Recenzenti Hadžem HAJDAREVIĆ

Enver Kazaz

Likovno oblikovanje

Urednik Mirzet HAMZIĆ

 marko vešović

dok prelazim u
mumiju

dobra knjiga

Sarajevo, 2009.
BEZ REZULTATA

1.

Još č u t i m o g u :
zove n a s o n a vrlet
s r e b r n i m z v e c k a n j e m psećeg lanca
i zlatom priještapa
da u n a j d u b l j e m n e v i d b o g u
tugujemo udvoje
od bespočetka do beskraja

T a m o gdje se hajke i bajke grle

g d j e na b o g o j a v l j e n j a iz š t a p a
prosjačkog mlazaju hvoje
a iz k a m e n a s t a n c a
čuje se avarska graja

G d j e u z z i d o v e štale
bršljan k zviježđu puže
Gdje su se ražbunale
D ž o j s o v e zelene r u ž e

G d j e j a s t r e b za se i za te leti
vlati za te i za se t r e p e r e
g d j e v j e t a r ljeti
na R a v n o m G a j u , Bože,
spiralne stube od prašine
ka tvome t r o n u stere.

Z o v e zabit i s k o n s k a j e t k a
gdje se ugasiš b e z b o l n i j e
no što kap jutrenje rose gine
gdje sve voljeti se može
ispočetka

Gdje na m e đ a š u stražari suho

drvo koje j e d i n u ruku
esesovski je diglo

Gdje vuk za se i za te vije

ptica biljurnom zašiva iglom
poderotine u nutrini
čak rik jelenji može se slušati dok se mrije

Gdje svaki list lopurja se čini

kao slonovsko u h o
okrenuto zvjezdanu m u k u

Slonovsko u h o kojim život z e m n i

samoću u vaseljeni
van sebe sluša

Doziva ona gluša

gdje - sjećaš li se - više
ništa se ne zbori, ništa se ne m n i
ništa se ne mrzi ne voli ništa se nije
kad zamiriše i tebi i m e n i
vječnost iz jergivana

Gdje po prozoru m r a z o m se piše

biografija naša snivana

Gdje vjetrohuke u noći slušaš

ili kako šume, čas Tara,
čas Lim, čas U n a

6
u tvome jastuku, a duša
divne je tuge puna,
kao š p a n s k o veče gitara

2.

Zove da pijemo živulje

njene p o d z e m n e h u k e
dok iznad kafene preorice
l e t i m o , d a svoje m u k e
uornatimo
d a svoje j a u k e
vratimo
u korice

I da - ni sveci ni h u l j e -
zavaljeni u n a j g u š ć u
n a j m i r i s n i j u i najvišu od sviju p o d n e b o m trava
o d svega s v j e t s k o g z i d o m n j e n i m
posve o d i j e l j e n i
ali s a s v a č i m s l i t i
u s r c u svega a ni u n u t r a ni v a n i
na i z v i r u k a d i na u š ć u
osjetimo, u nebo zagledani
koliko je božanski ne m i s l i t i .

Jer a k o m i s l i se, n i t i j e t r a v a j o š t r a v a
niti su nebesa više nebesa,
niti ševina pjesan više je pjesan
n i t i s m o i k a d i i g d j e te s r e l i , Višnji Tata
ni u b a r š u n a s t u m u k a n j u oteljenijeh krava
ni u ž d r a l i n j e m k r i č a n j u vrata
ni u g r č i n i k o j o m r a z m e ć u se p e l i m i

7
ni u l o v a č k i m k e r o v i m a na s r n u
kad nasrnu
n i u o p r a n o m r u b l j u koje j e z i m i
p o p u t k o s t i d o k ljeti n a s u n c e m i r i š e
n i u k a n đ e l u p r e d S v e t i m A r a n d e l o m što t i n j
a s j e n k a m a đ a v l e p o d u v a r i m a riše
ni u n a j e ž e n o m e s r e b r u i n j a
ni u o n o m e što v j e r e n i m
djevojkama o đurđevdanskim
svitanjima se prisniva
ni u plavoj m a g l i c i z r e l i h šljiva
ni u plavoj s t r i j e l i
u k o j u s t v o r i se rzaj p r o p e t o g ata
ni u m u k l i n i k o j o m te za d u š u hvata
iz k r č e v i n e očeve stanac
ni u r a s t u u s j e v a ni u p a d u u s o v a
ni u i z o r a n o j g l i s t i
ni u s a k s o f o n i s t i
s i n s t r u m e n t o m u plafon uperenim
ko da ispija flašu piva
saksofonisti čiji d a h v e l i :
b o r b a ova
bez rezultata
nek bude neprestana.

8
PRIJE SMRTI

Prije smrti da, još j e d n o m , n i o t k u d , S k o č i g o r i n a

zamiriše m i . Da se Kitsovog naslušam vina
u glasu n j e n i h pjevica. Da se n a g l e d a m snijega
papljanskog koji iz d a v n i n a pada.
D a g l e d a m , sve d o k t o n e p r e č i n i m e u p r v a š n j e g a ,
i v r a t i me u z e m a n e k a d a
sve i z v a n m e n e b i l o j e o d m e n e . K a d a s u v u c i
u r l a n j e m z v i j e z d e č i n i l i b l i ž i m . K a d a j e d u š i svijet
pripsao kao r u k a v i c a r u c i .
Da se, z a b l e h n u t u p a h u l j a lijet,
č u d i m što n a z e m l j u l i j e ž u
u m o r n e kao da su se pele,
i da me sa s v i m e , što i z g u b i h , v e ž u .

D a m i , n a m a g n o v e n j e , b u d e p l a v č a k lelek
s g r o b l j a v r a n š t i č k o g . D a g l e d a m k a k o s e roje
sve d o k s e n e s j e t i m o n i h d u k a t a i z s n a
u koje utisnuto G o s p o d n j e lice bilo je.
D a g l e d a m sve d o k d u š a , s a s v i m e p r i s n a ,
ne b u d e ratar, t i h i b l a g , k a o iza d a ć e ,
što c j e l i c u m a r l j i v o ore
i sije i a k o z n a d e da će
barbarske baklje ljetinu da mu sagore.

Da Sarajevom, nakon toga, h o d a m

naredan svemu što će da se d e s i ,
i, pred č i m e g o d zastanem, da mi bara
n e b u d e n o živa v o d a
kraj k o j e d u š a , u sebi s a m o j , o d m a r a
i sebi s a m o j k a ž e : o d a v d e s i .

9
DOK NE UMRU ZVIJEZDE

N a g i n j a ć u se nad bunare.
I svaki će da j e k u
moga uzvika iz djetinjstva mi vrati.
A b u b i c a , u koljencu vlati,
biće mi slična čovjeku,
tačnije: hodži s munare.

P o r a z b i j a ć u sve i k o n e , p r e d k o j i m k l e k o h i k a d ,
da bih m o g a o iznova osjetiti
težinu vlastitoga k r i k a .
Djetinjeg plača. S m i j e h a djeva vitih.

Š u t k e ć u g r l i t i d e b l o šljive s t a r e ,
i n e k u d m u d r i j i m se, o d t o g a , o s j e ć a t i .
I , d o k o r l o v i p o n a d G r a d i n e šestare -
č a k onog prije rođenja
duša će se sjećati.

S l u š a ć u žubore koji ništa ne kazuju, dok žure,

ali t o b i ć e n a j l j e p š e n i š t a n a o b a s v i j e t a .
I r e ć i : k r o z život j e t r e b a l o p r o ć i n e p r i m j e t a n ,
kao kucanje zidne ure.

P o sata p o s v e p r a z n a g l e d a n j a
u brzi protek vode
obdariće mi t i s u ć o m h i l j a d u g o d i š n j i h sanja
bijelih kao A l i b i n a k o v e r o d e .

I dok u vodu blenem,

oči bikulje crvene
gledaće u beskraj, u m a r v e n i , kroz mene,

10
k o što j e , n e k a d , v l a d i k a R a d e
u noć i vječnost zurio kroz prozor Biljarde.

S l u š a č u vale koji, d o k C r n o m M o r u jezde,

u s n o v e p r e l a z e , i k l e t i se da ć u , ko s v j e d o k ,
n a z e m l j i ovoj o s t a t i sve d o k
ne u m r u zvijezde.

I u b l j e s k u m u n j a s v e t o g a Ilije
v i d j e ć u sve svoje s p a l j e n e I l i i j e .
SA ISTIM OSMIJEHOM

I više n e ć u , v j e r u j e m , s a m o m e sebi ličiti

na svoju p o s m r t n u m a s k u .
M r l j e s u n c a u h l a d u će biti
slične slovima
kitajskog p i s m a . N e ć u nazvati b o g a n i k o m .
A l i k o g o d m i kaže z d r a v o u p r o l a s k u ,
proglasiću ga saradnikom
na vaseljenskim poslovima.

G l e d a ć u lica ljudi
z n a n i h mi do u k l i c u
i (dok vjetrovi ludi,
iz d o b a p r i j e P o s t a n j a , sa B j e l a s i c e p u š u ) -
misliti da svaki od njih liči na D a m j a n a i K u z m u
u m e s u i s t o m , ali ć e život d a t i u z m u
i da ti d a j u s v o j u d u š u
sa istim osmijehom na licu.

Gledaću oblačak, pažnjom uvećan,

nasred vedroga neba dozvan r i k o m j u n c a
i m i s l i t i da je najveća z e m a l j s k a sreća
mrijeti zagledan u izlazak sunca.

I svakim zlatnim š u š n j e m šaptače mi j e s e n :

n e m o j o t i ć i p o d tle n e d o n e s e n .

S m i r a j , nad G a l i c o m , s v o j o m c a r s k o m č o j o m ,
o d k a k v e r u h o šiju d u š a m a u r a j u ,
ispuniće dušu l a k o ć o m sa k o j o m
m r t v i se zaboravljaju.

12
P r e d s v i m e ću da se o p e t ć u t i m i ranom i nožem
i gospodarem i robom.
M j e s n i će idiot da me, svojim m u k a n j e m
i beslovesnim p o g l e d o m , izjednači sa s o b o m :
zar j e d a n t a l a s b i t i m o ž e
više m o r e , a d r u g i m a n j e ?

I, uz o s m i j e h ,
ne zna se č e m u , no skuplji od svega,
osmijeh iznad nevinih i v i n i h ,
o s m i j e h bega
na H e r c e g o v i n i ,
s v j e t r o m b j e l a s i č k i m , što p u h a š e p r i j e
n e g o što j e B o g svijet s t v o r i o ,
u d o m ću s v a k i , ko u s v o j , da s v r a t i m ,
a od u k u ć a n a n i k o neće z n a t i :
k o j e o d nas d v o j i c e v r a t a o t v o r i o .

13
OSIM VODE LIMA

Za Ilju Sijarića

D a n a t e n a n e d i v i m s e kraj L i m a :
u b o ž j o j b a š č i baš svačesa i m a !

A ponajviše glasnih djevojaka

čija obla noga ko oblak je laka.

Č a k i prezrivi pogled njin ti mine

k r o z d u š u kao r a z v i g o r s p l a n i n e .

D a d j e č u r l i j u s l u š a m što s e s m i j e
da s n e b a s u n c e z a l u d u ne g r i j e .

D a u v i r o v e z u r i m , boje j e d a
koji liječi od sviju u v r e d a .

Z r n c a pijeska na dlanu d o k b r o j i m
(to j e d i n o je što z b i l j s k i p o s t o j i ! ) -

d a i s p o d neba p u s t i n j s k i c i j e l i
pijesak u pregršt skupiti z a ž e l i m .

Da slušam svraku koja je carevna

što v j e š t i c a j e z a m a đ i j a d r e v n a .

A, m o ž e b i t i , i t i c a se j a v i
koja k u k a n j e m Stvoritelja slavi.

Pa magnovenje, od svačega veće:

u t a j n u b u b e , ko S k e n d e r , p o s v e ć e n ,

14
da p r v i m letom g r e m u susret s v e m u ,
i m i s l i m - s a m i G o s p o d zna o č e m u ,

jer, bez t u m a č a , m i s l i s e k r a j v o d e
n a sve j e z i k e s v i j e t a p r e v o d e ,

sve, k a o z r a k a s u n c a , p r a v o lete
i pogađaju crni kružić mete.

Pa n o ć n e ptice, koje k r i k e duge

p u š t a j u - z e m l j a da nije bez t u g e ,

p r e d i v n e t u g e što n a s v a č e m sjaje,
svemu postavu od b a r š u n a daje.

Tuge, u kojoj s l o b o d n o posvema

d i š e š : k o s t e p i , n i njoj k r a j a n e m a .

D a u t i š i n i , što s l i č i s v e z n a n j u ,
tišini koja ne postoji d a n j u ,

nauznak, b l e n e m u zvijezde koje

s l a t k o z a l u d n i m č i n e žice t v o j e :

sjaj n j i h o v s v a k i b o l i b a l j e d n a č i
u tvom sjećanju - u nevratu, znači -

čak most k a m e n i , od treptanja njina,

k o d a j e l a k š i o d ata v i l i n a !

Da, p r o h u j a l o s t i m o j e sve p r e p u n o ,
trnovim žbunom takne me ko b u n o m :

što c r n j i život, t o s e v o l i j a č e ,
kao defektno dijete. Inače,
ta t r u n č i c a se m u d r o s t i osvoji
n a p o m o l g r o b u k a d a z e m n i k stoji

i z n a da život n i j e s l i č a n d u g i ,
ni žišci koju s j e d n o g a na d r u g i

d l a n p r e b a c u j e š . M o ž d a c v r č k u , što j e
gluv a svijetu c i j e l o m e poje -

i s t i n a k o j a steže se u r u c i
kao od kuće razrušene k l j u č i .

