Srednja ekonomska škola

Livno

Šk.godina: 2013./2014.

ZAVRŠNI RAD

Vrste, opća građa i povezivanje računala

Učenik: Josip Jozić, 4B. Program-zanimanje: Ekonomist

Mentor: Mate Matić, prof. Predmet: Informatika

Livno, svibanj 2014.

SADRŽAJ

1. UVOD.....................................................................................................................................3
2. VRSTE RAČUNALA.............................................................................................................4
2.1 Stolna računala.........................................................................................................4
2.2 Prijenosna računala.................................................................................................4
2.3 Ručna računala (engl. PDA)....................................................................................7
2.4 Mobilni telefoni s ugrađenim računalom.................................................................8
3. OPČA GRAĐA RAČUNALA.................................................................................................8
3.1 Središnja jedinica za obradu (engl. CPU) 9
3.2 Memorija.................................................................................................................12
3.3. Tvrdi disk (engl. Hard disc)...................................................................................13
3.4. USB stick, PC Card, Flash kartice.........................................................................15
3.5. CD/DVD - Optički disk.........................................................................................16
4. ULAZNI UREĐAJI.............................................................................................................17
4.1. Tipkovnica..............................................................................................................18
4.2. Miš..........................................................................................................................18
4.3. Skener.....................................................................................................................19
4.4. Webcam..................................................................................................................19
5. IZLAZNI UREĐAJI............................................................................................................20
5.1.Monitor....................................................................................................................20
5.2. Pisač.......................................................................................................................21
5.3. Zvučna kartica........................................................................................................22
6. POVEZIVANJE RAČUNALA............................................................................................22
6.1 Mreža računala...................................................................................................................22
6.2. Modem...................................................................................................................24
6.3. Mrežno sklopovlje:.................................................................................................24
6.3.1. Mrežna kartica.........................................................................................25
6.3.2. Sabirni uređaj (HUB)..............................................................................25
6.3.3. Switch......................................................................................................26
6.3.4. Usmjernik (router)...................................................................................26
7. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................27
Literatura..................................................................................................................................28
Popis slika................................................................................................................................29

2
1. UVOD

Računalo je stroj koji može prema zadanim uputama (programu) prihvatiti i

zapamtiti podatke, s njima izvesti niz operacija, te rezultate neposredno prikazati ili
pohraniti za buduću uporabu.

Osnovne funkcije računala su ulaz, pohrana, obrada i izlaz.

Računalo kao uređaj ima nekoliko važnih obilježja:

 Elektronički je uređaj
 Digitalan
 Programibilan
 Automatski
 Interaktivan je s korisnikom

Kada govorimo o razvoju obrade podataka možemo reći kako prema načinu obrade
podataka tijekom povijesti, razlikujemo nekoliko razdoblja:

 Ručna obrada podataka

 Mehanička obrada podataka
 Elektromehanička obrada podataka
 Elektronička obrada podataka

Osnovni dijelovi računalnog sustava jesu:

 Hardver: odnosi se na opremu koja predstavlja fizičku realizaciju bilo kojeg

sustava koji obavlja određene funkcije.
 Softver: odnosi se na sveukupnost instrukcija, programa i procedura
koji generira, aktivira i koristi raznorazne načine da bi omogućio
hardveru da realizira željene poslove.

Treba odmah napomenuti da je organizacija softvera znatno složenija od organizacije

hardvera.

3
2. VRSTE RAČUNALA
Osobna računala mogu se svrstati u skupine prema različitim svojstvima:
Računalnoj snazi, cijeni, primjeni, temeljnoj građi, prenosivosti…
S gledišta prosječnog kupca najzanimljivija je podjela koja na neki način objedinjuje
namjenu, cijenu i veličinu.
Shodno tome opisat ćemo ovdje četiri skupine računala:

 Stolna računala
 Prijenosna računala
 Ručna računala
 Mobilni telefoni s ugrađenim računalom

2.1 Stolna računala

Stolna računala (PC) predviđena su za smještaj na

jednom mjestu i nije predviđeno njihovo često
prenošenje.

Dimenzije stolnih računala trebaju biti takve da se

bez poteškoća mogu smjestiti na ili uz radni stol,
uključujući i sve priključne uređaje.
Slika 1. Desktop (stolno) računalo

Izvor energije stolnog računala je gradska mreža.

Ugrađene komponente stolnih računala uvelike ovise o proizvođaču, modelu, cijeni i
izboru kupca. Stolna računala građena su tako da je mnoge komponente moguće
naknadno ugraditi ili zamijeniti.

2.2 Prijenosna računala

Prijenosna računala su građena tako da ih je relativno lako prenositi i rabiti na

različitim mjestima, uključujući i mjesta gdje nema priključka gradske električne
mreže niti telefonskog priključka. Prijenosna računala moraju imati većinu značajki
stolnih računala. Male dimenzije i što manja težina su važne značajke prijenosnih
računala.

Tri su skupine prijenosnih računala:

 Laptop
 Netbook ili Subnotebook

4
  Tablet računalo

Laptop je najstariji uređaj u skupini prijenosnih računala. Uglavnom netbook ili

tablet PC uređaji uspoređuju se upravo njime. Laptop obično koristi Mac, Windows
Vista i 7 operativni sustav. Manji broj modela vrti neku Linux inačicu. Veličina
zaslona počinje minimalnom dijagonalom od 14“. Laptop posjeduje visoku razinu
mobilnosti i operativnosti. Moglo bi se stoga zaista reći kako u potpunosti zamjenjuje
stolno računalo. Osobe koje žive u manjem stanu ili ne žele dijeliti računalo s drugim
ukućanima, češće kupuju laptop nego PC stolno računalo. Laptop je dobio ime po
tome što ga korisnik može držati na koljenima dok sjedi u stolici, a danas sve više na
krevetu i nesmetano raditi.

