu vrstu grobovanazivamoarkosoliji (lat. arcosolium),a njihovi su najistaknutiji
arhitektonskielementilukovi konstruirani kao pretprostor.Arkosoliji su seuglavnom
rabili unutar veiih grobnih prostorija,a lukovi su im destobili oslikani.
U treCise tip ubrajajutzv.forma-grobovi,a rijed je o najjednostavnijimgrobovima
koji su se kopali u podovima katakomba.
Nekoliko grobovau manjoj prostoriji dini kubikul (lat. cubiculum), anelto veii pro-
stor s vi3egrobovakriptu (gr. rpunt6q).
Ovdjetrebaspomenutii velikegrobneni3e,grobnamjestakarakteristiinazaAnoni-
mnu katakombuna Via Anapu.
l ) l . r \N I r v l L li l { l J A I ( A l A I ( ( ) N il i l t . () t r L l L l , l ( A L I S l ( ) V A l ( A l A l i O N l I l A , R I \ , j
C ( ) | N t I t l L t i l t J i \ 4N 4 A I L J SI t, I N l
( l ) { t t l N i AF : l ( ) ( l ( i lt l N l ( l ( ) l . A l l l r s c ( ) N I I
\ ' l r \ Z Z ( ) l . f l Nl )

Lr

' ,)
'i
:,,

S I AI(l.tlNA l'AS li\ S l)lill(;\ZOM Ml.llliNf I(Os iANA Ltr l liA U P()l({()VU L()KtJl.i\,
! P ( ) t ( l i ( ) v L J L ( ) l ( t . rl , A , P l U S ( i ll . l N A N ( )\r\(l I I r\ N()\',\ l( A l'A l(( ) rvll',4, li I M
I(A'fAKONIBA, ITIIVI

VIGNA
LoI(ULI IZ ZIDOVS](1,I(A1'AI(ON'[BE I,FJOVI(UBII{UL S AIII(OSOLI I i MA,
R A N D A N I N IR
. IM I{ON{ODILINA IiA I'r\ KOMBA, RIN,I
 i.?. ai
9,t 4

KAl AK()NillA POI(RA] ClllK\rtr SV. PA\rl (ili,\|l l S PRll(AZ()NI f()5()1{A S

S I I( ) lt l\4A- Cllt( ) B ( )V I M 1\, l.O l( Ll l. I NI.\ I , \ t A s t ( l . t N ( ) N l , l . A N rP ( ) N , lI i l l l l i . ( ) N j
A R I ( ( ) S ( ) r . Ir r : , \ 1 ,R A I I A T , M A l i ( ) l i ( ) P ( ) l ( ( ) IN - I l i . \ U N i ( ) I A N I i \ { U P l . A I I 1 - U ,
I(ONJ()r)lr.rNA l(A I AI(()MBA, rUM (PltllNlA
IrINI( i\SANlIllt)

FItESI(A S PRII(AZOM FOSORA, I(ATAI(ON.'lBA S\'. Mt\RCFll.lNA I PETRA, RIM

 3 " 3 . 4S
. i l i k a n s t vuor a L a l < o n ' n h a r n a
o'.''('(tiltrit
l < a t a k o l n b ar r i j e b i l ; l n s l i k a n a , r r r e i i i l i i ' a s l i p a k i l i r n r s l l l . a i r i b n r n o l r i o t e ( l l r l r. i.
r l o " " i . ; l t e X <s u r i j c t l < e m e c i t l r r j i i n a i r i r l cp o i p t u r o t l e l i o l u " " r n r :l,r o l r r l r l . . r [ . r 1 . 0,,1 , ] i.-r . , , " l
].,lltillii.T'ollillr,rlg{rl;,,llaiitici;rIlijc1lrts{tlilrrl;l'llil',,t,r;tlltilrtl,"'lll.tlit-lls;-r,'ltlt1lr.lltlitllll.l
1 1 ' n si i i ; l v i r n j cp , o j c c l l i n i lhl - o s [ r l r b i l o p l i l r ' r r . r i n t k r l l r c e o p r ' ; r 'i ,l o . i r r , i u n l ; . rt . : l r in r i i l l .
l . r ' s r r a t l ;t lr , i o jsrri r l " ' i 1 b i o l l j e qt t l a I t l ' t j a l n o g : i [ ; ] L u s i xi.v ' l o t i r ' rs i l : ; t ' b i i i ' r l t ll li n i c t l i a n i . t l t ; ' r l r L
r ' i r l ( ' l j r rI ,' t l tii: z 1 t 0 s I l r i c d i hl ] 1 ' c c t l i l i ; t l i rI ru ; $ i " a i . r t ,l l i t r i [ " l t n t : 1 o i r nj i r t r l . l i l n b r l n r r r p o j C r . l i l i i
1 r l - i r l rit l t o r l a r r l j a j t vi i i e p r L l t l t . ' " " I ' a l i os r ' , r l i n l j c r " i c e , n t o t i r ' [ { l ' i s t a s l r l l o s r l oitlln r r L L[I) o
rlr ici i i noj krrtal<oll i;i 1toja','Ijujecivlnrlcst 1tra f_rl.

l z h o i I c t l . l l tl u t r l t l i l l t f l ' e s l . i u l r rzl - al i o j c ' s i ts r g u l r r o i i l - r r n o l r : n r o l c c i c t as u l l a s t i r l c r l r a z

c l o h l l j r1t t l ' i j ci ( o l l - s t r r r t i i u o v t ' r ' l l l t c l r n rol nbcr i h v r r t r li i l r l < os c c n c i i zS t a l o g 7 1 1 i j c t at r l l i o j i o n r
i z , s r t s r r v r iti v o t a . i t l v l i j c c t i , p o c l s j t ' t i r t t o ,i z ; . rf l t s l i e i z k t t . L t t r' l i t , t , u t r ) r u - a[ . u l o 1 t t r s u .
t
I

I
I
T
I
I
I
I

:i
F *'
{i ,$,i'.
"'sss1"

;i:i#
"::'.,lj
:u ' ?;,"-.
!
).
1 ,'
1

rr'" l.sr

#
DETALI I'RI]SI(E S PRII(AZON,I A,IAIi.IJEI MALOG ISUSA, I(ATAI(OMBA COEN4E'fL]ItILiN{NIAIUS. ItIN,]

I
I
 Medutim, uz te, reklo bi se, oiekivane motive, pojavljuju se i neki simboliiki prikazi
koje su kr5iani preuzimali od pogana dajuii im svoja znatenja. fer, ako su i postoja-
le odredbe crkvenih poglavara o motivima koje kriiani smiju ili bi se njima trebali
koristiti za ukraiavanje svojih prostorija, u katakombama se moZe vidjeti niz davno
poznatih poganskih motiva. Uz motive pastira, najdeiie su motivi ptice, koze, krilatog
konja, jelena, hipokampa, p&ufl&,meduze te puti.206

Znanost se vei dulje vrijeme bavi slikarstvom katakomba, no joi ga uvijek nije posve
uspjela sistematizirati i utvrditi kronologiju njegova razvoia.'o' Razlog je svakako i to
jto nisu poznati podatci ni o autorima ni o njihovim naruditeljima.Osim toga, kvaliteta
izvedbe nekih od fresaka na tako ie niskoi razini da se u struci pojavilo miSljenje da su
se oslikavanjem katakomba mogli bavili i fosori.2osFossores(lat.) su bili kopati katakom-
ba, ali i prodavaii grobnih mjesta i pogrebnici, o demu moZe svjedoiiti i jedan epitaf iz
I(omodiline katakombe (ICUR 116446). U Domicilinoj se katakombi nalazila freska s
prikazom fosora s kistom kq" j", na Zalost,odavno uni3tena pa je danas poznata samo
po crteiu. Ipak, u istraZivanjima koja se u novije vrijeme provode u toj katakombi, strud-
njacima je uspjelo identificirati neke dijelove spomenute freske.'o'U utvrdivanju mo-
guiih radionica fresaka,ili dak pojedinih majstora, istraZivadisu se posluZili metodom
komparacije, analizirajuii usporedno freske iz Sestrazliditih katakomba koje su nekoi u
Rimu tijekom vi3e desetljeia istodobno funkcionirale. Tom se istraZivadkommetodom
u jednom sludaju iak uspjelo identificirati autora (odnosno radionicu) koji je radio u
dvjema razliditim katakombama,Domicilinoj (arkosolij77) i I(alistovoj (arkosolij48).'?10

Za jedan dio slika iz katakomba drZi se da spadaju u takozvani crveno-zeleni linear-

ni stilkojibi bio derivat detvrtog pompejanskog stila. Prizori, naslikani u zemljanim
tonovima na bijeloj podlozi, postirani su u samo srediite slike, a rubovi su oslikanih
povriina naglaieni desetak centimetara Sirokom crvenosmedom linijom.

Analize fresaka iz katakomba pokazuju izvjesni kontinuitet iz poganskog slikarstva

premda njihova kvaliteta rijetko doseZeonu poganskih. No, unatod lo3ijoj umjetnid-
koj kvaliteti, njihova je vaZnost neprocjenjiva, ne samo za povijest umjetnidkog stva-
ralaitva kasne antike nego i za kriianstvo u cjelini, i to zato 5to je rijed o najstarijim
kriianskim likovnim dielima."'

Premda se u znanosti raspolaZe s nekoliko sigurnih datuma iz pisanih vrela i s ne-

koliko relativnih datuma koji su omoguiili praienje nastanaka i razvoja katakomba
opienito, jo3 nije moguie ustanoviti pouzdanu kronologiju njihovih razvojnihfaza
kao ni kronologiju razvoja njihova zidnog slikarstva.

206 Teolog i profesor crkvene povijesti V. I(apitanovit to je ovako objasnio: Velik dio kriiana je i pogansku
povijest promatrao kao svojevrsnupripravu svijeta za doiek utjelovljenoga BoLjegSina (...).Nije zbog toga
iudno da kritanstvo nije u cjelini odbacilo pogansku kulturu, negoju je,,pokrstilo" i dalo joj novo znaie-
nle. (Kapitanovii 2006., 101.).
207 Reekmans 7973.,27L - 291.;Deckers 1992.,277.-238.
208 Conde Guerri 1979.
209 http://www.oeaw.ac.atlantike/index.php?id=157
210 Zimmermann 20O2.,157.- 162.
211 Crippa - Zibawi7998.,69. - 80.; Bisconti 2011.

126 s---Iit
#
 AR-
/l\

lV.3.3.4.a
Kalistova
katakomba
Svojnaziv ovakatakombadugujeprvom upraviteljul(alistu kojegaje na tu duinost po-
staviopapazefirin (r99. - 217)."2Najstariji su njezini prostori Lucinin kubikul, Krip-
ta papai I(ripte sv.Sakramenatakao i Cecilina kripta. Lucinina grobnicadvostruki je
kubikul koji seu strutnoj literaturi oznaiavaslovimaXU a iz kojegpotjetu i najstarije
freskedatiranena poietak 3. st. eini sedaje Lucinin kubikul nekadpripadaoprivatnom
hipogejudatiranomu vrijemeod 200.do 210.g. koji je poslijepovezans katakombom.2l3
Iako su freskesaduvanetek u fragmentima, one zbogsvojestarosti i danas izazivaju
posebnupozornost,kao 5toto pokazujeprimjer sceneI(ristovakritenja na zidu ku-
bikula X Lucininegrobnice.2la
U prostoriji Y kubikula dobroje saduvanastropnaslikana kojoj je prorok Danijel s lavo-
vima. Sredi3njimotiv okruZujui glaveputa,prikazi godi3njihdobana plavim listovima
te cvjetna dekoracija.Izvan srednjegprstenau dijagonalamasu krilati puti, a u kuto-
vima dvije oranticete dva pastiras janjcima oko vrata. Nasuprotdojmljivim stropnim

212 Hipolit Rimski u svojem je djel:uRefutatio omnium haeresium (9,11,1/12,26), medu ostalim, pisao i o
I(alistu. Tako doznajemo daje Kalist bio rob kriianin, osuden na prisilni rad u sardinijskim rudnicima.
Medutim, razlog tome nije bilo, kako se dini, njegovo krsiansko opredjeljenje, nego propast bankarskih
poslova kojima se bavio radeii s kapitalom svojega gospodara. Nakon toga je deset godina boravio u
Antiumu kao oslobodenik i pripadnik tamolnjeg klera te ga je papa Zeffuinpozvao u Rim da upravlja
cemeterijem. Kalist je poslije napredovao u karijeri do poloZaja rimskog biskupa, odnosno pape. (Vidi:
Sch<illgen1998.,53. - 55.).
2I3 Baruffa 1996.
274 Rebii 2005., 7079. - ll34

<f\'**
."H=-€ 127
 freskama, one na zidovima Y kubikula samo su djelomiino saduvane.Ipak na jednom
se zidu mo/e raspoznati fona kako IeZi pod sjenicom, a na drugom hrana, odnosno kruh
i riba u koiari kao simbol euharistije. Premda su ove freske proZete poganskim utjeca-
jima (puti, orantice),njihov je biblijski (krBianski) karakter nepobitan (Danijel i Jona).
U l(alistovojje katakombi i Sestprostorija koje se nazivaju kubikuli Svetih sakramenata,
koje su takoder ukraiene freskama koje datiraju s podetka 3. st. Motivi prikazani u njima
inspirirani su Starim i Novim zavjetom: fona, Isusovo kritenje, euharistiiska gozba ili
Abrahamova Lrtva.lJ kubikulu 3moLese rekonstruirati, zbog obiljeLjaukrasa, zanimlji-
va stropna slika na kojoj se prepoznaje poganski utjecaj: u srediStu prizoraie pastir koji
na ramenima nosi janje, a okruZuju ga pauni, goli eroti i djevojke s vijencem oko glave'
U I(alistovoj katakombi pokopano je vi5e papa, a samo u l(ripti papa njih devetorica,
gdje su se nekima saduvalei grobne ploie s natpisima. U toj je kripti pronaden i epitaf
pape Damaz a (ILCV 1986),koji je tijekom svojegpontifikata od 366. do 384. g. osobitu
pozornost i posvetio katakombama.

