20170213 Monografija Vodice

Str 33. U poglavlju o listu “Narodna straža” spominje se stanoviti incident kojem je pridana
izrazita politička motivacija. Ne vjerujem da nije toga bilo, međutim, nešto što je za “crnu
kroniku” baš i nije najpoželjnije za povijesnu studiju pogotovo zbog toga što se u inicijalima
nazire određena osoba: Martin Čičin-Šain (MČŠ). Ako je bio vodički sekretar Orjune, neka to
ostane podatak u nekom arhivu, jer se na pojam “orjunaštvo” danas gleda sasvim drugačije
nego li je to uistinu bilo u svoje doba. Rekao sam da ne bi bilo dobro podbadati nečije
porodice problematičnim (neprovjerenim i neprovjerivim) činjenicama njihova pretka. Može
se slučaj zabilježiti ali tako da se ne eksplicira ničije ime i da se sam događaj postavi tako da
ga treba gledati s više strana.

Str.37. Opet ta nesretna Orjuna. Kome danas treba to što je ugledni vodički pekarski obrtnik
Lovre Srdarev bio 30. prosinca 1923. godine kao mlad čovjek u kasnim dvadesetim godinama
izabran za predsjednika vodičke Orjune. Nije li to samo neznatna epizoda u njegovu životu?
Ljudi su pogotovo onda živjeli, između ostalog, u iluzijama, pa ne bi ni trebalo zamjeriti gdje
su kada u davno doba bili. Nije li u njegovu životu važnija činjenica što mu je sin Boško
poginuo u partizanima? Nije li u životu tadašnjeg potpredsjednika Ive Crljenka sina Martina
važnije to što je njegov sin Jerko također poginuo u partizanima? Neki članovi spomenutog
odbora priklonili su se kasnije Hrvatskoj seljačkoj stranci. Ne bi trebalo njihova imena u
spomenutom sklopu iznijeti na vidjelo jer unatoč točnosti ne bi bilo istinito za njihove ličnosti
i zbog toga što je to njihova nebitna epizoda i što bi to bilo uvredljivo i neugodno, prije svega,
za ljude u njihovoj porodičnoj liniji. Tu je spomenut Mihovil Sladoljev. Najprije bi se
pomislilo na poznatog arhitekta, prvog inženjera u Vodicama, međutim, istoga imena i
prezimena (s potprezimenom Jolić) jest i, radi boljeg raspoznavanja, brat Ante Sladoljeva-
Jolića, prosvjetnog radnika, opernog pjevača, kapelnika... Miće Jolić (umro 1959.). Njegov je
unuk poznat po nadimku Džo (oženjen je sa kćeri Draga Mićina Kojina). Zašto da im se bez
ikakva razloga nabijaju kompleksi problematičnim okolnostima nekih njihovih predaka?

Str. 38. Spominje se ono ubojstvo o kojem je bilo riječi prije. Dogodilo se u kolovozu 1924.
godine. U mojim ranim godinama, dapače, djetinjstvu o tome mi je pričala baba. Pravo je
čudo što se sjećam te priče, međutim, pojedinosti nisam, naravno, razumio. U maglovitom
sjećanju mi je da je posrijedi bio slučaj s nečijim djetetom po imenu Oskar. Spominju se
dvojica osumnjičenih. Čak su navedeni po imenu, prezimenu i očevom imenu: Šime Juričev
Andrijin i Mate Ćaće Barišin. Ako su osumnjičeni, ne piše nigdje da su optuženi i osuđeni. Pa
onda ne treba o njima ništa pisati.

Potkrale su se dvije neoprostive greške pa navodim točan datum. Atentat na Stjepana Radića i
druge zastupnike Hrvatske seljačke stranke koji je izvršio Puniša Račić u Beogradu bio je
20. lipnja 1928. godine; atentat na kralja Aleksandra Karađorđevića u Marseillu bio je
9. listopada 1934. godine. Negdje sam vidio atribut/apoziciju “francuskom gradu”. To je
suvišno jer je Marseille danas i onda je bio drugi/treći grad po broju stanovnika u Francuskoj,
pa ga je svatko dužan znati ako li ima takvih koji ne znaju gdje jest.

(…)