1. Koje instrumente zaštite okoliša poznajete?

Instrumenti upravljanja za okoliš i Instrumenti zaštite okoliša.

Instrumenti upravljanja za okoliš su :

A)administrativni ( obavezni ); B)administrativno dobrovoljni; C)dobrovoljni .

Instumenti zaštite okliša su:

Faza razvojnog ciklusa Instrument zaštite okoliša

-strateško planiranje strateška procjena utjecaja na okoliš

-projektiranje,građenje procjena utjecaja na okoliš ,lokacijska,

građevinska i uporabna dozvola

- industrijsko onečišćenje okolišna dozvola,izvješće o sigurnosti

- upravljanje pogonima EMAS, ISO 14 000

- odgovornost za štete u okolišu revizija okoliša

2. Prostorno planiranje je optimalan raspored ljudi,dobara i djelatnosti na nekom teritoriju

radi njegove uporabe.
 3. Što se osigurava prostornim uređenjem?
Prostornim uređenjem osigurava se gospodarenje,zaštita i upravljanje prostorom RH kao
osobito vrijednim i ograničenim nacionalnim dobrom

4. Što je procjena utjecaja na okoliš?

Procjena utjecaja na okoliš je proces sistematske analize i vrednovanja utjecaja na okoliš planiranih
aktivnosti te uporabe rezultata tih analiza u planiranju, odobravanju i primjeni tih aktivnosti.

5. Koje dvije vrste procjene utjecaja na okoliš poznajete?

Procjena na razini pojedinačnog zahvata i strateška procjena utjecaja na okoliš.

6. Čime se bavi procjena utjecaja na okoliš pojedinačnog zahvata (projekta)?

Procjena utjecaja na okoliš pojedinačnog zahvata definira se kao postupak kojim se sagledava
mogući nepovoljni utjecaj pojedinog zahvata na okoliš u ranoj fazi njegove pripeme i određuje mjere
zaštite okoliša,kako bi se nepovoljni utjecaji sveli na najmanju moguću mjeru i postigla najveća
moguća očuvanost okoliša.

7. Čime se bavi strateška procjena utjecaja na okoliš?

Starteška procjena utjecaja na okoliš (SPO) definira se kao sustavni proces vrednovanja utjecaja na
okoliš predloženih inicijativa za odnošenje programa, planova, politika(strategija), a u cilju da se
osigura da su pitanja zaštite okoliša u potpunosti uključena i odgovarajuće usmjerena u što je
moguće ranijoj fazi odlučivanja, ravnopravno s gospodarstvenim i socijalnim promišljanjima.

8. Koje su koristi od procjene utjecaja na okoliš?

9. Koji su koraci u postupku procjene utjecaja na okoliš?

1-2 Screening ( kategorizacija ) i Scoping (obuhvat )

Screening- Da li je potrebno provesti PUO?

Koji tip PUO je potraban?

Scoping – Što treba istraživati ? (granice pogođenog područje,glavni utjecaji,

moguće alternative )

Kako će se PUO provoditi ? ( sastav ekspertne grupe, plan za istraživanje

 uključivo konzultacije s javnosti)

3 Predviđanje utjecaja i njihovo vrednovanje

Opis okoliša, analiza izvora utjecaja na okoliš, predviđanje utjecaja

( priroda, intenzitet, vjerojatnost ) ,vrednovanje utjecaja

4 Utvrđivanje mjera zaštite okoliša

Vrste mjera zaštite okoliša

- projekt prihvatljiv za okoliš

- dodatni sustavi za kontrolu onečišćenja

- plan upravljanja okolišem

- nadokanada štete na okoliš lokalnim zajednicama

5-6 Priprema i ocjena Studije o utjecaju na okoliš

 Ciljevi Studije o utjecaju na okoliš (SUO)-da daje informacije onima koji

odlučuju,da daje informacije pogođenim strankama

 SUO dokumentacija treba biti :objektivna, znanstvena, pristupačna

 Kontrola kvalitete

7 Odlučivanje

Odluke donose: projektanti,poduzetnici /ulagači,investitori,vlast (lokalna,reg.,državna)

8 Kontrola i analiza uspješnosti

Ciljevi: osigurati primjenu mjera zaštite okoliša

smanjiti neizvjesnost predviđanja

plan za nepredviđene dogadjaje

poboljšati kvalitetu budućih procjena

10. Koja je uloga javnosti u postupku procjene utjecaja na okoliš?

Usklađuje različite zadaće PUO,sprečava/rješava konflikte,ostvaruje prava građana na informacije i

sudjelovanje na odlućivanju,

Idealan slučaj: kada je javnost uključena u više faza PUO

 11. Koji su dokumenti prostornog uređenja?

Postoje Strateški i Provedbeni dokumenti prostornog uređenja

Strateški dokumenti su :

 Startegija prostornog razvoja

 Program prostornog uređenja

 Prostorni plan posebnih obilježja

 Prostorni šlan županije/Grada Zagreb

 Prostorni plan uređenja velikog grada/općine

Provedbeni dokumenti su :

· Urbanistički plan uređenja

· Detaljni plan uređenja

12. Koje prostorne planove poznajete?

Postoje tri razine

1.Državna razina; 2. Regionalna razina ; 3. Lokalna razina

Dražavna razina:

1.Strategija prostornog razvoja;

2. Program prostornog uređenja države;

3. Prostorni planovi područja posebnih obilježja

Regionalna razina:

1. Prostorni plan županije /Grada Zagreba;

2. Prostorni plan posebnih obilježja

Lokalna razina:

1.Prostorni plan uređenja velokog grada/grada/općine

2.Urbanistički plan uređenja

3.Detaljni plan uređenja

 13. Što utvrđuje strategija prostornog uređenja države ?

Utvrđuje dugoročne ciljeve prostornog razvitka, jača prostorno razvojne strukure države, racionalnu
potrošnju prostora za izgradnju, očuvanje vrijednih resursa.

14. Što utvrđuje program prostornog uređenja države?

Utvrđuje mjere i aktivnosti za provođenje Strategije prostornog uređenja države .

15. Prostorni plan područja posebnih obilježja – radi se za nacionalne parkove ,parkove prirode
i druga zaštićena područja.Utvrđuje : temeljnu organizaciju prostora,mjere
korištenja,uređenje i zaštitu tog područja ,mjere za unapređenje i zaštitu okoliša.

16. Prostorni plan županije / grada Zagreba razrađuje ciljeve prostornog uređenja i određuje
racionalno korištenje prostora i u skladu u najvećoj mogućoj mjeri sa susjednim
županijama, prostorni razvoj i zaštitu prostora.

17. Prostorni plan velikog grada /grada/općine određuje usmjerenja za razvoj djelatnosti i
amjenu površina te uvjete za održivi i uravnoteženi razvitak na području velikog
grada,gradaili općine.

18. Urbanistički plan uređenja detaljnije određuje prostorni razvoj naselja ili dijela naselja s
osnovom prostornih i funkcionalnih rješenja, uvjeta i oblikovanja pojedinih prostornih cjelina
naselja.

19. Detaljan plan uređenja - detaljno razrađuje uvjete za gradnju i uređenje pojedinih zahvata u
prostoru, osobito na njihovu namjenu, položaj, veličinu, opće smjernice oblikovanja i način i
priključivanja na komunalnu infrastrukturu te određuje mjere za zaštitu okoliša, prirodnih,
krajobraznih, kulturno-povijesnih i drugih vrijednosti.

20. Donošenje dokumenata prostornog uređenja

- Strategiju donosi Hrvatski sabor, a Program donosi Vlada.

- Prostorni plan nacionalnog parka, parka prirode o područja posebnih obilježja određenih

Strategijom i Programom donosi Hrvatski sabor

- Prostorni plan županije/Grada Zagreba donosi županijska odnosno Gradska skupština

- Zajednički prostorni plan županija donose županijske skupštine za čija područja se takav
 plan donosi

- Prostorni plan uređenja velikog grada, grada i općine donosi gradsko, odnosno općinsko

vijeće

- Urbanistički plan uređenja i detaljni urbanistički plan donosi Gradska skupština Grada

Zagreba te gradsko odnosno općinsko vijeće

21. Za koja područja se donosi Generalni urbanistički plan uređenja?

Generalni urbanistički plan, poznatiji kao GUP, plan je koji određuje uvjete gradnje u

većini hrvatskih gradova.

GUP određuje na kojim je površinama moguće graditi, što se na njima može graditi

(namjena površina) te dopuštenu veličinu građevina.

GUP je plan koji se donosi samo za građevinsko područje grada, dok se cjelokupno

administrativno područje grada određuje prostornim planom grada.

22. Koja dokumentacija je potrebna da bi se realizirao neki objekat?

* Prostorni plan *Strateška procjena utjecaja na okoliš

* Pojedinačni zahvat/projekt *Procjena utjecaja na okoliš

* Lokacijska dozvola(detaljni plan) * Uvjeti i mjere za projektiranje,građenje

korištenje zahvata/objedinjeni uvjeti zaštite

okoliša(okolišna dozvola)

*Građevinska dozvola * Temeljem glavnog projekta dozvola za

Građenje

*Uporabna dozvola * Sadrži stalni dio za građevinu i vremenski

ograničeni dio za gređevinu i vremenski

ograničeni dio za tehnologiju

23. Što je to lokacijska dozvola?

Lokacijska dozvola je upravni akt koji se izdaje na temelju Zakona o prostornom uređenju i gradnji
(NN 76/07). Daje uvjete i smjernice za izradu Glavnog projekta i odgovarajuće tehničke
dokumentacije.
Lokacijska dozvola izdaje se za sve građevine osim za zgrade čija građevinska (bruto) površina nije
veća od 400 m2, zgrade za obavljanje poljoprivrednih djelatnosti čija površina nije veća od 600 m2 i
jednostavne građevine te određene radove.

Vrijedi 2 godine i u tom roku je potrebno podnijeti zahtjev za potvrdu gl.projekta odnosno
građevinske dozvole.Može se produžiti za još 2 god. Ako se nisu promijenili uvjeti.Lokacijska dozvola
se može izmijeniti i dopuniti

24. Što sadrži lokacijska dozvola?

1. Izvod iz katastarskog plana;

2. Tri primjerka idejnog projekta čija je situacija prikazana na odgovarajućoj podlozi;

3. Izjavu projektanta da je idejni projekt izrađen u skladu s dokumentom prostornog

uređenja;

4. Pisano izvješće i potvrdu o nostrifikaciji idejnog projekta;

5. Dokaz pravnog interesa

25. Što je to građevinska dozvola?

Građevinska dozvola je akt kojim se nakon provjere jesu li usklađeni i ispunjeni svi pojedinačni
zahtjevi koje okolnosti gradnje i zajednica postavljaju pred investitora građevine , odobrava početak
građenja građevine.Izdaje ju Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenje i graditeljstva.

Važi 2 god. Od pravomoćnosti,može se produžiti ako se nisu promijenili uvjeti pod kojima je izdana.

26. Za što je uvjet građevinska dozvola?

Građevinska dozvola je uvjet da se može pristupiti izvođenju radova.