. br i s c i l i nkaa t a k o m b a
l V . 3 . 3 . 4P
Priscilina katakomba, na cesti Via Salaria Nova, bila ie u upotrebi kao masovno pod-
zemno groblje od kraja 2., odnosno podetka 3. do kraja 4. st. Ime je dobila po Priscili,
donatorici zemlji5ta i, kako kaZe legenda, supruzi Acilija Glabrija, konzula koji je za
vladavine Domicijana ubijen zbog svojegakriianskog uvjerenja."seini se da je nukleus
ove katakombe bio podzemni arenarij, a tijekom vremena u nju su bile integrirane ra-
nije strukture kao 3to je jedan privatni hipogej, ali i velika cisterna,jedan kriptoportik
i nimfej, koji su svi prije bili dijelom kompleksa rimske vile iz f . ili2. st.2t6U katakom-
bi je pokopano i nekoliko papa. Bila je djelomidno dekorirana s, manje ili vi3e, dobro
otuvanim freskama na kojima su prikazane kako starozavjetne tako i novozavjetne
teme. Danas su medu njima, vjerojatno, najpoznatije one iz tzv. Grike kapele, koja je
ime dobila po dvama na grdkom jeziku ispisanim natpisima. Te su freske datirane u
kasno 3. st. i prikazuju Mojsijevo dudo vode, tri mladiia u vatri, poklonstvo kraljeva,
pridu o Suzani, Lazarovo uskrsnuie, Danijela s lavovima, Nou u arci i Abrahamovu
Zrtvu. Najvi3e pozornosti, medutim, izaziva prikaz nekoliko osoba za stolom, koji se
interpretira i kao prikaz pogrebnogbanketa i kao agape,ali i kao euharistijsko slavlje'"t

U kripti Velatio,nazvanoj tako po jednom detalju stropne freske na kojem je prikazana

orantica s velom na glavi, saiuvala se i srediinja slika pastira kao i prikaz trojice mla-
diia u vatri. U ovoj se katakombi nalazii freska koju neki tumade kao prikaz Djevice
Marije s malim Isusom u krilu te jednom mu5kom osobom (prorok Bileam?).Ako je
tome tako, onda bi ovaj prikaz bio najstariji do sadaznani prikaz Marije i djeteta Isusa.

215 Ta legendanije potvrdena jer Svetonije(Domit. X), premda spominje Acilija konzula kao Domicijanovu
irtvu, ipak ne govori o njegovim kriianskim uvjerenjima.
216 Iskorijtavanje podzemnog kamenoloma za branje tufa (arenarij) izniman je sluiaj u kontekstu rimskih
katakomba. (Webb 2001.; Lampe 2003., 35. - 36.).
217 De Bruyne I97O,291. -33O.

--i>-
r28 k" __-:,-.
DETAL)FRESKES PRIKAZOM I(RISTOVA
I(RSTEN.JA,
ZID PROSTORIJEX LUCININE
GROBNICE,1(ALISTOVAI(ATAI(OMBA,
RIM
STROPNASLIKA,PROSf'ORUA Y
I(UBII(UT,ALUCININE GROBNICE,
KALISTOVAI(ATAI(OMBA,RIM

I(UBII(UI, BR.3 POZNATKAO I(UBII(UL ABRAHAMOVA ZRTVA,KUBIKUL

SVETIHSAKRAMENA'I'A,I(ALISTOVA SVETIHSAKRAMENATA,I(ALISTOVA
KATAI(OMBA,RIM I(ATAI(OMBA,ItIM

j q
',2
t

B'li.t
,t
.,

I(RIPTA PAPA,KALISTOVAl(ATAI(OMBA, ORANTICA IZ KUBII(ULA NAZVANOG

RIM DEI CINQUE SANTI, I(ALISTOVA
I<ATAKOMBA R,I . M
 &
..-t

GRC]<A I(APELA, PRISCILINA S P R l I ( A Z O MP O G R E B N O G

D E T A L JF R E S I ( E
I(ATAI(OMBA, RIM BANI(ETA? G R E K AK A P E L A P , RISCILINA
I(ATAI(OMBA,RIM

r.$
1::
{
s
!
$
F
I
_h &
'*
$T

.G

oi-'>:-.,* I'
P O I ( L O N S T V ( )K R A L I E V A ,G R C K A S'TROPNA FRESI(A IZ I(RIP'IE POZNATE POI)
I(AP[LA, PRISCILINA I(ATAI(OMBA, RIM NAZIVOM VFLA'ItO, PRISCILINA I(ATAI(OMBA
RIM

t
l*:;:i'.

\.::.t

DIEVICA MARIIA S 1SUSOM I PROROI(

BiLEAM? PRISCILINA I(ATAI(OMBA, RIM
 i V . 3 . 3 . 4 .Dc c m i c i l i n ak a t a k c m b a

Domicilina katakomba medu najveiim je podzemnim grobljima u Rimu, a sastoji se

od gotovo petnaest kilometara hodnika rasporedenih na ietiri kata. Nazvana je po
Flaviji Domicili, neiakinji cara Domicijana, koja je, kako se dini, ustupila kriianima
jednu zemljiinu parcelu (lat. praedium Domitillae) za groblje. Tada se iz tri privat-
na hipogeja koja su bila u upotrebi potkraj 2., odnosno podetkom 3. st. te dva manja
groblja poieo razvijatijavni cemeterij.218U 5. st., kad su se prestali pokapati mrtvi u
toj katakombi, sagradenaje polupodzemna bazilika posveiena muienicima Ahileju
i Nereiu."'

Ovo podzemno groblje ima ukupno 77 oslikanih prostorija, a analiza fresakapokazuje

da je bilo u upotrebi od podetka 3. st. do kraja 4. st. Od svih prostora, svojom arhitek-
turom i kvalitetom fresaka istiie se onaj na prvom katu zapadnog dijela katakombe,
u literaturi poznat kao regione s (tal.). Taj se kompleks od drugih izdvaja po planski
postavljenim kubikulima, arkosolijima i lokulima, a i kvalitetom fresaka odskaie od
svih ostalih u Domicilinoj katakombi. Najznamenitije freske, premda ne i najbolje
saduvane,nalaze se u kubikulubrojT4, potpuno oslikanom,u kojem se osobito istiie
ona na zidu nasuprot ulazu, s motivom mjeraia (lat. mensor) s velikom mjericom (lat.
modius). U kubikulu se nalazi i registar s freskama na kojima su prikazane sceneisto-
vara i mjerenja zita u luci, 3to je i bio posao mjeraia, pa se pokatkad po njima naziva
cijeli taj sektor u katakombi.t'" Uz spomenuti registar u kubikulu 74 nalazese i freske
s prikazom Dobrog pastira, I(rista s apostolima kao i vi3e prizora s Jonom, a datirane
su u vrijeme nakon sredine 4. st. Novija istraiivanja upuiuju na zakljuiak da su autori
fresaka majstori jedne radionice te jedan samostalni majstor.22'

Posebnu pozornost u Domicilinoj katakombi privlaii i kubikul 33 s freskom na ko,

joj je prikazana Djevica Marija na tronu, s malim Isusom u krilu, okruZena ietirima
kraljevima (magi). Buduii da se od srednjeg vijeka uvrijeZilo prikazivati samo trojicu
kraljeva, ova je freska osobita, kao uostalom i ona iz katakombe sv. Marcelina i Petra,
na kojoj su samo dvojica kraljeva.

Tijekom dugogodiSnjeg (2006. - 2072.) istraZivanja austrijskih arheologa i raiunal-

nih strutnjaka izraden je georeferencirani 3D model Domiciline katakombe. Pokaza-
Io se da je primjena te tehnologije donijela detaljniji uvid ne samo u povijest n)ezina
graditeljskog razvoja nego i u njezino slikarstvo. Osim toga, ostvarena je moguinost
videoprezentacije katakombe, kako u cjelini tako i u detaljima. Takav je naiin doku-
mentiranja pokazao da istrazivanje katakomba dekajoi dug put koji bi, medutim, mo-
gao iznjedriti fascinantne doprinose i nove spoznajene samo o grobnoj arhitekturi u
cjelini katakombe nego i njezinih fresaka i epigrafije.222

218 Styger 1926. - 7927.,89. - 144.

2 1 9 F a s o l a1 9 8 9 .
22O O sluLbi mensora vidi: Pergola 1990.,167.- 184.
221 Zimmermann2}O2., I29. - I54.
222 wimmer - scheiblauer - Zimmermann 2009.,6s. - 72.; Felle - Zimmermann 2014.,gs. - 113.

131
=
 * - !,d- -T.r
==*.1J- ;, . tl

I
I

i*.

.?.*

I ) l g V I ( t A N 1 ; \ i t l l A 5 N { A L I l v l l S U S ( ) N I I C L .l \ ( ) R l C ( ) i \ , 1 K l t A l . l [ . \ r A , I ) ( ) \ l l ( i l t lNA I(A]AI(()NIIlA, lllN{

lrc

t\

A R l i ( ) s ( ) t . i l s P R l l ( A Z O N IS \ ' . N l A I t l l l l I S L I SS A P ( ) SI ( ) 1 . 1 , \ l iI\), ( ) N I l ( l l l , l N A
I t ) \ ( ) J l C t i l ( R A L J F . \ ' , AI,( r \ l 1 \ l ( ( ) N l l l , \ l( A I A I(()i\1I'j,;\,li INl
s \ ' . N l / \ R C H . T N AI P t .I l t A , R I N I ( l ) R I l N l A
$r LIl)ilt t Lr)

1i*
" 41. 'F /
i -:. ..-
*.4;*+."j*'l
I '?r|;
1rF

. 1"
*--
'
it:::,. "' ""' . ; : " , ; .tt:S *
,€ ;' .,i. ..rl..F a.+ F4'.t*,

OR I-Ei?,I)OMICILINA KATAI(ONIBA, RINi

 I ( a t a k o m b an a z v a n a p o s v e t c i m aM a r c e l i n u i P e t r u s m j e i t e n a j e i s p o d c e m c t e r i j a
carskekonjiike postrojbe (lat. Equite,ssinsularesAugrtsti) i kor"rstantir-rsl<e bazilike s
crplrodomuz koju je bio i rnauzolejcareve rnajkc Helene,a tirj se kornpleks naziva<> I{6rJ
dva lovora (lat.Ad duas lattros).I(atakombasvetih Marcelina i Pc-.tr:r protcie sc hocl-
rlicirna u cluiini ocl 4,5 km, a saclrZilva86 oiuvanih f-resaka. Moic se reci clajc clobrg
istril2enai dokun-rentiranrl.tt" Iako joi nijc z.avrientrraspravilo kronologiji njczila ra-
z v o j a ,r ' e i i n a s e s t r u i n j a k a s l a 2 cd a j c o n z a p o i e o u p o s l j e c l n j oi e j t v r t i n i i 3 .s t . i t r a j i r o
cloposlieclni ih clesetljcia4..st.r'''freskc iz kr-tbil<ula 7fi, koji jc snrjcitun na jueozapirclu
l<iltirl<tlrnbe, najkvalitetni.iesr-ti najboljesainvane.Srediinji plil<irzna stropn u[<ririer.r
j e rl i k o n r p i r s t i l ao k o k o j c gj c , o s i n rv c g e t a l r i l n i hi i i v o t i n j s k i h u l < r a s i i ,
gsiirl biblijski6
scetlr: ftlll, Isustlvtll<ritenjc,budenjc l.azara,iuclo vocle,ozcllirvljenjeuzetoga,I)apijel
u lavljoj jilnli, tucltl l<ruhili Noa u arci. Zaninrljivoje clrrseru clvjenrirlunetirml
clvaju
irr'l<osolija ov<lsl(ul)iliulitprikazlrju iste scencveircre(rLgopt:).

