PITANJA OBLIGACIJE 2.

PARCIJALA

1. Definisati institut pobijanja dužnikovih pravnih radnji!

Pobijanje dužnikovih pravnih radnji je institut obligacionog prava putem kojeg svaki povjerilac
dospjelog potraživanja može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu
povjerioca.

2. Koji su opći uslovi pobijanja dužnikovih pravnih radnji?

Opći uslovi pobijanja su: dospjelost povjeriočevog potraživanja i pravna radnja dužnika preduzeta na
štetu povjerioca.

3. Koje se sve radnje smatraju pravnim radnjama poduzetim na štetu povjerioca?

To su sve radnje kojima se umanjuje dužnikova imovina, tj. tim radnjama se smanjuje aktiva ili
povećava njegova pasiva. Kao dužnikove pravne radnje koje se mogu pobijati će se najčešće javljati
pravni poslovi, zatim faktičke radnje i na kraju dužnikova ponašanja.

4. Pobrojati paulijanske tužbe?

- Dolozna paulijanska tužba
- Kulpozna paulijanska tužba
- Porodična paulijanska tužba
- Kvazipaulijanska tužba
5. Posebni uslovi za podizanje dolozne paulijanske tužbe?

Podizanje dolozne paulijanske tužbe moguće je u onim slučajevima kad je dužnik svjesno poduzeo
pravnu radnju da takvom radnjom nanosi štetu povjeriocu. Prije svega, mora se raditi o teretnom
raspolaganju, kod kojeg dužnik od protivnika pobijanja dobija određenu naknadu ili drugu
protučinidbu za ono što daje toj strani. Drugi uslov se tiče subjektivnog elementa protivnika
pobijanja, odnosno trećeg lica. Potrebno je da je i tom trećem licu bila poznata namjera dužnika da
ošteti povjerioca.

6. Posebni uslovi za podizanje kulpozne paulijanske tužbe?

Prije svega potrebno je da se, kao kod dolozne tužbe, radi o teretnom raspolaganju dužnika na štetu
povjerioca. Zatim, da u vrijeme raspolaganja dužnik nije znao da pravnom radnjom nanosi štetu
svojim povjeriocima, ali je mogao znati da je upotrijebio pažnju dobrog domaćina, odnosno dobrog
privrednika. Što se tiče subjektivnog elementa na strani protivnika pobijanja potrebno je da je njemu
moglo biti poznato da dužnik svojim raspolaganjima nanosi štetu povjeriocima.

7. Posebni uslovi za podizanje porodične paulijanske tužbe?

Za uspjeh porodične paulijanske tužbe, potrebno je da je protivnik pobijanja dužnikovu imovinu

stekao teretnim raspolaganjem. Zatim, da je pobijano raspolaganje učinjeno u korist dužnikovog
bračnog druga (supruga) ili srodnika po krvi u pravoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stepena, ili
po tazbini do istog stepena. Kod porodične tužbe zakonska oboriva pretpostavka je da su dužnik i
članovi njegove ˝sumnjive porodice˝ znali da dužnik raspolaganjem nanosi štetu svojim
povjeriocima.

8. Ko su članovi ˝sumnjive porodice˝?

Bračni drug (suprug), srodnik po krvi u pravoj liniji, ili u pobočnoj liniji do 4. stepena, ili po tazbini do
istog stepena (tj. članovi dužnikove bliže porodice).
 9. Posebni uslovi za podizanje kvazipaulijanske tužbe?

Kvazopaulijanskom tužbom se pobijaju besplatna raspolaganja dužnika na štetu povjerioca. Da bi

uspio s tužbom povjerilac mora dokazati da je dužnik besplatno raspolagao svojom imovinom i on
tužbu mora podnijeti u roku od tri godine, od poduzimanja pravne radnje, odnosno od dana kada je
trebalo poduzeti propuštenu radnju. Pod besplatnim raspolaganjem posebno se podrazumijevaju
ugovor o poklonu, odricanje od nasljedstva, oprost duga, beskamatni zajam, preuzimanje duga i sl.
Pobijati se ne mogu sva besplatna raspolaganja dužnika i to: uobičajni prigodni darovi, nagradni
darovi i darovi učinjeni iz zahvalnosti.

10. Rokovi za podizanje paulijanskih tužbi?

Dolozna paulijanska tužba- povjerilac mora doloznu tužbu podnijeti u roku od godinu dana od
poduzete pravne radnje, odnosno od dana kad je trebalo preduzeti propuštenu radnju.

Kulpozna- rok za podizanje kulpozne tužbe iznosi godinu dana od dana kada je poduzeta pobijana
radnja, odnosno od dana kada je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

Porodična- porodična tužba se mora podnijeti u roku od tri godine od poduzimanja pravne radnje ili
od kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

Kvazipaulijanska- Da bi uspio s tužbom povjerilac mora dokazati da je dužnik besplatno raspolagao

svojom imovinom i tužbu mora podnijeti u roku od tri godine, od preduzimanja pravne radnje,
odnosno od dana kada je trebalo preduzeti propuštenu radnju.

11. Kakvo je dejstvo pobijanja dužnikove pravne radnje?

Pobijanjem dužnikovih pravnih radnji želi se dati mogućnost povjeriocu da naplati svoje potraživanje
iz dužnikove imovine. Ako povjerilac uspije sa zahtjevom za pobijanje, tada dužnikova pravna radnja
gubi dejstvo samo prema konkretnom povjeriocu i samo do onog iznosa koji je potreban za
namirenje povjeriočevog potraživanja. Pobijanje dužnikovih pravnih radnji djeluje relativno i to samo
prema konkretnom povjeriocu, a prema svim drugim licima dužnikova pravna radnja proizvodi
pravno dejstvo.

12. Šta su ništavi ugovori i šta ih uzrokuje?

Ništavi ugovori su oni ugovori koji su protivni ustavnom uređenju, prinudnim propisima ili moralu
društva. Nedostaci ništavih ugovora su takvi da im pravni poredak ne priznaje pravno dejstvo. Kod
ništavosti se smatra da ugovor nije ni nastao i da njegova ništavost postoji od početka (ex tunc) .

13. Pravne posljedice ništavosti?

Pravne posljedice ništavosti se očituju prije svega u tome što svaka ugovorna strana mora vratiti
drugoj strani sve ono što je primila na osnovu ništavog ugovora. Znači, obavezu vraćanja primljenog
ima samo ona strana koja je već nešto primila po osnovu ništavog ugovora. Strana koja nije ništa
primila ne može ništa ni vratiti. Pored restitucije, savjesna strana ima pravo i na naknadu štete.
Savjesnom stranom smatra se ona ugovorna strana koja nije znala niti je prema okolnostima slučaja
morala znati za postojanje uzroka ništavosti.

14. Izuzetak od pravila potpune restitucije kod ništavih ugovora?

Izuzetak od pravila potpune restitucije predviđen je u ZOO, gdje se kaže da sud može, u cjelosti ili
djelimično, odbiti zahtjev nesavjesne strane za vraćanje onog što joj je dala, ako je ta strana svojim
ponašanjem dovela do ništavosti ugovora. Iz istih razloga sud može odlučiti da druga strana ono što
je primila po osnovu zabranjenog ugovora preda općini na čijoj teritoriji ona ima sjedište, odnosno
prebivalište.

15. Šta su pobojni ugovori i šta su razlozi pobojnosti? (samo nabrojati)

Pobojni ugovori su takvi ugovori koji proizvode pravna dejstva, ali se na zahtjev zainteresiranih lica
mogu poništiti. Pobojni ugovori sadrže određeni nedostatak, zbog čega se određenim licima daje
pravo da ove ugovore poništavaju. Kao razlozoi pobojnosti u Zakonu su navedeni:

- Ograničena poslovna sposobnost ugovarača

- Mane volje i to: zabluda, prijetnja i prevara
- Prekomjerno oštećenje
- Pravne radnje dužnika preduzete na štetu povjerioca.
16. Razlike između ništavih i pobojnih ugovora su?
17. Pobrojati pretpostavke jednostranog raskida ugovora zbog neispunjenja?

Neispunjenje obaveze, krivica dužnika i naknadni rok.

18. Koji su opći uslovi odgovornosti za štetu?

U opće uslove odgovornosti za štetu spadaju:

- Dva različita subjekta obligacije: povjerilac-oštećeni i dužnik-štetnik

- Da je šteta nastala protivpravnom radnjom štetnika
- Štetna radnja kojom je prouzrokovana šteta
- Šteta i
- Uzročna veza između štetne radnje štetnika i nastanka štete na strani oštećenog.
19. Deliktna sposobnost fizičkih lica?