27. Za što se izdaje vodopravna dozvola?

Vodopravna dozvola je potrebna za korištenje voda i ispuštanje otpadnih voda u vezi s

obavljanjem gospodarske i druge djelatnosti i obavljanja drugih aktivnosti i to zbog :

 Ispuštanja pročišćenih i nepročišćenih voda,opasnih i drugih tvari koje mogu

onečistiti ili zagaditi vode

 Za svako korištenje voda koje prelazi opseg opće uporabe vode osim onih oblika
korištenja voda za koje je potrebna koncesija

 Vađenje šljunka, pijeska i kamena na području značajnom za vodni režim

28. Što je to uporabna dozvola?

Uporabna dozvola je dozvola za izgrađenu građevinu koju izdaje tijelo graditeljstva koje je izdalo
građevinsku dozvolu,nakon što se tehničkim pregledom utvrdi da je građevina izgrađena u skladu s
građevinskom dozvolom ,a naročito u pogledu ispunjavanja bitnih zahtjeva za građevinu.

Izgrađena građevina se smije početi koristiti ,odnosno staviti u pogon, te se za nju izdati rješenje za
obavljanje djelatnosti po posebnom propisu nakon što tijelo graditeljstva izda uporabnu dozvolu za
tu građevinu.

29. Tko izdaje uporabnu dozvolu?

Uporabnu dozvolu izdaje tijelo koje je izdalo građevinsku dozvolu ( Ministarstvo zaštite
okoliša,prostornog uređenja i graditeljstva).

30. Stranka u postupku je podnositelj zahtjeva, vlasnik nekretnine i nositelj drugih stvarnih prava
na nekretnini, kao i vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s
nekretninom za koju se izdaje lokacijska dozvola.

31. Integrirani sustav upravljanja za okoliš (IEMS)

Definicija: Integrira upravljanje za okoliš s okolišnim inženjerstvom te tako povezuje

propise zaštite okoliša, norme, gospodarstvo, politiku poduzeća i utjecaje na okoliš s

obzirom na potrošnju energije, onečišćenja zraka, vode i efluenata, potrošnje sirovina i

materijala, proizvodnje otpada, onečišćenja tla, ograničenja razine buke, proizvodnju

proizvoda i okolišnu održivost proizvoda.

Prema ovoj definiciji IEMS uključuje sve instrumente upravljanja za okoliš.

32. Sustav upravljanja okolišem (EMS)

Dio ukupnog sustava upravljanja u poduzeću koji uključuje organizacijsku strukturu, odgovornosti,
praksu, postupke, procese i resurse za određivanje i prihvaćanje okolišne politike organizacije.

U praksi, primjenjuje se na mala i srednja poduzeća dok se velika reguliraju okolišnim dozvolama.

33. EMS –osnovne postavke ( koncept industrijske ekologije).

34. EMAS sustav upravljanja okolišem

Proaktivni pristup upravljanju za okoliš koji omogućuje tvrtkama da smanje rizike i odgovornosti,dok
istovremeno povećavaju svoj ugled u javnosti ,među poslovnim partnerima i investitorima.Zahtjeva
verifikaciju ( akreditacija) državnih tijela.
 35. Utvrđivanje objedinjenih uvjeta zaštite okoliša za postrojenje

Postupci utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša u skladu s odredbama Direktive

Vijeća 96/61/EZ o cjelovitom sprečavanju i nadzoru onečišćenja provodit će se za : za nove

postrojenja , za postojeća postrojenja, za značajnije promjenu u radu ili rekonstrukciju

postojećeg postrojenja.

36. Sadržaj okolišne dozvole prema IPPC direktivi

Okolišna dozvola mora rješavati sva pitanja zaštite okoliša, odnosno uvjete koje sada u

vezi zaštite okoliša sada izdaju različita tijela, a prema svojim nadležnostima. Nije

ispravno propisivati takve uvjete izvan postupka izdavanja jedinstvene okolišne dozvole.

37. Postupci izdavanja jedinstvene okolišne dozvole

Postupci izdavanja jedinstvene okolišne dozvole ići će :

- za postojeće industrijske građevine (pogone) nakon proteka određenog roka

- za značajnije rekonstrukcije ili promjene u radu postojećih industrijskih građevina,

- za nove industrijske građevine (pogone)

38. Način izdavanja okolišne dozvole

Za stare pogone temeljem praćenja stanja okoliša, provjere usklađenosti tehnologije s

BAT- ovima za odgovarajuće ind. područje, primjedbama javnosti i drugim zahtjevima

propisa u vezi zaštite okoliša. Za nove pogone i rekonstrukcije, nakon provedene procjene

utjecaja na okoliš, uvažavajući rezultate procjene u pogledu standarda kakvoće okoliša na

lokaciji i izbora varijanti zahvata.

39. Izdavanje okolišne dozvole za nove ind.građevine ili značajne rekonstrukcije

postojećih

- Temelje za zahtjev je aplikacija koja se daje uz zahtjev i koja bi trebala biti i dio okolišne
 dozvole

- S obzirom na sadržaj, aplikacija je moguće ispuniti tek kad je određena tehnologija.

- Tehnologija mora biti temeljena na najboljim dostupnim tehnikama (BAT)

40. Opišite ekološku mrežu!

Ekološka mreža je sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja koja
uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i
biološke raznolikosti. Njezini dijelovi povezuju se prirodnim ili umjetnim ekološkim koridorima.

Unutar ekološke mreže ( 47% kopnene površine i 38 % morske površine ) nisu dopuštene

radnje koje mogu dovesti do uništenja ili neke druge znatne ili trajne štete na ekološki

značajnom području.Pri projektiranju i/ili građenju mora uzeti u obzir svaka kategorija

zaštite,pogotovo ako se za ocjenu prihvatljivosti nekog plana ili programa primjenjuju

postupci Procjene utjecaja zahvata na okoliš ili Procjene prihvatljivosti zahvata na

ekološku mrežu.

41. Opišite postupak Ocjene prihvatljivosti za Ekološku mrežu

Taj se postupak provodi prema propisima iz područja zaštite prirode; Zakon o zaštiti prirode;
Uredba o praglašenju ekološke mreže, Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu.

Svrha postupka je da procjeni i ocjeni da li će zahvat imati značajan utjecaj na ciljeve očuvanja i
cjelovitosti područja ekološke mreže .

Postupak se sastoji od slijedećih koraka :

1) Prethodna ocjena prihvatljivosti ( prethodna ocjena)

2) Glavna ocjena prihvatljivosti s ocjenom drugih pogodnih mogućnosti ( gl.ocjena)

3) Utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa i kompenzacijskih uvjeta

Prethodna ocjena

Nositelj zahvata ( investitor) putem tvrtke koja je ovlaštena za poslove zaštite prirode

izrađuje Elaborat u kojem daje opis, lokaciju i karaktersitike zahvata ( projekta), opis

ciljeva očuvanja ekološke mreže na lokaciji zahvata te preliminarnu procjenu mogućih

utjecaja zahvata na ciljevve očuvanja i cjelovitosti područje ekološke mreže.

Na kraju postupka prethodne ocjene nadležno tijelo za zaštitu prirode ( Ministarstvo ili

županija ) izdaje odgovarajuće akt o tome da li treba ili ne treba provesti naredni korak –
 Glavnu ocjenu.

Glavna ocjena

Provodi se na način da nositelj zahvata tj.njegov ovlaštenik temeljem dostupnih podataka

kao i provedenih dodatnih istraživanja,kako studijskih tako i terenskih,opisuje i vrednuje

moguće utjecaje zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitosti područja Ekološke mreže.

Uredba o praoglašenju Ekološke mreže za svaki cilj očuvanja daje i smjernice koje upućuju

na koji način osigurati zaštitu.

Rezultati provedenih istarživanja i predložene mjere ublažavanja/zaštite unose se u

Studijsku dokumentaciju koja se ocjenjuje bilo u okviru posebnog postupka prema Zakonu

o zaštiti prirode,bilo u okviru postupka Procjene okoliša prema Zakonu o zaštiti okoliša.

Ako je tijelo koje provodi ocjenu suglasno s predloženom Studijskom dokumentacijom i

mjerama ublažavanja/zaštite na kraju postupka izdati će odgovarajući akt koji se unosi u

lokacijsku dozvolu ( ili neko drugo odobrenje ) i postaje njezin sastavni dio.

Utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa i kompenzacijskih uvjeta

Ako se tijekom postupka gl.ocjene ustanovi da će zahvat u bilo kojoj varijanti imati

značajan utjecaj na ciljeve očuvanja Ekološke mreže koji nije moguće ublažiti nositelj

zahvata predlaže ,a nadležno tijelo utvrđuje kompenzacijske uvjete . Tako npr.ako će se

zahvatom ugroziti,oštetiti ili uništiti neko stanište onda kompenzacijska mreža može biti

preseljenje tog staništa ili uspostava novog takovog staništa na drugoj lokaciji ili neko

drugo odgovarajuće rješenje.

Vlada RH može donijeti odluku o tzv.“Prevladavajućem javnom interesu“ i odobriti zahvat

makar će on imati trajne posljedice na području Ekološke mreže.

2. KOLOKVIJ
Strateška procjena utjecaja na okoliš (SPUO)
- Prof: je postupak koji u ranoj fazi (usporedo s izradom) procjenjuje utjecaj i
prihvatljivost plana
i programa na okoliš. Dok se radi plan i program, uspredno se izvodi SPO (to radi
tijelo, npr. Min.
prometa imenuje povjerenstvo koje s izrađivačem plana zajedno stručno provode
plan)
Pitanje: Koji planovi i programi podliježu strateškoj procjeni?
I kriterij - Strateška procjena utjecaja na okoliš obvezno se provodi za:
- Planove i programe, iz područja: poljoprivrede, šumarstva, ribarstva,
energetike, industrije,
rudarstva, prometa, telekomunikacija, turizma, gospodarenja otpadom i
gospodarenja vodama;
- prostorni plan županije i Prostorni plan Grada Zagreba, isključujući njihove
izmjene i/ili dopune

Pitanje: Tko donosi taj plan?

II kriterij - Strateška procjena utjecaja na okoliš obvezno se provodi za:
Planove i programe koje donosi (usvaja)
- Sabor Republike Hrvatske - donosi strategije
- Vlada Republike Hrvatske – važnije planove i programe
- Županijska skupština – planovi na razini županije

Procjena utjecaja na okoliš (PUO)

- Prof: PUO je postupak. PUO pojedinačnog zahvata ocjenjuje u ranoj fazi
planiranja nekog
zahvata utjecaj i prihvatljivost tog zahvata na okoliš. Ako je prihvatljiv, treba utvrditi
mjere zaštite okoliša.

PUO se provodi na dvije razine

1. Procjena utjecaja na okoliš planova, programa, strategija i zakonodavstva
(Strateška procjena utjecaja na okoliš)
2. Procjena utjecaja na okoliš pojedinog zahvata (projekta)

Pitanje: Opišite korake u postupku PUO.

