Univerzizet u Sarajevu

Filozofski fakultet
Katedra za Arheologiju

TEMA: Helenizam na tlu BiH

DAORSI

(esej)

Radili: Mentor:
Amar Tufo Viši. ass: Amra Šačić, MA
Emina Honđo

Sarajevo, 2015
 SADRŽAJ

UVOD…………………………………………………………………………………………..........3

Daorsi u vremenu i prostoru………………………………………………………………………..4

Kontakti Daorsa sa grčkim svijetom – doba ilirskog helenizma…………………………………7
Trgovački i drugi utjecaji…………………………………………………………………………...8
Helenističk urbanizam ……………………………………………………………………………10

ZAKLJUČAK…………………………………………………………………………………..…11
LITERATURA…………………………………………………………………………………….12

2
 UVOD

Daorsi predstavljaju najvažnije poglavlje ilirskog helenizma. Niti jedan drugi ilirski narod nije
došao u tako ozbiljne, a opet tako plodne kontakte sa grčkim svijetom, kontakti koji su rezultirali
helenizacijom ovog ilirskog naroda u cjelosti. Taj kontakt grčkog svijeta sa Daorsima se ponajviše
vidi na Daorsonu (ΛАОРΣΟΝ), sjedištu Daorsa i utvrđenom urbanom kompleksu Ošanića kod
Stoca. Naime, grčka kolonizacija jadranske obale oko V, IV i III stoljeća prije Krista rezultirala je
podizanjem bogatih grčkih gradova (kolonija) duž obale Jadrana kao što su Apolonija, Epidamno –
Dirahij, Isa, Faros, Epetijon, Tragurion, Butoa i mnogi drugi. U ove gradove su Grci slali bogatu i
egzotičnu robu koju je trebalo transportovati dalje u unutrašnjost.

Obzirom kako su grčki brodovi bili jako veliki da bi plovili rijekom Neretvom (Naronom), a i
pošto se nisu htjeli izlagati opasnostima koje su vrebale duž obala Neretve, bio im je potreban
pouzdan trgovački partner. Tada Daorsi iskorištavaju svoju priliku i postaju najvažniji trgovački
partner grčkih kolonizatora čija je roba transportovana daleko u unutrašnjost zemlje. Upravo ovi,
isprva, poslovno - trgovački odnosi sa grčkim svijetom će u potpunosti utjecati na Daorse koji će od
Grčke preuzeti i druge aspekte grčke civilizacije kako arhitekture, privrednog života, materijalne,
duhovne i helenističke kulture uopšte.

Ovaj rad se bavi problematikom Helenizma u BiH te Daorsa koji predstavljaju glavnu polaznicu
u izučavanju ilirskog helenizma. Tokom nastanka ovog rada korištena je tematska i hronološka
metoda. Pišući ovaj rad bili smo potpomognuti sljedećom literaturom: Grupa autora, Zemlje
antičkog ilirika prije i poslije Milanskog edikta, Zdravko Marić, Daorsi, John Wilkes, Iliri,
Aleksandar Stipčević, Ilir, Boško Marijan, Gradina u Ošanićima, Snježana Vasilj, Novčići Fokide
sa gradine u Ošanićima kod Stoca, Ivo Bojanovski, BiH u antičko doba.
 Helenizam na tlu BiH

Daorsi u vremenu i prostoru

Daorsi – ilirski narod koji je živio u dolini rijeke Trebižata1 i na Bročnom polju, gdje su graničili
sa Naronom, a sa druge strane Neretve dopirali sve do današnjeg Dubrovnika. Prvu nam vijest o
ovom ilirskom narodu donosi Hekatej Milečanin koji kaže: “ Darsioi ethnos Thraion. “2, po kome
su Daorsi Tračani. Ovo je trenutno jedini podatak s kojim raspolažemo kada govorimo o etnogenezi
ilirskog naroda Daorsa. Osim Hekateja Milečanina, Daorse pominje i rimski historičar Apijan u
legendi o postanku Ilira u odlomku svoje knjige Ilirike3 gdje on kaže:

“ Kažu da je zemlja nazvana po Ilyriusu, sinu Polifema koji je sa svojom ženom Galatom imao tri
sina, Celtusa, Ilyriusa i Galata. Ovi se iseliše iz Sicilije i zavladaše narodima po imenima svojim,
Keltima, Ilirima, Galima. Ilyrius je kasnije dobio šest sinova, Enheleja, Autariusa, Dardanusa,
Maedusa, Taulasa i Perhebusa, i kćerke Parto, Daortho, Dasaro i druge. Od njih potekoše Taulanti,
Perehebi, Enheleji, Autarijati, Dardani, Parteni, Dasareti i Daorsi. “

Na osnovu ove legende jasno je da su Daorsi ilirski narod koji su živjeli u Iliriku. Prema Polibiju,
Daorsi su se nalazili blizu otoka Visa gdje su se zajedno sa njegovim stanovnicima žalili kako
Delmati pustoše njihovu zemlju i gradove Epetion i Tragurion. Dakle, Daorsi su tada živjeli
relativno blizu današnjeg Stobreča i Ttrogira4. Daleko bolje podatke o teritorijalnom prostoru što su
ga zauzimali Daorsi daje Strabon5 kod kojeg nalazimo ove podatke:

“ A zatim dolazi rijeka Naron i oko nje Darizoi, Ardioi i Pleraioi nadomak kojih leži otok Korkira.”

Prema ovom Strabonovom podatku Daorse bi se dalo smjestiti negdje oko donjeg ili gornjeg toka
rijeke Neretve. Osim Apijanovog i Strabonovog podatka o Daorsima vrlo zanimljiv podatak

1 Patch, 1901, 231.

2 Mulleri, 1841, 62.
3
Wilkes, 2001, 52.
4
Dindorfius, 1868, 18.
5
Meineke, 1907, 315.
4
nalazimo kod Polibija gdje se pominje grčko ime DAORSOI6. Naime, C. Patch je u svojim
radovima uspio da skupi 87 varijanti imena Daorsa i rezultate svog rada publikovao 1901. godine8.
Arheološki najbolji dokaz koji Daorse smješta oko donjeg toka rijeke Neretve jeste i grad Daorson
(ΛΑΟΡΣΟΝ) Ošanići kod Stoca. Naime, ime ovog grada pomenuto je i na novčićima otkrivenim u
ovom gradu sa natpisom imena grada Daorsona9 iz 2. stoljeća. st. e. Osim natpisa grada Daorsona
na ovim novčićima je takođe prisutan i prikaz ilirske lađe. Dok se na drugoj strani nalazi lik ilirskog
kralja Balaiusa (167 – 135. god. pr. n. e). Sam prikaz lađe na daorskim novčićim upućuje na to da
su Daorsi bili veoma snažno povezani sa morema i da su imali izlaz na more, a preko njega i vezu
sa raznim dalekim krajevima.

Dosadašnim razmatranjima jasno nam je kako su Daorsi živjeli oko gornjeg toka rijeka Neretve
kao prostora na kojemu je ovaj ilirski narod boravio u zadnja dva stoljeća stare ere.
Prema tome Daorsi ne samo da su bili povezani s morem nego su bili vrlo važni trgovački partneri
grčkog svijeta čiju su robu prevozili u unutrašnjost svoje zemlje.

U posljednjem razmatranu ovog djela o Daorsima osvrnut ćemo se na problematiku etnogeneze

ovog ilirskog naroda. Kao što nam je poznato jedini podatak o narodnosti ovog naroda dolazi od
Hekateja Milečanina koji kaže kako su Daorsi tračani. Niti jedan pouzdan arheološki nalaz nije do
sada pronađen na daorskom teritoriju, a koji bi upućivao na njihovo tračko porijeklo, niti tračko
prisustvo među Daorsima. Vrlo ubjedljiv dokaz o Daorsima kao ilirskom narodu dolazi nam za
vrijeme trečeg ilirskog rata10 kada je pao posljednji ilirski kralj Gencije oko 168. god. pr. n. e.
Naime, nakon pobjede nad Gencijem pretor Lucije Anicius je održao vijeće prvaka cijele provincije
u Skodri11. Njegov odlomak glasi ovako:

“ Tu je pred tribunalom proglasio odluku vijeća: da senat i narod rimski naređuje da Iliri budu
slobodni; stoga će povući posade iz svih utvrda, kula i kastela. Isejci i Taulanti, a od Dasareta
Pirusti, Rizoniti i Olcinijani bit će ne samo slobodni nego i nezavisni, jer su se odmah odmetnuli na
stranu Rimljana još dok je Gencije bio jak (moćan). Daje nezavisnost i D A O R S I M A, jer su –
napustivši Karavancija – s oružjem prešli Rimljanima. Skodranima, i Dasaretima i Selepitanima i

6
Basler, 1971, 334.
7
Marić, 1973, 110.
8
Patch, 1901, 16.
9
Miočević, 1965, 88.
10
Cabanes, 2002, 172.
11
Marić, 1973, 115.
ostalim Ilirima bit će određen upola manji danak od onog što su plaćali kralju. Zatim Ilirikum
podjeli u tri dijela: jedan dio formira kako je gore rečeno, drugi sve Lebeate, a treći Agravonite,
Rizonite i Olcinijate i njihove susjede. “

U ovome proglasu se jasno vidi kako među onim ilirima koji su prešli na stranu Rima i time
zaslužili svoju slobodu nalaze se i Daorsi koji se ne odvajau od ostalih ilira. Sve to jasno upućuje na
ilirsko porijeklo Daorsa. Još od vremena nastanka legende o porijeklu Iliria kod Apijana mnogi su
Daorse izdvajali iz te legende kao tračko pleme. Niti jedan validan arheološki nalaz ne može ukazati
na tračko porijelo Daorsa12. Na osnovu svega iznesenog jasno nam je kako su Daorsi živjeli u
svome gradu Daorson koji je spaljen oko 1. st. pr. Krista od strane ratobornih Delmata. Nakon ovog
događaja život u ovom gradu više nije bio obnovljen. No, vrijeme kada se o Ošanićima može
govoriti kao gradu u punom smislu jeste ( 300 – 50. g. st. e) da se primjetiti kako je materijalna
kultura ovog naselja snažno prožeta grčkim utjecajima a naročito srodnost u keramici koju pokazuje
sa Apulskom gnatia keramikom13. No, ukoliko na Daorskom području nisu otrkiveni tragovi
tračkog porijekla i prisustva zato imamo prisutnost ilirske zajednice koja je svojim pomjeranjima
opasno zahvatila i područje Daorsa a to su Dalmati14.

Prema Zaninoviću . . . krajem 1. stoljeća st. e. vlast Dalmata se protezala na istoku gdje je
obuhvatala dio Imotskog polja, a možda, i čitavo polje. U nekim razdobljima i preko rijeke Cetine u
pravcu i do Neretve, ali se u vrijeme konačne uspostave rimske vlasti (9. g. n. e) prevlast Dalmata
zaustavlja na Cetini.

Na kraju ovog djela možemo zaključiti kako su Daorsi15 autohtono stanovništvo najkasnije od
9/8. stoljeća. st. e oni ili njihovi predci živjeli su u krajevima na desnoj ili lijevoj obali rijeke
Neretve. U nastavku ovog rada osvrnut ćemo se nešto detaljnije na sam proces helenizacije, tj.
ulogu koju su Daorsi odigrali u helenističkoj kulturi i običajima koje su preuzeli preko trgovačkih
odnosa sa grčkim svijetom kao i sam centar ovog ilirskog naroda – urbani grad Daorson.

12
Patch ,1906, 464 – 467.
13
Marić, 1973, 119.
14
Zaninović, 1966, 83.
15
Marić, 1973, 121.
6
Kontakti Daorsa sa grčkim svijetom - doba ilirskog helenizma

Prvi kontakti između jadranske obale i grčkog svijeta zabilježeni su u grčkim legendama.
Postoji nekoliko starogrčkih legendi čija se radnja odvija na jadranskoj obali, a koje predstavljaju
odraz stvarnih događaja iz mikenskog i postmikenskog perioda. To su putovanja Argonauta preko
Dunava u Jadran, povratak Antenora i Diomeda nakon pada Troje, zatim legenda o Hilu sinu
Heraklovu koji je odredio Hilejcima da se nasele na istočnoj obali Jadranskog mora, zatim jedna od
najbolje obrađenih legendi legenda o sidonskom kralju Kadmu i njegovoj ženi Harmoniji. U legendi
o njihovom dolasku među enhelejce mogu se prepoznati tragovi interesa grčkih vladara za
bogadstva ovih područja.16

