Danju hobotnica većinu vremena provodi u svom skrovištu i pritom promatra okolinu.

Njezine velike oči s kapcima prilagođene su prigušenom svjetlu pod vodom pa mogu
razaznati gibanja i prepoznati strukture.

Hobotnica je osjetljiva na hladnoću i zbog toga ih mnogo ugiba zimi u plitkim predjelima uz
obalu zbog niskih temperatura mora. Hobotnica zamočena u slatku vodu ugiba za nekoliko
sekundi.

Ako je njezina žrtva neki Mekušac s tvrdom ljušturom, hobotnica će razbiti ljušturu svojim
"papagajskim kljunom" tj. čeljustima sličnim kljunu. Kad želi uloviti neki mnogo opasniji
plijen, kao što je naprimjer hlap, služi se lukavijom metodom. Najprije u vodu ispusti oblak
crnila i tako smanji vidljivost, a zatom se kroz taj oblak oprezno približi hlapu i zgrabi ga sa
stražnje strane kako ovaj ne bi mogao upotrijebiti svoja kliješta za obranu.

U
neprijatelje hobotnice ubrajaju se ugori, dupini i morski psi , kojima je ona česta hrana. Ako
je moguće, hobotnica će im pobjeći najvećom mogućom brzinom pomoću svog "mlaznog
pogona" te izbaciti crnilo. Hobotnica osim toga ima sposobnost da se provuče kroz vrlo male
otvore kroz koje je neprijatelji ne mogu slijediti pa ostaju zbunjeni ispred njenog skloništa.

Svojom sposobnošću da se bojom u potpunosti prilagodi okolini hobotnica, međutim, već

unaprijed sprečava da je netko otkrije. Ona pigmente boje u svojoj koži može rasporediti po
želji, može ih na nekim mjestima zgusnuti, na nekima razrijediti te oblikovati pruge i uzorke
koji su u skladu s okolinom.
Najučinkovitija obrambena metoda jest ona ista koju koristi i u lovu. Ako je netko slijedi,
ispustit će hobotnica u vodu velik oblak crnila. Istodobno ispušta i tvar koja umrtvljuje
osjetilo mirisa protivnika tako da je on više neće biti u stanju pronaći.

Mora se spomenuti i 'otrovni zub' koji se nalazi u središtu gdje izrastaju krakovi, ispod
hobotnice. Ribolovci paze da taj zub uklone kada ulove hobotnicu da ne nastradaju.

Hobotnice koje se pare izgledaju kao

da se drže za ruke. No u stvarnosti mužjak pomoću posebnog kraka, koji se naziva
hektokotilus, uštrcava spermafore (sjemene vrećice) u otvor plašta ženke kako bi oplodio
jajašca. Tjedan dana kasnije ženka polaže jajašca u obliku grozdastih nakupina, oblaže ih
želetinoznom masom i pričvršćuje za stijenu. Tijekom četiri do šest tjedana, koliko je
potrebno da se iz jaja izlegu larve , čuva jajašca, često ih dodiruje i čisti te im dovodi svježu
vodu. Ta briga za mrijest može je stajati i života jer za to vrijeme ništa ne jede pa može u
potpunosti izgubiti snagu i uginuti.

Iz jaja će se izleći ličinke duge samo 3 mm,koje izgledaju kao minijaturne hobotnice. Zajedno
s planktonom plutaju neko vrijeme u vodi da bi se kasnije spustile na morsko dno, gdje brzo
rastu.