Zatočena PDF

www.balkandownload.
org
www.balkandownload.org
KARIN SLAUGHTER
Preveo s engleskoga
Miloš Đurđević
Zagreb, 2019.
2
Naslov izvornika
Karin Slaughter
The Kept Woman
Copyright © 2016 by Karin Slaughter Copyright
© za hrvatsko izdanje Miloš Đurđević i Znanje d. o. o. 2019.
3
Mojim čitateljima
4
PROLOG
_____________
PRVI PUT U ŽIVOTU U NARUČJU JE DRŽALA SVOJU KĆER.

Prije mnogo godina medicinska sestra u bolnici upitala ju je želi li primiti svoju bebu, a
ona je odbila. Djevojčici nije htjela dati ime. Nije htjela potpisati odobrenje za usvajanje bebe.
Kao i uvijek, kalkulirala je. Sjeća se kako je prije odlaska iz bolnice pridržavala preširoke
traperice, koje su i dalje bile mokre od curenja plodne vode. Nekad su bile uske, a sada ih je
pridržavala dok se spuštala stubištem i jurila van kako bi se susrela s momkom koji je iza ugla
čekao u autu.
Nju je uvijek čekao neki momak koji je od nje nešto očekivao, ucjenjivao je, mrzio. Njezin
je život oduvijek bio takav. Kada je imala deset godina, svodnik njezine majke ponudio joj je
obrok za pušenje. U petnaestoj, imala je očuha sadista. U dvadeset trećoj, neki je vojnik
ratovao na njezinom tijelu. U trideset četvrtoj, neki murjak uvjeravao ju je da to nije bilo
silovanje. U trideset sedmoj godini je povjerovala drugom murjaku da će je voljeti zauvijek.
»Zauvijek« nikad nije dugo potrajalo.
Dodirnula je lice svoje kćeri. Ovaj put nježno, ne kao ranije.
Predivna je.
Glatki ten bez ijedne bore. Sklopila je oči, ali kapci su titrali. Šištanje u prsima.
Oprezno je zagladila njezinu kosu i zataknula pramen iza uha. A to je mogla učiniti u onoj
bolnici prije mnogo godina. Milovati namršteno čelo. Ljubiti malene prstiće, maziti deset
majušnih prstića na nogama.
Sada su njezini nokti manikirani. Snažni nožni prsti oštećeni su od dugogodišnjih baletnih
vježbi, noćnog plesanja i bezbroj drugih događaja u njezinom burnom životu bez majke.
Opipala je usta svoje kćeri. Hladna su. Djevojka je izgubila previše krvi. Drška noža
zabijenog u prsa titrala je s otkucajima srca, čas kao metronom, a čas kao velika kazaljka koja
je zapela na pokvarenom satu.
Sve ove izgubljene godine.
5
Trebala je u bolnici uzeti u naručje svoju kćer. Samo jednom. Trebala se zbližiti s njom
kako se njezina kći ne bi trznula kad je dodirne i odmicala kao da se nalazi pokraj nekog
stranca.
One su stranci jedna drugoj.
Odmahnula je glavom. Nemoguće je zaboraviti sve što je izgubila i zbog čega se to
dogodilo. Mora se prisjetiti da je bila snažna, da je uvijek preživjela. Njezin je život uvijek visio
na koncu, bježala je od onoga što svi žele imati: djecu, muža, dom, život.
Sreću. Spokojstvo. Ljubav.
Sada je shvatila da je u bijegu naposljetku morala završiti u ovoj zamračenoj prostoriji.
Zatočena je na ovom mračnom mjestu dok prvi i zadnji put u životu u naručju drži svoju kćer,
koja krvari i umire.
Djevojka je još uvijek disala. Nož se zabio u neki vitalni organ i sprječava kolanje krvi te
je polako umirala u mukama.
Opipala je nož i polako povukla ruku.
Opet je začula šum iza vrata. Neko škripanje, struganje metala. Na trenutak je ugledala
traku svjetla koja je nestala kad je odvijač proguran u dovratak.
Klik-klik-klik, kao škljocanje praznog pištolja.
Polako je spustila glavu svoje kćeri na pod. Kleknula je i ugrizla se za usnicu od oštre boli.
Iz otvorene rane na boku krv je curila po njezinim nogama. Osjetila je grčenje u mišićima.
Puzala je po piljevini i metalnim strugotinama u mračnoj prostoriji ne mareći za snažnu
bol u boku i krvarenje te ostavljajući za sobom krvavi trag. Pronašla je vijke i čavle, a zatim je
napipala nešto hladno, oblo i metalno. Uzela je taj predmet. U tami je po opipu shvatila što
drži u ruci — istrgnutu kvaku. Čvrstu. Tešku. Iz nje viri šiljak dug desetak centimetara.
Zatim je začula škripu kad je brava konačno obijena. Odvijač je pao na betonski pod. Vrata
su se polako otvorila.
Škiljila je na svjetlu. Prisjetila se na koje je sve načine ozljeđivala muškarce u svom životu.
Jednom pištoljem. Jednom iglom. Bezbroj puta šakama. Ustima. Zubima. Svojim srcem.
Vrata su se polako odškrinula. Provirila je cijev pištolja.
Čvrsto je držala kvaku u šaci uperivši šiljak, dok je čekala da taj muškarac uđe.
6
PONEDJELJAK
7
PRVO POGLAVLJE
_____________
WILL TRENT SE ZABRINUO ZA SVOJU KUJU. Betty su čistili zube, što je za njega glupavo
trošenje novca na kućnog ljubimca, međutim, kad je veterinar objasnio Willu kakve se grozote
mogu dogoditi psu zbog loše dentalne higijene, bio je spreman prodati svoju kuću kako bi
ljubimici priuštio nekoliko dragocjenih godina života.
A on očito nije jedini idiot u Atlanti koji je htio da njegova kućna ljubimica ima bolju
zdravstvenu skrb od većine Amerikanaca. Pogledao je ljude koji su čekali u redu ispred
Veterinarske klinike Dutch Valley. Neposlušna doga ispriječila se na ulaznim vratima, a
nekolicina vlasnika mačaka ironično se pogledavala. Will se vratio na ulicu. Obrisao je znojni
vrat razmišljajući znoji li se zbog vreline krajem kolovoza ili puke panike jer nije bio siguran
u svoju odluku. Nikad nije imao psa. Nikad nije snosio odgovornost za dobrobit kućnog
ljubimca. Stavio je dlan na prsa. I dalje osjeća kako je Bettyno srce brzo kucalo kad ju je predao
veterinarskom bolničaru.
Treba li se vratiti i izbaviti je iz klinike?
Trubljenje automobila raspršilo je. njegove bojazni. Ugledao je Faith Mitchell koja je
projurila u crvenom Miniju. Polukružno se okrenula na ulici i parkirala pokraj Willa. Kad je
posegnuo za kvakom, ona se nagnula i otvorila vrata automobila.
»Požuri«, povisila je glas kako bi nadglasala brujanje klimatizacijskog uređaja uključenog
na najjače.
»Amanda je već poslala dva SMS-a pitajući gdje smo dosad.«
Will je nevoljko ušao u auto. Faithin službeni terenac je kod automehaničara. Na
stražnjem sjedištu pričvršćena je sjedalica za bebu pa je imao manje od jednog metra kako bi
svoje krupno tijelo — visok je metar i devedeset — ugurao na prednje sjedište.
Faithin mobitel je zazujao jer je dobila novi SMS. »Amanda.« Njezino je ime, kao i mnogi
drugi, izgovorila kao psovku. Amanda Wagner, zamjenica ravnatelja Istražnog ureda
Georgije, njezina je šefica. Ona nije poznata po svojoj strpljivosti.
Will je bacio jaknu na stražnje sjedište i privukao noge. Krovni prozor je zatvoren tako da
je imao dva-tri centimetra da podigne glavu. Pretinac mu je nažuljao potkoljenice, a
8
koljenima je praktički dodirivao lice. Ako nastradaju u prometnoj nesreći, mrtvozornik će

morati iščupati njegov nos iz lubanje.
»Ubojstvo«, rekla je Faith otpustivši kočnicu prije nego što je on zatvorio vrata.
»Muškarac, star pedeset osam godina.«
»Super«, rekao je Will uživajući u smrti drugog ljudskog bića kao što to jedino policajac
može. S druge strane, on i Faith proteklih sedam mjeseci rintali su bez rezultata od jutra do
mraka. Ona je dodijeljena posebnom odjelu koji je istraživao skandalozne prijevare u
državnim školama Atlante, a on je zaglavio u istrazi silovanja koje je privuklo golemu i
nepodnošljivu medijsku pažnju.
»Pozivni centar u Atlanti primio je dojavu oko pet ujutro«, rekla je Amanda veselo
prepričavajući pojedinosti. »Nepoznati muškarac rekao je da se pokraj onih napuštenih
skladišta nedaleko Chattahoocheea nalazi truplo. Lokve krvi. Nije pronađeno oružje kojim je
počinjeno ubojstvo.« Usporila je na semaforu. »Na radiju nisu rekli na koji je način počinjeno
ubojstvo, dakle, zacijelo je gadno.«
Začuli su piskutanje u automobilu. Will je automatski posegnuo za pojasom. »Zašto mi
radimo na tom slučaju?« GBI ne može tek tako preuzeti određeni slučaj. Moraju dobiti
naredbu guvernera ili zahtjev za pomoć lokalne policije. Policija u Atlanti svaki tjedan rješava
ubojstva i najčešće ne traže pomoć, pogotovo ne pomoć državnih službi.
»Žrtva je policajac iz Atlante.« Faith je ščepala njegov pojas i privezala ga kao što
privezuje svoju djecu. »Umirovljeni policijski inspektor Dale Harding. Jesi li čuo za njega?«
Will je odmahnuo glavom. »A ti?«
»Moja mama ga je poznavala. Nije radila s njim. Bavio se kriminalom u poslovnom svijetu.
Bio je na bolovanju i zatim je počeo raditi kao zaštitar. Rutinski poslovi i zastrašivanja.« Faith
je već petnaest godina radila u policiji prije nego što joj je Will postao partner. Njezina majka
umirovljena je u činu kapetana. Njih dvije poznaju gotovo svakog u policiji. »Mama kaže da
se, s obzirom na svoju reputaciju, Harding vjerojatno zamjerio pogrešnom svodniku ili nije
platio dug kladionici, pa je dobio toljagom po glavi.«
Upalilo se zeleno svjetlo i automobil je naglo krenuo. Will je osjetio kako mu se Glock
zabio u rebra. Meškoljio se na sjedištu. Premda je klimatizacijski uređaj radio punom parom,
njegova košulja — mokra od znoja — zalijepila se za naslon i peckala ga na koži kao flaster.