Slika 2. Laptop

Netbook do neke mjere izgleda fizički kao minijaturni laptop, ali razlikuje se prema
namijeni i tehničkim specifikacijama. Netbookovi općenito se definiraju kao Windows ili
Linux-based računala s ekranima oko 10 -inča i rezolucije 1024x600 piksela. Ove
specifikacije su dovoljne za ugodno surfanje preko većine mrežnih stranica. Hardverske
karakteristike su im smanjene u cilju produžetka vijeka trajanja baterije u odnosu na laptope.
Netbook može koristiti oko 6 sati bateriju bez punjenja. Kako bi uštedjeli energiju, koriste
SDDS (Solid State Drives) diskove. Takvi diskovi imaju manji skladišni kapacitet. Također,
RAM - sistemska memorija je niža u odnosu na laptop. Netbookovi uglavnom nemaju CD
ili DVD pogon. Potrebno je koristiti neku vanjsku jedinicu. Što se tiče veličine zaslona,
trebali biste prihvatiti činjenicu da vam neće biti sjajno gledati filmove na netbooku. Nadalje,
grafička memorija, brzina i snaga procesora nije dovoljna za igranje igrica ili za neku
zahtjevniju grafičku obradu. Svi netbookovi dolaze sa ugrađenim Wi-Fi modulom tako da
nema problema za povezivanje na Internet. Netbookovi su namijenjeni ljudima u pokretu.
Težina im iznosi od 1 - 1.5 kg, dimenzijama stanu u svaku torbu ili ruksak. Ukoliko puno
putujemo i trebamo stalan pristup internetu, netbook je izvrstan izbor. Ima veći kapacitet
diskovnog prostora, pristojniju tipkovnicu u odnosu na većinu smartphonea.

Slika 3. Netbook i Laptop

5
Tablet PC je jedan od novijih koncepta osobnog prijenosnog računala. Manji je od
netbooka, ali veći od smartphonea. Ime Tablet PC dobro opisuje ovu vrstu računala,
jer koristi ekran kao pločicu za pisanje, što je jedno od starih značenje engleske riječi
tablet. Ekran zauzima gotovo cijelu površinu računala i koristi ugrađeni digitalizator
koji korelira interakcije od strane digitalne olovke ili fizičkog dodira prsta na njemu.
Tablet računala najčešće se koriste na mjestima gdje su standardna računala
nezgrapna ili nepraktična. Tablet PC možemo koristiti u pokretu ili dok stojimo, što ga
čini savršenim za ljude koji su stalno na nogama, kao što je medicinsko osoblje.
Ukoliko ste umjetnik, digitalnom olovkom možete finije i lakše podesiti bolje nego sa
mišem ili touchpadom. Isto tako, pomoću posebne olovke lako možete voditi pisane
bilješke za vrijeme sastanaka.

Slika 4. Tablet PC

Primarna prednost tablet PC je da su lakši od većine prijenosnih računala. Oni su

također manji u veličinama od laptopa/netbooka. Maksimalna veličina zaslona tablet
računala može ići do 14 –inča.
Mana im je što nemaju ugrađen optički pogon iako ga možemo spojiti izvana.
Govoreći o funkcionalnostima, tablet PC je u rangu sa ostalim prijenosnim
računalima. Pruža nam iste aplikacije i mogućnosti. Postoji mnogo proizvođača koji
proizvode tablet računala. Upravo zbog toga se mogu razlikovati u mnogim
aspektima: veličini, dizajnu, brzini obrade itd.

Mogućnost rada bez vanjskog izvora energije je bitna odlika prijenosnog računala.
Svako prijenosno računalo ima ugrađen akumulator i može raditi neko vrijeme bez
vanjskog izvora napajanja. Koliko će to biti, uvelike ovisi o proizvođaču i ugrađenom
akumulatoru. Što je akumulator većeg kapaciteta, to je duže vrijeme rada, ali i veća
težina i cijena računala. Zato se kao kompromisno rješenje najčešće bira akumulator
koji može napajati računalo u rasponu od 2 do 5 sati. Kapacitet baterija mjeri se u
mAh. Akumulator ima ograničen broj punjenja i pražnjenja, a tijekom
vremena opada mu kapacitet pa ga je potrebno zamijeniti nakon 2 do 5
godina uporabe. To jedna od velikih mana prijenosnih računala.
Ugrađene komponente su kod prijenosnog računala mnogo važnije nego kod stolnog
jer ih je kod prijenosnog računala nepraktično i skupo naknadno dodavati. Zato
mnoga prijenosna računala imaju već tvornički ugrađene komponente.

6
2.3 Ručna računala (engl. PDA)

Ručna računala su računala veličine kalkulatora. Zamjena su za papirnate bilježnice i

rokovnike u suvremenom informatičkom dobu. Osim svoje temeljne namjene vođenja
osobnih podataka i bilježaka,danas ručna računala raspolažu mnogim funkcijama
svojstvenim stolnim računalima.Za razliku od prijenosnih računala, ručna računala
nisu nikad zamjena za stolna računala, već imaju posebnu i od njih različitu namjenu.
Ručna su računala takvih dimenzija da ih korisnik može cijelo vrijeme imati uz sebe.

Slika 5. PDA

Zbog ograničenih dimenzija, pa time i memorije, u načelu su predviđena za unos i

čitanje kratkih zabilješki ili dokumenata. Ugrađeni procesor je bitno manje računalne
snage od onih ugrađenih u stolna ili prijenosna računala pa su ručna računala i bitno
sporija od njih. Male dimenzije i što manja težina bitne su kod ručnih računala. Važno
je da ih korisnik može nositi u džepu ili torbici i da su lagani.Mogućnost rada bez
vanjskog izvora energije je kod ručnih računala obvezna. Razmjena podataka sa
stolnim ili prijenosnim računalom je nužna jer je ručno samo jedno od računala
kojima se korisnik služi. Podatke koje unosi u ručno računalo u većini slučajeva želi
prenijeti u stolno računalo i obrnuto – podatke iz stolnog računala u ručno. Ta se
razmjena podataka ili sinkronizacija odvija u trenu kad korisnik spoji svoje ručno
računalo sa stolnim. Spojiti se može pomoću kabela i prikladnog podnožja u koje
se ručno računalo utakne ili bežičnom vezom. Operacijski sustav ručnih računala
mora zadovoljiti brojne posebne zahtjeve od toga da radi bez tvrdog diska pa do
ograničenja pokazivala i rada bez tipkovnice i miša. Jedan od popularnijih
operacijskih sustava za ručna računala je inačica Microsoft Windows-a prilagođena
ručnim računalima. Ugrađene komponente su kod prijenosnog računala vrlo
ograničenih mogućnosti zbog malih dimenzija i malog kapaciteta baterije. Zato ručna
računala nikad nemaju ugrađen tvrdi disk ili pogon za optičke diskove. Uređaji koji
su ugrađeni, npr. zvučnici, vrlo su skromnih mogućnosti i minijaturnih dimenzija.