CUDO l(RUHA, I(ATAI(O]VIBA

S V M A R C E L I N AI P E ' | R A , I i I M

\,
I. ai

wf,- s@'
,T-ttr '
.R ,itff*
,S*. 1i -
:v4
'rx
t-\
*
;,(&'
t4
-*_ r' - *i(: t I

BUDENJELAZARA, I{ATAI{OMBA POI(OJNII( ?, IiATAI{OMBA SV, MAlICELINA

SV MARCELINAI PETRA,RIM I PETRA,RIM

ZZi D".lt - S " " l i g " , M i c t k e 1 9 g 7 .C ; j u x r r r1 9 8 7 .

"rs;
22'1C
' o m n l i s s i o l l ed i ; r r c h e o l o g i as i r c r a u
, s u r i r c l n jsi E c o l cl ' r ' a n q a i sueR i r r u i s r . e u i i l i i t e n r u B o r c l c 2 u x .o b j a -
V i l : rj e 2 0 0 8 . g . o t k r i i e n e p o z n a t ef r e s k ed r t i r a n e L l7 . s t . , i t o o t v a r a n o \ , ap i t a n j a
g l e c l el i r o n o k r g i j er x 6 g
p o c l z e m n o gg r o b l j a ( G i u l i a n i 2 0 0 8 . ,. 1 8 . 5 5 , ) .
 a:i4!41.tl l

E
?

,i

Se.l:;;a

l, R I.:Sr(A S Pltl l(A ZONl l)li()lt( )li.\ l3Al.A ANl A

SA ZVIJ tlZl )()N4, l( r|I ;\ K()l\l ll,\ S\/.
, \ 1 1 \ l t ( ; l l l , l N AI P L lt l t A , l { l N 1
ffi
I R L i S I ( AS l ) A N t l l i l . ( ) N 1I t . r \ V ( ) V I M A
I ( A l . { l ( ( ) N l l l r \ S \ / . r \ l A R ( l J : l . l n \ r \I
P I I ' ll t i \ , l i l N I

**,
L*j :""l;t;:e
a

S'|ROPNA FiIESI(.\ S DOIJRIX,PI A S ' I I R O N { ,J O N O \ ' I I 0 R A N ] I I I \ , i ( ! . B I I . L I L G I ] I ) I S N . I A D i ) B A ,

I(A'|AI{ON{I]A S\l N{ARCEI,INA I PETRA, IIINl
 } V za *. r: "** t-t
iV. 3 .:{.4 .*: *, rzrsr;i tt't* a t ::T**r: *ii*.* ?-,

Anonimna katakomba vrlo je dobro istraZena i jedna je od rijetkih o kojoj je objavlje-

na potpuna dokumentacija,kako o tijeku istraZivanjatako i o dijelu pokretnog ma-
Razvila se iz hipogeja datiranog u drugu polovicu 3. st. Tijekom vremena
terijala.22s
ta se katakomba dvaput Sirila, 3to je dokazano analizom gradnje galerija i hodnika,
proudavanjem slikarstva i interpretacijom pokretnih nalaza, a posljednji su ukopi
datirani oko 350. godine.

2 2 5 I C U R 9 ; D e c k e r s- M i e t k e W e i l a n d 1 9 9 1 .F
; i o c c h iN i c o l a i 1 9 9 1

135
 i'

TLOCRT KATAKOMBE NA VIA LATINI (VIA DINO COMPAGNI), RIM (PREMA f ERRRUA)
 lr

1 V . 3 . 3 . 4K. fa t a k o m b an a V i a L a t i n i{ V i a D i n o C o m p a g n i )

Zanimanje znanstyene i Sire javnosti za katakombe, odnosno za njihovo slikarstvo,

traje neprekidno od njihova otkriia do danas. A koliko svako novo otkriie znati i novi
snaZanimpuls zaistraLivatkielan,pokazaojeiprimjer iz1955.kad jenaViaLatiniu
Rimu pronadena i otkrivena dotad nepoznata katakomba.226 Ljepota i oduvanost fre-
saka kojima su bile ukraiene prostorije tog podzemnog groblja kao i njihov pravilni
tlocrt zapanjio je zainteresiranu javnost i oznadio novo poglavlje u proudavanju ovog
sepulkralnog fenomena.t" I(atakomba na Via Latini sastoji se od trinaest arhitek-
tonski razlititih prostorija. Po svojim dimenzijama pripada grupi malih podzemnih
grobalja pa se za nju katkad koristi i naziv hipogej. To se obrazlaie time 5to je u njoj
pokopano neito vi3e od tristo ljudi koji su svi pripadali ili jednom zatvorenomdruitvu
ili nekoj veioj obitelji.Ipak se medu pokojnicima mogu primijetiti socijalne razlike,
oni imuiniji pokopani su u ukraienim arkosolijima, a siroma5niji u lokulima isko-
panima na neatraktivnim lokacijama. Ravnopravno zastupljeni kriianski i poganski
motivi na freskama kojima su bile ukraiene prostorije mogu uputiti i na moguinost
da su u njemu bili pokopani i nekrSiani, 5to ovom podzemnom groblju daje iznimno
obiljeLje.Sto se tiie datacije nastanka ove katakombe (ili hipogeja), analizom fresaka
ustanovljen je vremenski raspon od 315. do 370. godine.228

226 Ovu katakombu zovu i imenom manje rimske ulice Via Dino Compagni, ispod koje se ona dijelom i nalazi.
227 I(<itzsche - Breitenbruch 1976.
228 Zimmermann 2002.,66. - 67.
 SAMSONSEBORIPROTIV
FILISTE'ACAMAGARECOM
CrUusI, vre rATrNA, RIM

IAKOVLISVSAN,VIA LATINA, RIM

I(UBIKULI U I(ATAI(OMBI,VIA LATINA,

RIM

OZIVL]AVANJELAZARA, KUBIKUL C,
V I A L A T I N A ,R I M
:*
''l
"S: r
e *;.ln
, ,d"\

LEI(CIJAIZ ANATOM]IE?, I(UBIl(UL I,

V I A L A T I N A .R I M
 i r n l j a n is u r r r c l on r o z a i i l < i npr o t l o v i n r au k r a i a v a l ip r i v a t r r cl < u i cI < a oi j l r . ' n e o b j e l i
t c , o i e n r u s v j e c l o t en ' u r o g o b r o j nni r l n j e i l i v i i e c k r b r oo i u v a n i p r i n r j c l c i .
3 3 M e c l u t i r n , r i j e t k i s n o i u v a r r i p r i n r j c r c i n r o z a i l i as k r i c a n s l i i n r p r i l < a z i n r a
iz prctlionstantinsl<og c l o L r l .I ) a n l s s e s u r a t r at l a j c n a i s t a r i j i ,i a l < r si a n r o t l i . i c l o n ro i u v i r r . t ,
ntozirili iz toga vrcurenu onuj krijijc uliraiavltr svocl <lntrrnjegnraLrzolcjaM, poznatou i l<rio
,grohrticcrlnli.ja.Mawnlcj jc bio na vritilianslioj ncliropoli liojrr sc nerl<ocnalazila uz ccstu
V i a C l l r n e r l i i rN . a n r o z a i k u( 1 0 3 , - 5 1 r , 1 2 , c5 n r ) r n c c l Llri s t o v i n r av i r r o ' n cl o z c n a l r t z is c c i v o p r c {
poliraj liojeu.jepriliazan Krist, a nir clonjcnr su rubu scenes fononr tc pril<az. jccln()uril)ara i
'
p a s t i l a .( ) c l f i s u r e I ( r i s t as n i n r b r L s o n1r , i i l j i i , . j cs r r n r os o r n j i d i o t i j c l a s n t i i l c r t i r t t r t t l < , r t t i , t .

I ( R I S TI ( A O
S O L ,M O Z A I E N I
SVODGROBNICE
'UL]IA,
M U Z E JP I O
CRIS'IIANO,
\TA'f}I(AN

I:riilv prikrz lirista s riropreqonri nimirirslr-rr

V i r l i : t . a r l o S i c l i r i , l ( l i - ) ; . .l 8 l l . i1.)l).

139
\ l.t.r
AYN
-/t\

Posebnikomentar

I Mozaikje podni, zidni ili stropni ukrasnatinjen od Sljunka,tesanogakamenaili ko-

madiia stakla.Mozaidki ukrasi mogu biti razlititih oblika, ornamentalniili figuralni, u
razliditomkoloritu. Vei je Vitruvije, znamenitpo svojemdjeluDesetknjigao arhitektu-
ri, pozornostposvetioumjetnostimozaikau prvom poglavljusedmeknjige,koja govori
o zavrSnimradovima(7, 1), opisujuii kako sepolaiu podovi.I Plinije Stariji,koji je dje-
lovao u 1. st.,takoderseosyrie na tehniku mozaika(HN XXXW, 189)te seu kontekstu
podnih mozaikakoristi grdkimterminom lithostrota.Iakoovajnaziv implicira uporabu
kamenaili mramora,Plinije navodida seu vrijeme Sule,dakleoko 85.g. pr. Krista,mo-
zaidkatehnika razvilau dva pravca,napominjuii da je uvedenai uporabastaklenihkoc-
kica. Unatot toj obavijesti,valja re(i da vrijeme podetkamanufakturne izradestaklenih
kockicaza mozaikejoi nije utvrdeno.Takoder,nije nam prenesenani informacijagdje
su prvi put uporabljenimozaidkipodovi,u minojsko-mikenskom,maloazijskomsvijetu
ili pak na vi6erazliditihlokacijau otprilike isto vrijeme.I(ako bilo da bilo, u Gordionusu
nam seoiuvali djeliii podnihmozaikaod Sljunkaiz 8. st.pr. I(rista,
Prvi su mozaicibili s geometrijskimmotivima,ali bezsimetrijei plana.U 5, st. pr. Krista
pojavljujeseshematskadekoracija,pa rubovi (notabene:u isto vrijemekao i kod tekstila)
te figura,koja je na mozaicimapronadenimau makedonskojPelli doseglasvojvrhunac
(4.st. pr. Iftista). eini sedaje u 3. st. pr. Iftista uporabatesanogkamenaistisnulaSljunak,
ali seu znanostijol spori o pitanju odakleje takvapraksapotekla,od Punaili iz Egipta.
Medutim,poznatoje da sevei u2, st. pr. Iftista,uz uporabutih dvajumaterijala,poielo
koristiti i tankim staklenimprutiCima.Poslijeserabilo i zlato (a pokatkadi srebro),koje
sekaotankafolija umetalou staklo- najprijesamokaodetalj,potom i po cijelojpozadini.
Mozaicisu sepolagaline samona podovei rubovebazenanegoi na zidove,kaoi na stro-
pove,iemu je osobitopridonijelauporabastaklenihkockica.Polaganje mozaika,kako
opisujeVitruvije (7, 1), zahtijevaloje odredeniradni proceskoji sesastojaood vi$estup-
njeva.Nakonplaniranjaradnepovriine i postavljanja podlogekojaje bila od Zbuke(estrih)
i imala nekolikoslojeva,slijediloje crtanjeskice,pri temu su sekonturemogleoznaiiti i
olovnim prugama.Nakontogasu sepripremalekockice,odnosnotesere.Odredenisu se
prizori unaprijedslagalina plodamaod cigle,tufa ili mramora,pa susena lokacijimozaika
samopreslagivali.Na trZi$tusu semogli kupiti i gotovi predlo3ci(emblemi).Saduvalisu
nam sei potpisi ponekogmajstora,pa Plinije (HN XXXW, 184)takospominjemajstora
Sosa(Sosos),koji seistaknuoscenama nepometenog podai golubova(Dunbabin1999.).

r+ory}
 ,)tr
1V.5.Plastika
i pojavljujuseprvakr5ianskaplastitnadjela.To seodnosiprije svegana sar-
T f2 3. st.
\-,/ kofagei reljefnegrobneplode,no tadaje podelai proizvodnjawjetiljaka, staklenog
posudate razliiitih ukrasnihpredmetapoputprstenja,bro5evaili privjesakas krSianskim
motivima.Svata djelapripadajuprivatnomprostorupojedinaca,dtoje i razumljivos
obzirom na tadajo5 nerijeieni statuskr5iana u rimskom svijetu.

