Da bi se stvorilo neko likovno djelo, koriste se likovni elementi.

Prema jednoj od mnogih podjela, likovne

elemente čine: tačka, linija, oblik, površina, teksutra, boja, svjetlina i prostor. Različitim kombinacijama
likovnih elemenata dobija se određena likovna kompozicija.

 Točka

 Crta (linija)

 Boja

 Ploha

 Tekstura

 Prostor

 Volumen

Linija je jedan osnovnih elemenat i vjerovatno najstarije umjetničko izražajno sredstvo. Sa

linijama jednostavno predstavljamo značenje i osobine predmeta i okoliša. Linija je glavno
izržajno sredstvo za crtež, koji je polazište likovnog djela, a ponekad i samostalna umjetnička
forma.
Linija može biti dvodimenzionalna, tj. Nacrtana na ravnoj površini. Ali može biti i
trodimenzionalna kao npr. zategnuta žica, ivica valovite površine ili rubovi koji nastaju u
skulpturi i arhitekturi na presjecima dvaju površina.
Arhitektonska ili geometrijska linija izvučena šestarom, pomoću trougla, lenjira ili nekog drugog
tehničkog pomagala predstavlja formalnu, tačnu, ali često i bezličnu liniju. Rukom povučena
linija ili kaligrafska linija, manje je formalna, osobena je i raznolika, posjeduje mekoću ili snagu,
nježnost ili smjelost, disciplinu ili elastičnost, neaktivnost ili čvrstinu, nejasnost ili oštrinu. U
rukopisu ili crtežu linija je simbol osjećanja, izraženog u ritmičnom kretanju – materijalizovano
biće ličnosti sa bezbrojnim raspoloženjima i osobinama.
Svaka linija ima određeno značenje – upotrebljava se kao simbol izraza. Za većinu ljudi, ravna
linija znači tačnost i preciznost. Pozitivna je, direktna, tvrda. Valovita linija je elastična i radi
harmoničnog prelaza u promjenama smjera ima kontinuiran tok. Njeno lagano kretanje je
pasivno, blago, ženstveno, meko ili raskošno. Ali pretjerana upotreba te linije ostavlja utisak
besciljnosti, neaktinosti. Cik – cak linija ili kriva linija sa iznenadnom i odsečnom promjenom
smjera nervozna je i skokovita. Njen ritam je grčevit, može biti uzbudljiva, nedovršena, podsjeća
nas na elektricitet strijele, konflikt, borbu, nasilje.
Za jednog početnika glavni je cilj da upoznda svojstva linije, kakva, kada i kako ona može da se
upotrijebi. Preko konkretnih djela iz istorije umjetnosti upoznati učenike sa svojstvima linije,
kako i kada ona može da se upotrijebi. Ne postoji jedna određena linija koja određuje ljepotu
likovnog djela i čija primjena povlači bezuslovni estetički efekt. Takvu ulogu može da ima
svaka linija pod izvjesnim okolnostima.
REMBRANDT
Karakteristika njegovog poteza je ponavljanje nejednakih krivih linija. Obratimo li pažnju na
obrise, primijetićemo da Rembrandt da vrlo rijetko koristi kontinuiranu liniju kako bi definisao
obris lika u odnosu na pozadinu. Najčešće koristi nejednake krivulje koje se međusobno
nadovezuju, te tako definira obris lika. Upotreba ovakvih linija daje daje utisak pokretljivost i
promjenljivosti. U dubljem smislu, krivudave linije predstavljaju umjetnikovu umotanost u
vlastite misli. Rembrandt je umjetnik koji godinama pratio i bilježio na papir sopstvena stanja.
Konturna linija pokazuje spoljašnji oblik nekog objekta.
Oblik ne mora nužno da ima konturnu liniju. Linije koje ispunjavaju oblik bez konture nazivaju
se strukturne linije. Linija može da objašnjava strukturu i teksturu predmeta.
Linijom može da se opiše i tekstura. Tekstura predstavlja kvalitet površine nekog materijala koji
opažamo vidom ili dodirom. Ona nam govori o vrsti materijala i njegovim osobinama. U crtežu
mnoštvom linija, isprepletenih ili gusto poredanih može da se opiše izgled neke površine i takve
linije nazivao teksturne linije.
DIRER
Direr koristi obrisnu/konturnu liniju kako bi definisao oblik. Linije variraju gustoćom u svrhu
postizanja gradacije od svjetlog ka tamnom. Jak kontrast omogućuje izdvajanje i naglašavanje
pojedinačnih oblika. Svaki oblik je zasebno definisan. Linije prate anatmoska zakrivljenja.
DA VINČI
Koristi obrisnu liniju na suptilniji način. Leonardo koristi ponavljanje paralelnih linija, ali za
razliku od Direra njegove linije ne prate anatomska zakrivljenja. Leonardo je počinjao od
najsvjetlijih llinija, a u zavšrnoj obradi pažljivo koristi tamnije linje.
Znanje ovih majstora uključivalo je temeljno razumijevanje zakona anatomije, proporcije i
perspektive, u kombinaciji sa uvježbanom vizualno memorijom. Razumijevanje ljudske forme,
zajedno s vještinom da se to izrazi, dostiglo je svoj najveći razvoj u djelima koje vidite.
Za početak, uzmite u obzir da objekat u prostoru ima tri dimenzije: visinu, širinu i dubinu.
Različita svojsta nekog objekta mijenjaju se njegovim položajem u prostoru. Kretanje linije i
ravnina prema tački nestajanja predstavlja linearnu perspektivu. Prenijeti dojam svjetlosti, dubine
i teksturu. Pokušajte spojiti najkarakterističnije osobine modela tako da odaje utisak živosti.
Naglasiti glavne dijelove, a ono manje bitno izoststavljeno ili podređeno. Pokušajte biti
koncentrisani, gledajte model i obrađujte vizuelne informacije. Svojom vlastitom selekcijom i
interpretacijom istovremeno pokažite originalnost, ali i bliskost sa pokazanim djelima starih
majstora.
Pazite na meke i tvrde rubove linija. Obratite pozornost na kvalitetu linija i uzoraka sjenčanja.
Pogledajte kako se sjenčanje obavlja - bilo da se radi o hatchingu, križanju, višestrukim
zakrivljenim linijama itd.

Također promatrajte kvalitetu linija dok se okreću u određenim smjerovima. Majstori za crtanje
nehotice će pokazati svoju osobnost u svojim crtama. Potražite načine na koje su mijenjali svoje
linije i tehnike sjenčanja kako bi postigli svoju svrhu.