Sat na upravljačkoj ploči pokazivao je 7:38. Nije htio ni pomisliti na žegu koja će zavladati u
podne.
Faithin mobitel opet je zazujao kad je dobila novi SMS. I još jednom. I opet. »Amanda«,
jeknula je. »Zašto šalje poruku za porukom? Poslala je tri rečenice u tri SMS-a. Sve velikim
slovima. To nije fer.« Faith je jednom rukom držala volan, a drugom pisala poruku. To je
opasno i zabranjeno, ali Faith je od onih policajki koje zamjećuju jedino prekršaje drugih.
»Stižemo za pet minuta, zar ne?«
»Vjerojatno za deset, zbog prometne gužve.« Will je pridržao volan kako ne bi završili na
pločniku. »Koja je adresa tog skladišta?«
Ona je pregledala SMS. »To je neko gradilište pokraj skladišta. Beacon tristoosamdeset.«
9
Will je odjednom čvrsto stegnuo čeljusti te je osjetio prodornu bol u vratu. »To je noćni
klub Marcusa Rippyja.«
Faith ga je prodorno pogledala. »Zafrkavaš me?«
Will je odmahnuo glavom. On se nikad ne zafrkava o Marcusu Rippyju, profesionalnom
košarkašu optuženom za drogiranje i silovanje jedne studentice. Will je proteklih sedam
mjeseci prikupljao dokaze protiv tog lažljivog gada, ali Rippy ima stotine milijuna dolara koje
troši na odvjetnike, specijaliste, stručnjake i novinare koji su se pobrinuli da taj slučaj nikad
ne dođe u sudnicu.
»Što truplo bivšeg policajca radi u klubu Marcusa Rippyja ni dva tjedna nakon što je
odbačena optužnica za silovanje protiv Rippyja?« upitala je Faith.
»Uvjeren sam da će njegovi odvjetnici imati uvjerljivi odgovor kad dođemo ondje.«
»Zaboga.« Faith je stavila mobitel u držač za čašu i objema rukama uhvatila volan. Šutjela
je i razmišljala kako im je sreća odjednom okrenula leđa. Dale Harding bio je policajac, ali
pokvareni policajac. Gorka je istina o ubojstvima u velikom gradu da su ubijeni, često, vrlo
rijetko uzorni i besprijekorni građani. Uz dužno poštovanje prema žrtvama, ali one su u
pravilu upetljane u aktivnosti kao što su stajanje na žulj svodnicima i neplaćanje duga u
kladionici koje će ih neizbježno stajati glave.
Pojava Marcusa Rippyja bitno mijenja ovu stvar.
Faith je usporila u jutarnjoj prometnoj gužvi. »Znam da si rekao da ne želiš govoriti u tom
sjebanom slučaju, ali sad mi moraš nešto reći.«
Will i dalje nije htio o tome govoriti. Rippy je punih pet sati silovao svoju žrtvu, tukao je i
davio dok nije izgubila svijest. Kad je tri dana kasnije Will stajao uz njezin bolnički krevet, vidio
je tamne pruge — tragove Rippyjevih prstiju koji su je stiskali za vrat kao što su držali loptu
tijekom utakmice. U liječničkom izvješću navedene su i druge ozljede. Posjekotine. Površinske
rane. Ubodi. Modrice. Krvarenje. Žena je jedva govorila, a ipak je rekla što joj se dogodilo i to
je prepričavala svima koji su je htjeli slušati — dok je Rippyjevi odvjetnici naposljetku nisu
ušutkali.
»Wille?« obratila mu se Faith.
»Silovao je jednu ženu. Izvukao se jer ima novaca. Opet će to učiniti. Zacijelo je to i ranije
činio. Ali sve je to nebitno jer je — dobar košarkaš.«
»Au, preplavio si me informacijama. Baš ti hvala.«
Will je još čvršće stegnuo čeljust. »Dan nakon Nove godine. U deset ujutro. Jedna od
služavki pronašla je onesviještenu žrtvu u kući Marcusa Rippyja. Služavka je nazvala voditelja
Rippyjeve zaštitarske službe koji je nazvao Rippyjeve odvjetnike, a koji su zatim nazvali
privatna bolnička kola da je odvezu u bolnicu Piedmont. Dva sata prije nego što je žrtva
navodno pronađena, oko osam ujutro, Rippy je s čitavom obitelji privatnim avionom odletio
u Miami. Tvrdi da je putovanje unaprijed najavljeno, ali let je zabilježen samo pola sata prije
polijetanja. Rippy je izjavio da nije imao pojma da je žrtva bila u njegovoj kući. Nikad je nije
vidio. S njom nikad nije razgovarao. Ne zna kako se zove. Te noći organizirali su veliku
novogodišnju zabavu. Kod njega je bilo dvjestotinjak gostiju.«
10
»Na Facebooku je objavljeno...« rekla je Faith.

»Instagramu«, rekao je Will koji je imao povlasticu satima pretraživati internet i
pregledavati snimke sa zabave zabilježene mobitelima. »Netko od gostiju objavio je snimku
žrtve kako pijano mrmlja i povraća u kantu za led. Rippyjevi ljudi platili su bolnici da obavi
analizu krvi pa su u njezinom tijelu pronađeni marihuana, amfetamini i alkohol.«
»Rekao si da je bila onesviještena kad su je dovezli u bolnicu. Je li dopustila Rippyjevim
ljudima da vide njezine nalaze?«
Will je odmahnuo glavom jer je to nebitno. Rippyjev tim je potplatio nekoga u bolničkom
laboratoriju pa su nalazi krvi procurili u medije.
»Moraš priznati da ima sjajno ime. Rapey/Rippy1.« Faith je iskrivila usta na svoju
dosjetku. »Kuća je ogromna, zar ne?«
»Tisuću petsto četvornih metara.« Will se prisjetio nacrta koji je satima proučavao i nikad
ga neće zaboraviti. »Polukružna, s bazenom u sredini. Obitelj živi u središnjem dijelu, na
vrhu polukruga. Dva krila s bezbroj gostinskih soba, pedikerski salon, zatvoreni teren za
košarku, prostorija za masažu, teretana, kino, igraonica za njegovo dvoje djece. Imaju sve što
poželiš.«
»Pa, logično je da se zlodjelo može dogoditi u jednom dijelu kuće, a da drugi o tome ništa
ne znaju.«
»Dvjesto ljudi nije ništa znalo. Ni služavke, ni batleri, ni sobari ni dostavljači hrane, ni
kuhari, ni pipničari, ni pomoćnici ni bilo tko drugi.« Voditelj zaštitarske službe poveo je Willa
u dvosatni obilazak Rippyjeva posjeda. Na fasadi je postavljeno mnoštvo nadzornih kamera
koje pokrivaju čitavu okolicu. Ne postoje slijepi kutovi. Senzori detektiraju i najmanji pokret
na travnjaku ispred kuće. Nitko ne može neopaženo ući ni izići s posjeda.
Jedina iznimka je noć kada se dogodio napad. Bilo je veliko nevrijeme. U više navrata
nestajalo je struje. Postoje najmoderniji generatori, ali nekim slučajem vanjski DVD sa
snimkama nadzornih kamera nije bio prikopčan na generator.
»U redu, čitala sam novine. Rippyjevi ljudi kažu da je ona luđakinja koja je htjela izmusti
novac«, rekla je Faith.
»Ponudili su joj novac. Nije ga uzela.«
»Možda je htjela veću svotu.« Faith je lupkala prstima po volanu. »Postoji li mogućnost
da je ozljede nanijela sama sebi?«
To su tvrdili Rippyjevi odvjetnici. Pronašli su i stručnjaka koji je posvjedočio da tragovi na
njezinu vratu i bedrima potječu od njezinih ruku.
»Imala je modricu ovdje...« Will je pokazao iza sebe. »Od udarca šakom između lopatica.
Velikom šakom. Jasno su se vidjeli tragovi prstiju koji se poklapaju s modricama na njezinom
vratu.
Jetra su joj teško natučena. Liječnik je naredio da mora dva tjedna ležati u krevetu.«
1
Rape, eng. silovanje. Op. prev.
11
»Postoji i kondom s Rippyjevom spermom...«

»Pronađen je u jednoj gostinskoj kupaonici. Njegova žena je rekla da su se ševili te
večeri.«
»A on upotrijebljene kondome ostavlja u gostinskim kupaonicama, a ne u svojoj?« Faith
se namrštila. »Jesu li s vanjske strane kondoma pronašli DNK njegove žene?«
»Kondom je ležao na pločicama koje su nedavno oprane, a sredstvo za čišćenje
sadržavalo je klornu kiselinu. Nismo mogli analizirati vanjsku stranu kondoma.«
»A DNK pronađen na žrtvi?«
»Nekoliko neidentificiranih tragova, isključivo ženskih, vjerojatno iz njezinog studentskog
doma.«
»Je li žrtva rekla tko ju je pozvao na zabavu?«
»Došla je sa skupinom prijateljica s faksa. Nijedna se ne sjeća tko ih je doveo. Nijedna
osobno ne poznaje Rippyja. Zapravo, nitko nije izjavio da ga poznaje. Njih četiri odmah su se
distancirale od žrtve kad sam im pokucao na vrata.«
»A žrtva je uvjerena da je bila riječ o Rippyju?«
»Čekala je u redu ispred kupaonice nakon što je povraćala u kantu s ledom. Rekla je da
je popila samo jednu čašu i odmah joj je pozlilo, kao da nešto nije bilo u redu. Rippy joj je
pristupio. Odmah ga je prepoznala. Bio je ljubazan, rekao je da postoji druga kupaonica u krilu
s gostinskim sobama. Pošla je za njim. Dugo su hodali. Bila je ošamućena pa ju je zagrlio kako
bi je pridržao u hodu. Odveo ju je u posljednju gostinsku sobu na dnu hodnika. Pošla je u
kupaonicu. Kad je izišla iz nje, on je gol sjedio na krevetu.«
»Što se zatim dogodilo?«
»Zatim se idućeg dana probudila u bolnici. Imala je težak potres mozga od udarca u glavu.
Vidjelo se da je pretrpjela gušenje i da je nekoliko puta gubila svijest. Liječnici smatraju da se
nikad neće prisjetiti što se točno dogodilo te noći.«
»Hm.«
Will je zamijetio veliki skepticizam u njezinom šturom komentaru.
»Gostinska kupaonica u kojoj je pronađen kondom?« upitala je Faith.