D o k , blizak vodi ko sebi, u m n o g o m

žuboru slušam beskonačno zbogom,

u p r a h ikone htio b i h da djenem

k a k o bi spale s o č i j u mi m r e n e

i p o t o m u me u š l a j a s n o s t o n a
otprije ko zna k o l i k o eona

u k o j o j svijet n o v je u b i t a č n o ,
kao pokućstvo m l a d o g para bračnog.

I, prije no duša, slušajući vode,

u gluvu neznan za ž u b o r o m ode,

gladeći oblutak (onaj - n i o d a k l e ! )

kažem si: tako je na svijetu, dakle?!

U božjoj b a š č i b a š s v a č e s a i m a ,
ali sve p r o đ e . O s i m v o d e L i m a .

16
KO KRA Lj MIDA

T a m o ć u . T a m o . G d j e B o g zbije
svu s v j e t s k u s j e t u u zuj ose,
a iz m a j č i n e d u š i c e v i j e
sve č i m e n e k a d živjelo se;

gdje iz kala sam zrnje ć u k a o

ispod o n i h nebesa k r i v i h
i z a m i š l j a o s r e ć u kao
trk trista konja bjelogrivih;

gdje zavijanjem s k l i s a gola

pjevaše v u k mi uspavanke;
gdje mi je d u š a , na d n u bola,
tražila sjenku ptice A n k e ,

i gdje m i r i š u još haljine

žena k o j i m u s r c u t i k a
Bog, veličajan ko daljine
ponad pučine Atlantika;

g d j e u s t a v i t i k u š a h lijet
trena kad me strijelom zgodi
b o g o j a v l j e n j e d o t a j n e čije
više n i j e d a n p u t n e v o d i ;

trena kad s m i r a j , nakon kiše,

svemu ogrne g r i m i z k a n s k i ,
kad N j e n o s m i j e h krije više
nego arhivi vatikanski;

onaj trenutak Milišićev

kad grade ženske ukosnice
k i n e s k o p i s m o ; t r e n k a d žice
s l i č i n a suze r a d o s n i c e ;

k a d N j e n e r u k e , koje i d u
iz d u š e a ne iz r a m e n a ,
s t r a m p u t i c e vezu u vidu
carskoga puta od Edena,

d a , o p i j e l o sebi p o j u ć ,
z a b o r a v i m sve c r n e s a n k e
što g o n i l i s u d u š u m o j u
kao s i b i r s k i v u c i sanke,

i, s a m ko pas, tuđ tlu p o d s o b o m ,

k r e p a m bez ž a l a , s t r a h a i l s t i d a ,
d o k p a p s k a j e s e n sve što d i r n e
s t v a r a u zlato, k o k r a l j M i d a .

L8
U TRAVI

U šta g o d p o g l e d a š : t i b r i j e s c i , t e s t i j e n e , t e š u m e ,
t i p o t o c i k o j i ć e , iza S m a k a , s a m i sebi d a š u m e ,
te rijeke ko plavi šalovi za v o j v o t k i n j e
iz v i š e g s v i j e t a ,
sve to j e , z n a j , od nas m l a đ e - za m i l i o n e ljeta.

K r o z sve t o , z a m i r i s o m d u n j a , k o r a č a š k a o
m j e s e č a r , k a N a t a m n i k u , ili k a B o g u .
Jest, z a v i č a j n e o s u l i n e bježe ti i s p o d n o g u -
pa šta a k o k a m i č c i k o t r l j a j u se u p a k a o ?

Jeste, p r e n e se, u t r e n u ć u k a d a z a r i č e l j e l j e n ,
m i s a o koja u m e s u z a b r i d i kao o s t a n :
u b i j a l i su l a k š e no što k a f a se m e l j e
a u d u š i im č i s t i j e v e g o u c r k v i o s t a

i s a d a s v a k od nas z n a d e da k a p l j u , u čast n j i m a ,
zvijezde padalice na a v g u s t o v s k o m s v o d u ,
a sutra, u j e s e n j e m u p a r k u će p r o l a z n i c i m a
n j i n e b r o n z a n e glave k l i m a t i p o z d r a v e
svem n a r o d u .

A l i p r o d u ž i , k r o z sve t o , bez ž a l a z a s v i j e t o m
što je z i d a n
s e l j a č k i t e m e l j i t o , i uz to s k o j e v s k i o r n o ,
o d pljeve s v j e t l u c a v e . O d g o l c a t i j e h p r i v i d a .
A r m i j o m a r m i r a n i h . Ali privida nesporno.

I v i š e ne h u l i ni na šta. Ne s t r e p i od b e z d a n o g a .
L e d s v j e t s k i n e k t i s l u ž i d a o d njeg s a z d a š i g l o .
D u š a t i bješe n a d u b l j a d o k i s p o d z v j e z d a n o g a
s v o d a si ležao u t r a v i za k o š e n j e t e k s t i g l o j .

19
OD PLAVETNILA

T u , k a d a v i d o v d a n s k i sjaj s t a n e s n e b e s a l i t i ,
svaka t r u n k a živoga dužna je sretna biti.

T u s e o d plavetnila zelenog, a k o g a s l u š a š
Dovoljno dugo, ko na tocilu, izbrusi duša.

A oko k a m i č k a , b a č e n o g u vode, svagda nove,

k r u g o v i šire s e k a o z v o n j a v a s c r k v e P e t r o v e .

Tu n e č u j - š u m o m svojim htio bi svaki listić

i da je d r u k č i j i od s v i j u , i da je s n j i m a i s t i .

Tu srce m o j e č a k do na kraj svijeta nosi

potresna ubavinja p u p o l j a k a u rosi.

D o v o l j n o d a l e k o o d e š , i sve z a l i č i na s a n
g d j e t v o j a i s v j e t s k a d u š a - s l i t a su dva t a l a s a .

I k a o K o s t i ć e v i što s u t i z b o r i l i j a m b i :
t a m o gdje j e t i š i n a , o d m a h k r a j nje j e a m b i s .

I d e a l n o mjesto za silazak s u m a
tu gdje se d u š a d o t i č e i š u m a .

O t k u d s e srce d o m o v i n i k r a d e
koja p r e k o n o ć sa m a p e nestade.

20
G d j e s i k o n a lađi k a d n a p u s t i z a l i v :
srce ti više ni za č i m ne žali.

Pa oni plavetni k r i c i u m e ć a v i
kakve ne umije Bog više da pravi,

što z b o r e : k a d s e n e m o ž e n a i n o ,
o b j a š n j i v j e svijet z i m o m i c r n i n o m .

A l t u g r a v e r i g l o m t r u n sjaja u r e z a
u m r a k sveopšti. T a k o nasta breza.

Tu znade biti svaki t r e n ,

ko da je zadnji, s k u p o c j e n .

Tu sva t a j a n s t v a žica se jave

g l a s o m vještice iz mećave.

Tu s i , bar u s n u , s r e t a o B o g a
u svoj m u k vječni zaljubljenoga.

Tu si, na javi, slušao v r a g a

što se g l a s i iz p j e t l a s p r a g a .

Tu rzanje ti ždrebeće
globus u ruke meće.

Tu si, u s v e m u što zebe

p o d n e b o m , sretao t r u n sebe.

Sad ničeg. Da sine. Ni da boli.

Ni da te vodi. Ni da voli.
 IV

Tu oko golo na Sirijusu da vidi

moglo je pšenice kako klasaju.
I b a k l j e m r t v i h koje na Vražjoj h r i d i
mitoklasaju.

Imao na b a r j a k u , kao biljeg:

sa bizonom špilju.
I j e d r i l j e što m e o d n o s i l o o d z b i l j e
kroz zbilju.

Pred P r i r o d o m sam padao nice

i ć u t i o se, n e r i j e t k o ,
kao njen i s p o v j e d n i k .

Sad mi je krv sporija no lednik,

g r a n j e , ti n e k a d zelena rešetko
ispovjedaonice!

22
VUČARN O DOBA TU DA PREZIME

V u č a r n o doba tu da prezime,
četinu brsteć, moja kljusad,
za s o b o m da ime i p r e z i m e
ne v u č e m više ko vuk kljiisa;

Da v i k n e m iz s n a , d i ž u ć u v r š i
s u n c e što g a J e s e n j i n s t v o r i :
nula je m i s n i k koji ne vrši
obred u c r k v i koja g o r i ;

Da p r o d u b i se i o j a č a
želja što m i j e b u d i u š t a p :
b i t i C i g a n i n što n i n a č a s
život iz r u k u ne i s p u š t a ;

I da me naslut pronosi m i m o :
z e m l j i c a z b i l j a j e s m o , ali
u t o m e se krije tek m a l i
trunak onoga č i m živimo;

I da, u rane zagledana,

duša ne pita v i š e : za č e m ?
Da m i n u l i h se sjećam dana,
ali, bezbeli, da ne p l a č e m ,

j e r život n i j e , k a o što m i s l e
ti što u m r a k u v i d e b o l j e ,
bio n i s m i s l e n , n i b e s m i s l e n ,
nego, naprosto, voljen.

I za o k u k o m , može biti,
na k r a j u m e n e i s v i j e t a ,
kao na d l a n u r a z g o v i j e t a n ,
Vitlejem će mi da zasviti.
SAN KRAJ LljUBOVIĐ E

1.
T u , u dane božjeg bala,
V o d a - m a g je od zanata:
Žute vrbe sa obala
U njoj su od s u h a z l a t a .

O n o što s e o b l a k z v a l o
U b l a g d a n se p r o m e t n u l o .
O n o što j e b i l o p t i c a
P o s t a l o je - d u š a n j e n a .

T u što rže ž d r e b e r i đ e ,
Što psi l a j u , š a p ć u g o r e -
Sve z r c a l a L j u b o v i đ e
Odnose u C r n o more.

O n o što se z v a l o p a u k -
Tu je mrežu razapelo
U cirkusu, pod trapezom
Za anđelske akrobate.

Tu čega na z e m l j i nije
K i k o t i m a svojim ziđu
Žene, duplo tjelesnije,
Iz valovlja kad iziđu.

Što se zvalo c i k a d j e č j a -
Š m r k je koji pršće b a š č u ,
A život je n e š t o k a o
Cjelov na Mont Everestu.

Pod noć, h u k a ovih v o d a

O š t r i n u t i daje v i d u :

24
Usporeni ljudi ko da
Za lijesom svojim idu.

2.

0 t m i c a m a tu mi d a n j i m
U drukčijim svjetovima
Z b o r i ko tuš c r n glas v r a n j i
Nad blještavim smetovima.

Zna u ponoć januarsku,

Punu Boga i vukova,
Za galiju da je c a r s k u
Navijeki svak p r i k o v a n ;

Stoljećima da, uzaman,

Skupa sa Gordonom Pimom
Kušali smo da suzama
Led na polu rastopimo;

Da o t r o v u s v a k o j g l j i v i
B d i , da naš plač i k u k n j a v a
P o sebi s u r a z u m l j i v i ,
Kao lišće, kao trava;

Svoju m a š t u na l j a g a m a
Z i d n e vlage da v j e ž b a m o
1 da r a z n i m p u t l j a g a m a
I d e m o ka, tebi, j a m o -

Z n a očajnik vedri k o m e
Kaže č a k i o k u s h l j e p c a
Da je svijet - ples s l i j e p c a
Na užetu c i r k u s k o m e .
IM E MAINA GORA

K a p l j a s a m , ali n e m o r a ,
već z n o j a što k l i z i niz čelo i g r a č a
na užetu ponad ponora.

Krajolik mi goroviti
presta tajne govoriti.

I s p o d zakrivljenoga, bez nade, neba

s v u d b a r e kao p a r č i ć i z r c a l a r a z b i t o g a
k o j e i s p a d e iz b o ž j i h r u k u i, s t o g a ,
s e d a m g o d i n a nesreće očekivati treba.

D r v e ć e , iz kojeg čuje se g u - g u ,
a odjekuje k u - k u .

U u h o mi se s l i j e v a
o t r o v iz svega ožet.
Kandže zdesna. K a n d ž i j e slijeva.
U p a n c i r u se letjeti ne m o ž e .

M o j a p u s t a r a s a m u sebe s l u š a .
M o j a se pustara do zvijezda pruža.
O d o d u s t v a m o j i h p o k o j n i h svijet b i v a r u ž a n
K a o što o d m a n j k a j o d a r a s t e g u š a .
U srcu: led u k l i n j e n .
M u v a sam usred zime.

Ali skriva to zavičajno ime

nešto i lako i t e š k o k a o v e z e n e
košulje iz djevojačke š k r i n j e .
N e š t o o d č e g s e u t e b i p r e n e sinje milinje

26
N e š t o k a o k a d pronik prstom s e dirne. Č i m e bi
orača
u m e n i da o č a r a .
N e š t o iz č e g a č u j e se bruj potonulih zvona.

A ladolež je ko školjke s t a r i h g r a m o f o n a
što e m i t u j u t i š i n u k o j a m i r i š e n a p r v o
i k r o z k o j u se, k o u s n i m a d j e t i n j i m , l u t a .

Račvasto drvo:
dva prsta u znak p o b j e d e p o d i g n u t a .

Mladost, kad sam u jesenjinske vrše

lovio s u n c a , i nosio se m i š l j u
da na M a r s zaždim pješke.
K a d m o j i s m i j e h i p l a č b i l i su bez g r e š k e .
K a d a j e i o č a j z n a o biti s a v r š e n .

K a d v j e r o v a l o s e d a sve nestaje
s v o j o m k r i v i c o m : svoje nevere
životu plaća. K a d n a j v i š e ž i v o t a u NE staje.
Mladost, dalja od Venere.

Od tog se d i v n a sjeta, do na v r h K o m o v a , v i n e
kao kad slušaš š u m gloga, b e s a n ,
nad r o d i t e l j s k i m g r o b o m .

Stabljike aptovine
razmišljaju bi li nad t o b o m
porasle do nebesa.

Voda kladenca, lahorom navraskana.