Što se tiče deliktne sposobnosti štetu može načiniti svako lice, ali za štetu ne mora uvijek odgovarati
štetnik. U vezi s deliktnom odgovornosti, bitna je starosna dob štetnika i njegova sposobnost za
rasuđivanje. Za štetu neće odgovarati lice koje zbog duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili
kojih drugih razloga nije sposobno za rasuđivanje. Od lica koja nisu sposobna za rasuđivanje treba
razlikovati ona lica koja prouzrokuju štetu u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje. Kod ovih
štetnika razlikujemo 2 situacije, a to su: da li su u takvo stanje dospjeli vlastitom krivnjom ili ih je
neko treće lice dovelo u to stanje. Ako su u to stanje dospjeli vlastitom krivnjom, tada će i odgovarati
za učinjenu štetu, a ako ih je treće lice dovelo u takvo stanje, tada će za štetu odgovarati to treće
lice. Maloljetnici iako su poslovno nesposobni, oni mogu biti deliktno sposobni. Tako djeca do
navršene 7 godine života su potpuno deliktno nesposobna, dok maloljetnik od 7 do 14 godine života
u pravilu ne odgovara za štetu. Ali njegova odgovornost nije apsolutna. Ako se dokaže da je bio
sposoban za rasuđivanje tada će maloljetnik odgovarati za štetu prema općim pravilima. U
situacijama kad maloljetnik nije odgovoran za štetu, oštećenom će odgovarati zakonski zastupnik.
Maloljetnik sa navršenih 14 godina smatra se potpuno deliktno sposobnim i on će odgovarati za
štetu u skladu sa općim načelima. Pravno lice je u potpunosti deliktno sposobno i odgovara za
prouzrokovanu štetu.

20. Štetnik i deliktno odgovorno lice su uvijek ista osoba? DA/NE

Ne.
 21. Kada se štetna radnja neće smatrati protivpravnom?
a) Nužna odbrana,
b) Stanje nužde,
c) Dopuštena samopomoć,
d) Pristanak oštećenog,
e) Izvršenje dužnosti,
f) Vršenje prava
g) Slučaj i
h) Viša sila.
22. Šta je nužna odbrana, a šta stanje nužde?

Pod nužnom odbranom podrazumijeva se neophodno potrebna radnja kojom se od sebe ili od nekog
drugog odbija istovremeni protivpravni napad.

Stanje nužde (krajnja nužda) postoji onda kad lice otklanja od sebe, ili nekog drugog, istovremenu
neskrivljenu opasnost, koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pritom učinjena šteta nije veća
od štete koja je prijetila.

23. Šta je štetna radnja?

Pod pojmom štetna radnja podrazumijeva se određeno ponašanje lica koje svojim radnjama
drugome prouzrokuje štetu. Takvo ponašanje može biti činjenje ali i nečinjenje. Štetnom radnjom
prouzrokuje se šteta drugom licu u imovini ili ličnosti. Štetna radnja može biti takva da se njome tek
stvara jedan obligacioni odnos ili takva da se njome mijenja već postojeći obligacioni odnos između
određenih lica.

24. Šta je šteta?

Da bi nastao obligacioni odnos iz osnova prouzrokovanja štete, potrebno je da nastane šteta kao
posljedica štetne radnje. U ZOO šteta je definisana kao umanjenje nečije imovine (obična šteta) i
spriječavanje njezina povećanja (izmakla korist), kao i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola
ili straha (nematerijalna šteta). Šteta se često označava kao imovinski interes ili interes oštećenog.

25. Definisati pojmove: imovinske i neimovinske štete, obične štete i izmakle dobiti?

Imovinska šteta se neposredno odražava na umanjenje imovine oštećenog. Takva šteta postoji onda
kada je trenutna vrijednost imovine manja nego što bi bila da nije bilo oštećenog događaja.
Imovinska šteta postoji onda kad postoji oštećenje imovinskih dobara čija se vrijednost može izraziti
u novcu. Neimovinska šteta postoji kad su povrijeđena pravna dobra, npr. život, zdravlje, sloboda,
čast i sl. Povreda nekog neimovinskog dobra (npr. zdravlja) može dovesti i do imovinske štete, kada
uklanjanje neimovinske štete umanjujuće djeluje na imovinu. Imovinska šteta može biti oštećenje
nekog dobra, prava ili interesa. Imovinska se šteta mora u svakom slučaju odraziti na imovini
oštećenog lica. Imovina se sastoji od prava bilo koje vrste: prije svega od stvari ili preciznije, od
vlasništva nad stvarima, zatim od ostalih stvarnih prava, od potraživanja, od autorskih ili patentnih
prava ili drugih ovlaštenja. Gubitkom ili smanjenjem svakog od tih prava može nastati imovinska
šteta.
Običnom štetom pogođena je već postojeća imovina oštećenog, i to u momentu prouzrokovanja
štete, a sastoji se u umanjenju njegove postojeće imovine. Običnom štetom se označava i razlika u
imovini oštećenika prije i nakon nastupanja štetnog događaja.

Izmakla dobit je gubitak one imovinske koristi koju je oštećeni, po redovnom toku stvari, očekivao i
koja bi nastupila da nije bilo štetne radnje. Tom štetnom radnjom spriječeno je povećanje
oštećenikove imovine.

26. Šta je pozitivni, a šta negativni ugovorni interes?

Pozitivni ugovorni interes jeste šteta koju je povjerilac pretrpio zbog toga što je dužnik neuredno
ispunio ili uopće nije ispunio svoju ugovornu obavezu.

Negativni ugovorni interes je šteta koju je pretrpjela jedna ugovorna strana zato što se pouzdala u
valjanost pravnog posla, dok je druga strana znala ili je morala znati da pravni posao nije valjan. U
tom slučaju, savjesna strana ima pravo na naknadu štete od druge strane, i to tako da savjestan
ugovarač bude doveden u onakvo stanje u kakvom bi bilo da o tom poslu nikad nije čuo, odnosno
imao saznanja.

27. Šta je teorija adekvatne uzročnosti u kontekstu uzročno-posljedične veze između radnje i
štete?

Prema ovoj teoriji, kad više događaja djeluje na nastanak štete, za uzrok se uzima onaj događaj koji
je adekvatan učinjenoj šteti. Dakle, pravno relevantan je samo onaj događaj koji je tipičan za
nastanak konkretne štete.

28. Razlike između ugovorne i vanugovorne odgovornosti za štetu?

Podjela na ugovornu i vanugovornu odgovornost izvršena je prema tome je li povreda nastala u

okviru već postojećeg obligacionog odnosa ili nije. Kod ugovorne odgovornosti šteta se očituje u
povredi već postojećeg ugovornog odnosa. Ugovorna obaveza se mora izvršiti na onakav način kako
ona glasi, inače nastaje povreda ugovora, odnosno ugovorne obaveze. Pod povredom ugovorne
obaveze podrazumijevaju se 3 različite situacije : a) neizvršenje obaveze b) manjkavo (loše ili
neuredno) ispunjenje c) zakašnjenje (docnja) sa ispunjenjem obaveze. Vanugovorna odgovornost
postoji u onim slučajevima kada jedno ili više lica drugom licu protivpravnom radnjom nanese štetu
za razliku od ugovorne, kod vanugovorne odgovornosti se tek sa protivpravnom radnjom zasniva
oblagacionopravni odnos između štetnika (dužnika) i oštećenog (povjerioca).

29. Odrediti pojam subjektivne odgovornosti za štetu?

Za subjektivnu odgovornost za prouzrokovanu štetu, pored općih uslova odgovornosti, potrebna je i

krivica štetnika za nastalu štetu. Subjektivna odgovornost se naziva i odgovornost za krivicu.
Subjektivna je odgovornost vrsta građansko pravne odgovornosti za koju je, pored opći elemenata,
potrebno postojanje i štetnikove krivice za nastanak štete. U ZOO lice koje drugome prouzrokuje
štetu dužno je tu štetu naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice. Osnov
odgovornosti je krivica.
 30. Uloga i značaj stepena krivice kod odgovornosti za štetu?

Štetnik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice. Krivica je
subjektivni odnos između ličnosti štetnika i štete i kao takva je mjerilo odgovornosti. Krivicu možemo
podijeliti na namjeru (dolus) i nepažnju (culpa), a sama nepažnja se dijeli na grubu nepažnju (culpa
lata).

Namjera (umišljaj) je najteži stepen krivice i postoji onda kada je štetnik bio svjestan da će nastati
štetne posljedice ali je pristao na takvu radnju.

Nepažnja (nehat) je blaži stepen krivice i predstavlja zanemarivanje potrebne pažnje u prometu.
Nepažnju možemo dalje stepenovat kao krajnju i prostu nepažnju. Krajnja nepažnja postoji onda
kada se štetnik u datoj situaciji ne ponaša kao pažljiv čovjek, odnosno štetnik nije pažljiv koliko se
očekuje od svakog čovjeka. Prosta nepažnja je lakši stepen nepažnje i postoji onda kada štetnik
zanemari onu pažnju koja se očekuje od naročito brižljivog i pažljivog čovjeka.

Štetnik odgovara za svaki stepen krivice, kako za namjeru tako i za krajnju i prostu nepažnju. Štetnik
je obavezan naknaditi kako prostu štetu tako i izmaklu dobit. Iz tih razloga moglo bi se zaključiti da
stepenovanje krivice ima samo teoretsku važnost. Međutim, stepenovanje krivice ima i svojih
praktičnih razloga. Sud može, vodeći računa o materijalnom stanju oštećenika, osuditi odgovorno
lice da isplati manju naknadu nego što iznosi šteta- ako ona nije prouzrokovana ni namjerno ni
krajnjom nepažnjom.

