-Kotromani (Po vijestima dubrovatke arhive.) Prioptio Dr. Ciro Truhelka. Medu mnogobrojnim politi¢kim bjeguncima, Kofi su, uzdajuci se u azilno pravo dubrovatko, u tom gradu potrazili i naSli zakloni8ta, spominie se u godi- nama od 1422. do 1428. vrlo testo ime nekoga Vuka Baniéa, koji je tamo prebjegao iz Bosne i, usprkos ponovnom zahtjevu bosanskog kralja Tvrtka Il. Tyrtkovi¢a, da mu se izruti, mirno boravio u svom zatovistu. Prvi put spominje mu se ime 28. marta 1422. u viiecu umoljenih, koie fe vijeéalo o tom, da se predlozi velikom vijecu, da plemi¢u, po imenu knez Vuk Banié (comes Vochus Banich), koji je do8ao u Dubrovnik, dok bude tamo boravio, iz gradske blagajne odobri mjesetnu potporu od 10 perpera. Kako se Gini zanimao se je za ovog bosanskog plemiéa i veliki vojvoda Sandalj i voivoda Vukmir Zlatonosovié, jer ie vijece malo kasnije raspravijalo o pismima, Sto su od ovih stigla u Dubrovnik a u tim raspravama spominje se i ime bosanske kraljice Kujave ili Kujace*), Medutim podatci u protokolima vijeéa umoljenih odyeé su © tom oskudni a da se ustanovi, u kojem li su odnoSaju bile ove lignosti naprama knezu Vuku. U siietnju sliiedece godine raspraviialo ie viiece opet o njemu a iz zapisnika razabiremo, da je bosanski kralj zahtijevao od Dubrovéana, da mu Vuka Baniéa 1) © kraliici Kuiavi malo Sta nam je poznato. U dubrovackim spomenicima pisu joi ime Chujava, Chojaca, Cujaca. Bila je prva Zena kralja Ostoje a porijeklom je iz kuée Jablanoviéa. Saznajemo to iz poznatog izvieStaia Ivana Gunduliéa o umorstvu kneza Pavia Radinoviéa- Jablanoviéa u Parenoj poliani, sdie se veli, da se krallica, prem se kralj utvrdio, ipak boji, jer ie rodica Pavlu Radinoviéu. To je bilo god. 1415. I Gini se, da je Ostoja mrZnju na kuéu Paylo~ viéa prenio i na Zenu, jer se njom skoro rastavio i vientao sa Jelenicom, udovom herceza Hrvole, porlieklom iz kuée Nelipi¢a. Kujaéa bila je mati potonjeg kralja Stefana Ostojiéa, koji je, kako se Cini, iza rastave braka bio u majke; bar Dubrovéani daruju 22. augusta 1417. njoj i knezu Stiepanu zaiedno dar od 100 perpera. Kako je veliko vijeée zakljuéilo, da se tai dar dade u gotovu noveu, nije kraljica onda bila ba’ u najboljim financijalnim prilikama. I 24, aprila 1422. daruje veliko vileCe »bivsoj bosanskoj kraljici« Kuiaéi dar od 60 perpera i zakljucuie, preporuéiti je kralju, Sandalju i Vukmiru Zlatonosovicu. U zapisnicima vije¢a umolicnih spominje se ona jo8 dvaputa: 1427. odbija se predlog, da joj se dade dar a 15. decembra 1434. daruje joj se dar od 60 perpera u suknu i postavama, Ovaj put spominie se njeno ime u savezu sa protukraliem Radivojem, koji ovaj put izbija prvi put na javu.li je viiege zakliuéilo, zatezati odgovorom na taj zahtiey .aon obstante parte prit Sandalj et ad Slaionossovieh U to doba boravila sn na dyoru k mletatko, a na elu mu patricij Ivan, koji je imao da sa kraljem sklopi savez protiv kneza Ivana NelipiGa i dubrovatko — Pasko Resti¢é i Ivan Gundulié — koji su zapravo imali da saznaju, Sto li Ge mletacki poklisar u Bosni i da svoin vladu izvijeste © svemu, Sto se na kraljevom dvoru dogada. iz pisma, poslana 16. veljate 