Zuje smaragdne mušice
o D a r i j u il K i r u .

27
Tu nas n e k a , m o j a d u š o , barko odvezana,
g d j e je i z l i š n o sve č o v j e č i j e .
T u g r o b n a m s e n u d i . U toj š u m i k o j a s j e k i r u
n i k a d v i d j e l a nije.

I , b a r e m n a t r e n , svijet
nit je s v i l e n a k o j a u l a z i u b o ž j e u š i c e .

28
JA IZ ČIJIH SE OČIJU ČITA

1.
Ja iz č i j i h se o č i j u čita
da p o b j e g o h , od zla i m o t i k e , iz z a v i č a j a -
a on je t a m o dije kraj svita
a ondak livo - u to se p r a z n o ,
u to c r n o i u to g o l o i u to g l u h o ,
toj u s j e d j e l i c i , c r n o j i s u h o j ,
ko crtež t u š e m , n i k a d , bezbeli,
vratiti n e ć u , ni p o d razno,
n e ć u se v r a t i t i ni kao leš:
ne p r i s t a j e m ni njegove crve da h r a n i m ,
što o E n g l e s k o j B a j r o n v e l i ,
niti M a r k o D a r i n k i n , a ni
u n j e m u p r a p r e d a k , Šiptar Veš -
što n a a l b a n s k o m z n a č i u h o
bez k o j e g se v r a t i s m e g d a n a -
ne pristaju na to prazno, na to p o r a z n o ,
na to suho,
odbaciše ga, po s v i m t a č k a m a ,
kao o p t u ž b u , i od sad pa do s u d n j e g a d a n a
služiće tek da pero u m a č e m
u pretpotopni njegov m r a k
iz kojega se na p r s t i m a Svijet i s k r a d e :
iz s v a k e d r a č e ,
svakog mu k a m a
bije i s t o : d a n a p o č e t k u b i j a š e g r a k
vrana gavrana.
D a j e , k o sve z b i l j s k o , bez n a d e .
 2.

Ali jošter h u č e mi u s n i m a
njegove rijeke dvije
gdje veslo ne p o t a n j a : toliko ribe i m a

Pa zmije
s k r u ž a n e u spirale, ko c r n e galaksije
p o r e d g r a b u l j a koje su pobjegle
iz g l a g o l j s k o g a a l f a b e t a

A iznad svijeta,
n a f t i n i h boja duga

I p r e p i l j e n o d e b l o što p o k a z u j e d e s e t i n e
božijih vidokruga

Pa huj bjelasičkoga vjetra koji lista

p o t v o m e sto i j e d n o m e j a d u
kao da lista I l i j a d u

I, p o n e k a d , tijelo žene
što, u središtu vaseljene,
u s j a n j e se, n e s n o s n o , r a z o d j e n e .

3.

Jer m o j a k o t l i n a , i s p r e d o v i h o č i j u ,
b i j a š e sva od o d b l j e s a k a , i v a z d a
odječna ko da je G o s p o d sazda
od čeg se zvona l i j u !

D u g a eha što d o b a c u j u d o S t r a h i n i ć a B a n a
možda do Boga

30
A iznad crkve tri brijesta, sazdana
po u z o r u na članove senata
Njegoševoga

U n u t r a sveci: na s v a k o m skafander zlatan

u lijetu
k r o z sto i j e d n u j e č m e n u
vaseljenu

A snijeg k a d a r u m n e , j e d i n o njega
i i m a na s v i j e t u

I rijetka auta, i s p o d č i j i h točkova

anđeoska bi š i k n u l a krila. Od snijega.

4.

Z e m l j a bez o c a .
N e b e s a , k a o što t r e b a , u m u k u .
I m o d r a , ko lice r o n i o c a
za š k o l j k a m a koji sa d n a m o r s k o g a
vraća se praznih ruku

L j e t n j i d a n i , k r o z koje d j e c a j a š u
svako svojega praza,
puni j e d n o l i č n o g a sjanja
o d k o j e g svijet o d j e d n o m d o đ e p r a z a n
do bola
ali č e š ć e bio je n a l i k l i p i s d v a o r e o l a :
od m i r i s a i od pčelinjega zujanja

Cvil nepodmaznih kola

upućen jedino meni

31
Krikom orao
oslovljavao j e d i n o mene.
P a n o ć n e t i š i n e , što sliče k r u g o v i m a
n a v o d i . T i š i n e , u k o j i m o d j e d a r e d sve s e p r e n e
d a b u d e sveto
tišine kakve bi slušati morao
Bog ako hoće v j e č i t i m da ostane

I, u t i m t i š i n a m a , z r i k a v c i što b r u s e ljeto
na svojim srebrnim strugovima

5.

O b l a k je od prozora pravio platno slikarsko

Kraj ceste, d r v e ć e c a r s k o
I prašno, poput odjeće pelegrina

Pa ljudska lica, i na n j i m a v e d r i n a
koja dođe od prvobitne praznine:
stoljećima njine
čekale su duše
galije koje, znali s u , k o z n a k a d , potonuše

N e k a d staneš d a o s l u š n e š p r a m i č a k m r m o r a
ispod ploča m r a m o r a
I v r i s n e š , n i z b o g č e g , ko da s t r i j e l u
odapneš ka svim bogovima

M r a z i inje
p r e t v a r a l i su u n e g a t i v e n j i n e
krošnje drveća oko p r o p l a n k a , s j e l e n j i m r o g o v i m a
o k o j e se v j e š a j u k a p e
I I , p r i t a j e n e sape,

32
p r o m e t n e š se u t e l e g r a f s k i s t u b
u k o j e m svijet z a b r u j i c i j e l .

II s t r a s n o s a n j a š u s v a n u ć e
bijeg o d k u ć e
kao počast b e z m j e r j u bašče božije

A n e k a d , kraj izlokane džade

s a n j a š b i j e g , j e r b o i s t i n a , što s v a k z n a d e
v a z d a je n e g d j e u d a l j i n i

6.

Vrijeme se mjerilo stoljećima, ne d a n i m a .

Sjeseni, kad je tuga najveća
a n a j m a n j e se p a t i ,
opadali su sa d r v e ć a
zlatni n a r a n d ž a s t i s m e đ i rujni šapati

0 s m r t i se ć u t a l o
k a o što s e z a o b i l a z e k a l j u ž e p o s l i j e
p l j u s k a . I o n o što s e s a m o o d sebe z n a l o :
da se što duže živi da se što kraće mrije

1 sreo bi se p o k o j i m u d r a c n a l i k
p r o r o c i m a iz zemlje o n i h
k o j i s u deset g o d i n a
zbog p o d s u k n j e H e l e n i n e se klali

A i s p o d bijelog lijeta r o d i n a
slušalo se kako, u tišini, v o d a r o m o n i
o ko z n a č i j e m v a z n e s e n j u il j a d u
što z a s l u ž u j u , m o ž e b i t , I l i j a d u .
 7.
Ni k a o leš se v r a t i t i n e ć u u svoj k a l n i
zavičaj, gdje na l o k a l n o m nebu
v j e č i t o stoji s u n a c l o k a l n i .
N i g d a r me više u n j e m u ne b u .
P r e k r i ž e n je sa crte dvije,
unakrst, ko kad se v i n o m prelije
grob. Ni da mu crve h r a n i m
n e ć u , iako ni srce m o j e ,
ni m r v a d u š e u m e n i ne d v o j e
da bi na mojoj s a h r a n i
bili b u k e t i ruža, koje
u b a c i l i bi u g r o b m e n i ,
v e o m a svježi, v e o m a r u m e n i .

Što r e č e Igor S e v e r j a n i n .

34
KATRE N ZA ABDULAHA SIDRAN A
Tijelo je da se raduje, a duša smrt da čeka.
A r a p s k a poslovica

B j e h u l i s t i h o v i naši p o v o j i z a m u m i j u ,
il m o ž d a za kopile? Istina regbi je cijela
d a naše d u š e ljepše č e k a t i s m r t u m i j u
n o što s e r a d o v a t i u m i j u n a š a t i j e l a .
SVUD PUKOTINE
Za Radovana Zogovića

Svud pukotine, u duši, kraške,

Gdje nogu lome vrag i srna.
A kad pogledaš unatraške:
C r n petak do petka crna.

Sve razloge da ž i v i m loče

I loče t r i k l e t a n j u š k a a d s k a .
A z l a t n a slova s g r o b n e p l o č e
Liče me na plakatska.

Č a k i pričešće kad mi daju,

O ć u t i m se u g l i b u zgažen.
Jauci moji ne u k i d a j u
L a k r d i j u , nego je snaže.

Z n a m : u maglenu tom povjesmu

Gdje suvišne su ljudske o č i ,
Na transparentu kušah pjesmu
O l j u b a v i da s r o č i m .

Svijet, što bješe od s m a r a g d a ,

P r o m e t n u šala ili j a r o s t
V r a ž j a u nešto što se s v a g d a
Nadmetalo sa pomijarom.

K a d v e s e l i m se - ko da o k o
Jame s m r č i m a i g r a m oro
II s l u š a m v o d u čiji k o l o k o t
Z a l i v a s a m o korov.

Arbanaske na krovu rode

U d u š i su mi p o b i j e n e .

38
Sve o d n i j e š e m u t n e v o d e
Što j e š i r i l o d j e č j e z j e n e

U k o j i m m a s l i n a bješe k r i v a
Od Laokoonovoga bola.
Svijet j e v o l i o d a s e s k r i v a ,
Sav, u m r v i p a l o j sa s t o l a ;

S m o r s k o g a žala č i p k a pjene
K o j a tren traje na svijetu
U duši je m o g l a da prene
T i s u ć g o d i š n j u sjetu

Što v i d a r a n e i b e z l i j e č n e ;
U z o r u rosa bješe kao
Da od krasote noći mjesečne
B o g s e sit i s p l a k a o ;

D j e t l i ć j e , z a m e , p r e k o ljeta
T i p k a o s t a t u t e i ustave.
M o g l i su k r i c i tog djeteta
D a svijet z a u s t a v e .

S a d u o n o m što r e č e Isus
Č u j e m v j e t a r što p u š e s O b a .
Uzdasi moji bezlični su
Poput hotelskih soba.

Sad na b a l k o n u g u k golublji
Liči na daljnu grmljavinu.
Svijet m i j e p o d o b a n z u b l j i
Što i s i j a v a t m i n u .

A možda krivu pjesmu sročih?

S najviše p o g l a d i n e
M o ž d a se gleda kad nam oči
Izvade, V u j a d i n e ?
U PIZI

U Pizi z a g l e d a n
u zid j e d a n
u crno obijeljen
on, koji nezasluženo neustrijeljen
u ratu osta, danas bdije
kao p a u k u s r e d i n i n i č i j e
m r e ž e , razapete usred sahare.
Tu je da bi b i o o n o N i š t a što zijeva
iz r e z b a r e n e s e h a r e
u k o j o j s i p c i rove
da bi bio, nad b e z d n o m , ujevićevski sijevak
i osluškivao svjetske otrove
kako mu huče kroz rime,
kroz skoro svako ime,
d a b i bio m u v a u s r e d z i m e
i c e r i o s e o n i m a što t o p u z i m a
po topazima,
što svoje i z d a j e p r i k a z u j u n a m ko a l b a t r o s e -
taj v i š e ne t r a ž i u p a k l u r o s e
i o s l u š k u j e k a k o se j e k a
metala miješa s k i k o t o m žena
al vjeruje da m u , sred pretkosovske t m i c e ,
jošter preosta radost p o n e k a
ko prhut prepelice
sa groba bezimena.

40
JEDINO MOJE DIJETE
Bje mi u ovom glumištu zima.
S. S. Kranjčević

D a ovo b d j e n j e b u d e d u š i ,
Mada je škotski nijema,
Bijeg o d s v i j e t a k o j i g u š i
A bez k o j e g je n e m a ,

G d j e baš n i k a k o d a p r o h u j e
S t o l j e ć a s v o n j e m na t o n j u ,
Gdje besmisao projahuje
Na bijelome k o n j u ;

Gdje u bogobojaznu m u k u
Dželati padaju nice
Pred H r i s t o m , i krv peru s r u k u
U vodi krstionice;

G d j e od o l o š i , u sve j e z n i j e m
M a r s u k n j i h o v u ka raju,
Očekivasmo da trijeznije
N a š svijet r a z a r a j u ;

Bijeg u s v e m i r l i š e n g r i j e h a
G d j e j e d a n ustajao
Iz djetinjega osmijeha
A n o ć iz d j e č j e g jao

I u s v i t a n j e da z a p i š e m :
Ja b i h u t e b i , svijete,
S m r z o se da z r a k tvoj ne d i š e
Jedino moje dijete.
MOJ SA ŽIVOTOM UGOVOR ISTIČE

Moj sa životom ugovor ističe.

Pomaljaju se jedra, od bambusa
p l e t e n a . N e k a d , č i n i m i se: p t i c e ,
u p r v o m letu, pod nebom od gusa,

skameniće se od očiju mojih.

I sve j a s n i j e v i d i m l i c e s u c a
što u p o d z e m l j u , r e p o m , p r a v d u k r o j i ,
a ovo s r c e sve p r a z n i j e k u c a .

M o j sa životom ugovor ističe.

Čuje se smijeh djevojaka vitih
t r e n prije no se s u n o v r a t e s liti
i u letu se p r o m e t n u u B i č e * .

Srebri se tuga u k r i c i m a ptica,

do neba tužno zeleni se trava,
tužno miriše majčina dušica.
U što p o g l e d a m - t u g o m se s p a š a v a .

M o j sa životom ugovor ističe.