U mikensko doba kontakti Grka sa istočnojadranskom obalom i njenim zaleđem će jačati,

razvijati se da bi svoj vrhunac dosegli u periodu koji se u nauci naziva ilirski helenizam.
U tom periodu jedan dio hercegovine ulazi u helenistički civilizacijski krug. Proces helenizacije je
najviše je zahvatio istočne dijelove hercegovine. U tom periodu se na taj prostor naseljavaju Daorsi,
tako da se proučavanje ilirskog helenizma na tlu BiH uglavnom svodi na odnose Grka i Daorsa.17

Prema granicama Grčke još od četvrtog stoljeća st.ere stvaraju se promjene koje polako
pripremaju prelaz na novi način života. Te promjene u početku lagane i spore postepeno su
mijenjale ne samo način života nego i političku i društvenu strukturu i njihovu organizaciju.18

Period od konca 4. do 1. stoljeća pr. Kr u istočnoj hercegovini se može smatrati dobom ilirskog
helenizma kada je gradina u Ošanićima preplavljena grčkohelenističkim elementima, a prostor
Daorsa uključen u mediteranski civilizacijski krug. Na gradini u Ošanićima kod Stoca moguće je
jasno pratiti utjecaje grčke kulture koja se ogleda upravo u elementima urbanizacije i graditeljstva,
tipovima materijalne i duhovne kulture. 19

Osim urbanog kompleksa na Ošanićima otkrivena su i neka druga naselja koja su bila prožeta
helenističkim utjecajima., kao što su Martinovića gomila u Hodovu, Zvonigrad u gornjem Pologu te
gradinau blizini Prenja ittd.

16
Grupa autora, 2014, 120.
17
Isto, 2014, 135.
18
Bojanovski, 1988, 88.
19
Marijan, 2011, 178.
Trgovački i drugi utjecaji

Ključnu ulogu u prenošenju grčkih utjecaja prema unutrašnjosti Balkana imat će grčko trgovište
Narona na desnoj obali donjeg toka rijeke Neretve , današnji Vid kod Metkovića. Ona će postati
glavni tranzitni centar za sve vrste utjecaja koje budu dolazile iz centra helenizma u unutrašnjost
balkana. Grci u Naronu dolaze u osmom stoljeću pr.n.e, da bi se vjerovatno trajno naselili u 6.
stoljeću pr.n.e.20 Grci dovoze tu svoju robu, a Daorsi je svojim brodovima prevoze u unutrašnjost.
Razlog tome leži u činjenici da su Grčki brodovi bili dosta veći od Ilirskih i mogli doći samo do
ulask u deltu Neretve, a osim toga i slabo su poznavali unutrašnjost, pa je bilo za to puno lakše
iskoristiti Daorse. Na taj način Dorsi postaju glavni trgovački posrednici između helenističkog
svijeta i unutrašnjosti BiH.21

Daorsi su posjedovali i brodogradilište za veće i manje brodove na području današnjih Tasovčića

kod Čapljine. Na tom prostoru se nalazila i njihova luka i pretovarni centar, jer njihovi brodovi nisu
mogli proći kroz uski kanjon Bregave kod Borojevića do njihovog glavnog centra u Ošanićima, pa
je bilo potrebno da se nađe alternativna lokacija za utovar i istovar robe.22
Grčki utjecaji u materijalnoj kulturi Daorsa se vide u importovanoj keramici ghantia tipa, u
razvijenoj novčanoj privredi tj. u kovanju vlastitog i upotrebi novca susjednih naroda.23

