Koleginice i kolege,

Kritička misao je ugrožena.

Elementarno pravo na slobodu govora je napadnuto.

Događaj koji je povod našeg danasneg okupljanja za sebe govori dovoljno. On predstavlja brutalan
napad na slobodnu misao, ne samo sdfsdfsdfsdfsdfsdfsdfsdfsd onih studenata koji su kao džakovi
trulog krompira izbačeni iz vozila javnog prevoza, već i na slobodnu misao svih onih među nama
kojima je stalo do toga da, prije svega, posle višegodišnjeg tavorenja, konačno, ne samo imamo svoj
jasan stav, već i da se, napokon, nas glas čuje i izvan naših amfiteatara.

Zovem se Alen Hadžović i u ime studenata filozofskog fakulta želim da danas pred vama javno
analiziram dogadjaj i pokušam da zaključim šta iz njega proističe.

Studenti, zar ne mislite i vi svi da je opisana demonstracija vladavine sile pokušaj atentata na kritičko
mišljenje. kao i otvoreni napad na studente koji žele da izraze svoje nezadovoljstvo? Poručuju nam:
mi mislimo u vaše ime.

Poštovane kolege, osnova i preduslov svake zdrave promjene u drustvu jeste kritika sama,
BESPOŠTEDNA KRITIKA. To je ona kritika kojoj je primarni cilj da poruši staro i ustajalo i da porodi
novo i prosperitetno. Samim tim, sabotažom kritiške misli utice se pogubno, kako na duh studenta
koji je, po definiciji, tragač za istinom, tako i na cjelokupno društvo. Sabotaža kritiške misli ukazuje
nam na još nešto: ona nam ukazuje na strah onih na koje je strijela istine odpeta. Kao sto bi Platon
rekao ``Lako cemo oprostiti djetetu koje se boji mraka ali je prava tragedijaa u zivotu covjeka koji se
boji svjetlosti.`` DA, njih je strah!

Poštovane koleginice i kolege, gnijezdo kritike je univerzitet. Pardon, on bi to trebalo da bude. Svrha
obrazovanja bi trebalo da se očituje u oslobađanju studenta kroz kritičko mišljenja i djelovanje.
Smatramo da već decenijama ovaj krov, pod kojim tragamo za suptinskim znanjima, čini sasvim
suprotno. Studije, koje bi trebalo da vode ka oslobođanju uma kroz obrazovnje, danas nas vode ka
ropstvu i poslušnosti. Student već odavno ne studira radi obrazovanja samog, već se na taj nacin
POSTVARUJE, odnosno fabrikuje za tržiste rada. Ukoliko za istinom ne tragamo samostalno, na
marginama univerzitetske matrice, nakon studija nismo ništa više od bilo kojeg gotovog proizvoda
koji možemo naći na policama supermarketa . Ovaj i ovakav obrazovni sistem ne prozvodi
intelektualce, već robu čija je namjena da bude prodata, a nerijetko i samo za jednokratnu upotrebu.
Da, roba. Trula roba u magacinima čiji su vlasnici oni koji su riječ „znanje“ devastirali do razmjera
groteske.

MI, koji smo ovdje danas, pokazujemo da kriticka svijest nije ugašena i da je student i dalje svjestan
sebe i da student zahtijeva suštinske promjene -HOCEMO SUŠTINSKE PROMJENE!

Danas i ovdje studenti su na djelu. Tražimo da se održi i u kontinuitetu nastavi održavati javni čas na
kojem će se razgovarati o STVARNIM studentskim problemima koji sežu mnogo dalje od onih
očiglednih, na koje nas Studentski parlament stalno vraća, a koje, takoće niko nije voljan da riješi.

Pozivamo UCG i odgovorne pojedince unutaar tog sistema da preuzmu moralnu i profesionalnu
odgovornost za funkciju koju obavljaju i da, napokon, zajedno sa studentima vrate univerzitetu
mjesto koje mu pripada, ponovo ga uspostavljajući onakvog kakav bi trebao biti.