31. Šta je objektivna odgovornost za štetu i kada ona postoji u našem pravu?

Pod objektivnom se odgovornosti podrazumijeva takva građanskopravna odgovornost gdje krivica

štetnika nije bitan element, nego se za štetu odgovara samim tim što je šteta nastala. Prema ZOO
predviđeno je da šteta koja je nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnosti potječe
od te stvari odnosno od te djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Kod
postojanja štete po osnovu objektivne odgovornosti, oštećeni mora dokazati postojanje štete, te da
ta šteta potječe od opasne stvari ili djelatnosti.

32. Kada se odgovorno lice može osloboditi objektivne odgovornosti za štetu (samo navesti)?

Odgovorno lice će se osloboditi objektivne odgovornosti ako dokaže: a) da je šteta nastala od uzroka
koji se nalazi izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, izbjeći ili otkloniti b) da je šteta
nastala isključivom radnjom oštećenog lica c) da je šteta nastala isključivom radnjom trećeg lica.

33. Navesti posebne slučajeve objektivne odgovornosti?

ZOO: odgovornost u slučaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu, odgovornost proizvođača
stvari sa nedostatkom.

34. Koji su slučajevi odgovornosti za drugog u našem pravu?

- Odgovornost za maloljetnike
- Odgovornost za duševno bolesne i zaostale u umnom razvoju
- Odgovornost poslodavca za radnike
- Odgovornost pravnog lica za štetu koju prouzrokuje njegov organ.
 35. Odgovornost po osnovu pravičnosti?

Kad štetu prouzrokuju neuračunljiva lica, tada za tu štetu ne odgovaraju oni nego neka druga lica. U
tom slučaju govorimo o odgovornosti za drugoga. Međutim, može se desiti da ta druga lica, koja su
bila dužna voditi nadzor nad neuračunljivim licima, nemaju uopće ili nemaju dovoljno imovine. U
tom slučaju oštećeno lice ne bi moglo naplatiti štetu. ZOO predviđa mogućnost da za ovakvu štetu
odgovaraju stvarni štetnici (neuračunljiva lica) i to po osnovu pravičnosti. Sud može, kad to
pravičnost zahtijeva, a naročito s obzirom na materijalno stanje štetnika i oštećenog, osuditi štetnika
da naknadi potpuno ili djelimično štetu, i to pod uslovom da se šteta nije mogla naplatiti od lica koje
je bilo dužno vršiti nadzor nad tim licem. Odgovornost neuračunljivih lica je supsidijarna, odnosno
ona se određuje tek kada se naknada ne može dobiti od onih lica koja su dužna da se staraju o njima.
I odgovornost roditelja može se zasnivati na pravičnosti. Ako je štetu prouzrokovao maloljetnik koji
je sposoban za rasuđivanje, ali zbog svojih imovinskih prilika ne može naknaditi štetu, sud može, kad
to pravičnost zahtijeva, obavezati roditelje da oštećenom naknade štetu, potpuno ili djelimično.
Odgovornost roditelja je također supsidijarna.

36. Kako se nadoknađuje imovinska šteta?

U kojem će se obliku izvršiti naknada ili popravljanje štete zavisi, pored ostalog, i od vrste štete. U
našem se zakonu govori o imovinskoj (materijalnoj) i neimovinskoj (nematerijalnoj) šteti. Pod
imovinskom se štetom podrazumijeva ne samo smanjenje ili gubitak u postojećoj imovini (obična
šteta), nego i sprječavanje njezinog povećanja, koje bi po redovnom toku stvari nastupilo (izmakla
dobit). Neimovinska šteta očituje se trpljenju psihičke ili fizičke boli ili straha. Naknada imovinske
štete vrši se naturalnom restitucijom ili naknadom u novcu, a naknada neimovinske štete novčanom
naknadom ili satisfakcijom (zadovoljenjem).

37. Kako se vrši naturalna restitucija?

Naturalna restitucija (naknada u naturi) najčešće se vrši popravkom oštećene stvari. Svrha naknade
štete u smislu naturalne restitucije može se ostvariti i davanjem druge stvari iste vrste i kvalitete.
Davanje druge stvari je moguće kad je oštećena generička stvar. Naturalna se restitucija javlja i kod
ugovornih obaveza, i to npr. kod poništenja ugovora, gdje su ugovorne strane obavezne vratiti ono
što su primile na osnovu takvog ugovora. Iako se zakonom naturalna restitucija predviđa kao
prioritetan (glavni) princip naknade štete, ipak se u praksi novčana naknada javlja češće nego
naturalna restitucija. U izvijesnim situacijama kombiniraju se naturalna restitucija i novčana naknada.
To se događa onda kad se uspostavom prijašnjeg stanja šteta u potpunosti ne namiri, pa je
odgovorno lice za ostatak štete obavezno dati naknadu u novcu.

38. Kada se šteta nadoknađuje kao novčana naknada?

U ZOO je određeno da se novčana naknada može dati u sljedećim slučajevima:

- Kad uspostavljanje prijašnjeg stanja nije moguće,

- Kad je naturalna restitucija moguća ali sud smatra da to nije nužno,
- Kad oštećeni traži naknadu u novcu, a okolnosti datog slučaja ne opravdavaju uspostavu
prijašnjeg stanja,
- Kad se restitucijom šteta ne otklanja potpuno (djelimična restitucija), tad se ostatak štete
nadoknađuje u novcu,
- Kad stvar koja je imaocu oduzeta na protivpravan način propadne usljed više sile, tad je
odgovorno lice obavezno dati naknadu u novcu.
 39. Prema kojem kriteriju se određuje visina naknade štete u našem pravu? Izuzetak od
primjene tog kriterija?

Prema objektivnom kriteriju za uništenu ili oštećenu stvar daje se stvarna ili ekvivalentna naknada.
Ta se naknada izračunava prema tzv. trgovačkoj ili berzanskoj vrijednosti, odnosno potrebno je
utvrditi za koliki iznos bi se ta stvar mogla prodati da nije bila uništena ili oštećena. Tako dobiveni
iznos ili razliku odgovorno lice je obavezno dati u novcu. Međutim, primjena samo objektivnog
kriterija ne može uvijek i potpuno postići naknada štete, jer neka stvar za oštećenog može imati
posebnu vrijednost. Npr. slika roditelja poginulih u ratu, sigurno je teško procjenjljiva u novcu. Ako
se uništi ovakva slika, nije dovoljno da oštećeni dobije protuvrijednost u visini koštanja izrade nove
slike. Ako bi se naknađivala afekciona vrijednost tada bi se radilo o primjeni subjektivnog kriterija.

U našem se pravu principijelno visina naknade štete određuje prema objektivnom kriteriju, ali se
predviđa izuzetak od toga (tj. primjena subjektivnog kriterija). ZOO sud može odrediti visinu naknade
prema vrijednosti koju je stvar imala za oštećenog ako je ta stvar uništena ili oštećena krivičnim
djelom učinjenim s umišljajem.

40. U kojim slučajevima sud može sniziti visinu naknade štete?

Kada postoji doprinos i oštećenog u ukopnoj nastaloj šteti, zapravo kada se radi o podijeljenoj
odgovornosti. Kada šteta nastane kao rezultat ponašanja i štetnika i oštećenog, tako da i štetnik i
oštećeni trebaju snositi naknadu srazmjerno njihovom sudjelovanju u prouzrokovanju štete. Stoga će
sud srazmjerno smanjiti naknadu štete oštećenom, koji je doprinio da šteta nastane ili da budeveća
nego što bi inače bila. Naknada se može smanjiti i u situacijama kad je oštećeni imao određene
koristi od oštećene stvari, npr. kad je oštećeni iskoristio meso ili kožu od uginule životinje. U svim
takvim slučajevima govorimo o prebijanju koristi sa štetom, i oštećeni može zahtijevati naknadu
štete od štetnika umanjenu za onu korist koju je imao od stvari. Štetnik može zahtijevati smanjenje
naknade samo onda kad je i korist prouzrokovana istom činjenicom, odnosno ukoliko se i korist i
šteta javljaju kao posljedica iste štetne radnje. I na kraju, sud je ovlašten da oštećeniku dosudi manju
naknadu vodeći računa o materijalnom stanju štetnika i oštećenog. ZOO sud može obavezati
odgovorno lice na isplatu manje naknade nego što iznosi šteta ako je to odgovorno lice slabog
imovinskog stanja. Mogućnost smanjenja naknade postoji samo ako šteta nije prouzrokovana ni
namjerno ni krajnjom nepažnjom. Također, sud može odrediti manju naknadu oštećenom kad je
štetnik prouzrokovao štetu radeći nešto u korist oštećenog, i pri tom pokazao brižljivost koju
pokazuje u sopstvenim poslovima.

