Uvod u mjeriteljstvo Laboratorijska vježba 5 – Mjerenje efektivne vrijednosti

Laboratorijska vježba 5 – Mjerenje efektivne vrijednosti

Točno riješena priprema je uvjet za izlazak na 5. laboratorijsku vježbu. Prije početka

 laboratorijske vježbe provjeravati će se da li su studenti točno riješili pripremu. Oni

studenti koji nisu točno riješili pripremu neće biti u mogućnosti prisustvovati
laboratorijskoj vježbi.

Teorija Efektivna vrijednost izmjenične veličine

U smislu trenda promjene vrijednosti nekog mjerenog signala (napona ili struje) s vremenom
razlikujemo nepromjenljive (stalne ili istosmjerne) i promjenljive (izmjenične) mjerene veličine.
Prve u svakom trenutku vremena imaju jednaku vrijednost. Nasuprot tome, promjenljive ili
izmjenične veličine u svakoj vremenskoj točki imaju drukčiju vrijednost. Promjenljive veličine
koje nakon jednakog vremenskog odsječka poprimaju istu vrijednost nazivamo periodično
promjenljivim mjerenim veličinama.
U inženjerskoj praksi, radi jednostavnosti u matematičkim proračunima, želimo svesti učinak
neke periodično promjenljive (izmjenične) veličine na identičan učinak nepromjenljive (tj.
istosmjerne) veličine. To radimo pomoću aritmetičke srednje vrijednosti:
1 𝑇𝑇
𝑈𝑈𝑠𝑠𝑠𝑠 = � 𝑢𝑢(𝑡𝑡)𝑑𝑑𝑑𝑑
𝑇𝑇 0
Periodičnost ponavljanja vrijednosti u slučaju simetričnog rasporeda pozitivnih i negativnih
vrijednosti duž vremenskog tijeka (ili poluperioda signala) daju toj veličini vrijednost nula. U tom
slučaju govorimo o izmjeničnoj mjerenoj veličini čija je aritmetička srednja vrijednost:
𝑈𝑈𝑠𝑠𝑠𝑠 = 0
Identičnom učinku izmjenične veličine prikladan je učinak ispravljene linearne srednje
vrijednosti (|𝑈𝑈𝑠𝑠𝑠𝑠 |) izmjenične veličine:
1 𝑇𝑇
|𝑈𝑈𝑠𝑠𝑠𝑠 | = � |𝑢𝑢(𝑡𝑡)|𝑑𝑑𝑑𝑑
𝑇𝑇 0
Na slici 1. prikazano su vremenski dijagrami poluvalno i punovalno ispravljenih izmjeničnih
veličina sinusnog oblika, gdje je crtkanom linijom označen iznos ispravljene aritmetičke sredine
te veličine.

Slika 1.
Pri tome se iznos punovalno ispravljenog signala može opisati formulom
− 2
U = ⋅ U m = 0,637 ⋅ U m
π
a poluvalno ispravljenog signala formulom:

C3-02 1
Uvod u mjeriteljstvo Laboratorijska vježba 5 – Mjerenje efektivne vrijednosti

− Um
U = = 0,318 ⋅ U m
π
U praksi se učinak izmjenične veličine numerički opisuje kvadratnom srednjom vrijednošću koja
se naziva efektivnom vrijednošću nekog signala (engl. root mean square, RMS).
Općenito se efektivna vrijednost (RMS) bilo kojeg izmjeničnog signala koji je zadan funkcijom u
vremenskoj domeni x(t) može, prema definiciji, odrediti preko izraza:

1 𝑇𝑇𝑀𝑀
𝑋𝑋𝑒𝑒𝑒𝑒 = � � 𝑥𝑥 2 (𝑡𝑡)𝑑𝑑𝑑𝑑
𝑇𝑇𝑀𝑀 0

ili
𝑡𝑡2
1
𝑋𝑋𝑒𝑒𝑒𝑒 = � � 𝑥𝑥 2 (𝑡𝑡)𝑑𝑑𝑑𝑑
𝑡𝑡2 − 𝑡𝑡1 𝑡𝑡1

gdje je TM trajanje mjerenja, a t1 i t2 su trenuci početka i završetka mjerenja.

