Računovodstvo je informacioni sistem koji vrednuje, obrađuje i prenosi finansijske podatke o

nekom preduzeću.
Glavni ciljevi računovodstva su analiza, tumačenje i upotreba informacija.
Osnovna uloga upravljačkog računovodstva jeste da obezbjeđuje internoj uprav,
donosiocima odluka, koj aje zadužena za ostvarivanje ciljeva profitabilnosti i likvidnosti,
podatke o finansijskim, investicionim i operativnim aktivnostima .
Finansijsko računovodstvo generiše izvještaje i daje ih banjskim donosiocima odluka kako bi
oni mogli procjenjivati da li je neko preduzeće postiglo zacrtane poslovne ciljeve. Te izvješetaje
nazivamo finansijskim izvještajima.
Knjigovodstvo je dio računovodstva koji se bavi evidentiranjem/knjiženjem poslovnih
promjena, knjigovodstvo je proces bilježenja finansijskih transakcija i vođenja finansijske
evidencije.
Računovodsveno planiranje podrazumjeva procjenjivanje budućnosti iskazane u finansijskim
izvještajima.
Računovodstvena kontrola vrši se s ciljem osiguranja izvršenja zadataka u skladu s
postavljenim računovodstvenim proračunima te izvršenje zadataka računovodstvene funkcije
prema važećim standardima i propisima.
Predmet računovodstvene analize je poslovanje tj. privredna djelatnost preduzeća posmatrana
kroz sredstva kao uslov privređivanja i rezultate poslovanja, posmatrana kroz imovinsku i
finansijsku situaciju preduzeća.
Potreba da se zaradi zadovoljavajući profit kako bi se privukao i zadržao investicioni kapital
nazivamo profitabilnost.
Likvidnost znači posjedovanje dovoljno raspoloživih finansiijskih sredstava kako bi obaveze
mogli isplatiti na vrijeme.
1.Svaki poslovni subjekt mora da se bavi finansijskim aktivnostima kako bi se ostvarila
adekvatna sredstva, ili kapital, radi otpočinjanja ili nastavka redovnog poslovanja.
2.Svako preduzeće mora da ima i investicione aktivnosti kako bi pribavljeni kapital bio
potrošen na način koji je produktivan i koji će pomoći u ostvarivanju poslovnih ciljeva.
3. Svaki privredni subjekt mora da se bavi i redovnim poslovanjem tj. operativnim
aktivnostima. Pored prodaje roba i usluga, operativne aktivnosti obuhvataju i zapošljavanje
menadžera i radnika, kupovinu i proizvodnju roba i usluga i plaćanje poreza.
Finansijski položaj kompanije posmatramo kroz nivo vlastitog kapitala kojim kompanijaj
raspolaže, odnosno kroz vrijednost ekonomskih resursa koje kompanija kontroliše na određeni
datum.
Ekonomski resursi =kapital kompanije
Kapital kompanije možemo da dijellimo na vlastiti i nevlastiti kapital.
Kapital kompanije = nevlstiti kapital + vlastiti kapital
Ekonomski resursi =nevlastiti + vlastiti kapital
Ekonomski resursi = sredstva
Nevlastiti kapital=obaveze
Sredstva =obaveze + vlastiti kaptal
Sredstva su ekonomski resursi koje kontroliše preduzeće i služe za ostvarivanje adekvatnih
ciljeva preduzeća. Sredstvima nazivamo i imovinu preduzeća. Javljaju se u obliku novca, stvari
i prava.
Sredstva u obliku novca su novčane stavke u koje ubrajamo novac u domaćoj i stranoj valuti,