41. Kada se naknada štete dosuđuje u obliku rente?

U slučaju smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja, naknada se određuje u obliku novčane rente,
doživotno ili za određeno vrijeme ZOO. Kod novčane rente ukupni iznos naknade štete nije poznat, a
naknada se isplaćuje periodično u unaprijed utvrđenim iznosima, i to kao naknada za buduću štetu.
Renta se uspostavlja kao naknada buduće štete i to zbog tjelesnog oštećenja ili gubitka izdržavanja
zbog smrti lica koje je davalo izdržavanje drugim licima. Pravo na naknadu štete u obliku novčane
rente zbog smrti bliskog lica ili zbog povrede tijela ili oštećenja zdravlja ne može se prenijeti na drugo
lice. Dospjeli iznosi naknade mogu se prenijeti drugom ako je iznos naknade određen pismenim
sporazumom strana ili pravosnažnom sudskom odlukom, ZOO.
 42. Kako se popravlja (nadoknađuje) nematerijalna šteta?

Neimovnska se šteta može naknaditi uspostavom prijašnjeg stanja ili u novčanom obliku (novčana
naknada). Uspostava prijašnjeg stanja je moguća samo kod nekh oblika neimovinske štete. To će biti
slučaj kad jedno lice povrijedi neko lično dobro (tzv. prava ličnosti) drugog lica. Najčešće povreda
prava ličnosti jest povreda slobode, časti ugleda i sl. U tim situacijama može se uspostaviti prijašnje
stanje i to tako što će sud narediti objavljivanje presude, odnosno ispravke ili narediti da štetnik
povuče svoju izjavu kojom je povrijedio pravo ličnosti drugoga. Veliki broj neimovinskih šteta ne
može se popraviti povratom u prijašnje stanje npr. umanjena životna aktivnost ili smrt bliskog lica. U
takvim situacijama štetnik je obavezan dati novčanu naknadu oštećenom. Dosuđenim novčanim
iznosom oštećenom se omogućava pribavljanje nekog zadovoljstva, neke životne radosti, kao
naknada za prije toga pretrpljene neugodnosti. Naknada neimovinske štete (novčana satisfikcija,
bolnina) obuhvaća kako već nastalu tako i buduću štetu.

43. Koji su oblici neimovinske štete za koju se može dosuditi naknada za postojeću i buduću
štetu?

U ZOO navedeni su oblici neimovinske štete za koje se može dosuditi naknada za postojeću i buduću
neimovinsku štetu. Naknada se dosuđuje:

- Za pretpljene fizičke bolove. Oštećeni koji je pretprio fizičke bolove ima pravo na naknadu
neimovinske štete, a visina te naknade zavisi od inteziteta i vremena trajanja tih bolova, što
se utvrđuje vještačenjem.
- Z pretpljene duševne bolove koje oštećeni i dalje trpi i to: a)za duševne boli zbog umanjenja
životne aktivnosti; b)za duševne boli zbog naruženosti; c)za duševne boli zbog povrede
ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti; d)za duševne boli zbog naročito teškog invaliditeta.
- Za pretpljeni strah. Strah može biti izražen u težem i lakšem obliku, kao što je npr. strah za
život, za zdravlje i sl. Strah predstavlja povredu zdravstvenog i tjelesnog integriteta čovjeka.

44. Pod kojim uslovima je potraživanje naknade za neimovinsku štetu prenosivo?

Potraživanje naknade za neimovinsku štetu prenosi se na nasljednika samo ako je to potraživanje

priznato pravosnažnom odlukom ili pismenim sporazumom. Pod istim uslovima, to potraživanje
može biti premet ustupanja, prebijanja i prinudnog izvršenja.

45. Definisati sticanje bez osnove?

Sticanje bez osnova postoji kad dio imovine jednog lica na bilo koji način pređe u imovinu drugog
lica, a taj prelaz nema osnov u pravnom poslu, sudskoj odluci ili zakonu. Time nastaje
obligacionopravni odnos koji djeluje inter partes, u kojem je stjecatelj dužnik, a lice čiji je dio imovine
prešao u imovinu stjecatelja povjerilac. Stjecanje bez osnova javlja se kao jedan od izvora
vanugovornog nastanka obligacije. Kod stjecanja bez osnova ne traži se odgovornost. Dovoljna je
činjenica da se jedno lice obogatilo na račun drugog lica, a da za to nema pravnog osnova.

46. Pretpostavke sticanja bez osnova su?

Povećanje imovine, umanjenje imovine, uzročna veza između obogaćenja i osiromašenja i

nepostojanje punovažnog pravnog osnova.
 47. Pobrojati vrste sticanja bez osnove?
- Plaćanje nedugovanog
- Sticanje s obzirom na osnov koji je kasnije otpao
- Sticanje s obzirom na osnov koji se kasnije nije ostvario
- Upotreba stvari u tuđu korist
- Upotreba tuđe stvari u svoju korist
- Izdatak za drugog
48. Koje su pretpostavke za povrat neosnovano plaćenog?

Kad se radi o obimu vraćanja stečenog bez osnova, tada je potrebno razlikovati tri vrste vraćanja
onoga što je stečeno bez osnova i to vraćanje: predmeta obogaćenja, prirodnih i civilnih plodova, te
naknade troškova.

49. Da li je od značaja savjesnost/nesavjesnost sticaoca na obavezu vraćanja predmeta

obogaćenja?

Potrebno je razlikovati je li sticalac savjestan ili nesavjestan. Ako je sticalac savjestan, a predmet
sticanja je otuđio bez naknade ili je predmet propao bez njegove krivice, nije obavezan na vraćanje
bilo čega osiromašenom, jer na njegovoj strani nema više nikakvog obogaćenja. Nesavjesni sticalac
obavezan je osiromašenom naknaditi vrijednost stečenog bez obzira šta je uradio sa predmetom
sticanja, jer je znao ili je morao znati da njegovo sticanje nema valjanog osnova.

50. Da li je od značaja savjesnost/nesavjesnost sticaoca na obavezu vraćanja plodova i

plaćanja zateznih kamata?

Savjesnost sticaoca je bitna kada se radi o vraćanju plodova i plaćanju zateznih kamata. Savjesni
sticalac je dužan vratiti plodove i platiti zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva za vraćanje, a
nesavjestan od dana sticanja.

51. Šta je poslovodstvo bez naloga?

Poslovodstvo bez naloga je obligacionopravni odnos koji nastaje tako što se jedno lice svjesno i bez
naloga miješa u poslove drugog lica poduzimajući pravne ili faktičke poslove za to drugo lice.

52. Strane ju obligacionom odnosu?

Lice koje obavlja posao za drugog naziva se poslovođa bez naloga ili poslovođa (negotiorum gestor,
gestor), a drugo lice u čiju korist gestor poduzima određeni posao naziva se gospodar posla (dominus
negotii). Da bi se uopće radilo o poslovodstvu bez naloga poslovođa mora postupati sa namjerom da
zastupa interese gospodara posla.

53. Primjer poslovodstva bez naloga?

Kao tipičan primjer poslovodstva bez naloga u literaturi se najčešće navode slučajevi kad vlasnik kuće
(gospodar posla) otputuje duže vrijeme na odmor a usljed iznenadnog nevremena krov bude
oštećeen te voda prolazi u kuću i oštećuje samu zgradu, ali i stvari u njoj. U tom slučaju ako komšija
odluči da popravi krov, kako bi spriječio nastajanje dalje štete, on postupa kao poslovođa bez naloga.
Drugi primjer bi mogao biti kada neko lice (poslovođa bez naloga) hrani tuđe životinje, jer je vlasnik
odsutan ili se ne zna ko je vlasnik odbjeglih životinja.
 54. Poslovna sposobnost kod poslovodstva bez naloga?

Poslovođa bez naloga ne mora imati poslovnu sposobnost, ako on lično obavlja faktičke poslove za
gospodara posla. Npr. sam hrani tuđe životinje ili popravlja automobil. Međutim, ako obavlja
određene pravne poslove, tada mora imati poslovnu sposobnost neophodnu za obavljanje tih
pravnih poslova. Npr. angažira druge radnike za popravku krova koji prokišnjava po ugovoru o djelu.

55. Obaveze poslovođe bez naloga?

1. Obaveza obavještavanja gospodara posla: Poslovođa bez naloga je obavezan o svojim
postupcima obavijestitii onoga u čije se poslove umiješao bez ovlaštenja, tj. obavezan je
obavijestiti gospodara posla. Kada primi obavještenje gospodar posla može reagirati
različito. Ako gospodar posla zabrani poslovođi bez naloga dalji rad poslovodstvo bez naloga
prestaje. Poslovodstvo bez naloga prestaje i ako bi gospodar posla odobrio poslovođine
postupke i dogovorio se sa njim o daljim postupcima. U tom slučaju nema više poslovodstva
bez naloga, nego se radi o ugovoru. Ako gospodar posla šuti poslovođa bez naloga je
ovlašten završiti posao pažnjom dobrog domaćina, odnosno dobrog privrednika.
2. Obaveza poslovođe bez naloga da nastavi započeti posao: Pri obavljanju tuđeg posla
poslovođa bez naloga je obavezan upotrijebiti pažnju dobrog domaćina, odnosno dobrog
privrednika.
3. Obaveza poslovođe da položi račun: Poslije završenog posla poslovođa bez naloga obavezan
je gospodaru posla položiti račun o svom poslu i to na isti način kako bi to uradio
nalogoprimac na osnovu ugovora o nalogu.
4. Obaveza poslovođe da ustupi gospodaru sve što je stekao vršeći posao: Poslovođa bez
naloga je obavezan predati gospodaru posla sve ono što je stekao vršeći posao. Ovdje se radi
o faktičkom ustupanju stvari i gospodar posla može prema poslovođi bez naloga istaći
različite zahtjeve i to: zahtjev za naknadu štete ili zahtjev iz sticanja bez osnova ili zahtjev iz
poslovodstva bez naloga.