1V.5.1.
Skulptura
Samostalni,trodimenzionalnikipovi kriianskog sadrZaja iz razdobljaprije vladavine
I(onstantinabili bi praktidki nepoznatida seu Clevelandu(Museumof Fine Arts)ne
duvagrupamanjih mramornih statuakojeprikazujudetiri biblijskesceneiz JoninaZi-
vota.Statuesu dospjeleu clevelandski muzejzajednosaskulpturomDobrogpastirai s
jo3 Sestportretnih bistazahvaljujuiiakvizicijina triiStu umjetninaSezdesetih godina
20.st. eini seda znanostjoi nije sigurnakamoi kakosmjestitioveplastidno,iznimno
lijepo oblikovaneradove,datiraneu drugu polovicu3. st. I(ao podrudjenjihovana-
stankaspominjeseMala Azija,a pokatkadi Frigija,kao3to segovorii o dokimijskom
kamenolomuod dijegsu mramora,navodno,izradene.'30 Iz kolekcije,koja se sastoji
od jedanaestartefakata,u ovoj su nam prilici najzanimljivijioni koji prikazujuscene
iz Livotastarozavjetnog prorokafone.Prvaga skulpturaprikazujeu trenutku kad ga
guta morska neman tako da iz njezinih usta vire samo prorokove noge.To morsko
tudoviStefantastidnaje kombinacijasvinjskeglave,pseiih uiiju, vudjegubice,lavljih
iapa,dugaikogreparibe i ptidjihkrila. Na drugomje kipu prikazanokakogata neman
izbacujeiz svojeutrobe,pri demufonaviri do pojasa.Bezodjeie je, ima bradui duZu
valovitu kosu,a ruke su mu potpuno raiirene. Treia statuapokazujefonu odjevena
u kraiu tuniku kako se odmara u Endimionovojpozi pod sjenicom."tNa detvrtom
je kipu prorok prikazankako moli: bradatifona stoji u kontrapostu,laganoraiirenih
ruku i s malo podignutomglavom.Odjevenje u kratku,iiroku tuniku stegnutuu po-
jasu,nosi dizmicei ima remenprebadenpreko desnogramena.Clevelandskojgrupi
pripadai statuaDobrog pastira,koji je prikazan odjevenu kratku, pojasomvezanu
tuniku i dizmice.Pastirstojiu kontrapostuizmedudvajanjetakojaleZes njegovelijeve
i desnestrane,desnomrukom pridrZavakraj Stapa,odnosnogranudrveta,a ljevicom
dvrstosti3ie nogejanjetakoje nosi na svojemvratu i ramenima.

23O Kitzinger, 1975., 653. - 675.

231 Ta specifidna poza dobila je svoj naziv po Endimionu, sinu Zeusa i I(alike (vidi: Hesiod, Hes.fr. 260 MW).
Zbog presmiona ponaJanja prema Heri bio je kainjen vjednim snom. |edan prizor usnulog Endimiona
vidi se npr. na rimskom sarkofag,tiz2, st., koji se duva u Metropolitan Museum of Art u New Yorku (El-
sner 1998..153.).
 8"F

ffw'
-w
trc,*"*
-***rry

*
*&*"$

W
KM
,W6

MRAMORI, MUZEJLIKOVNIH UMJETNOSTI,

CLEVELANDSI(T
CLEVELAND,SAD
 AV"*"tr"
$m*"k*f*ri
Najstariji ranokriianski sarkofazi iz pretkonstantinskog doba potjeiu iz zadnje
te-
tvrtine 3. st.232
Posebni komentar
S Nlinou nastanak F. Gerke vezuje za Galijenov
edikt o toleranciji.23'Iztogase razdoblja saiuvalo vi5e desetakasarkofaga
te stoiinjak
poklopacaili dijelova poklopacasarkofaga.Istraiivaii su nekoliko puta pokuiali
izraditi
tipologiju i kronologiju ove najranije grupe kriianskih sarkofag".tlnMeduti-
, rezultati
tih istrazivanja uvelike se razlikuju, kao ito se razlikuje i niihova metodologija.
Ipak,
svi se autori slaZu da je sarkofag iz crkve Santa Maria Antiqua najstariji
medu njima.
U grupi pretkonstantinskih ranokrSianskih sarkofaganajdeiie se spominju
sarkofazi
iz mjesta La Gayolle, iz francuske pokrajine Var, danas u crkvi Saint
Sauveur u Bri-
gnolesu, potom sarkofag s lokaliteta Via Salaria u Rimu, pa
]onin sarkofag takoder iz
Rima te jedan djeiji iz Ravenne.

sarkofag koji se tuva u crkvi Santa Maria Antiqua u Rimu pronaden je 1901.
g. ispod
poda te crkve i ima oblik kade kojim se u 3. st. desto koristilo i
kod izrade pojanskih
sarkofaga.t3tIzraden je od mramora, a njegovesu mjere: visina 59 cm, duljina
i,1g - i
dubina 64 cm. Sarkofagje ukraien reljefima s prednje i dviju bodnih strana.
U srediitu
prizora s prednje strane u dubokom je reljefu prikazan filozofkoji sjedeii
iita te jedna
Zenskaosoba s velom i uzdignutim rukama moliteljice. Ni jedna ni druga
figura nema-
ju potpuno obradeno lice, a moguie je da prikazuju vlasnike groba.
Desno od njih je
prikazan Dobri pastir izakojegslijedi scenaIsusova kritenje te prikaz
dvojice ribara.
Lijevo od srediSnjegpara scenaje s prorokom
fonom koji se odmara ispod sjenice te
prikaz morskog iudoviita. Slijedi prikaz lade na kojoj se nalazedvije
male muike fi-
gure' na kraju je lik muikarca s trozupcem, interpretiran kao Neptun,
rimski bog mora.
U Rimu je pronaden i izvanredno zanimljiv sarkofag, ponovno s reljefnim prikazom
starozavjetnepriie o proroku foni. Datiran je u290. godinu, a danas
se iuva u va-
tikanskim muzejima. Na sarkofagu je prikazano nekoliko scena, i to
u dva reda, pri
iemu prizori iz donjegreda ulaze i u prostor gornjeg reda. U donjem redu
u srediitu
je reljefa prita o proroku, s lijeve strane scene su dvojice
ribara s koSarom, a s desne
strane prikaz ribara koji lovi ribu dok mu druitvo prave djeiak i jedna guska.
Gornji
red prikazuje scene iz Starog i Novog zavjeta:u lijevom gornjem iutu
I(rist oZivljava
Lazara, u sredini je Mojsije (ili sv. petar) pred stijenom iz kofe izbiia
voda, a desno ie
scenasNoomiarl<om.

;i P"t""' j" ,^p"*"jedan joi stariji sarkofag koji bi se uvjetno mogao

svrstati medu ranokriianske, pro-
naden na jednom poganskom grobl.juu Rimu, koji svoju eventualnu ranokrSiansku
atribuciju zahvalju-
je natpisu' Potiede iz 277. godine i pripadao je oslobodeniku
Marku Aureliju proseni. sarkofag se zbog
svojih poganskih motiva ne bi nikako mogao uklopiti u korpus s kriianskom
tematikom da na nyemrl
nema natpisa Receptusad Deum, koji svjedoti o kr3tanskom opredjeljenju
pokojnika. euva se u vrtu
Vile Borgheseu Rimu. (Vidi: I(och 2000., sl. 13.)
233 Gerke 1978.,250.
234 Deichmann 1967.;Gerke I978.,250.; I(och 2000.
235 I(och 2000.,21.6.- 219.
 1a

?:
i i': \t,.- t i:
,-:l-i '.. . ;. 1

i: TT fll1i i ;-*
,i
l

P L O C J AI , o K U I , A I ( I , F ] S A I t A] ] U ] ' R O P I J A P AL.47.1.O I)l.J(lr\LLl,LIitlllNL),

rr'AI-tlA

s A R l ( ( ) F A GP l t ( ) S f t N fI t( ( ) l l s L u N A I p t s t r s A l t K o t , A ( iI Z L A C ; A Y ( ) t . t . U
t . l,t , v t u s f . fl:) t J l r \ y s
l z l A S N l A \ r At ( A ( ) I ( R S C A NlN, vl t_A Il RtciN( )L.Als, ll lt tGN( )1.Hs,Fti A NCtust(A
I S ( ) I t G F I U Sl i[l ,M,

$rt
' ?
f ""

- .. .-"/- \ Itl I

i
,
.t

;i
t
t

+
S A R K O I J A GS L O I ( A L I T E T ' A V I A S A L A R I A U R I M U ,
NIUZEI PIO CRISTIANO, YATII(AN
P o s e b n ik o m e n t a r
'atL ,., :

I
,t
' ,/,
'?

S A I t I \ ( ) | A C iC
, RI(\A SAN Ir\ NIARtA AN t,teU;\,
IilNl

-"-'..i\
F ]
',

!
.'':'' '''&.
: 'ir.rr.
,
','l
:" ' t'. t
:/:: - l.i',
.:.:. '; , l _ .- r . . l !

.,,,..,-,.
: ,.t'.-.{'

-',il'a,:;._tg. S
I O N I N S A R I ( O F A G ,X I U Z E J P I O C R I S I ' I A N O , \ A 1 I I ( A N

145
 Na podrudju RepublikeHrvatske pronadenje velik broj kasnoantiikih sarkofaga,naj-
veiim dijelom u Solinu.''"'Medutim, nije rnoguie znati koliko ih je poslulilo za ukope
kriiana iz vremena prije konstantinskogobrata zato ito nijedan od njih ne nosi eksplicit-
na - ni likovna ni epigrafska- krSianskaobiljeZja.Usprkostome,jedan se salonitanski
sarkofaguvijek iznova citira kao moguti pretkonstantinskipredstavniksalonitanskog
kriianskog ozra(:)a."'Rijei je o tzv. sarkof'aguDobrog pastirakoji je izradenod proko-
neikog mramora i pronaden,zajednos poklopcem,na Manastirinama.Njegovaprednja
stana arhitektonski je raidlanjena,pri iernu je u srediitu prizora, unutar edikule, lik
pastiras janjetom na ledirna.U arkadamasu, lijevo i desnood njega,muikarac i Zenas
pratnjorn od po detrnaestosoba,koje su prikazanekao minijaturne figure.Na lijevo;je
boinoj strani sarkofhgaedikula unutar koje na postamentustoji erot prekriienih nogu i
naslonjenna baklju,a na desnojsu u srediitu profilirana dvokrilnavrata s detiri kascto-
na s lavljim glavamau sredini.Sa svakesu stranevrata figure muikarca, Zenei djece.'''*