1423. ovim poklisarima, zahtijevao je kralj od Dubrovéana naiprije, da odstrane Vuka, koii se u tom pismu zove prezimenom i Kotromanié, a onda da ga zatvore na koji od svojih otoka i da ya odande ne puste umaknuti. Dubrovaéka vlada nalaZe svojim poklisarima, ako bi kralj opet svrnuo govor na nj, da mu odgovore, da je Dubrovnik od vajkada otvoren i slobodan grad, da u nj svako smije ulaziti i iza nj izlaziti a te se je slobode grad drZao dosliedno, ne Skodeci time nikome. Ova sloboda godila je i kraljevima i velikaSima bosanskim, kada se je koji od Kotromanoviéa ili od njihovih protiv- nika zaklonio u Dubrovnik, jer, tim bi u8ao u grad, nije mu se dozvoljavalo, ja uéini i8ta, Sto bi bilo protiv éasti gradskoj. Kako iz daljnjeg sadrZaja lista razabiremo, kuSao je Pasko Restié da pomiri kralja sa Vukom, ali mu to nije uspielo, Vijece zato kori svoga poklisara, koji se je bez naloga svoje viade zauzeo za stranca te mu zabranjuje, da i8ta mimo svoga naputka ucini. Iz drugog pisma, poslana istim poklisarima 21. marta 1423. razabiremo, da se je kralj potuZio dubrovatkim poklisarima, da je saznao, kako Vuk Gruba- éevié, nazvan Banié, dopisuje i ugovara sa kraljicom Kujavom i nekom bosanskom vlastelom te da se kralj radi toga vrlo ljuti na Dubrovnik. Da ga umire nalage se poklisarima, neka mu ponove izjavu, koju su imali dati prema prvaSnjem naputku a, ako se nebi s njom zadovoljio, da mu priopée, da ie viiece citiralo Vuka preda se te mu je otvoreno iziavilo, kako je ono doduse uvijek polagalo vagnost na to, da Dubrovnik bude utodistem i zaklonistem bosanskoj gospodi, koja su mu prijatelji, ali da to ne smije biti ni na Stetu ni na nezadovoljstvo iGije te se on ima svega Cuvati, Sto bi drugomu skodilo, jer ga inaée nebi mogli na nikoji nagin trpieti. Na to da se je Vuk izvinjavao, da on nikada nije ni8ta uradio, Sto bi moglo skoditi bosanskoj viadi. Ako je komu od gospode pisao, Ginio je to samo, da traZi potpore a kraljici Kujaci niti je pisao niti i8ta poru- Givao. Viiece da mu je svjetovalo, da se toga i nadalie éuva, jer ga inate ni na koji naéin nebi moglo trpjeti. U godini 1424, spominje se Vuk Banié u zapiscima vijeca umoljenih dvaputa: 20. januara, kada mu se votira 25 perpera za odijelo i 9. decémbra, kad je isto vijece zakljuéilo, predloziti velikom viiecu, da mu dade 100 perpera pod uvjetom, da ode iz Dubrovnika i da mu se onda dosadanja mjeseéna potpora od 10 perpera obustavi. Vuk Banié medutim nije pristao na ovu dosta slabo gostoljubivu ponudu, nego je i nadalje ostao u Dubrovniku. Pod konac slijedeée godine 1425., 4. de- cembra, ku8alo je samo veliko vijeGe, da se otrese ovog bosanskog dodliaka, koji Dubrovniku nije nimalo prijao te mu je ono obe¢alo platiti 50 perpera, ako najkasnije do 1. februara ode iz grada, ali, prem je o toj stvari vijecalo i malo vijeée 10. i 29. januara, nije se Vuk Banié dao nikako sklonuti, da prihvati ovu ponudu. » capta ad voivodien Iyrtka Tvrtkoviéa dva poklisars (Siete361 3ez sumnje kusali su Dubrovéani, da se otresu svoga gosta jedino za volju osauskog kralja Tvrtka Il, koji je i posliie ponavijao svoj zalitiey, da se Vul iktoni. Iz jednog