7
2.4 Mobilni telefoni s ugrađenim računalom

Osnovna namjena mobilnih telefona je glasovna komunikacija na daljinu bez žičane

veze telefonskog terminala s telekomunikacijskom mrežom.Prvi mobilni telefoni su i
bili namijenjeni samo razgovoru i nisu imali nikakve druge mogućnosti. Novija
generacija mobilnih telefona zasnovana je na digitalnom prijenosu podataka, pa je
omogućila relativno jednostavno povezivanje mobilnih telefona i računala.Kako je
proizvodnja i prodaja mobilnih telefona postala velik i profitabilan posao, proizvođači
su se počeli nadmetati proizvodeći telefone za koje misle da bi mogli privući kupce
više od suparničkih. Jedna od mogućnosti poboljšanja prodaje je i ugradnja različitih
dodatnih funkcija u mobilni telefon: ugradnja različitih igara, ugradnja digitalnog
fotoaparata, reprodukcija glazbe i dr.

Slika 6. Mobilni telefon s ugrađenim Windows OS-om

3. OPĆA GRAĐA RAČUNALA

Računalo prikuplja podatke, obrađuje ih, prikazuje rezultate i sprema za

buduću uporabu.

Osnovne funkcije su:

Ulaz: Ulazni uređaji uspostavljaju komunikaciju korisnika s računalom: Unos

podataka i izdavanje naredbi računalu.

Obrada: Središnja jedinica za obradu podataka je procesor (CPU). Glavni je čip u

računalu. Smješten je u matičnoj ploči. Obrađuje instrukcije, upravlja, nadzire i izvodi
program koji se nalazi u memoriji računala.

Pohrana: U memoriji se pohranjuju podatci, naredbe i rezultati obrade.

Izlaz: Izlazni uređaji uspostavljaju komunikaciju između računala i korisnika, tako što
prikazuju informacije na zaslonu, stvaraju ispise podataka ili generiraju zvuk.

8
Pod sklopovljem računala (engl. hardware) podrazumijevaju se svi oni električni,
elektronički i mehanički dijelovi od kojih je građeno računalo i pojedini njegovi
priključci. To su, primjerice, tiskana pločica, integrirani krugovi, kutija, kabeli…
Pojednostavljeno se može reći da je sklopovski dio računala sve ono što se može
opipati.

Temeljna građa računala koja se danas najčešće susreće zove se Von Neumannova
arhitektura računala.

Ova vrsta računala dobila je naziv po briljantnom matematičaru 20. stoljeća Johnu
von Neumannu koji je prvi opisao načelno djelovanje tako oblikovanog računala.
Von Neumannova arhitektura računala sastoji se od tri glavna dijela: središnje
jedinice za obradu, memorije i ulazno-izlaznih sklopova.

Slika 7. Načelni prikaz Von Neumannove arhitekture računala

3.1 Središnja jedinica za obradu (engl. CPU)

Središnja jedinica za obradu (procesor, engl. central processing unit, processor,

CPU) prihvaća binarne podatke, rukuje njima na temelju naredbi i prerađene binarne
podatke predaje okolini. To se naziva obradom podataka. Tijekom obrade podataka
u računalu podaci putuju iz jednog dijela sustava u drugi, obavljaju se različite logičke

9
 Slika 8. CPU

i aritmetičke operacije, pohrana i dobavljanje podataka... Središnja jedinica za

obradu brine o tome da se sve te aktivnosti sinkroniziraju i koordiniraju kako bi sustav
djelovao usklađeno i bio svrhovit, pa se može reći da, osim obrade podataka, ima i
ulogu nadzora nad sustavom. Središnja jedinica za obradu uvelike određuje značajke
računala i njegovu cijenu. Kod velikih i starijih računala središnja jedinica za obradu
sastoji se od više poluvodičkih komponenata, dok se kod manjih i osobnih računala
najčešće sastoji samo od jednog poluvodičkog integriranog kruga, nazvanog
mikroprocesor.

Mikroprocesor (engl. microprocessor) je poluvodička komponenta kod koje su na

jednoj pločici poluvodiča smješteni svi važni dijelovi središnje jedinice za obradu kao
što su to npr. aritmetičko-logička jedinica, unutarnji spremnici, nadzorni sklopovi. Prvi
mikroprocesor proizvela je tvrtka Intel 1971. godine pod nazivom 4004. To je bio 4-
bitovni mikroprocoesor koji se sastojao od 2.300 tranzistora i mogao je izvršiti 60.000
naredbi u sekundi.
Osnovni materijal od kojeg se proizvode mikroprocesori je silicij. Za povezivanje
procesora s ostatkom računala rabi se skup od nekoliko pomoćnih integriranih
krugova, engl. Chipset. Svi podatci prolaze kroz njega i svi ostali dijelovi računala
komuniciraju s procesorom pomoću njega.
Jedna od važnih značajki procesora je sukladnost sa postojećim programima.
S obzirom na skup naredbi koje mogu izvršavati, procesori se dijele na:
CISC (engl. complex instruction set computer) je vrsta procesora koji može izvršavati
mnogo različitih složenih naredbi. Glavna prednost CISC procesora je sposobnost
izvršavanja složenih naredbi čime se olakšava pisanje programa za njih.
RISC (engl. reduced instruction set computer) je vrsta procesora koja u načelu može
izvršavati bitno manje različitih naredbi od CISC procesora, ali ih može izvršavati
brže. RISC procesori su mlađi od CISC procesora, a zamišljeni su u IBM-u.

10
Često se kaže da je jedna vrsta procesora računalno snažnija ili da ima veću moć od
druge vrste. Pri tome se pod računalnom snagom podrazumijeva
sposobnost obrade podataka.
Računalna snaga središnje jedinice za obradu ovisi o količini podataka koju može
obraditi u jedinici vremena, a ovisi o više čimbenika:

 Prvi od tih čimbenika je frekvencija takta.

 Drugi važan čimbenik koji određuje računalnu snagu jest količina bitova
koju procesor istodobno može obraditi.
 Treći čimbenik koji bitno utječe na računalnu snagu jest građa
procesora.

Slika 9. Prikaz razvoja mikroprocesora (broj tranzistora u odnosu na godinu proizvodnje)

11
3.2 Memorija

Memorija elektroničkog računala ima sposobnost pohrane ili čuvanja određene

količine podataka. Najveća količina podataka koju memorija može pohraniti naziva se
kapacitet memorije i najčešće se izražava u bajtovima ili većim jedinicama: KB, MB,
GB, TB itd.Memorija o kojoj je ovdje riječ zove se radna memorija. S obzirom na
postojanost podataka radnu memoriju računala možemo podijeliti u dvije skupine:
RAM i ROM.