ANEPIGRAFSI(I
SARKOTAZIU
S]EVERNOM
DI}ELU
TRANSEPTA
BAZILIKENA
MANASTIRINAMA,
SOLIN

2 3 6 S o n f e 1 9 7 8 . ,1 3 7 . 1 7 4 . ;F i s k o v i i 1 9 8 1 . ,1 0 5 . 1 3 3 . ;F i s k o v i i 1 9 9 6 . ,I l 7 . 1 3 9 .C a m b i 2 0 1 0 . ;M a t i j s , i i
2 0 1 1 .U , 7 .- 1 1 0 .
2 , 1 7 U b l i z i n i D a r u v a r a ( V e l i k i B a s t a j i )p r o n a d e nj e s r c d i n o m l 9 . s t . s a r k o f a gu g r o b n i c i k o j aj c r . r a v o d n bo i l a
u h r a i c n am o z : r i c i m tir u k o l o jj e , o s i n rs p o r r e n u t o gp, r o n a d e nj o i j e d a ns a r k o f a gk, a o i t r i p l o i e s l a t i n s k l m
n a t p i s i m ao d k o j i h j e d a n s a d r Z a v as t i h o v ck r i t a n s k o g s a d r l a j a .S p o m e n u t is a r k o f a gk, o j i j c u k r a i e n p r i -
a o k o j n i k ai p o h o j n i c e n a p r e d n j o j s t r a n i t e v e g e t a b i l n i r ri-ar n i m : r l n i m m o t i v i m a s b o i r . r i hs t l a n : r ,
I i a z i n . rp
d a t i r a n j e u v r i j e m e i z m e d u 2 9 0 . i 3 2 0 .g . U s p r k o sn e c l o s t a t l i uk r i i a n s k o g l i k o v n o g s a d r Z a j as, a r l t o f a gs e
d o r . o d iu v e z u s k r i i a n s t v o r n p r i l e s v e g : rz b o g o k o l n o s t i n a l a z ai s a d r l a j a n a t p i s n ep l o i e s a s t i h o v i r n a .
Vidi o r-ratpisui o sarkofagu:ivligotti 1995. - 1996.,1'27. I57.
238 Cambi 1994.

r46
 $
,l

Xl ,'
:
$
i*

:'
bffi
$'' : ,;.&i
,s
J- -; "*.. ? a "' ..?. *.,.arie" *.-

S A l t l ( O f A G D O B R O G P A S T IR A , \ , I A N A S T I R I N E , s O L I N ,
ARHEoLoSIiI NtuzEl u sPLti u
,-"c

DEIAL) PRll(AZA BITI(E KOD MILVIISI{OG MoSTA, KONSTSNTINOV SLAVOLUK, Rllvl

 V. Hpilng
ar Dioklecijan285.1286. g. reformirao je model vladanja Rimskim Carstvom
uvodeii tetrarhiju kao novu paradigmu koja je znatila upravljanje prema na-
ielu dva nugusta - dva cezara. Prva je tetrarhija bila tako organizirana da je
Dioklecijan bio imenovan augustom za istok (prijestolnica Nikomedija), Galerije nje-
govim cezarom, Maksimijan augustom za zapad (prijestolnica Milano), a cezar mu
je bio l(onstancije I. I(lor. Na taj je nadin Dioklecijan mislio rijeiiti i obranu carskih
granica, pri iemu bi se on brinuo zaEgrpat, Maksimijan za sjevernu Afriku, Galeri-
ie zaPeruiju, a I(onstancijeL za Britaniju. No 305. godine abdicirali su Dioklecijan i
Maksimijan te je stvorena druga tetrarhija: Galerije i I(onstancije I. bili su augusti, a
sever II. i Maksimin Daja cezari. Prilike su se joi zakomplicirale kad je 806. g. u Yorku
umro I(onstancije I., nakon iega je tamolnja vojska za augusta izabrala njegova sina
I(onstantina. Na to se Maksencije, sin Maksimijana, u Rimu dao proglasiti augustom.
Dioklecijan je pokuiao rije3iti nastali problem pa je 308. nazoiio u tu svrhu sazvanoj
konferenciji u l(arnuntu, na kojoj su Galerije i Licinije progla3eni augustima, a I(on-
stantin i Maksimin Daja postali sufilii Augustorum iako je Italijom i Afrikom io3
vladao Maksencije. Tako, kad je 311. godine umro Galerije, Carstvom su joi vladala
detvorica augusta.Uskoro je I(onstantin s Licinijem sklopio tajni ugovor protiv druge
dvojice, nakon degaje ovaj prvi 372. g. pobijedio Maksencija kod Milvijskog mosta, a
drugi Maksimina Daju kod Herakleje Pontske.

I(ako izvjeiiuju Euzebije (HE 10,5.1-14) iLaktancije (De mortibus persecutorum,

44),r{onstantin je uodi bitke kod Milvijskog mosta imao viziju ito je, kako nagla5ava
M. Clauss,za ljude antike bio i te kako plauzibilan medij susreta izmedu ljudi i bogo-
va."'O toj se viziji u literaturi najteiie citira kriianski pisac Laktancije koji je, medu
ostalim, u Trieru podutavao l(rispa, I(onstantinova sina: Il snu bude Ifunstantin opo-
menut neka na ititove svojih vojnika stavi nebeski Bolji znak i neka tako otpoinu boj.
Posluiavii taj nalog, naslikao je nakoieno slovo X, zaokruleno pri vrhu, i tako nazna-
iio na ititovima l(rista.2aoIako su Rimljani vodili mnogobrojne te5ke i krvave bitke
s mnogo i,rtava, kako s neprijateljima tako i u gradanskim ratovima i medusobnim
borbama careva za prevlast, ova je bitka, uz onu kod Akcija, vjerojatno najslavnija u
povijesti rimske dri.ave.Ako je Bitka kod Akcija omoguiila Oktavijanu da eutanazira
Republiku, ova kod Milvijskog mosta oznatila je eru u kojoj je pod I(onstantinovim
vodstvom rimskom mnoqobo5tvu zadan smrtni udarac.

239 Clauss 1996.,35.

240 Laktancije 2005. 709.Vidi i: van Dam 2011., 1. - 18
 I

!f 'r -',. l1
t

t, 'u'*jo,ff

i
A

twT
f-" l
i

t
\ l \ h \ L l \ t l l t \ . \ l l A l l l l l \ . \ , l ( l\ l

]]li,|llltl.ll]llll.it'.lil.il;l]....ll..'e].ii'[!(illt|il1li]ii]:!1l]|lll.lj]i.llli]l..l

r ..r l L t , l l i " t . l tt

r . , i l : L i . ' l l i . l ! , l r r - l , r r trlr' l l t s t r t t i i
t r I ( ' u i i ( !rl ( ] i - t o ( i l . ( , t i l , , 0 r ' t j c r t r t ' ' , 1 ,t .I 'ir' 35 . ri ' o 1 l r r l ' ! l r r r r , L t l i . i l i .
.]li]l1l|r'il.f..dLl)1tilttlc|lltltltllL'irlt'l.r1r:ll.,ll-t,ll-lrlll
' 1 ' : , : 1! 1 {i l ( . tr t i L s t atl t r it t . { i t l l 7 - t (
t .

i , | ] r , ' 0 , ' l ' j i c t 1 l-iile' it| r r n s l t , l t - r ' t : l i g t l t l i r , ; a 1 r ' l t i ] ; i i z , , . l t r , 1 ' 11 r 1 1 : . . , t t ' , L st rr. i: ','trft i ' t . : i r , , : r
',1.I - r
l t o c [ p o t t r ] u L i l o n r] r 1 o l < a c t o n r r , i : c b i i o p l i s t t t r r o " r . rai N r . r i i r o r i r r : r t - i n r l F l l , l , r r r r i r r r l

r i : f . o i b 1 9 9 5 .2, 1 . l l 1 .\ i c l ii : I [ o l i o r i t r r, ] 0 0 - ] .L; e n s i i il 0 ( ) ( r .
: I i ! r n i p l i n e 1 9 1 2 . , 6 9 . : 1;.0 5 .

[ sLl
gobrojnimprostorima,u mnogim gradovimai mjestimaRimskogaCarstva.Unatod
svim neprilikamakoje su kriiani doiivljavali,valjanaglasitida su ih preZivjelii zato
ito su bili dobro organizirani, kako u hijerarhijskom tako i u ekonomskompogledu.
A moida je daki to bio jedan od razlogazbogkojegje Galerije,nakon $to su Diokle-
cijanovi pogromi propali, donio svoj edikt o snoiljivosti te tako zapravona neki nadin
i najavioepohalnikonstantinskiobrat koji je slijedione3tokasnije.
O Milanskom ediktu napisanesu mnogobrojnestudije koje su tematizirale i razloge
koji su potaknuli,prije svega,I(onstantinana to da ga potpiSe.fe li bila rijei o njego-
vu uvjerenjuili o politidkom pragmatizmu?243I(ako sedini, prevladavami3ljenjeda je
car to ipak udinio iz pragmatidnihrazloga,ocijenivii da mu takavtin moZedonijeti
koristi u vladanjui upravljanjuCarstvom.Ipak, ne smije sezanemariti ni to da to nije
bila lakaodlukajer je donesena u vremenusnaZnoobiljeZenom poganskimtradicijama
koje su bile uskovezaneuz rimske carevete rimsku drZavui druitvo. Stoljeiima su
Rimljani,kao i oni koji su postajalirimski gradanidiljem provincija,gradili svojZivot
na panteistidkimvjerovanjima.2aa Oduprijeti se tim vjerovanjima,koja su podetkom
4. st.joi bila najjadareligioznasnagaCarstva,nosiloje u sebii nemali politidki rizik.
Upravota dinjenicamoZebiti i argumentza suprotnostajaliitete, unatodprethodno
spomenutuzakljudku,navestii na promi3ljajda politiiki pragmatizamu konadnici
ipak nije bio jedini razlogza I(onstantinovobrat, negoda je medu razlozimabilo i
njegovoosobnoprihvaianje krSianskevjere."nt
Nakon Stoje osvojiovlast,Konstantin,u povijestipoznati po nadimku Veliki, ne samo
da nije zaboraviokriiane negoje od samogpodetkai poticao gradnju crkava,pa je
243 OpseZna bibliografija radova o I(onstantinu Velikom nalazi se i kod: Bleicken 1992.
2 4 4 D e m a r s i n 2 0 1 " 1 . , 3-. 4 0 .
245 Razmi5ljajuii o panteistidkoj religioznoj tradiciji koje je i Konstantin bio dionik i u sebi samim svojim
rodenjem nosio, a uzimajuii u obzir njegove kasnije postupke, dini nam se da bi se trebalo sloZiti s mi-
Sljenjem koje je iznio M. Clauss Konstantin sigurno nije bio oportunist kada je poieo sebeshvaiati kao
krifanina i kada je Carstvo predao pod zadtitu kriianskome Bogu. Kratkovidno je u svakom potezu Kon-
stantinovu, naroiito u onima koji se tiiu kriianstva, d,okazivati je li to radio iz svoje vjere ili iz rai.unice;
jer tek oboje daju potpunu sliku. (Clauss 1996.,7.)
 c
il m r<bt

Li','

.{*
,L
'Hl

1-i,..:t'
1,:,

I(oNS'I'A N'f INOV SI,AVOI,UI(, RIN{ Nr\IS IARIJA SACU\ANA liARl A

l ( ( ) N \ t . \ \ I t N o P a ) lA , t 4 l l . ( 1 . ,
l l ( A N ( l \ l \ A N A ( l ( ) N . \ t . N\ K N J t T N t ( A .
P A R I Z , ( P l t L . N 4 AU U ( ) N I ) E t . M O N f I l U )

trrkotrpr. iritnsltor.r.r biskupr-tp()nrosrlou glrrdnii bazilikc nrl ncliitclirinjojzcntlji obitelii