Screening
- na prostornom planu gledamo da li treba ili ne treba provesti PUO
- PUO će trebati provesti ako je za planirani zahvat to propisano u Uredbi
o procjeni
utjecaja zahvata na okoliš (ako je u prilogu I, II ili III). Ako je zahvat u prilogu I
–
postupak je obvezan, kad napravimo studiju, podnosimo ju NUT-u na procjenu
i
odlučivanje. Ako je zahvat u prilogu II ili III – ide ocjena o potrebi provedbe PUO, ako
je
mišljenje NUT da nije potrebno provesti PUO – odmah idemo na LD
Scoping
- je određivanje obuhvata i sadržaja studije
- provodi se malom stručnom podlogom, koja je dio postupka.
NUT formira povjerenstvo iz onih sektora koji daju posebne uvjete u LD.
Onda se organizira sastanak gdje se određuje obuhvat mogućeg utjecaja
zahvata, moguće
značajne utjecaje, moguće (realne) alternative kao i sva ostala pitanja na koje
treba
odgovore dati nositelj zahvata (investitor) izradom stručne podloge - Studije o
utjecaju na
okoliš
Izrada SUO – je stručna podloga temeljem koje će se provoditi postupak
Procjene
utjecaja na okoliš planiranog zahvata. Ona je dio postupka PUO.
- opis zahvata
- opis okoliša
- utjecaji zahvata na okoliš i okoliša na zahvat (tijekom građenja, tijekom
korištenja)
- mjere zaštite okoliša
Ocjena
- nositelj zahvata podnosi NUT-u SUO na ocjenu.
- NUT imenuje stručno povjerenstvo koje ocjenjuje cjelovitost i stručnu
preglednost SUO.
- Povjerenstvo objavljuje javnu raspravu (javni uvid + javno izlaganje).
- na javno izlaganje dolaze javnost, izrađivač studije, nositelj zahvata i
vodi se zapisnik.
Na temelju zapisnika, izrađivač studije obrazlaže primjedbe (ako izrađivač
studije
obrazloži ne prihvaćanje primjedbe, povjerenstvo može zahtjevati
uvažavanje
primjedbe i tražiti prilagobu studije)
- Povjerenstvo izglasa da je zahvat prihvatljiv za okoliš
- Mišljenje povjerenstva u kojem pišu mjere za zaštitu okoliša (one su
predložene u studiji)
- Mišljenje ide u Ministarstvo u NUT
- Ministarstvo izdaje Rješenje o prihvatljivosti zahvata na okoliš, kao upravni
akt. To rješenje
ide u LD
- Upravni sud gleda da li su ispoštovane sve procedure (npr. da li su u
obrazloženju rješenja
uzete u obzir sve mjere)
Odlučivanje
- na temelju rezultata PUO, svatko od sudionika donosi odgovarajuće odluke:
Projektant donosi
odluku koju varijantu rješenja predložiti investitoru, Investitor se odlučuje koju
varijantu će
prihvatiti. Ove odluke prethode upućivanju SUO u NUT na upravni postupak
Procjene utjecaja
na okoliš predloženog zahvata.

Kontrola i analiza

Veza između PUO i LD su mjere zaštite okoliša utvrđene kroz PUO

Prof: Ekološka mreža je sustav međusobno povezanih, prostorno bliskih i ekološki značajnih
prostora.
EM su značajna područja, ekološki koridori i svi speleološki objekti i speleološki objekti u podmorju.
- Područja važna za Republiku Hrvatsku: ugroženi i rijetki stanišni tipovi i svojte, endemske vrste
- Iz konvencije o bioraznolikosti, došle su dvije direktive:
- direktiva o staništima
 - direktiva o pticama

Postupak ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu se sastoji od sljedećih koraka:

-Svrha postupka je da ocjeni da li će zahvat imati značajan utjecaj na ciljeve očuvanja
ekološke mreže-

- Prethodna ocjena
- Glavna ocjena
- Ocjena drugih pogodnih mogućnosti
- Utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa i kompenzacijskih uvjeti

Prethodna ocjena.
- Nositelj zahvata (investitor) putem tvrtke koja je ovlaštena za poslove zaštite prirode
izrađuje Elaborat koji će dati procjenu kako zahvat utječe na ciljeve očuvanja ekološke
mreže.
- Zahtjev se podnosi u NUT
- Prethodna ocjena mora biti provedena, jer je preduvjet za LD
- Na temelju prehodne ocjene i od strane NUT izdanog akta, znat će se treba li ili ne
treba
provesti glavnu ocjenu
- Ako će zahvat utjecati, onda treba provesti glavnu ocjenu i provesti mjere
- Na kraju postupka prethodne ocjene, ona se izdaje za zahvate:
Za koje se provodi PUO
- Potvrda ako nije potrebno provesti glavnu ocjenu
- Mišljenje ako je potrebno provesti glavnu ocjenu
Za koje se ne provodi PUO
- Rješenje ako nije potrebno provesti glavnu ocjenu
- Obavijest o potrebi provedbe glavne ocjene

Glavna ocjena.
Obično je jedno poglavlje u SUO.
Tu se obrađuju utjecaji zahvata na ciljeve očuvanja, npr. autocesta i vuk.
Nakon toga se projektiraju mjere zaštite na taj cilj očuvanja – projektant i biolog.
Kada se za zahvat ne provodi PUO - izrađuje se Studija prema Čl. 10 Pravilnika
Kad se za zahvat provodi PUO - izrađuje se posebno poglavlje u okviru SUO/zasebni separat
Na kraju glavne ocjene izdaje se
- Rješenje ako je postupak samostalan
- Mišljenje ako se postupak provodi u okviru PUO

Prethodna i glavna ocjena su integrirane na SPUO i PUO.

Ocjena drugih pogodnih mogućnosti.

Kako zahvat modificirati da se smanji utjecaj na pojedini cilj očuvanja.
Npr. kod regulacije vodotoka: treba sačuvati postojeća staništa i ujedno postići da vodotok tehnički
(hidraulički) funkcionira.

Utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa i kompenzacijskih uvjeta.

Ako se tijekom postupka glavne ocjene ustanovi da će zahvat imati utjecaj na ciljeve očuvanja
Ekološke mreže koji nije moguće ublažiti, nositelj zahvata predlaže, a NUT utvrđuje kompenzacijske
uvjete.
Npr. ako će se zahvatom ugroziti neko stanište onda je kompenzacijska mjera, preseljenje tog
staništa,
ili uspostava novog takovog staništa na drugoj lokaciji. Zahvat ne može dalje napredovati, dok novo
stanište ne oživi.
Ako je prev. jav. inter. na području RH, o javnom inetresu odlučuje ministarstvo.
Ako je prev. jav. inter. međunarodni, o javnom inetresu odlučuje Vlada, koja mora obavijestiti
Bruxelles.

Iz EU nema financiranja projekta ako nije proveden postupak PUO, uključena javnost po
Aarhuškoj kovenciji,
ako nije poštivana habitat direktiva.

ESPOO KONVENCIJA (nije puno rečeno na predavanjima, pa evo malo materijala s neta)
- Puni naziv: 'Konvencija o procjeni utjecaja na okoliš u prekograničnom
kontekstu'
- Potpisana u gradu Espoo u Finskoj 1991., stupila na snagu 1997.
- Propisuje opću obvezu država da se međusobno obavještavaju i konzultiraju u
pitanjima zaštite
okoliša za projekte za koje je vjerojatno da će imati prekogranični utjecaj
- Država u kojoj se provodi zahvat mora provesti postupak pomoću ESPOO
konvencije
- Država u kojoj se provodi zahvat poziva državu na koju bi zahvat mogao
utjecati da odluči želi li
raditi procjenu utjecaja na okoliš; ukoliko država-susjeda to odbije, kasnije nema
prava utjecaja na
projekt; ukoliko država-susjeda prihvati ponudu i napravi svoju procjenu i da
svoje mjere, država-poduzetnica ih mora ispoštovati

1. KOLOKVIJ

+Okoliš
-Prirodno okružje promatrane zajednice; zrak, tlo, voda, klima i živa bića (su
sastavnice okoliša)
u ukupnosti uzajamnog djelovanja + (za ljudske zajednice) kulturna baština kao dio
okruženja kojeg je stvorio čovjek
-Promatramo utjecaj našeg projekta na pojedinu sastavnicu okoliša
+-Zaštita okoliša je zaštita okruženja (staništa) promatrane životne zajednice

+Priroda
-U općem smislu to je cijeli svemir sa svojom materijom, energijom, promjenama
i zakonitostima
-U doslovnom smislu to je nešto što postoji ili samo po sebi nastaje
+Zaštita prirode je zaštita netaknutih ili uglavnom netaknutih dijelova prirode.

+Ključni datumi
1972. - Stockholmska konferencija o čovjekovu okolišu
1983. – Komisija UN za okoliš i razvoj (Brundtlandina komisija)
1992. – Konferencija UN o okolišu i razvoju u Riju de Janeiru
2002. – Svjetski summit o održivom razvoju - “Rio + 10” - Johannesburg

+Ključni dokumenti
1987. – Brundtlandina komija
►izvještaj “Naša zajednička budućnost” ►održivi razvoj
1992. – Konferencija UN o okolišu i razvoju u Riju de Janeiru
Agenda 21, Deklaracija iz Rija, Okvirna konvencija o promjeni klime, Konvencija o biološkoj
raznolikosti
2002. – Svjetski summit u Johannesburgu
►Plan provedbe

+ODRŽIVI RAZVOJ

Što je održivi razvitak?

„Čovječanstvo je sposobno provoditi razvitak na način da zadovolji svoje današnje
potrebe, a da ne kompromitira sposobnost budućih generacija da zadovolje svoje
potrebe.“
Gro Harlem Brundtland, 1987, „naša zajednička budućnost“

Gospodarski

razvoj

Radna mjesta

Zanatstvo

Industrija

Poljoprivreda

Trgovina

Gospodarska pitanja se odnose na razvoj gospodarstva i pojedinih grana; industrije,

poljoprivrede…, rentabilnost ulaganja, otvaranje novih radnih mjesta, razvoj obrtništva,

obiteljskih gospodarstava…

Društveni razvoj

Školstvo

Zdravstvo

Socijalne ustanove

Društvena pitanja se odnose na razvoj odgojnih i obrazovnih institucija (školstvo, dječji

vrtići), zdravstvenih i socijalnih institucija (bolnice, domovi zdravlja, domovi za

umirovljenike…). Razvojem zahvata (projekata) u fazama izgradnje i korištenja dolazi do

značajnih promjena u strukturi stanovništva. Dolazi radna snaga iz drugih krajeva zemlje ili

drugih država. U do tada monolitne sredine dolaze druge kulture, religije, običaji. Dolazi do

miješanja stanovništva.

Zaštita okoliša

Čisti zrak i voda

Flora i fauna

Ekosustavi

Stabilna klima

Bioraznolikost

Zaštita okoliša. Svaki razvoj nužno koristi prirodne resurse. Ova grupa pitanja obuhvaća

racionalnu uporabu resursa, zaštitu sastavnica okoliša, na tom području preostale prirode,

bio raznolikosti….

Ekologija
je znanost o međusobnim odnosima i ovisnostima organizama i njihovog
neživog
okoliša.
Prof: je sredstvo zaštite okoliša. To je znanost koja proučava sustav i odnose
u sustavu (odnose
između plijena i predatora).

Onečišćenje
-je svako unošenje tvari ili energije u promatranu sastavnicu okoliša, iznad
prirodne vrijednosti
(koncentracije).
-nulto stanje je zatečeno stanje

Zagađenje
-nastupa onaj čas kad je unesena tvar ili energija iznad dozvoljenih
vrijednosti

Materijali za ispit:
 Onečišćenjem se označava unos tvari, bez izrazito vidljivih ili dokazanih
šteta, dok se pod
zagađenjem misli na neposredno, očigledno ili dokazano štetno djelovanje tvari
unesenih u okoliš.