novac na depozitnim računima kod banaka, novac koji kupci duguju preduzeću za prodatu robu
ili izvršene usluge/potraživanja, otvoreni akreditivi u zemlji i inostranstvu, gotovinski
ekvivalenti, kompezacioni iznosi i sl.
Pod stvarima kao obliku sredstava podrazumjevamo stalnu imovinu preduzeća u koji
ubrajamo zalihe, zemljište, građevinske objekte, opremu i imaju karakter nenovčane fizičke
stvari.
Sredstva u oblliku prava su nefizičkog karaktera i to kao: autorska prava, koncesije, patenti,
licence, patenti, trgovačko ime,lizing i sl.
Obaveze su dužnost preduzeća da svoja dugovanja izmiri isplatom gotovine, predajom
sredstava ili pružanja usluga svojim povjeriocima. Mogu se definisati kao novčana potraživanja
povjerilaca koje su zakonski priznate kao dugovanja dužnika, koja se moraju vratiti u tačno
utvrđenom roku.(novčani iznosi koji se duguju dobavljačima za fakturisanu robu,zajmovi i
krediti banaka itd.
Nevlastiti kapital predstavlja obavezu za preduzeće, koja ima tačno utvrđeni rok dospjeća, po
čijem isteku mora biti vraćen uz odgovarajući kamatu, čija je visina unaprijed utvrđena, bez
obzira na usješnost poslovanja preduzeća.
Vlastiti kapital je imovina preduzeća kojom preduzeće raspolaže nakon izmirenja obaveza što
možemo definisati kao neto sredstva. Vlastiti kapital nema rok dospjeća, služi za pokriće
gubitka kompanije i iz njega mogu da proizilaze isplate koje su određene visinom zarađenog
dobitka.
Vlastiti kapital =sredstva – obaveze
sredstva = obaveze + akcionarski kapital
osnovni kapital odnosno kapital akcionara, prezentuje nam nivo vlasništva akcionara
preduzeća. Akcija je vlasnička hartija od vrijednosti koja ima svoju nominalnu vrijednost i
premiju po akciji.
Zadržana zarada je dio vlasničkog kapitala koja se ostvaruje iz redovnog poslovanja kada
zarađeni prihodi premašuju načinjene rashode. Preduzeće da bi sačuvalo svoj poslovni ugled ,
a ujedno i ostvarilo profit mora da zadovolji dva primarna cilja: profitabilnost i likvidnost.
Zadržana zarada = prihodi – rashodi – dividenda
Transakcija je ekonomska promjena koja pozitivno ili negativno utiče na poslovanje
preduzeće. Računovođa pri vrednovanju ekonomskih transakcija susreće se sa tri osnovna
problema:
1.Problem priznavanja predstavlja vrijeme kada se transakcija desila, odnosno saglasnost
kada ekonomsku promjenu treba evidentirati,
2.Problem vrednovanja u stvari predstavlja dodijeljenje novčanog iznosa svakoj transakciji
posebno uključujući sredstva, obaveze i vlastiti kapital.
3.Klasifikacija predstavlja raspoređivanje ekonomskih promjena u odgovarajuće grupe računa,
tj. prenos njihove vrijednosti na odgovarajući račun.
Trošak možemo definisati kao cijena razmjene između nezavisnih prodavaca i kupaca, koju
evidentiramo u momentu priznavanja ekonomske promjene. Nabavna vrijednost /trošak
sopstvenog kapitala evidentira se ulaganjem akcionara u preduzeće.
Ekonomske / bilansne promjene/transakcije su poslovni događaji koji utiču na imovinu
preduzeća, bilo da mjenjaju njenu visinu i sastav ili samo sastav. A to su:

1. Promjene koje povećavaju aktivu i pasivu za isti iznos

2. Promjene koje smanjuju aktivu i pasivu za isti iznos,

3. Promjene koje mjenjajju sastav aktive a pasivu ostavljaju nepromjenjenom,

4. Promjene koje mjenjaju sastav pasive a aktiva ostaje nepromjenjena.

Aktiva =pasiva; sredstva=obaveze + vlastiti kapital

Pod imovinom se ppodrazumjeva novac u domaćoj i stranoj valuti u balgajni, novac
udomaćoj i stanoj valuti na depozitnim računima kod banaka, otvoreni akreditivi u zemlji i
inostranstvu.

Finansijsko računovodstvo ima veliki značaj jer omogućuje internim i eksternim

korisnicima uvid u rezultate finansijskog rezultata preduzeća. Informacije kojeračunovodstvo
kao sektor preduzeća prezentira svojim korisnicima nazivaju se finansijski izvještaji. Imaju
za cilj da putem svojih informacija o poslovanju preduzeća, prezentiraju stvarno stanje o
poslovanju preduzeća u kojemm se nalazi da bi raznim korisnicima omogućili da na osnovu
tih informacija donesu pravilne odluke. Finanasijski izvještaji direktno pružaju podatke o
ekonomskom položaju, profitabilnosti i likvidnosti, radi procjene uspješnosti preduzeća. Tri
glavna fin. Izvještaja su:

Bilans stanja

Bilans uspjeha

Izvještaj o toku gotovine

Postoje i dva dodatka finansijskih izvještaja aneks i izvještaj o poslovanju.

Bilans se koristi kada se iskazuje stanje i rezultat preduzeća, posmatrano preko novčanih
jedinica kao opšteg mjerila poslovnih događaja, stanja i rezultata poslovanja preduzeća.

Bilans stanja pokazuje finansijski položaj nekog poslovnog subjekta na određeni datum,
najčešče kraj mjeseca ili godine. Daje pregled poslovanja u smislu kontrole resursa i izvora
resursa. Izvori resursa se sastoje od obaveza kompanije i vlastitog kapitala. Nazivamo ga
stalnim/realnim računom, jer se preko njega evidentira imovina po obliku i izvoru.
Saldaprethodnog rač. računa se prenose u naredni period.

Bilans uspjeha daje zbirni prikaz zarađenih prihoda i načinjenih rashoda tokom redovnog
poslovanja u određenom periodu.

Neto dobitak je neto povećanje vlastitog kapitala nastalo iz redovnog poslovanja kompanije
koje se akumulira na računu zadržane zarade. Нето добит => Приходи > Расходи

Kada rashodi premaše prihode, javlja se neto gubitak Нето

губитак => Приходи < Расходи

Prihodi su veliki prilivi ekonomske koristi u toku određenog perioda proistekli iz aktivnosti
redovnog poslovanja kada te aktivnosti rezultiraju povećanjem vlastitog kapitala.

Rashodi su smanjenja ekonomske koristi u obliku odliva ili iscrpljivanja /amortizacije

sredstava ili nastanak obaveza koje dovode do smanjenja vlastitog kapitala tokom određenog
perioda.

Višak novčanih sredstava koja se nalaze kao oročeni depozit u bankama ili druge finansijske
institucije ,kao u državne, takve aktivnosti nazivamo ulaganja. Ekvivalentiama
gotovine smatraju se hartije od vrijednosti.
Izvještaj o gotovinskom toku je orjentisan ka provjeri likvidnosti kompanije. Pokazuje
kolike je prilive gotovine ostvarila kompanija koja je ostvarena redovnim poslovnim
aktivnostima, kao i investicione i finansijske transakcije koje se dešavaju u toku određenog
računovodstvenog perioda. Bilans tokova gotovine /cash flow ima tri dijela:

Gotovinski tokovi iz redovne/operativne aktivnosti preduzeća koji pokazujuvisinu

gotovnskih tokova da se isplate obaveze i zajmovi, održi operativna sposobnost preduzeća i
učine nova ulaganja bez da se pribjegava spoljnim iizvorima finansiranja,

Gotovinski tokovi iz investicione aktivnosti, nastali iz aktivnosti investiranja,

Gotovinski tokovi iz finansijskih aktivnosti , nastali iz aktivnosti finansiranja na buduće

gotovinske tokove od strane pribavljača kapitala.

