1.

UVOD

Razvoj prometa i prometnih sredstava je funkcija uzročno-posljedićne veze sa znanstvenim

dostignućima. Općenito, ovaj razvoj upućuje na sasvim nov i drugačiji odnos prema tehničkim
sustavima kao elementima prometa uopće. Za suvremenu znanost, promet predstavlja veliko
područje proučavanja, koje se, zahvaljujući ponašanju pojedinih elemenata prometa, reflektira
na sve segmente društva.
Proučavanjem u području prometnih znanosti došlo se do saznanja, da su svi elementi
prometa kao segmenti tehničkih sustava međusobno povezani i da njihovi odnosi umnogome
određuju kvalitetu, funcionalnost i efikasnost prometa. Posebno mjesto u okviru prometnih
grana ima željeznički promet, koji se sastoji od cijelog niza specifičnih disciplina, a među njima
je “teorija automatizacije i sigurnosti željezničkog prometa”, kao disciplina koja se bavi
njegovim bržim, boljim i sigurnim odvijanjem.
Pojedini tehnološki procesi u željezničkom prometu predstavljaju potencijalnu opasnost za
okolinu, posebice sigurnost ljudi i dobara koji se mogu naći u dodiru s bilo kojim elementom
prometa. Stoga tehnološki procesi trebaju biti tako tehnički riješeni da omoguće odgovarajuću
zaštitu ljudi i dobara, s krajnjim ciljem otklanjanja svih nepoželjnih uzroka konfliktnih stanja.
Obzirom na krajnji cilj osiguranja ljudi i dobara, cijela jedna grana tehnike se bavi ovom
problematikom, a zove se automatizacija i sigurnosna tehnika.
Općenito gledano, može se ustvrditi da jedan sustav zadovoljava sigurnosne značajke, ako
radi pojave otkaza, kvara ili smetnje u sustavu njegov rad ne može ugroziti živote ljudi ili
nastati očtećenja dobara, a uključeni su u rad sustava ili se nalaze u području njegovog utjecaja.
Kako se disciplina automatskog i sigurnog odvijanja željezničkog prometa prioritetno
oslanja na razvoj teorije automatske regulacije, teoriju pouzdanosti i teoriju održavanja, koje su
ponajprije bile vezane za vojne sustave, to se u posljednim godinama osjeća potreba za
povećanjem teorijskih proučavanja iz tih disciplina. Primjena saznanja iz područja automatske
regulacije, pouzdanosti i sigurnosti željezničkog prometa, umnogome su pridonijele razvoju
novih tehnologija, a koje su pak djelovale na razvoj novih tehničkih sustava za regulaciju
odvijanja željezničkog prometa.
U okviru ukupnog prometnog sustava za funkcioniranje gospodarstva jedne zemlje, posebna
uloga pripada željeznici s obzirom na njezina tehničko-tehnološka i organizacijska obilježja.
Time se pred željeznicu postavljaju kvalitativno novi zahtjevi glede pružanja prijevozne usluge.
Ti se zahtjevi zasnivaju na principima racionalnosti prijevoza s ciljem smanjenja prijevoznih
troškova uz istovremeno povećanje sigurnosti odvijanja prometa. Racionalizaciju na željeznici
moguće je realizirati na svim područjima tehničko-tehnološkog organiziranja. Međutim, s
obzirom na jedinstvenost tehnologije i organizacije te potpunu sigurnost prometa, od posebne je
važnosti povećanje razine automatizacije, pouzdanosti i sigurnosti željezničkog prometnog
sustava. Na sigurnost i pouzdanost odvijanja željezničkog prometa utječe više činilaca, od kojih
treba izdvojiti čovjeka kao primarnog činitelja organizacije prometa, željeznička vozila, te pruge
i pružna postrojenja.