Aarhuška konvencija. Sudjelovanje javnosti u pitanjima okoliša

Punim imenom: “Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u
odlučivanju i pristupu
pravosuđu u pitanjima zaštite okoliša” (Aarhus, Danska, 1998.)

Pravo na informacije – pravo na informacije tijekom cijelog postupka

Sudjelovanje u odlučivanju – pravo na sudjelovanje u postupcima donošenja
prostornih planova,
procjenama utjecaja na okoliš.
Javnost daje primjedbe, ako su osnovane, treba ih uvrstiti u dokumentaciju.
Pristup pravosuđu – zainteresirana javnost ima pravo pristupa pravosuđu (pravo
na tužbu)
-To troje se događa pri procjeni utjecaja na okoliš. Pri LD je
zainteresirana
javnost, a pri GD investitor i nadležno tijelo.
Prof: razlika potpisnica – stranka: konveciju su potpisale gotovo sve države,
ali to ne znači da su one i stranke. Da bi država preuzela obveze
iz konvencije, ratifikacijom se konvencija unosi u zakonodavstvo države, čime država
postaje stranka.
Stranka ima puno veća prava i obveze.
Da li je jači zakon ili konvencija? – Konvencija, jer se nacionalno zakonodavstvo
mora podrediti odredbama konvencije.
U tu svrhu se donosi zakon za pristup konvenciji. HR je ratificirala
Aarhušku konvenciju – odredbe su u zakonu o zaštiti okoliša.

Aarhuška konvencija definira javnost i zainteresiranu javnost

“Javnost”znači:
-Jednu ili više pravnih ili fizičkih osoba
-U skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili praksom, njihove udruge,
organizacije ili grupe

“Zainteresirana javnost” znači: - ovi mogu tužiti, jer imaju pravni interes da
budu stranka u postupku
-One koji su pogođeni ili bi mogli biti pogođeni nekom odlukom o pitanjima
okoliša;
-One koji imaju interes u odlučivanju o pitanjima okoliša;
-One ne vladine organizacije koje promoviraju zaštitu okoliša i odgovaraju
zahtjevima
nacionalnog zakondavstva i za koje se smatra da imaju neki interes.

+Glavni ciljevi uključivanja javnosti

+Prof: Važno je uključiti javnost, jer će nam olakšati izradu projekta ako se u ranoj
fazi projekta rješavaju konflikti
čime će se izbjeći kasniji konflikti i problemi.
Voditi računa o pogledima i interesima ključnih sudionika.
Osigurati da se ne previde važni utjecaji.
Smanjiti konflikte kroz rano prepoznavanje spornih pitanja.
Unaprijediti transparentnost i povećati povjerenje javnosti u postupak procjene
utjecaja na okoliš.
Pribaviti lokalne podloge u postupku projektiranja varijanti i mjera zaštite okoliša.

+Razine uključivnja javnosti

+Informiranje
Jednosmjerna komunikacija s onima koji su pogođeni prijedlogom

+Konzultiranje
Dvosmjerna razmjena informacija namijenjena ispitivanju pogleda sudionika na
prijedloge i njihove utjecaje

+Sudjelovanje
Više interaktivan proces angažiranja javnosti, uspostave područja na kojima
postoji sporazum i na
kojima ne postoji sporazum, i pokušavanja zauzimanja zajedničke pozicije.
Prof: javnost daje mišljenja koja treba uvažiti ili ne uvažiti (treba odgovoriti na
njih). Kad nije
nadležno Ministarstvo, nadležan je Upravni sud.
Sudjelovanje ide kroz javne rasprave (sastoji se od javnog uvida i javnog
izlaganja, gdje se iznose
primjedbe. Sve primjedbe koje nisu prihvaćene moraju biti obrazložene u rješenju).

+Pregovaranje
Jedan alternativan “spor-rješenje” mehanizam zasnovan na zajedničkom
iznalaženju činjenica,
stvaranju konsenzusa zajedničkog usklađivanja interesa
Prof: bez pregovaranja često nema projekta. Ako pregovaranje ne uspije, ide se
na tužbu. Javnost
ima najveća prava kod pregovaranja.

+Uobičajeni izgovori za izbjegavanje uključivanja javnosti

Prerano je u procesu.
Produžiti će postupak i koštati će previše.
Uzburkati će opoziciju.
Rasprava će biti jednostrana.
Pobuditi ćemo prevelika očekivanja.
Narod neće razumjeti

Ministarstva, te regionalna i lokalna samouprava dužni su osigurati sudjelovanje

javnosti u sljedećim postupcima

-donošenja prostornih planova – Prof: TU javnost treba davati primjedbe

 -procjene utjecaja na okoliš namjeravanog zahvata u prostoru
-Procjena utjecaja na okoliš planova i programa
-proglašavanja zaštićenih područja (strogi rezervat, nacionalni park, posebni
rezervat, park
prirode, regionalni park, spomenik prirode, značajni krajobraz, park-šuma, spomenik
parkovne
arhitekture), planova upravljanja zaštićenim područjima i slično

Tko su sudionici?
Oni koji su direktno ili indirektno pogođeni s prijedlogom
Oni koji su zainteresirani za prijedlog (npr. Nevladine udruge, privatni sektor,
znanstvenici itd.)
Predlagači i oni koji imaju korist od projekta
Nadležne vladine agencije
Političke stranke

Principi uključivanja javnosti

Proces treba biti:

Onaj koji uključuje sve sudionike
Otvoren i transparentan
relevantan – fokusiran na bitna pitanja
Korektan – vođen nepristrano u odnosu na bilo kojeg sudionika
Sa sluhom prema sudionicima i njihovim zahtjevima
Vjerodostojan – (sposoban da pobudi povjerenje i sigurnost)

Utvrđivanje sudionika

-izravno pogođenu javnost: one koji žive ili rade na području zahvata i na koje zahvat
pozitivno ili negativno utječe

-neizravno pogođenu javnost: stanovnike susjednih područja, ili korisnike

resursa (primjerice, vode) koji potječu iz područja zahvata

-ustanove javnog sektora: ministarstva, gradska/općinska/županijska tijela, agencije,

javne ustanove

-privatne investitore: privatne tvrtke koje izravno ulažu u zahvat, njihove pod- izvođače
i financijere

-ostale: zainteresirane udruge, akademsku zajednicu, potencijalne investitore

-prekogranične dionike: pripadnike navedenih pet skupina s prebivalištem

u susjednim državama.

Načela uključivanja javnosti

Proces treba
- uključivati sve sudionike
- bti otvoren i transparentan
- usmjeren na bitna pitanja
 - korektan - nepristran u odnosu na bilo kojeg sudionika
- s razumijevanjem potreba i zahtjeva sudionika
- vjerodostojan (uvjerljiv) - temeljiti se na objektivnim i dokazivim činjenicama

Sadržaj lokacijske dozvole

Lokacijskom dozvolom ovisno o zahvatu određuju se:
-Oblik i veličina građevne čestice,
-Namjena, veličina i građevinska (bruto) površina građevine s brojem
funkcionalnih jedinica,
-Smještaj jedne ili više građevina na građevinskoj čestici
-Uvjeti za oblikovanje građevine,
-Uvjeti za nesmetani pristup, kretanje, boravak i rad osoba smanjene
pokretljivosti,
-Uvjeti za uređenje građevne čestice, osobito zelenih i parkirališnih površina,
-Način i uvjete priključenja građevne čestice, odnosno građevina na prometnu
površinu,
komunalnu i drugu infrastrukturu,
-Mjere zaštite okoliša, odnosno uvjete zaštite prirode utvrđenih procjenom
utjecaja na
okoliš ili ocjenom prihvatljivosti zahvata na prirodu i način sprječavanja
nepovoljna
utjecaja na okoliš – tako se u LD utvrđuju mjere zaštite okoliša
-Posebni uvjeti tijela i osoba određenih prema posebnim propisima,
-Uvjeti za uklanjanje postojećih građevina, uvjete za privremenu građevinu u
funkciji
organizacije gradilišta
-Idejni projekt
-Prof: obavezni dio lokacijske su uvjeti iz Rješenja o objedinjenim uvjetima
zaštite okoliša
Smisao (svrha) LD: daje uvjete i smjernice za izradu Glavnog projekta i
odgovarajuće tehničke dokumentacije.

Od ideje do građevine

-Prostorni plan -Strateška procjena utjecaja na okoliš

Tri razine p.p.:

1. Državna – strategija prostrornog razvoja – strateški dokument - Sabor
- program prostornog uređenja države – sd - Vlada
- prostroni planovi područja posebnih obilježja – sd - Sabor
2. Regionalna – prostorni plan županije / Grada Zagreba – sd – Žup,
Gradska skupština
- prostorni plan posebnih obilježja – sd
3. Lokalna – prostorni plan uređenja velikog grada / grada / općine – sd –
gradsko, općinsko vijeće
- urbanistički plan uređenja – provedbeni dokument –
Gradska skupština
- detaljni plan uređenja – pd – Gradska skupština (općinsko
vijeće)
 -zahvat mora biti planiran u dokumentima prostornog uređenja
-ako nije planiran – tražimo izmjene i dopune prostornog plana

-Pojedinačni zahvat / projekt -Procjena utjecaja na okoliš

-Idejno rješenje – idejni projekt

-Studija utjecaja na okoliš je stručna podloga temeljem koje se provodi

postupak procjene utjecaja na okoliš planiran zakonom
-Konačni rezultat tog postupka: dobije se rješenje (s mjerama zo) iz kojeg
se vidi da li
je zahvat prihvatljiv ili nije prihvatljiv za okoliš.
-Kroz taj postupak dobivaju se uvjeti zaštite okoliša
-Veza između PUO i LD su uvjeti ili mjere zaštite okoliša utvrđene kroz
PUO

-Lokacijska dozvola (Detaljni plan) -Uvjeti i mjere za projektiranje, građenje i

korištenje
zahvata/objedinjeni uvjeti zaštite okoliša (okolišna dozvola)
-Idejni projekt

-LD sadržava posebne uvjete, između ostalog i i uvjete zaštite okoliša.

-Ona povezuje uvjete iz prostornog plana i uvjete koje daju tijela u
postupku (npr.
Vodovod i kanalizacija daju neke svoje uvjete za neki zahvat).
-Smisao (svrha) LD: daje uvjete i smjernice za izradu Glavnog
projekta i
odgovarajuće tehničke dokumentacije.
-Nakon LD koja sadržava uvjete projektiranja i građenja, izrađuje se
glavna tehnička dokumentacija, koja mora biti u skladu s uvjetima iz LD
-GP se temelji na LD, koja mora biti u skladu s rješenjem, koje je u
Procjeni utjecaja na okoliš
-GP je stručna podloga za izdavanje građevinske dozvole
-Nakon izrade GP, pozivaju se oni koji kontroliraju da li je projekt
napravljen po uvjetima iz LD.
-Nakon toga izdaje se građevinska dozvola

-Građevinska dozvola - Temeljem glavnog projekta dozvola za

građenje

-Uporabna dozvola - Sadrži stalni dio za građevinu i vremenski

ograničeni dio za tehnologiju
Što je to priroda?
Pod pojmom priroda podrazumijevamo, u doslovnom smislu nešto što postoji
ili samo po sebi nastaje. U općem smislu, to je cijeli svemir sa svojom
materijom i energijom, promjenama i zakonistima. Mogli bismo isto tako reći:
realni svijet, sve što postoji, sve ono čime se bave prirodne znanosti. Priroda,
tako gledajući, nije samo materijalna, pod njom podrazumijevamo i prirodne
sile, kao i osobitosti živih bića i pojave povezane s njihovom bitkom.
Razlikujemo živu i neživu prirodu, pri čemu se ekologija kao znanost bavi
pručavanjem njihovih međusobnih odnosa i ovisnosti. Pod prirodom
razumijevamo i ustrojsvo okoliša bez znatnijeg utjecaja čovjeka, ili, već prema
kulturnom nasljeđu i stupnju urbanizacije, sve ono što još od njega nije
promijenjeno.