»Šest soba udaljena od gostinskog apartmana, dakle prošli su pokraj nje a on još jednom
kad se vratio na zabavu«, rekao je Will. »Na snimkama mobitela vidi se da je Rippy cijele noći
dolazio i odlazio sa zabave, dakle potrudio se za svoj alibi. Nadalje, njegovu izjavu potvrdila je
polovica njegovog tima: Jameel Gordon, Andre Dupree, Reuben Figaroa. Dan nakon napada
svi su došli u policijsku postaju s gomilom odvjetnika, a svi su dali doslovno istu izjavu. Kad je
GBI preuzeo slučaj, svi su odbili ponovljeno ispitivanje.«
»Tipično«, rekla je Faith. »Rippy tvrdi da na zabavi žrtvu uopće nije zamijetio?«
»Točno .«
»Žena je preuzela glavnu riječ?«
12
»Ona je bila glasnogovornica njegove obrane.« LaDonna Rippy pojavljuje se u svim

govornim emisijama i vijestima koje je žele primiti. »Bezrezervno je stala uza svog muža i
potvrdila da na zabavi nije ni zamijetio žrtvu.«
»Hm.« Faith je bila još skeptičnija.
Will je rekao: »A oni koji su žrtvu vidjeli te večeri kažu da je bila pijana i da se bacala u
zagrljaj svim košarkašima na koje je nabasala. Što je logično ako pogledamo njezinu snimku i
nakon toga toksikološki nalaz. Međutim, ako pogledaš nalaz o silovanju, jasno ti je da je
brutalno silovana, da je žrtva znala da je Rippy sjedio na krevetu gol golcat kad je izišla iz
kupaonice.«
»Đavolji odvjetnik?«
Will je kimnuo glavom iako je znao što će uslijediti.
»Shvaćam zašto je optužnica propala. Njegova riječ protiv njezine, a zakon je na
Rippyjevoj strani jer to piše u Ustavu. Nedužan dok se bla-bla-bla. Ne treba smetnuti s uma
da je Rippy bogat kao Krez. Da živi u automobilskoj prikolici, odvjetnik kojeg bi mu dodijelio
sud nagodio bi se i dobio bi pet godina zatvora zbog protuzakonitog lišavanja slobode da ne
bude u registru seksualnih zločinaca. I to bi bio kraj priče.«
Will je šutio jer nije imao što reći.
Faith je stegnula volan. »Mrzim silovanja. Ne možeš poroti podastrijeti ubojstvo i upitati
ih: >Pa, je li ovaj tip zaista ubijen ili laže kako bi privukao pažnju? Što je uopće radio u tom
dijelu grada? Zašto je konzumirao alkohol? A što je s ubojicama s kojima se ranije družio?<«
»Ona nije dobra djevojka.« Will nije mogao podnijeti što je to uopće bitno. »Njezina je
obitelj grozna. Samohrana majka narkomanka. Nema pojma tko joj je otac. Problemi s
drogom u srednjoj školi, samoozljeđivanje. Uvjetno je upisala godinu na faksu. Izlazila s
dečkima, gubila vrijeme na internetskim portalima za spojeve kao i sve njezine vršnjakinje.
Rippyjevi ljudi saznali su da je pobacila prije nekoliko godina. Zapravo im je na pladnju
dala strategiju za obranu.«
»Tanka je granica između dobre i loše cure, ali kad je jednom prijeđeš...«, frknula je Faith.
»Ne možeš ni zamisliti što su srali o meni kad sam zatrudnjela s Jeremyjem. Jedan dan bila
sam najbolja učenica u srednjoj školi pred kojom je blistava budućnost, a drugi — tinejdžerska
Mata Hari.«
»Strijeljali su te zbog špijuniranja?«
»Znaš o čemu govorim. Bila sam izopćena. Jeremyjeva oca poslali su s obitelji na sjever.
Moj brat nikad mi nije oprostio. Tata je izbačen iz kluba. Izgubio je mnoštvo klijenata. Nitko
od prijatelja nije htio razgovarati sa mnom. Morala sam prekinuti školovanje.«
»Ipak je bilo drugačije kad si rodila Emmu.«
»O, da, samohranu tridesetpetogodišnju majku sa sinom koji ima dvadeset godina i
jednogodišnjom kćeri svi hvale zbog mudrih životnih odluka.« Promijenila je temu razgovora.
»Imala je dečka, zar ne? Žrtva?«
»Prekinuo je s njom tjedan dana prije napada.«
13
»Za Boga miloga.« Faith je imala dovoljno istraga o silovanju i zna da svi branitelji sanjaju
o tome da tužiteljica ima bivšeg dečka kojeg želi učiniti ljubomornim.
»Pojavio se nakon napada«, rekao je Will iako mu bivši dečko nije drag. »Bio je uz nju.
Pomogao joj je, ili je barem pokušao pomoći.«
»U istrazi se nije pojavilo ime Dalea Hardinga?«
Odmahnuo je glavom.
Televizijski kombi je projurio, ušao u suprotnu traku i nakon dvadesetak metara
zaokrenuo u zabranjenom smjeru.
»Čini se da podnevna emisija ima udarnu vijest«, rekla je Faith.
»Njih ne zanimaju vijesti, oni žele tračeve.« Prije nego što je Rippyjev slučaj odbačen,
Willa je ispred ureda GBI-a uvijek čekao nadobudni televizijski reporter koji je od njega htio
izvući senzacionalnu vijest. Dobro je prošao u usporedbi s prijetnjama smrću i internetskim
uhođenjem Rippyjevih obožavatelja koje je morala otrpjeti njegova tužiteljica.
»Možda je ipak riječ o slučajnosti. Harding je ubijen u Rippyjevu klubu?« rekla je Faith.
Will ju je bijesno pogledao. Policajci nikad ne vjeruju u slučajnosti, a pogotovo policajka
kao što je Faith.
»U redu«, pomirljivo je rekla i zaokrenula volan krenuvši u zabranjenom smjeru za TV
kombijem. »Barem znamo zbog čega je Amanda poslala četiri SMS-a.« Mobitel je zujao.
»Pet.« Faith je uzela mobitel. Palcem je prešla po zaslonu i naglo zaokrenula. »Jeremy je
konačno promijenio status na Facebooku.«
Will je pridržao volan dok je tipkala poruku svom sinu koji je ljetne praznike provodio
vozeći se naokolo s trojicom prijatelja, navodno samo radi toga da zada glavobolje svojoj
majci.
Faith je mrmljala i tipkala žaleći se na gluposti djece, a napose svog bedastog sina.
»Izgleda li tebi ova cura kao da ima osamnaest godina?«
Will je pogledao fotografiju na kojoj Jeremy stoji uz oskudno odjevenu djevojku i cereka
se ne vjerujući svojoj sreći. Jeremy je mršavi mali štreber koji studira fiziku na Tehničkom
sveučilištu. Njemu je ova plavuša bila toliko nedostižna da je njegov stas i izgled bio posve
nebitan. »Mene bi više zabrinula nargila na podu.«
»Uh, jebem ti.« Faith se doimala kao da će baciti mobitel kroz prozor. »Teško njemu ako
baka ovo vidi.«
Will je gledao kako Faith prosljeđuje fotografiju svojoj majci potrudivši se da se baš to i
dogodi.
Pokazao je sljedeće raskršće. »Ondje je Chattahoochee.«
Faith je i dalje psovala fotografiju kad je zaokrenuta. »Kao majka koja ima sina vidjevši
ovu sliku, pomislila bih: >Samo da ne zatrudni s tobom.< A zatim bih je pogledala kao majka
koja ima kćer i pomislila: >Ne drogiraj se s tipom kojeg si maloprije upoznala jer bi te njegovi
kompanjoni mogli silovati, ubiti i ostaviti u ormaru neke hotelske sobe.<«
14
Will je odmahnuo glavom. Jeremy je dobar momak i ima dobre prijatelje. »On ima
dvadeset godina. Moraš mu katkad vjerovati.«
»Ne, ne moram.« Odložila je mobitel u držač za šalicu. »Ne moram ako i dalje želi hranu,
odjeću, krov nad glavom, zdravstveno, iPhone, videoigre, džeparac, novac za benzin...«
Will je prestao slušati dok je Faith nabrajala što bi sve mogla uskratiti svom nesretnom
sinu. Razmišljao je o Marcusu Rippyju. O nadmenom košarkašu koji se šutke zavalio na stolcu
prekriživši ruke na prsima. O otrovnim pogledima njegove žene kad bi Will postavio pitanje.
Njegovom oholom menadžeru i prepredenim odvjetnicima, koji su svi nalik jedan drugome
kao zlikovci u filmovima o Jamesu Bondu.
Keisha Miscavage, tužiteljica Marcusa Rippyja.
Bila je odlučna djevojka, prkosna i kad je ležala u bolnici. Njezin promukli šapat bio je
isprekidan sočnim psovkama, škiljila je kao da ona ispituje Willa, a ne obrnuto. »Nemojte me
sažalijevati«, upozorila ga je. »Radite svoj jebeni posao.«
Will je morao priznati, ali jedino sebi, da je slab na bijesne žene. Ne može podnijeti što
je iznevjerio Keishu. Više nije u stanju niti gledati košarku, a kamoli igrati. Kad bi primio loptu,
jedino bi razmišljao o tome kako je želi zabiti u grlo Marcusu Rippyju.
»Jebote.« Faith je usporila i zaustavila se nekoliko metara od TV kombija. »Ovdje je
polovica policijskih snaga.«
Will je kroz prozor automobila gledao parkiralište. Nije pretjerala u svojoj procjeni.
Prepuno je ljudi. Rotirajuća svjetla kamioneta, autobus kriminalističke policije, mobilni
laboratorij Odjela za forenzičku medicinu GBI-a, patrolna kola i neoznačeni
policijski automobili raštrkani naokolo kao Lego kockice. Zapaljeni automobil okružen žutom
policijskom trakom, lokva vode isparava se na užarenom asfaltu. Tehničko osoblje rastrčalo
se na sve strane i postavlja obrojčane žute oznake uza sve što bi moglo poslužiti kao dokaz.
»Kladim se da znam tko je dojavio o ubojstvu«, rekla je Faith.
»Narkoman, rejver, skitnica«, nagađao je Will. Zurio je u građevinu ispred njih koja
izgleda kao bunker. Nedovršeni noćni klub Marcusa Rippyja. Radovi su obustavljeni prije šest
mjeseci kad se činilo da će završiti na sudu zbog silovanja. Betonski zidovi su hrapavi i
oštećeni, tamni u donjem dijelu od nekoliko slojeva grafita. Korov je izrastao u pukotinama
temelja. Dva golema prozora na suprotnim stranama fasade gledaju na ulicu. Prozori
su zatamnjeni i neprozirni.
Will nije zavidio tehničarima koji moraju pokupiti sve kondome, injekcije i narkomanske
lule na mjestu zločina. Nije mogao ni pretpostaviti koliko je otisaka prstiju i obuće u
unutrašnjosti zgrade. Svjetlucanje plastičnih ogrlica i dudica ukazuje da su rejveri često
koristili ovaj prostor.