Skifosi i oinohoe su osnovna dva tipa ove ghantia keramike koji se pojavljuju u Ošanićima, osim
ove otkrivena je i keramika u obliku kantarosa, kratera, pelika, tanjura itd. Pored Daorsona ova
keramika je pronađena i na lokalitetima u Doljanima, maloj gradini u Čapljini, Gradcu kod Neuma
i gradini u Prenju kod Stoca.24 U Gradini na Ošanićima pronađen je kalup koji je služio za
izljevanje minijaturne brončane plastike. Na tom kalupu prikazano je i nekoliko bogova iz grčke
mitologije poput Afrodite, Dionisa, Heliosa, junaka Herakla, mitoloških životinja poput pegaza,
grifona itd. Od šezdesetak raznih novčića pronađenih na Ošanićima njih 33 pripada vremenu 3. i 2.
stoljeća stare ere. Najčešće su to novčići kralja Baleja kovani u Risnu.25 Na osnovu pronađenih
novčića u Ošanićima sa grčkim natpisom DAORSON iz 2. Stoljeća stare ere zaključeno je da se

20
Grupa autora, 2014, 123
21
Isto, 2014, 125.
22
Isto, 2014, 126.
23
Bojanovski, 1988, 95.
24
Grupa autora, 2014, 152.
25
Bojanovski, 2014, 1988, 188.
8
ovaj Urbanistički kompleks smatrao centrom plemena Daorsa.26
Na reversu novčića nalazi se prikaz lađe , a iznad je natpis Daorson na Grčkom jeziku. U nauci još
nije utvrđeno da li je na avesu prikazan lik boga Hermesa ili nekog drugog mladolikog vladara.
Osim što predstavljaju prvo autohtono kovanje novca na istočnojadranskom prostoru, na novcu
Daorsa nalaze se tragovi pismenosti koji spadaju među najstarije u BiH. Takođe to je jedini novac
na jadranu obilježen imenom jednog ilirskog naroda, koji je dobro poznat u historijskim izvorima.27
Do danas je evidentirano deset primjeraka ovog novca, a zna se pouzdano za porijeklo samo 4
novčića koje posjeduje Zemaljski muzej u Sarajevu, dva se nalaze u Beču, dva u Splitu, jedan u
Berlinu i jedan u privatnoj zbirci Mustagrudić.28

Osim ovih pronađen je i novčić Fokide s Gradine u Ošanićima kod Stoca. Pronašao ga je 2000
godine arheolog amater i student povjesti Zvonko Perić. Na avesu ovog novčića promjera 13 mm i
težine od samo 1,78 g prikazano je poprsje Atene Palas skoro en face, malo nagnuto u lijevo s
kacigom koja ima trostuku krestu i ogrlicu, a na reversu je maslinov vijenac i grčki znak fi unutar
njega. Takođe, na Gradini u Ošanićima pronađen je rimski republikanski as s likom Janusa i
motivom lađe s natpisom Roma.29

Pored spomenutih nalaza u Daorsonu su pronađeni ostatci građevine pravougaonog oblika.

Smatra se da je to svetište Kadma i Harmonije. Ilirski religijski elementi su slabije zastupljeni,
treba istaknuti prikaze zmijskih glava, figurice malih ptica itd.30 Na fragmentima amfora sa
urezanim grafitima pronađena su Grčka i Italska slova. Raznolikost ovih znakova na amforama
ukazuje na činjenicu dasu Daorsi nabavljali robu sa raznih strana. Pronađena je i jedna kaciga iz 3.
Stoljeća pr.n.e koja je datirana na osnovu velike sličnosti sa natpisom pronađenim na kacigi kod
Ohridskog jezera u Makedoniji.31

Grci su na ove prostore uvozili svoju standardnu robu kao što je vino, maslinovo ulje, a
vjerovatno i žito, s druge strane Iliri su njima nudili stočarske proizvode, drvenu građu, sol te
proizvode rudarske djelatnosti.

26
Marić, 1973, 144.
27
Grupa autora, 2014, 131.
28
Isto, 2014, 126.
29
Vasilj, 2002, 3
30
Grupa autora, 2014, 148.
31
Isto, 2014, 157.
Helenistički urbanizam

Razvoj odnosa između Grka i Daorsa dovest će do toga da oni pođu graditi svoj centar u
Ošanićima kod Stoca po uzoru na helenističke urbane cjeline. Ovaj utvrđeni grad koji je bio
naseljen u brončano i željezno doba u helenističkom periodu dobio je sve osobine helenističkog
grada.

