CTP tehnologija

Osnovne značajke:
- Izlazni procesi u pripremnom dijelu proizvodnje u grafičkoj tehnologiji, zbog velike prisutnosti uporabe računala u njima, dobili
su naziv CtP procesi
- Pojam CtP podrazumijeva najviši mogući stupanj objedinjavanja mnogobrojnih faza grafičke pripreme
- Ishodište CtP sustava je računalo u kojem je pripremljen konačni oblik informacije, potrebne za daljnje reprodukcijske procese
u grafičkoj tehnologiji
- Prema načinu prijenosa pripremljene informacije prema izlaznom uređaju, pojmovno razlikujemo tri CtP sustava:

1. Computer to Plate (računalo —> tiskovna forma)

- Computer to Plate je termin koji se koristi kod opisa računalno-upravljanog osvjetljavanja tiskovnih
formi (ploča) direktno iz digitalnih podataka za tehnike offset tiska i fleksotiska.
Computer to Cylinder se odnosi na izradu tiskovnih formi za duboki tisak, a Computer to Screen za sitotisak.
Computer to Plate tehnologija obuhvaća 3 temeljne komponente: računalo, sistem za osvjetljavanje (uglavnom laser čija snaga i
valna duljina ovisi o osjetljivosti tiskovne forme) i tiskovna forma.

- Prema vrsti izvora svijetla koji emitira laser, razlikujemo tri vrste CtP sustava:
Ultraljubičasti (UV)
UV CtP uređaji koriste klasične offsetne ploče za CtP s obzirom da su one osjetljive na UV dio spektra.
Kod osvjetljavanja, koriste se dvije UV lampe koje postepeno mijenjaju intenzitet svijetla što poboljšava kvalitetu i brzinu
osvjetljavanja.
Nedostaci: neujednačeni intenzitet osvjetljavanja obje lampe; problemi s promjenljivom debljinom ploča; niske rezolucije
osvjetljavanja (i kod viših linijatura rastera);

Plavi (Violet)
Violet CtP uređaji koriste foto-polimerne ploče.
Ove ploče se dobro ponašaju u tisku, otpornije su na nakladu (broj otisaka)
Prednosti: velika brzina obrade; pouzdanost lasera s niskim troškovima održavanja; visoka kvaliteta tiskovnih površina.
Nedostaci: niže rezolucije osvjetljavanja; pregrijavanje kod razvijanja te neravnomjerna distribucija topline kroz sloj.

Infra crveni (Termalni)

Termalni CtP uređaji koriste lasere koji djeluju na emulziju termalne ploče emisijom topline velike energije (koju stvaraju
infracrveni laseri). Ploče koje se koriste mogu biti s kemijskim razvijanjem ili bez kemijskog razvijanja emulzije (u tom slučaju
ploča se razvija u stroju djelovanjem alkoholne otopine).

- Prema konstrukciji uređaja razlikujemo tri glavna tipa:

Uređaj s vanjskim bubnjem, Uređaj s unutarnjim bubnjem, Uređaj s ravnim pločom

2. Computer to Press (računalo —> tiskarski stroj)

Princip koji se temelji na direktnom osvjetljavanju tiskovne forme u tiskarskom stroju
Tiskovne forme koje se koriste mogu biti za jednokratnu upotrebu ili za višekratnu upotrebu pri čemu razlikujemo nekoliko vrsta
principa osvjetljavanja.

Computer to Press s promjenljivim tiskovnim formama

Temelji se na bezvodnom offsetnom tisku; svaka tiskovna jedinica ima digitalni kontrolni sistem linijske izrade tf.