Koleginice i kolege,

Kritička misao je ugrožena.

Elementarno pravo na slobodu govora je napadnuto.

Događaj koji je povod našeg danasneg okupljanja za sebe govori dovoljno. On predstavlja brutalan
napad na slobodnu misao, ne samo sdfsdfsdfsdfsdfsdfsdfsdfsd onih studenata koji su kao džakovi
trulog krompira izbačeni iz vozila javnog prevoza, već i na slobodnu misao svih onih među nama
kojima je stalo do toga da, prije svega, posle višegodišnjeg tavorenja, konačno, ne samo imamo svoj
jasan stav, već i da se, napokon, nas glas čuje i izvan naših amfiteatara.

Zovem se Alen Hadžović i u ime studenata filozofskog fakulta želim da danas pred vama javno
analiziram dogadjaj i pokušam da zaključim šta iz njega proističe.

Studenti, zar ne mislite i vi svi da je opisana demonstracija vladavine sile pokušaj atentata na kritičko
mišljenje. kao i otvoreni napad na studente koji žele da izraze svoje nezadovoljstvo? Poručuju nam:
mi mislimo u vaše ime.

Poštovane kolege, osnova i preduslov svake zdrave promjene u drustvu jeste kritika sama,
BESPOŠTEDNA KRITIKA. To je ona kritika kojoj je primarni cilj da poruši staro i ustajalo i da porodi
novo i prosperitetno. Samim tim, sabotažom kritiške misli utice se pogubno, kako na duh studenta
koji je, po definiciji, tragač za istinom, tako i na cjelokupno društvo. Sabotaža kritiške misli ukazuje
nam na još nešto: ona nam ukazuje na strah onih na koje je strijela istine odpeta. Kao sto bi Platon
rekao ``Lako cemo oprostiti djetetu koje se boji mraka ali je prava tragedijaa u zivotu covjeka koji se
boji svjetlosti.`` DA, njih je strah!

Poštovane koleginice i kolege, gnijezdo kritike je univerzitet. Pardon, on bi to trebalo da bude. Svrha
obrazovanja bi trebalo da se očituje u oslobađanju studenta kroz kritičko mišljenja i djelovanje.
Smatramo da već decenijama ovaj krov, pod kojim tragamo za suptinskim znanjima, čini sasvim
suprotno. Studije, koje bi trebalo da vode ka oslobođanju uma kroz obrazovnje, danas nas vode ka
ropstvu i poslušnosti. Student već odavno ne studira radi obrazovanja samog, već se na taj nacin
POSTVARUJE, odnosno fabrikuje za tržiste rada. Ukoliko za istinom ne tragamo samostalno, na
marginama univerzitetske matrice, nakon studija nismo ništa više od bilo kojeg gotovog proizvoda
koji možemo naći na policama supermarketa . Ovaj i ovakav obrazovni sistem ne prozvodi
intelektualce, već robu čija je namjena da bude prodata, a nerijetko i samo za jednokratnu upotrebu.
Da, roba. Trula roba u magacinima čiji su vlasnici oni koji su riječ „znanje“ devastirali do razmjera
groteske.

MI, koji smo ovdje danas, pokazujemo da kriticka svijest nije ugašena i da je student i dalje svjestan
sebe i da student zahtijeva suštinske promjene -HOCEMO SUŠTINSKE PROMJENE!

Danas i ovdje studenti su na djelu. Tražimo da se održi i u kontinuitetu nastavi održavati javni čas na
kojem će se razgovarati o STVARNIM studentskim problemima koji sežu mnogo dalje od onih
očiglednih, na koje nas Studentski parlament stalno vraća, a koje, takoće niko nije voljan da riješi.

Pozivamo UCG i odgovorne pojedince unutaar tog sistema da preuzmu moralnu i profesionalnu
odgovornost za funkciju koju obavljaju i da, napokon, zajedno sa studentima vrate univerzitetu
mjesto koje mu pripada, ponovo ga uspostavljajući onakvog kakav bi trebao biti.