2. Što je to sustav?
Sustav se najčešće definira kao ukupnost međusobno povezanih sastojaka
koji tvore neku svrsishodnu cjelinu, ili kao skupina sastojaka, predmeta,
svojstava, odnosa i razvojnih tijekova koji djeluju kao cjelina. Sustav je
istovremeno dio i cjelina, neovisno o njegovom položaju u hijerarhiji. Što je
sustav, a što podsustav ovisi o načinu promatranja, o predmetu istraživanja.

3. Što je to Ekosustav?
Ekosustav ili biogeocenoza s gledišta ekologije predstavlja okosnicu
hijerarhije,. Ekosustav je osnovna organizacijska jedinica prirode, u kojoj su
živa bića i njihov neživ okoliš prostorno i vremenski integrirani protokom
energije i kružnim tokovima tvari, te koja posjeduje za nju svojstvene
informacijske sadržaje, sposobnost samoorganizacije, samoobnove i samo
održanja. To je jedinstvo životne zajednice (biocenoze) i njenog neživog
okoliša (ekotopa) s osebujnim i kroz to prepoznatljivim strukturnim i
funkcionalnim obilježjima.

4. Što je to okoliš?
Prema zakonu o zaštiti okoliša:
Okoliš je prirodno okruženje organizama i njihovih zajednica uključivo i
čovjeka, koje omogućuje njihovo postojanje i njihov daljnji razvoj: zrak, voda,
tlo, zemljina kamena kora, energija te materijalna dobra i kulturna baština kao
dio okruženja kojeg je stvorio čovjek; svi u svojoj raznolikosti i ukupnosti
uzajamnog djelovanja

5. Što je to ekologija?
Ekologija je znanost o međusobnim odnosima i ovisnostima organizama i
njihovog neživog okoliša. Drugim riječima ekologija je znanost o domaćinstvu
prirode, o međusobnim odnosima i utjecajima žive i nežive prirode, o
međusobnim ovisnostima živih bića i njihove životne sredine. U središtu
pažnje ne stoji neki organizam, neka populacija ili životna zajednica, ne stoji
građa ili svojstva životnog prostora, nego je u središtu pažnje njihova
međusobna ovisnost.

6. Čime se bavi zaštita prirode?

Zaštita prirode provodi se očuvanjem biološke i krajobrazne raznolikosti, te
zaštitom prirodnih vrijednosti.

Zaštita prirode provodi se osobito:

– utvrđivanjem i procjenom stanja sastavnica biološke i krajobrazne raznolikosti,

– provedbom mjera zaštite prirode,

– unošenjem uvjeta i mjera zaštite prirode u dokumente prostornog uređenja i planove

gospodarenja i upravljanja prirodnim dobrima u djelatnostima rudarstva, poljoprivrede,
šumarstva, lovstva, ribarstva, vodnoga gospodarstva i drugih djelatnosti od utjecaja na
prirodu,

– izradom izvješća o stanju prirode, donošenjem i provedbom strategije, programa,

akcijskih planova i planova upravljanja,

– utvrđivanjem prirodnih vrijednosti i zaštićenih prirodnih vrijednosti,

– uspostavom sustava upravljanja prirodnim vrijednostima i zaštićenim prirodnim

vrijednostima,

– povezivanjem i usklađivanjem državnog sustava s međunarodnim sustavom zaštite

prirode,

– poticanjem znanstvenog i stručnog rada u području zaštite prirode,

– obavješćivanjem javnosti o stanju prirode i sudjelovanjem javnosti u odlučivanju o

zaštiti prirode,

– poticanjem i promicanjem zaštite prirode, te razvijanjem svijesti o potrebi zaštite

prirode u odgoju i obrazovanju.

Ciljevi i zadaće zaštite prirode su:

– očuvati i obnoviti postojeću biološku i krajobraznu raznolikost u stanju prirodne

ravnoteže i usklađenih odnosa s ljudskim djelovanjem,

– utvrditi i pratiti stanje prirode,

– osigurati sustav zaštite prirodnih vrijednosti radi njihova trajnoga očuvanja,

– osigurati održivo korištenje prirodnih dobara bez bitnog oštećivanja dijelova prirode
i uz što manje narušavanja ravnoteže njezinih sastavnica,

– pridonijeti očuvanju prirodnosti tla, očuvanju kakvoće, količine i dostupnosti vode,

mora, očuvanju atmosfere i proizvodnji kisika, te očuvanju klime,

– spriječiti štetne zahvate ljudi i poremećaje u prirodi kao posljedice tehnološkog

razvoja i obavljanja djelatnosti,
 - osigurati pravo građana na zdrav život, odmor i razonodu u prirodi.

Zaštita i očuvanje prirode temelji se na načelima:

– svatko se mora ponašati tako da pridonosi očuvanju biološke i krajobrazne

raznolikosti, zaštiti prirodnih vrijednosti i očuvanju općekorisne uloge prirode,

– neobnovljiva prirodna dobra treba koristiti racionalno, a obnovljiva prirodna dobra

održivo,

– u korištenju prirodnih dobara i uređenju prostora obvezno je primjenjivati načela,

mjere i uvjete zaštite prirode,

– zaštita prirode obveza je svake fizičke i pravne osobe, te su u tom cilju dužni
surađivati radi izbjegavanja i sprječavanja opasnih radnji i nastanka šteta, uklanjanja i
sanacije posljedica nastale štete, te obnove prirodnih uvjeta koji su postojali prije
nastanka štete,

- javnost ima pravo na slobodan pristup informacijama o stanju prirode, pravo na

pravodobno obavješćivanje o štetama u prirodi i o poduzetim mjerama za njihovo
uklanjanje, te pravo na mogućnost sudjelovanja u odlučivanju o prirodi.

7. Čime se bavi zaštita okoliša?

„Zaštita okoliša je skup odgovarajućih aktivnosti i mjera kojima je cilj
sprječavanje opasnosti za okoliš, sprječavanje nastanka šteta i/ili
onečišćivanja okoliša, smanjivanje i/ili otklanjanje šteta nanesenih okolišu te
povrat okoliša u stanje prije nastanka štete“
Ciljevi zaštite okoliša u ostvarivanju uvjeta za održivi razvitak jesu:
– zaštita života i zdravlja ljudi,
– zaštita biljnog i životinjskog svijeta, biološke i krajobrazne raznolikosti te
očuvanje ekološke stabilnosti,
– zaštita i poboljšanje kakvoće pojedinih sastavnica okoliša,
– zaštita ozonskog omotača i ublažavanje klimatskih promjena,
– zaštita i obnavljanje kulturnih i estetskih vrijednosti krajobraza,
– sprječavanje velikih nesreća koje uključuju opasne tvari,
– sprječavanje i smanjenje onečišćenja okoliša,
– trajna uporaba prirodnih izvora,
– racionalno korištenje energije i poticanje uporabe obnovljivih izvora energije,
– uklanjanje posljedica onečišćenja okoliša,
– poboljšanje narušene prirodne ravnoteže i ponovno uspostavljanje njezinih
regeneracijskih sposobnosti,
– ostvarenje održive proizvodnje i potrošnje,
– napuštanje i nadomještanje uporabe opasnih i štetnih tvari,
– održivo korištenje prirodnih dobara, bez većeg oštećivanja i ugrožavanja
okoliša,
– unapređenje stanja okoliša i osiguravanje zdravog okoliša.

8. Što je onećišćenje okoliša?

 Opterećenje okoliša ili onečišćenje okoliša je djelatnost čovjeka kojom se
prouzrokuje unos energije ili tvari u okoliš koje, po svemu sudeći, oštećuju
ljudsko zdravlje, živa bića i ekosustave, koje izazivaju štete na građevinama,
umanjuju atraktivnost turističkih i rekreativnih područja ili se štetno odražavaju
na dosad normalnu uporabu okoliša. Pri tome se pod onečišćenjem više
označuje unos tvari, bez izrazito vidljivih ili dokazanih šteta, dok se pod
zagađenjem više misli na neposredno, očigledno ili dokazano štetno
djelovanje tvari unesenih u okoliš.

9. Što je to zagađenje okoliša?

Zagađenje dovodi do iscrpljivanje ozonskog sloja, globalnog zagrijavanja i
promjene klime. Air pollution is the release of chemicals and particles into the
atmosphere. Zagađenje zraka je oslobađanje kemikalija i čestica u
atmosferu. Water pollution includes surface runoff, leakage into groundwater,
liquid spills, wastewater discharge and littering. Zagađenje voda obuhvaća
površinu otjecanja, istjecanje u podzemne vode, izlijevanje tekućina,
ispuštanje otpadnih voda i littering. If toxins are spilled on the ground or if an
underground storage tank leaks, soil can become contaminated. Ako se
toksini prolije na zemlju ili ako podzemni spremnici cure, zemlja može postati
kontaminirana. Well known contaminants include herbicides and
pesticides. Dobro poznati kontaminanti su herbicidi i pesticidi. Toxic waste is
waste material, often in chemical form, which pollutes the natural environment
and contaminates groundwater. Otrovni otpad je otpadni materijal, često u
kemijskoj formi, što zagađuje prirodni okoliš i kontaminira podzemne vode

10. Što je to onečišćenje voda?

Onečišćenje voda označava unošenje u vodne sustave tvari ili energije,
uslijed čega se povećavaju vrijednosti pokazatelja svojstvenih prirodnim
vodama, pa time vode postaju manje podobne za uporabu. Onečišćenje voda
se odvija kontinuirano. Provedbom mjera zaštite voda može se uticati na
njegovu veličinu, posebno provedbom mjera smanjenja onečišćenja na mjestu
njegova nastanka, no ne može ga se u potpunosti eliminirati.

11. Što je zagađenje voda?

Zagađenje voda označava ispuštanje, izravno ili neizravno, tvari ili energiju u
vodne sustave prouzročene ljudskom djelatnosti čiji je ishod:
- predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje,
- štetnost za žive organizme i vodne sustave – mijenjaju se svojstva vode u
odnosu na ekološku funkciju
- namjensku uporabu vode.
Zagađenje voda se može pojednostavljeno opisati kao prekomjerno
onečišćenje voda za određenu vodnu cjelinu, odnosno ekosustav. Uz
negativni utjecaj na stanje ekosustava, zagađenje voda smanjuje namjensku
uporabu vodne cjeline kao vodnoga resursa.

12. Što je to održivi razvitak/razvoj?