Važno je primjetiti kako su ovo izrazi koji opisuje kontinuirano (takoreći „analogno“) mjerenje
valnog oblika signala, a što se koristi na „analognim“ instrumentima (primjerice s kazaljkom i
pomičnim željezom). Sasvim je drukčija situacija u slučaju „digitalnih“ instrumenata koji u sebi
sadrže sklopove za uzorkovanje i analogno-digitalnu pretvorbu signala, gdje nam ovakvi
matematički izrazi nisu prikladni, već koristimo diskretne matematičke izraze o kojima će biti
riječi nešto kasnije (a i u samoj laboratorijskoj vježbi).
U praksi najčešće mjereni signali su oni koji se mogu opisati sinusnom funkcijom. Tako se
izmjenični signal sinusnog oblika može se jednoznačno opisati sljedećim izrazom:
𝑥𝑥(𝑡𝑡) = 𝑋𝑋𝑚𝑚 sin(2π𝑓𝑓𝑠𝑠 𝑡𝑡 + 𝜑𝜑𝑠𝑠 )
gdje je Xm amplituda, fS frekvencija sinusnog signala te 𝜑𝜑𝑠𝑠 početni kut sinusnog signala u odnosu
na trenutak početka mjerenja izražen u radijanima. Efektivna vrijednost sinusnog signala koji je
opisan funkcijom x(t) može se odrediti općenitim izrazom:

𝑋𝑋𝑚𝑚 sin(4𝜋𝜋𝑓𝑓𝑆𝑆 𝑇𝑇𝑀𝑀 + 2𝜑𝜑𝑆𝑆 ) − sin(2𝜑𝜑𝑆𝑆 )

𝑋𝑋′𝑒𝑒𝑒𝑒 = �1 −
√2 4𝜋𝜋𝑓𝑓𝑆𝑆 𝑇𝑇𝑀𝑀

Primjetite u ovom izrazu kako je umnožak fSTM zapravo broj perioda signala koji se mjeri!
𝑁𝑁 = 𝑓𝑓𝑆𝑆 𝑇𝑇𝑀𝑀
Iz prethodnog izraza je vidljivo da efektivna vrijednost sinusnog signala nije ovisna samo o
njegovoj amplitudi, već i o broju cjelobrojnih perioda koje će biti obuhvaćene mjerenjem
(vrijeme TM), pa tako i o decimalnom dijelu periode (u slučaju da mjerenje ne obuhvaća samo
cjelobrojni broj perioda signala) te o početnom faznom kutu mjerenog signala.
U idealnom, pojednostavljenom, slučaju, kada mjereni signal obuhvaća cijeli broj perioda (ili u
slučaju beskonačnog broja perioda), vrijedi izraz:
𝑋𝑋𝑚𝑚
𝑋𝑋𝑒𝑒𝑒𝑒 =
√2
U stvarnosti je vrlo teško postići koherentno mjerenje analognog signala pomoću analogno-
digitalnog pretvornika. Ukoliko izvor sinusnog signala koji se mjeri i mjerni uređaj nisu
sinkronizirani, omjer frekvencije uzorkovanja A/D pretvornika i frekvencije generiranog signala
neće biti stalan u vremenu.
U tim (u praksi gotovo stalnim) slučajevima mjereni signal se sastoji od decimalnog broja
perioda sinusnog signala, pa se njegova efektivna vrijednost može odrediti preko ranije
navedeno ili ovog sljedećeg izraza (ovisno s kojim podacima rasplolažemo):

′
𝑋𝑋𝑚𝑚 sin(4𝜋𝜋𝜋𝜋𝑡𝑡2 ) − sin(4𝜋𝜋𝜋𝜋𝑡𝑡1 )
𝑋𝑋𝑒𝑒𝑒𝑒 = �1 −
√2 4𝜋𝜋𝜋𝜋(𝑡𝑡2 − 𝑡𝑡1 )