Computer to Press s tiskovnim formama za višekratnu upotrebu

Površina tiskovne forme se po završenom otiskivanju neutralizira i sprema za ponovno osvjetljavanje

3. Computer to Print (računalo —> otisak)

Digitalni tisak
Osnovne značajke:
Digitalni tisak podrazumijeva sustave u kojima računala direktno upravljaju s uređajima za tisak (ispis)
Digitalni tisak je sinonim za takozvane bezkontaktne tehnologije tiska (ne postoje tiskovne forme, a samim time nema kontakta
između tis. forme i tis. podloge). Brza izrada prvog otiska (nema izrade tis. forme), personalizacija otiska (različite informacije na
svakom otisku), niska cijena kod malih naklada – glavne su značajke digitalnog tiska.

Vrsta tehnika digitalnog tiska:

Elektrofotografija
Temelj elektrofotografije predstavlja fotoelektrični efekt. Proces se provodi u 6 faza: Nabijanje tiskovne forme, Osvjetljavanje
tiskovne forme, Obojavanje tiskovne forme tonerom, Prenošenje tonera na tiskovnu podlogu, Fiksiranje tonera na tiskovnoj
podlozi, Čišćenje tiskovne forme od ostataka tonera.
Boje: Osnovne karakteristike: Specijalna bojila – toneri (oko 80% tonera je u praškastom obliku, a preostali dio u tekućem
obliku). Praškasti toneri mogu biti jednokomponentni ili dvokomponentni, veličine čestice 6 - 35 μm (pigmentne čestice 6-8 μm).
Tekući toneri nose naziv ElectroInk (veličina pigmentnih čestica 1-2 μm). Debljina sloja tonera kod elektrofotografije je 5-10 μm.

Ionografija
Ionografija je konceptualno slična elektrofotografiji. Površina razvijačkog bubnja nabija se ionima preko sistema za oslojavanje
razvijačkog bubnja (elektroda uslijed djelovanja visokog napona od 2000 V otpušta ione). Toner se prihvaća na površinu bubnja
na mjestima gdje se nalaze ioni, a potom prenosi na podlogu djelovanjem tiskovnog valjka i zagrijanog razvijačkog bubnja. Xenon
žarulja isijava svjetlo i rastaljuje toner na površini tiskovne podloge. Rakel za čišćenje i uređaj brisanje skidaju preostali toner s
površine razvijačkog bubnja.

Magnetografija
Magnetografija koristi pojavu stvaranja magnetskog polja koje omogućuje nanošenje tonera na temeljni (razvijački) bubanj te
potom na tiskovnu podlogu. Magnetski toner sadrži visoku koncentraciju jezgre željezo-oksida koji je tamni, pa se ovom
tehnologijom ne mogu dobiti kolor otisci, a posebno svijetli tonovi (zato se ova tehnologija koristi uglavnom kod crno/bijelog
tiska). Uređaji na bazi magnetografije jedini su iz obitelji digitalnog tiska s varijabilnom brzinom otiskivanja (prilagodba tiskovnim
podlogama).

Ink jet
Ink Jet je tehnologija digitalnog tiska kod koje se bojilo u obliku tekućih kapljica mlaznicama štrca na tiskovnu podlogu
Ink Jet tehnologija se (s obzirom na način formiranja kapljice) dijeli na:

1. Kontinuirani Ink Jet

Kod kontinuiranog Ink Jeta bojilo konstantno struji dovodnim kanalom. Elektroda selektivno nabija kapljice koje u svojoj putanji
pojedinačno mijenjaju smjer i vraćaju se u spremnik. Nenabijene kapljice slobodno prolaze mlaznicom (ne mijenjaju smjer) i
završavaju na tiskovnoj podlozi.