T a l a s i žitni p u n e m e , k o m o r e ,
t u g o m koja je k r a s n i j a od zore.
Sve m a n j e ova r u k a m e s e t i č e

koja pisaljku drži. Ko to lica

cezarska sa svih zlatnika istrije?
Još s a m o glase s v i j e t a i z t m i c a
k i m e r s k i h č u j e m . Sve o s t a l o m r i j e :

od baščaršijskog srebra kikot mome

čije se oči z e m l j e l j u b l j e m krijese,

42
i Majakovski koji, u snu m o m e ,
pod glavu mi je p o d m e t a o mjesec.

Moj sa životom ugovor ističe.

Č e k a š li i ja da B o g a z a i š ć e m ,
da naopačke osane mu k l i č e m
p r i j e n e g o što o p a n e m s a l i š ć e m ?

Odzrcaljena na sapima konja,

što n e b e s k i m s u o š i n u t e b i č e m ,
D a n i c a slazi u k r a l j e v s t v a d o n j a .
Moj sa životom ugovor ističe.

I z svega gola nepovratnost bije,

u žal s v a k o je u m o č e n o i m e ,
m a d a žaliti n e m a se za č i m e .
A ovo s r c e k u c a sve p r a z n i j e :

N e i s k a z i v a u g a s n u ć a sva s u ,
a v l a s t i t o je r e ć i n a j m u č n i j e -
od njega nebo postaje tučnije.
Od njega zemlja k a l u đ e r s k u rasu

Oblači.

*Biče - Beatriča.

43
TAKVI NIKAD NISU UMJELI DA ŽIVE

T a k v i s p o r t s k e p e h a r e , što p u n e i m v i t r i n e ,
gledaju kao sa pepelom urne.
N e k a d b j e h u kao m u ž j a c i ptičji, čije ž u r n e
pesme bilježe m e đ e kraljevine njine.

T a k v i m često oči u beskraj su zurile.

Još č e š ć e - u j e d n u t a č k u .
Takvi, ponekad, Kamčatku i Kurile
u b a š t i n u su b r o j i l i o t a č k u .

T a k v i m zna biti k l j u č svijeta - j a n j e

što među zelenkadama
poskakuje. T a k v i m , u proljeće,
među netom rascvalim d r v e ć e m ,
koje m i r i š e č a k d o A d a m a ,
vlastito postojanje
neprilično je, poput bradavice
što l j e p o j k i n o k v a r i l i c e .

T a k v i n i k a d n i s u u m j e l i d a žive.
S a m o d a s e sive.
Ni j o š n e r o đ e n i - svaki takav veli -
u o p š t e neće u m j e t i d a žive.
S a m o b i m r t v i živjeti u m j e l i .

S a m o je m r t v i m istina dostupna.
Usamljenička. Ne skupna.

M a d a još m u k r o z sjećanje m i n e ,
po koji trenutak r a ž a n ,
k a d je svaki nabor njezine h a l j i n e ,
kao lozinka v o j n i k u na straži, bio važan.

44
PUSTOŠ KO POTOK ŽUBORILA

Pustoš, ko potok, žuborila.

Besmisao, ko z a m b a k cvao.
U k a n d ž e su se v r a t i l a k r i l a .
U č a š i : ne v o d a no h a d v a o .

U spiralnome padu lisku

dok m o t r i , v e l i s e b i ovo:
što t r a j e , t o j e o b e l i s k u
nalik: svečano i jalovo.

I zalud gleda u poskoku janje:

prijetnjama mu svojim Ništa
sav život svede na z a g r i j a v a n j e
pored linije igrališta.

K r a j u s h i t u je s v a k o m . I sjeti.
Z g a s l i svi j u l i , s a n j i m a s v i c i .
Listak je koji osta visjeti
na bodljikavoj žici.
JAUK

Svrdlo j a u k a . Za pregrštom zraka.

Bar m j e s e č e v i h . K o j e b i s n i j e l e ,
S n e b a , ali ne u svijet ovakav,
M e l e m z a d u š e . P r e l j u t , ali m e l e m .

Ne u o v a k a v . G d j e s o č i j u m r e n a
N e s p a d a sve d o k i j e d n e i k o n e
I m a na zidu. G d j e , poput sirena
Koje r a d n i k e na posao gone,

Od ranog j u t r a besmisao tuli

Kao uzdarje od Boga poslano.
Gdje n a d g r o b n i c i j u n a k a su, za noć,
U s t u b o v e se s r a m n e p r o m e t n u l i .

U toj z e m l j i č u d a , Vođe, na A l i s u
Svi n a l i k , n a p u t u što v o d i u n i k u d ,
Sebe svjetini propisivali su
K a o ljekari tablete b o n i k u .

46
FIRENCA

To s u n c e , koje divlje v r č i ,
Na čiji svaki zrak bi slan
M o g a o da rasiječeš dlan
Ko na slomljenoj srči,

To sunce, d u š m a n svih m o j i h java,

Tešku p r a z n i n u , unutra, obasjava.

P o d n j i m , kad uđe u me, o d m a h p o č i m a

Stvar svaka biti tričava.
Ništa ne gledam rođenim očima.
Sve k a o d a n e k o m i p r e p r i č a v a .

Tu ne u s p a v l j u j e me i ne b u d i
Ništa. Ni jedne uspomene.
N i o n e o d g r o š a . Sve n u d i
I s p r a ž n j e n o s t o d m o g života. O d m e n e .

Ni p r e d č i m što l i j e č i ili što d a v i -

Da upališ kanđelo.
P r a z a n je čak i D a v i d
Mikelanđelov.

S v e j e d n o i m a š l i , u ovaj h i p ,
D u š u s v e c a ili u b i c e .
Na prazan Aligijerijev kip
Slijeću golubice.

N i j e d n o č u d o d a j a j e snese
U sirotinjski čanak.
Ko da ne grije sunce već mjesec:
S v u d svjetlost - p r e p r i č a n a .
T o t u đ e , p r e m d a sveto,
Ni n a g r a d o m ni kaznom
N e p r i j e t i m i . Sve j e t o
Veličanstveno i prazno.

Tu ni s I b l i s o m ni s I š t a r
N i s a m se ljubio. Ni gložio.
Ni u šta o v d a š n j e n i š t a
Svoje n i j e s a m uložio.

Sve h o ć e d u š u d a t i š a p n e
Darujući je maketom.
N i š t a d a v i k n e ili š a p n e :
To si t i , Svetaketo.

48
NIŠTA NIJESA M NE ZNAM NE MOGU

Ništa nijesam. Ne znam. Ne mogu

Ni svoju m u k u da v o l i m .
Sveden s a m na l u t k u u izlogu
Sa j e d n i m stavom. Koji ne boli.

U m u k l a svaka pjevica.
Direrovo prazno bespuće.
Ne bi p o m o g l a ni djevica
Iz javne k u ć e .

Pustoš. Ne b i h je rekao ni e p o m .
R u k u j e m p e r o m kao r e p o m .

Lahor, koji iz n i o t k u d p u š e ,
Vonja ko konjska haša.
M o ž d a zalutah usred duše
Staroga robijaša?

R o đ e n a sjenka mi - ko z e m l j a s t r a n a .
Čini mi se pomalo memljiv
I miris šumskih jagoda. Danas
H a d s k a stud vlada na zemlji.

Ko da sam g n o m . Ko da sam lemur.

I ko da sam B o g a ubio
U svemu.
Ne tješi m i s a o da n i s a m ljubio
Svetinje
Svjetine.

I da će i ovi m i n u t i ,
K o svaki b o l , m i n u t i .

49
NA PUTU ZA M A K E D O N I J U

U ž a r d i n j e r a m a c v i j e ć e svelo.
G r a n i t n i g r a n i č n i c i . I žene
čije s u g r u d i , p r o v i d n i m v e l o m ,
još jače obnažene.

O b n a ž e n e su u b e z v r e m l j e :
n j i h o v e o č i i ne k r i j u
da, oduvijek, u ime zemlje
i n e b e s a se s m i j u .

No r a d o s t bježi o d o č i j u
i k r v je u m e n i , n a n e ,
sporošću nalik na kočiju
sa generalske sahrane.

Č a k grozd m i kaže s v a k i m z r n o m
da s a m u ovaj svijet r o š a v
u š u n j a o s e bez p a s o š a
i p r o ž i v i o - na c r n o .

S r ž m o j a staje u " p a d a m " .

I ova i s t i n a p o z n a j e .
Zagrizi u plod spoznaje
da opet budeš Adam

i da ti svjetske j a m e z a s t r e ,
n a t r e n , h u č a n j e m Ibar,
d o k Z l o sad s e v i n e k o j a s t r e b ,
sad zaroni ko riba.

A između mene i gliba, k o j i m

g l a v i n j a h , a ne k o r a č a h ,
sve m i s e č i n i d a p o s t o j i
veza od smrti j a č a .

50
POSUDE SNA

1.
P o s l i j e s n a , u k o j e m t r e s l o se, o d s m i j e h a ,
N a o r u ž a n o l j u d s k o m e s o koje
K r a j u m a r š i r a l o je
U vidu hitlerovskih lijeha;

Sna u kojem je, negdje, kao, u N i c i ,

S l u š a o b r o n z a n i t r e s a k z a t r e s k o m , a svi n a l i k
O n o m s k o j i m su biste i s p o m e n i c i ,
U p o s t k o m u n i z m u , pali;

Sna u kojem je, iznad desetak Avala,

Na nebu izgrijavala,
Umjesto sunca, j e d n a oveća
Od kostrijeti vreća;

Sna o d i v o v s k i m č a p l j a m a
Što s u , u j a t u , na u z g l a v l j e mu p a l e
I ledenicama s divovskim kapljama
U k o j i m l j u d s k e glave s e z r c a l e :
Sve s a m e l j u d s k e glave što l a j u
S l e d e n i c a se o t k i d a j u -

G l e d a , u z o r u , javu s hotelske terase.

K r i k galebiji, skupa s m o r s k i m h u k o m ,
Koji skoro može p o m i l o v a t i r u k o m ,
Ž e l j u d a m i s l i i š t a , kaže i j e s t e , gase.

51
 2.

U ovom polu-raju,
S a s r c e m , što m u j e d a t o
Da se vječito, kao klatno,
Njiše između polu-drolje
I polu-bogomolje,

Z a g l e d a n u m o r e , kao u k r e č o m p o p r s k a n i patos
U s o b a m a k o j e se r e n o v i r a j u ,
Za č a s a k b i v a o n a j što u crkvi sjedi
Radi muzike, ne radi propovjedi.

Tu je da ćuti, kao pred k r a j e m svijeta, sjetu.

S r i b a m a da bude b e š u m a n ,
D a š u t i s n j i m a , ali m r k o ,
Da šuti kao k r l j a ,
O d a v n o niti b e z u m a n , niti u m a n .
Kinesku kaligrafiju s u n č a n i h mrlja
Da goneta. I kaže s k u p a s o n i m G r k o m :
Još j e r a n o n a o v o m s v i j e t u .

D a šuti, kraj m o r a d o k o n o g ,
Š u t n j o m , što j e u p u ć e n a n i k o m .
Š u t n j o m k o j a t e k želi r e ć i : " t u s a m " .
Jer ovdje s v a k a r i j e č
P r e t v a r a te u o n o g
K o j i izlazi i z s o b e s a t e š k i m b o l e s n i k o m
I g a d i se sebe s k o l i k o n e u k u s a
Kušao je da smrt mu skrije.

52
 3.
P u š t a d a sav b u d e - o n o i z m e đ u r e d a k a .
Sveg p r o ž i m a g a slast n e p o m j e r a n j a :
M o ž d a m u b i l j k a bješe j e d a n o d p r e d a k a ?
Pušta da svijet, u z a b o r a v u , bude š a m i j a kerana.

Z a b o r a v i t i i što je d a v a o i što je i s k o .
I svoj L i m s a t a l a s i m a t u đ i m .
I svoje atove sa t u đ i m n j i s k o m .
I lude voždove, s p o d a n i c i m a još l u đ i m .

Z a b o r a v i t i sve i s t i n s k o . I sve h i n j e n o .
I šta je r u k a , šta n o g a .
Zaboraviti Lovćen propuštenoga,
Krtičnjak učinjenog.

Z a b o r a v i t i šta je g l a s a šta j e k a ,
I šezdeset g o d i n a , šezdeset j e n d e k a
U k o j i m po j e d n o g sebe - o d a v n o mu je z n a n o -
O s t a v i ležati p j a n o g .

Zaboraviti pepelni okus u ustima.

Šezdesetogodišnji okus poraza u ustima.
Lagodno brčkanje u porazu.
D u š a z b i l j a u m i j e sviti g n i j e z d o u p o r a z u .
Poraz je, k a n d a , z d a n i j e
Najpouzdanije.

5 3
 4.
Zaboraviti onog što s a m o s r u k o m n a B i b l i j i laže.
I da c r v u G l a v n o j G r e d i ne prestaje da ruje.
I da naša u s r d n a vjera usrdno pomaže
Što p r i j e da i š č e z n e to u šta v j e r u j e š .

D a j e d u š a s a m a k o d a s e d o nje
ide j e d i n o p r e k o z a p a l j e n o g a m o s t a .
Da iz s v e g a što č i n i š , što t i č e š , k l j u j e
z a l u d n o s t ko ptice iz l j u p i n e .
Da sve što je u t e b i j o š u s p r a v n o , o s t a
U s p r a v n o kao katarka olupine.

Z a b o r a v i t i šta bješe K a l i , a šta Ištar.

I da se p o š a s t i l e g u iz ć i v o t a .
I da na o v o m s v i j e t u ne m o ž e š n i š t a
U s p j e š n o o k o n č a t i . O s i m života.

A p o t o m , n o ć u , d o k u n j e m u biva
sve p r a z n i j e , sve p l a v l j e ,
I dok mu more, s v a k i m v a l o m ,
g a l i o t o v u pjesan šaplje,
N e k duše m r t v i h slijeću na uzglavlje,
Bijele, upitne, kao čaplje.