RAM je radna memorija u koju se mogu upisivati i iz nje čitati podaci onoliko puta
koliko želimo.RAM gubi svoj sadržaj prekidom napajanja pa se naziva i nepostojana
memorija. Glavne značajke RAM-a su kapacitet i brzina rada.Poželjno

je da je RAM što većeg kapaciteta kako bi se pohranilo što više podataka. Brzina
rada RAM-a određena je brzinom kojom ova memorija pohranjuje i izdaje podatke.
Brzim RAM-ovima u suvremenim osobnim računalima smatraju se oni kojima je
vrijeme pristupa desetak nanosekundi, a sporima se smatraju RAM-ovi koji imaju
vrijeme pristupa stotinjak nanosekundi..

Slika 10. RAM memorija

ROM je memorija u koju se podatak može upisati samo jednom. Nakon upisa
podatak se može čitati onoliko puta koliko se želi, ali ne i mijenjati, brisati ili upisivati
novi podatak. Nakon upisa podatak se može čitati onoliko puta koliko se želi, ali ne i
mijenjati, brisati ili upisivati novi podatak. Zato Podatke u ROM upisuje proizvođač
računala i korisnik ih nikada ne mijenja. U ROM-u su najčešće pohranjeni podaci
potrebni operacijskom sustavu računala pa korisnik malokad izravno koristi te
podatke.

Slika 11. ROM memorija

12
Virtualna memorija je nastala kao produkt ograničenja radne memorije računala što
je navelo konstruktore računala i operacijskih sustava da u nuždi koriste relativno
velik kapacitet tvrdog diska kao dio radne memorije.Odgovarajućim programskim
postupcima postiže se to da tvrdi disk oponaša dio radne memorije te se tako
procesoru čini da mu je na raspolaganju mnogo veća radna memorija no što to ona
doista jest. Takva se memorija zove prividna ili virtualna memorija. Glavna prednost
prividne memorije jest prividno raspolaganje mnogo većom radnom memorijom,
nego što je stvarno ugrađena u računalo. Glavni nedostatak prividne memorije jest
višestruka sporost u odnosu na radnu memoriju.

Brza priručna memorija (engl. Chache) je nastao kao produkt praktičnih razmišljanja
inžinjera jer se primjetilo kako između memorije i procesora postoji nerazmjer u
brzini. Cache ubrzava razmjenu podataka između procesora i radne memorije, a
sastoji se od vrlo brze memorije višestruko manjeg kapaciteta od radne memorije i
složenog upravljačkog sklopa. Brza priručna memorija brza je memorija relativno
malog kapaciteta koja pohranjuje dio sadržaja radne memorije te tako ubrzava
razmjenu podataka između procesora i radne memorije. Zadaća upravljačkog sklopa
brze priručne memorije jest odrediti koje će podatke u budućnosti procesor trebati te
upravo tu skupinu podataka dobaviti iz radne memorijeGrađa i uporaba brze priručne
memorije zavisi o njezinoj namjeni i proizvođaču. Načelno se može reći da brza
priručna memorija ubrzava rad računala..Brza priručna memorija smještena na istu
pločicu poluvodiča s mikroprocesorom naziva se primarna brza priručna memorija ili
L1. Zasebna brza priručna memorija koja se nalazi izvan procesora naziva se
sekundarna brza priručna memorija ili L2.

Brza priručna memorija diska (engl. Disc cache):

Ima zadaću ubrzati razmjenu podataka između relativno sporoga tvrdog diska i
znatno brže radne memorije računala. Disk cache smješten je unutar mehanizma
tvrdog diska, izvan mehanizma tvrdog diska ili oboje.

3.3. Tvrdi disk (engl. Hard disc)

Hard disk je elektromehanički uređaj koji podatke zapisuje na magnetne ploče. Stvar
je općenito opisano relativno jednostavna, elektronički dio kontrolira čitanje i pisanje
podataka, dok motor okreće ploče, naravno sve je to napravljeno jako
precizno. Magnetna ploča je skoro najbitniji dio, i taj dio se okreće dok se kazaljka
kreće po ploči koja je izuzetno precizna i lagana, a uz to i brza. Velika brzina vrtnje
diska omogućava brže čitanje podataka, ali više zagrijava pogonski mehanizam .
Neravnine diska ili prljavština na njegovoj površini mogu oštetiti disk i glavu pa se
zato površina diska izglađuje (polira) do visokog stupnja. Tvrdi je disk smješten u
tijesno (hermetično) kućište, zbog zahtjeva za visokom čistoćom. Na kućištu postoji
mali otvor s filterom koji omogućuje cirkulaciju zraka između okoline i unutrašnjosti
diska, ali sprečava ulaz nečistoća .

13
 Slika 12. Tvrdi disk (Hard disk)

Kvaliteta tvrdog diska ocjenjuje se na temelju više značajki.

 Kapacitet diska najveća je količina podataka koja se može pohraniti na

disk.
 Vrijeme čekanja na sektor prosječno je vrijeme potrebno da pred glavu
koja se već nalazi na dobrom tragu dođe željeni sektor.
 Vrijeme traženja jest vrijeme potrebno glavi da se postavi na traženi
trag.
 Vrijeme pristupa jest vrijeme potrebno pogonskom mehanizmu da
pronađe bilo koji podatak na disku. To vrijeme ovisi o vremenu traženja,
vremenu čekanja na sektor i o tome gdje se traženi podatak nalazi u
odnosu prema glavi.
 Brzina razmjene podataka najveća je brzina kojom je moguće
izmjenjivati podatke između tvrdog diska i računala. Mjeri se u MB u
sekundi.
 Priručna memorija je memorija smještena u pogonski mehanizam diska
koja može ubrzati razmjenu podataka

14
3.4. USB stick, PC Card, Flash kartice

USB stick-ovi služe kao praktičan medij za prijenos podataka s jednog računala na
drugo. Na kućištu se nalazi USB priključak kojim se može izravno priključiti na
računalo. MS Windows XP operacijski sustav "vidi" tako priključeni memorijski ključić
kao dodatni tvrdi disk i njime se može rukovati jednako kao i tvrdim diskom računala.

