Piši kako želiš, čik pročitaj kako je napisano

„Dođu tako ponekad vremena, kad pametan zaćuti,

budala progovori, a fukara se obogati.” Citat koji ste mogli
toliko puta pročitati na društvenim mrežama, a nije jedini.
Možda, od naših pisaca, Ivo Andrić i Meša Selimović jesu
najpopularnijji i izgleda da su upravo njihove riječi te u
kojima se mnogi pronalaze. Ali, ko su ljudi koji ih citiraju?
E, to su ljudi svih profesija i raznih intresovanja, pa Iva
citiraju i intelektualci, ali i nepismeni. Tako se rečenice
najvećih pisaca nađu bez navodnika na nečijem postu, pa
nerijetko uslijedi komentar: „Kako si ovo dobro rekao,
svaka ti čast. Istina je sve ovo bgm.” Istina je da ovakve
komentare čitamo svakog dana. Desi li vam se nekad da
morate tekst pročitati i do tri puta kako biste razumjeli šta
je taj neko želio reći? Mislim da vam se to sigurno više
puta desilo, pa čak i da odustanete nakon prve rečenice
napisane potpuno nepravilno. A šta je na društvenim
mrežama toliko popularno kad je pravopis u pitanju?
Skraćenice, naravno. Da probamo prvo da ih opravdamo.
Onaj ko ih koristi reći će vam da su mu takve
kvaziskraćenice prešle u naviku i da sad sam piše: bgm,
nzm, nmg i njima slične, dok će neko dati još bolji odgovor
i reći vam da čovjek sve manje ima slobodnog vremena i
samim tim ovakav način pisanja pojedinih riječi dobro je
došao upravo iz tog razloga. Dobro, a sad loše strane
ovakvog načina pianja. Prvo šta mi na um pada su riječi
moje profesorice. I ne, neću vam reći da ona ima odličnu
kritiku ovakvog načina izražavanja. Ona ističe da, kao
budući profesori jezika i književnosti, moramo ići u korak s
vremenom i djeci dozvoliti da koriste telefone, tablet-
-računare i ostalu tehnologiju. Da, ali kako ih djeca
koriste? Prvo i osnovno, ona će naučiti da pišu
skraćenicama i da pritom koriste riječi kojima ne znaju
pravo značenje. Za njih više ne postoji ne znam, već nzm i
tome slično. Dakle, kao profesori, dobijamo još izazov više
i to je da djeci predočimo kakve sve pogreške mogu naći
na internetu, ali ih posavjetovati kako na pravi način
mogu iskoristiti internet i naprednu tehnologiju.
 Istina je da se svakodnevno susrećemo sa nepravilno
napisanim riječima, ali neko na to više obraća pažnju,
neko manje. Loše je to što se gubi i osjećaj za jezik i što
zaboravljamo pravila, pa nas sve to dovede do toga da na
sopstvenoj koži osjetimo šum koji nastaje u komunikaciji s
drugim ljudima. Često se poruke pogrešno protumače
upravo zbog ovakvog načina pisanja i izražavanja. A sve
je to do rupa u glavi.
Kada se umorite od čitanja ovakvih poruka,
komentara i tekstova na raznorazne teme i odlučite
iskoristiti slobodno vrijeme za opuštanje i šetnju, dan vam
postaje ljepši i osmijeh vam se vraća na lice. Možda se
umorite i ogladnite, pa odlučite poći po hamburger. I tako,
dok čekate da se hamburger ispeče i prodavačica donese
kusur, pogled vam ide u lošem smjeru i vi, ni krivi ni
dužni, čitate: NARUČITE DA NE BI STE ČEKALI. I tako
vam hamburger bude još slađi. Ako pak poželite burek,
onda nemojte čitati šta piše pored naziva poslastičarnice i
BUREKDžINICE. Nemojte očajavati, dobro je to što bar
neko uočave takve greške. Samo, sve je manje takvih
ljudi. Dobro bi bilo kada bi pismenost ušla u modu. No,
ako nekome u komentaru ostavite kritiku na njegovu
nepismenost, obavezno se mora naći treća osoba koja će
vam na to odgovoriti nešto poput ovoga: „Ajde se sad ti
napravi pismena, bitna je poenta, a ne to što je pogrešno
napisano.” Da, ali se nekad ne može doći ni do poente
upravo zbog nepravilnosti u tekstu.

Kako to obično u životu biva, nije sve onako kako smo

zamislili. Nekad poželimo da ništa ne vidimo i ne čujemo
kad već tako mora biti. Pored svih nedaća koje život nosi,
ovakva nemarnost i nepismenost čine se nevažnim, a
stvarno znaju ići na živce. Zapitate se kuda plovi ovaj
brod. Sigurno je da nećete uvijek reagovati kada uočite
neku nepravilnost, ali barem one najbliže uvijek ispravite i
dozvolite tu slobodu i njima, pa neka i oni isprave vas
kada pogriješite, jer na greškama se najbolje uči. A jezik
jeste važan dio kulture jednog naroda i sredstvo
komunikacije među ljudima.
„Jezik čini sastavni dio kulture i kao takav je proizvod
društva.
Ali baš ta činjenica
da je jezik sastavni dio kulture govori istovremeno i o
drugoj njegovoj veoma važnoj
strani odnosno da on i nije samo proizvod društva
nego istovremno i dobrim delom njegov kreator,
budući da se društvo počev
od izvesnog stupnja može uspješno razvijati tek
usvajanjem jezika i njegovim korišćenjem u nizu
svojih aktivnosti.”

Čovjek se uči dok je živ. Isto je i sa jezikom, bilo

maternjim ili nekim drugim. Iznova i iznova moramo
usavršavati jezik. Vještine koje stičemo, stičemo
iskustvom, a ne samo pukim bubanjem. Jezik je poput
živog organizma i kao takav, on se razvija i mijenja.
Mnoga pravila postaju nevažeća, a usvajamo neka nova.
Bitnu ulogu igra i osjećaj, jer nekad postoje brojne
nedoumice i mimoilaženja kod autora gramatika. Bitno je
istaći i to da biti pismen uopšte nije teško i evo nekih
savijeta koji će vam pomoći pri tome da postanete
pismeni:
 Slobodno vrijeme iskoristite za čitanje;
 Pokušajte da dođete do dobrih gramatika i
pravopisnih priručnika;
 Nemojte biti nemarni kada je jezik u pitanju;
 Prihvatite ako vas prijatelj (poznanik) ispravi;
 Pišite. Kratke priče, pjesme, dnevnik i slično.
Podijelite ih sa drugima;
 Budite slobodni da pitate.
 Nije grijeh pogriješiti, ali je grijeh ostati slijep za
svaku grešku i ne ispraviti je. Svakodnevno se
sudaramo sa raznim nepravilnostima prilikom govora
i pisanja, ali ako ne želimo biti postiđeni i možda
omalovažavani, onda nam ne preostaje ništa do da
uvijek imamo na umu težnju ka savršenstvu. Ako do
savršenstva ne možemo u svim životnim poljima, a
ono bar možemo savršeno biti pismeni. Zar ne?
Linkovi:
 www.facebook.com
 www.scribd.com (Jezik – Kultura – Društvo)