Jer p r a z n i n a j e n a j p j a n i j e p i ć e
I m r a m o r k a r a r s k i od kojeg
Davide klešu dlijeta
A sunčevi zalasci kraljevski g r i m i z n i biće
I k a d legne u j e d i n u m i r n u t a č k u s v i j e t a .

54
SONET

Tuga kojoj, sem žubora L i m a ,

uzroka nije. Zar t a k v i m a
izuzev tuge, išta v i š e t r e b a ?
Z a r m u , s a tog ledenog v r h u n c a ,
ostaje d r u g o , i z u z e v d a p l j u n e
na bilo koju vrstu p r i s u n c a ,
na bilo koju utjehu sa neba
i protiv neba bune?

Z a l u d ste, r e g b i , p o k u š a l i
da mu k i k o t o m sakrijete
zvijezde, čak D a n i c u .
U ovoj g o s p o d n j o j šali
odjekne i kad dijete
pljune u b e z d a n i c u .
U SNU KAŽE Ml JEDAN

U s n u , kaže mu j e d a n
što n a r a s k r i ž j i m a g l e d a
s a k r s t a : Daj s e ! S t r u n u t i n e d a t
crnja je od svih bijeda!

Sa d v o n o š c i m a se miješaj
što s p o g r e b a s e p i t o m i j i v r n u
od blizine onog svijeta.
Ni V u k s a n a se ni Lijesa
nemoj o d r e ć i . I na z r n u
g r a š k a , k a n d a , d u š a bi živjela.
Ni u k u t i j i š i b i c a
ne odustaje od lijeta.
Nešto p o d u z i m a š i kad o s m j e h n e š se žabi.
T a z e m l j a p o d n o g a m a nije t i r a d i v i c a .
O v a p l a n e t a nije zato d a b i
p r e d o č i m a t i se, d o s m r t i , s i v j e l a .

K a d čitaš,
neka i svitac,
ko d a l m a t i n s k o m r e m e t i , dovoljan jas ti je.
Zahvalan budi
i ostanu
jer te žiganjem b u d i .
I u j a u k u k r i j e se s r e b r o k o v n o .
Upitaj se pred s v a k i m d r v e t o m kraljevske k r u n e :
iz koje li je d i n a s t i j e ?
Ne pusti da ti d u š a t r u n e
kao rukopis antički u srednjevjekovnom
samostanu.

56
BJELASIČKI VJETAR

Bjelasički vjetar opet s l u t n j o m duva

Da tek u p o r a z u , ko u v a l u ž i t n u ,
P r a i s t i n s k i drhtaj svijeta se čuva
Što d u h u j e z g r u v r a ć a p r v o b i t n u .

P r e v i š e s n a g e o d e mi na p l a š n j e
Od zbića koja predskazuju hajke,
N a boj z a k o m a d h l j e b a s v a k i d a š n j e g ,
T v r d kao srce J u g o v i ć a m a j k e .

I b o g zna je li v r i j e d i l o biti
O n a j k o m život o d l a z i u vjetar
D o k b r o j i r u p e s v j e t s k o g a rešeta
Koje ne može niko izbrojiti,

Ali u r u k u ne cjelivah javu.

Ni pjan. I n e ć u . M a d a k r o t k o blašče
Z n a m da dženetske očekuju bašče.

Pa bio svijet, a ne m i , u p r a v u ,
T o l i k o smo ljudi k o l i k o na njega
Ne pristajasmo. Do dana sudnjega.
 IVER

Nizanje godina
sasma š u p l j i h . Zato ne bole.
U s n i m a više ne sreće O d i n a
što r a d i , k o d Svetog Save, k a o m o l e r .

V i š e ne s n i p o ž a r što iz i s k r e p l a n e
koju iskreše o k o v i m a sužanj.
A l j o š s e l i j e p e n e s r e ć n i c i uza n j
ko ž e n e uz i z l o g . I, k a d i k a d , s v a n e

bol u g r u d o j kosti, ko reflektor jak.

Sva n e u t j e š n o s t s v j e t s k a u o č i m a .
L u t a t i bez c i l j a j a k o ž e o b l a k -
tu zaistinstvo, možebit, p o č i m a ?

U ništavilu p o n e k a d se n i j a :
T i h o m o k e a n u p r e p u š t e n i iver.
II s v e m i r u m r a k u s l u š a , ko r o b i j a š
žalobne piske lokomotive.

P o n e k a d , j e d n o su i V i š n j i i N i ž n j i .
Ponekad gomila okruži ga nijema,
K a o vješala. P o n e k a d ga bližnji
gledaju i ne k r i j u da ga više n e m a .

P o n e k a d , u m r v i o n o g što j e r e k a o
zamiriše davninom zelenkada.
P o n e k a d , u o v o m svijetu mu je kao
u a v i o n u koji p a d a .

To padaju dušine d i o n i c e .
U nezemaljski zelenim zaljevima

58
Zlatoglava djeca pjevaju u h o r u :
tvoj svijet je u n i š t e n kao m a l j e v i m a
sadržaj k i p a r s k e r a d i o n i c e .
Ali s u z a m a ne p o m a č e g o r u .

Ponekad mu se u č i n i :
svijet je u v i j e k g l e d a o n e k a k o s l e đ a .
I n e k a k o o k o m sleđa
iz l e d a . S m i s a o , a k o ga je i b i l o ,
p r e s p a v a o j e . Sve i z b l i j e d i l o .
Postepeno. Ko b r o d na p u č i n i .

G l e d a iz sebe: kroz rešetke jelen.

Ili s a b r o d a
što u N e v i đ e n š u o d n o s i g a , zelen
talas po talas
broji, h r i d i n e od leda,
k a r d i o g r a m s k i šiljate, g l e d a -
p o d - d u š a iz p o d - s v i j e t a u p o d - ž i v o t p a l a .

Glasovi m r t v i h zovu preko voda.

59
IZVAN DATUMA

Odavno - nije v i š e
od mrazne, na staklu, paprati.
O d a v n o - gost je hotela
koji će sutra da napusti.

A k o s e sjeti O t e l a :
Kada ne budem volio te više,
kaos će da se vrati -
r u k o m o d m a h n e : Ma pusti!

I u s a m l j e n se, n a l e đ n o m v r h u n c u ,
r a s t a p a kao c a r T r o j a n n a s u n c u .

Okolo praznina u kojoj, eno,

k a d i k a d baklja od pelina plane.
Z n a iskrsnuti i pokoje lane,
ali ko o n o iz p r e d s o b l j a . P u n j e n o .

I još poneki svečan,

ko generalska sahrana, dan.
K o r a k j e njegov, m o ž d a , j o š o d j e č a n ,
ali s l j e p a č k i n e p o u z d a n .

Č a s u kostima sijevanje
O d kojeg sve b o l i , o d a v d e d o B a t u m a .
Č a s je riba koja r i t m i č n i m zijevanjem
žvaće vrijeme izvan datuma.

A l i , k a d u m r e , b a r n e ć e s l u š a t i salve
k o j e z l o č i n c e slave.
Kad umre, biće savremenik svima
osim živima.

60
U TIM DREVNIM VESIM A

U tim drevnim vesima

oživi j u g o skelete.
Pitomim nebesima,
g l e , d i v l j e g u s k e lete.

Potom zakriči namah,

nad m o j o m glavom ždral
i p o j a v i se ž e n a , ko žal
j a d r a n s k i , sva u č i p k a m a .

A o n d a v a l o m gola
zašapuće mi Visla:
znaš, svisnućeš na pola
puta do smisla.

I kad od mene načini juli

biblijski liljan u trnju
a od d u š e mi č a t r n j u
i z koje p r a z n i n a h u l i ,

sebi s e d a v n o m s m i j e m
al znam da j e s a m bio
u dane kada sam snio
što v i š e s n i t i n e s m i j e m .
ODAVNO OD MOJIH ŽELJA

Odavno od m o j i h želja
ovaj svijet n i j e s a z d a n .
A l i d u š a ide v a z d a
istim p u t e m , kao seljak.

U starenju ovom ima

s i n o s t r a n s t v o m nešto slično
g d j e u v r e v i si u l i č n o j
tijelo m e đ t i j e l i m a .

Trenuci k a d , iz bezvremlja,
duša gleda, kao bozi.
I tjedni kad oku zemlja
mrska j e k o v o j n i poziv.

I sve č e š ć e c i r i k z e b i n
začujem iz m e s n i h rita:
trebalo je s a m na sebi
šta j e život d a i s p i t a š !

Zalud bih, ko novom vjerom,

r o s o m srce d a u m i j e m .
K o s a m , šta s a m r a z u m i j e m
jedino za kompjuterom.

I d a l j e si p r e p u n z i m e ,
ali i najteži j e k ti
p r e l i j e se, m e k , u r i m e
l a k i r a n e kao i n s e k t i .

62
IMA JOŠ TRENUTAKA

Im a j o š t r e n u t a k a
k a d s v e d e n svijet n i j e
na svotu strahota.
K a d a ne pije v r u t a k a
v o d u no vjeru da u k u c a n j u žuna
njegovo djetinje srce još b i j e .
Kad su čempresi poput slikarskih kistova.
Kad su nebesa p r e p u n a
zvjezdica za milijarde fusnota
a mjesec, uoči roždestva Hristova,
nalik je miletskoj moneti
sa Sapfinom glavom.
Kad zrika šturaka,
iz stotinu njegovih prošlosti, odzvanja
svijetloplavo.
K a d na lice njegovog djeteta u s n u l o g sleti,
kao mjesečeva z r a k a ,
sva v e l i č i n a b i v s t v o v a n j a .
NITKO I SVA K

B r z o ć e š skinuti oblik zemni, ko jelen

rogove stare. S v e b r o n z a n i j e z e l e n
svijet b e š ć u t n o g l e d a š , kao s l i k e
iz tuđeg a l b u m a . Č a k i p o d snijegom jele.
Više duša ne trepti od Osjine gotike
u n j i m a . Č a k i o n o što n a j m a j s k i j e
bilo je u životu. Ni k a r a m f i l a , t u r s k o g a ,
r u m e n o g kao zalazak, m i r i s ne trone. Ne prene
I nigdje B o g a
nos da p r o m o l i , k a m o l i da na skije
sjedne i u s r e t a n j e ti k r e n e
niz b j e l a s i č k i b l j e š t a v i s n i j e g
sa dvije ruke raširene
na krstu. Blago nerođenima. Kojim
j o š d u š a , kao d u g a n a n e b u , s t o j i .

Prođimo, prođimo, jer sve prođe.

Iz t m u š e , kroz m a g l u , u vječit m r a k .

T e b i , koji si i n i t k o i svak,
ostaje d a se, s v a g d a d o p o l a r o đ e n ,
smiješiš nad o v i m d o p o l a
životom. Rijeke, svakog dana,
teku u n i k u d . I rosa
n a l i k j e n a suze što o n o n a j z e m n i j e
u t e b i p e r u od b o l a .
D u š o , p o n o s n a kao r o g o v i l o s a ,
pod ovim nebom postojana
nije ni m r v a n i č e g . I d o b r o je što nije.

64
A l i sjeti s e b a r e m
k a k o s m o b r o j a l i p o n a d žita
b l j e s k o v e s v i t a c a . Sjeti s e p l o č e p r e d p r a g o m s t a r e
naše k u ć e . K o j e o d a v n o n e m a . P l o č e što d a n j u
davala ti je v i t a ,
zamahnuta ka svemu krila,
a n o ć u , k a d b o s o m n o g o m staneš na n j u ,
što i ti m i s l i l a .

65
MRIJETI NA MORU

Jedna misao duši godi:

mrijeti na m o r u . U zarankc.
N a m o r u što t e n a s l a m k u s v o d i ,
a tvoj n e s t a n a k n a s m r ć u s l a m k e .

Jeste, n a m o r u d a s e m r i j e ,
gdje S l a m n i g o v i su v r n u t i , tune,
g d j e d u š a v i š e z g u r e n a nije
k a o k r o z n i z a k d a ide t u n e l .

G d j e b i h , i z d i š u ć , znao d a j e s a m
b i o . N a svoja g d j e rešeta
prosijavaju z e m n i pijesak,
glasovi l o k a l n i h šereta.

Tu gdje je vila K a b o g a ,
g d j e su r a k o v i - g l a g o l j s k o p i s m o ,
ne bih se bacao na B o g a
blatom od koga sazdani smo.

D a svijet n i m e d n i j e d n i j e
k a z a o b i m i hor c i k a d a .
Pogled na more: najvrednije
što i m a o s a m i g d j e i k a d a !

Bio b i h posve sebi n a l i k ,

zahvalan j e d n o m viđenoj Visli.
K r a j m o r a , posve s e bez p e c a l i
0 rastancima misli.

G d e j e s i t r u n a k , ali j a č i
n o sve m o č v a r i , svi k a z m a t i ,
1 k a d a r , u čas m r e n j a , k a z a t i :
"To li je tako, z n a č i ? "

66
MJESEČINA, LANE

Ž e n s k a svjetlost p u n i m u pehar.
To j e s t m j e s e č i n a . I c a r u . I r o b u .
O d nje s e svijet b i j e l i k o b e h a r
na Hajamovu grobu.

S v i j e t bez k r i v d e i bez p r a v d e .
I s v e d e n na d v a o k a
srnčeta. Od toga tuga, odavde
pa do djetinjstva d u b o k a

kad su se zapuši mećava vili

ko oko nevjesta velovi.
M j e s e č i n a , u kojoj cjelovi
s k a n d ž i j a m a su se s l i l i .

U k o j o j s t a n e da v l a t a , da k l a s a ,
da zrni pustinja. Boli se prečine
u biser c r n . M u k o d m j e s e č i n e
h u j i m u sve d o r o đ a j n o g č a s a .

N e k a d , pod njenom bijelom šutnjom,

bili su panjevi, plašće, paviti
vječiti. O d e š da spiš sa s l u t n j o m :
vječni će svunoć biti.