2. Ink Jet koji formira kapljice na zahtjev

(a) Termalni Ink Jet
Termalni Ink Jet pisači formiraju kapljice selektivnim zagrijavanjem mikrogrijača, što rezultira formiranjem zračnog mjehura koji
izbacuje kapljicu bojila Veličina formirane kapljice proporcionalna je veličini mjehura odnosno temperaturi mikrogrijača.
b) Piezo Ink Jet
Piezo Ink Jet pisači formiraju kapljicu bojila deformacijom mlazne komore; aktiviranjem signala dobivenog iz računala piezo
električni kristalić selektivno mijenja volumen mlazne komore. Smanjenjem volumena u komori povećava se pritisak koji
rezultira izbacivanjem bojila kroz mlaznicu. Dobivena kapljica proporcionalna je deformiranom volumenu.
c) Elektrostatski Ink Jet)
Osnovni princip elektrostatskog Ink Jeta je stvaranje električnog polja između sistema za ispis i podloge. Zahvaljujući djelovanju
tog polja, relativno velike mlaznice generiraju vrlo male kapljice bojila. Postoji nekoliko vrsta ovog tipa Ink Jet tiska: na bazi
Taylor efekta, termalni, na bazi bojila s kapljicama u obliku magle.
Boje:
Bojila Ink Jet tehnologije tiska su tekućine. Razlikujemo: vodena bojila, solventna bojila i UV bojila. Debljina sloja bojila na
tiskovnoj podlozi je oko 0,5 μm. Otisak se suši hlapljenjem i penetracijom bojila u strukturu tiskovne podloge. Za postizanje
kvalitetnog probnog otisaka preporuča se specijalna tiskovna podloga s povećanom kapilarnom upojnošću.)

Termografija
Termografija se dijeli na: 1) direktnu termografiju, 2) transfer termografiju (termal transfer tisak- djelovanjem topline preko
termalne ispisne glave na toplinski osjetljivi sloj boje na obojenoj traci (ribonu) dolazi do prijenosa (transfera) bojila na podlogu, i
termal sublimacijski tisak - Djelovanjem topline preko termalne glave pokreće se proces sublimacije (ishlapljivanje krute tvari u
tekuću). Tiskovna podloga ima specijalni difuzni sloj u koji penetrira bojilo). Uređaji direktne termografije koriste specijalne
tiskovne podloge sa slojem koji mijenja boju djelovanjem topline (koristi se kod fax uređaja, uređaja za izradu bar kodova). Kod
obje vrste transfer termografije bojilo se prenosi na tiskovne podloge preko specijalno obojene trake (donora) djelovanjem
topline.
Elektrografija
Poput elektrofotografije, tehnologije elektrografije također koristi električno polje za prijenos bojila na podlogu. Kod ove
tehnologije koriste se specijalne, dielektrično oslojene, tiskovne podloge na kojima se izrađuje latentna, izmjenjiva slika
(tiskovna forma). Otiskivanje se provodi u 3 faze: 1. nabijanje podloge, 2. objavanje podloge, 3. fiksiranje bojila.

Fotografija
Fotografija koristi specijalne, obojene i svjetlo-osjetljive, tiskovne podloge. Koriste se 3 lasera (RGB) koji osvjetljavaju površinu
podloge. Ovisno o intenzitetu svjetlosti i valnoj duljini dolazi do različite reprodukcije tonova.

„X“ grafija
Nove tehnologije bezkontaktnog tiska koje se ne mogu svrstati niti u jednu opisanu, nazivaju se “X” grafija. U tu grupu spadaju:
1. TonerJet tehnologija tiska, 2. Elkografija (elektrokoagulacija), 3. Tehnologija direktnog osvjetljavanja.