»Što znamo o klubu?« upitala je Faith.
»Investitori su obustavili gradnju dok se Rippy ne riješi problema.«
»Znaš li jesu li se vratili?«
15
Will je tiho opsovao — ne zbog pitanja, već zbog toga što se ispred zgrade podbočila
njegova šefica. Amanda je gledala na sat, zatim u njega i onda opet na sat.
I Faith je opsovala dok je izlazila iz auta. Will je, ne gledajući, uhvatio polukružnu kvaku s
unutrašnje strana vrata, užu od pereca. Pogurao je vrata te ga je zapahnuo vreli zrak. Ovo je
vrhunac najtoplijeg i najvlažnijeg ljeta koje je ikad zabilježeno u Atlanti. Izlazak van je poput
ulaska u razjapljene ralje bijesnog psa.
Will se izvukao iz automobila zanemarivši skupinu policajaca koji su stajali nekoliko
metara od njega. Nije čuo o čemu razgovaraju, ali je bio siguran da se klade koliko će klauna
izići iz tog majušnog automobila.
Srećom, Amanda je zamijetila jednog istražitelja. Charlie Reed bio je upadljiv zbog svojih
uvijenih brkova i mišićavih podlaktica. Will je pogledao naokolo tražeći poznata lica.
»Mitchell, zar ne?«
Will se osvrnuo i ugledao vrlo naočitog muškarca tamne, valovite kose, s jamicom u bradi,
koji je gledao Faith kao najpoželjniji student na fakultetu neku brucošicu.
»Zdravo«, rekla je Faith neočekivano piskutavim glasom. »Poznajemo li se?«
»Nisam imao zadovoljstvo.« Zagladio je dječački kuštravu kosu. »Izgledaš kao tvoja
mama. Radili smo zajedno dok sam nosio uniformu. Ja sam Collier. Ovo je moj partner Ng.«
Ng je jedva zamjetno kimnuo glavom kako bi istaknuo svoju smirenost. Kratko je
podšišan, u vojničkom stilu. Nosi velike tamne sunčane naočale. Kao i njegov partner, odjeven
je u traperice i crnu majicu s policijskim logom — suprotno Willu, koji je izgledao kao voditelj
starinskog talijanskog restorana.
»Ja sam Trent«, rekao je Will i uspravio se jer je konačno mogao istaknuti svoj stas. »Što
ovdje imamo?«
»Serijski zajeb.« Ng je gledao zgradu, a ne u Wills. »Čuo sam da je Rippy već u avionu i
leti u Miami.«
»Jeste li bili unutra?« upitala je Faith.
»Nismo na katu.«
Faith je htjela saznati više te je upitala: »Možemo li razgovarati s onima koji su pronašli
tijelo?«
Ng se namrštio kako bi se prisjetio. »Ti znaš kako se zovu, kompa?« upitao je partnera.
Collier je odmahnuo glavom. »Nemam pojma.«
Faith se odmah razočarala. »Hej, nedodirljivi, trebamo li vas ostaviti na miru dok jedan
drugom natežete kitu?«
Ng se nasmijao, ali nije im ništa korisno rekao.
»Za Boga miloga«, rekla je Faith. »Poznaješ moju majku, Colliere. Naša šefica je njezina
stara partnerica. Što misliš da će ona reći kad je zamolimo da nas uputi u ovaj slučaj?«
16
Collier je polako uzdahnuo. Protrljao je vrat i zagledao se u daljinu. Sjedine u njegovoj

kosi blistale su na suncu i ocrtavale duboke bore u kutovima očiju. Star je četrdesetak godina,
dakle nekoliko godina stariji od Willa, a Will se zbog toga, začudo, osjećao bolje.
»U redu.« Collier je naposljetku popustio premda je i dalje gladio kosu. »Centrala je
zaprimila anonimnu dojavu da se ovdje nalazi mrtav čovjek. Nakon dvadesetak minuta došla
je patrola. Pregledali su zgradu. U jednoj od soba na katu pronašli su mrtvog muškarca. Jedan
od njih prepoznao je Hardinga iz birtija u koje je zalazio nakon smjene: cugoš, kockar, ženskar,
tipični frajer stare škole. Uvjeren sam da tvoja mama zna mnoge priče.«
»Radili smo na obiteljskom kad smo primili poziv. Neko gadno sranje s nasiljem. Cura će
danima ležati na kirurgiji. Pun mjesec uvijek utječe na luđake«, rekao je Ng.
Faith je zanemarila njegove lovačke priče. »Kako je Harding, tko god već bio, ušao u
zgradu?«
»Vjerojatno je imao kliješta za metal.« Collier je slegnuo ramenima. »Lokot je prerezan,
dakle trebalo se potruditi, stoga smo zaključili da je to učinio muškarac.«
»Pronašli ste kliješta za metal?«
»Nismo.«
»A što je sa zapaljenim autom?«
»Rigao je vatru kao vulkan kad smo došli ovdje. Nazvali smo vatrogasce da ga ugase. Kažu
da je upotrijebljen katalizator. Eksplodirao je spremnik za benzin.«
»Nitko nije nazvao vatrogasce?«
»Nije, nevjerojatno«, rekao je Ng. »Tko bi rekao da će se narkomani i drolje koje
skvotiraju u ovim skladištima ponašati kao da je ubijena Kitty Genovese.«
»Vidi, vidi tko je upućen u urbane legende«, rekla je Faith.
Will je promotrio napuštena skladišta s obiju strana Rippyjeva kluba. Natpis na ploči
oglašavao je preuređivanje stambeno-poslovne zgrade, ali je izblijedio pa je preuređenje
očito ostalo nedovršeno. Obje masivne građevine imaju četiri kata. Crvene cigle s kraja
pretprošlog stoljeća. Gotički prozori i prljava stakla, odavno razbijena.
Pogledao je naokolo. Istovjetna uredska zgrada na drugoj strani ulice, visine barem deset
katova, možda i više ako ima podrum. Na žutom natpisu na zakračunatim vratima piše da će
se zgrada srušiti. Ove tri građevine su golemi relikti iz industrijske prošlosti Atlante. Ako su
Rippyjevi ulagači ostali kod početne odluke nakon što je odbačena optužba za silovanje, na
ovom projektu vrlo lako će zaraditi milijune, pa i milijarde dolara.
»Jeste li zabilježili broj šasije?« upitala je Faith.
»Bijeli Kia Sorento, 2016., registriran na Vernona Dalea Hardinga. Vatrogasci kažu da je
gorio četiri ili pet sati«, rekao je Collier.
»Dakle, netko je ubio Hardinga i zapalio njegov automobil, a možda je ista osoba nakon
pet sati prijavila ubojstvo.«
»Zašto ovdje?« upitao je Will zureći u noćni klub.
17
Faith je odmahnula glavom. »Zašto mi?«

Ng nije shvatio da je postavila retoričko pitanje. Mahnuo je prema zgradi. »Ovo bi trebao
biti nekakav noćni klub. Dolje je plesni podij, a gore se nalaze VIP sobe u polukrugu, kao u
predvorju trgovačkog centra. Pomislio sam da je umiješana neka banda, da dilaju drogu u
klubu usred Shitowna, pa sam nazvao svoju curu, ona je provjerila i pronašla Rippyjevo ime,
a ja sam se zaprepastio. Onda sam dojavio šefu, a on je ljubazno nazvao vašu vješticu
od šefice i evo nje ovdje nakon deset minuta, sve nas drži za muda.«
Svi su pogledali Amandu. Charlie Reed je otišao, a uz nju je stajala visoka, vitka žena
crvene, podignute kose koja je razgovarala s Amandom.
Ng je potiho zazviždao. »Dovraga, sinko. Pogledaj ovu krasnu ždrebicu. Pitam se je li i
dolje riđokosa.«
Collier se nacerio. »Dojavit ću ti sutra ujutro.«
Faith je zamijetila da je Will stegnuo šake. »Dosta je bilo, dečki.«
Collier se i dalje cerekao. »Zafrkavamo se, gospođo policajko.« Namignuo joj je. »Ali
trebali biste znati da sam izbačen iz konjičkog kluba zbog nedoličnog ponašanja.«
»Red«, rekao je Will inspektorima. »Svi je zovu Red. Ona obrađuje mjesto zločina, ali vrlo
često ometa istragu pa je držite na oku.«
»Ima li dečka?« upitao je Collier.
Will je slegnuo ramenima. »Zar je to bitno?«
»Ne, nije«, samouvjereno je rekao Collier, kao da njega žena nikad nije odbila. Prpošno
je salutirao Wiliu. »Hvala na informacijama, kompa.«
Will se prisilio otpustiti šake dok je hodao prema Amandi. Faith je krenula u zgradu kako
bi se sklonila od sunca. Riđokosa se prijavljivala za pregledavanje mjesta zločina na ulazu.
Zamijetila je Willa i nasmiješila se, a i on se njoj nasmiješio jer ona se ne zove Red, već Sara
Linton i nije tehničarka, nego forenzičarka, a Collier i Ng neka gledaju svoja posla jer je prije
tri sata ležala u krevetu s Willom i šaputala mu u uho prostote zbog kojih je praktički ostao bez
daha.
Amanda nije podigla pogled s mobitela kad joj je Will pristupio. Mirno je stao ispred nje
jer pred njom jednostavno mora mirno stajati. Dobro je upoznao sve detalje na njezinom
tjemenu i spiralu prosijede punđe koju je kao krunu splela na glavi.
»Kasnite, agente Trente«, rekla je naposljetku.
»Da, gospođo. To se neće ponoviti.«
Sumnjičavo je škiljila kad se ispričao. »Ovaj vonj u zraku je miris sranja koje se širi
naokolo. Već su me nazvali gradonačelnik, guverner i dvojica okružnih tužitelja koji su odbili
doći ovdje jer ne žele da ih kamere snime u blizini novog slučaja povezanog s Marcusom
Rippyjem.« Opet je pogledala mobitel. To je njezin mobilni zapovjedni centar s kojeg šalje i
prima novosti iz svoje goleme obavještajne mreže, a vrlo je malo službenih izvora informacija.
Rekla je: »Ubrzo dolaze još tri TV kombija, jedan nacionalne mreže. Primila sam više od
trideset elektroničkih pisama novinara koji traže izjavu. Nazvali su i Rippyjevi odvjetnici i rekli
18
da će odgovarati na sva pitanja, ali na bilo kakvu naznaku da je Rippy neopravdano na meti
podići će tužbu zbog šikaniranja. Sa mnom se ne žele naći do sutra ujutro. Kažu da su zauzeti.«
»Uvijek isto.« Willu su dopustili samo jedan razgovor s Rippyjem, a tip mu gotovo ništa
nije htio reći. Faith je u pravu. Jedna je od bolnih činjenica o bogatašima da oni dobro poznaju
svoja ustavna prava.