Na mjesečini, nismo mjenice

t i n t o m što h l a p i p o t p i s a n e .
A na h a r t i j u r i j e č k a n e
Zvonka k o zrele l u b e n i c e .

Biće mu od m j e s e č i n e , s l a n e t o m
na p r o p l a n k u , lakše i kad j e d i n o
saradivao bude s planetom
truhnući pod ledinom.
U NIGDJE IZ NIKUD

M a g n o v e n j a k a d isto k r i j e
meleme i kandžije.
I sati
kad se s k a m e n o m s t r a n c e m brati.
K a d r i m e s m r z n u kao bare.
K a d j e s v e l j u d s k o ljiljan u trnju.
Kad duša zavija, ko zaljubljeni
šakal usred sahare.

Zavija svoju istinu k r n j u .

T r e n k a d te Isto p l i j e n i
t i m što k r i j e p i i što s l a m a .
Što, i k a d l e t i , s t o j i .
Što s e c r n i k a d s e b i j e l i
kao u pjesmi o kralju N a l u .
I z m a g a z i n a žene k a d z a l u d
pokazuju epiderm cijeli.
Kada se sunce gluho
žuti ko s l a m a
p o d p r o z o r i m a iza k o j i h
u m i r a o je grof Bezuhov.

K a d orao iz priče
(orao punjen u paklu)
leti u n i g d j e iz n i k u d .
K a d i zvijezde su t a k o z v a n e .
K a d mu zjenice pune p r n j e ,
sve c r n j e i sve c r n j e ,
k a o d a luta p o d u š i T r a k l u .
Kad velike mu pjesme liče
na ljubičice presovane
u krivičnome zakoniku.

68
TEMPI PASSATI

Č e z n u o z a s a m o ć o m , ali k o n a z e b
plašile su ga njene p r a z n i n e .
B o r j e s e s u š i l o k r a j s v a k e staze
tren pošto n j i m a noga mu mine.

V o l i o t i š i n u . P r o s t o se, n e k a d ,
tuširao u m u k u zemaljskom.
A iz n j e g o v o g s v a k o g n i j e k a
dostojanstvo je zračilo kraljsko.

I o n o što je v i d i o iz a p s a
išlo j e , v e l e , n a d i k u B o g u .
Bezbrižnost mu je sličila na psa
s k i t n i c u koji diže n o g u

uz p a r t e n o n s k i stub.
N e k a d b i stao n a r u b
svijeta d a z a p o j e :
Snjegove opet
tope
m o n s u n i i pasati
š t o d u v a j u iz tempi passati,
iz p o k o j n o g a , ali m o j e g .
POLUSJEĆAM SE, EVO, SVEGA

P o l u s j e ć a m se, evo, svega.

K a d a r sam tek da p o l u s a n j a m .
Da p o l u g o n i m , polubjegam.
Osuđen vječno na poluznanja.

Poluradost i poluboli.
I p o l u ž i v o t je ovaj c i o
V r i j e d a n da se poluvoli.
Poluznam da sam polubio.

Al nekad uho načuljeno

Č u j e u r i j e č da mi slazi
Nešto bezmjerno dragocjeno
K a o š u m p a l m e u oazi

D o k u zimskoj mi noći lutnja

Sa zavičajnog pjeva klisa
O d o m u k o j i ote m i š u t n j a
Nekog zloduha iz a m b i s a .

70
GLOSE

1.
Skamenjen u formulisanu frazu.
Šezdesetogodišnji okus sivila,
okus poraza, u ustima. Okus šuplji­
ne u s v e m u . L a g o d n o b r č k a n j e u p o r a z u .
D u š a gnijezdo u porazu svila.
Šedesetogodišnji pepelni okus u duplji
usnoj. O d a s v u d smrdi
po smrti.

2.

Ima trenutaka
k a d naše t u ž a l j k e n i s u naše:
s v a k a riječ je ko at v i l i n l a k a
i, s v e m u , ko nož k a n i j a m a , paše,
jer mi to, u s t v a r i , ne j a d i k u j e m o :
svoje u s n e što t a d ne z n a j u da l a ž u ,
postojanju smo gluhonijemom
i z n a j m i l i d a bol p r a s t a r u k a ž u ,
nekazanu n i k o m , nikad,
izvije se ž a l o b i t n i poj naš od s m a r a g d a -
t u ž i m o za sve što, z a s v a g d a ,
o s t a v l j e n o j e bez j e z i k a .

3.
D o k s u v i h usta h o d a
k r o z k r a j o l i k e suve
privida mu se voda
iz h l a d o v i n e b u k o v e
a p j e s m e njegove ko da
kazane g l a s o m su muve
iz m r e ž e p a u k o v e .

Plamovi lučevih zublji

T r a ž e g a k r o z m r a k , sve d u b l j i ,
D a o b a s j a j u u n j e m u lice
Aveljevoga ubice.
Gmazovi k a n d ž a m a lete
Po n e b e s i m a k a o iz A d a .
Ni vi, m i r i s i pelena, ljubice,
S p o r i š a , u c r n e adete
Njegove da se p r i k r a d e t e
Nećete više n i k a d a .

4.
Kad zima
U svim stvarima
Slijepu selicu u njemu prene
Koja bi na jug da krene

A na n e b e s i m a sveđer
C r n a duga
P o n a d p u č i n e što seže do međe
S koje se nijedan putnik vratiti neće:
U o k o l o ničega, ni svijeće
Na g r o b u , ni p s e ć e g laja n e m a -
J e d i n o v j e č n o s t , što o d n j e g a č u v a
Svoju m r k l u tajnu, n i j e m a
I gluva.

U njoj n e k a p o t e k n u , na č a s a k ,
Stihovi bezvremeni ko d a n i
Proležani
Na žalima, uz h u k talasa.

72
 5.
S v a k i je k o r a k - k o r a k u n e b i t .
K r o z trista razludžbi. Kroz mrsku
sviklost na sve, kroz besmisao
g r o m a d a n ko Velebit.
N i j e li
život cijeli
svijet p i p a o s l j e p a č k i m š t a p o m ?
N i j e l i život c i j e l i k r o z t r s k u ,
ko stari S l o v e n i , disao?
Da je bar s d r u k č i j o m zalutao m a p o m .

N i j e bio više od žiga

sa robijaške krevetnine.
A l p r e k o g r o b n i p i r a k k a d naježi g a ,
rzaji k o b i l a s r e b r n i s e č i n e .

6.

S m r t nije s t u d e n .
S m r t je - v o d a t r o p s k a .
P r i č a se opetuje stara:
Naša duša ropska
Stoji, bosa i gola,
N a s a n t i što s e , p o d s t o p a l i m a l u d e ,
T o p i d o k slazi s a p o l a
Put polutara.

73
I GUDALO I STRUNE

Taj život, u o z b i l j e n
kao b r o n č a n o T i t i n o poprsje
p r e d k a s a r n o m . Svi s n o v i i sve z b i l j e
prazno se zlate: nad m o č v a r o m trsje.

P r o p l a n c i , nekad n a l i k nedjelji u s e d m i c i ,
p r o m e t n u l i se u g u m n a mjedena.
P j e s m e s u - š k r i p a m o g t r u p l a , što g a o k o b e d e n a
g r a d s k o g a konj v u č e , po p r a h u , i u t m i c i .

V r i j e m e nemoje, bezbojno, štočije,

o k r e ć e se: k o t a č m r t v a č k e k o č i j e .

O d p r a š i n e , u k o j u o d e m i život, k i š e m .
Padaju mi samo novembarske kiše.
O d k o j i h sve ć e d a s t r u n e .
I gudalo i strune.

Svijet s v e d e n n a k a n ž e j e j i n e i m i s i j i c i j u k .
Sve o b i j e l j e n o c r n i m k l a k o v i m a .
Pod nebom, sivljim od Tolstojevih očiju,
s e b i s a m n a l i k n a k n j i g e što i h p u t n i c i
zaboravljaju po vlakovima.

M a d a je još tu poneki s p o m e n
n a l i k n a d i m n j a k što o s t a o d t e b e , s p a l j e n d o m e .
Poneka ljepotica kroz san mi z a r o m o n i :
p r s a joj sva u č i p k a m a , k a o c r k v e n i z v o n i k .

Ponekad o ć u t i m da je još d u š a , sred t m i c e ,

č i s t i j a i s n a ž n i j a no k r i k iz v i j a v i c e ,

74
i p i r n e o d n e k u d t a j n a , k a o k a d i z n a d ovsa
n e č u j n o s u š n e sova.

To je sve. I n a č e , s v u d a kamen i dim.

S m i j e š a n o je p r o k l e t o i sveto.
I s k l a p a m oči da bolje v i d i m
k o l i k o b r o n z a n o j e , t o j e s t b e z s m i s l a , sve to.

75
POSLIJE SMRTI PRIJATELJA

Mrtav biće vječito.

On koji bijaše p a t n j o m bogat:
m o g a o ju je okolo d i j e l i t i , i to
šakačke.

Svaka me duša ožaljena

još više o d m a k n e od B o g a :
nema ga još više! Kao od kakve v r a č k e ,
sklješito je u m e n i , šklješitije je oko mene:
raste t u đ i n a , u k o j o j b i v a m k a o p r e d m e t i
iskopani na Kreti.
U vrata zamandaljena,
k o j a s e m n o ž e p r e d a m n o m , sve d u ž e b l e n e m .

Jer n e z n a j u d r u g i
šta t i j e s r e d g r u d i .

K a o muva sam usred zime

(ni z i m a svagda d o s l j e d n a nije).
G d j e mi je dozvola da se n a d o m grijem?
R a z b i j a m m a g l e n z i d što d i j e l i m e
od razloga da se živi. R a z b i j a m
kamenje u zidu, m a l j e m od magle.

Večito. Vječito.

Poslije smrti prijatelja

koji su umjeli pisati
rajskom kredom po a d s k i m tablama,
ne z n a m da li je ovaj s v i j e t v e l j a
m o č v a r a , ali z n a m d a s e n a d m e ć e

76
s n j o m e . A što se i d a l j e zlati
u svjetlu z a u p o k o j n e svijeće -
zlati s e j a l o v o , k a o s l a m a .
U duši još zlatna v u g a
k o j a b i h t j e l a d a leti
jednim krilom.

Ko feničanski brodovi sa zlatnim kotvama

p o t o n u sve što se s n i l o .
Sve m o j e i z b l i j e d j e l o , k o p o r o d i č n i p o r t r e t i .
Na svodu - prazna duga.

Z a m o r n a su čak i nebesa.
Nepreplovljiva te tuđina okružuje,
kao R o b i n z o n a o k e a n . Uz to bijesan.

Vječito. Vječito. Vječito. To vjetra ijuk

v e l i . T o svijet p r e t v a r a u d i m k o j i m k l i n u
istjeruju iz duplje. To mi od života pravi diviziju
u okruženju punu.

S a t i m a g l e d a se u D a v n o . U T a v n o .
G l e d a s e izveče u D a n i c u .
A l i ne da te, kao Š a n t i ć a , zgrije.
V e ć da ne p r o z i j e v a š u s k o t s t v u u č e n u
preostale ti dane, prije
n e g o što, j e d n o s t a v n o ,
prestanu da te v i đ a j u , kao n o v č a n i c u
iz opticaja p o v u č e n u .

77
SMANJUJU MU SE LJUDI

S m a n j u j u mu se ljudi. Time je netronut.

O d n j e g a , č o v j e č i j i svijet, k o p e r c e l a k ,
d a l j i se: sve m a n j i b l i ž n j i s u n a t o m p e r o n u
sa kojeg o d n o s i ga vlak.

Često je gledao u rascvjetanu t r e š n j u .

U prazno - češće, mnogo.
I ćutio je, ko D u b r o v n i k , trešnju
i k a d z e m l j a m u n e bješe p o d n o g o m .

Od zemnog meteža ga o d m i č e čak r i m a .

P o i m a : više n i k a d neće mu zjena
v i d j e t i svijet k a o , p r e k o v i k e n d a , ž e n a
k a d spazi p r a š i n u na s t v a r i m a .

O d p r i v i d a sve j e o k o n j e g a .
D i v o v s k i h . K a o m e g a l i t i . I l a k i h : put t m i c e
nebeske uzlijeću, s k a l e m a djetinjega,
divovski mjehuri sapunice.

78
SA N

Sa zavičajnoga karavanskog d r u m a ,
I z t u r s k o g z e m a n a , što r a v n i c o m i d e ,
G d j e osim ravnice, oči ti ne vide
Drugo ništa, začuh pjesmu onkraj uma,

Što b i m o g l a biti l i j e k s v a k o j b o l j c i ,
U svim pustinjama - zelen zdenac. A l i
Z a č i m ž a l i , a šta slavi taj p j e v n a l i k
O d j e k u svitanja u sedefnoj školjci?

Ne z n a m . No d o k s l u š a m , zagrljaje snijem
Iz zemlje gdje n i k a d mene bilo nije.

To pjeva groce vjerene djevojke

K a o što s v i j e t l i D a n i c a z v i j e z d a ,
D a s h v a t i m šta k r e š t e s a t o p o l a s o j k e ,
I šta k r i j e s v a k i z a v i č a j n i b e z d a n .

Pjeva o k u g a m a , g l a d i m a , t o n j a m a ,
V a s k r s n e sve m o j e A t l a n t i d e , I n k e ,
Pjeva da još ima d o m u R a k o n j a m a ,
A da više n e m a u n j e m u D a r i n k e .

I t r e n u t a k zatim njen glas b u d e takav

Ko da Te D e u m e pjeva iz t r n j a k a .

Da je iz m r a č i n e s v r a k a uletjela
U o d a j u g d j e se s v a d b u j e , s a s t a l a
M o j v j e n č a n i prsten s a l e m o m u k r a l a
I č a k za p l a n i n u K a f je o d n i j e l a .