Slika 13. USB ključ (USB stick)

PC card predstavlja kartice koje su normiranih dimenzija kućišta i priključnica i mogu

se priključiti na svako računalo s PCMCIA priključkom.Rabe se i kao Flash kartice.
Mala potrošnja energije, male dimenzije i odsustvo pokretnih dijelova čine ju
idealnom za pohranu slika. Veličine su otprilike poput kreditne kartice, a debljina im
ovisi o građi. PC Card kartice mogu umjesto memorije sadržavati i različite druge
uređaje, npr.: modem, mrežno sučelje, tvrdi disk itd. U PC Card kartice može biti
ugrađena DRAM memorija ili flash memorija.

Slika 14. PC Card

15
Flash kartice najviše primjenjujemo u digitalnim fotoaparatima. Mala potrošnja
energije, male dimenzije i odsustvo pokretnih dijelova čine je upravo idealnom za
pohranu slika. Osim u fotoaparatima ponekad se ova vrsta memorija rabi i u drugim
uređajima: video kamerama, ručnim računalima, MP3 prijenosnim uređajima,
pisačima i dr. Kako na računalu ne postoji priključnica na koju bi se mogla priključiti
bilo koja od navedenih flash kartica, potrebno je nabaviti čitač kartica. To je mali
uređaj koji se pomoću USB priključnice priključuje na računalo, a na sebi ima utore u
koje se mogu priključiti flash kartice.

Slika 15. Flash kartice

3.5. CD/DVD - Optički disk

Optički disk je sredstvo za pohranu podataka, pri čemu se koristi neki optički zapis.
Optički diskovi se po svojem obliku i građi razlikuju prema vrsti korištenog optičkog
zapisa.

Prvi rašireni optički diskovi bili su laserski diskovi, koji zapravo nisu nikad dosegli
masovnost. U srži su koristili analogni zapis za pohranu slike, dok je zvuk mogao biti i
u digitalnom obliku. Laserski disk je u sredini imao tanak sloj aluminija prekriven
prozirnim plastičnim materijalom. Optički zapis je rađen tako da je taj tanki aluminijski
sloj imao niz malih neravnina na inače glatkoj površini. Zapis se je čitao fokusiranom
zrakom svjetla, tako da je mjerena jakost odbljeska. Tamo gdje je aluminijska
površina bila ravna, odbljesak je bio jak. Tamo gdje je bila udubljena odnosno
izbočena, svjetlo bi se raspršilo pa je odbljesak bio slab.

Uslijedio je kompaktni disk, ili kraće CD, kojeg je razvila tvrtka Philips. CD je u
početku bio zamišljen kao nosač zvuka, i to u digitalnom obliku. I dalje je koristio
neravnine na tankoj metalnoj površini poput laserskog diska, ali sada su se duljine
neravnina i duljine glatkih dijelova između neravnina koristile za pohranu nekoliko
bita digitalne informacije. Nakon primjene za pohranu zvuka, uslijedila je i primjena
za općenitiju pohranu podataka, kao i specifična primjena za pohanu pokretnih slika,
VideoCD, koja je doživjela značajnu popularnost u Japanu. Kvaliteta slike nije bila
vrhunska, prvenstveno zbog toga što je podatkovni kapacitet CD-a bio zamišljen za
pohranu zvuka, te je imao kapacitet od 650 MB. No kao nosač zvuka, CD je i dalje
vrlo kvalitetno sredstvo, koje za svojih 650 MB osigurava 74 minute dvokanalnog
zvuka, sa 44100 uzoraka u sekundi, i veličine uzorka od 16 bita po svakom kanalu.
CD je također uveo i znatnu zalihost u zapisu podataka, kao i dvije razine
automatskog otkrivanja i ispravljanja grešaka, što je omogućilo da i razumna
svakodnevna oštećenja i zaprljanja diska ne ometaju kvalitetu zvuka.

16
Gustoća pohrane podataka je broj koji govori o tome koliko se bitova može pohraniti
po jedinici površine. Trajnost upisanih podataka optičkog diska je velika i procjenjuje
se na razdoblje od 50 do 200 godina. Optički se disk može bez poteškoća i
pouzdano premještati iz jednoga pogonskog mehanizma u drugi. Niska cijena po
pohranjenom bitu podataka jedna je od najvažnijih prednosti optičkog diska pred
ostalim medijima za pohranu i glavni je razlog njihove široke prihvaćenosti. Optički se
disk spaja s računalom kao i tvrdi magnetski disk posredstvom ATA ili samo iznimno
SCSI sučelja. Danas sve veću popularnost grabi Digital Versatile Disc odnosno DVD.
DVD je donio znatno povećanje kapaciteta u odnosu na CD (od 1,46 GB do 17,08
GB, tipično 4,7 GB), te se nije ograničavao na posebnu vrstu zapisa. U stvarnosti je
zapis na DVD disku često DVD Video koji ima svoje posebnosti i služi za pohranu
kvalitetnih pokretnih slika, uz mogućnost nekoliko istovremenih zapisa zvuka, slike, te
teksta na slici („titlova“), te također izbornika.CD-ROM (DVD) najraširenija je vrsta
optičkog diska za upis podataka.

Slika 16. DVD mediji i uređaj

4. ULAZNI UREĐAJI
Ulaznim uređajem smatramo svaku napravu koja će neku fizičku veličinu
konvertirati u skup digitaliziranih signala koji će se prenijeti do središnje jedinice
računala komunikacijskim linijama, smjestiti u spremnik (lokalni i glavni), «obraditi»
odgovarajućim softverom, kontrolirati proces prijenosa i sve potrebne radnje koje u
uspostavi, izvršenju i kontroli komunikacije ulaznog uređaja i središnje jedinice
računala postoje, drugim riječima: uređaji koji omogućavaju unos podataka ili
programa iz okoline u računalo.

17
4.1. Tipkovnica

Jedan od najstarijih i najčešćih ulaznih uređaja. Priključci: PS/2 (trenutni), DIN (stariji
način), USB.Moguće je i bežično povezivanje. Tipke smo podijelili na: Alfanumeričke,
funkcijske, navigacijske i brojčane tipke, kontrolne tipke i lock indikatori. S gledišta
tehnologije izrade rasprostranjene su tri vrsta tipkovnica: membranske, kapacitivne i
elektromehaničke tipkovnice. Osim spomenutih postoje još kvalitetnije, ali i znatno
skuplje tipkovnice koje se malokad rabe kod osobnih računala. U njih se ubrajaju:
tipkovnice s vakumskim relejima, tipkovnice koje rabe Hall-ovu pojavu.