L i i t e r r t t t a".' N I o 2 e s e z i l p l i r \ ' ( ) r t s t v r ( l i t i cj el lot z r r l < r n j e n j c l < r ' i ( ' r t n s t v l i o z r - r r r i i l o i p o i e t a l i
l i v c l < r ' i i a n s l i cg l r r c l i t e l j s kccl j c l r r l n o s t (i .) b l a z l o l e n j e j e j t : c l n o s t r r v n o t c: l <t l c t r rs t r b i l i
i s p r - r t r j c ns iv i p r c c l u v j e t i i,l c l i g i o z r r i ( c t r - r h o v ni i z) a l < r n s l <li). i l j c n r C l a l s t v rst r a ( l c s c i
p ( ) ( l i i t tc l l i v c n c g r r l c l c v i n ek o j e s u s \ , o j i n ri r r h i t c l ( t o l r s l i i r i.zr rl r r z o n ru p r - r c i v r rnl cr rt o c L t
s c t t e r : cn i r s t r l \ ' i t[i) o g r u l s k ti ll a c l i c r i jgr f i l c [ u j ch l r ' r r r r o v rGr .t ' i k i i l i n t s l i i h l r n t r t v i b i l i s t r
k t t i c l r o e o v a s, \ , t ' t rrtr r j c s t rtrr l < r j i n r as u t i b o g o v i b o l r r v i l ii u n j i r t r an i j e b i l o r t r j c s t rzr r r
v j e r n i l t e!.j e r n i c i s u i z n j i h b i l i i s l < l j u i e npi i rs u s r :s l < u p l j r rpl ri c c lh l r r n r o n ro, k o o l t r r l i t n, r ' r
l<ojetnstt plinosili 2r'tvu.I(r'iiansl<aje clkvir zrrlrrzlikLroc[njih bila neito sasr,inrcllugo;
irr-rcltrii clrtllog mo2e biti Llsvrrl(olr1,jsr-r.riku, glrrclevinirjc potrcbr.rirtcl. zrrzrrjeclniil<o
s l a r , l i c r - rciuc h a r i s t i j ep a r - rn j < l j( p r c n r ak r i c t r r n s k o uvrj e r r l v r r n j t L ; l)r e ' b i v l j ui l ' , o e i l j L r c l i .
I ( o n s t a n t i ns e n i j e rl i L l i oi i z l r r r , n ou p l e t r r t iL l c l r l ( v c n cr - r r - r n t r r r npjlei l i k e ( n a z n a i u j r - r i i
trko poietke pojirvel<oji,r se u clirljr-rjenr povijesnonrslijcchrt'ezr,ilirLl cezilropilpiziint).
Ta[<oje nesLrglasice kcljesu se po.irlvilenreciuc:rkveninrvoclilnrrruprirvo <:irrpokuiiro
r i l e i i t i s i r z i v i r n j c t vne l i k o sk o n c i l aL rN i c e j i 2 0 . s v i b n j a3 ' 2 5 . t "N a k o n t r i s t o q o c l i n rkr r -
iiirrrskc t-tcovisnostii san-toslirlnostl, potinju se isprepletatii ntijeii,rtipotestctscara t

2'16 l)r'ihvrlittrje ovog cilrsitttgpolilonri znaiilo je zrr(.rls u clr jc, nalion tlisto qociina neulisnosti i s:nrostirl-
l o s t i , p o i c l a l i o n t r o v e r z n i z a l c d n i c i i i p u t s r rs \ j e t o \ ' n i n t I l i r s t i n t i r .
2.t: \'idi tckst u oroj knjizi na stranicirnl (r-1. 66.

r5')
 ^vi
rl\

a,uctorit6.srimskog biskupa, 3to je proces koji ie na Zapadu zavrSiti tek u modernim

vremenima razdvajanjem Crkve od drZave.

I(onstantin je jednako tako premjestio carsku prijestolnicu na Istok, na juZne obale

Bospora, u Bizantij, koji je dao sagraditi po svojoj mjeri i po sebi nazvao:Konstantino-
polis. Arazlozi zbog kojih je car odludio da Rim ne bude viSe glavni grad Carstva bili
su, po svemu sudeii, i strateike i gospodarskenaravi.tnsSlijedeii obiiaje helenistiikih
vladara i tisuigodiSnjih poganskih rituala, nova carska prijestolnica bila je posveiena
11. svibnja 330. godine. U tom su svetanom dinu posveiivanja sudjelovali i astrolozi koji
su objavili povoljan poloZaj zvijezda, ali i, primjerice, auguri koji su, promatrajuii let
ptica, otkrili da su i bogovi dobrohotni prema novom gradu. Sam je I(onstantin u ma-
niri vrhovnog sveienika obilazio prostor te bacao 3tap,iime je oznadio granice grada.
Ceremoniji su, medu mnogobrojnim gostima, nazoiili i brojni poganski sveienici.24e

Iako se l(onstantin Veliki i u toj prigodi pokazao velikim pragmatikom, na kraju valja
reii da za kr3iane podetak njegove vladavine nije znaiio samo zavr3etak getoizacije
i svojevrsne ilegale nego i izlazak na otvorenu scenu svjetske religijske i druitvene
povijesti.

Posebni komentar
O t,lunu su se 313.godinecareviI(onstantini Licinije usuglasilio tekstu edikta kojeg,
"
za ondadnje kr3iane, najznadajnijidijelovi u Laktancijevojverziji (Laktancije O smrtima
progonitelja,prijevod N. Cambi - B. Luiin, Split, 2005.)ovako glase:Nakon ito smo seja,
Ihnstantin August, kao i ja, Licinije August, sretno sastali u Mediolanu (Milanu, op.p.) i
razmotrili sveposlove koji se tiiu javne dobrobiti i sigurnosti, medu ostalim smo stvarima,
koje ie biti na korist veiini ljudi, zakljutili da prije svegamoramo dati odredbepomoiu
kojih se odrlava itovanje bodanstava, da bismo i kriianima, kao i svima ostalima omo-
guiili slobodu vjere, tako da bi sva bolanska biia ito sjed.ena nebeskomprijestolju nama
i svima ostalima ito se nalaze pod naiom vla{iu bila prijateljska i milostiva. Stoga smo
korisnim. i ispravnim smatrali da treba donijeti takvu odluku po kojoj se ta moguinost
neie uskratiti nikomu, bilo da se taj preda obdrlavanjw kriianskih nazora ili onoj vjeri
koju sebi smatra najprikladnijom, kako bi nam najviie boianstvo, koje slobodnom voljom
itujemo, moglo u svemuprud,ati uobiiajenu naklonost i dobrohotnost. (48, 2-3). (...) Tako
da sada svaki pojedinac slobodno i nesmetano moie slijediti kritansku vjeru, bez ikakva
straha da ie u tome biti ometen.(48, 4).
(,..) Ako sepokale da je netko u proteklom razdoblju iz nnie ili iije druge riznice kupio
mjesta u kajima su se kriiani prije obiiavali skupljati (...), ista se mjesta moraju vratiti
kritanima bez ikakve naplate ili bilo kakva odltetnogzahtjeva.(45, 7). (...).

248 Lenski 2006., 192. * 2OO.

249 Dagron 1974.; Krautheimer 1983., 43. - 46.
 oo
.E .=

.3 6o o
rd::

o o -' -
.=rE!
)@OOO

nl!
 *

Vl. Tehnidkia parat

Vl.1.Popiskratica
AE
LAnnde dpigraphique, Pariz, 1888. - danas.
CSHB
Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae I - U Bonn od 1g2g. do Ig9Z.
ICUR
Inscriptiones Christianae Vrbis Romae I - 11,Rim, 1957._ 1ggg.
ILCV
Inscriptiones latinae christianae veteresI - lil, E, Diehl (ur.), Weidmann, Berlin, I9ZS, _
L9Bl.
ILlug
Iltsgrtyt,ioryslatinae:.quae in Iugoslavia inter annos MCMXL et MCMLX repertae
et editae sunt,
A. saiet - l. Saiel (ur.),Situla S, L9 i25, Ljubljana, 1968.,Ig7g. iLgg6.
Insc.It.
Inscriptiones ltaliae, Rim, L947.
Katekizam
Katekizam Katoliike Crkve, Zagreb, L994.
LCI
Lexikon der christlichen lkonographie, Ereiburg, L97L.
Leksikon
Leksikon ikonogrffie, liturgike i simbolike zapadnog kriianstva, zagreb, r9gs.
LTK
Lexikonfur Theologieund Kirche, Freiburg, 1957.
Misal
EcceAgnus Dei, eccequi tollit peccata mundi, Latinsko-hrvatski misal, Koblenz,2oo7.
SALONAIV
IV(I - tt),Inscriptions de Salonechrdtienne,Ive - VIIe sidcles,N.Gauthier, E. Marin, pr6vot
lal2n1 F.
(ur.),Rim - Split, 2010.

SKE
Suvremena katoliika enciklopedija, Split, 199g.

155
{=R
^V*
r' l\

Kazalo
A arenarij128
Arhelaj 12
Aberkije 30 arijanizam66
Abraham 32, I28, I29, I37 Arije,prezbiter53,64
Acilije Glabrije 128 Aristid 40, 156
Acta Sanctorum 71, 83 Aristobul10
Adam 98,112 arko\olij(arcosolium,Iat.) 35, 122,I23, L24,
ad catacumbas83, 113 126,I3L, 132,133,137
Ad Helenam,groblie 86 Arles 90
Afrika, sjeverna 15, 18, 39, 48, 60, 64, 116, 149 Armenija\5, L8,59
agape39,106, 1,28,133 Artemidor 109
Agneza,sveta42 Asklepija81
Aja Sofija 58 Asterije76,78,81,84,85,87
Akacije,patrijarh 66 Atanazije,biskup29, 48,49,52, 53,65
Akacijevalizma 66 Atena 27
Akve Vive 83 Atenagora, patrijarh 67
Akvila 36, 97 Atis 40
Akvileja 32, 65, 81,93 August,car 12
ala 28 Augustin, sveti40, 48,49,52,60,64'156
Alarik 119 Auzonija,tlakonica37
AleksandarVeliki, kralj 10
Aleksandrija28, 53, 66, 99
Ambrozije,sveti 48, 49, 52, 53, 55
B
ambulacrum 121 Baal 99
Amman 31 Babilonci 93
Anastazije,sveti(sv'StaB)76, 78, 81, 84 Bakho 46
Andautonija 83 Baltazar,kralj 93
Andrija, apostol 27, 105 baptisterij 76, lI0' LIL
Andronik 36 Bardesan63
Antaiupolis 109 Barnabinaposlanica48, 5l
Antakya 26 Bartolomej,apostol 27
Ante Padovanski,sveti 95 BazilijeVeliki 48, 49, 53, 54
Antigon 11 b a z i l i k a4 1 ,6 I , 7 7 , 7 8 , 7 9 , 8 0 , 8 1 ,8 2 , 8 3 , 8 4 ,
Antigoneja 64 85, 105, ll7, l3r, L46, L50,152
Antiohija 26,35, 50, 59 bazilikas ophodom 40, 42,133
Antiohijan 76,78, 81, 84, 85' 87 Bet 19,75
antiohijski incident 26 Bedaeasni, sveti 74,75
antiquitas 48 Belgija 71
Antium 127 bema 102
Antonin Pio,car 61 Beograd70
Antun Pustinjak,sveti 53 Betanija 92
apokrif 29,49,67 Biblija 32, 39, 44, 49, 57
apologet48,61,69,94 biblijski kanon 29
Apologija 48, 61 Bihai, druStvo 19
apostol,apostoli 23, 26, 27, 28, 29, 35, 36, 37, Bileam,prorok 128, 130
48, 49,50, 53,73,92,105, 113,125, L3r' 132 Bitinija 32, 40, 64, 68,69
apostolskioci 30, 34, 48, 50' 5I Bitka kod Akcija 149
Apronijan 30 Bliski istok 10, 15
apsida76, 77, 80,84, IIL bolandisti 71
Arapi 15 Bolland, lean 7l