Koleginice i kolege,

Kritička misao je ugrožena.

Elementarno pravo na slobodu govora je napadnuto.

Događaj koji je povod našeg danasneg okupljanja za sebe govori dovoljno. On predstavlja brutalan
napad na slobodnu misao, ne samo sdfsdfsdfsdfsdfsdfsdfsdfsd onih studenata koji su kao džakovi
trulog krompira izbačeni iz vozila javnog prevoza, već i na slobodnu misao svih onih među nama
kojima je stalo do toga da, prije svega, posle višegodišnjeg tavorenja, konačno, ne samo imamo svoj
jasan stav, već i da se, napokon, nas glas čuje i izvan naših amfiteatara.

Zovem se Alen Hadžović i u ime studenata filozofskog fakulta želim da danas pred vama javno
analiziram dogadjaj i pokušam da zaključim šta iz njega proističe.

Studenti, zar ne mislite i vi svi da je opisana demonstracija vladavine sile pokušaj atentata na kritičko
mišljenje. kao i otvoreni napad na studente koji žele da izraze svoje nezadovoljstvo? Poručuju nam:
mi mislimo u vaše ime.

Poštovane kolege, osnova i preduslov svake zdrave promjene u drustvu jeste kritika sama,
BESPOŠTEDNA KRITIKA. To je ona kritika kojoj je primarni cilj da poruši staro i ustajalo i da porodi
novo i prosperitetno. Samim tim, sabotažom kritiške misli utice se pogubno, kako na duh studenta
koji je, po definiciji, tragač za istinom, tako i na cjelokupno društvo. Sabotaža kritiške misli ukazuje
nam na još nešto: ona nam ukazuje na strah onih na koje je strijela istine odpeta. Kao sto bi Platon
rekao ``Lako cemo oprostiti djetetu koje se boji mraka ali je prava tragedijaa u zivotu covjeka koji se
boji svjetlosti.`` DA, njih je strah!

Poštovane koleginice i kolege, gnijezdo kritike je univerzitet. Pardon, on bi to trebalo da bude. Svrha
obrazovanja bi trebalo da se očituje u oslobađanju studenta kroz kritičko mišljenja i djelovanje.
Smatramo da već decenijama ovaj krov, pod kojim tragamo za suptinskim znanjima, čini sasvim
suprotno. Studije, koje bi trebalo da vode ka oslobođanju uma kroz obrazovnje, danas nas vode ka
ropstvu i poslušnosti. Student već odavno ne studira radi obrazovanja samog, već se na taj nacin
POSTVARUJE, odnosno fabrikuje za tržiste rada. Ukoliko za istinom ne tragamo samostalno, na
marginama univerzitetske matrice, nakon studija nismo ništa više od bilo kojeg gotovog proizvoda
koji možemo naći na policama supermarketa . Ovaj i ovakav obrazovni sistem ne prozvodi
intelektualce, već robu čija je namjena da bude prodata, a nerijetko i samo za jednokratnu upotrebu.
Da, roba. Trula roba u magacinima čiji su vlasnici oni koji su riječ „znanje“ devastirali do razmjera
groteske.

MI, koji smo ovdje danas, pokazujemo da kriticka svijest nije ugašena i da je student i dalje svjestan
sebe i da student zahtijeva suštinske promjene -HOCEMO SUŠTINSKE PROMJENE!

Danas i ovdje studenti su na djelu. Tražimo da se održi i u kontinuitetu nastavi održavati javni čas na
kojem će se razgovarati o STVARNIM studentskim problemima koji sežu mnogo dalje od onih
očiglednih, na koje nas Studentski parlament stalno vraća, a koje, takoće niko nije voljan da riješi.

Pozivamo UCG i odgovorne pojedince unutaar tog sistema da preuzmu moralnu i profesionalnu
odgovornost za funkciju koju obavljaju i da, napokon, zajedno sa studentima vrate univerzitetu
mjesto koje mu pripada, ponovo ga uspostavljajući onakvog kakav bi trebao biti.