»Je li slučaj službeno naš ili policijski?« upitao je Amandu.
»Zar si pomislio da bih stajala ovdje da nisam službeno preuzela slučaj?«
Will je pogledao prema Collieru i Ngu. »Zna li to i Kapetan Amerika?«
»Hoćeš reći da je zgodan?«
»Pa, ne bih rekao...«
Amanda je krenula prema zgradi. Will je morao ubrzati korak kako bi je sustigao. Ona je
žustra i brzo hoda.
Oboje su se upisali kod uniformiranog policajca zaduženog za čuvanje mjesta zločina.
Amanda nije ušla, već je natjerala Willa da stoji izvan sjene, na suncu koje mu je pržilo mozak.
Rekla je: »Poznavala sam Hardingova oca kad sam počela raditi u policiji. Senior je bio
pozornik koji je trošio novac na kurve i utrke pasa. Umro je 1985. godine od aneurizme. Sin
je od njega naslijedio naviku kockanja. Dale je bio na bolovanju koje je isteklo prije dvije
godine. Početkom ove godine podigao je otpremninu.«
»Zbog čega je bio na bolovanju?«
»HIPA A«, rekla je, a to je kratica za zakon koji, između ostalog, zabranjuje policajcima da
od liječnika traže povjerljive informacije o njihovim pacijentima. »Neslužbenim kanalima
saznala sam o čemu je riječ, ali ovo nije dobro, Wille. Harding je bio pokvareni policajac, ali je
mrtav, a njegovo tijelo leži u zgradi koju posjeduje čovjek kojeg pred čitavom javnošću nismo
uspjeli osuditi za silovanje.«
»Znamo li je li Harding na bilo koji način bio povezan s Rippyjem?«
»Kad bih barem imala inspektora koji bi to saznao...« Okrenula se na peti i ušla u zgradu.
Struja i dalje nije uključena. Unutrašnjost zgrade bila je zagušljiva i prostrana, a zbog
zatamnjenih prozora prostor se doimao sablasno. Oboje su nazuli štitnike za obuću.
Generatori su odjednom oživjeli. Uključila se neonska rasvjeta i obasjala sve zakutke u zgradi.
Will je osjetio kako se njegove mrežnice bune zbog navale svjetla.
Začula se kakofonija dok su se ručne baterije gasile i spremale. Kad se Will priviknuo na
svjetlo, ugledao je baš ono što je očekivao vidjeti: smeće, kondome i injekcije, prazna kolica
iz samoposluge, vrtne stolice, umrljane madrace zbog nečega su oni neizbježni — i bezbroj
praznih pivskih limenki i razbijenih boca, zidove prekrivene šarenim grafitima u visini
ispružene ruke sa sprejem. Will je prepoznao znakove nekih bandi — Suernos, Bloods, Crips
— a najviše je kićenih imena sa srcima, znakova mira i dva divovska, raskošno obdarena
jednoroga s očima duginih boja. Tipične rejverske slikarije. Ecstasy je zaista sjajan jer si
presretan — dok ti srce ne prepukne od prekomjerne doze.
19
Ng je točno opisao unutrašnjost zgrade. Atrij na katu gleda na plesni podij kao u
trgovačkom centru. Na balkonu je drvena ograda, ali zbog praznina bi manje oprezna osoba
mogla nastradati. Prizemlje je ogromno, ispresijecano betonskim pregradama koje odvajaju
separee velikim otvorenim plesnim podijem. U stražnjem dijelu zacijelo bi trebao biti šank.
Dva velika, zakrivljena stubišta vode na kat na visini od barem dvanaest metara. Betonske
stube postavljene uza zid stvaraju dojam kobre razjapljenih usta koja se obrušila na plesni
podij.
Amandi je pristupila starija žena sa žutom kacigom. U ruci je držala drugu kacigu, koju je
dala Amandi, ona Willu, a on ju je odložio na pod.
Žena nije okolišala. »Pronađeno na parkiralištu: prazna, prozirna plastična vreća s
papirnatom etiketom. Spomenuta vreća sadržavala je šatorsko krilo koje nije pronađeno na
mjestu zločina. Šatorsko krilo je marke Handy, sto devet sa sto sedamdeset centimetara, u
općoj upotrebi.« Prekinula je nabrajanje kako bi udahnula. »Također je pronađena gotovo
nekorištena rola crne samoljepljive vrpce, a celofanski omot još nije pronađen.
Vremenska prognoza prije trideset šest sati izvijestila je o pljusku na ovom području. Na
papirnatoj etiketi vreće za šatorsko krilo i rubovima ljepljive vrpce nisu zamijećeni tragovi
izloženosti spomenutim oborinama.«
Amanda je rekla: »Pa, rekla bih da imamo barem okvirno vrijeme — tijekom vikenda.«
»Šatorsko krilo«, rekao je Will. »Njega koriste soboslikari.«
»Točno«, rekla je žena. »Ni boja ni soboslikarski pribor nisu pronađeni u zgradi ni izvan
nje. Stubište: oba stubišta dio su mjesta zločina te se i dalje obrađuju. Dosad su pronađeni
predmeti iz ženske torbice, najvjerojatnije papirnati ubrusi. Toaletni papir, a ne rupčići.«
Pokazala je mobilno rasklopno dizalo. »Morat ćete ga koristiti za pristup gornjim
prostorijama. Nazvali smo operatera. Doći će za dvadeset pet minuta.«
»Zajebavate me?« upao joj je Collier u riječ. »Ne smijemo koristiti stubište?« Zabrinuto
je promotrio rasklopno dizalo, taj hidraulični stroj koji podiže platformu uvis, neku vrstu
klimavog dizala bez kabine, a koju od sigurne smrti dijeli samo tanka ograda.
Amanda je upitala Willa: »Znaš li upravljati ovom napravom?«
»Potrudit ću se.« Stroj je bio priključen. Will je pronašao ključ skriven u kutiji
akumulatora. Vrhom ključa pritisnuo je maleni gumb za resetiranje na dnu. Rasklopno dizalo
odmah se pokrenulo gore-dolje, spremno za akciju.
Will se pridržao za ogradu platforme i uspeo dvjema stubama pokraj motora. Amanda ga
je uhvatila za ruku kako bi je povukao na platformu. Nije se morala naprezati, ponajprije zato
što ju je Will podigao. Nije bila teška, ustvari je lakša od boksačice vreće.
Oboje se osvrnu čekajući Colliera, a on je promatrao stubište koje je podsjećalo na
zmijske očnjake.
Amanda je lupnula po satu. »Imate dvije sekunde, inspektore Colliere.«
Collier je duboko udahnuo. Uzeo je žutu kacigu koja je ležala na podu. Stavio ju je na
glavu i uspeo se na platformu poput uplašenog majmunčića.
20
Will je okrenuo ključ i aktivirao motor. Ustvari, na studiju je radio na gradilištima i zna
upravljati gotovo svim građevinskim strojevima. A ipak je iz zabave malo nagnuo platformu
kako bi gledao Colliera koji se panično držao za ogradu.
Motor je brujao dok ih je podizao uvis. Sara je na stubištu pomagala tehničarima u
prikupljanju dokaza. Bila je odjevena u hlače i usku tamnoplavu majicu s logom GBI-a koja je
isticala njezine obline. Kosa joj je i dalje bila privezana u rep premda je poneki pramen virio.
Nosila je naočale. Sviđalo mu se kako izgleda s naočalama.
Will je Saru Linton upoznao prije osamnaest mjeseci, a to je otprilike sedamnaest mjeseci
i dvadeset šest dana dulje od svih sretnih razdoblja u njegovom životu. Praktički je živio u
njezinom stanu. Njihovi psi su se sprijateljili. Zavolio je njezinu sestru. Razumije njezinu
majku. Boji se njezinog oca. Ona je prije dva tjedna službeno pristupila GBI-u. Ovo je prvi
slučaj na kojem zajedno rade. Bilo mu je neugodno što se uzbudio kad ju je vidio.
Zbog roga se Will prisilio pogledati na drugu stranu jer serijske ubojice vjerojatno kreću
u ubilački pohod nakon zurenja u svoje djevojke na mjestu jezivog zločina.
A možda bi bio obični zločinac jer je Collieru palo na pamet da će zaboraviti na vrtoglavicu
ako se zagleda u Sarinu stražnjicu kad se ona sagnula da pomogne tehničaru.
Will se opet pomaknuo, a platforma se zatresla. Collier se uplašeno zagrcnuo.
Amanda se nasmiješila Willu, što vrlo rijetko čini. »Na prvom zadatku imala sam nekog
tipa koji je pao sa skele. To je bilo prije propisa o zaštiti na radu i svih ovih blesavih sigurnosnih
pravila. Mrtvozornik gotovo da nije imao posla. Isprali smo njegove moždane dijelove s
pločnika u odvod za kanalizaciju.«
Collier se nagnuo naprijed kako bi podlakticom obrisao znoj s lica dok se pridržavao za
ogradu.
Dizalo se zatreslo kad je Will zaustavio platformu nekoliko centimetara ispod betonskog
balkona. Drvena ograda bila je iščupana. Na drugoj strani od razmaka u ogradi naslagana je
hrpa tankih, pljesnivih ploča standardiziranih gipsanih pregrada. Po debelom sloju prašine na
kantama u susjednoj prostoriji vidjelo se da nisu micane otkako su radovi obustavljeni prije
šest mjeseci. Grafiti su išarani posvuda naokolo: po podu, zidovima, građevinskom materijalu,
a još dva prepoznatljiva jednoroga očiju duginih boja stražare na vrhu obaju stubišta.
Masivna drvena vrata označavaju prostorije za koje je Will pretpostavio da su
namijenjene posebnim gostima. Mahagonij je tvornički potamnjen, a grafiteri su dali sve od
sebe kako bi zacrnili završni sloj. Žute brojčane oznake na mjestu zločina razmještene su po
čitavom balkonu, od jednog stubišta do drugog. Nekoliko tehničara u zaštitnim odijelima
fotografiralo je i prikupljalo dokaze. Neke od VIP prostorija poprskane su luminolom,
kemikalijom zbog koje tjelesne tekućine i izlučevine poprimaju nestvarnu plavičastu boju kad
se osvijetle ultraljubičastim svjetlom.
Will nije htio razmišljati o tjelesnim izlučevinama koje će pronaći.
Faith je stajala na drugoj strani balkona nagnuvši glavu dok je pila vodu iz boce. Na sebi
je imala bijelo zaštitno odijelo. Patentni zatvarač je bio otvoren, a rukavi svezani oko struka.