79
Da se s v i j e t m o ž e i z l e ć i iz n u l e ,
I s v e m u što g m i ž e i z n i k n u t i p e r j e .
A m o j a j e d u š a s t r a ž a r što s a k u l e
Ajfelove gleda u prazno bezmjerje.

P j e s m a što n a d s v a k i m k r i n o m , s v a k o m a l o m ,
Kaže mojoj duši, čemerom i hvalom,
D a sve m o r a p r o ć i k a k o b i s e z n a l o
Šta j e i z i s t i n s k i n e k a d p o s t o j a l o .

P j e v a d a m i svijet b u d e , bar u t r e n u ,
N a l i k osmijehu na licu voljenu.

P r o l a z i k a r a v a n . Z a v i č a j n o tle j e
P r o s t o svijet. I ne v i š e . I ne m a n j e .
M i m o i l a z e ć i posjed i nemanje
Karavan odlazi, možda za Vitlejem.

80
DA SAM PSETO

U uhu, svunoć, šum krvce.

Ni rashodovanih rajeva,
Niti adova po p o p u s t u .
N i č e g što b i m a đ a r s k u , u m e n i , p u s t u
o b a s j a l o , bar p a l i d r v c e m .
N i č e g što s e p o č e t i m o ž e
N i č e g što m o ž e š o k o n č a t i
u ovoj p l j e v i a ne j a v i .
Slijepa tvoja vječnost, Bože
bez p o č e t a k a bez k r a j e v a
u meni u n j k a v i m g l a s o m čati
ko c r n o r i s c i ,
i bez r u k u m e d a v i ,
bez č e l j u s t i j e d e m e .
Pustoš, ko da su kroza me prošli Tatari.
P u s t o š u k o j o j č a k i naši v r i s c i
s u d b i n u m o g u d a zataje.

Nada m n o m m r m o r gatarin
koji ne može p r o s v r d l a t i
od leda i m r a k a bedeme
oko ovog, č a k ne ni m i š j e g , bitisanja.
S p r a m o v o g , očaj - o d s u h o g zlata j e ,
a j a u k sličio bi p r i b l i ž a v a n j u l u c i .
D a bar B o g k a ž e : V i j t e , v u c i
i skine čini.
D a s a m bar pseto k o j e l a n e u p o m r č i n i
na ono što sanja.
U NJEMU NEMA OSIM SVIJETA NIČEG

1.
U n j e m u n e m a , o s i m svijeta, n i č e g .
K a d u m r e , u n j e m svijet p r e s t a ć e d a p r o t i č e ,

Da k l i č e , m r m l j a , urliče, da poje, da se j a d a ,
Da uzlijeće u o r l u , da u kamenu pada.

Sve u k o č e n o b i ć e , sve r a j s k o i sve a d s k o ,

K a o l i k o v i s reljefa e g i p a t s k o g .

S neneba će n e s u n c e da rasiplje n e l u č i .
G d j e bješe o n , n j e g o v a p r o h u j a l o s t ć e d a h u č i .

A Bodlerovo crno, golo, i prazno

V i š e m u n e ć e biti ni n a g r a d o m , ni k a z n o m :

L a j a ć e na m j e s e c iz p a s a u k o j i m n e m a p a s a ,
Sve g o v o r i ć e g l a s o m k o j i j e l i š e n g l a s a .

2.

N e ć e biti č e k a n j a d a m u s d a l e k i h A n d a
Ponovo zamiriše, iz leda, korijandar.

N e ć e biti ni d j e v o j č i c a k o j e se, s č a s a na č a s ,
K i k o ć u u čast s v i j e t u što b o g u n e služi n a č a s t .

Ni prediskonskog, tuge punoga, šumljenja Visle

Od kojeg i l e g i j e a n đ e o s k e bi svisle.

N i čežnje što g a j e l a h o r o m č a s d i z a l a d o B o g a ,
A čas g a s u r v a v a l a , o l o v o m , d o R e p a t o g a .

82
Ni v e z i l j a č i j e r u k e bile su ko d v a v a l a ,
A č i p k a , što iz n j i h raste, kao p j e n a sa ž a l a .

U n j e m u n e m a , o s i m svijeta, ničeg.
K a d u m r e , svijet k r o z n j e g a p r e s t a ć e d a p r o t i č e .

83
I U TRENUTKU KAD PRED BOGA

I u t r e n u t k u kad pred Boga

S t a n e m , ko r e g r u t , nag -
P a m t i ć u p r a š i n u gdje tone noga
Ko u p e r s i j s k i s a g .

M o j d j e č j i k i k o t ć e , svjež k a o v o d a
S p a p s k i h v r e l a , d a slije
S mojim očajem, i glazbu svoda
Nebeskog da dobije.

Z n a ć u koliko sitno je bilo

Sve što b a c a u n e s a n
I sve što mi je d u š u g o n i l o ,
Ko b i č e m , u nebesa.

Raj ć e m e , m o ž d a , d a z a t r a v i ,
A l i će natrag da zabrza
Sjen mi kad mu se o d o v u d javi
Djedove kobile rzaj

D a opet č i t a m i z n j e n i h z j e n a
Šta se u m e n i k r i j e
D o k iskra ispod kopita njena
D u š e predaka grije.

84
BEZ BLAGOVIJESTI
A svi su ljudi prazno bespuće.
Albreht Direr

U s v i j e t u bez b l a g o v i j e s t i
Gdje ženska bjelina kriči,
Spavam stisnutih pesti,
Na napet đerđef l i č i m .

V o d i što t e č e , n e ž u r e ć i
Da o k o n č a s t i m p o s l o m ,
U iskušenju sam reći:
M i j e n j o bih se s o s l o m .

Iz d j e t i n j s t v a b i h staje
Obijelio klakom,
Jer na s v i j e t u sve p o s t a j e
S l u č a j n o . I zato l a k o .

Spokojno šijem sjeme

od kojeg n i k o m hljeba.
I s v j e t s k o b e z d u š j e me
Iz ljudskih očiju vreba.

P u s t i n j a . I, da se s m i j e
U njoj, dodaj hijenu.
To b u d k a k v a pustinja nije,
Već - p o d svaku c i j e n u .

Šapat j a s e n j a , šapat k l e k a
Što b j e h u (van s v a k e m j e r e ) ,
L j u b a v n i šapat n e k a d -
S a d a su šapat zavjere.

Al od dvadeset četiri karata

Rosa iz p a p s k i h bašta
K a ž e d a život j e s t e k r a t a k ,
Al k r i v ti nije ni za šta.
TOPOT SANJANI

U s n u mu se t r o v a č i , iz z e m l j e s t r a n e ,
v r z m a j u oko trpeze. P o t o m , na javi,
pred zrcalo stane
da p r o v j e r i : je li mu k r u n a na glavi?

K o n j e č u j e iza s k l o p l j e n i h k a n j a .
Č a k ispod kopita iskre im se krijese.
D o l a z i l i ili o d l a z i t o p o t s a n j a n ?
D o n o s i l i g a ili ć e d a g a o d n e s e ?

K r o z s o b u m u s p a v a ć u , u s n u , ide d r u m .
D r a g u l j , glib, glista, rasvjetano drvo,
b o g , v r a g , sve je - l e k c i j a za b u b a n j e .

U snu mu kan b u g a r s k i K r u m
nazdravlja, na gozbi, v i n o m iz lubanje
vizantijskog cara Nićifora Prvog.

86
DA ZEMLJA O P E T CIJELA

D a z e m l j a opet c i j e l a
B u d e ko P r v o g t r e n a -
Iz N i g d j e doplovi, bijela
Ko jahta, uspomena:

Pokazivo sam dragani

Z e l e n u zvijezdu s koje
Duvaju uragani
Pravo k r o z s r c e m o j e .

S a d v r e l o čelo mi rosi
Okean gluhonijemi
I j e d a n val g o l e m i
Sve što b j e h u n i g d j e n o s i .

T e k u c a r s t v u je s j e n a
Shvatljiva moja javka.
Ali gdjekoja uspomena
Srebrna je ko Kavkaz.

Portret u z i m s k o j c i č i
Da n a s l i k a m bar j e d a n :
Sebe što će da l i č i
Na sve u šta se g l e d a .

No dosta je kad ime

K a ž e t i stvar n i j e m a
A Boga prepusti onijema
Što z n a j u šta će sa n j i m e .
SVAK NA SVIJETU

Neka u s p r a v a n , kao drvo, m r i j e m .

I neka pišem
kao e k s e r o m robijaš po zidu ćelije.

Neka zaludnija od zaludnije,

z a p i s a ć i m s t o l o m , n i ž u s e n o ć i , ali d a n i
svijet n e k a m i b u d e , p o k a š t o , k a o o r m a n i
iz kojih čisto rublje zamiriše.
Sve b u d n i j e m .

N e k a se i ne p o p n e m na S i n a j ,
no p o n e k a d neka n a đ e m , pri bljesku
svica, otisak noge u pijesku
pustinje k o j o m , k o z n a k a d , p r o đ e Istina.

I n e k a v o l i m život, ma i g n j e v n o ,
bar f r t a l j sata d n e v n o .

N e k a se još sjećam onih p o n o ć i kad vaseljene

n e m a , a u c i j e l o s t i tu j e :
k a d sva u m u k n e , p o č e v o d m e n e ,
da s a m u sebe, u h u k u L i m a , č u j e .

I n e k a sve z e m n o , što s v a č i m v a r a ,
i od njega duša v j e č n o zebe,
bar d o k m u s l u š a m v a l e , k a o u š a r a j ,
ulazi u mene. I u sebe.

I n e k a z a b i l j e ž i m g d j e k a d o n a j s a n što se s n i j e
d o k snijeg papljanski vije:
v r u ć hljebac l o m i m , n a m j e s e č i n i ,

8 8
kraj S t a m e n i n a vrela,
i čujem čuda
od zorinog zaruda,
sa o n u s t r a n u p o j a , i t u đ e g a i m o g a .
I n e k a mi se č i n i :
p o s l i j e s m r t i d u š a , bar g d j e k a d , b i ć e s t r i j e l a
odapeta u Boga.
Bar g d j e k a d b i ć u b u d a n
u talasima
Lima.

I neka, u m o m b u ć u , život g o l i
s a m sebe n i k a d ne prestane da voli.
Ne prestane da nagli.

Ni kad se grči, nalik c r v u

u k l j u n u p t i č j e m , ni kad znade
da svak je na s v i j e t u - vrabac koji ukrade,
s pločnika, bačenu mrvu
i nestane u m a g l i .
STAVI NA SPISAK

1.
Stavi n a s p i s a k
kao k a c i g a rebraste papljanske b u n d e v e
travu n i k l u iz rova
i zelenu ko kosa B o d l e r o v a
i m e d i m e j d deve i d j e v e
r e t o r t e i t o r t e - te s v a d b e n e k r e m l j e
d i v o v e i z s n a što m a m u t s k o m k o š ć u i g r a j u k l i s a
krike indijanskog orla koji p r o d i r u u podzemlje
prisojne i opasne pridjeve
dlanove m i l o s r d n i h sestara, m e k a n e kao vata
dnevno i drevno
Frojdove fjordove
vizantijski otrov
što n a t v o m e p a c i r u š i r i o t v o r
od p r a š i n e stijeg
što n a d g o s p o d n j o m v o j s k o m s e v i j e
oca koji je svagda bio duši van dohvata
ono što se može vidjeti tek jednoć
stavi i h n a s p i s a k p r i j e
n e g o što d o đ e n o ć

2.

Stavi na spisak f e n i č k e lađe

sa zlatnim kotvama rakove koji se kreću sporo
kao strojevi c v i j e t a k p r e š a n i
u krivičnome zakoniku nađen
suncokrete t u š e v i m a sa plaže nalik
orla nad gorom
koji Josifu liči na srasle o b r v e

90
stavi n a s p i s a k sve svoje l j u b a v i p r v e
n j i n u t i š i n u što u srž s v i j e t a v o d i
tišinu gdje su p o m i j e š a n i
pali borci i anđeli pali
s v a k i teret
pod kojim se svijamo ko voćka kad prerod
c v i j e t što b r z o s v e n e , a l v j e č i t m u j e k a d
o s m i j e h k o j i m nas ubije i oživi I z i d a
viline konjice nalik na helikoptere
što se o g l e d a j u u k a p l j i z n o j a
o n u t i š i n u što g r a d
i s naličja i lica
čas ruši a čas v a v i l o n s k i zida
srce čas p r a z n e ć a čas p u n e ć
tisućom tmica
stavi d a j e d u š a o v c a k o j a
prolazi kroz svjetsko trnje
mnogo gušće danju
ostavljajući na njemu pramenje vune
sve c r n j e o d c r n j e g
stavi n a s p i s a k d o k j o š s i u v o z n o m s t a n j u .

3.