Bilans imovinskih tokova može da bude sačinjen po direktnoj i indirektnoj metodi.

Aneks je dio godišnjeg obračuna, dodatak finansijskimm izvještajima,prezentuje osigurana

potraživanja i obaveze, strukturu kolektiva, novim članovima ...

Izvještaj o poslovanju nije dio godišnjeg obračuna ali služi da se bolje razumije položaj
preduzeća kao cjeline.

Da bi se računi zatvorili, potrebno je saldiranje računa. Saldo računa predstavlja razliku

izemđu dugovne/lijeve i potražne/desne strane.

Korektivna knjiženja računovođe koriste da bi primjenili obračunsko načelo računovodstva

na transakcijekoje prelaze jedan računovodstveni period. Korektivna knjiženja imaju
najmanje jedan unos na bilans stanja i inajmanje jedno knjiženje na račun bilansa uspjeha.

Odgoda je odgađanje priznavanja nekog rashoda koji je beć plaćen ili postoji, ili nekog
prihoda koji je već zarađen.

Akrual je priznavanja nekog rashoda koji je nastao ali još uvijek nije evidentirana.

Odgođeni trošak predstavlja raspodjelu evidentiranih troškova između dva ili više
obračunskih perioda.

Sredstva koja se unaprijed plaćaju, a postepeno se troše do isteka njihovog vijeka trajanja
su unaprijed plaćeni troškovi.

Amortizacija je dio novostvorene vrijednosti dugoročnog sredstva, koji se dodjeljuje bilo

kojem obračunskom periodu radi sticanja prihoda.

Glavni dnevnik je obrazac u obliku jednostranog računa sa kolonama za :datum i redni broj
transakcije, opis, broj konta i kolone za unos iznosa duguje i potražuje.

Glavna knjiga obuhvata sve račune koji su otvoreni u glavnom dnevnku, bilo po osnovu
početnog bilansa, bilo u toku jednog obračunskog perioda.
Sintetički računi su zbirni računi, analitički računi su pojedinačni računi, koji predstavljaju
pojedinačnu evidenciju.

Popis svih imovinskih dijelova preduzeća naziva se inventarisanje.

Uslužna djelatnost jesu preduzeća čija je osnovna aktivnost pružanje usluga.

Trgovačka –trgovina robama i uslugama.za razliku od uslužnih, imajurobu raspoloživu za

prodaju kupcima tj. zalihe, i bave se nizom transakcija koje se
nazivaju operativni /poslovni ciklus.

4 vrste prihoda i rashoda koje obuhvata bilans uspjeha:

1. Redovne koje je preduzeće ostarilo u toku redovnog poslovanja i planira da ostvari u

budućem poslovanju,

2. Vanredne pojavljuju se po osnovu naplate otpisanih potraživanja, viškova,

3. Finansijske nastaju naplatom kamata po osnovu datih kredita , poz. Kursne razike,
dividendi,

4. Revalorizacioni od revalorizacije nematerijalnih ulaganja i osnovnih sredstava.

PRIHODI - RASHODI = NETO DOBIT

Bruto prodaja sse sastoji od ukupne gotovinske prodaje i ukupne prodaje na kredit u toku
datog perioda.
Neto prodaja =bruto prodaja – povrat od prodaje ili popusti
Nabavna vrijednost robe predstavlja iznos koji je trgovac platio za robu prodatu u toku
rač.perioda.
Razlika između neto prihoda od prodaje i nabavne vrijednosti prodate robe naziva se bruto
dobit/marža.
Бруто добит = Нето продаја - Набавна вриједност продате робе
Osnovna komponenta bilnsa uspjeha trgovačkog preduzeća su operativni rashodi,koje
grupišemo kao troškovi prodaje i opšti i administrativni
rashodi.Troškovi prodaje obuhvataju troškove skladištenja, izlaganja,reklamiranja i druge
promotivne troškove. Pažljivo planiranje i kontrola operativnih rashoda mogu znatno
poboljšati prifitabilnost kompanije.
Оперативни расходи = Расходи продаје + општи и административни расходи
Dobit prije oprezivanja je važno mjerilo profitabilnosti, jer pokazuje koliku je dobit
preduzeće ostvarilo iz redovnog poslovanja: dobit prije oporezivanja= bruto dobit –
operativni rashodi
Bitan element bilansa uspjeha je porez na dobit.
Neto dobit, je konačni rezultat bilansa uspjeha, mjerilo uspješnosti poslovanja preduzeća
i iznos poslovne zarade.
Neto dobit = dobit prije oporezivanja – porez na dobit
Dva osnovna rčunovodstvena sistema vođenja zaliha su periodični i stalni sistem vođenja
zaliha.
Metode utvrđivanja vrijednosti zaliha:specifična identifikacija, prosječna cijena, FIFO i
LIFO.
Koeficijent obrta zaliha pokazuje koliko se puta prosječne zalihe kompanije prodaju u toku
jednog obračunskog perioda.
Koeficijent obrta zaliha = nabavna vrijednost prodate robe/ prosječne zalihe
Prosječan broj dana vezivanja zaliha= broj dana u godini / koeficijent obrta zaliha
Prema periodičnom sistemu vođenja zaliha samo se krajnje zalihe obračunavaju i vrednuju,
nabavna vrijednost prodate robe se određuje oduzimanjem nabavne vrijednosti krajnjih zaliha
od nabavne vrijednosti robe raspoložive za prodaju.
Prema kontinuiranom sistemu vođenja zaliha, nabavne vrijednosti prodate robe se
akumuliraju kako se prodaje obaljaju, nabavna vrijednost se prenosi sa računa zalihe na račun
nabavna vrijednost prodate robe. Vrijednost krajnjih zaliha predstavlja stanje računa zalihe.
Tržišna vrijednost označava neto prodajnu cijenu odnosno iznos za koji roba može biti
prodata.
Neto prodajna vrijednost se definiše kao procjenjena prodajna cijena u toku redovnog
poslovanja umanjena za procjenjene troškove dovršenja i procijenjene troškove nužne za
ostvarenje prodaje.
Dobit iz redovnog poslovanja=bruto dobit – operativni troškovi
Godišnja amortizacija = nabavna vrijednost – rezidualna vrijednost / vijek trajanja
Obrtni kapital = tekuća sredstva – tekuće obaveze
Tekući koeficijent = tekuća sredstva / tekuće obaveze
Obrt sredstava = (početne zalihe + krajnje zalihe)/ 2
Povrat od sredstava = neto dobit / prosječna ukupna sredstva
Prosječni vlastiti kapital = (početni kapital + krajnji kapital)/2
Povrat od vlastitog kapitala = neto dobit / prosječan vlastiti kapital
Obaveze u vlastitom kapitalu = ukupne obaveze / vlastiti kapital
Podjela troškova prema faktorima proizvodnje: - troškove materijala - troškove sredstava za
rad - troškove rada
• Troškovi po vezanosti za nosioce Podrazumjeva vezivanje troškova za
proizvode koji su ih uzrokovali. Dijele se na direktne i indirektne.
• Troškovi sa stanovišta vremena nastanka Dijele se na pojedinačne i
zajedničke.
• Troškovi prema složenosti Dijele se na jednostavne (originalne) i složene
(kompleksne)
• Troškovi prema ulaganju u proizvodnju To su primarni i sekundarni
troškovi.

Pravila knjiženja:
AKTIVA(imovina po obliku) – svako povećanje lijevo, svako smanjenje desno, saldo na lijevoj
strani, računi rashoda pripadaju aktivi
PASIVA(imovina po vlasništvu) –svako smanjenje lijevo,svako povećanje desno , saldo se
nalazi na desnoj strani, računi prihoda pripadaju pasivi.