56. Prava poslovođe bez naloga?

1. Pravo poslovođe da ga gospodar posla oslobodi svih obaveza
2. Pravo poslovođe na naknadu troškova
3. Pravo na naknadu za trud
4. Pravo na naknadu štete
5. Pravo na odnošenje dodataka
57. Nužno poslovodstvo bez naloga?

Nužno poslovodstvo postoji kada je posao izvršen u nuždi i to da bi se od gospodara posla otklonila
neposredna prijeteća šteta. Nastupanje neposredne opasnosti može biti vezano za ličnost ili imovinu
gospodara posla.

58. Korisno poslovodstvo bez naloga?

Korisno poslovodstvo postoji kad je poslovođa preduzeo neki posao za gospodara posla da bi mu
pribavio neku materijalnu ili ličnu korist. U ovom slučaju ne radi se o neposredno nastupajućoj šteti
za gospodara posla.
 59. Poslovodstvo protivno zabrani gospodara posla?

Ovo poslovodstvo postoji kad se poslovođa prihvati tuđeg posla protivno zabrani gospodara posla.
Takvo poslovodstvo je nedozvoljeno i stoga lice koje obavlja taj posao nema prava koja pripadaju
poslovođi bez naloga. To znači da to lice nema pravo na naknadu troškova.

60. Šta je ratihabitatio i koje učinke proizvodi?

Ukoliko gospodar posla naknadno odobri posao koji je poslovođa bez odobrenja izvršio (tzv.
ratihavbitatio), smatra se da je poslovođa od početka radio po nalogu gospodara posla. Odobrenje
ima retroaktivno dejstvo. Ratihabicija je jednostrana izjava volje kojom gospodar posla poslovodstvo
bez naloga, odnosno nezvano vršenje tuđeg posla pretvara u nalog.

61. Koje institute obuhvata jednostrana izjava volje kao vanugovorni izvor obligacija?

U našem ZOO jednostranim pravnim poslovima, koji nastaju jednostranom izjavom volje, smatraju
se: javno obećanje nagrade i izdavanje vrijednosnih papira, kao i ponuda.

62. Šta je javno obećanje nagrade? Koji uslovi moraju biti ispunjeni da bi jedno obećanje
proizvodilo pravna dejstva?

O javnom obećanju nagrade govori se onda kad se jedno lice javnim oglasom obaveže dati nagradu
onom licu koje izvrši određenu radnju ili postigne neki uspjeh pod uslovima predviđenim tim
oglasom. Da bi jedno obećanje proizvodilo pravne učinke, potrebno je da se (kumulativno) ispune
određene pretpostavke i to:

- Jedno lice obećava nagradu. Nagrada je najčešće određeni novčani iznos, ali može biti i neka
stvar ili nagrada u obliku diplome. Lice koje obećava nagradu mora imati poslovnu
sposobnost, jer tim obećanjem on na sebe preuzima određene obaveze.
- Obećanje nagrade mora biti učinjeno javnim oglasom.
- Obećanje mora biti upućeno neodređenom broju lica.
- Obećavalac mora odrediti radnju koja je predmet javnog obećanja nagrade.
- Obećavalac je dužan odrediti rok do kojeg se mora izvršiti tražena radnja.

63. U kojim slučajevima nije moguće opozvati javno obećanje nagrade?

Prema ZOO javno obećanje nagrade se ne može opozvati ako je oglasom određen rok za izvršenje
radnje, kao i kad se obećavalac nagrade u javnom oglasu odrekao prava na opoziv.

64. Definisati pojam vrijednosnih papira/hartija od vrijednosti?

vrijednosni papir ili hartija od vrijednosti je pismena isprava kojom se izdavalac obavezuje,
zakonitom imaocu date isprave, ispuniti obavezu upisanu na tom papiru. Može se reći da je
vrijednosni papir isprava na kojima je upisano neko imovinsko pravo, a bez te isprave se to upisano
imovinsko pravo ne može zasnovati, prenositi ili realizirati. Vrijednosni papiri spadaju u formalne
pravne poslove, jer su to pismene isprave.

65. Vrste vrijednosnih papira prema inkorporiranom pravu?

Vrijednosne papire prema inkoporiranom pravu možemo podijeliti na: ličnopravne, stvarnopravne i
obligacionopravne vrijednosne papire.
 66. Vrste vrijednosnih papira prema ličnosti titulara su?

To su: papiri na donosioca, papiri na ime, papiri po naredbi.

67. Šta su papiri na donosioca?

Papiri na donosioca su takvi vrijednosni papiri kod kojih se dužnik (izdavalac papira) obavezuje
ispuniti obavezu naznačenu na papiru svakom donosiocu papira.

68. Šta su papiri na ime?

Papiri na ime su takvi vrijednosni papiri kod kojih je povjeriočevo ime upisano na papiru. Kod papira
na ime pravo upisano na papir može potraživati samo ono lice čije je ime upisano u papiru. Papiri na
ime su: polica osiguranja, štedna knjižica i dr.

69. Šta su papiri po naredbi?

U papirima po naredbi povjerilac je određen imenom, ali povjerilac može biti i svako drugo lice kojeg
odredi prethodni povjerilac svojom naredbom. Kod ovih papira je bitno da je na njima upisano ime
lica koje je ovlašteno zahtijevati ispunjenje upisanog prava, ali se tom licu istovremeno daje i pravo
da svojom naredbom imenuje drugo lice koje može ostvariti pravo iz vrijednosnog papira.

70. Docnja je?

Pod docnjom se podrazumijeva dužnikovo zakašnjenje u ispunjenju obaveze ili povjeriočevo

odbijanje da primi ispunjenje obaveze od dužnika.

71. Pretpostavke dužničke docnje?

Da bi postojala dužnička docnja moraju se ispuniti određene pretpostavke i to:

- Neispunjenje obaveze
- Dospjelost obaveze
- Opomena

72. Pravne posljedice dužničke docnje?

- Dužnik koji se nalazi u docnji ne oslobađa se svoje obaveze. On je i dalje dužan ispuniti onu
činidbu koja je predmet obligacije.
- Tokom docnje pojačava se dužnikova odgovornost prema povjeriocu i za slučajnu propast
stvari. Dužnik odgovara i za djelimičnu ili potpunu nemogućnost ispunjenja obaveze i ako tu
nemogućnost nije skrivio, ali je ona nastupila poslije njegovog dolaska u docnju, za koju
odgovara.
- Kad dužnik zakasni sa isplatom novčanog duga, tada je on obavezan povjeriocu platiti
zatezne kamate, i to bez obzira je li povjerilac pretrpio štetu zbog dužnikove docnje.
- Ako su ugovarači dogovorili i ugovornu kaznu za slučaj zakašnjenja ispunjenja dužnikove
obaveze, tada dužnik pored ispunjenja obaveze duguje i isplatu ugovorene kazne.
- Kad je dužnik u docnji kod dvostranih ugovora, tada povjerilac može zahtijevati ispunjenje
obaveze ili raskinuti ugovor uz ostavljanje dužniku naknadnog roka za ispunjenje njegove
obaveze.
 - Dužnik se može osloboditi odgovornosti za nastalu štetu ako dokaže da je zakasnio sa
ispunjenjem obaveze zbog okolnosti nastalih poslije zaključenja ugovora koje nije mogao
spriječiti, otkloniti ili izbjeći.

73. Kada prestaje dužnička docnja?

Dužnička docnja prestaje onda kad dužnik ponudi uredno ispunjenje svoje obaveze. Dužnik mora
ponuditi i ispunjenje svojih obaveza koje su nastale zbog njegove docnje. U tom slučaju docnja
prestaje za buduće vrijeme, ali njene dotadašnje posljedice dužnik mora snositi. Obavezu može
ispuniti i drugo lice koje ima pravni interes za ispunjenje dužnikove obaveze. Povjerilac je dužan
primiti ispunjenje obaveze i od tih lica. Ako povjerilac odbije prijem od tih lica, tada on pada u
povjerilačku docnju, a dužnička docnja prestaje.

74. Kada se povjerilac nalazi u docnji?

Povjerilac se nalazi u docnji ako bez osnovanog razloga odbije primiti uredno ponuđeno ispunjenje ili
ga svojim ponašanjem spriječi.