naputka, izdana dubrovackim poklisarima va bosanskom dvoru 19, aprila 1428, razabiremo, da je kralj i onda ponayljao svoj zahtjev glede bosanskog biegunea, jer su poklisari upuéeni, da na kraljeva prituzbu glede ga odgovore kao i prijasnjim zgodama, isti azilno pravo dubrovacko, koje da je od davnine bilo uvijek korisnije bosanskoj i »slavonskoj« gospodi, nego i Dubrovniku, koji od toga nema nego troska i neprilika, ali oni kao i njilovi predi_uvijek cijenili poStenje vise, nego ikoju korist te su oyu slobodStinu viierno odrZali malom i velikom. gospodi i sirotinji. U ostalom neka kralju uz ostale laskave rijeci jave, da je Vuk medutim svoje volie poSao iz Dubrovnika a da vii Ako dubrovatko vij veli, da o polasku Vukovom ne zna poblize, bila ie to jedna od njegovih obiénih diplomatskih doskotica, jer ono samo ponukalo je oveg bjegunca, da se jednom okani grada te mu je po zakljutku velikog i malog vijeca od 30, i 31, marta ponudilo odpravninu od 200 perpera, ako do 15. maja 1428. ode iz Dubrovnika. Ovaj put je Vuk, komu je valida dodijao pisti Zivot, Sto ga je u Dubrov- niku Zivovao uz ono oskudne potpore od 10 perpera mjesetno, prihvatio ponudu vijeca te ie zbilja otiSao; ali Gini se, da Dubrovéani ni tim nisu ugodili njegovu progonitelju Tyrtku Tvrtkovicu. Bar u pismu, Sto ga vijece umoljenih piSe 10, juna svojim poklisarima, vele, da im je neugodno, Sto se je po Vukovom sluzi pronio glas, da je vlada dubrovatka protierala Vuka, samo da ugodi kralju a iz zlobe prema Sandalju i da se kralj radi toga Ijuti. Ako bi im se kralj radi toga potudio, neka ga samo siete, da je on i pismeno i po poklisarima esto puta zahtijevao od Dubrovéana, da protjeraju Vuka, ali da oni toga nisu htjeli uciniti, da ne povrijede slobodu grada pa da ga zato ni sada nisu protjerali, nego je on sam, dobre volie, zaiskao, da radi svoga posla ode i da drugdje sprovede Zivot svoj. Oni mu toga nisu mogli braniti, a ako su mu na polasku dali 200 perpera, bilo je to u ime putnoga tro8ka. Onim tasom, kada je Vuk Banié-Kotromani¢é poSao iz Dubrovnika, nestaje mu svaki trag i mi ne sretamo njegova imena ni u koiem drugom poznatom nam spomeniku. Nama valia, da jo& ustanovimo, tko li je tai Vuk i kojim pravom nosi ime Kotromani¢, dakle obitelisko ime bosanske dinastije, kojim se nazivlje u navedenom pismu dubrovackog vijeca od 16. februara 1423. Knez Vuk imade prema spisima dubrovatke arhive jo$ dva prezimena: Banié i Grubagevi¢. Nema sumnje, da su to patronimika, prvo od »bans, dakle je njegov otac nosio nasloy bana, a drugo od imena »Grubaéa« jamatno po svojoi majci. Da je to Zensko ime, nema sumnije, jer je u Bosni u sredniem vijeku, a ba§ u dinastiji Kotromaniéa bilo obitajno, Zenskim imenima dodavati sufiks na -aéa. Kao primjeri neka nam sluZe samo imena: Vojata, Zena kralja Tomaevica, Vitata i Kujaca, Zene Ostojine, Jelaéa, Zena Tyrtka ll. it. d. Metro- nimikon, izveden od ovakil imena, sVrSava na -aéevic. Da to nije modda patro- nimikon, izveden od dosta obitnog imena Grubac, dakle da Vukovu ocu nije bilo ime Grubac, izvodim iz toga, jer bi mu onda prezime imalo glasiti Grubéevié. fe ne zna, kamo je krenuo. 7