Slika 17. Tipkovnica

4.2. Miš

Miš je malo pokretni uređaj spojen s računalom. Veličinom je prilagođen za ugodno

držanje u dlanu. S gornje strane miša nalaze se tipke i kotačići koje korisnik može
pomicati prstima, a s donje strane uređaj koji otkriva pomak miša u odnosu na
podlogu i pretvara ga u električne impulse. Broj tipki s gornje strane miša nije
normiran i ovisi o modelu i proizvođaču. Uobičajen je miš s dvije tipke i kotačićem,
iako postoje miševi i s manje i s više tipki i kotačića. Miš može detektirati samo
relativan pomak, Priključci s su PS/2 i USB.No, postoji i bežično povezivanje.
Veličinom je prilagođen za ugodno držanje u dlanu. Vrste miša su: Elektromehanički
optomehanički i optički miš.

Slika 18. Miš

18
4.3. Skener

Namijenjen je izravnom unosu crteža i slika s papira na računalo. Skener je u stanju

crtež izravno pretvoriti u računalno čitljiv oblik. Načelo rada skenera temelji se na
pretvorbu svijetla odbijenog od slike u električnu struju.Izvor svjetla zavisi o namjeni
skenera. Razlučivost skenera mjeri se brojem točaka po jedinici duljine, redovito na
duljini jednog palca. Proizvođači redovito navode dvije vrste razlučivosti: optičku i
interpoliranu. Optička razlučivost je stvarna fizička razlučivost određena fizičkom
građom skenera. Interpolirana razlučivost je razlučivost koja se postiže računski,
pomoću prikladnog programa. Pri skeniranju korisnik može birati dubinu boja.
Dvobojna ili crno bijela slika.

Slika 19. Skener

4.4. Webcam

Pojavom Interneta pojavila se posebna, jeftina i praktična izvedba videokamera

poznata pod nazivom engl. Webcam. To je kamera koja se smješta uz računalo i
spaja s računalom posredstvom USB sabirnice. Kamera je usmjerena prema
korisniku koji sjedi za računalom i pomoću odgovarajućeg programa omogućuje da
se dva udaljena sugovornika vide na zaslonu monitora .Razlučivost i kvaliteta slike tih
kamera je lošija od kvalitete slike digitalnih fotoaparata ili digitalnih video kamera, ali
je dostatna za jednostavnu vizualnu komunikaciju. Sama kamera ne može pohraniti
sliku,već se slike spremaju i obrađuju na računalu. Skuplji modeli kamera mogu se
rabiti i za video nadzor.

Slika 20. Web kamera

19
5. IZLAZNI UREĐAJI
Izlazni uređaji podatke iz računala pretvaraju u oblik prihvatljiv okolini. Ta
okolina mogu biti ljudi, pa su to onda prikazi u vizualnom ili zvučnom obliku, ili strojevi
ako su prikazi u obliku električnih veličina, primjerice napona ili struje. I u jednom i u
drugom primjeru zadaća je izlaznih uređaja brzo, jeftino i djelotvorno pretvaranje
digitalnih električnih signala iz računala u oblik prihvatljiv okolini. Svako je računalo
opremljeno barem jednim izlaznim uređajem, a često puta i s više njih. Postoji mnogo
izlaznih uređaja koji se međusobno razlikuju namjenom, tehnologijom izrade, cijenom
itd.

5.1.Monitor

Monitor je izlazni uređaj koji podatke iz računala prikazuje na svom zaslonu. Prikaz
se sastoji od teksta, crteža, različitih simbola… Prikaz na zaslonu lako se i brzo
mijenja, privremene je naravi i gubi se prekidom napajanja monitora. Monitor je
najčešće korišteni izlazni uređaj, a u uporabi je od prve pojave elektroničkih računala.
Veličina monitora ili točnije veličina zaslona monitora mjeri se duljinom dijagonale
zaslona u inčima. Osnovni element slike na zaslonu monitora jest zaslonska točka.
Kakvoća slike monitora ponajprije ovisi o broju zaslonskih točaka. Što je više točaka
na zaslonu monitora, to je slika bolja, a mjera kojom se mjeri kakvoća slike naziva se
razlučivost ili rezolucija. Postoje dvije osnovne vrste signala koje monitor može
prihvatiti: analogni i digitalni. Neki od monitora imaju mogućnost primitka i analognog
i digitalnog signala. Suvremeni monitori imaju ugrađen elektronički sklop koji nakon
nekog vremena neaktivnosti isključuje dijelove monitora koji troše mnogo energije.
Neaktivnošću monitora smatra se stanje u kojem monitor ne prima podatke.

Razlikujemo dvije vrste monitora:

 Cijevni (CRT) monitor:loša svojstva monitora s katodnom cijevi ubraja

se i štetan utjecaj njegovog elektromagnetskog polja na okolinu.
Okolina se pri tome može podijeliti na dvije skupine: na uređaje i na
ljude. Oštećuju vid zbog dugotrajnog fokusiranja oka na istu udaljenost.

 LCD monitor: Odlikuju se malim dimenzijama, malom potrošnjom

energije i bez su štetnih zračenja. Zbog tih svojstava LCD monitori se
primjenjuju kod prijenosnih i ručnih računala, te kod monitora-
projektora. Ovi monitori posjeduju značajku tzv. prirodna razlučivost
LCD-a.

20
 Slika 21. CRT i LCD monitor

5.2. Pisač

Pisač je izlazna je jedinica koja podatke iz računala ispisuje na papiru ili drugom
prikladnom mediju. Format pisača je podatak koji govori o najvećim dimenzijama
papira koje može prihvatiti pisač. Dva su glavna oblika papira koje može prihvatiti
pisač: Pojedinačni listovi papira i beskonačni papir. Osim formata papira neki pisači
zahtijevaju određenu debljinu i vrstu papira. Dio programa koji podatke iz računala
pretvara u oblik pogodan za ispis na nekom pisaču naziva se pogonski program
pisača. Brzina pisača mjeri se najvećim brojem znakova koje pisač može otisnuti u
jednoj sekundi. Brzina pisača koji pretežno rade u grafičkom načinu rada mjeri se
brojem stranica koje pisač može otisnuti u jednoj minuti .Uobičajene brzine su od 4
do 16 stranica u minuti. Pisači imaju ugrađenu radnu memoriju (RAM) koja se po
svojoj namjeni može podijeliti u dva dijela. Prvi dio RAM-a služi za potrebe
mikroprocesora koji upravlja pisačem i potpuno je nevidljiv i nezanimljiv za korisnika.
Namjena drugog, većeg dijela RAM-a pisača ovisi o vrsti pisača. Tako primjerice kod
laserskog pisača ta memorija služi za pohranu podataka za ispis cijele stranice. Kod
ostalih pisača drugi dio memorije bitno je manjeg kapaciteta od memorije laserskog
pisača i služi uglavnom za privremenu pohranu dolazećih podataka iz računala ili
pohrani skupa znakova. Većina suvremenih pisača se s računalom spaja
posredstvom USB sabirnice. Osim izravne, žičane, USB veze, pisači se mogu
povezati neizravno i bežično. Postoje tintni, iglični i laserski pisači.

