Glava I

Osjecaj bezgraniconsti, povezanosti sa vaseljenom, okeanski osjecaj

Odnos Jas a samim sobom

Odnos Ja a spoljasnjim svijetom

Princip zadovoljstva (neprekidni, bezgranicni princip, nagon za zadovoljavanjem) cini da beba uvidi svoju
razdvojenost od spoljasnjeg svijeta (sisa), od svega sto postaje uzrok neprijatnosti.

Od Ja se odvaja sve sto moze postati izvor neprijatnog (prvi korak ka uspostavljanju principa realnosti)

Osjecaj vjecnosti povezan sa osjecajem bebe da je jedno sa cijelim svijetom prije nego sto je shvatila
svoju razdvojenost

Ta sjedinjenost
sa vaseljenom, što tom osećamju pripada kao
misaoni sadržaj, izgleda kao prvi pokušaj jedne verske
utehe, kao neki drugi put za poricanje opasnosti
koju Ja doživljava kao pretnju spoljnog sveta.

Glava II

Pitanje o smislu covjeka mozemo s pravom odbaciti. Ono je plod covjekove uobrazenosti.

Religija ima odgovor na to pitanje. Ideja o smislu zivota zivi i propada sa vjerskim sistemom

Postavlja se drugo pitanje. Sta ludi mogu saznati o svrsi svoga zivota na osnovu ponasanja? Stat raze od
zivota? Odgovor je sreca. Zele da budu i ostanu srecni

Postizanje zadovoljstva i odsustvo nezadovoljstva pozitivan i negativan cilj

Smisao zivota proizlazi iz principa zadovoljstva

Sreca se u najuzem smislu sastoji u zadovoljavanju nagomilanih potreba i po prirodi je periodicna

(mogucnosti srece ogranicene samom njenom konstitucijom)

S druge strane mnogo je lakse doci do dozivljaja nesrece (patnje)

Ona prijeti sa tri strane.

1. Od sopstvenog tijela
2. Od spoljasnjeg svijeta
3. Od odnosa sa ljudima

Izbjegavanje patnje suzbija zelju za zadovoljstvom

Otudjenje kao najneposrednije odvajanje od patnje. Postize se spokojstvo.

Bolji nacin je, smatra frojd, da se naukom priroda potcini ljudskoj volji

Intoksikacija kao jos jedan od nacina izbjegavanja patnje (beskorisno gubljenje energije)

Najbolji nacin je premijestanje libida na inteletualni i psihicki rad. Postizanje zadovoljstva kroz rad i
stvaralastvo. Rad vezuje pojedinca za realnost
Najveci priliv zadovoljstva dolazi iz ljubavi, medjutim ona stvara i najvecu mogucnost patnje

Estetika pruza neko zadovoljstvo iako joj svrha nije bas najjasnija

Postizanje zadovoljstva i izbjegavanje nezadovoljstva dva su nacina postizanja cilja tj. srece medjutim ni
jedan ne void potpunoj sreci. Potrebno je kombinovati nacine postizanja srece

Glava III

Sta je kultura i sta se sve od nje zahtijeva. Koja je svrha culture?

Kulturni napredak drustva povezan je sa teznjom za srecom, sa zadovoljavanjem svojih potreba

Frojd vrijednost culture za srecu dovodi u pitanje

Dovoljno
je, dakle, da ponovimo da reč „kultura" označava
10

celokupni zbir postignuća i ustanova u kojima se naš

život razlikuje od života naših životinjskih predaka i
koje služe dvema svrhama: zaštiti čoveka od prirode
i uređenju odnosa među ljudima.