C3-02 2
Uvod u mjeriteljstvo Laboratorijska vježba 5 – Mjerenje efektivne vrijednosti

U tom slučaju imam prisutnu pogrešku u mjerenju koju moramo uzeti u obzir prilikom
određivanja efektivnog iznosa signala:
′
𝑝𝑝𝑋𝑋𝑋𝑋𝑋𝑋 = 𝑋𝑋𝑒𝑒𝑒𝑒 − 𝑋𝑋𝑒𝑒𝑒𝑒
Za opisivanje vrijednosti i valnog oblika izmjenične veličine koriste se odnosi između njihovih
karakterističnih vrijednosti nazvani:
Faktor oblika (engl. waveform factor)
𝑈𝑈𝑒𝑒𝑒𝑒
ξ=
𝑈𝑈𝑠𝑠𝑠𝑠
Tjemeni faktor (engl. crest factor)
𝑈𝑈𝑚𝑚
𝜎𝜎 =
𝑈𝑈𝑒𝑒𝑒𝑒
Za izmjenične veličine sinusnog valnog oblika poznati su odnosi između karakterističnih veličina,
a i navedeni faktori imaju prepoznatljive vrijednosti (slika 2).

Slika 2.
Mjerene veličine u stvarnim mjerenjima često imaju valni oblik različit od sinusnog. Tako
nailazimo na trokutasti, pravokutni i pilasti valni oblik te za njih navodimo vrijednosti faktora
oblika i tjemenog faktora. Faktori oblika za uobičajene periodičke izmjenične veličine su:

Sinus Trokut Pravokutnik Pila

Faktor oblika ξ0 𝜋𝜋 2 2
1,0
2√2 √3 √3

Tjemeni faktor 𝜎𝜎 √2 √3 1,0 √3

Tablica 1.
Kako je ranije rečeno, digitalni mjerni instrumenti (8. poglavlje predavanja Uvoda u mjeriteljstvo)
rade na načelu uzimanja konačnog broja uzoraka mjerenog signala i njihove analogno-digitalne
pretvorbe radi daljnje obrade signala.
U tom slučaju prikladnije su sljedeće inačice ranije navedenih izraza za iskazivanje srednje i
efektivne vrijednosti signala, ali u ovom slučaju promatrajući ga u diskretnoj domeni (s
konačnim brojem uzoraka xi):
𝑛𝑛−1
1
𝑋𝑋𝑠𝑠𝑠𝑠 = �|𝑥𝑥𝑖𝑖 |
𝑛𝑛
𝑖𝑖=0
𝑛𝑛−1
1
𝑋𝑋𝑒𝑒𝑒𝑒 = � �|𝑥𝑥𝑖𝑖 |2
𝑛𝑛
𝑖𝑖=0

C3-02 3
Uvod u mjeriteljstvo Laboratorijska vježba 5 – Mjerenje efektivne vrijednosti

