Tvorba riječi – proučava pravila, načine oblikovanja i sredstva za

oblikovanje novih riječi na temelju već postojećih.

Osnovna riječ – služi kao polazište u tvorbi. Tvorenica – nastaje
tvorbom naziva se tvorenica. Tvorbene riječi – Riječi koje možemo
raščlaniti na tvprbene sastavnice (vod-en). Netvorbene riječi –
Riječi koje ne možemo rastaviti na tvorbene sastavnice (voda).
Osnovnu riječ i tvorenicu povezuje dvostruka tvorbena veza:
Izrazna veza – Osnovna rijel i tvorenica imaju zajednički niz glasova
koji ukazuju na njihovu povezanost (kip-kipar). Sadržajna veza –
Osnovna riječ i tvorenica imaju zajedničko temeljno značenje (kip –
lik izađen u materijalu, kipar – čovjek koji izrađuje kip).
Tvorbena osnova – Dio tvorenice koji je zajednički osnovnoj riječi i
tvorenici (vodozemac). Čuva izraznu i sadržajnu vezu tvorenice s
osnovnom riječju. Riječi koje čine tvorbenu porodicu mogu imati više
osnova (vodogradnja – osnove vod i gradnja). Korijen riječi –
Skup glasova koji nose temeljno značenje riječi. Čuva temeljeno
značenje svih riječi u jednoj porodici. Tvorbene sastavnice:
Tvorbena osnova (svet-ac, rad-iti, par-o-brod)
Prefiks – tvorbeni predmetak (ne-čist, o-srednji, na-pisati)
Sufiks – tvorbeni nastavak (hrabr-ost, sam-cat)
Spojnik – interfiks (brod-o-lom, klor-o-vodik)

Raščlanjivanje tvorenice na tvorbene sastavnice naziva se tvorbena

analiza. Granica između tvorb. sastavnica naziva se tvorbeni šav.
morfemska analiza – rastavljanje riječi na morfeme.
Izvođenje i slaganje dva su osnovna tvorbena načina:
Izvođenje – Tvorbeni način u kojem od jedne osnovne riječi
izvodimo tvorenicu. Tvorenica nastala od jedne osnovne riječi naziva
se izvedenica (hladan – hladn-oća). Slaganje – Tvorbeni način u
kojemu od dviju osnovnih riječi slažemo tvorenicu. Tvorenica nast.
od 2 osnovn. riječi je složenica (basna, pisac - basnopisac).
Sufiksalna tvorba – tvorbeni način u kojemu tvornica nastaje kada
se u tvorbenoj osnovi doda sufiks (crt-ati, crt-ač)
Prefiksalna tvorba – tvorbeni način u kojemu tvorenica nastaje
kada se ispred tvorbene osnove stavi prefiks (na-crtati, ne-čitak)
Prefiksalno-sufiksalna tvorba – ishdište je tvornice najčešće
prijedložni izraz: prijedlog postaje prefiks, imenica postaje tvorbena
osnova, a istodobno se dodaje i sufiks (pri-mor-jem, bez-volj-an).
Slaganje – tvorenica nastaje od dviju tvorbenih osnova između kojih
se nalazi spojnik (nos-o-rog, brod-o-vlasnik, bjel-o-kost)
Složeno-sufiksalna tvorba – srednj-o-škol-ac, ruk-o-met-.
Srastanje – dvije osn. rij. srastaju u tvor. (svjetloplav, Starigrad).

Rječnik – Popis leksičkih jedinica s njihovim tumačenjima ili

prijevodom na drugi jezik. Leksikografija – Znanost koja se bavi
teorijom i praksom sastavljanja riječnika. Encoklopedijska
leksikografija bavi se pojmovima, enciklopedijski rječnici uz prikaz
jedičnih znajački i različtiih značenja donose i znanstveno znanje o
pojmovima. Jezična leksikografija bavi se riječima i frazemima.
Enciklopedija – Sustavan pregled ukupnog ljudskog znanja ili
posebnog znanja o nekoj ljudskoj djelatnosti. Leksikon – Sažeta
objašnjavanja različitih pojmova, događ. , znanst i stručnog nazivlja.
Prvi je hrvatski rječnik nastao u 16. stoljeću. Glosari (popisi
nepozn riječ), a kasnije i aneksni rječnici (popisi riječi s objašnj).
16. st. – 1. potpuniji riječnik hrv jezika – Faust Vrančić.
17. st. – prva gramatika hrvatskog jezika – Bartol Kašić.
Blago jezika slovinskoga – Jakov Mirkralja
Dictionar ili reči slovenske – Juraj Habdelić
18. st. – Gazofilacij ili latinsko-ilirska riznica riječi – Ivan Belostanec
Talijansko-latinsko-ilirski riječnik – Ardelio Della Bella
Latinski rječnik s obilatim tumačenjem na ilirskome, njemačkome i
mađarskome – Andrija Jambrešić i Franjo Sušnik

19. st. – Lexicon latino-italico-ilzricum – Joakim Stulli

Njem, ilirski slovar – Ivan Mažuranić Njem, ilirski rječnik – B. Šulek.
Rječnik ilirsko-tal, rječnik tal-slovinski – D. Antun Parčić
Rječnik hrvatskog ili srpskoga jeziks – Jugo. akad. znan i umj.
Prvo razdoblje – do 1918. g. Rječnik hrv jezika – I Broz, F. Iveković
Drugo razdoblje – od 1918. g. do 1941. g. Pravopis hrv ili srp
jezika – Dragutin Boranić hrv ili srp jezični savjetnik – Tomo Maretić
Treće razdoblje – od travnja 1941. do svibnja 1945.
Hrvatski pravopis – Franjo Cipra, Petar Guberina, Kruno Krstić
Četvrto razdoblje – od svibnja 1945 do 1990. g.
Popis hrvatskoga ili srosplkoga jezika Dragutina Boranića.
1971. sastavljen je novi pravopis – Stjepan Babić, Božidar Finka,
Milan Moguš, Hrvatski pravopis Potkraj četvrtog razdovlja
objavljen je pravopisni prirucnih krvatskogai li srpskog jezika autora
vladimira anica i josipa silića. Vladimir brodnjak – Razlikovni
rijecnik hrvatskoga i srpskoga jezika.