Ljepota cistota i red kao zahtjevi culture

Uredjenje medjuljudskih odnosa u kulturnom drustvu

Kulturni element se javlja u pokusaju da se urede drustveni odnosi

Bez ovog pokusaja odnosi bi se zasnivali na zeljama i nagonima pojedinca medjutim teznja ka zajednickim
zivotom cini da se ljudi skupljaju u zajednice koje nadjacavaju svakog pojedinca

Krajnji ishod je zakon

Odnos slobode i kulture je takav da je sloboda kulturom ogranicena mada je sloboda bila bez vrijednosti
bez kulture. Razvojem kulture ona dobija ogranicenja, dok Pravda iziskuje da niko ne bude povlascen od
tih ogranicenja. Teznja za slobodom dize se protiv odredjenih segmenata kulture ili kulture uopste

Sublimacija/postiskivanje libido konstituent je jedne kulture. Frojd uocava povezanost izmedju

potisivanja nagona i razvoja kulture. To je odricanje od nagona radi kulture.

Trecu glavu frojd zakljucuje pitanjem: pod kakvim uticajima zapocinje razvoj kulture, kako je nastala i
cime je odredjen njen razvoj?

Glava III

Najveci izvor zadovoljstva je genitalna ljubav.

Ljubav prema nekome podrazumijeva najvecu prijetnju u vidu nezadovoljstva od toga nekog
Ljubav prema svakome odvraca od seksualnog cilja genitalne ljubavi i tako odvraca od moguce patnje koju
drugi moze da nanese. Tad je ljubav okrenuta prema sebi. (uporediti sa bezuslovnom ljubavlju u
hriscanstvu)

Genitalna ljubav i ljubav sa neostvarivim ciljem

Odnos ljubavi i kulture. Ljubav prkosi kulturi, kultura ugrozava ljubav njenim ogranicavanjem

Ljubav u manjoj zajednici protivi se pristupanje te manje zajednice u vecu, sto je i sam cilj kulture

Kultura tjera covjeka da sublimira svoje nagone u cilj ustvarenja kulturnog nacina zivota

Postoje razni seksualni nagoni koji se u nekim kulturama smatrajuy neprikladnim, sto je opravdano, al
medjutim to ne znaci da takav odnos prema covjekovim nagonima, stavise prema nagonu koji je uzrok
najvece srece, ne dovodi u pitanje ogranicenje srece koju covjek moze da ima u kulturi. Primjer su
homoseksuaci, pedofili itd.

Glava I
Osjecaj bezgraniconsti, povezanosti sa vaseljenom, okeanski osjecaj

Odnos Jas a samim sobom

Odnos Ja a spoljasnjim svijetom

Princip zadovoljstva (neprekidni, bezgranicni princip, nagon za zadovoljavanjem) cini da beba uvidi svoju
razdvojenost od spoljasnjeg svijeta (sisa), od svega sto postaje uzrok neprijatnosti.

Od Ja se odvaja sve sto moze postati izvor neprijatnog (prvi korak ka uspostavljanju principa realnosti)

Osjecaj vjecnosti povezan sa osjecajem bebe da je jedno sa cijelim svijetom prije nego sto je shvatila
svoju razdvojenost
Ta sjedinjenost
sa vaseljenom, što tom osećamju pripada kao
misaoni sadržaj, izgleda kao prvi pokušaj jedne verske
utehe, kao neki drugi put za poricanje opasnosti
koju Ja doživljava kao pretnju spoljnog sveta.

Glava II

Pitanje o smislu covjeka mozemo s pravom odbaciti. Ono je plod covjekove uobrazenosti.

Religija ima odgovor na to pitanje. Ideja o smislu zivota zivi i propada sa vjerskim sistemom

Postavlja se drugo pitanje. Sta ludi mogu saznati o svrsi svoga zivota na osnovu ponasanja? Stat raze od
zivota? Odgovor je sreca. Zele da budu i ostanu srecni

Postizanje zadovoljstva i odsustvo nezadovoljstva pozitivan i negativan cilj

Smisao zivota proizlazi iz principa zadovoljstva

Sreca se u najuzem smislu sastoji u zadovoljavanju nagomilanih potreba i po prirodi je periodicna
(mogucnosti srece ogranicene samom njenom konstitucijom)

S druge strane mnogo je lakse doci do dozivljaja nesrece (patnje)

Ona prijeti sa tri strane.