Hibridni tiskarski sustav

Osnovne značajke:
U praksi postoje mnogi primjeri korištenja kombinacije tiskarskih tehnika u izradi tiskarskih proizvoda, a poznati su pod imenom
hibridni tiskarski sustavi. Takvi sustavi omogućuju različite tiskarske mogućnosti, donose visoke ekonomske beneficije tvrtkama
te kvalitetnije proizvode za korisnike. Hibridni tiskarski sustavi mogu predstavljati kombinaciju klasičnih i digitalnih tehnika ili
unutar jedne grupacije.
Podloge i bojila :
Karakteristike tiskovnih podloga su od osobite važnosti kod hibridnih tiskarskih sustava. Mogućnost prihvaćanja bojila, kvaliteta
otiska, prolaz podloge kroz uređaj – predstavljaju temeljne kriterije koji moraju biti udovoljeni kod svih elemenata hibridnih
sustava. Različite vrste tiskarskih bojila koja se koriste u hibridnim tiskarskim sustavima mogu biti veliki problem, a posebno kada
se otiskuju bojilo preko bojila.
Kombinacija klasičnih tiskarskih tehnika
Kombinacija hibridnog tiskarskog sustava koja se često koristi u praksi je offset + flekso tehnika tiska.
Offset tehnikom se otiskuje kolorni dio, a flekso tehnika služi za dodavanje sloja posebne boje (spot boje). Kombinacija flekso
(sito) + letterpres tehnika tiska koristi se kod tiska etiketa.
Kombinacija digitalnih tiskarskih tehnika

Lentikularni tisak
Osnovne značajke:
Lentikularni tisak je vrsta 3D tiska – jedinstvena grafička reprodukcija koja stvara iluziju pokreta i 3D efekt. Lentikularni tisak je
tehnologija kojom se tiska na specifičan materijal (lentikularne leće) kako bi se postigao efekt dubine, kretanja, rotacije i drugih
vrsta gibanja na fizičkom mediju. Ova tehnika tiska omogućuje stvaranje nekoliko vrsta spektakularnih efekata koji mijenjaju
jednostavan ispis u animirani ili 3D sliku. Lentikularni tisak se može koristiti za bilo koju vrstu tiskanih komunikacija, promotivnih
kartica, razglednica, podloge za miša kao i plakata ili letaka.
Lentikularni materijal – arak je optički transparentna plastična podloga koja je s jedne strane ravne površina, a s druge strane
valovita/reljefna površina sačinjena od niza paralelnih polukružnih ispupčenja koja imaju svojstva leće.
Nekoliko je osnovnih efekata lentikularne slike:
3D – predstavlja otisnutu sliku koja pokazuje dubinu prilikom mijenjanja kuta gledanja. Ista slika se pokazuje u različitim
kutovima gledanja. Svako oko gleda različitu sliku. Za 3D efekt leće moraju biti vertikalne s pozicijom gledanja slike, ako sliku
okrenemo horizontalno 3D efekt nestaje. 3D efekt može sadržavat 10 do 15 slika.
Flip – mijenjanje 2 ili više slika prilikom kojeg jedna nestaje, a druga se pojavljuje. Najjednostavniji lentikularni efekt. U ovisnosti
o kutu gledanja dvije ili više slika se izmjenjuje. Za Flip efekt leće moraju biti horizontalno s pozicijom gledanja slike. U dizajnu
flip efekta ne preporučuje se korištenje bijelih podloga.
Animacija (zoom, morph i dr.) – koristi se serija slika koje zajedno čine efekt animacije ili kratkog filma. Ovaj efekt se koristi za
isticanje pokreta tijela ili neke mehaničke radnje. Lenticularni Morph efekt postepeno mijenja jednu sliku u drugu sliku. Svaka
dva objekta mogu biti “morphirana” ali tehnologija najbolje funkcionira kad se mijenjaju slike sličnog oblika i zajedničkih
pozadina.

Osnovna svojstva lentikularnog materijala očituju se kroz kut leća ili kut gledanja, frekvenciji/gustoći leća koja se definira kroz
linije/inču ili LPI, debljinu materijala i potrebnu udaljenost gledanja krajnjeg proizvoda (bitno kod velikih formata / jumbo
plakata i sl.) Sve 4 veličine su uzročno povezane te što je gustoća leća manja, kut gledanja je veći, materijal je deblji, te
udaljenost gledanja krajnjeg proizvoda veća. U pravilu, deblji lentikularni materijal je pogodan za tisak velikih formata i veću
udaljenost gledanja, dok su tanji lentikularni materijali pogodniji za manje proizvode te udaljenost gledanja.