Koleginice i kolege,

Kritička misao je ugrožena.

Elementarno pravo na slobodu govora je napadnuto.

Događaj koji je povod našeg danasneg okupljanja za sebe govori dovoljno. On predstavlja brutalan
napad na slobodnu misao, ne samo sdfsdfsdfsdfsdfsdfsdfsdfsd onih studenata koji su kao džakovi
trulog krompira izbačeni iz vozila javnog prevoza, već i na slobodnu misao svih onih među nama
kojima je stalo do toga da, prije svega, posle višegodišnjeg tavorenja, konačno, ne samo imamo svoj
jasan stav, već i da se, napokon, nas glas čuje i izvan naših amfiteatara.

Zovem se Alen Hadžović i u ime studenata filozofskog fakulta želim da danas pred vama javno
analiziram dogadjaj i pokušam da zaključim šta iz njega proističe.

Studenti, zar ne mislite i vi svi da je opisana demonstracija vladavine sile pokušaj atentata na kritičko
mišljenje. kao i otvoreni napad na studente koji žele da izraze svoje nezadovoljstvo? Poručuju nam:
mi mislimo u vaše ime.

Poštovane kolege, osnova i preduslov svake zdrave promjene u drustvu jeste kritika sama,
BESPOŠTEDNA KRITIKA. To je ona kritika kojoj je primarni cilj da poruši staro i ustajalo i da porodi
novo i prosperitetno. Samim tim, sabotažom kritiške misli utice se pogubno, kako na duh studenta
koji je, po definiciji, tragač za istinom, tako i na cjelokupno društvo. Sabotaža kritiške misli ukazuje
nam na još nešto: ona nam ukazuje na strah onih na koje je strijela istine odpeta. Kao sto bi Platon
rekao ``Lako cemo oprostiti djetetu koje se boji mraka ali je prava tragedijaa u zivotu covjeka koji se
boji svjetlosti.`` DA, njih je strah!

Poštovane koleginice i kolege, gnijezdo kritike je univerzitet. Pardon, on bi to trebalo da bude. Svrha
obrazovanja bi trebalo da se očituje u oslobađanju studenta kroz kritičko mišljenja i djelovanje.
Smatramo da već decenijama ovaj krov, pod kojim tragamo za suptinskim znanjima, čini sasvim
suprotno. Studije, koje bi trebalo da vode ka oslobođanju uma kroz obrazovnje, danas nas vode ka
ropstvu i poslušnosti. Student već odavno ne studira radi obrazovanja samog, već se na taj nacin
POSTVARUJE, odnosno fabrikuje za tržiste rada. Ukoliko za istinom ne tragamo samostalno, na
marginama univerzitetske matrice, nakon studija nismo ništa više od bilo kojeg gotovog proizvoda
koji možemo naći na policama supermarketa . Ovaj i ovakav obrazovni sistem ne prozvodi
intelektualce, već robu čija je namjena da bude prodata, a nerijetko i samo za jednokratnu upotrebu.
Da, roba. Trula roba u magacinima čiji su vlasnici oni koji su riječ „znanje“ devastirali do razmjera
groteske.

MI, koji smo ovdje danas, pokazujemo da kriticka svijest nije ugašena i da je student i dalje svjestan
sebe i da student zahtijeva suštinske promjene -HOCEMO SUŠTINSKE PROMJENE!

Danas i ovdje studenti su na djelu. Tražimo da se održi i u kontinuitetu nastavi održavati javni čas na
kojem će se razgovarati o STVARNIM studentskim problemima koji sežu mnogo dalje od onih
očiglednih, na koje nas Studentski parlament stalno vraća, a koje, takoće niko nije voljan da riješi.

Pozivamo UCG i odgovorne pojedince unutaar tog sistema da preuzmu moralnu i profesionalnu
odgovornost za funkciju koju obavljaju i da, napokon, zajedno sa studentima vrate univerzitetu
mjesto koje mu pripada, ponovo ga uspostavljajući onakvog kakav bi trebao biti.