Utjecaj različitih valnih oblika na pokazivanje mjernih instrumenata

U ovoj vježbi promatramo utjecaj valnog oblika mjerenog napona na točnost pokazivanja
efektivne vrijednosti kod mjernih instrumenata koji mjere ispravljenu srednju vrijednost i one
koji mjere pravu efektivnu vrijednost izmjeničnog napona.
Postoji nekoliko vrsti digitalnih mjernih instrumenata: oni kod kojih se iz ulaznog signala
potiskuje istosmjerna komponenta i oni mjere stvarnu efektivnu vrijednost, ali samo izmjeničnog
signala (prema engl. root mean square - imaju oznaku RMS) ili pak pokazuju samo efektivnu
vrijednost sinusnog signala (pri čemu griješe pri mjerenju nesinusnih veličina). Drugi pak čine
složeniju A/D pretvorbu i obradu mjerenog signala bez potiskivanja istosmjerne komponente i
mjere stvarnu efektivnu vrijednost (prema engl. true root mean square - imaju oznaku TRMS).
Pri tome je potrebno voditi računa o gornjoj graničnoj frekvenciji sklopa koji vrši uzorkovanje i
mjerenje ulaznih signala (najčešće je riječ o frekvenciji između 200 i 500 Hz), a što uzrokuje
ograničenja u mogućnostima mjerenja složenijih oblika signala.
Kod digitalnog instrumenta proizvođač navodi načelo odziva mjernog dijela (A/D pretvornika).
Neki od primjera su:
• average voltmetar – mjeri tj. ima odziv na ispravljenu srednju vrijednost,
• RMS voltmetar – mjeri tj. ima odziv na efektivnu vrijednost samo izmjenične
komponente napona (AC - coupled),
• TRMS voltmetar – mjeri tj ima odziv na stvarnu efektivnu vrijednost, dakle i izmjenične i
istosmjerne komponente (AC/DC coupled).
Instrumenti koji imaju pokazivanje ili otklon (u slučaju analognih instrumenata) proporcionalan
srednjoj vrijednosti izmjenične veličine, ali im se pokazivanje baždari u efektivnim vrijednostima
sinusne veličine, pri mjerenju nesinusnih veličina (ista formula primjenjiva je, naravno i za ostale
valne oblike) rade pogrešku:
𝜉𝜉0 − 𝜉𝜉
𝑝𝑝 = ∙ 100 %
𝜉𝜉
gdje je ξ0 faktor oblika za čisti valni oblik (sinus, trokut, pravokutnik), a ξ stvarni faktor oblika
mjerene veličine.
Redovito se za instrument koji mjeri pravu efektivnu vrijednost izmjeničnog napona ili struje
navodi najveći dopušteni tjemeni faktor mjerene veličine. Određen je omjerom vršne i efektivne
vrijednosti mjerene veličine (bez istosmjerne komponente), a iznos mu je najčešće od 4:1 do
10:1.
Pored takvih mjerenih veličina, matematički obuhvatljivog valnog oblika, nailazimo i na one čiji
je osnovni oblik izobličen. Nelinearni četveropoli, primjerice pojačala, s ulaznim sinusnim
naponom osnovne frekvencije f1, uzrokuju na izlazu pored naponskog signala s osnovnom
frekvencijom i naponske signale s frekvencijama jednakim višekratniku osnovne. Tako govorimo
o višim harmoničkim članovima (harmonicima), primjerice:
• drugi harmonijski član (ili prvi viši harmonik)
f 2 = 2 ⋅ f1
• treći harmonijski član (ili drugi viši harmonik)
f 3 = 3 ⋅ f1
Postojanje viših harmonika ima utjecaj na valni oblik osnovnog signala - dovodi do njegova
izobličenja. Primjer izobličenja drugim harmonikom, kada je pripadni član pomaknut za 180° ili u
fazi s osnovnim harmonikom prikazuje slika 3.

C3-02 4
Uvod u mjeriteljstvo Laboratorijska vježba 5 – Mjerenje efektivne vrijednosti

Slika 3.
Izobličenje sinusnog (ili bilo kojeg drugog pravilnog) valnog oblika donosi novi valni oblik, a time
i faktor oblika te tjemeni faktor.
Kako je ranije opisano, s točke promatranja učinka izmjenične veličine zanimljiva nam je njezina
efektivna vrijednost. Ona je najčešće i krajnji cilj postupka mjerenja.
Za slučaj kada imamo veći broj harmonika, efektivna vrijednost takvog napona računa se po
pojednostavljenom izrazu:

U efektivno _ AC = U 12 + U 22 + ... + U n2
pri čemu su:
U1- efektivna vrijednost osnovnog harmonika,
U2- efektivna vrijednost prvog harmonika,
Un - efektivna vrijednost n-tog harmonika u mjerenom naponu.
Izmjeničnoj se veličini može dodati (superponirati) i istosmjerna veličina (slika 4.)

Slika 4.
Efektivna vrijednost izmjenične veličine kojoj se superponirana istosmjerna vrijednost UDC može
se računati prema formuli:

U = U efektivno
2
_ AC + U DC
2

pri čemu su:

UAC - efektivna vrijednost izmjenične veličine,
UDC - vrijednost istosmjerne veličine.