Očito se ubacila među tehničare kako bi došla na mjesto zločina ne čekajući prijevoz
21
rasklopnim dizalom. Ispred nje je hrpa zapečaćenih vrećica s dokazima, kao i uredno
poslagane kutije s rukavicama, vrećicama za dokaze i zaštitnom odjećom. Prostorija u kojoj
je počinjeno ubojstvo udaljena je dva-tri metra, a drvena vrata su otvorena. Bljeskalice
fotoaparata svako malo su osvjetljavale dok su policijski fotografi dokumentirali položaj i
stanje trupla. Ne smiju ući dok se ne snimi svaki centimetar prostorije.
Amanda je uzela mobitel te je čitala nove poruke hodajući prema prostoriji u kojoj je
počinjeno ubojstvo. »Stigao je CNN. Moram brifirati guvernera i gradonačelnika. Wille,
preuzmi vodstvo dok ovo obavim. Colliere, provjeri ima li Harding obitelj. Čini mi se da ima
tetu s očeve strane.«
»Razumijem, gospođo.« Collier je ramenom očešao zid hodajući dva-tri koraka iza nje.
»Skini tu kacigu. Izgledaš kao član grupe Village People.« Opet je pogledala mobitel. Očito
je pristigla nova informacija. »Harding ima četiri bivše žene. Dvije i dalje rade u policiji, obje u
arhivi. Pronađi ih i saznaj je li se spominjalo ime nekog Mađioničara ili svodnika.«
Collier je posrnuo u hodu kad je odložio kacigu na pod. »Mislite li da su njegove bivše i
dalje razgovarale s njim?«
»Meni si postavio pitanje?« Njezine su riječi očito pogodile u metu jer je Collier smjesta
kimnuo glavom. Odložila je mobitel u torbicu. »Faith, da čujem što imamo.«
»Kvakom u vrat.« Faith je prstom pokazala točku na svom vratu. »Poklapa se s drugim
kvakama na katu, dakle možemo pretpostaviti da je ubojica nije donio sa sobom kako bi
njome počinio ubojstvo. Pokraj auta pronašli su pištolj G43. Zaglavljen je, ali ispaljen je barem
jedan metak. Charlie upravo provjerava serijski broj.«
»To je novi model Glocka«, rekao je Collier. »Kako izgleda?«
»Lagan, tanki profil. Drška je hrapava, ali je vrlo praktičan za skrivanje.«
Collier je postavio još jedno pitanje o pištolju koji se posebno proizvodi za vladine
agencije. Will ga je ušutkao. Pištolj neće riješiti ovaj slučaj.
Zaobišao je označene, krvave stope te se sagnuo kako bi pažljivije pregledao bravu na
vratima. Pločica je kvadratna, duga desetak i visoka dvadesetak centimetara, vijcima
pričvršćena za vrata; od lijevanog željeza, obložena uglačanom mjedi s kićenim, reljefnim
logom u sredini — vitičastim slovom R. Rippyjev logo. Will ga je zamijetio posvuda u njegovoj
kući. Promotrio je bravu, dugi metalni cilindar s jezičcem koji zatvara vrata, a otvara ih kad se
kvaka okrene. A zatim je na podu zamijetio veliki odvijač i »brojčanu žutu karticu pokraj njega.
Netko je bio zaključan u ovoj sobi, a netko drugi poslužio se odvijačem kako bi ušao
unutra.
Will se odmaknuo kako bi promotrio mjesto zločina. Fotograf je prekoračio truplo
potrudivši se ne poskliznuti na lokvi krvi.
Krv je bila posvuda.
Poprskala je strop, i zapljusnula zidove, blistala na crnim išaranim grafitima. Pod je bio
poplavljen kao da je netko otvorio slavinu na Hardingovoj karotidnoj arteriji i pustio da krv
iscuri. Svjetlo je titralo na tamnoj, zgrušanoj tekućini. Will je osjetio metalan okus u ustima
22
kad se kisik pomiješao sa željezom. Nanjušio je i vonj mokraće koji je, tko zna zašto, u njemu
potaknuo sućut prema tom tipu, a ne kvaka koja je, kao kod Frankensteina, virila iz njegova
debelog vrata.
Na uviđaju smrt nikad nije dostojanstvena.
Truplo Dalea Hardinga leži u sredini nevelike prostorije s nadsvođenim stropom. On leži
na leđima, krupan, ćelav tip u jeftinom, sjajnom odijelu koje nije mogao zakopčati zbog
velikog trbuha, kao da je policajac iz očeve generacije, a ne pripadnik svog naraštaja. Košulja
je izvučena iz hlača, a prugasta, crveno-plava kravata raširena je kao noge trkača preko
prepona. Rub gaća je preokrenut. Veliki sat s remenom od nehrđajućeg čelika urezao se u
zapešće jer se tijelo nadulo u procesu raspadanja. Zlatni prsten s dijamantom urezao se u mali
prst. Crne čarape navučene na žućkaste gležnjeve. Usta su otvorena. Oči sklopljene. Očito je
patio od neke kožne boljetice. Suha koža oko usta i nosa dojma se kao da je posuta šećerom.
Začudo, na prsima je samo jedna krvava pruga, kao da ga je soboslikar poprskao bojom.
Nekoliko kapljica na licu, ali ništa drugo, a pogotovo ondje gdje se očekuje — na preuskom
ovratniku njegove košulje.
»Ovo je pronađeno na stubištu.«
Will se osvrnuo.
Faith je u rukama premetala vrećicu s dokazima kako bi na naljepnici pročitala što je u
njoj pohranjeno. »Prirodni minerali. Ruž. Svijetlosmeđe sjenilo za oči. Maskara boje kave.
Olovka za oči boje čokolade. Puder svijetle boje.«
»Dakle, zacijelo je riječ o bjelkinji«, rekla je Amanda.
»Ovdje je i tubica sjajila za usne, La Mer.«
»Bogata bjelkinja«, dometnula je Amanda. Will poznaje ovu marku zbog toga što je Sara
koristi. Slučajno je vidio račun i umalo dobio srčani udar. Po količini, skuplji je od heroina koji
se dila na ulici.
Amanda je rekla: »Dakle, možemo pretpostaviti da je ovdje s Hardingom bila neka žena.«
»A sada nije prisutna«, rekla je Faith. »Kvaka u vratu ukazuje na postupak žene.«
»Gdje je torbica?« upitala je Amanda.
»U sobi. Poderana je kao da je negdje zapela.«
»A ispala je samo šminka?«
Faith je uzela druge vrećice s dokazima i nabrojala sadržaj. »Ključevi auta: Chevy,
nepoznati model, bez privjeska. Četka za kosu s dugim smeđim vlasima — ovo ću odmah
proslijediti u laboratorij na analizu. Limenka pepermint bombona. Kovanice
raznih vrijednosti. Paketić papirnatih rupčića. Plastični spremnik za kontaktne leće. Tubica
sjajila za usne ChapStick, to je La Mer za siromašne žene.«
»Nema novčanika?«
Faith je odmahnula glavom. »Fotograf kaže da ga nije pronašao u torbici, ali potražit
ćemo kad dovrši snimanje.«
23
»Dakle, imamo mrtvog policajca i nestalu ženu.« Amanda je shvatila o čemu Will
razmišlja. »Nije izišla iz kuće. S njom sam razgovarala prije jedan sat i provjerila sa zamjenikom
šerifa koji se parkirao ispred kuće.«
Keisha Miscavage, tužiteljica Marcusa Rippyja. Njezino ime nije spomenuto medijima, ali
na internetu je nemoguće ostati anoniman. Keisha je primorana skrivati se već tri mjeseca,
pa i dalje ima policijsku zaštitu dvadeset četiri sata dnevno zato što je primila uvjerljive
prijetnje smrću mnogih Rippyjevih obožavatelja.
Collier je rekao: »A što je s ovim oznakama bandi? Ovdje sam zamijetio dvije, a u
prizemlju barem četiri. Trebali bismo uključiti odjel koji se bavi bandama i privesti poznate
pripadnike bandi,«
»Trebamo li privesti i sve jednoroge?« upitala je Faith.
Amanda je odmahnula glavom. »Riječ je o ženi. Pretpostavimo da je bila u ovoj prostoriji.
Također pretpostavimo da je na neki način povezana sa žrtvom ako za Hardinga možemo reći
da je žrtva.« Pogledala je sadržaj torbice. »Riječ je i o bjelkinji, razmjerno imućnoj, koja se
usred noći našla s pokvarenim policajcem u ozloglašenoj četvrti. Zašto? Što je ona ovdje
radila?«
Collier je rekao: »Lakše je platiti nego se oženiti. Možda je eskort dama, on nije htio ili
nije mogao platiti, a ona se razbjesnila?«
»Čudno mjesto za sastanak zbog pušenja kite«, usprotivila se Faith.
»To je maleno šatorsko krilo«, rekao je Will jer Amanda vikendom ne obilazi trgovine
sportske opreme u svojoj četvrti. »Standardna veličina je sto pedeset sa dvjesto deset, sto
osamdeset sa tristo šezdeset pet, a u omotu pronađenom izvan zgrade bilo je krilo veličine
sto devet sa sto sedamdeset centimetara. Harding je u struku širok barem sto centimetara, a
visok je barem metar osamdeset.«
Amanda je zurila u njega. »O čemu govoriš?«
»Ako je ubojica donio šatorsko krilo na mjesto zločina kako bi uklonio tijelo, onda je kupio
ceradu za mnogo manju osobu.«
»Šatorsko krilo za žene«, rekla je Faith. »Super.«
Amanda je kimnula glavom. »Harding se ovdje susreo sa ženom kako bi je ubio, ali ona
ga je nadjačala.«
»Ozlijeđena je.« Sara je stajala na vrhu stubišta. Naočale je zataknula za porub majice
oko vrata. Nadlanicom je obrisala znoj s čela. »Pronašli smo krvave otiske bosih stopala koji
vode prema gore na lijevom stubištu. Zacijelo ženski, vjerojatno broj trideset sedam ili
trideset osam, a jasni otisci ukazuju na to da je trčala.« Pokazala je stubište iza sebe. »Drugi
otisci stopala vode prema dolje, pronašli smo tragove koji ukazuju na to da je pala i udarila
glavom, najvjerojatnije tjemenom. Na okrvavljenom mjestu udara pronašli smo duge, smeđe
vlasi koje se poklapaju s vlasima pronađenima u četki za kosu.« Pokazala je drugo stubište.
»Na desnoj strani pronašli smo druge otiske stopala, osoba je hodala, i tragove
pasivnog krvarenja koji vode prema pomoćnom izlazu, a zatim se gube na metalnim stubama.
Pasivno krvarenje ukazuje na otvorenu ranu.«
24
»Trčala je uz stubište i hodala niz stubište?« nagađala je Amanda.

»Vjerojatno.« Sara je slegnula ramenima. »U ovu zgradu ušlo je i iz nje izišlo stotine ljudi.