Koncept održivog razvoja podrazumijeva proces prema postizanju ravnoteže
između gospodarskih, socijalnih i ekoloških zahtjeva kako bi se osiguralo
 «zadovoljavanje potreba sadašnje generacije bez ugrožavanja mogućnosti
budućih generacija da zadovolje svoje potrebe. Od 1987. godine kada je na
ovaj način definiran u Izvještaju Svjetske komisije za okoliš i razvoj, kojom je
predsjedavala Gro Harlem Brundtland, pa do današnjeg dana, održivi razvitak
je postao jedan od ključnih elemenata u formuliranju i provođenju razvojnih
politika u svijetu.
Održivi razvoj je okvir za oblikovanje politika i strategija kontinuiranog
gospodarskog i socijalnog napretka, bez štete za okoliš i prirodne izvore bitne
za ljudske djelatnosti u budućnosti. On se oslanja na ambicioznu ideju prema
kojoj razvoj ne smije ugrožavati budućnost dolazećih naraštaja trošenjem
neobnovljivih izvora i dugoročnim devastiranjem i
onečišćavanjem/zagađivanjem okoliša. Osnovni je cilj osigurati održivo
korištenje prirodnih izvora na nacionalnoj i međunarodnoj razini. S tako
postavljenim ciljem, zaštita okoliša postaje znatno šira od tradicionalnog
gledanja, prema kojem se dominantno bavila zaštitom ljudskog zdravlja i
očuvanjem cjelovitosti ekoloških sustava. U konceptu održivog razvitka danas
nalaze ishodište svi moderni gospodarski (razvoj malih, srednjih te obiteljskih
poduzeća, razvoj uslužnih djelatnosti, povratak korištenju tradicionalnih
vještina, organska poljoprivreda i ostale održive gospodarske inicijative) i
društveni trendovi jer su štete okolišu štete sveukupnom društvu, i obrnuto,
djelovanje u zaštiti okoliša donosi korist u obliku gospodarskog rasta,
zapošljavanja i konkurentnosti.

13. Ključni datumi za koncept održivog razvitka?

Konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu 1972. godine
Štokholmska deklaracija o okolišu osnovni je dokument suvremenog
svjetskog ekološkog pokreta te je isto tako za Međunarodni dan zaštite
okoliša proglašen dan kad je započeta Prva svjetska konferencija o zaštiti
okoliša - 05. lipnja. Taj datum slavi se kao Svjetsk dan zaštite okoliša.
Komisija UN za okoliši razvoj (Brundtlandina komisija) 1983 godine
Koncept održivog razvoja podrazumijeva proces prema postizanju ravnoteže
između gospodarskih, socijalnih i ekoloških zahtjeva kako bi se osiguralo
«zadovoljavanje potreba sadašnje generacije bez ugrožavanja mogućnosti
budućih generacija da zadovolje svoje potrebe». Od 1987. godine kada je na
ovaj način definiran u Izvještaju Svjetske komisije za okoliš i razvoj, kojom je
predsjedavala Gro Harlem Brundtland, pa do današnjeg dana, održivi razvitak
je postao jedan od ključnih elemenata u formuliranju i provođenju razvojnih
politika u svijetu.
Konferencija UN o okolišu i razvoju u Riju de Janeiru 1992 godine
UN-ov Skup o Zemlji, održan 1992. u Rio de Janeiru, koji je do tada okupio
najveći broj čelnika vlada, usmjerio je svjetsku pažnju na najkritičnija pitanja
pred kojima se svi nalazimo i usvojio Agendu 21, globalni plan djelovanja na
njihovom rješavanju. Konferencija je jasno pokazala kako o okolišu i o
gospodarskom i društvenom razvoju više ne možemo razmišljati kao
zasebnim kategorijama. Deklaracija iz Rija sadrži osnovna načela na kojima
države moraju zasnivati buduće odluke i programe, uzimajući u obzir
djelovanje društveno-gospodarskog razvoja na okoliš.
Svjetski summit o održivom razvoju -“Rio + 10”-Johannesburg 2002. godine
Konferencija UN-a u Johannesburgu o održivom razvoju, održana 2002.
godine pokazala je da nije baš puno učinjeno, a i ona sama će biti zapamćena
 kao summit kompromisa, između Europe i SAD-a, između razvijenih i
nerazvijenih.

14. Ključni dokumenti za koncept održivog razvitka?

Štokholmska deklaracija o okolišu (1972) osnovni je dokument suvremenog
svjetskog ekološkog pokreta te je isto tako za Međunarodni dan zaštite
okoliša proglašen dan kad je započeta Prva svjetska konferencija o zaštiti
okoliša - 05. lipnja. Taj datum slavi se kao Svjetsk dan zaštite okoliša.
Izvještaj “Naša zajednička budućnost” (1987) - održivi razvoj
Koncept održivog razvoja podrazumijeva proces prema postizanju ravnoteže
između gospodarskih, socijalnih i ekoloških zahtjeva kako bi se osiguralo
«zadovoljavanje potreba sadašnje generacije bez ugrožavanja mogućnosti
budućih generacija da zadovolje svoje potrebe.
Deklaracija iz Rija (1992. godine)
Deklaracija iz Rija o okolišu i razvoju sadrži 27 načela koja definiraju prava
ljudi na razvoj i obaveze u očuvanju zajedničkog okoliša te obaveze država u
postizanju održivog razvoja, uzimajući u obzir cjelovitost i međuovisnost
planeta Zemlje. Ta se načela nadovezuju na ideje Štokholmske deklaracije. U
Deklaraciji iz Rija se polazi od potrebe povezivanja gospodarskog razvoja sa
zaštitom okoliša, kao jedinim putem prema održivosti i dugotrajnom
gospodarskom razvoju. Ova Deklaracija govori i o potrebi povezivanja,
suradnje i ravnopravnog partnerstva između različitih dionika iz svih sektora
(javnog, poslovnog i civilnog).
Agenda 21 (1992. godine)
Agenda 21 (globalni plan djelovanja usvojen u Riju) polazi od pretpostavke da
je zajedničko i odmjereno rješavanje pitanja okoliša i razvoja jedini način
osiguranja sigurnije i uspješnije budućnosti. Agenda 21 predstavlja globalni
konsenzus i preuzimanje obaveze surađivanja u razvoju i zaštiti okoliša na
najvišoj političkoj razini.
Okvirna konvencija o promjeni klime (1992. godine)
Konvencija o biološkoj raznolikosti (1992. godine)
Plan provedbe, Johannesburg (2002. godine)
Pred skup u Johannesburgu generalni tajnik UN-a postavio je 5 glavnih
točaka: voda, energija, zdravlje, poljoprivreda i biološka raznolikost. Na skupu
su dao naglasak na obaveze vlada, organizacija civilnog društvaa i poslovnog
sektora za hitnim i održivim akcijama za smanjenje siromaštva, zaštitu okoliša
i poboljšanje pristupa vodi, energiji, hrani i zdravstvenim uslugama. Plan
provedbe, glavni dokument Skupa, postavio je ciljeve i rokove akcija: pristup
čistoj vodi i zdravstvu, povećanje pristupa suvremenim energetskim
servisima, zaštitu biološke raznolikosti, strategiji osiguranja hrane u Africi, te
50 % smanjenje broja ljudi koji žive u siromaštvu do 2010.

15. Koje su razlike između održivog i neodrživog razvitka?

Ciljevi poboljšanja kvalitete života - temelje se na općoj definiciji uključujući
društvene i ekološke čimbenike, te monetarne (OR)
Ciljevi su samo podizanje životnog standarda - temelje se na financijama koje
su temelj našeg blagostanja i sreće (NR)
Postoji međusobna povezanost između gospodarskih, društvenih i ekoloških
problema. Oni se rješavaju na cjelovit način da se postignu trajna rješenja
koja se temelje na harmoniji. (OR)
 Gospodarstvo, društvo i okoliš tri su različite, zasebne skupine problema, te
se drži da zdravo gospodarstvo automatski vodi u zdravo društvo i sigurni
okoliš. (NR)
Gleda na potrebe budućih generacija kao na potrebe današnjih generacija i
traži izbjegavanje problema u budućnosti time što se na njihovom rješenju
radi danas. (OR)
Stvari se poboljšavaju kratkoročno. Uglavnom se ostavlja budućim
generacijama da ih riješe. (NR)
Vodi se računa o okolišu i njegovom kapacitetu da bude potpora ljudskom
djelovanju u svim odlukama (OR)
Na okoliš se gleda kao na luksuz - treba ga zaštititi samo ako si to možemo
priuštiti. (NR)
Ravnoteža važnosti individualnih prava s kolektivnom odgovornošću. (OR)
Težište je uglavnom na pojedincima i individualnim pravima. (NR)
Planirana je suradnja između eksperata i običnih ljudi kako bi planovi i
prijedlozi zadovoljili potrebe ljudi. (OR)
Planiraju eksperti i specijalisti. (NR)

16. Poduzetništvo i Održivi razvitak?

Na putu prema OR najveće je dostignuće promjena dominantne
paradigme: ili okoliš ili razvoj na onu:i okoliš i razvoj. Prema novoj
paradigmi, kvaliteta okoliša je bitna komponenta razvoja i današnjih i budućih
generacija.
Jezikom poduzetnika održivi razvoj znači življenje od Zemljinog dohotka a ne
od njenog kapitala.
Društveno odgovorno poslovanje (DOP) je koncept u kojem kompanije
integriraju brigu o društvu i okolišu u svoje poslovanje te u odnose sa svojim
dionicima, i to na dobrovoljnoj osnovi.
U Europi i širom svijeta raste broj kompanija koje promoviraju svoju strategiju
društvene odgovornosti, kao odgovor na različite ekonomske i društvene
pritiske te one koje se tiču zaštite okoliša. Te kompanije žele poslati poruku
različitim dionicima, s kojima imaju doticaj: zaposlenici, dioničari, investitori,
potrošači, javni sektor te organizacije civilnog društva. Na taj način kompanije
investiraju u svoju budućnost. Pri tome smatraju da njihov dobrovoljni
angažman i opredijeljenost mogu pomoći u povećanju dobit.
Izražavajući socijalnu odgovornost i dobrovoljnost kroz opredijeljenost koja
prelazi propisane zakonske zahtjeve (koje ionako moraju poštivati), kompanije
nastoje povećati standarde društvenog razvoja, zaštite okoliša te poštivanja
ljudskih prava. Također na taj način teže dobrom i transparentnom
upravljanju, promovirajući interese različitih dionika na putu prema postizanju
kvalitete i održivosti. Na taj način se ostvaruju nova partnerstva i proširuje
postojeća suradnja unutar kompanija u pogledu socijalnog dijaloga, stjecanja
vještina, jednakih mogućnosti, predviđanja i upravljanja promjenama. Tako
jača ekonomska i društvena kohezija na lokalnoj ili nacionalnoj razini. Na
globalnoj razini, na taj se način doprinosi zaštiti okoliša i poštivanju osnovnih
ljudskih prava. DOP je u skladu s osnovnom porukom Strategije održivog
razvoja za Europu, koja je dogovorena u lipnju 2001. na sastanku Vijeća
Europe u Göteborgu te ažurirana 2006.→ gospodarski rast, društvena
kohezija i zaštita okoliša, dugoročno moraju ići ruku pod ruku.
17. Tri stupa (sastavnice) održivog razvitka?
OR je koncept koji integrira tri stupa:
- gospodarstvo
- okoliš
- društvo
Gospodarska dimenzija:
Napredak u zaštiti okoliša zahtijeva takve promjene koje će potaknuti i
povećati produktivnost resursa, a to je upravo ono što zahtijevaju
novi izazovi globalnog nadmetanja.
Ona uključuje: zaposlenje, plaću,
investicije, trgovinu, inovacije, poduzetništvo, …
Održivi društveni razvoj je integrirani proces izgradnje ljudske sposobnosti u
smislu:
– borbe protiv siromaštva,
– stvaranja produktivnog zaposlenja ljudi
– promoviranja društvenog ujedinjenja.
Socijalna dimenzija:
Ona uključuje: zdravlje, riješeno stambeno pitanje, školovanje, prevenciju
kriminala,demokraciju, slobodno vrijeme….
Društvena odgovornost poduzeća, Održiva potrošnja, Promjena potrošačkih
potreba, Trgovina i okoliš, Odgovornost za produkt
Ekološka (okolišna) dimenzija
OR podrazumijeva stjecanje takvog znanja koje će nam omogućiti da:
cijenimo, održavamo i razvijamo prednosti okoliša.
Ona uključuje: zrak, voda i kvaliteta tla, zaštita divljih habitata, djelotvorno
korištenje i ponovna uporaba prirodnih resursa i energije…..
OR pretvara ZO u ideje koje poslovni svijet razumije i koje može realizirati.
Promjena ide od “dezorganiziranog” odnosa spram ZO prema cjelovitom
poslovanju i održivom razvoju.
Pomak od gledanja na okoliš i socijalnu problematiku isključivo kao obveze
stručnih odjela i eksperata ka gledanju na ova pitanja kao obaveze cijele
kompanije.