Koleginice i kolege,

Kritička misao je ugrožena.

Elementarno pravo na slobodu govora je napadnuto.

Događaj koji je povod našeg danasneg okupljanja za sebe govori dovoljno. On predstavlja brutalan
napad na slobodnu misao, ne samo sdfsdfsdfsdfsdfsdfsdfsdfsd onih studenata koji su kao džakovi
trulog krompira izbačeni iz vozila javnog prevoza, već i na slobodnu misao svih onih među nama
kojima je stalo do toga da, prije svega, posle višegodišnjeg tavorenja, konačno, ne samo imamo svoj
jasan stav, već i da se, napokon, nas glas čuje i izvan naših amfiteatara.
Zovem se Alen Hadžović i u ime studenata filozofskog fakulta želim da danas pred vama javno
analiziram dogadjaj i pokušam da zaključim šta iz njega proističe.

Studenti, zar ne mislite i vi svi da je opisana demonstracija vladavine sile pokušaj atentata na kritičko
mišljenje. kao i otvoreni napad na studente koji žele da izraze svoje nezadovoljstvo? Poručuju nam:
mi mislimo u vaše ime.

Poštovane kolege, osnova i preduslov svake zdrave promjene u drustvu jeste kritika sama,
BESPOŠTEDNA KRITIKA. To je ona kritika kojoj je primarni cilj da poruši staro i ustajalo i da porodi
novo i prosperitetno. Samim tim, sabotažom kritiške misli utice se pogubno, kako na duh studenta
koji je, po definiciji, tragač za istinom, tako i na cjelokupno društvo. Sabotaža kritiške misli ukazuje
nam na još nešto: ona nam ukazuje na strah onih na koje je strijela istine odpeta. Kao sto bi Platon
rekao ``Lako cemo oprostiti djetetu koje se boji mraka ali je prava tragedijaa u zivotu covjeka koji se
boji svjetlosti.`` DA, njih je strah!

Poštovane koleginice i kolege, gnijezdo kritike je univerzitet. Pardon, on bi to trebalo da bude. Svrha
obrazovanja bi trebalo da se očituje u oslobađanju studenta kroz kritičko mišljenja i djelovanje.
Smatramo da već decenijama ovaj krov, pod kojim tragamo za suptinskim znanjima, čini sasvim
suprotno. Studije, koje bi trebalo da vode ka oslobođanju uma kroz obrazovnje, danas nas vode ka
ropstvu i poslušnosti. Student već odavno ne studira radi obrazovanja samog, već se na taj nacin
POSTVARUJE, odnosno fabrikuje za tržiste rada. Ukoliko za istinom ne tragamo samostalno, na
marginama univerzitetske matrice, nakon studija nismo ništa više od bilo kojeg gotovog proizvoda
koji možemo naći na policama supermarketa . Ovaj i ovakav obrazovni sistem ne prozvodi
intelektualce, već robu čija je namjena da bude prodata, a nerijetko i samo za jednokratnu upotrebu.
Da, roba. Trula roba u magacinima čiji su vlasnici oni koji su riječ „znanje“ devastirali do razmjera
groteske.

MI, koji smo ovdje danas, pokazujemo da kriticka svijest nije ugašena i da je student i dalje svjestan
sebe i da student zahtijeva suštinske promjene -HOCEMO SUŠTINSKE PROMJENE!

Danas i ovdje studenti su na djelu. Tražimo da se održi i u kontinuitetu nastavi održavati javni čas na
kojem će se razgovarati o STVARNIM studentskim problemima koji sežu mnogo dalje od onih
očiglednih, na koje nas Studentski parlament stalno vraća, a koje, takoće niko nije voljan da riješi.

Pozivamo UCG i odgovorne pojedince unutaar tog sistema da preuzmu moralnu i profesionalnu
odgovornost za funkciju koju obavljaju i da, napokon, zajedno sa studentima vrate univerzitetu
mjesto koje mu pripada, ponovo ga uspostavljajući onakvog kakav bi trebao biti.