Netko je prošli tjedan mogao ostaviti tragove stopala, a netko drugi mogao je sinoć ovdje
krvariti. Moramo provjeriti DNK svih uzoraka kako bismo točno znali o čijoj je krvi riječ«
Amanda se snuždila. Analiza DNK-a može potrajati nekoliko tjedana. Njoj je draža brza
znanost.
»Gotovo.« Fotograf je svlačio zaštitno odijelo. Odjeća mu je bila mokra od znoja, a kosa
kao da je naslikana na njegovoj glavi. Obratio se Amandi: »Prostorija je vaša. Fotografije ću
obraditi i poslati vam čim se vratim u ured.«
Kimnula je glavom. »Hvala.«
Sara je iz stražnjeg džepa izvadila druge zaštitne rukavice. »Ovi otisci obuće ovdje...«
Pokazala je pod koji se doimao kao da je iz plesne dvorane, »Oni pripadaju onima koji su prvi
došli na mjesto zločina. Dva traga. Jedna osoba ušla je u prostoriju, zacijelo kako bi vidjela lice
ubijenog. Tragovi su identični. Haix Black Eagles, standardna policijska obuća.«
»U izjavi su rekli da nitko nije ulazio u sobu«, ljutito je rekao Collier.
»Trebao bi ih podsjetiti na to što su rekli.« Sara je stavila nove navlake za obuću. »Krv je
posvuda. Prepoznali su žrtvu. On je kolega policajac. A to nije mala stvar...«
»Samo malo, Red.« Collier je podigao ruku kao prometni policajac. »Zar ne bi trebala
pričekati MENE prije nego što zakoračiš unutra?«
Sara ga je pogledala kao što je jednom pogledala Willa prije nego što je proživio dva
najjadnija sata u svom životu. »Ja sam forenzičarka, htjela bih da mi se obraćaš sa Sara ili dr.
Linton.«
Faith je prasnula u smijeh koji je odjeknuo u čitavoj zgradi.
Sara se pridržavala za zid kad je ušla u prostoriju. Lokve krvi su se mreškale. Uzela je
torbicu koja je ležala u kutu. Remen je uništen. Dugi zasjek na jednoj strani. Torbica je od crne
kože s teksturom, s velikim mjedenim patentnim zatvaračima, kopčama i lokotom na kopči,
jedan od onih proizvoda koji su vrlo skupi ili vrlo jeftini.
»Ne vidim novčanik.« Sara je držala zlatnu tubicu ruža za usne. »Sisley, kašmirska ruža. I
ja imam ovaj ruž kod kuće.« Namrštila se. »Tubica je izgrebena, kao i moja. Vjerojatno je riječ
o tvorničkom oštećenju.« Sara je vratila ruž u torbicu. Odvagnula je težinu. »Ne bih rekla da
je ovo marke Dolce & Gabbana.«
»Nije.« Amanda je zavirila u vrećicu s dokazom. »Ovo je krivotvorina. Pogledaj šavove.«
»A logo je otisnut pogrešnim fontom.« Faith je na pod stavila zaštitni najlon kako bi bolje
pregledale pronađene stvari. »Zašto kupiti lažni D & G ako si možeš priuštiti proizvode
marke Sisley i La Mer?«
»Torbica koja košta dvije tisuće petsto dolara i ruž za pedeset dolara?« rekla je Amanda.
»Ruž je lako ukrasti, ali ne i torbicu«, rekla je Faith.
»Možda su reklamni proizvodi. Ogrebotina je možda od guljenja etikete.«
25
Will je pogledao Colliera kao da mu u povjerenju poručuje: »Mi pravi muškarci nemamo
pojma o čemu one razgovaraju.«, ali Collier ga je već gledao u oči kao da mu poručuje: »Dobit
ćeš metak u glavu.«
Sara se vratila u prostoriju. Tek sada je imala priliku temeljito pregledati mjesto ubojstva.
Will ju je i ranije vidio uozbiljenu, ali sada su bili prvi put zajedno na zadatku. Pažljivo je
pretražila sobu, šutke proučila krvave tragove i poprskane kapljice krvi na stropu. Grafiti su
joj dodatno otežali posao. Zidovi su bili zacrnjeni od nekoliko slojeva grafita. Sve je pomno
pregledala, a stavila je naočale kako bi jasno razlučila boju u spreju od tragova krvi. Dvaput je
obišla sobu prije nego što se posvetila truplu.
Nije mogla kleknuti u lokvu krvi, pa je sjela na pozamašni Hardingov struk. Pretražila je
džepove hlača te je Faith predala rastopljenu čokoladicu Three Musketeers, otvorenu vrećicu
bombona Skitties, smotak novčanica privezan gumicom i nekoliko kovanica. Zatim je
pretražila Hardingov sako. Pronašla je presavijeni list papira. Sara je rasklopila papir.
»Obrazac za utrke. Internetsko klađenje.«
»Utrke pasa?« upitala je Amanda.
»Konjske utrke.« Sara je papir predala Faith, koja ga je stavila u vrećicu s dokaznim
materijalima.
»Nema mobitela«, zamijetila je Faith. »Ni kod Hardinga ni u torbici, nigdje u zgradi.«
Sara je pretresla tijelo kako bi provjerila je li nešto previdjela. Podigla je Hardingove očne
kapke. Objema rukama rastvorila je čeljusti kako bi pogledala u usta. Raskopčala je košulju i
hlače. Proučila je svaki centimetar nadutog abdomena. Zavrnula je nezakopčane rukave i
pregledala podlaktice. Zadigla je nogavice i spustila čarape.
Naposljetku je rekla: »Livor mortis, taloženje krvi u donjem dijelu tijela ukazuje da tijelo
nije pomaknuto, dakle preminuo je ovdje, u ovom položaju, ležeći na leđima. Moram
provjeriti temperaturu sobe i jetara, a po ukočenosti udova zaključujem da je smrt nastupila
prije više od četiri i manje od osam sati.«
»Dakle, govorimo o razdoblju od nedjelje navečer do ponedjeljka ujutro«, rekla je Faith.
»Vatrogasci pretpostavljaju da je auto zapaljen prije četiri ili pet sati, dakle oko tri ujutro.
Centrala je dojavu zaprimila u pet ujutro.«
»Ispričavam se, ali mogu li nešto upitati?« Collier se očito i dalje durio, ali je htio pokazati
da je i on profesionalac. »Oko usta i nosa nakupila se plijesan. Zar ne bi trebalo više od pet
sati da se pojavi?«
»Točno, ali to nije plijesan«, rekla je Sara. »Možete li mi pomoći da tijelo prevrnem na
bok? Ne bih htjela da padne na lice.«
Collier je iz kutije uzeo zaštitne navlake za obuću. Nacerio se Sari dok je stavljao nove
navlake preko starih, koje je nazuo kad je ušao u zgradu. »Uzgred, ja sam Holden. Kao u onom
romanu. Moji roditelji priželjkivali su buntovnog samotnjaka.«
Sara se nasmiješila na glupavu šalu, a Willu je došlo da se ubije.
26
Collier se i dalje cerekao uzevši zaštitne rukavice koje mu je dala Sara, a koje je zatim
teatralno navukao na malene šake. »Kako želiš da to obavimo?«
»Kad izbrojim do tri.« Sara je brojila, a Collier se zatim napregnuo kako bi podigao
Hardinga za ramena pokušavajući ga okrenuti na bok. Truplo je bilo ukočeno te se preklopilo
kao šarka. Otežali Harding past će na lice u lokvu krvi, stoga je Collier morao poduprijeti
laktove koljenima kako bi podigao tijelo.
Sara je polako svukla Hardingov sako i košulju kako bi pregledala leđa. Will je
pretpostavio da traži ubode. Opipala je kožu, potražila otvorene rane, ali ništa nije pronašla.
Zbog tamne krvi na podu Harding se doimao kao da leži u lokvi motornog ulja.
»Možeš li izdržati još malo?« upitala je Sara Colliera.
»Naravno«, promucao je Collier. Will je zamijetio da su mu žile na vratu nabreknule.
Harding je bio težak barem sto dvadeset kila, pa i više. Collierove ruke drhturile su od napora
dok ga je pridržavao.
Sara je stavila nove zaštitne rukavice. Posegnula je u stražnji džep hlača i izvadila debeli,
najlonski novčanik. Čičak je odjeknuo u prostoriji kad ga je otvorila. Glasno je opisala sadržinu:
»Iskorištene ulaznice, letci restorana brzom hranom, potvrde kladionica, dvije različite
fotografije na kojima je gola plavuša, reklama za BackDoorMan.com, nekoliko posjetnica.«
Pogledala je Colliera. »Sad ga možeš okrenuti na leđa, ali pripazi.«
Collier je jeknuo i ispustio tijelo na podu.
»Ovo će tebe zanimati.« Sara je Faith dala jednu posjetnicu. Will je prepoznao logo jarke
boje. Vidio ga je bezbroj puta na službenim dokumentima uprave sportske momčadi Marcusa
Rippyja.
»Seronja«, promrmljala je Faith. »Kip Kilpatrick. On je Rippyjev menadžer, zar ne? Vidjela
sam ga na televiziji.«
Will je pogledao Amandu, koja je sklopila oči kao da želi izbrisati iz glave ime tog čovjeka.
I Will je to htio učiniti. Kip Kilpatrick je menadžer Marcusa Rippyja, osobni odvjetnik,
najbolji prijatelj i oslonac u svim nevoljama. Will nema sudske dokaze, ali je uvjeren da je
Kilpatrick preko svojih batinaša potplatio svjedoka s novogodišnje zabave, a trećeg je
zastrašio i ušutkao.
Sara je rekla: »Ne bih htjela pogoršati situaciju, ali kvaka je promašila vene i arterije na
Hardingovu vratu. I njegov jednjak. I gotovo sve vitalne točke. U njegovim ustima i nosu nema
krvi. Vrlo malo krvi od uboda, neznatna količina koja se osušila na njegovom vratu. Nisam
pronašla druge ozbiljnije ozljede. Ova krv, odnosno ova količina krvi, nije njegova.«
»Kako?« Amanda je bila bijesna, a ne užasnuta. »Jesi li sigurna?«
»Potpuno sam sigurna. Odjeća na njegovim leđima upila je krv na podu, a tragovi krvi na
njegovoj košulji nesumnjivo pripadaju drugoj osobi. Glavne arterije su netaknute. Nema
težih ozljeda na glavi, prsima, rukama i nogama. Krv koju vidite u ovoj prostoriji ne pripada
Daleu Hardingu.«
27
Will ovo nije očekivao, a zatim se osjećao glupo zbog toga što je iznenađen. Sara je
mnogo bolje od njega protumačila mjesto ubojstva.