Slika 22. Tintni, iglični i laserski pisači

21
5.3. Zvučna kartica

Zvučna kartica je elektronički sklop koji omogućuje snimanje, reprodukciju i sintezu zvuka.
Izrađuje se kao zasebna kartica koju je moguće priključiti na računalo posredstvom PCI
sabirnice, kao sklop ugrađen na matičnu ploču računala ili kako zasebni uređaj u posebnom
kućištu. Zvučna kartica može stvarati zvuk na dva bitno različita načina. Prvi je reprodukcija
snimljenog zvuka, a drugi je sinteza zvuka. Zvučna kartica stvara zvuk pod nadzorom
odgovarajućih programa, pa nije u stanju proizvesti zvuk prije nego se takav program
pokrene, a on se pak može pokrenuti tek nakon pokretanja operacijskog sustava. Zvuk se
stvara slanjem pravokutnih impulsa određene frekvencije i trajanja iz mikroprocesora na
ugrađeni zvučnik.

Slika 23. Zvučna kartica

6. POVEZIVANJE RAČUNALA

Postoji širok raspon sustava za spajanje računala koji se međusobno razlikuju

namjenom, svojstvima i cijenom. Bez obzira na vrstu, složenost ili građu, svaki sustav
za razmjenu podataka ima istu osnovnu zadaću: prijenos digitalnih podataka između
dvaju fizički odvojenih mjesta.

6.1 Mreža računala

Pri razmjeni podataka postoje najmanje dva sudionika: jedan koji želi predati poruku i
drugi, kome je poruka upućena ili koji treba primiti poruku. Razmjena podataka među
sudionicima moguća je ako među njima postoji veza kojom poruke putuju s jednog
mjesta na drugo. Tu vezu nazvat ćemo prijenosnim kanalom. Prijenos podataka
u jednom, drugom ili u oba smjera ovisi o prijenosnom kanalu i građi uređaja koji
međusobno razmjenjuju podatke.

22
Program koji uređuje protok podataka mrežom nazivamo protokol. Najčešći protokol
kojim se koriste mrežne kartice jest Ethernet. Najčešći protokol koji kontrolira način
pakiranja podataka u pakete i adresiranje računala u mreži je TCP/IP. Taj protokol
rabe i sva računala koja su priključena na Internet.

Internetski poslužitelj (ISP) su u biti tvrtke čijim se uslugama koristimo kako bismo se
komunikacijskim uređajima spojili na Internet. Poznati su: HT Mostar, Mtel, BH
telekom, Carnet, T-com…

Najčešći oblik mreže kod kućnih korisnika je Peer-to-peer gdje svaki korisnik ima
potpuni nadzor svog računala, a s drugih računala smije uzimati i spremati podatke
koje mu dopusti korisnik tog računala. Nedostatak je taj što treba ulagati u
održavanje hardvera i softvera.

Računalna mreža uspostavlja se zbog:

 Prijenosa (slike,video, glazba…)

 Dijeljenja resursa- hardvera (modema…)
 Raspodijeljena obrada podataka
 Korištenje centralnih baza podataka

Kako bi korisnici računala mogli razmjenjivati podatke potrebno ih je umrežiti. To

znači fizički spojiti, ali i dogovoriti.Mreža računala (network) je skup povezanih
računala koji omogućuju brzu razmjenu podataka neovisno o njihovoj udaljenosti.

Sastoji se od:

 Dvaju ili više računala koji šalju i primaju podatke

 Medija za prijenos podataka
 Komunikacijskog protokola
 Uređaja za upravljanje prijenosom

Brzina prijenosa digitalnih signala mjeri se brojem bitova prenesenih u jednoj sekundi
ili brojem bajtova u jednoj sekundi. Katkada se za brzinu prijenosa podataka koristi
jedinica baud.

Slika 24. Računalna mreža

23
6.2. Modem

Modem je uređaj koji omogućava serijski prijenos digitalnih podataka posredstvom

telefonskih linija, danas ga najviše spominjemo u kontekstu pristupa Internetu putem
ADSL mreže no povijesno gledano ispravno je modem promatrati u kontekstu
povezivanja na Internet kada brzine nisu prelazile teorijskih 56000bps. Na predajnoj
strani modem pretvara digitalne podatke u signale zvučne frekvencije. Postupak
pretvorbe digitalnih signala u signale zvučne frekvencije naziva se modulacija, a
sklop koji to obavlja modulator. Na prijamnoj strani modem pretvara signale zvučne
frekvencije ponovo u digitalne signale. Sklop za tu pretvorbu naziva se demodulator,
a postupak demodulacija. Glede ugradnje danas su u uporabi dvije vrste modema:
unutarnji i vanjski. Modemi se povezuju s računalom na dva načina. Unutarnji
modemi komuniciraju posredstvom PCI sabirnice računala. Vanjski modemi
komuniciraju s računalom posredstvom serijskih vrata ili USB sabirnice.

Slika 25. Modem za pristup Internetu

6.3. Mrežno sklopovlje:

Kako bi se računala fizički umrežila potrebno je određeno sklopovlje:

 Računala
 Mrežna kartica
 Kabeli u računalu
 Sabirni uređaji (hub), preklopnik (swich) i/ili usmjernik (router)

24
6.3.1. Mrežna kartica

Mrežna kartica je dio koji se brine za komunikaciju računala preko računalne

mreže, odnosno za priključivanje računala na lokalnu mrežu.Moderne matične
ploče obično na sebi imaju integriran mrežni čip i priključak,ali također postoje i
mrežne kartice koje se ubacuju u PCI utor.Danas se rjeđe viđaju odvojene mrežne
kartice, obično se uzima dodatna kartica (uz integriranu) zbog mogućnosti
priključivanja više mrežnih uređaja iako neke matične ploče dolaze i sa dva čipa,
odnosno priključka.