Koleginice i kolege,

Kritička misao je ugrožena.

Elementarno pravo na slobodu govora je napadnuto.

Događaj koji je povod našeg danasneg okupljanja za sebe govori dovoljno. On predstavlja brutalan
napad na slobodnu misao, ne samo sdfsdfsdfsdfsdfsdfsdfsdfsd onih studenata koji su kao džakovi
trulog krompira izbačeni iz vozila javnog prevoza, već i na slobodnu misao svih onih među nama
kojima je stalo do toga da, prije svega, posle višegodišnjeg tavorenja, konačno, ne samo imamo svoj
jasan stav, već i da se, napokon, nas glas čuje i izvan naših amfiteatara.

Zovem se Alen Hadžović i u ime studenata filozofskog fakulta želim da danas pred vama javno
analiziram dogadjaj i pokušam da zaključim šta iz njega proističe.
Studenti, zar ne mislite i vi svi da je opisana demonstracija vladavine sile pokušaj atentata na kritičko
mišljenje. kao i otvoreni napad na studente koji žele da izraze svoje nezadovoljstvo? Poručuju nam:
mi mislimo u vaše ime.

Poštovane kolege, osnova i preduslov svake zdrave promjene u drustvu jeste kritika sama,
BESPOŠTEDNA KRITIKA. To je ona kritika kojoj je primarni cilj da poruši staro i ustajalo i da porodi
novo i prosperitetno. Samim tim, sabotažom kritiške misli utice se pogubno, kako na duh studenta
koji je, po definiciji, tragač za istinom, tako i na cjelokupno društvo. Sabotaža kritiške misli ukazuje
nam na još nešto: ona nam ukazuje na strah onih na koje je strijela istine odpeta. Kao sto bi Platon
rekao ``Lako cemo oprostiti djetetu koje se boji mraka ali je prava tragedijaa u zivotu covjeka koji se
boji svjetlosti.`` DA, njih je strah!

Poštovane koleginice i kolege, gnijezdo kritike je univerzitet. Pardon, on bi to trebalo da bude. Svrha
obrazovanja bi trebalo da se očituje u oslobađanju studenta kroz kritičko mišljenja i djelovanje.
Smatramo da već decenijama ovaj krov, pod kojim tragamo za suptinskim znanjima, čini sasvim
suprotno. Studije, koje bi trebalo da vode ka oslobođanju uma kroz obrazovnje, danas nas vode ka
ropstvu i poslušnosti. Student već odavno ne studira radi obrazovanja samog, već se na taj nacin
POSTVARUJE, odnosno fabrikuje za tržiste rada. Ukoliko za istinom ne tragamo samostalno, na
marginama univerzitetske matrice, nakon studija nismo ništa više od bilo kojeg gotovog proizvoda
koji možemo naći na policama supermarketa . Ovaj i ovakav obrazovni sistem ne prozvodi
intelektualce, već robu čija je namjena da bude prodata, a nerijetko i samo za jednokratnu upotrebu.
Da, roba. Trula roba u magacinima čiji su vlasnici oni koji su riječ „znanje“ devastirali do razmjera
groteske.

MI, koji smo ovdje danas, pokazujemo da kriticka svijest nije ugašena i da je student i dalje svjestan
sebe i da student zahtijeva suštinske promjene -HOCEMO SUŠTINSKE PROMJENE!

Danas i ovdje studenti su na djelu. Tražimo da se održi i u kontinuitetu nastavi održavati javni čas na
kojem će se razgovarati o STVARNIM studentskim problemima koji sežu mnogo dalje od onih
očiglednih, na koje nas Studentski parlament stalno vraća, a koje, takoće niko nije voljan da riješi.

Pozivamo UCG i odgovorne pojedince unutaar tog sistema da preuzmu moralnu i profesionalnu
odgovornost za funkciju koju obavljaju i da, napokon, zajedno sa studentima vrate univerzitetu
mjesto koje mu pripada, ponovo ga uspostavljajući onakvog kakav bi trebao biti.