170 tr;/f">
 AY'}
'l_

Bosio,Antonio ll8, 157 Domicijan,car 128, 131

Brignoles I43, I44 Domicilina katakomba26, 94, 174, 116, I2I,
Britanija 90, I49 t25, t26, 1,3r,r32
Bukovac,Vlaho 18 Domnije (Dujam),sveti 76, 79, 81,84, 86
Bulii, don Frane 18, 19, 34,37, 59,79,84, 720, domusecclesiae97, 106
158 Donat,biskup 64
Bullettino di archeologiae storiadalmata 19 donatisti 54
Drugo Klementovopismo 48
Duklja 37
C Dunav 99
casadellachiesa 97 Dura Europos87, 98,99, 106, 108,110,111,
Cecilinakripta 127 tI2, r25
cemeterii40,46,84, I27, l3I,133 Durhqm County 90
Cezareja12, 14,32,35,39, 50,86
CezarcjaKapadokijska53
cezaropapizam I52
E
Cibale 83, 150 ecclesiae declaratio48, 49
Cipar 23,29, I45 Edesa63
Ciprijan l(arta3ki, sveti 74 Efez 6I, I09
clerusmaior 35 Egerija 105
Cleveland I4l, I42 Egipat66,67,86, I09,140, I49
Clevelandska grupa 141 Egipatskikrit 96
CoemeteriumMaius, katakomba 123, I25 El Greco 56
Commissionedi archeologiasacra 120, 133 emblem 140
community house 97 eminensdoctrina 49
confessor(ispovjeditelj) 74, 76, 106 Endimion 141
crkveni oci 30, 47, 48, 53, 57, 60 Endimionova poza 141
crux monogrammatica96 Epenet 36
Cunctospopulos 17 Epifanije 33
EquitessingularesAugusti 133
e Erfurt 60
Eseni 31
Ciril 44
Eskulap 86
estrih 140
D etrog 116
DalmacijaL9,33,37,57, 59,76,79, 87, 85, 86 Eufrat 98, 99
Damask 23 Eufrazije,biskup 77
Damaz,papa 39, 715, II9,128 Eufrazijevabazilika 38, 77, 78, 80, 106
Danijel,prorok 89, 93, 108, 127, I28, I33, 134 Euzebije,biskupCibala 83
Daruvar 146 EuzebijeizCezareje 28, 32, 35, 49, 50, 52, 83,
David 9 86, r49, t56
Decije,car 52, 68 Euzebijeiz Nikomedije 64
Dei Giordani, iidovska katakomba 114
Eva 98, II2
Dekapolis 11
Evandelje 27, 27, 29, 32, 33, 48, 67, 92, 105
Delrninij 81
evergetizam85
De Rossi,GiovanniBattista 46, II9, 120, 765
Didache 30, 46, 48, 57, \56
Dijalogs Trifonom 48, 61 F
Dioklecijan,car 76, 34, 68, 69,70,79, 83, 84, Fabije,biskup 35
85, 86,97, 749,750, l5r Feba 36
Djelaapostolska21, 23, 28,29,71,97 Feliks,arhitlakon 46
DjevicaMarija (svetaMarija) 36, 78, 125, 728, FeliksIII, papa 66
r30,73r,r32 Feliks,sveti 83, 87
Dobri pastir 92, 98, II2, 131,L34, I4I, I43, fenestellaconfessionis84
146, 147 fibula 91
doctoresecclesiae49 Filip, apostol 27
AI'c
/l\

Eilipi 27, 50 Hermin Pastir 48, 51

Filip II., kralj 10 Herod Agripa, kralj 72,23
Filistejci 10, 138 Herodion 11, 12
FlavijaDomicila 131 Herod,kralj Ll, 12,23,24
Flavija Vitalija, prezbiterica 37 Hierapolis 30
Flavije,fosip 28, L56 Hildegard izBingena 49
Florencije 30 hipogej 113, I14,727, I28, L3I, I35,137
Forin 66 hipogej Aurelijevaca 113, 114
forma-grobovi I22, 124 Hipolit Rimski 116, 727
fosor (fossore,lat,) 124, 126 Hippo Regius 50, 61
Francuska45,79, 144, L52 Hirkan 10
freske26, 54, 84,85,90,9I,93,98,99, L01, Histrija 33
102, 108, 110, 111, rl2, lL3, rl4, 116, Lr8, h r a m 1 0 ,1 2 , 2 8 , 3 9 , 9 9
719,120,124,r25, L26,127,r28, L29,130, Hrvatska 5, 18, 33, 76,79, 89, 106, L46
13L, L33, L34, L37
Erigija 741 I
Iberski poluotok 15
G Idumeja 12
Gabinije,Aulo 11 IgnacijeAntiohijski 34, 50, 7l
Gajan 76,78, 81, 84, 85, 87 ikonografija6, L7,76, 84, 94, 95, 118
Galerije,car 69,70, 86, I49, 150, 151 ikonoklazam 16
Galija 12, 33, 6L, 68, 69,74 llirik 33, 57, 64
Galijen,car 68, 143 insignis vitae sanctitas 49
Galijenov edikt 143 Irak 15
Galileja 10, 28, 105 IrenejLyonski 28, 48, 50, 6L, 62, 86
Galilejskojezero 105 Irska 15
gama-krit 96 Iscjeljenjeuzetoga 111
GelazijeL, papa 36 Istanbul 58
Genezaretsko jezero 105 Istra 76, 106
Germanije, sveti 77 I s u sI ( r i s t 9 , L 2 , 1 5 ,2 0 , 2 I , 2 2 , 2 3 , 2 6 , 2 7 , 2 8 ,
gnosticizam62 30, 32,33,36, 40, 50, 53, 61,62, 64, 66,7r,
gnostik 62 92,95, L05, L09, r25, r27, 129, r3r, r32, 139,
Gordion 140 r43, 149
Gftka 27,29,96, I28, I30 Italija 16, 33, 5I,72,93, L09, LI3, L21, 144,
Grdkakapela 128, 130 r49
grdki kriZ 96 Italika,grad 85
Grgur I., papa 35 ItalskaregijaX. 33
Grgur iz Nise 53 Ivan,apostol22,27,28, 50
Grgur Nazijanski 48, 49, 53 Ivan,evandelist28, 29, 32, 71, 76, 92, L05
Grgur Ninski, biskup 44 Ivan IV.,papa 34,76,78
Grgur Veliki, papa 48, 49 Ivan Krizostom(Zlatousti) 48, 49, 52, 58, 59
Grgur XVI., papa 119 Ivan Krstitelj, sveti 92
grobnica )ulija 139 Ivan VIIL, papa 44
Gruzija 15 Izbornik Svjatoslava47
Izida 46
Iznik,jezero 64
H
Hadrijan, car 85, 94
Hasmonejci 10 I
Hauskirche 97 |ahve 9
Hebreji 29 |akov Mladi Alfejev 27
Helena 133 fakov ZebedejevStariji, apostol 23,27
Herakleja Pontska 149 farmuk, rijeka 10
Herkul 137 larrow 74,75
Herma 51 Jerihon 12

rzZ *---
"t+
 li':
]eronimski martir ologij 74 kolumbarij 117
Jeronim,sveti 32, 39, 48, 49, 52, 56, 57, 59,74, I(omodilinakatakomba II4, I20, I23, L24, 726
118,156 / I(onstanca,sveta 42
f e r u z a l e m1 9 4 2 , 1 4 , 2 2 , 2 3 , 2 4 ,2 6 , 2 7 , 2 8 ,B I , I(onstancijelI., car 66
33, 48,7L:99 I(onstancijeI. I(lor, car 69, 70, 749
jeruzalemskil<riL.96 I(onstantin,car 4, 6, 17, 79, 28, 30, 82, 64, 69,
|ona B9, 93, 108, L2B, I34, I39, t41,, I4Z, t4S 70,73, 86, 101, 106, I25, t4I, 749,I50, l5I,
) o r d a n1 3 ,2 2 , 2 8 , 2 9 , 3 L , 9 2 ,L 0 4 752, L53
|uda,apostol 27 I(onstantinopol(I(onstantinopolis) 16, 82, 59,
ludeja 6, 8, 9, 70, II, 12, L4, 2I, 22, 28, 5I 66, 74, I52, r53
fung, Carl Gustav 67 konstantinskiobrat 3, 5, L9,28, 97, 146, ISI
Justin,car 66 Korint 27,50
fustinijan1.,car 16, 19, 34 I(ornelije 35,179
Justin,sveti 48, 61 kosikriZ 96
kripta 84, I22, I27,128, I29, I3O
K I(ripta papa I22, 727,729
I(afarnaum 105 I(ripta sv.Sakramenata127
Kairo 67 kriptoportik 128
I(ajo 33, 34, 758 I(risopol 150
I(alcedon 66 Krisp, car 69, I49
I(alcedonskedefinicije 66 kristogram 46,89,90,9I, IO1,I02
I(alist,sveti 35,90, LIA, Il5, IL6, II9, I22, l2B, kriZ patrijarha 96
126, r27, 729, l2g krii s djetelinama96
I(alistovakatakomba35, 714, II5, II9, I22, kronografija48, 49
I23, L27, l2g, l2g krstionica 76, 77, 78, 97, 112
I(anaan 10 k r i i a n s t v o6 , 7 , 9 , 1 5 , L 6 ,1 7 ,1 8 , 2 I , 2 2 , 2 6 ,
kapela23, 38, 98, 102 2 7 , 2 9 , 2 9 ,3 0 , 3 2 , 3 3 , 3 4 , 3 5 , 3 6 , 3 7 , 3 9 ,4 0 ,
I(apljud 46, 47, 84, 85 48, 60, 62, 63, 64, 69, 69,7I,74, 76, 93, 94,
I(arnunt (Carnuntum) 149 86, 87, 89, 97, 106, 1,I3, L1,5,llg, 126, 146,
I(artaga 39, 60 r50, r5l, 752
I(astorije,sveti 86 kr5tenje 97, 128, I33, I43
I(aitel Novi 37 kubikul (cubiculum,lat) 35, 90, I22, I23, I27,
k a t a k o m b a1 6 , 2 6 , 3 0 , 3 5 , 7 3 , 7 4 ,B Z ,8 2 ,8 9 , I29, I37, 134, I37, 738
90, 91, 93, gg, 109, rl3, rr4, Lrs, 116, rL7, kuia crkva 87,97, 98,99, IOl, I02, I0B, IOS,
106, 109, rr0, 11r, 125
118,119,L20, l2I, r22, r23,124, r25,726,
I27, r2g, I2g, L30, l3r, 132, r33, r34, I35, I(umran 31
136, 137 I(umranskispisi 31
I(virin, sveti 76, 83
katakombasv.Marcelinai Petra 114, I24, LZl,
r32, r33, I34
katakombasv,Sebastijana73, 9I, 7I4 t*

I(atarinaSijenska49 La Gayolle 743, I44

katedralasv.Sofije 54 Laktancije68,69,86,95,97, I49, ISB, 156
katedralasv.Stoiije 106, I07 Langobardi 15, 115
I(efar'Othnay 103, 104 Lateranskabazilika 40, 4l
I(enhreja 35 latinski krii. 96
I(ibela 40, 46 Lazar 709, I28, I33,138, 143
Kijev 47 legijaVI Ferrata 12
Klaudije,sveti 86 legijaX Fretensis12
I(lementAleksandrijski28 Leon Veliki, papa 66
I(lementRimski 34, 50, 1.56 LeptisMagna 85
I(leopatra 12 Licinia Amia 90
I(let, biskup 50 Licinije 6, 17,69, 86,90, L49,150,153
I(od dva lovora,katakomba133 Lino, biskup 50
kohorta 28 Litani, rijeka 10

-'-!-_
//r LZB
'-.--.- 4
- =$
,*

lithostrota 140 Milanski edikt 17, 69, 86, I03, 113, 150, 151
liturgija 36,39, 40, 92,98 Milvijski most 95, 148, 149
Lizimah 64 ministrae 46
lokul (loculus,lat.) 90, 9I, 94, I79, I22, 123, Mitra 40, 99
r24, 731, 137,144 mitrej 112
London 56,74, I07, I02 modius 131
Lucinin kubikul 127 Mojsije 27,31, 108, I28, I43
Luka,evandelist29,32, 33 monofizitizam 66
lulab 116 Montan 62
Lullingstone 101,102 montanist 62, 63
Luther, Martin 67 m o z a i k2 2 , 3 8 ,5 5 ,5 8 , 7 2 , 7 6 , 7 7 , 7 8 , 7 98,0 ,
|I
Lyon 48 85, 93, 103,104,106,r39,140, 146
Mramorno more 64
M Mrtvi gradovi 103
Mrtvo more 31
Madaba 22
Muratori, LudovikAntonije 51
Madarska 93
Mursa 100
Makabejci 10
Makedonija 33
Maksencije 149 N
Maksima 83 Nabukodonozor93
Maksimijan, car 70, 149 Nag Hammadi 67
Maksimin Daja, car 69, I49 Napulj 116, 121
Mala Azija 10,27, 6I, 62, 99, I4I Narona 81
Malta 116 Nazaret 9, 105
Manastirine 79, 8L, 82, 84, 85, 746, 147 nekropola 77, I'1.,83,84, 113, Il7, L39
Mani 64, 90 Neptun 143
manihejci 64 Neron 27, 69
Marcelin,sveti 91, Il4, LI5, L20,124,13I, I32, New Haven 99, 110, 111
733, L34 Niceja 64, 66, L52
Marchi, Giuseppe L79, 763 Nikomedija 17, 64, 68, 69, 86,97, L49
Marcion 62 Nikomed IV. 54
marcionizam 62 Nikostrat, sveti 86
Marinus,legionar 68 nimfej 128
Marko Aurelije,car 68 Nin 44
Marko Aurelije Prosena 143 Niniva 93
Marko, evandelist29,32, L05 Nisan 27
Maroko 124 Nis 70
Martin, opat 76 Noa,prorok 89,91, L28, I33, 143
martirion 102
Novacijanovakatakomba 123
martirologij 74, 81
N o v i z a v j e t9 , 2 I , 2 3 , 2 9 , 3 0 , 3 9 , 4 9 , 5 9 , 6 I , 9 8 ,
Marusinac 81, 84
108,118,l2B,143
Masada 28
Numerijan,car 77
Matej, carinik 27
Njemadka45, 67
Matej,evandelist22,27,29, 32,92, I05
Matija, apostol 27
Mavro, sveti 76,77, 78, 106 o
Mavrovnatpis 78, 106 Ohrid 54
Mediteran 10, 29 orant 92, 94,102, L34,135
memoriaemartyrum 84 orantica 92, 94, I27, 728, 129
menora 116 oratorij 76,77,79,8L,84, 85, 105, iOZ 108
mensor 131 OrigenAleksandrijski48, 52
Mesija 9,27 Oront, rijeka 26, 59
Me5trovii, lvan 44 orthodoxa doctrina 48
Metod, sveti 44 Osijek 99, 100
Milano 51, 53, 55, 60,95,I49, L53 Osor 65, 66