Priprema Zadatci za pripremu

Prije pristupanja laboratorijskoj vježbi potrebno je preuzeti i riješiti dva zadatka za pripremu
preko sustava Moodle.

C3-02 5
Uvod u mjeriteljstvo Laboratorijska vježba 5 – Mjerenje efektivne vrijednosti

Vježba 5.1. Utjecaj valnog oblika signala na pokazivanje digitalnih instrumenata (simulacija)

Na računalu pokrenite aplikaciju Vježba 5.1. U Izvještaju s vježbe navedeni su parametri za

različite oblike signala koje je potrebno unijeti u aplikaciju kako bi se generirao zadani signal.
Kada je neki parametar zadan rasponom između dvije vrijednosti (npr. A0=[0,0..1,0]V), tada je
potrebno u aplikaciji mijenjati navedeni parametar te uočiti kako isti utječe na rezultate mjerenja
tj. na odstupanja instrumenata A i B.
Ukoliko se odstupanje instrumenata A i B mijenjaju sa promjenom varijabilnog parametra tada je
potrebno iterativnim postupkom odrediti vrijednost varijabilnog parametra kod kojeg
instrumenti griješe najmanje i najviše te rezultate mjerenja upisati u prvi i drugi redak tablice.

Vježba 5.2. Mjerenje efektivne vrijednosti pomoću analognih i digitalnih instrumenata

Pokus se sastoji od ručno upravljanog funkcijskog generatora signala koji se nalazi u sklopu
ELVIS razvojne ploče, te DAQ kartice koja mjeri generirani naponski signal priključen na njene
ulaze. Na računalu se nalazi programska podrška koja očitava „sirove“ signale s DAQ kartice te
prikazuje točnu srednju i efektivnu vrijednost napona, frekvencije te parametre oblika signala.
Osim toga, program simulira rad pojedinih univerzalnih instrumenata koji imaju različite odzive
na pojedine vrijednosti signala: UNI-T UT60A, 60E, Metrix MX53C te Iskra UNIMER3 i Iskra
PHYVE. Njihove načelne blok sheme koje prikazuju način mjerenja napona nalaze se u Dodatku.
1. Prije početka rada molimo obavezno provjerite da li su funkcijski generator, promjenjivi izvor
napona te ulazi DAQ kartice ispravno povezani. Ulazi ACH0+ i ACH0- (nalaze se u gornjem
lijevom kutu prototipne pločice) moraju biti spojeni s pripadnim FUNC OUT i SUPPLY – izlazima
(nalaze se u srednjem donjem lijevom dijelu prototipne pločice). Sljedeća slika prikazuje
kontrolnu ploču razvojne pločice:

2. Provjerite da li je ELVIS razvojna pločica uključena (uključuje se prekidačem; svijetle zelena

LED na kontrolnoj ploči označena kao POWER SUPPLY i 3 LED na eksperimentalnoj pločici).
3. Provjerite da li je uključeno ručno upravljanje kontrolama (prekidači MANUAL u grupama ,
 i ).
Pomoću kontrola u grupi FUNCTION GENERATOR moguće je odabrati valni oblik napona
(sinusni, pravokutni i trokutasti), njegovu amplitudu i frekvenciju. Pomoću LIJEVE kontrole
promjenjivog izvora napajanja (VARIABLE POWER SUPPLIES) moguće je podešavati istosmjernu
komponentu napona koja će biti superponirana izmjeničnom naponu.
4. Potom je potrebno je pokrenuti aplikaciju Vježba 5.2. Potrebno je odabrati adresu DAQ kartice
i korišteni kanal (Dev0/ai0 ili Dev1/ai0; pozvati demonstratora ili asistenta za provjeru).
5. Namjestite izvor negativnog promjenjivog izvora napajanja na nulu kako bi istosmjerna
komponenta generiranog signala bila nula (ili približno nula).

C3-02 6