Može se govoriti o tri naseobinske cjeline na Gradini u Ošanićima u zadnjoj fazi, a to su:
gradina ili akropola, podgradinske terase, te predgradinski sklop na zarvni Banje. Aglomeraciji na
Gradini u Ošanićima pripada i kamenolom. Prvu cjelinu čini najistaknutiji i najbolje branjeni dio tj.
gradina u pravom smislu riječi.32 Taj dio grada je bio okružen velikim megalitskim zidinama. Ovi
zidovi su napravljeni bez upotrebe maltera sa pravilno otesanim kvaderima većih dimenzija.

U sastav akropole ili gradine ulaze gradskle komunikacije, hramovi, svetišta itd. Ukratko to je bio
politički, kulturni i vjerski centar urbanog kompleksa u Ošanićima.33 Od javnih objekata sakralnog
karaktera na akropolu su megalitski zid i odbrambeni sustav s dvoja vrata i dvije kule postavljene s
najpristupačnije istočne strane. Gradnja novih objekata nije uništila stare kao npr. Veliku Gomilu u
samom središtu gradine tj. akropole, odnosno limitni tumul, koji je u prapovijesti mogao služiti kao
neka vrsta odbrane naselja i za pokopavnje istaknutih članova zajednice.34

Privredni centar se nalazio na platou Banje, gdje je postojao veliki trg ili agora gdje su ljudi
trgovali. Podgradinske terase na gradini, predstavljaju stambeni dio grada. Zgrade su pravljene na
dužimi i širimi prirodnim terasama. Dok je prostor za izgradnju stambenih objekata proširen
izgradnjom donje podzide i popunjavanjem šupljeg prostora kamenjem. Intenzitet ovog urbanog
kompleksa tekao je od 4. stoljeća pr.n.e, a svoj puni procvat grad je doživio u periodu od 3. do 2.
stoljeća pr. n.e.

Urbani kompleks na Ošanićima predstavlja najljepši i najznačajniji spomenik i arheološki

lokalitet u BiH koji mnogi s pravom nazivaju ,,Bosanska Mikena”.

32
Marijan, 2011, 4.
33
Grupa autora, 2011, 156
34
Marijan, 2011, 105.
10
 ZAKLJUČAK

U proteklom periodu vođene su velike rasprave o porijeklu Daorsa i prostoru koji su oni
naseljavali. Glavni krivac tomu je svakako Hekatej, koji navodi podatak da su “ Darsioi ethnos
Thraion. “ Dugogodišnjim istraživanjem historijskih izvora, arheoloških ostataka došlo se do
zaključka da je ova teza u potpunosti netačna. Sam arheološki materijal, način pokopavanja i
općenito način života u potpunosti ih odvaja od Tračana. Tako se sa sigurnošću može reći da su
Daorsi čisto Ilirsko stanovništvo. Također, dugo su vođene i rasprave o području koje su naseljavali.
Za sada se može reći da bi to bio prostor srednjeg i donjeg toka rijeke Neretve, tačnije njena lijeva
obala. Kao glavni nosioci Helenizma na tlu BiH oni će postepeno preuzimati sve elemente
Helenističkog načina života, a sam urbani kompleks u Ošanićima predstavlja vrhunac njihove
Helenizacije. Te veze, u početku samo trgovačke, na kraju će dovesti do toga da jedan ilirski narod
krene graditi kompleks sa svim elementima helenističke civilizacije.
 LITERATURA

GRUPA AUTORA 2014.: Grupa autora, Zemlje antičkog ilirika prije i poslije milanskog edikta,
Sarajevo.

MARIJAN 2011.: Boško Marijan, Gradina u Ošanićima, Osijek.

VASILJ 2002.: Snježana Vasilj, Novčići Fokide sa gradine u Ošanićima kod Stoca, Mostar.

WILKES 2001.: John Wilkes, Iliri, Split, Laus.

BOJANOVSKI 1988.: Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, Sarajevo.

MARIĆ 1973.: Zdravko Marić, Daorsi, Sarajevo, Godišnjak ANUBiH.

12