Šta je psihopatologija?

Mlada naučna disciplina koju je vrlo teško objektivno definisati. Osnovni zadatak psihopatologije je da
razumijezašto se pojedino dijete razvija sa određenim smetnjama. Zdrav razvoj može biti opterećen
simptomima u pojedinim razvojnim fazama ili pojedinim domenima zdravog funkcionisanja pa onda
govorimo o psihopatološkim ispoljavanjima.

Šta je učenik s teškoćama u razvoju, a šta učenik s posebnim potrebama?

Djeca sa teškoćama u razvoju su ona djeca koja pokazuju od rođenja razvojna odstupanja i koja zbog
toga trebaju dodatnu ptoporu okruženja u području zdravstvene njege i zaštite, rehabilitacije, odgoja,
obrazovanja, socijalne zaštite i dr. Kategorizacija učenika sa teškoćama: učenik sa teškoćama u razvoju,
sa teškoćama u učenju, sa problemima u ponašanju i emocionalnim problemima, sa teškoćama
uvjetovanim odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturnim i jezičkim faktorima.

Učenikom sa posebnim potrebama smatra se svako dijete koje ima teškoće u učenju (znatno veće od
svojih vršnjaka) zbog čega mu je potrebna odgojno - obrazovna podrška.

Prilikom određenja odstupajućeg ponašanja treba uzeti u obzir sljedeće kriterije...?

- Ponašanje koje se rijetko javlja u općoj populaciji, ali i visoku inteligenciju koja nije znak bolesti
ili abnormalnosti..
- Ponašanje koje kriši društvene normei prijeti ili izaziva nelagodu osobama koje su prisutne u
trenutku kada se ono odvija.
- Stanje koje ljudima izaziva jaku bol i patnju.
- Ponašanje koje ometa osobu u funkcionisanju, onesposobljava je.
- Ponašanje koje se javlja kao neočekivani odgovor na okolinske uvjete.

Poremećaj u djetinjstvu i adolescenciji se dijele u dvije grupe. Navesti i obrazložiti.

- Djeca koja ispoljavaju vanjske poremećaje, eksternalizirane, odnosno koja ne mogu dovoljno
dobro kontrolirati vlastito ponašanje. To su djeca sa hiperaktivnim poremećajem ili
poremećajem pažnje.
- Djeca čiji simptomi nisu izvana vidljivi, internalizirani su, odnosno djeca koja trpe određeno
stanje, a ono nije vidljivo izvana. To su djeca sa anksioznim i depresivnim poremećajem.

Poremećaj ophođenja podrazumijeva sljedeće...?

Različite oblike nedovoljno kontroliranog ponašanja. Podrazumijeva ponavljanja i trajna ponašanja

kojim se povređuju temeljna prava drugih ili društvene norme i pravilašto dovodi do agresivnog
ponašanja prema ljudima, životinjama, uništavanju imovine i kršenju pravila.

Dijagnostički kriteriji poremećaja sa prkođenjem i suprostavljanjem?

Odnosi se na namjeran neposluh na zahtjeve roditelja ili autoriteta, njihove upute. Zabrana
podrazumijeva obrazac negativističkog, neprijateljskog i odbijajućeg ponašanja u trajanju dužem od 6
mjeseci. Obilježava ga ljutnja, razdražljivost, svadljivo i prkosno ponašanje ili osvetoljubivost.
Dijagnostički kriterij propisuje da se najmanje 4 simptoma moraju javiti iz kategorije ljutnja i
razdražljivost, svadljivost, prkosno ponašanje i osvetoljubivost. Simptomi se trebaju pojavljivati na
najmanje jednu osobu koja nije brat ili sestra.
Postoje tri tipa hiperaktivnog poremećaja:

Kod kombinovanog tipa poremećaja djeca iskazuju i simptome nepažnje i simptome hiperaktivnosti –
impulsivnosti.

Predominantno nepažljiv tip – djeca iskazuju više simptoma nepažnje, a simptomi hiperaktivnosti su
manje izraženi.

Predominantni hiperaktivni tip – očiti su simptomi hiperaktivnosti (impulsivnosti), a i pažnja može biti
značajan problem. Češće se dijagnosticira kod dječaka.

Ključni savjeti i upute za rad sa djecom sa ADHD-om:

Savjeti za ponašanje u razredu koji se odnosi na neposredan rad sa djetetom, tačnije upute kako se
ponašati u konkretnijoj situaciji.

Savjeti za izvršavanje školskih zadataka koji se odnose na primjenu specifičnih metoda i tehnika rada sa
hiperaktivnom djecom.

Savjeti za dugoročan napredak koje se odnose na uspostavljanje trajnih obrazaca ponašanja djeteta, a
mogu i primjenjivati u razredu i kod kuće.

Razlika između straha i anksioznosti?

Razlika između straha i anksioznosti je ta što se strah odnosi na sadašnjost, a anksioznost na budućnost.
Strah je emocionalni odgovor na stvarnu, realnu i konkretnu prijetnju ili opasnost. Anksioznost se
odnosi na očekivanje budućih opasnosti. Kod straha dijete svjesno percepira objekat kojeg se plaši, a
kod anksioznosti je prisutna bojaznost od onog što će se dogoditi zbog predviđanja budućih neugodnih
događaja.

Obilježja anksioznog poremećaja zbog separacije?

Obilježava ga pretjerana zabrinutost zbog separacije od bliske osobe. Zabrinutost je razvojna,

neprimjerena i pretjerana. Najčešće se očituje u odvijanju odlaska u školu, strah da će se roditeljima
nešto dogoditi, noćnim morama, trajnom strahu da će ostati sami zbog iznenadnog događaja.

Navesti primjere opsesivno kompulsivnog poremećaja.

Kod desetogodišnjeg dječaka roditelji i učitelji primjetili su neobične radnje koje radi. Razgovarali su s
njim te im je on rekao kao da ga nešto tjera da ponavlja određene radnje ili da neke izbjegava. Prisile
koje su prisutne kod njega su kad otvara vrata, prvo tri puta mora dotaknuti kvaku, kod kuće traži istu
hranu za doručak, na svakom odmoru u školu ide oprati ruke, piše samo olovkama koje su plave boje.