1. Od sopstvenog tijela
2. Od spoljasnjeg svijeta
3. Od odnosa sa ljudima

Izbjegavanje patnje suzbija zelju za zadovoljstvom

Otudjenje kao najneposrednije odvajanje od patnje. Postize se spokojstvo.

Bolji nacin je, smatra frojd, da se naukom priroda potcini ljudskoj volji

Intoksikacija kao jos jedan od nacina izbjegavanja patnje (beskorisno gubljenje energije)

Najbolji nacin je premijestanje libida na inteletualni i psihicki rad. Postizanje zadovoljstva kroz rad i
stvaralastvo. Rad vezuje pojedinca za realnost

Najveci priliv zadovoljstva dolazi iz ljubavi, medjutim ona stvara i najvecu mogucnost patnje

Estetika pruza neko zadovoljstvo iako joj svrha nije bas najjasnija

Postizanje zadovoljstva i izbjegavanje nezadovoljstva dva su nacina postizanja cilja tj. srece medjutim ni
jedan ne void potpunoj sreci. Potrebno je kombinovati nacine postizanja srece

Glava III

Sta je kultura i sta se sve od nje zahtijeva. Koja je svrha culture?

Kulturni napredak drustva povezan je sa teznjom za srecom, sa zadovoljavanjem svojih potreba

Frojd vrijednost culture za srecu dovodi u pitanje

Dovoljno
je, dakle, da ponovimo da reč „kultura" označava
10

celokupni zbir postignuća i ustanova u kojima se naš

život razlikuje od života naših životinjskih predaka i
koje služe dvema svrhama: zaštiti čoveka od prirode
i uređenju odnosa među ljudima.

Ljepota cistota i red kao zahtjevi culture

Uredjenje medjuljudskih odnosa u kulturnom drustvu

Kulturni element se javlja u pokusaju da se urede drustveni odnosi

Bez ovog pokusaja odnosi bi se zasnivali na zeljama i nagonima pojedinca medjutim teznja ka zajednickim
zivotom cini da se ljudi skupljaju u zajednice koje nadjacavaju svakog pojedinca

Krajnji ishod je zakon

Odnos slobode i kulture je takav da je sloboda kulturom ogranicena mada je sloboda bila bez vrijednosti
bez kulture. Razvojem kulture ona dobija ogranicenja, dok Pravda iziskuje da niko ne bude povlascen od
tih ogranicenja. Teznja za slobodom dize se protiv odredjenih segmenata kulture ili kulture uopste

Sublimacija/postiskivanje libido konstituent je jedne kulture. Frojd uocava povezanost izmedju

potisivanja nagona i razvoja kulture. To je odricanje od nagona radi kulture.

Trecu glavu frojd zakljucuje pitanjem: pod kakvim uticajima zapocinje razvoj kulture, kako je nastala i
cime je odredjen njen razvoj?

Glava III

Najveci izvor zadovoljstva je genitalna ljubav.

Ljubav prema nekome podrazumijeva najvecu prijetnju u vidu nezadovoljstva od toga nekog

Ljubav prema svakome odvraca od seksualnog cilja genitalne ljubavi i tako odvraca od moguce patnje koju
drugi moze da nanese. Tad je ljubav okrenuta prema sebi. (uporediti sa bezuslovnom ljubavlju u
hriscanstvu)

Genitalna ljubav i ljubav sa neostvarivim ciljem

Odnos ljubavi i kulture. Ljubav prkosi kulturi, kultura ugrozava ljubav njenim ogranicavanjem

Ljubav u manjoj zajednici protivi se pristupanje te manje zajednice u vecu, sto je i sam cilj kulture

Kultura tjera covjeka da sublimira svoje nagone u cilj ustvarenja kulturnog nacina zivota

Postoje razni seksualni nagoni koji se u nekim kulturama smatrajuy neprikladnim, sto je opravdano, al
medjutim to ne znaci da takav odnos prema covjekovim nagonima, stavise prema nagonu koji je uzrok
najvece srece, ne dovodi u pitanje ogranicenje srece koju covjek moze da ima u kulturi. Primjer su
homoseksuaci, pedofili itd.