174 tr;-
"tn
 rfi
Osorski credo 65,66 Priska36, 85,86, 97
ostijarij (vratar) 35 proseuha99, 100
Ostrogoti 66 Ptolemejeviii 10
Otkrivenje29,71, 92 yula /5
Puni 140
P
PaladijeGalat 59
Palatin 94
a
Qirqbiza 102, 703
Palestina10, 72,39, 68
Pamfilovakatakomba 114 R
Panonija33,57,59, 83
PanonijaSekunda86 Rabat 124
papirus 31, 109 Rajna,rijeka 99, 176
Pasha27 railjasti kriL. 96
PaskalI., papa 3B Ravenna72,743
Paulinijan 76, 84, 85, 87 receptusad Deum 143
PavaoL, papa 115 religiolicita 69
relikvija72,74, 83
Pavao,sveti 22, 23, 25, 27, 29, 33, 36, 5I, 71,
relikvijar 75
7 3 , 7 4 , 7 8 ,8 3 , 9 7 , 1 r 7 ,r 2 4
riba 28, 89,90,9I, I28, I43
PavaoVI., papa 67
Rihab 104
Peiuh 93
R i m 4 , 1 5 ,1 6 ,1 7 , 2 6 , 2 7 , 3 0 , 3 4 , 3 5 , 3 8 , 3 9 ,
Pella 28, 140
4 0 , 4 4 , 4 5 ,5 1 ,5 9 ,6 4 , 7 7 ,7 3 , 7 4 , 7 6 , 7 7 , 7 9 ,
Pepouza63
83, 85, 86, 94,98,99, 101,108,713,174,Lls,
Pereja10
1 1 6 , 1 r 7 , 1 1 81, 1 9 ,r 2 2 , r 2 3 , 7 2 4 , 1 2 5 ,L 2 6 ,
Perzija 149
r 2 7 , r 2 9 , 1 3 0 ,1 3 1 ,r 3 2 , 7 3 3 ,r 3 4 , 1 3 5 , 1 3 6 ,
P e t a rs,v e t i2 2 , 2 6 , 2 7 , 2 93, 5 ,5 2 , 7 3 , 7 8 , 8 3 ,
r37, L38, L43, L44, 145, 148, 149, r50, 152, r53
9L,96,r05,rr2, r74,116,r20,r24,r3r,r32,
R i m s k oC a r s t v o5 , 6 , 7 , L 6 , 1 8 , 2 7 , 2 9 , 3 9 ,4 5 ,
133,134,143
68, 87, L72, Lr3, 149,Lsl
Petrovkrii 96
RomaSoterranea157
Piacenza105
RomaSotteranea118, 119,163, 164
pietas 94
Romul Augustul, car 16
Pilat,Poncije9, 12, 14,27
Rufin 32
Pio IX., papa 119,120
PlinijeMladi 9, 32, 40, 46, 156
Plinije Stariji 140
S
Polikarpiz Smirne 48, 50,7L,72, 156 SAD (Sjedinjene AmeridkeDr2ave)99, 110, 111
Polion,sveti 83 Salona19, 35,37, 46,79, 8I, 83, 84, 85, 86,
Pompej 10 106, r07,108, 155,158,159,160,16l,162,164
Pont62,64 Samarija I0, 12, 6l
PontificioIstituto di ArcheologiaCristiana 120 Samson138
Popispapa(LiberPontificalis)33,34,76 Samuel,prorok 9
Pored38, 78,80, 106, I20 sanctiquattuorcoronati86
Posidije,biskup 60 sanctitas48
poslanica 2 3 , 2 7 , 2 9 , 3 3 , 3 4 , 3 6 ,4 8 , 4 9 ,5 0 , 5 1 , SantaMaria Antiqua, crkva I43, I45
53, 57, 59, 97 Sardinija 46
potestas152 sarkofag37,77, 81, 82, 84,95, 108,141,143,
praediumDomitillae 131 144, 745, 146, t47, 158, 160
Prakseda, sveta 38 Sasanidi98
Pretekstatovakatakomba lI4, 116 Savao23
pretkonstantinskacrkva97 Savarija(Szombathely)83
prezbiterij 102 Scilij (Scillium) 71
primitiva ecclesia106 SekstJulijeAfriiki 48
Primo 81, 82 Seleukidi 10
Priscilina katakomba 30, 174, 716, 122, 123, Septimije, dakon 76, 78, 8l
r27, r28, t30 SeptimijeSever,car 68, 85, 113
\ \)/
AYI)
,r'1\

Septuaginta9 Teodoret,biskup 32
SergijeI., papa 92 Teodozije,car 16, 17,18, 19
Sever,dakon 35 Teofil 29
Sibaris (Gy<ingytis), rijeka 83 Terezaiz Avi\e 49
Sicilija 116 TerezaizLisieuxa49
Sidon 113 Tertulijan 62, 68, 94, II2, 156
sidrasti krii:, 96 tetrarhija 16,86, I49, 150, 162
simbol 66, 88,92,94,95, L28 Tiberije, car 27
Simplicije,sveti 86 Timotej, sveti 33,74
sinagoga2L,27,39,99, L05,LL2 Tit, car 12, 28
Sinaj 20 Tit, Pavlovizaslanik 33
Sinopeja52 tituli (titulus,lat.) 101
Siricije 35 titulus Clementis 101
S i r i j a1 0 , L I , 1 2 , 2 3 , 2 9 , 7 1 ,9 8 , I 0 3 titulus Damasi 101
Sirijskedidaskalije35 titulus Lucinae 101
Sirijski brevijar 74 titulus Silvestri 101
Sirmij 66, 86 T-krit 96
Sisak(Siscia)83, 91 Toma, apostol 27
Skarabancija83 Tomislav,kralj 44
Slaveni 44 Torino 109
Smirna 48, 50, 71 Traditio apostolica30, 35
Sokrat Skolastik 32 Trajan,car 28,32, 40,46,7I
Sol (Helije) 139 Trakija 113
Solun 27, 86 vrcra /5
Sos(Sosos)140 Trier 53,69, I49
Sozomen32 Trifon 61
Spisiiz Nag Hammadija 67 Turska 26, 63, L50
sPlit 18, 19, 44, 47,79,8L, 83,84,92, L20, I47
Sredozemlje16, 145 U
Starizavjet9, 2L,27,28, 3I, 5I, 62, 93, 98,
Urbino 144
108, 118, 125, r28, r43
Usaka63
staurogram95, 96
Stjepan,sveti 22, 23, 7I
St. Peterburg 75
V
)tndon b/, by ValentinijanIL, car 60
Styger,Paul 73, L20, LBI, 166, L67 Valerijan,car 68
subselij 106 Vatikan 30,52,88, L39,I43,744, L45
Sula 140 Velatio,kripta 128, 130
svastika 96 Veliki Bastaji 146
Svetonije9, 128 VenancijeSkolastik 76
Svetopismo 49, 52, 57, 59 Venancije,sveti 76,78,79, 85, 158
Venancijev oratorij 76,77,78,79,81, 84, 85
s Venecija 33, 70
Vergilije 118
Sekem61 Vespazijan,car 72,28
apostol27
Simunl(anaanac, vestibul 98
Via Anapo 159, L60
T Via Anapo,anonimnakatakombaIL4, 116, LL8,
taberna 106 L20, L22, r35
Tacit 9,27 Via Appia 73, 766
Tadej,apostol 27 Via Aurelia Vetus 121
Tarz 23 Via Aurelia Vetus,katakomba 121
Tekla, sveta 38 Via Cornelia 139
Telije 76,78, 8L, 84, 85, 87 Via Dino Compagni,katakombaL36, I37
Teodora,episcopa38 Via Labicana86

u6 s-i..&
 *

ViaLatina II4, LI6, L20, L38, I50, L62

Via Latina, katakornba LM, LL6, L38
z
Via Salaria Ll8, L28, L43, L44 Zadar 106,107
Via Salaria,katakomba 118 Zagreb5,19,9L,L76
Vigna Randanini,katakomba LL6, L23 ZakonL2ploCa117
Yiktor 27 ZapadniGoti119
vilika (vilica, Iat) 45 Zavodsv,|eronima59
vilik (vilicus, lat.) 45 Zefirin,papaLL6,L27
Vitruvije LLz, L40, L56 Zemljapurpura 10
Vraniic 19 Zidplata 24
Yrlgata 89, 57
2
w Zidovsko-rimski
rat 28
Wadiel-Arisch10 Zidov,Zidovi
9, LO,L2,2!,22, 26,27,28,31,
Wilpert,foseph119,LB2,L55,L68 36,39,6L,62, 93,99,LL2
Wittenberg67

Y
Yale,sveutili3te99, 110,111
* tt,
.\Yfi
/t\

SadrZaj
Predgovor ..........5

L D o m o v i n ak rS 6 a n stva
............

l l .R a n ok r 5 6 a n s t vioa r h e o l o g i j a . . . . . . . . . . . . . . . . .".. . . . . 1 5
O periodizaciji
11.1. ranokr56anske
materijalnekulture ...............,.
19

l l l .K o n s t i t u i r a nkj er 5 6 a n s t v a . . . . . . . . . . . . . . . . .....,......"..21
l l l . 1V. r i j e m ea p o s t o l a .........,..27
l l l . 2P
. r v ir u k o p i s i , . . . . . . .............28
lll.3.Poietciranog kr56anstvana prostorudana5njeHrvatske......................33
lll.4H
. ijerarhija.............,. ........34
lll.5,UlogaZenau ranojCrkvi ..................36
lll.6.Liturgijai crkvenaarhitektura .,....,39
lll.7.RobovlasniStvo
i rana Crkva .............45
lll,8P
. rviuditelji .....................48
l l l . 9N
. a j r a n i jria s k o l i ..............62
l l l . 1 0P. r o g o nki r 5 6 a n a . . . . . ............................68
l l l . 1 1K.u l tm u d e n i k a .................71
l l l . 1 2R. a n o k r 5 6 a n smkui d e n i csi p o d r u d j aH r v a t s k e . . . . . ..................76
l l l . 1 3U. z l e t ..........87

l V .K r S 6 a n s kaar h e o l o g i jpar e t k o n s t a n t i n s kdoogb a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 9

1 V . 1S. i m b o l i ........89
1 V . 2A
. rhitektura ............. .......97
1 V , 2 .K
1u. 6 ac r k v au D u r a 8 u r o p o s u . . . . . . . , . . . . . . . . . . . . .........98
1 V . 2 . 2P.r i v a t n ek u 6 es k r 5 6 a r r s k ionbr i l j e Z j i m-a t i t u l i ................."..101
1 V . 2 . 3P.r i v a t n ek u 6 es k a p e i o m . . . . . . .............................102
1 V . 2 . 4A.r h i t e k t u r ap r e t k o n s t a n t i n s k odgo b au H r v a r s k o j . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 0 6

180 e:3
 M"
/l\

Sad r Z a j ..........
180

fl,i?'sl\l5'X8'k