Proces pripreme za lentikularni tisak se sastoji od više koraka prilikom kojih se najmanje 2 različite digitalne slike „isprepletu“
(interlacing) u jedan digitalni zapis-sliku.
Postupak tiska:
Na lentikularni materijal tiska se UV sušećim bojama. Tisak se ostvaruje zrcalno na ravnoj površini
lentikularnog arka (poleđini), dok reljefna površina čini prednju stranu krajnjeg proizvoda koja vizualno pruža efekt lentikularnog
tiska.
Postupanje s materijalom:
Materijal se uzima redom odozgo prema dolje. U slučaju nadopune ulagaćeg stola na kojem već ima određena količina
lentikularnog materijala, potrebno je sljedeći kup araka staviti ispod materijala koji se nalazi na ulagačem stolu. Paleta s
lentikularnim materijalom označena je s natpisima gide i griper u svrhu određenog načina ulaganja materijala. Prva tiskovna
jedinica ne sadrži boju, kroz nju arak prolazi samo kako bi prošao kroz pritisak u svrhu prilagođavanja materijala tisku KCMY +
pokrivna bijela. U slučaju kaširanja materijala s drugim materijalom npr. papirom tisak se može odvijati u jednom prolazu kroz
stroj. Za potrebe većeg nanosa pokrivne bijele u svrhu dobivanja proizvoda koji ne zahtjeva doradne poslove kaširanja, proces
tiska se ne može odvijati u jednom prolazu kroz stroj nego su potrebna dva prolaza. Sušenje se vrši nakon KCMY prije pokrivne
bijele, te u tunelu nakon pokrivne bijele. Tisak se ostvaruje na ravnoj površini lentikularnog arka (poleđini), dok reljefna površina
čini prednju stranu krajnjeg proizvoda koja vizualno pruža efekt lentikularnog tiska. Zbog ekonomskog aspekta za potrebe
podešavanja i zagrijavanja stroja potrebno je naručiti karton iste debljine poput lentikularnog materijala kako bi se smanjila
količina makulatura lentikularnog materijala.

Grafička priprema lentikularnog tiska obavlja se na specifičnoj programskoj aplikaciji i vrlo je zahtjevna iz razloga što se moraju
poštivati određeni optički zakoni lentikularnog tiska. Kompleksnost pripreme lentikularnog tiska odražava se na vrijeme
pripreme. Grafička priprema za 3D efekt posebno je kompleksna jer svaki izdvojeni “layer” iza sebe mora imati popunjeni
prethodni “layer”. Grafička priprema, ovisno o kompleksnosti motiva i efekata može trajati do 5 smjena. Doživljaj lentikularnog
tiska bolji je na većim nego na manjim formatima.

Tisak vrijednosnica
Tisak vrijednosnica ili sigurnosni tisak u osnovi predstavlja kombinaciju klasičnih tehnika tiska (ofset, duboki tisak, leterset). U
produkte sigurnosnog tiska ubrajamo: novčanice, poštanske marke, osobne iskaznice, putovnice, čekove, certifikate, …
Najznačajnije karakteristike produkata:visoka razina zaštite od zlouporabe umnožavanja te dugotrajnost materijala i otiska.

Tampon tisak
Tampon tisak predstavlja tiskarsku tehniku kojom se omogućuje otiskivanje na predmetima izrazito nepravilnih površina
(upaljači, olovke, keramika, …). Predstavlja indirektan način otiskivanja
Prvo se izrađuje klišej (tiskovna forma dubokog tiska) s kojeg s vrši prijenos bojila na tampon, a kojim se zatim vrši otiskivanje na
površinu određenog predmeta. Postoje 2 sistema za obojenje klišea kod tampon tiska: 1) otvoreni sistem, 2) zatvoreni sistem.

