De Brevitate Vitae

U mnogim europskim zemljama pjesma De Brevitate Vitae (O kratkoći života)

prihvaćena je kao studentska himna i obično se na sveučilištima izvodi
prigodom dodjeljivanja diploma ili tijekom značajnijih sveuilišnih događanja.
Pjesmu je na latinskom jeziku napisao, a potom i uglazbio bolonjski biskup D.
Strada 1267. godine. Današnji oblik pjesme potječe od Ch.W. Kindlebena koji
ju je objavio u svojoj knjizi Studentenlieder (1781.). Melodija je prvi put
objavljena 1797. godine. Interesantno je i to da je Johannes Brahms ovu
pjesmu "ugradio" u završni dio svoje Akademske festivalske uvertire. Danas se
umjesto originalnog naziva češće koristi prvi stih pjesme - Gaudeamus igitur ili
samo Gaudeamus.
Osim latinskog teksta Ch.W. Kindlebena, ovdje su navedeni i slobodni prijevod
na hrvatskom. Uobičajeno se pjevaju samo strofe napisane podebljanim
slovima.

GAUDEAMUS IGITUR... U VESELJU ŽIVIMO...

Gaudeamus igitur, U veselju živimo,
iuvenes dum sumus; dok smo tako mladi;
Post iucundam iuventutem, jer kad divna mladost prođe,
post molestam senectutem pa nam kruta starost dođe
nos habebit humus. shrvaće nas jadi.

Ubi sunt, qui ante nos in mundo fuere? Oni, što su živjeli od nas mnogo prije leže
Transiere ad superos, adiere ad inferos već u zemlji davno ... Neke b'jedno, neke
ubi iam fuere. slavno grobni hum sad krije.

Vita nostra brevis est, Naš taj v'jek je kratak baš,

brevi finietur. vrlo brzo svrši,
Venit mors velociter, uz to pun je tuge, muke;
rapit nos atrociter, smrt svud pruža gadne ruke,
nemini parcetur. da nam život skrši.

Vivat academia, Stog' nek žive škole sve,

vivant professores, profesori s njima...
vivat membrum quodlibet, Bog poživi i nas đake,
vivant membra quaelibet, prisutne sve veseljake,
semper sint in flore! koliko nas ima!

Vivant omnes virgines faciles, famosae! Živile sve ženice, nježne, zgodne, mile, neka
Vivant et mulieres, tenerae, amabiles, žive djeve mlade, jer nam one život slade,
bonae, laboriosae! kao bajne vile.

Vivat et res publica, Et qui illam regit, Živila nam država naš vladar blagi, uz to
vivat nostra civitas, maecenatum neka još zaori: Živili nam dobrotvori ljubljeni
caritas, quae nos hic protegit! i dragi!

Pereat tristitia, pereant osores, pereat Tugu mi ne volimo; nek je nosi vrag ... U
diabolus, quivis antiburschius atque veselju i bez jada nek nam kliče duša mlada
irrisores! to je naše pravo! Zdravo! Zdravo! Zdravo!
De Brevitate Vitae