75. Koje su posljedice povjerilačke docnje?

- Povjerilačka docnja ne dovodi do oslobođenja dužnika od njegove obaveze, ali padanjem
povjerioca u docnju prestaje dužnička docnja.
- Dužnik odgovara samo za štetu koju je prouzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom.
- Od dana povjerilačke docnje prestaju teći kamate.
- Povjerilac je obavezan naknaditi dužniku svu štetu koju dužnik trpi zbog povjerilačke docnje.
Isto tako, on je obavezan dužniku naknaditi troškove, koji mu eventualno nastanu, oko
čuvanja stvari.
- Kad se povjerilac nalazi u docnji, dužnik se može osloboditi svoje obaveze tako što će
dugovanu stvar položiti kod suda.
- Povjerilačka docnja prestaje kad povjerilac primi ispunjenje obaveze od dužnika.

76. Šta je zastara potraživanja?

Povjerilac svoje potraživanje, koje ima prema dužniku, mora realizirati u određenom vremenskom
periodu, jer u protivnom, može se desiti da protekom zakonom određenog vremena dužnik uskrati
ispunjenje obaveze. U tom slučaju govorimo o zastarjelosti ili zastari potraživanja.

77. Kada nastupa zastara?

ZOO početak toka zastarijevanja vezuje za dospjelost potraživanja. Zastarjelost nastupa kad protekne
zakonom određeno vrijeme u kome je povjerilac imao pravo zahtijevati ispunjenjedužnikove
obaveze, odnosno kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Tu nije bitna savjesnost
dužnika, jer njegovo znanje ili neznanje o zastarjelosti ne utječu na nastanak te zastarjelosti.

78. Kakvi mogu biti rokovi zastare?

Rokovi zastarjelosti su različiti u zavisnosti od vrste potraživanja, a možemo ih podijeliti na opće i

posebne zastarne rokove.
 79. Šta je opći zastarni rok i koliko on iznosi u FBiH, a koliko u RS?

ZOO opći zastarni rok iznosi pet godina, ako zakonom nije drugačije određen neki drugi rok. Ako
zakon nije odredio rok zastarjelosti određenog potraživanja, to će potraživanje zastarjeti nakon
proteka općeg zastarnog roka. Opći zastarni rok u ZOO RS iznosi deset godina.

80. Šta je posebni zastarni rok?

Pored općeg zastarnog roka ZOO propisuje i posebne rokove koji mogu biti duži ili kraći od općeg
roka.

81. Posebni zastarni rokovi duži od općeg zastarnog roka su?

Prema ZOO kada se radi o šteti prouzrokovanoj krivičnim djelom, a za krivično gonjenje je predviđen
duži rok zastarjelosti, zahtjev za naknadu štete prema odgovornom licu zastarijeva kad istekne
vrijeme određeno za zastarjelost krivičnog gonjenja. Rok zastarjelosti od deset godina predviđen je
za sva potraživanja koja su utvrđena pravosnažnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog
organa ili nagodbom pred sudom ili nekim drugim organom, pa i za slučaj da zakon za takva
potraživanja predviđa kraći rok zastarjelosti. U ovom slučaju određen je duži rok od općeg zastarnog
roka.

82. Za koja potraživanja je predviđen trogodišnji rok zastarjelosti?

Prema ZOO to su: povremena potraživanja, međusobna potraživanja iz ugovora o prometu robe i
usluga, potraživanje zakupnine i potraživanje naknade štete.

83. Koje vrste rokova zastare postoje kod potraživanja naknade štete i koliko oni iznose?

Razlikujemo 3 vrste rokova i to su:

- Subjektivni od tri godine,

- Objektivni ili apsolutni od pet godina i
- Potraživanje naknade štete koja je nastala povredom ugovorne obaveze.

84. Koja potraživanja zastarijevaju u jednogodišnjem roku?

Prema ZOOnakon jedne godine zastarijevaju:

- Potraživanja naknade od domaćinstava za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin,

vodu, za dimničarske usluge i za održavanje čistioće
- Potraživanje radio i televizijske pretplate
- Potraživanje pošte, telegrafa i telefona za upotrebu telefona i poštanskih pregradaka, kao i
druga njihova potraživanja koja se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima
- Potraživanje pretplate na povremene publikacije, računajući od isteka vremena na koje je
publikacija naručena. Zastarijevanje teče iako su isporuke ili usluge produžene.

85. Šta je zastoj zastarijevanja?

Zastoj zastarijevanja predstavlja odstupanje od općeg pravila po kojem zastarjelost počinje teći prvog
dana poslije dana kad je povjerilac imao pravo zahtijevati ispunjenje dužnikove obaveze.
 86. Razlozi zastoja zastarjevanja?

Razlikujemo 2 grupe razloga zastoja zastarijevanja, a to su objektivni i subjektivni. Kada je riječ o

razlozima zastoja zastarjelosti subjektivne naravi kod kojih je bitan privatan odnos između povjerioca
i dužnika, zastarjevanje ne teče:

- Između bračnih drugova,

- Između roditelja i djece- dok traje roditeljsko pravo,
- Između štićenika i njegovog staraoca, kao i organa starateljstva, za vrijeme trajanja
starateljstva i dok ne budu položeni računi,
- Između dva lica koja žive u vanbračnoj zajednici- dok ta zajednica postoji.

Kao razlozi subjektivne naravi za koje vrijeme zastarjelost ne teče javljaju se i posebne situacije u
kojima se nalaze subjekti obligacije i to:

- Za vrijeme mobilizacije, u slučaju neposredne ratne opasnosti ili rata- u pogledu potraživanja
lica na vojnoj dužnosti,
- U pogledu potraživanja koja imaju lica zaposlena u tuđem domaćinstvu prema poslodavcu ili
članovima njegove porodice koji zajedno sa njim žive- sve dok taj radni odnos traje.

87. Šta je prekid zastarijevanja?

Moguće je da već započeto zastarijevanje potpuno prestane. U tom se slučaju govori o prekidu
zastarijevanja i tada se vrijeme prije prekida zastarijevanja ne uračunava. Prestankom okolnosti koje
dovode do prekida, zastarijevanje počinje teći iznova. Nastaje novi zastarni rok, te se do tada
proteklo vrijeme ne uračunava u vrijeme novog zastarijevanja.

88. Ko i kako može prekinuti zastarijevanje?

Prekid zastarijevanja može nastupiti preduzimanjem određenih radnji od strane povjerioca ili
dužnika. Zastarijevanje se prekida kad dužnik prizna dug. Za priznanje duga nije potrebna bilo kakva
forma. Dovoljna je jednostrana radnja dužnika, ona može biti i konkludentna radnja, npr. plaćanje
kamate, jemstvo i sl. Zastarijevanje može prekinuti i povjerilac, i to podizanjem tužbe i svakom
drugom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom. Povjerilac
mora preduzeti strogo formalne procesne radnje. Te radnje mogu biti preduzete u parničnom,
izvršnom ili upravnom postupku.

89. Razlika između zastoja i prekida zastare?

90. Razlike između zastarnih i prekluzivnih rokova?

Nakon isteka prekluzivnog roka nastupa potpuni gubitak prava, dok se kod zastarjelosti gubi samo
pravo na tužbu, odnosno prisilno ispunjenje obaveze. Kod prekluzivnih rokova nema zastoja niti
prekida zastarjelosti što znači da na dužinu i tok prekluzivnih rokova ništa ne može utjecati. Dok kod
zastarjelosti je moguće da dođe kako do prekida tako i do zastoja zastarjelosti. Na prekluzivne
rokove sud pazi po službenoj dužnosti i na njih se tuženi ne mora pozvati u zaštiti svojih prava. Kod
zastarjelosti se tuženi mora sam pozvati na zastarjelost ako želi spriječiti prinudno ostvarenje
tužiočevog zahtjeva, jer sud na zastarjelost ne pazi po službenoj dužnosti. Ako dužnik ispuni
zastarjelu obavezu ne može ispunjeno tražiti nazad. Dok ako dužnik ispuni obavezu po proteku
prekluzivnog roka može tražiti ispunjeno nazad po pravilima stjecanja bez osnova.
 1. Šta je cesija?

Ustupanje potraživanja je pravni posao, odnosno ugovor između starog i novog povjerioca, kojim
dotadašnji povjerilac prenosi potraživanje koje on ima prema dužniku na novog povjerioca. Ugovor
kojim se potraživanje ustupa/prenosi/ naziva se cesija.

2. Kojim terminima se označavaju stari i novi povjerilac te dužnik kod cesije?

Stari povjerilac označava se kao cedent, a novi povjerilac cesionar. ZOO cedenta naziva i ustupiocem,
a cesionara prijemnikom. Dužnik se zove cesus.

3. Saglasnost cesusa je neophodna za nastanak cesije? DA/NE

NE.