18. Održivi razvitak i zaštita okoliša (sličnosti – razlike)?

SLIČNOSTI:
Provedba ZO podržava OR (Čisti zrak, voda i tlo su bitni za generacije koje
dolaze).
Niz pristupa ZO (ponovna uporaba i recikliranje) čuvaju resurse za buduće
naraštaje.
Obrazovanje za ZO podržava OR. (Usavršavamo sposobnost identifikacije
djelotvornih rješenja.
RAZLIKE:
OR je znatno širi pojam od ZO. OR je opći obrazac ponašanja društva. OR je
cilj društva u cjelini (ZO samo nekih segmenata društva. OR je pristup
zasnovan na su-djelovanju svih segmenata društva i zajednička obveza svih
(pojedinaca i institucija).
ZO je samo jedna komponenta OR-a. Za OR jednako su tako važne
komponente društvo i gospodarstvo. ZO se često ograničava samo na
 prirodu. OR istražuje veze i međusobnu ovisnost odgovornog djelovanja u
gospodarstvu, društvu i okolišu.
ZO podrazumijeva smanjenje onečišćenja. To ne znači da će buduće
generacije automatski naslijediti istu količinu prirodnog, društvenog i
gospodarskog bogatstva kao njihovu prethodnici.ZO je regulirana propisima.
OR ide dalje od pukog udovoljena zakona i propisa. (ZO obavezna, OR
volonterski).

19. Što je to Aarhuška konvencija i njezino puno ime?

U paneuropskoj regiji (UNECE) države su donijele temeljni međunarodni
dokument; Aarhušku konvenciju. Prije nego nastavimo odgovorimo najprije na
pitanje; Što je to konvencija? Konvencija je dakle sporazum odnosno dogovor
(lat. conventio) između dvaju ili više strana – primjerice država,
regionalnih/međunarodnih organizacija - o nekom važnom pitanju, kojim se
usuglašavaju stavovi i dogovaraju postupci po tom pitanju. Po svojoj pravnoj
snazi, međunarodne konvencije su iznad domaćega zakonodavstva svake
pojedine države (stranke) koja joj je pristupila, ali u sebi ne sadrže sankcije
(kazne u slučaju nepridržavanja), te su tako po svojoj prirodi preporuke. Kada
pojedina država pristupi nekoj konvenciji, ona na sebe preuzima obavezu
njezine primjene – treba sama odrediti, u okvirima vlastitoga zakonodavstva,
na koji će način njezinu primjenu osigurati (zakonima, propisima, uredbama,
kaznama i sl.) .
Aarhuška konvencija (dobila je mjesto prema gradu Aarhusu u Danskoj gdje
je 1998. godine usvojena na paneuropskoj konferenciji o zaštiti okoliša)
osigurava i pravo na zdrav okoliš – ustavno pravo svih građana, jer se pravo
na zdrav okoliš ostvaruje kroz ostvarivanje prava na znanje, prava na pristup
pravosuđu i sudjelovanja u odlučivanju.
AARHUŠKA KONVENCIJA
Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u
odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima zaštite okoliša
- Pravo na informacije / znanje
- Pravo na sudjelovanje u odlučivanju
- Pravo na pristup pravosuđu

20. Što je to javnost?

Prema Aarhuškoj konvenciji:
- Jedna ili više pravnih ili fizičkih osoba
- U skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili praksom, njihove udruge,
organizacije ili grupe
Prema Hrvatskom Zakonu o zaštiti okoliša:
- Jedna ili više fizičkih ili pravnih osoba, njihove skupine, udruge i organizacije
sukladno posebnim propisima i praksi

21. Što je to zainteresirana javnost?

Prema Aarhuškoj konvenciji:
- Oni koji su pogođeni ili bi mogli biti pogođeni nekom odlukom o pitanjima
okoliša
- Oni koji imaju interes u odlučivanju o pitanjima okoliša
 - Nevladine udruge koje promiču zaštitu okoliša i odgovaraju zahtjevima
nacionalnog zakonodavstva i za koje se smatra da imaju neki inte
Prema Hrvatskom Zakonu o zaštiti okoliša:
- Javnost na koju utječe ili bi moglo utjecati odlučivanje o okolišu, te koja živi
odnosno radi u području mogućih negativnih utjecaja na okoliš ili u području
koje će vjerojatno biti pod negativnim utjecajem.
- Udruge civilnog društva koje djeluju na području zaštite okoliša i ispunjavaju
sve uvjete sukladno ovom Zakonu smatrat će zainteresiranima

22. Koji su glavni ciljevi uključivanja javnosti?

Uključivanje javnosti u pitanja zaštite okoliša jedno je od temeljnih prava
svakog čovjeka na ovom planetu. To pravo i spoznaja da se bez uključivanja
javnosti ne mogu realizirati dokumenti (konvencije, strategije, programi,
projekti...) i odluke (deklaracije...) s najviše međunarodne razine, niti provesti
odogovarajući dokumenti na nacionalnoj razini potaknuli su države da donesu
pravne propise koji će urediti to pravno područje.
Glavni ciljevi uključivanja javnosti su:
- Voditi računa o pogledima i interesima ključnih dionika
- Osigurati da se ne previde važni utjecaji
- Smanjiti konflikte kroz rano prepoznavanje spornih pitanja
- Unaprijediti transparentnost i povećati povjerenje javnosti u postupak
procjene utjecaja na okoliš
- Pribaviti lokalne podloge u postupku projektiranja varijanti i mjera zaštite
okoliša

23. Koje su razine uključivanja javnosti?

Razine uključivanja javnosti
Informiranje ⇒ Konzultiranje ⇒ Sudjelovanje ⇒ Pregovaranje
Informiranje:
Informiranje javnosti odnosi se na prikupljanje i distribuciju (širenje)
informacija od strane izrađivača nekog prijedloga, projekta, zahvata, plana ili
strategije (ministarstva ili drugog upravnog tijela, poslovnog investitora i sl.)
Na nekoliko koraka u postupcima procjene utjecaja na okoliš pojedinačnog
zahvata ili strateške procjene utjecaja na okoliš nužno je «o zahvatu/planu
programu obavijestiti javnost». To u najmanju ruku znači postaviti informacije
na internetske stranice nadležnih tijela i tijela lokalne vlasti te ih objaviti u
njihovim službenim glasilima. Osim toga, aktivnim metodama treba uključenim
stranama omogućiti da dobiju informacije, kao i dati im mogućnost
sudjelovanja u postupku procjene utjecaja na okoliš.
Konzultiranje:
Izrađivač prijedloga ili nadležno tijelo organiziraju posebna događanja
(sastanke, tribine, okrugle stolove) na kojima prisutni dobivaju prigodu izraziti
svoja stajališta i probleme, prije nego je odluka o prijedlogu donesena.
Sudjelovanje:
Donositelji odluka barem trebaju prikupiti mišljenja skupina na koje će zahvat
izravno utjecati te ih razmotriti u kontekstu donošenja rješenja o zahvatu i
odlučivanja o eventualnim uvjetima koji će biti propisani. Cjelovito
sudjelovanje podrazumijeva izgradnju partnerskog odnosa sa skupinama na
koje će zahvat utjecati, kako bi se utvrdili procesi planiranja i izvedbe zahvata
te donijele zajedničke odluke.
 Pregovaranje:
U pregovorima sudionici sami određuju principe pregovaranja, pogađaju se
oko različitih rješenja i sami su odgovorni za implementaciju postignutog
sporazuma. Sve ovo je i pretpostavka dobrih odnosa u budućnosti.

24. U kojim je postupcima potrebno obavezno (dužno) uključivanje

javnosi i od kojih struktura vlasti?
Pravo javnosti na informiranost i davanje primjedbi na
projekte/prijedloge/zahvate koji izravno utječu na njihove živote temeljno je
pravo demokratskog društva. Zakon o zaštiti okoliša osigurava da relevantni
(su)dionici imaju mogućnost sudjelovanja u odlučivanju o pitanjima okoliša
koja utječu na njihovu dobrobit i privređivanje. Vrijednost sudjelovanja javnosti
u procjeni utjecaja na okoliš velikih razvojnih projekata ide pak mnogo dalje
od toga, i uključuje doprinos kakvoći idejnog rješenja zahvata, olakšavanju
provedbe zahvata te, u krajnjoj liniji, održivosti projekta.
Prema pravnim propisima Republike Hrvatske ministarstva, gradske i
općinske uprave te županijske uprave dužni su osigurati sudjelovanje - na
vrijeme o nekom postupku obavijestiti sve moguće zainteresirane strane, kako
bi oni imali vremena proučiti dokumentaciju i na nju reagirati ako je potrebno -
u sljedećim postupcima:
- donošenja prostornih planova
- procjene utjecaja na okoliš namjeravanog zahvata ili plana/programa u
prostoru
- proglašavanja zaštićenih područja (strogi rezervat, nacionalni park, posebni
rezervat, park prirode, regionalni park, spomenik prirode, značajni krajobraz,
park-šuma, spomenik parkovne arhitekture), planova upravljanja zaštićenim
područjima i slično

25. Tko su sudionici u tom procesu kada je potrebno uključivanje

javnosti?
To su:
- Oni koji su izravno i neizravno pogođeni nekim prijedlogom/projektom i sl.
- Oni koji su zainteresirani za prijedlog, iako nisu njime pogođeni
- Predlagači i oni koji imaju korist od projekta
- Nadležna državna i lokalna upravna tijela
- Političke stranke

26. Koja su to načela uključivanja javnosti?

Proces uključivanja javnosti osniva se na sljedećim načelima:
- uključivati sve sudionike
- biti otvoren i transparentan
- usmjeren na bitna pitanja
- korektan - nepristran u odnosu na bilo kojeg sudionika
- s razumijevanjem potreba i zahtjeva sudionika
- vjerodostojan (uvjerljiv)
- temeljiti se na objektivnim i dokazivim činjenicama
Načela uspješne primjene tehnika sudjelovanja javnosti
- Osigurati pravu informaciju u pravo vrijeme
- Osigurati dovoljno vremena za razmatranje i reagiranje
(primjedbe/komentare/prijedloge)
 - Osigurati odgovarajuće mogućnosti (mjesto i vrijeme) i resurse (financijska
sredstva i ljude koji će se time baviti) za uključivanje sudionika
- Odabrati odgovarajuća mjesta sastanaka
- Osigurati slijed događaja koji odgovara sudionicima