Tisak folijom
Tisak folijom ili foliotisak je tiskarska tehnika u kojoj se otiskivanje vrši preko sjajnih metalnih folija, najčešće djelovanjem
temperature i pritiska. Ima široku upotrebu, a najčešće ga susrećemo kod tiska na etikete, tiska na korice tvrdo uvezene knjige,
tiska na diplome, posjetnice, memorandume, „strugalice“,... Tehnikom foliotiska se nanose zlato, srebro ili dr. boja s folije koja
se prianja na etikete. Ako se u stroju koristi odgovarajući kalup (kliše) etiketa se može istodobno i utisnuti u trenutku nanošenja
folije. Rola na kojoj se nalazi zlato ili srebro na svojoj poleđini sadrži prianjalo osjetljivo na toplinu. Rola se postavlja na stroj
zajedno sa etiketom, a otiskivanje se vrši pritiskom tople temeljne ploče na etiketu; na istom principu rade i preše za foliotisak.
Postupak bronciranja se vrši na način da se prvo otisne uzorak na etiketu ili ambalažu koristeći lak, a zatim se zapraši sa srebrom
(aluminijem) ili zlatom (broncom), brončanim prahom, te se takav otisak suši i naknadno čisti od bronce koja se prihvatila na
nelakirana područja. Metalizirani dijelovi otiska nemaju visoki sjaj.

Limo tisak
Limotisak predstavlja tiskarsku tehniku kojom se vrši otiskivanje na limene ploče (bijeli, aluminijski lim, kromirani crni lim). Prije
samog postupka otiskivanja, ploče se odmašćuju, potom se na njih nanosi jedan ili više zaštitni temeljnih slojeva lakova koji
omogućuju i prianjanje boja na površinu lima. Sami strojevi su zapravo posebno konstruirani ofset strojevi.

Termo transfer tisak

Kod procesa transfer tiska tinta se isprintom nanosi na papir (ink jet, sublimacija), s kojeg se nakon sušenja pod visokom
temperaturom tisak prenosi na određeni materijal (tekstil, keramiku, …). Vrste transfer papira:
termo transfer papir za bijele tekstilne podloge, prijenos na keramiku, ink jet pisače i transfer s glačalom, s termo indikatorom,
ink jet pisače i transfer s glačalom, za prijenos na tamne podloge, termo transfer za transfer na puzzle.

Određivanje kvalitete otiska

Značajan čimbenik za kvalitetan tiskarski proces je kontrola kvalitete tiska, odnosno određivanje kvalitete otiska. Kvaliteta
otisnutog arka kao i kvaliteta cjelokupnog posla utječe kako na zadovoljstvo kupaca tako i na reputaciju same tvrtke. Kvaliteta
proces tiska zadovoljava ako su svi otisnuti arci jednaki prvom – “odobrenom” arku. Zbog različitih utjecaja (tehnološki, ljudski,
uvjeti prostora,…) to je jako teško postići u stvarnosti. Postoje granice tolerancije za odstupanje od odobrenog arka (odstupanje
u gustoći obojenja ili o nečem drugom). Razlikujemo 2 načina određivanja kvalitete otisaka:
1. Vizualna metoda
Provodi se vizualnim promatranjem otiska od strane djelatnika za strojem (uređajem) i/ili nadređene osobe. Temelji se na
promatranju: otisnutih punih površina, jednakomjernosti obojenja, točnosti registra i sposobnosti reprodukcije niskih/visokih
tonskih vrijednosti. Osnovni preduvjeti za kvalitetno vizualno ocjenjivanje su standardni promatrač i definirano vidljivo svjetlo
kod kojeg se vrši ocjenjivanje. Vidljivo svjetlo dolazi do otisnutog obojenog sloja, pri čemu nailazi na pigmente. Ovisno o
koncentraciji i nanosu bojila, pigmenti u sebe apsorbiraju veći ili manji dio određene valne duljine ulaznog svijetla. Jedan dio
svjetlosti dolazi do tiskovne podloge (bijele), od koje se reflektira do oka promatrača. Veći nanos otisnutog bojila apsorbira veću
količinu ulaznog svjetla, manje svjetlosti se reflektira od tiskovne podloge što kod promatrača rezultira s vizualnim
doživljavanjem tamnijeg obojenja. Kod otiskivanja se osim obojenja obraća pažnja i na: elemente pasera, registar otiska i
ogrebotine i nečistoće na otisku, a ujedno je moguće utvrditi neke greške poput pojave toniranja radi preslabog vlaženja,
oštećenja tiskovne forme (pojavljuju se razne linije u rasteru na otisku i sl.), prejakog vlaženja (pojavljuju se razne mrlje na
otisku), odstupanja u paseru i registru otiska itd. Vizualna usporedba otisaka naklade i potpisanog arka podložna je subjektivnoj
ocjeni promatrača; vizualnom kontrolom teže se uočavaju pogreške unutar tiska naklade. Vid je subjektivan ljudski osjećaj
doživljavanja EM zračenja (svaki čovjek drugačije doživljava istu boju), pa je teško primijetiti razlike u obojenju na samom otisku