4. Koja potraživanja mogu, a koja ne mogu biti predmet ustupanja?

U principu, moguće je ustupiti svako potraživanje. Predmet sporazuma o ustupanju mogu biti
dospjela i nedospjela potraživanja, bez obzira na osnov iz koga potiču. Cedirati se mogu uslovna pa i
buduća potraživanja. Ustupiti se ne mogu: a) potraživanja čiji je prenos zabranjen zakonom; b) drugi
zakoni mogu zabraniti prenos potraživanja i to u području koje ti zakoni reguliraju; c) potraživanja
koja su vezana za ličnost povjerioca; d) potraživanja koja se po svojoj prirodi protive prenošenju na
drugoga; e) potraživanje čiji je prenos ugovorom isključen.

5. Pravni značaj obavještavanja cesusa o cesiji?

Da bi cesija djelovala i prema trećem licu, u ovom slučaju prema dužniku (cesusu), on o cesiji mora
biti obaviješten. Obavještenje cesusa o izvršenoj cesiji, Zakon je stavio u obavezu cedentu. Cesus ne
sudjeluje pri zaključenju ugovora o cesiji. Nije potreban ni njegov pristanak. Da bi cesija djelovala i
prema cesusu, on o istoj mora biti obaviješten. Do obavještavanja o cesiji cesus svoju obavezu
ispunjava cedentu, a nakon toga cesionaru. i cesionar, a ne samo cedent, može cesusa obavijestiti o
ustupanju potraživanja. Zakon ne propisuje posebnu formu za obavještavanje dužnika o izvršenoj
cesiji. Važno je utvrditi cesusovu savjesnost. Savjestan dužnik, koji nije znao za cesiju, oslobađa se
svoje obaveze ukoliko svoju obavezu ispuni cedentu. Nesavjestan dužnik, koji je imao saznanja o
cesiji, ne oslobađa se svoje obaveze ako je ispuni cedentu.

6. Objasniti kako je zaštićen položaj dužnika kod cesije?

Zaštiti dužnika služi ZOO gdje je propisano da se cesus oslobađa svoje obaveze ukoliko on tu obavezu
ispuni cedentu i to prije obavijesti o cesiji. Da bi se dužnik mogao pozvati na član 438. ZOO potrebno
je da on o ustupanju potraživanja nije imao saznanja. Tek od časa kad je saznao za cesiju dužnik je
vezan za cesionara, kao svog novog povjerioca, i svoje obaveze može osloboditi samo ako je njemu
ispuni. U ZOO je regulirano da dužnik može istaći cesionaru, pored prigovora koje on ima prema
njemu i one prigovore koje je mogao istaći cedentu do momenta kad je saznao za ustupanje (cesiju).
Zakonodavac je ovom odredbom zaštitio dužnika.

7. Kome pripada potraživanje u slučaju višestrukog prenosa potraživanja?

U ZOO je usvojeno rješenje da kad povjerilac isto potraživanje ustupi raznim licima, potraživanje
pripada onom cesionaru o kome je cedent prvo obavijestio dužnika, odnosno onom cesionaru koji se
prvi javio dužniku. Kod višestrukog ustupanja moramo razlikovati je li dužnik znao za takvo
ustupanje. Ukoliko on nije znao za takvo ustupanje, nego ima saznanja samo o jednoj cesiji, on će se
osloboditi svoje obaveze ukoliko je ispuni tom poznatom cesionaru. Ako je dužnik znao za višestruko
ustupanje, tada on svoju obavezu mora ispuniti onom cesionaru na kojeg mu je prvo ukazao cedent.
 8. Kako cedent odgovara cesionaru?

Radi lakše realizacije ustupljenog potraživanja cedent je dužan predati cesionaru obaveznicu ili drugu
ispravu o dugu. U skladu s principima poštenja i dobrih običaja zadatak cedenta je da olakša naplatu
ustupljenog potraživanja. Jedno od dejstava cesije odnosi se na cedentovu odgovornost za
postojanje potraživanja i odgovornost za naplativost. A) odgovornost za postojanje potraživanja: za
odnose cedenta i cesionara značajno je da li je ustupanje izvršeno sa naknadom ili bez naknade. Ako
je ustupanje potraživanja bez naknade (npr. ugovor o poklonu), cedent nije odgovoran za postojanje
niti za naplativost potraživanja. Ako je potraživanje ustupljeno ugovorom sa naknadom cedent
odgovara za postojanje potraživanja. B) odgovornost za naplativost: cedent je odgovoran i za
naplativost ustupljenog potraživanja ako je to ugovoreno, ali samo do visine onoga što je primio od
cesionara. Da bi cedent odgovarao za naplativost potraživanja, pored ugovorom preuzete obaveze,
potrebno je da budu ispunjena 2 uslova: - da je nenaplativost potraživanja postojala već u momentu
zaključenja cesije;- da u vrijeme ustupanja potraživanja cesionar nije znao za postojanje nedostataka.

9. Pobrojati posebne slučajeve ustupanja potraživanja?

ZOO: ustupanje umjesto ispunjenja, ustupanje radi naplaćivanja, ustupanje radi osiguranja.

10. Šta je ustupanje umjesto ispunjenja?

Prema ZOO da je se mogućnost dužniku da on u sporazumu s povjeriocem, može povjeriocu umjesto

dugovane obaveze ispuniti neku drugu. I zakonodavac je odredio da dužnik (cedent) umjesto
ispunjenja svoje obaveze može ustupiti svom povjeriocu (cesionaru) potraživanje koje on ima prema
trećoj osobi. To ustupanje vrši se putem ugovora između cedenta i cesionara.

11. Šta je ustupanje radi naplaćivanja?

Ustupanje radi naplaćivanja je poseban slučaj cesije, gdje cedent ustupa svom povjeriocu (cesionaru)
neko svoje potraživanje radi toga da on, tj. cesionar, a ne cedent, naplati to potraživanje od dužnika.

12. Šta je ustupanje radi obezbjeđenja?

Ustupanje radi obezbjeđenja služi osiguranju potraživanja koje cesionar ima prema cedentu po
nekom drugom pravnom osnovu. Prema tome, ovdje je cedent cesionarov dužnik i namjerava svoju
obavezu ispuniti onako kako ona glasi. Da bi osigurao cesionarovo potraživanje, cedent prenosi na
njega svoje potraživanje prema trećoj osobi i tako mu pruža osiguranje.

13. U čemu je razlika između ustupanja umjesto ispunjenja i ustupanja radi naplaćivanja?

Kod ustupanja umjesto ispunjenja, zaključenjem ugovora o cesiji ustupljeno potraživanje odmah
prelazi u imovinu cesionara, a cedentova obaveza prema cesionaru se gasi u iznosu ustupljenog
potraživanja. Dok kod ustupanja radi naplaćivanja ustupljeno potraživanje se ne prenosi u imovinu
cesionara, nego ostaje i dalje u imovini cedenta, a cedentova obaveza prema cesionaru se gasi.

14. Kako se vrši promjena dužnika u obligacionopravnom odnosu (samo navesti)?

Najpoznatija i najkarakterističnija promjena dužnika vrši se preuzimanjem duga, pristupanja duga i

preuzimanjem ispunjenja. Promjena dužnika ostvaruje se putem ugovora zainteresiranih lica ili na
osnovu zakona.
 15. Definisati preuzimanje duga? Ko zaključuje ovaj ugovor, može li on nastati bez saglasnosti
povjerioca? Zašto?

Preuzimanje duga je ugovor između dužnika i trećeg lica, kojim treće lice na sebe preuzima
dužnikovu obavezu. ZOO ovo lice naziva preuzimaocem. Ako povjerilac odbije dati saglasnost na
ugovor o preuzimanju duga ili se u određenom roku uopće ne izjasni, tada ugovor ne proizvodi
pravna dejstva prema povjeriocu.

16. Da li se uvijek dužnik oslobađa svoje obaveze u potpunosti kod ustanove preuzimanja
duga?

Osnovno dejstvo ugovora o preuzimanju duga je to što umjesto starog dužnika, povjeriocu sada
obavezu mora ispuniti preuzimalac. Stari se dužnik u potpunosti oslobađa svoje obaveze, jer je na
njegovom mjestu novi dužnik tj. preuzimalac.

17. Prelazak sporednih prava kod preuzimanja duga (fokusirati se na izuzetke)?

Sporedna prava vezana uz glavno potraživanje dijele pravnu sudbinu tog glavnog duga radi kojeg su i
utemeljena. Sporedna prava tretiraju se kao akscesorna prava. U ZOO predviđeno je odstupanje od
tog pravila, i to u pogledu jemstva i zaloge. Kad neko lice jemči za obavezu dužnika, pretpostavlja se
da ono svoj pristanak kao jemac daje za konkretnog dužnika, a ne za nekog drugog, tako da jemstvo
prestaje u slučaju preuzimanja duga. Što se tiče zaloge treba razlikovati je li sam dužnik dao stvar kao
zalog ili je to učinilo treće lice. Ukoliko je zalogu dao dužnik, zaloga ostaje i nakon promjene dužnika.
Ukoliko je zalogodavac treće lice, tada zaloga s promjenom dužnika prestaje i zalogodavac ne
odgovara za ispunjenje obaveze od strane preuzimaoca.