27. Utvrđivanje dionika?

Domaće zakonodavstvo i međunarodne konvencije zahtijevaju uključenje
pogođene javnosti u donošenje odluka koje mogu utjecati na okoliš, čak i ako
takvi žive u susjednim zemljama, te omogućavanje uključenja i drugih
predstavnika ako to žele. Za potrebe planiranja i usmjeravanja aktivnosti
sudjelovanja javnosti u procjeni utjecaja na okoliš koristi se pojam “dionici”,
među kojima razlikujemo šest različitih vrsta:
• izravno pogođenu javnost: one koji žive ili rade na području zahvata i na koje
zahvat pozitivno ili negativno utječe
• neizravno pogođenu javnost: stanovnike susjednih područja, ili korisnike
resursa (primjerice, vode) koji potječu iz područja zahvata
• ustanove javnog sektora: ministarstva, gradska/općinska/županijska tijela,
agencije, javne ustanove
• privatne investitore: privatne tvrtke koje izravno ulažu u zahvat, njihove pod-
izvođače i financijere
• ostale: zainteresirane udruge, akademsku zajednicu, potencijalne investitore
• prekogranične dionike: pripadnike navedenih pet skupina s prebivalištem u
susjednim državama.
Pri određivanju onih koji će biti uključeni u odlučivanje treba uzeti u obzir
sljedee kriterije:
• Izravni učinci (i pozitivni i negativni) najvjerojatnije će utjecati na stanovnike
područja zahvata, one koji su na zahvatu zaposleni (npr. građevinski radnici),
ili one čiji će način života zahvatom biti promijenjen.
• Neizravnim učincima (i pozitivnima i negativnima) mogu biti izloženi
stanovnici područja u blizini područja zahvata ili oni čiji način života na neki
način ovisi o djelatnostima u području zahvata.
• Zainteresirane organizacije obuhvaćaju one koje su zadužene za provedbu,
praćenje ili inspekcijski nadzor promjena nastalih zahvatom i one čija su
suradnja ili utjecaj nužni za izvedbu zahvata. To su lokalne udruge, stručna
udruženja, skupine građana, kao i tijela javne vlasti, predlagatelja projekta i
njegove buduće korisnike.
• Udruge na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj ili čak međunarodnoj razini
mogu raspolagati sveobuhvatnim stručnim znanjima u određenim područjima
koja su važna za procjenu učinaka projekta. Uz to, akademska zajednica
može ponuditi izvrsne nezavisne ocjene zahvata i najbolje načine njegove
izvedbe.

28. Sudjelovanje javnosti u glavnim koracima procjene utjecaja na okoliš

?
Ako je nositelj zahvata podnio zahtjev za utvrđivanje obveze provedbe PUO
(screening), a nadležno tijelo odluči da procjenu nije potrebno provesti, ono
mora o svom mišljenju informirati potencijalno pogođenu javnost, ali dovoljno
na vrijeme da javnost ima vremena osporiti mišljenje o obvezi provedbe PUO
prije izdavanja lokacijske ili druge dozvole. Ako je prema mišljenju nadležnoga
tijela provedba PUO potrebna, javnost se može obavijestiti putem postavljanja
 obavijesti na granici lokacije zahvata, na lokalnoj oglasnoj ploči, te u lokalnim
novinama.
U interesu je predlagatelja projekta (i nadležnoga upravnog tijela) da se
pobrinu da se sva potencijalno važna ili sporna pitanja u studiji o utjecaju na
okoliš obrade na ispravan način. Stoga, ako je vjerojatno da će doći do
sukoba ili razilaženja mišljenja o tome koji su najznačajniji utjecaji,
preporučljivo je cjelovito provesti sudjelovanje javnosti u određivanju sadržaja
studije - odnosno. konzultirati lokalne sudionike i njihova mišljenja uključiti u
prijedlog sadržaja studije.
Kada donosi odluku (rješenje) o prihvatljivosti nekog projekta/prijedloga,
komisija za ocjenu studije o utjecaju na okoliš treba voditi računa o mišljenju
javnosti o tome treba li zahvat uopće provesti, i o tome koje uvjete treba
propisati. Na sve primjedbe javnosti potrebno je dati povratne informacije,
koje će se odnositi na donijete odluke i razloge za njih, te obrazložiti kako su
upotrijebljene informacije koje su dobivene od javnosti u prethodnom procesu
konzultacija. Također, važno je navesti pojedinosti o daljnjim aktivnostima
vezanima uz zahvat i o mjerama zaštite okoliša koje će se provesti kako bi se
osiguralo stalno praćenje utjecaja, ispunjenje propisanih uvjeta te provedba
inspekcijskoga nadzora. U tome također javnost može pomoći, i to na način
da nadležnoj inspekciji dojavi ukoliko uoči da se neki objekt ne pridržava
propisanih mu mjera zaštite okoliša.
Razrada programa sudjelovanja javnosti
- Odrediti ključna pitanja koja će biti raspravljena
- Utvrditi pogođenu i zainteresiranu javnost
- Odabrati odgovarajuće tehnike (s obzirom na raspoloživa sredstva i vrijeme)
- Analizirati ulazne podatke
- Dati ljudima povratne informacije, kako bi se izgradilo uzajamno povjerenje i
sigurnost
Načela uspješne primjene tehnika sudjelovanja javnosti
- Osigurati pravu informaciju u pravo vrijeme
- Osigurati dovoljno vremena za razmatranje i reagiranje
(primjedbe/komentare/prijedloge)
- Osigurati odgovarajuće mogućnosti (mjesto i vrijeme) i resurse (financijska
sredstva i ljude koji će se time baviti) za uključivanje sudionika
- Odabrati odgovarajuća mjesta sastanaka
- Osigurati slijed događaja koji odgovara sudionicima

29. Uobičajeni izgovori zaizbjegavanje uključivanja javnosti?

– Prerano je u procesu (projekt još nije "zreo" za pokazivanje)
- Produljit će postupak, koštat će previše
- Uzburkat će opoziciju
- Rasprava će biti jednostrana (nećemo imati kompetentnog/dovoljno stručnog
sugovornika, ili ćemo imati samo jednog sugovornika koji neće odražavati
mišljenje svih)
- Pobudit ćemo prevelika očekivanja
- Narod neće razumjeti

30. Pravo javnosti na pristup pravosuđu?

Da bi pristup podacima i sudjelovanje javnosti u odlučivanju bilo učinkovito,
potrebno je osigurati zaštitu administrativnim i pravnim postupcima. Jedino s
 takvim mehanizmom kontrole mogu se odluke vlasti preispitivati i osigurati
učinkovita primjena Konvencije. Pravo na pristup pravosuđu jest mogućnost
upotrebe raspoloživih pravnih instrumenata - žalbi i tužbi.
Kada pojedine fizičke ili pravne osobe ugrožavaju okoliš, građani kao
pojedinci i udruge građana mogu poduzeti radnje radi pokretanja sudskih
postupaka s ciljem da se popravi šteta u okolišu, otkloni izvor onečišćenja te
kazni počinitelj onečišćenja - ovdje se obično radi o prekršajima.
Za pokretanje pojedinih upravnih ili sudskih postupaka, uvjet je povreda prava
ili neposrednog pravnog interesa osobe koja pokreće sudski postupak. Ovo
ne vrijedi samo kod podnošenja tzv „ekoloških tužbi“ - kada se u pojedinim
sudskim postupcima udrugama građana koje se bave zaštitom okoliša
priznaje pravni interes upravo stoga jer se one tim pitanjima bave.

31. Komunikacija s javnošću?

Javne rasprave su događaji u kojima su komunikacijske vještine
voditelja/moderatora ključne za uspješno odvijanje skupa i ostvarivanje
uzajamno korisnog rezultata. Takvi su skupovi najuspješniji kad se odvijaju na
mikro-razini - o ozbiljnim pitanjima od neposrednog interesa i utjecaja na
lokalnu zajednicu, gdje su svi prisutni jednako dobro upoznati lokalnom
situacijom.
Moderator mora dovoljno dobro poznavati tematiku o kojoj se govori ali ne
nametati svoja osobna mišljenja, te imati razvijen senzibilitet za lokalnu
zajednicu u kojoj se nalazi kako ne bi došlo do konflikta uslijed nepoznavanja
lokalnih običaja i tradicija.
Pri komuniciranju s javnosti trebamo stalno imati na umu dva pitanja:
− Kako govoriti da bi ljudi slušali ?
− Kako slušati da bi ljudi pričali ?
U tu svrhu potrebno je sljedeće:
(U)Poznajte svoju publiku
- Sva politika je lokalna (osobni interesi)
- Sva pitanja zaštite okoliša su lokalna (npr. Kako se klimatske promjene
konkretno odnose na mene?)
- Ljudi čuju ono što žele čuti - na način koji odgovara njihovim znanjima i
vjerovanjima
- Postavljajte pitanja oblikovana pomoću lokalnih izraza i u lokalnom
kontekstu
- Nađite priliku da saslušate ono što je njima vrijedno i bitno
- Slušajte što ih brine
- Razgovarajte o onome što žele zaštititi, sačuvati ili unaprijediti
Uokvirite vašu poruku
- Uključite lokalno stanovništvo u prezentaciju regije u kojoj se projekt planira
... ako je moguće
- Priče često govore glasnije nego gole činjenice
- Kada opisujete problem, upotrebljavajte konkretne primjere i govorite
određeno
- Slike i ilustracije koristan su alat
- Pazite na jezik ... npr. kada govorite o napretku koje nekom području donosi
neki projekt bolje je govoriti o domu a ne o stambenom pitanju; bolje je
govoriti o napretku nego kritizirati loša rješenja
- Naglasite da je izbor na njima samima
Vođenje javne rasprave
- Postavite jasan okvir:
- Početno vrijeme i vrijeme završetka rasprave
- Ciljeve - što želite postići
- Osnovna pravila
- Uočite svačije vrijednosti - ono što im je važno i ono što im predstavlja
problem ... ne komentirajući opcije drugih
- Pokušajte ukazati na prave motive onih koji imaju interes od drugih opcija.
- Ne suprotstavljajte se - svačije mišljenje je bitno
- Ne dozvolite nikome da govori po drugi puta dok svatko ne dobije priliku da
govori jednom. Možete zatražiti da se ograniči vrijeme koje sudionik ima u
raspravi.
Vođenje javne rasprave
- Svakom govorniku dajte do znanja da ga slušate:
- Poklonite govorniku punu pažnju
- Zapisujte što govornik kaže makar se ne slažete
- Postavljajte ohrabrujuća pitanja
- Kad odgovarate govorniku, pokušajte prepoznati pitanja u kojima se slažete i
naglasiti ih, radije nego ona u kojima se razilazite
- Pokušajte oblikovati pitanja u pozitivnom duhu
Priznajte greške
- Ako činite greške priznajte ih ...
- ... i na kraju zahvalite publici
Time iskazujete jednako poštovanje svim svojim sugovornicima i dajete im do
znanja da cijenite njihova mišljenja te da ćete ih uzeti u obzir.