2. Instrumentalna metoda
Provodi se korištenjem raznih mjernih uređaja (npr. denzitometri ili spektrofotometri); omogućuje sigurnije i lakše utvrđivanje
razlika na otisnutom arku. Omogućuje objektivniju ocjenu kvalitete otisaka i ujednačeniji tisak upotrebom mjernih uređaja
denzitometara i spektrofotometra.
Denzitometrijska metoda
Denzitometri su mjerni uređaji koji služe za mjerenje gustoće obojenja nanešenog bojila na tiskovnu podlogu (apsorpcija); u
upotrebi su tzv. refleksioni denzitometri. Gustoća obojenja mjeri se na 100% otisnutim tiskovnim elementima, kao i u željenim
rastertonskim područjima. Izmjerene vrijednosti moguće je izraziti u obliku: krivulja reprodukcije, relativnog tiskarskog
kontrasta, trapinga, sivoće i greške tona.
Spektrofotometrijska metoda
Spektrofotometri su mjerni uređaji kojima se određuju: dominantne valne duljine, zasićenje i svjetlinu obojenja. Omogućuju
cjelovitiji opis obojenja na otiscima. Najčešće korišteni sustav opisivanja obojenja je L, a, b sustav; na temelju izmjerenih
vrijednosti ova tri parametra određuju se koordinate u 3D prostoru boja. Koordinate obojenja moguće je uspoređivati s bilo
kojim obojenim uzorkom (original, probni otisak, otisak iz naklade) bez obzira na vrstu tiskovne podloge, tip tiskarskog bojila i
tiskarskog procesa.

Stripovi za kontrolu i vođenje tiska (kontrolni stripovi)