Slika 26. Mrežna kartica

6.3.2. Sabirni uređaj (HUB)

Hub je centralni uređaj za povezivanje računala u zvjezdastu topologiju, i dijeli se na

aktivne i pasivne hubove. Pasivni razvodnik ni na koji način ne obrađuje podatak.
Aktivni razvodnik obnavlja signal (ponekad se naziva repetitor) i održava potrebnu
snagu signala. Hub spaja više uređaja te tako pravi mrežu između dva ili više
računara. Svaki uređaj prikopčan na hub dijeli iste adrese. Mrežni resursi se dijele na
sva računala koja su u mreži za razliku od switcha koji omogućava dodjeljivanje. Hub
se obično koristi za manje kućne mreže, obično za 3 i više računala, jer dva računala
je moguće spojiti i sa crossover kablom koji će direktno spojiti dvije mrežne
kartice,odnosno računala.

Slika 27. Hub

25
6.3.3. Switch

Switch je uređaj koji upravlja protok podataka između dijelova lokalne mreže (LAN).
Za razliku od hub-a koji podatke šalje svima bez obzira trebaju li ti podaci biti poslani
na tu adresu, switch dijeli mrežni promet, te ga šalje na određena odredišta. Koristi
se za mreže srednje veličine, jer je bolji i efikasniji od hub-a. Switch
daje računalu punu brzinu jedne konekcije, ako je to moguće, dok računala
prikopčana na hub dobivaju samo dio te konekcije.

Slika 28. Switch

6.3.4. Usmjernik (router)

Router je poseban uređaj koji određuje sljedeću mrežnu adresu na koju se šalje
paket podataka. Ne može se povezivati na različite protokole. Omogućava
informacijama da putuju između raznih mreža. Zadatak mu je da poveže više uređaja
kojima će dodijeliti svojstvene IP adrese. Laički rečeno router je most između dvije
mreže za razmjenjivanje podataka (npr. Naš laptop kod kuće ili kućno računalo na
jednoj strani i Interneta na drugoj strani), odnosno omogućava informacijama da
putuju između raznih mreža. Zadatak routera je da poveže više uređaja kojima će
dodijeliti vlastite Internet (IP) adrese. Praktičan primjer je povezivanje LAN mreže na
Internet pomoću nekog ISP-a (davatelja usluga interneta). Router u osnovi određuje
kome se šalje neki podatak, a to naravno zavisi od zahtjeva gdje da se pošalje.
Određuje kome se šalje neki podatak, a to naravno zavisi od zahtjeva gdje da se
pošalje. Svako računalo koje je spojeno na Internet ima dodijeljenu IP adresu. Na
svakom Microsoft Windows sustavu je moguće vidjeti kojim adresama i kojim putem
dolazite do određene adrese i preko kojih routera.

Slika 29. Router

26
7. ZAKLJUČAK
Računalo, kao sprava, namijenjeno je za automatiziranje zadataka i izvršavanje
računskih zadaća. Ono je važan, ako ne i jedini alat u svakom poslovnom procesu.
Brzina, stabilnost, prilagodljivost i poslušnost su osnove koje računalo mora
zadovoljiti.

Računalo moramo gledati kao cjelinu gdje ne smijemo zaboraviti kako softver ne
može raditi bez hardvera, kao što ni hardver ne može raditi bez softvera a opet sve
postaje beskorisno bez ljudske interakcije i nadzora.

Informatika je nesumnjivo glavna poluga razvoja gospodarstva i društva u trećem

tisućljeću. Znanje i vještina ljudi omogućava bolja rješenja i veću sigurnost u
izražavanju vlastitih zahtjeva.

Bez obzira na sve nikako ne smijemo zaboraviti kako su računala ipak na kraju samo
produljena ruka ljudskih potreba. Također mnoge katastrofe i sve ono što nam se
događa pri svakodnevnom radu s računalima, mobitelima, društvenim mrežama,
facebookom, gubljenjem privatnosti, zlouporabama i sl..sve nas to također upućuje
na probleme s kojima se možemo susresti ukoliko zaboravimo da je računalo i sve
oko njega samo dobar sluga ali loš gospodar.

27
Literatura
Knjige u digitalnom i tiskanom obliku:

 Kako radi računalo - Darko Grundler, Varaždin, rujan 2004.

 Informatika,udžbenik za srednje ekonomske škole - Natalija Stjepanek,
Predrag Brođanac, Zagreb, 2006.
 Informatika 1. Udžbenik za srednje ekonomske škole – N.Stjepanek,
M.Antolović, D.Šokac, D.Valkovac, Školska knjiga Zagreb, 2006.

Internet stranice:

 http://bs.wikipedia.org/wiki/Hub
 http://bs.wikipedia.org/wiki/Switch
 http://bs.wikipedia.org/wiki/Router

(pristupljeno 28. travnja 2012)

28
Popis slika
Slika 1. Desktop (stolno) računalo..............................................................................................4
Slika 2. Laptop............................................................................................................................5
Slika 3. Netbook i Laptop...........................................................................................................5
Slika 4. Tablet PC........................................................................................................................6
Slika 5. PDA...............................................................................................................................7
Slika 6. Mobilni telefon s ugrađenim Windows OS-om.............................................................8
Slika 7. Načelni prikaz Von Neumannove arhitekture računala................................................9
Slika 8. CPU..............................................................................................................................10
Slika 9. Prikaz razvoja mikroprocesora (broj tranzistora u odnosu na godinu proizvodnje)....11
Slika 10. RAM memorija..........................................................................................................12
Slika 11. ROM memorija..........................................................................................................12
Slika 12. Tvrdi disk (Hard disk)................................................................................................14
Slika 13. USB ključ (USB stick)...............................................................................................15
Slika 14. PC Card......................................................................................................................15
Slika 15. Flash kartice...............................................................................................................16
Slika 16. DVD mediji i uređaj..................................................................................................17
Slika 17. Tipkovnica.................................................................................................................18
Slika 18. Miš.............................................................................................................................18
Slika 19. Skener........................................................................................................................19
Slika 20. Web kamera...............................................................................................................19
Slika 21. CRT i LCD monitor...................................................................................................21
Slika 22. Tintni, iglični i laserski pisači....................................................................................21
Slika 23. Zvučna kartica...........................................................................................................22
Slika 24. Računalna mreža........................................................................................................23
Slika 25. Modem za pristup Internetu.......................................................................................24
Slika 26. Mrežna kartica...........................................................................................................25
Slika 27. Hub............................................................................................................................25
Slika 28. Switch........................................................................................................................26
Slika 29. Router........................................................................................................................26

29