Uloga organizacije prometa

Organizacija prometa definirana je redom vožnje za pojedinu prugu te za željezničku mrežu

u cijelosti. S tehnološkog gledišta red vožnje je osnovni plan proizvodnje i realizacije prijevozne
usluge željeznice. Iz toga proizlazi i njegovo značenje u organizaciji rada i prometa na odnosnoj
pruzi (ili dionici pruge). Naime, može se dokazati da je njime definiran tehnološki proces rada
jedne pruge.
Uvažavajući činjenicu da svaki proces rada treba realizirati prema unaprijed utvrđenom
redoslijedu, treba rasčlaniti :
− opći tehnološki proces rada kojim je utvrđen slijed odvijanja radnji vezanih za
prijevoz putnika i stvari i
− tehnološki proces rada na pruzi kao jedan dio općeg tehnološkog procesa željeznice.
 Izrada tehnološkog procesa rada na pruzi, a time i izrada reda vožnje zasniva se na
određenim parametrima stalnog i promjenljivog značenja. Pri tome treba uočiti da se red vožnje,
odnosno organizacija prometa, pojavljuje kao statički sustav, dok njegova realizacija i vrijeme
trajanja djeluju dinamički. To implicira izmjenu reda vožnje te usklađivanje statičkih
parametara s dinamičkim kao i prilagođavanje reda vožnje s činjeničnim stanjem. U protivnom
dolazi do zastoja i poremećaja u prometu, a time i neizvršenja reda vožnje. Prema tome, svrha
racionalizacije tehnološkog procesa rada pruge (reda vožnje) svodi se na:

− siguran i nesmetan promet vlakova,

− skraćenje vremena putovanja putnika i prijevoza stvari i
− racionalno korištenje sredstava i osoblja
Pri organizaciji i izvršenju tehnološkog odvijanja željezničkog prometa za nesmetan i
siguran promet vlakova, svakako najznačajniju zadaću ima automatizacija željezničkog
prometnog procesa.
Neizvršenje reda vožnje ne svodi se samo na iskazivanje podataka o zakašnjenju vlakova,
već je nužno sagledati uzroke tih zakašnjenja. Premda je skoro nemoguće u cijelosti utvrditi
uzroke zakašnjenja1, kao najčešće se pojavljuju:
− lagane vožnje,
− kvar signalno-sigurnosnog uređaja,
− zatvori pruge i kolosijeka,
− čekanje vlaka na vučno vozilo,
− defekti i popravak vučnih i voznih sredstava,
− nestanak napona u voznom vodu i
− prometni razlozi.
Činjenica je da se to nije moglo predvidjeti pri izradi reda vožnje, što izravno rezultira
njegovim neizvršenjem, a neposredno dovodi u pitanje realizacija osnovnih zadataka suvremene
organizacije željezničkog prometa.
Iz spomenutoga može se zaključiti da problem nije jednoznačan već je višedimenzionalan,
što znači da je racionalizacija u organizaciji prometa uvjetovana sagledavanjem utjecaja svih
relevantnih faktora od kojih je znatan dio i stohastičke prirode. S tim u vezi treba razlučiti:
− interne faktore koji uvjetuju organizaciju prometa s gledišta tehnike i tehnologije (npr.
tehničko stanje pruge, SS uređaja, vrsta vuče i sl. ),
− eksterne faktore koji na organizaciju prometa djeluju izvana, a na koje željeznica nema
utjecaja (npr. promjene na tržištu prijevoznih usluga, promjene na tržištu roba i sl. )

Razumije se da je imperativ, negativne utjecaje svih faktora, posebice internih, svesti na

minimum i po mogućnosti ih eliminirati.
Iz svega ovoga proizlazi da se redovito i sigurno odvijanje željezničkog prometa može
ostvariti samo sprečavanjem, odnosno smanjenjem željezničkih prometnih nezgoda, a što se ne
može ostvariti bez najsuvremenijih signalno-sigurnosnih uređaja i ostalih tehničkih sredstava,
koji omogućuju najvišu razinu automatizacije željezničkog prometnog sustava.
Suvremena organizacija prometa pretpostavlja postojanje suvremenih i pouzdanih signalno-
sigurnosnih uređaja kao i upravljačko-informacijskih sustava koji će u stvari i omogućiti
primjenu novih znanstvenih rješenja u upravljanju prijevoznim procesom. Nova znanstvena
rješenja moraju željezničkom prometu omogućiti konkurentnost na prometnom tržištu, što se
može postići samo maksimalnom optimizacijom visoke propusnosti, minimalnom potrošnjom
energije i energenata, maksimalnim brzinama i strogim izvršenjem reda vožnje.

1
Prema podacim operativne službe HŽ za lipanj 1992. godine najčešći uzroci kašnjenja vlakova su bili: lagane
vožnje 65 %, kvarovi SS uređaja 27 %, prometni razlozi i zatvori kolosijeka 6 %, kvarovi na vučnim vozilima
i čekanje na vučna vozila 1 % i nestanak napona na kontaktnom vodu 1 %.