18. Šta je ugovor o pristupanju duga? Ko ga zaključuje i koja mu je najznačajnija pravna

posljedica?

Pristupanje dugu je ugovor kojim se treće lice obavezuje povjeriocu da će ispuniti dužnikovu
obavezu. Taj ugovor se zaključuje između povjerioca i trećeg, bez sudjelovanja dužnika. Pravna
posljedica zaključenja ugovora o pristupanju duga je ta da su i dužnik i treće lice, nezavisno jedan od
drugog, obavezni povjeriocu ispuniti obavezu.

19. Razlika između jemstva i ugovora o pristupanju dugu?

Lice koje isplati dužnikov dug kao jemac ima pravo regresa prema dužniku, a lice koje je na osnovu
ugovora pristupilo dugu nije ni supsidijarni ni solidarni dužnik.

20. Šta je ugovor o preuzimanju ispunjenja?

Do preuzimanja ispunjenja dolazi ugovorom između dužnika i trećeg kojim treći preuzima obavezu
da umjesto dužnika ispuni dužnu činidbu.

21. Razlike između ugovora o preuzimanju ispunjenja i a) Ugovora o pristupanju dugu b)

Ugovora o preuzimanju duga?
a) Pristupanje dugu je ugovor između povjerioca i trećeg kojim se treći obavezuje povjeriocu da
će mu ispuniti dužnikovu obavezu
b) Preuzimanje duga vrši se na osnovu ugovora kojim se preuzimalac obavezuje na ispunjenje
duga prema povjeriocu i stupa na mjesto dužnika u obligaciji.
22. Šta je ugovor o ustupanju ugovora?

Ustupanje ugovora je takav pravni posao kojim jedna ugovorna strana u dvostranom ugovoru ustupa
trećem licu svoju cjelokupnu pravnu poziciju, pod uslovom da na to pristane druga ugovorna strana.
 23. Kakva je razlika između ugovora o ustupanja ugovora i cesije odnosno ugovora o
preuzimanju duga?

Ustupanje ugovora razlikuje se od cesije i preuzimanja duga. Cesijom se ustupa potraživanje od

strane ranijeg novog povjerioca. Dok kod preuzimanja duga novo lice preuzima dužnikov dug, a ne i
njegova potraživanja. A ustupanjem ugovora primalac preuzima ustupiočeva i prava i obaveze.
Cesijom, odnosno preuzimanjem duga mijenja se samo ličnost povjerioca ili dužnika, dok ustupanjem
ugovora mijenja se cijela ugovorna strana koja je do ustupanja ugovora bila i povjerilac i dužnik.
Cesija, kao i preuzimanje duga mogući su kod dvostrano obaveznih i besteretnih ugovora. Cesija i
preuzimanje duga mogući su i kod vanugovornih obligacija. A ustupanje ugovora moguće je samo
kod dvostrano obaveznih i teretnih ugovora.

24. Navesti pretpostavke za ustupanje ugovora?

Pretpostavke za valjanost ustupanja ugovora:

- Sporazum o ustupanju ugovora

- Predmet sporazuma o ustupanju ugovora
- Dvostrano obavezan ugovor
- Pristanak druge ugovorne strane
 1. Koji su načini prestanka obligacije?

ZOO regulira načine prestanka obligacije, a to su:

- Ispunjenje
- Docnja, te polaganje i prodaja dugovane stvari
- Kompenzacija
- Otpust duga
- Novacija
- Sjedinjenje
- Nemogućnost ispunjenja
- Protek vremena i otkaz
- Smrt
- Zastarjelost.
2. Šta je ispunjenje?

Pod ispunjenjem se podrazumijeva valjano izvršenje one činidbe koja je predmet dužnikove obaveze.
Ispunjenje obaveze, a samim tim i obligacije, može biti neposredno i posredno.

3. Definisati personalnu subrogaciju i navesti vrste s obzirom na njen pravni osnov?

Perskonalna subrogacija je prijenos povjeriočevog potraživanja na treće lice koje je ispunilo obavezu
umjesto dužnika. Lice koje je ispunilo obavezu umjesto dužnika naziva se ispunilac ili solvens.
Personalna subrogacija moguća je na osnovu ugovora ili zakona.

4. Razlike između cesije i personalne subrogacije?

Kod cesije, ugovor se zaključuje između dotadašnjeg i novog povjerioca. Dužnik se uopće ne javlja
kao ugovorna strana. Dok ugovorna personalna subrogacija nastaje na dva načina: prvo, ugovorom
između dotadašnjeg i novog povjerioca i drugo, ugovorom između dužnika i ispunioca. Kod cesije se
cedentovo potraživanje prenosi na novog povjerioca s momentom zaključenja ugovora. Kod
personalne subrogacije ispunilac postaje povjerilac tek s momentom ispunjenja obaveze, a ne s
momentom zaključenja. Cedent odgovara cesionaru za postojanje i naplativost potraživanja.
Dotadašnji povjerilac, u slučaju subrogacije, ne odgovara ispuniocu niti za postojanje niti za
naplativost potraživanja. Kod cesije, zaključenjem ugovora na cesionara se prenose i sporedna prava,
ukoliko nije ništa drugo ugovoreno. Cesija i personalna subrogacija se međusobno razlikuju i u pravu
na visinu naplate ustupljenog potraživanja za lice koje stupa u obligaciju.

5. Šta je zakonska personalna subrogacija?

Zakonska personalna subrogacija nastaje kad dužnikovu obavezu ispuni lice koje ima neki pravni
interes za to. Kod zakonske subrogacije lice koje ispuni dužnikovu obavezu stupa u obligacioni odnos
u trenutku ispunjenja.

6. Šta je kompenzacija?

Prebijanje (kompenzacija) jedan je od načina prestanka obligacije, i to tako što se izvrši međusobno
obračunavanje potraživanja jedne strane (povjerioca) s uzajamnim protupotraživanjem druge strane
(dužnika). Prebijanje se vrši u onim situacijama kad je jedno lice u ulozi povjerioca, a istovremeno iz
nekog drugog odnosa dužnik stekne potraživanje prema svom povjeriocu.
 7. Koji uvjeti moraju biti ispunjeni za jednostranu kompenzaciju?

Da bi došlo do jednostrane kompenzacije pored izjave volje zainteresiranog lica potrebno je da budu
ispunjene i druge pretpostavke, a to su :

- Potraživanja, odnosno dugovanja koja se prebijaju moraju biti uzajamna

- Potraživanja moraju biti istovrsna ili jednorodna
- Utuživost potraživanja je sljedeći uslov. Utuživost pretpostavlja da oba potraživanja uživaju
sudsku zaštitu
- Potraživanja treba da su dospjela.
8. Kada ne može doći do kompenzacije iako su ispunjene zakonom predviđene pretpostavke?

Ponekad je isključeno prebijanje potraživanja premda su ispunjeni svi potrebni uslovi. Slučajevi
isključenja prebijanja tekstativno su nabrojani u ZOO, a to su:

- Potraživanja koja se ne mogu zaplijeniti. Potraživanja koja se ne mogu sudski zaplijeniti nisu
podložna prinudnom izvršenju
- Potraživanja stvari ili vrijednosti stvari koje su dužniku bile date na čuvanje, ili na posudbu, ili
koje je dužnik bespravno uzeo, ili ih bespravno zadržao
- Potraživanja nastala namjernim prouzrokovanjem štete
- Potraživanja naknade štete pričinjene oštećenjem zdravlja ili prouzrokovanjem smrti
- Potraživanja koja potiču iz zakonske obaveze izdržavanja.

9. Šta je novacija i koji su uvjeti za novaciju?

Prenov ili novacija jedan je od načina prestanka obligacije, i to sporazumom između povjerioca i
dužnika. Kad se povjerilac i dužnik dogovore da već postojeću obavezu zamijene novom, govori se o
prenovu. Da bi došlo do novacije potrebno je da budu ispunjeni sljedeći uslovi:

- Novacijom mora nastati novo potraživanje, odnosno nova obaveza

- Novacijom mora prestati valjana stara obaveza
- Nova se obaveza mora razlikovati od stare. Novacijom strane mijenjaju osnov ili predmet
obligacije ili oboje. Ukoliko toga nema, nema ni novacije
- Ugovorne strane moraju imati volju da svojim sporazumom žele promijeniti dotadašnju
obligaciju.

10. Izuzeci od pravila o sjedinjenju kao načinu prestanka obligacije?

Sjedinjenjem prestaje obligacija jer jedno lice ne može samo sebi biti i povjerilac i dužnik.
Sjedinjenjem u pravilu prestaje obligacija. Ali od toga postoje izuzeci. Kad povjerilac naslijedi jednog
od solidarnih dužnika, obligacija ne prestaje nego se samo smanjuje. Zatim, kod vrijednosnih papira
može se dogoditi da taj papir dođe u ruke dužnika. Tad imamo sjedinjenje povjerioca i dužnika u
jednoj ličnosti. U takvim slučajevima obligacija neće prestati, jer dužnik ovaj vrijednosni papir može
ponovo pustiti u promet.