Stavi na spisak zanos,

što b a c a n a sve r u m e n z a l a s k a ili z o r e
mjesečne noći iz djetinjstva
kad je vječnost posjećivala planetu
i o g l e d a l a se u o k u
sitnom i k r u p n o m zvjeru
veselo pljeskanje vesala
mladež u svojim tijelima
ko u m a t u r s k i m o d i j e l i m a
p r e t k e što s u ž i v j e l i n a v i s o k u
đ e v j e t r u š i n e svu g o d i n u d e r u
blenuli u zvezdana nebesa
k a o mi u t e l e v i z o r e
Zogovićevo raskršće sa Isukrstom
koji je sad h a r m o n i k a š a sad saobraćajac
svoje n i š t a z a k o j e d r ž i š s e č v r s t o
tele k o j e č e š e z a d n j i c u o k r s t a č u n a g r o b u
B o r o m i n i j e v o zadnje zdanje
s l i j e p c a što v r š c i m a j a g o d i c a p i p a
Davida Mikelanđelova
B o d l e r o v o s u n c e što s e p r o m e t n u u g r u d u l e d a
kovane glasove š t u r a k a dva i g u m a n a
sa licem iguana
t r e n u t k e k a d nas G o s p o d o z g o g l e d a
kao kolekcionar m a r k i c e pod l u p o m
s t r a m p u t i c e koje p r o m e t n u se zatren
u p u t e što v o d e na S i o n e
v a r n i c e ivanjske vatre
stavi n a s p i s a k N j e g o v a d n e v n a s k i t a n j a
i Njena noćna siktanja
p o k o j i čas b e z v r e m l j a
k a d u k u ć a m a upale svjetla ljudi
k a d k u ć e svjetla u p a l e u l j u d i m a
sve što p r e d s m r t iz s n a b u d i
proljetni huk V u k a n o v i ć a vrela
koje je djetetu z b o r i l o :
svud uokolo su vasione
stavi na s p i s a k i l e p u h m a s l a č k o v i v e p r o v o r i l o
i svaku bubicu odavde do B u d i m a
sve je to z e m l j a
koju si l j u b i o pre njenoga počela

92
 4.
Stavi na spisak v o d u koja
s L j u b i č i n a se v r e l a n o s i l a za gosta
koja te č i s t i l a i k a d je g l e d a š
stavi i s k o p a n i h s e d a m T r o j a
iza k o j i h j e d n a I l i j a d a o s t a
Djevojke brežuljkaste kao hrvatsko
Zagorje sa slika
Generalićevih
odoru za Teodoru
i r a s t k o v s k o salo
ko dokaz da se istinski bitisalo
kukurikanje požara
koncerte na kojim slušaocima
z a k l o p l j e n e su oči i izbačena lica
ko da ih m e ć u p o d tuš nevidljivi
pčelin
pelin
raj p e r u n s k i i p e r u a n s k i
š u m e g d j e u s n u d u š a ide n e k a d
da s v u k o v i m a vije
o g l e d a l o iz kojeg g l e d a te lice č o v j e k a
k o j i nije z n a o d a j e m o g a o b i t i s r e t a n
i m o r e , jeke čije
sile te da p i t a š : p l a č e li
d u š a (kao tek r o đ e n a beba)
zato što j o j od s v i j e t a
p r e m a l o bješe d a n o
ili što j e r o đ e n a p r e r a n o ?
zapisi d a i s p o d o v o g n e b a
tebe o d a v n o n i j e

9 3
Stavi na s p i s a k naslon j e d n e k l u p e
u L u k s e m b u r š k o j bašti
što m o ž e b i t i z a t v o j i m l e đ i m a p l a č e
bešćutni plač smole
nove p o č a s t i
stare p o š a s t i
d i v l j e k r u š k e što d j e č j a u s t a k u p e
i sa g r o ž đ i c a m a k o l a č e
nalik na pjesme sa citatima
p r a š i n u ( d i g n u t a b i j e g o m ili j u r i š e m ? )
D r a v u k o j a j e p r o n o s i l a l e d e n e sante
j e d n a j e i m a l a o b l i k Orfejeve lire
grozote opsade Sarajeva koje će da se pamte
i p o d z e m l j o m stavi n a s p i s a k i k o n i č i c e
pred kojim svjetina pada ničice
sve o n o u t e b i što raste iz t m i n e al i z n a d t m i n e
zvjezdana kola rastopljena u L j u b o v i d i
što s a m o j sebi š u m i d u b o k o s i đ i
do šljema n j e m a č k o g a u koji tvoja je m a j k a
kokoši nalijegala m i r i s k o j i m te iz davnine
m a m i vruća žemlja
ne zaboravi ni ime konja lažnog
c a r a Š ć e p a n a i iz d j e t i n j s t v a s k r u ž a n e zmije
što su ti l i č i l e na s p i r a l e u r a
sve je v a ž n o
sve je to z e m l j a
sve stavi na s p i s a k
p r i j e n o što d o đ e o n a k o j o j n i j e
ni ordinata znata ni apscisa.

94
 6.

Stavi n a s p i s a k d u š u u j a k a s a m o u b o j i c e
što se p r o m e t n u u o b r n u t o g a
leptira koga
m a g n e t n o m snagom privlačile su tmice
d r v o koje je p r e m a l o d r v o a previše š u m a
ribu s k o j o m htjede da budeš b e š u m a n
da sa n j o m da šutiš
e h o što p o s t o j i d a n a s n e š t o i m a
opomenuti
n a z i d o v e o k o n a s stavi d a s m o n a l i k
špricevima
za jednokratnu upotrebu
da se ljudi ko razgovori
telefonski zaborave za trenut
stavi na s p i s a k sate
kad za tvoju dušu nekrštenu
K r s t i t e l j J o v a n s I b l i s o m s e bije
otrove koji s u , kad p r o đ u kroza te
u m j e s e č i n u se p r e t v o r i t i z n a l i
Stavi d a p o m a ž e m o s v o j o m v j e r o m što p r i j e
da i š č e z n e to u šta v j e r u j e m o
Stavi na s p i s a k i A z o r e i B a l i
i grlato i n i j e m o
i rijetko i m n o g o
svi su pjesnici kad kažu zbogom
 7.
U času n e s a n o m
u nedođiju predačaku
dok odnosi m o d r i te šilok
stavi n a s p i s a k B o g a
k o g s r e s t i v a z d a bješe t i m i l o
poput d a v n o g d r u g a školskoga
koji te prebijao ko m a č k u
stavi n a s p i s a k ovo
niti stesano niti s k l e s a n o
što svijet n i k a d i nije b i l o
jer u n j e m , o d a v d e do K o l e i K a n i n a
n i k a d ništa ne plače za s m i s l o m , ni od besmisla
m o ž d a j e u v o d u svijet m o ž d a j e p r e d g o v o r
za n e k o l i k o svjetova n e n a p i s a n i h
u s v a k o m s l u č a j u jeste šilo
čizmara Satanina
stavi n a s p i s a k svijet b u d n i k a d a i s a n i
svijet k o U l K a j s o v a t i k v a g o r a k
u k o j e m ni š u t n j a n i t i g o v o r
ništa ne znači i n i k u d neće da d o b a c i
j e r i ne m o r a
zakajiti ga na spisak i ćao đ a c i

96
PA ŠTA

1.

P a šta a k o u t o m s v i j e t u ( k o j i , a k o i n i j e z a o ,
Z a i s t a n e m i r i š e , o s i m p r e d zlo v e l i k o , n a r d o m ) -
Ž i v o t j e , ili o n o što u s p j e o d n j e g a otet,
Ostao rijeka koju si jedino po h u k u znao?
Još s a s m e t l j i š t a k o m a d i s r č e ,
Poput anđela, zasljepljuju te b l j e s k o m .
Jošter n a s t a r i m z i d o v i m a s e v l a g a ,
Svojim mrljama, takmiči s L e o n a r d o m .
Jošter, i s p r e d d ž a m i j e , j a p a n s k a t r e š n j a - što n a g a
Najviše bude kad bukne u oblak krasote
Što iz J a h v i n e d u š e n i č e -
N u d i se da je o č i m a djetinjim srčeš,
Č a k zove, n a k i n e s k o m ,
Pred njom da padneš ničke.
Još ti se ž i v j e t i r a č i
K a d jesen b o j a m a , ko tekstil sa m u l a t k i n j a , v i č e .
Jošter d u š a , m a d a v e ć č u j e h u k u Lete,
U m i j e biti s t r p l j i v i j a o d ž e l j e z n i č k e
Čekaonice u Ustiprači
I l i p a u k a što u S a h a r i m r e ž u p l e t e .

Iako znade da se Istina n i k a d ne nađe v r u ć a

N e g o kad rok važenja joj istekne
K a o p a r e stare J u g o s l a v i j e
Što b i , u m o m d j e t i n j s t v u , p o k u l j a l e
Iz raziđivanih k u ć a .

97
 2.
P a šta a k o s v i j e t z n a b i t i s t u d e n
Kao kad čelo p r e m i n u l o g a ljubiš?
Šta a k o č e s t o s i b i o p e d e p s a n s v i m e
Što v i d e o č i ? Ili k a o t r n j i n a k u p i t i u s n u ?
Šta a k o p r e v i š e išlo j e s n a g e
Na robovanje svome gađenju č e d n o m .
Jer a k o se, n a p o k o n , i z g u b i
I onaj t a l a s , iz ko z n a k o j e g e o n a ,
I njegovo ime,
Što j e sve n o s i o p u t l j u b i č a s t e d r a g e
Vidljive j e d i n o s Eleona,
I s v o j i m n j i h a n j e m v e z a o sve u j e d n o -
Bar h u k m u p o n e k a d č u j e š . Bar u s n u .

Još d u š a , p r e m d a o d N e v i đ e n š e z e b e ,
Umije plivati - ne o n a , v e ć n j e n a sjeta -
U z v o d n o o d b e s m i s l a . I s j e ć a t i se, d o k k o r a č a
po rosi,
K a k o bi Z e m l j a s nova
M o g l a d a b u d e m l a d a . Jošter u m i j e š , k a o u s e b e ,
Z a s l u š a t i s e u m o r e , što m r m o r i
Č a r o b n o , o n e o d v a š n j e m , u n i g d j e dok ti o d n o s i
Kraljevstva oteta,
M o r e što z b o r i bez t a č a k a z a r e z a
V e l i k i h i m a l i h slova.

Jošter u m i j e š b r o j i t i v o l n e . Što o g r o b o č i n
U Z e k i ć a r i j e c i b i j u . Jošter m o ž e š g l e d a t i u o č i
K u n i ć a bijelog iz k o j i h štiješ
Sva n e v i n o s t s v i j e t a . I p o n e k a z o r a ,
Ko p r s l u k Gotjeov r u ž i č a s t a , još sviće
Da iz s a m o ć e t r g n e u p a r k u b i s t e
Jošter i m a t i m o r a

98
M o s t o v a što p r o v a l i j e
I bezbroj eona, o n i h otprije raja,
P r e s k a č u č i l o , kao jelen Ilićev.
A s m r t i život - d v a su k r i l a iste
Ševe iz o n k r a j a .

3.

P a šta a k o se, u s m r t , k o t r l j a m k a o k o l i c a
Niz Ejzenštajnove stepenice -
Sad mi je bliže no ikad
D i j e t e što j e u m j e l o d a g l e d a
U b o ž j i svijet k o M e r l i n M o n r o s e b e u o g l e d a l u .
K o m e je u i m e n u Visla
Bljeskala svila.

K o m e drveće ukrašeno injem

Bijaše srebrno ko ime Sigliget.
K o j e j e s l u š a l o zuj m u v l j i n a s t a k l u
Ko dio svemirske čamotinje
Al p u n e t a j n i . A u p r s i m a
K a d nađe ptičje gnijezdo
Bješe mu kao na p r e p u n o m e stadionu
Kad padne zgoditak.

99
 4.
Sve se z a b o r a v l j a . I d o b r o i loše.
Četiri nahije i sedam dahija.
S e k u n d i sreće i tjedni očaja.
I sve s p o k o j n i j e s l u š a m
Jata d u š a
M o j i h m r t v i h koje se, iz t m i c a
O n o s v j e t s k i h , čiji suhi vali
V e ć plave mi ležaj,
Jadaju poput b a r s k i h ptica.
A smrt će, kao K r l e ž a ,
R e ć i : Bok, mali.
Sem došel.

I j a m a č n o ć u , kad me predstave Jahvi,

Zatečen da k l i k n e m : "Ah, vi?"
A on ć e , d u š e v a n ko G o g o l j e v s p a h i j a :
"Ah, i j a !
Je li po v o l j i šolja č a j a ? "

100
 SADRŽA]

BEZ R E Z U L T A T A 5
PRIJE S M R T I 9
DOK NE UMRU Z V I J E Z D E 10
SA ISTIM O S M I J E H O M 12
OSIM VODE LIMA 14
KO KRALJ M I D A 17
U TRAVI 19
OD PLAVETNILA 20
V U Č A R N O DOBA TU DA P R E Z I M E 23
SAN KRAJ LJUBOVIĐE 24
I M E MAINA GORA 26
JA IZ Č I J I H SE O Č I J U Č I T A 29
KATREN ZA ABDULAHA SIDRANA 35

DOK PRELAZIM U MUMIJU 36

Z N A M IZ ZJENA 37
SVUD PUKOTINE 38

U PIZI 40
JEDINO MOJE DIJETE 41
MOJ SA Ž I V O T O M UGOVOR I S T I Č E 42
T A K V I N I K A D NISU UMJELI DA Ž I V E 44

PUSTOŠ KO POTOK Ž U B O R I L A 45

JAUK 46
FIRENCA 47
NIŠTA NIJESAM NE Z N A M NE M O G U 49
NA PUTU ZA M A K E D O N I J U 5°

POSLIJE SNA 51

SONET 55

101
U SNU K A Ž E MI J E D A N 56

BJELASIČKI VJETAR 57

IVER 58
IZVAN D A T U M A 60
U TIM DREVNIM VESIMA 6l
ODAVNO OD MOJIH ŽELJA 62

I M A JOŠ T R E N U T A K A 63

NITKO I SVAK 64
M R I J E T I NA MORU 66
MJESEČINA, LANE 67

U N I G D J E IZ N I K U D 68

T E M P I PASSATI 69
POLUSJEĆAM SE, EVO, SVEGA 7°

GLOSE 71
I GUDALO I STRUNE 74
POSLIJE SMRTI PRIJATELJA 76
S M A N J U J U MU SE LJUDI 78

SAN 79
DA S A M P S E T O 8l
U NJEMU NEMA OSIM SVIJETA NIČEG 82
I U T R E N U T K U KAD PRED BOGA 84

BEZ B L A G O V I J E S T I 85

TOPOT SANJANI 86
DA ZEMLJA OPET CIJELA 87

SVAK NA S V I J E T U 88

S T A V I NA S P I S A K 9°
PA Š T A 97

102