VRSTE RIJEČI

Riječi ruskoga jezika dijele se, kao i u hrvatskome, u tri skupine:

l . Prvu i najveću skupinu čine riječi koje imaju same, bez veze s drugim riječima,

svoje određeno značenje, a imenuju različite predmete, njihova svojstva,

radnje, zbivanja itd. One zato mogu vršiti funkciju pojedinih dijelova rečenice.

RIJEČI I NJIHOV SASTAV 33

Osim toga, te se riječi mogu mijenjati (sprezati ili sklanjati), tj. mogu imati više

različitih oblika. To su tzv. samostalne ili značenjske riječi (caMocTO􀄤TeJIbHble

HJIH 3HaMemiTeJIbHble CJIOBa):

• glagoli (marOJIbI),

• imenice (HMeHa cYIIIecTBI1.TeJIbHble),

• pridjevi (HMeHa rrpHJIaniTeJIbHble),

• brojevi (HMeHa tJHCmITeJIbHbIe),

• zamjenice (MecToHMeHH􀄤),

• prilozi (HapetJH􀄤).

2 . Drugu, manj u s kupinu cme tzv. nesamostaIne i l i pomoćne riJecI

(HecaMoCTO􀄤TeJIbl!ble HJIH CJIY)Ke6Hble CJIOBa) koje same za sebe, bez veze s drugim

riječima, nemaju potpuno određeno značenje. One samo označavaju različite

odnose između pojedinih riječi u rečenici ili između rečenica, ne mogu same

činiti rečenični dio, a i ne mijenjaju se (tj . imaju samo po jedan oblik), pa se zato

zovu i nepromjenljive riječi. To su:

• prijedlozi (rrpe,n:JIom),

• veznici (COlO3hI),

• čestice ili riječce (tJaCTl1:rJ,bI).

3. Kao posebnu grupu čine uzvici (Me)K,n:oMeTH􀄤) i onomatopejske riječi

(3BYKorro,n:pa)KaTeJIbHbIe CJIOBa). Uzvici se umeću u govor kao izrazi određenih

osjećaja (radosti, tuge, bola, straha, iznenađenja i sL), a onomatopejskim riječima

oponašamo različite ljudske i životinjske glasove kao i razne prirodne šumove.