Namjena kontrolnih stripova je kontrola kvalitete tiska (otisaka) te upravljanje tiskom; pomoću njih moguće je vizualno ili
instrumentalno utvrditi određeni problem u tisku. Kontrolni stripovi su otisnuta polja na arku papira, veličine oko 5x6 mm, koja
se smještaju uz rub otiska na mjestima koja se obrezuju nakon otiskivanja. Podjela kontrolnih stripova:
Signalni stripovi
Signalni stripovi predstavljaju vizualnu metodu kontrole tiska; zajedničko svojstvo svih signalnih stripova je da optički pojačavaju
grešku koja je nastala u tisku. Većina signalnih stripova pokazuje povećanje ili smanjenje rasterskih elemenata na principu finog i
grubog rastera. Sve pogreške u tisku očituju se jače na finom nego na grubom rasteru - veliki broj malih rasterskih točkica
zajedno imaju veći opseg nego malo točkica grubog rastera ako se promatraju jednako velike površine na kojima je raster
smješten; zbog toga će jednakim porastom rasterskih elemenata signalna polja u finom rasteru izgledati tamnije od polja u
grubom rasteru.
Mjerni stripovi
Mjerni stripovi omogućuju instrumentalnu metodu kontrole tiska pomoću spektrofotometara i denzitometara. Mjerni stripovi
uobičajeno se sastoje od mjernih polja s punom plohom, mjernih polja s različitim vrstama rastera (grubi i fini rasteri s različitim
rastertonskim vrijednostima) te različitim signalnim poljima i poljima za kontrolu tiskovne forme kao dopunama poljima za
mjerenje. Uz pomoć kontrolnih stripova moguće je standardizirati proces reprodukcije od predloška za kopiranje pa sve do
otiska. Mjerni strip za višebojni tisak sadrži čitav niz polja kojima se određuje: gustoća obojenja punog tona, relativni tiskovni
kontrast, prihvaćanje boje na boju (traping), sivi balans.

Sustavi upravljanja tiskarskim procesom

Kvalitetan i pouzdani proces tiska podrazumijeva standarde vezane uz sustave upravljanja nad cjelokupnim procesom. Time se
misli na kontrolne stanice visokih perfomansi koje upravljaju funkcijama uređaja te programskim dijelovima sustava. Takvi
sustavi opremljeni su jakim mjernim i kontrolnim uređajima za offline i in-line mjerenja te je pomoću njih moguće brzo i
jednostavno postići kvalitetu tiska. Različiti proizvođači strojeva konstruiraju svaki svoja rješenja i uređaje koji na zadani način
vode proces tiska.
Najznačajnije odlike sustava za upravljanje procesom tiska: ušteda vremena i materijala, poboljšana kvaliteta, upravljanje
kvalitetom, ditalni probni otisak, izmjene u zadnji tren, pohrana podataka za, ponovnu upotrebu, racionalizacija, kvalificirano
osoblje.
Dijelovi sustava za upravljanje procesom tiska
Upravljanje zonama bojanika u tisku
- automatizirana regulacija dotoka i nanosa bojila
- skeniranje površine tiskovne forme (pokrivenost tiskovnim elementima u određenoj zoni bojanika)
Kontrola registra otiska
- automatizirana regulacija otklona registra otiska
- optička i elektronska analiza registarskih oznaka
Kontrola kvalitete boje
- instrumentalnim metodama analizira se otisak i s referentnim podacima (analiza odstupanja boja i sama kvaliteta otiska)
PPF (Print Production Format)
Prvi stvoreni format zapisa datoteka namjenjen sustavima za upravljanje procesom tiska koji je sadržavao sve potrebne
informacije o cjelokupnoj produkciji određenog tiskarskog proizvoda (1994., Heidelberg). Spremnik podataka za razmjenu
informacija između pripreme, tiska i dorade.
JDF (Job Definition Format)
Noviji format zapisa datoteka nalik PPF-u. JDF je komresibilni XML-bazirani format zapisa i predloženi industrijski standard za
specifikaciju opisa. Stvoren da usmjeri komunikaciju između različitih aplikacija i sustava različitih proizvođača.
JMF (Job Messaging Format)
Jezik koji se koristi u komunikaciji između JDF-baziranih komponenti radnog procesa i kontrolera u sustavu upravljanja;
osigurava prijenos informacija unutar sustava. Baziran na XML-u; sastavni dio JDF specifikacije.
CIP 4 (Cooperation for the Integration of Processes in Prepress, Press, and Postpress)
Međunarodna neprofitna asocijacija za integraciju procesa pripreme, tiska i dorade. Svrha postojanja CIP 4 - stvaranje novih,
povoljnijih uvjeta za tiskarsku produkciju kroz umrežavanje i standardiziranje svih postupaka produkcije.