»Pa, čija je ovo krv?« upitala je Faith. »Gospođe La Mer?«
»Najvjerojatnije je njezina.« Sara je polako ustala pazeći da ne izgubi ravnotežu.
Amanda je pokušala shvatiti informacije. »Žena koja je nestala udarila je glavom na
stubištu, zatim je ostavila krvave tragove dok je trčala po balkonu, a što se onda dogodilo?«
»U ovoj prostoriji vodila se žestoka borba između dviju osoba. Imamo tragove krvi koja
je silovito prskala po stropu, dakle probijena je arterija, a kao što sam rekla, krv nije
Hardingova.« Sara je stala na drugi kraj prostorije. »Moramo upotrijebiti drugačiju rasvjetu
jer su grafiti vrlo tamni, ali vidite li ovaj trag na zidu?
Ovo je trag nečije ruke, a ruka je bila okrvavljena. Oblik i promjer su maleni, vjerojatno
od neke žene.«
Will je ranije zamijetio krvavi trag, ali nije shvatio da su na njegovom završetku jasni otisci
prstiju. Prisjetio se modrica od gušenja na vratu Keishe Miscavage.
Amanda se obratila Sari: »Nemamo nerazjašnjenih okršaja vatrenim oružjem od sinoć.
Govorimo li o ubodnim ranama?«
Sara je slegnula ramenima. »Možda.«
»Možda«, ponovila je Amanda. »Sjajno. Dojavit ću bolnicama da možda provjere
pacijenta s neobjašnjenim ubodnim ranama i teškom ozljedom glave.«
»Ja ću to učiniti,« Collier je tipkao po mobitelu. »Imam frenda koji radi u policijskoj stanici
nedaleko od bolnice Grady. On će odmah provjeriti u Hitnoj službi.«
»Moramo također provjeriti u bolnicama Atlanta Medical i Piedmontu.«
Collier je kimnuo glavom dok je tipkao.
Faith je rekla: »Sara, nešto bih te upitala. Harding nije ubijen kvakom, ali je očito mrtav.
Pa, kako je skončao?«
»Skončao je zbog nezdravog života. Bolesno je pretio. Neuobičajeno je napuhnut. U
očima su upalni tragovi konjunktivisa. Rekla bih da ima povećano srce i da je patio od
hipertenzije. Na abdomenu i bedrima zamijetila sam tragove korištenja injekcije, dakle bio je
dijabetičar ovisan o inzulinu. Jeo je nezdravu hranu i slatkiše. Nije brinuo o svom zdravlju,
možda zato što je bio depresivan, suicidalan ili zbog nečeg drugog.«
Collier je bio sumnjičav. »Dakle, Harding je, na nesreću, pao u dijabetičku komu usred
borbe na život i smrt?«
»Nije baš tako jednostavno.« Sara je pokazala područje oko svojih usta. »Hardingovo lice.
Pomislio si da je to plijesan, ali plijesan najčešće raste u nakupinama ili grudicama. Kao kruh
kad je pljesniv. Prvo sam posumnjala na seboreju, a sada sam sigurna da je riječ o uremijskom
mrazu.«
»Učinilo mi se da sam nanjušio mokraću«, rekao je Will.
28
»Točno si naslutio.« Sara je Collieru dodala vrećicu za njegove zaštitne rukavice i navlake
za obuću. »Urea je toksin koji naši bubrezi pročišćavaju. Ako bubrezi zbog nečega ne
funkcioniraju — recimo dijabetesa ili visokog tlaka — djelo će izlučiti ureu znojenjem. Znoj
hlapi, urea se kristalizira pa imamo uremijski mraz.«
Collier je kimnuo glavom kao da shvaća o čemu je govorila. »Koliko je vremena potrebno
da se formira?«
»Vrlo malo. Za života je patio od kronične bubrežne bolesti u uznapredovanoj fazi. U
jednom razdoblju je liječen. Na ruci ima ožiljak od intravenozne kanile. Uremijski mraz je vrlo
rijedak, ali nam govori da je zbog nečega prestao s dijalizom, vjerojatno prije jednog tjedna ili
desetak dana.«
»Zaboga«, rekla je Faith. »Pa, je li ovo uopće ubojstvo?«
Amanda je rekla: »Čini se da su oboje pokušali ubiti jedno drugog i oboje su zacijelo
uspjeli.« Obratila se Sari: »Usredotočimo se na nestalu ženu. Rekla si da se u ovoj prostoriji
vodila žestoka borba u kojoj je Harding očito pobijeđen, ali prije toga ipak je uspio teško
ozlijediti protivnicu, što se vidi po količini krvi. S obzirom na njezine ozljede, je li ta žena mogla
bez tuđe pomoći otići i odvesti se odavde?« Zatim je dodala: »Ne želim čuti >možda< ni
>moguće je<. Ne govorite u sudnici, dr. Linton.«
Sara se premišljala. »Započnimo s tragovima od pada na stubištu. Ako je riječ o nestaloj
ženi, onda je teško ozlijedila glavu. Vjerojatno joj je lubanja napukla. U svakom slučaju, ima
potres mozga.« Pogledala je mjesto zločina. »Prava je opasnost od količine izgubljene krvi.
Rekla bih da je isteklo više od dvije litre, dakle ostala je bez trideset do trideset pet posto krvi.
A to je teško krvarenje sa smrtnim posljedicama, a nakon što zaustavi krvarenje, mora uzimati
tekućinu i vjerojatno dobiti transfuziju.«
»Mogla je iskoristiti šatorsko krilo«, rekao je Will. »Da zaustavi krvarenje. Nismo ga
pronašli. Na parkiralištu je pronađena ljepljiva vrpca.«
»Vjerojatno«, složila se Sara. »Ali vratimo se na uzrok ozljede. Ako je krvarila iz prsa ili
vrata, onda je umrla. Nije krvarila iz trbuha jer se krv zadržava u trbušnoj šupljini. Dakle,
preostaju nam udovi. Uzrok bi mogla biti duboka posjeklina na preponama. Vjerojatno je
mogla hodati, ali s velikim naporom. To vrijedi i za gležanj. Mogla je šepati ili otpuzati odavde.
Imamo i ovo...« Sara je stavila dlanove ispred lica. »Vodoravni rez po radijalnim ili ulinarnim
arterijama, ruke onemoćaju i krv poprska prostoriju kao voda iz vrtnog crijeva, a ustvari
arterija je na taj način funkcionira.« Pogledala je Hardinga. »U tom slučaju, na njemu
bih očekivala mnogo više krvi.«
Amanda je rekla: »Hvala vam, doktorice, na govoranciji o svakojakim uzrocima. Koliko
imamo vremena da pronađemo ovu ženu?«
Sara je otrpjela podbadanje. »Riječ je o ozljedama koje se moraju sanirati, čak i ako je
uspjela zaustaviti krvarenje. S obzirom na to da je smrt nastupila prije četiri ili pet sati, rekla
bih da bez liječničke pomoći ima još dva ili tri sata prije nego što joj zakažu vitalni organi.«
29
»Vi obradite mrtvaca, a mi ćemo pronaći živu osobu.« Amanda se obratila Willu i Faith.
»Imamo vrlo malo vremena. Naš je prioritet lociranje ove žene koja mora dobiti
liječničku pomoć, a zatim trebamo saznati što je uopće ovdje radila.«
Collier je upitao: »A što je s BackDoorMan.com? Nije li onda Rippy umiješan?«
»To je Hardingova furka«, rekao je Will. »Rippy ima svoj tip cura.«
»Brineta, prgava, vitka, vrlo seksi«, objasnila je Faith.
»Njegova žena je plavuša«, rekao je Collier.
Faith je zakolutala očima. »Ja sam plavuša. Ona svoju kosu boji.«
»O boji kose raspravljajte nakon što pronađemo ovu ženu.« Amanda se obratila Collieru.
»Neka taj tvoj partner pregleda izvještaje o nestalim osobama u proteklih četrdeset osam
sati.
Žene, mlade, Rippyjev tip.« Collier je kimnuo glavom, ali ona nije bila gotova. »Trebam
mi barem deset uniformiranih policajaca da pregledaju oba skladišta i uredsku zgradu. Nazovi
građevinskog inženjera, zgrada se doima nesigurnom. Želim temeljitu, a ne površnu pretragu
svakog kata, svih kutaka i zakutaka, prevrnite svaki kamen. Naša žrtva-ili-ubojica možda krvari
ili se krije nama pred nosom. Nitko od nas ne bi htio vidjeti taj naslov u sutrašnjim novinama.«
Obratila se Faith. »Otiđi u Hardingov stan. Pribavit ću ti sudski nalog prije nego što dođeš
ondje. Harding se predstavljao kao privatni istražitelj. Logično je da je istraživao neku ženu,
vjerojatno za Rippyja. Možda je ona još jedna žrtva ili ga je ucjenjivala i tražila novac, a možda
oboje. Harding će imati dosje, fotografije, bilješke, a nadamo se i adresu ove cure.«
Obratila se Willu. »Pođi s njom. Harding zacijelo nije raskošno živio. U njegovom kvartu
pronaći ćete trgovine alkoholnim pićima, zalagaonice, striptiz-barove. Vjerojatno prodaju
mobitele na bonove. Usporedi serijske brojeve mobitela i snimke nadzornih kamera kako
bismo eventualno određeni mobitel povezali s Hardingom, a zatim ih usporedi s mobitelima
koji su povezani s Kipom Kilpatrickom i Marcusom Rippyjem.«
Svi su uglas rekli: »Razumijem, gospođo«.
Will je začuo struganje metala po betonu. Charlie Reed uspeo se rasklopnim dizalom na
kat. Bio je natmuren kad im je pristupio.
Amanda je rekla: »Ne odugovlači, Charlie, Vrijeme nam istječe.«
Charlie je u ruci premetao mobitel. »Dobio sam informacije o Glocku 43.«
»I?«
Charlie je zurio u Amandu. »Možda bismo trebali...«
»Rekla sam ti da ne odugovlačiš.«
Duboko je uzdahnuo. »Registriran je na Angie Polaski.«
Will je ostao bez daha. Osjetio je kiselkasti okus u ustima.
Brineta, prgava, vitka, vrlo seksi.
Lice mu je gorjelo. Svi su gledali u njega. Čekali njegovu reakciju. Znoj se cijedio po
njegovom čelu. Pogledao je u strop jer nije bio u stanju gledati ljude oko sebe.
30
Naposljetku je Collier razbio šutnju postavivši pitanje: »O čemu je riječ?« Nitko nije
odgovorio, pa je upitao: »Tko je Angie Polaski?«
Sara se morala nakašljati prije nego što je progovorila. »Angie Polaski je Willova
supruga.«
31
DRUGO POGLAVLJE
_____________
SARA JE PROMATRALA WILLA koji se naslonio na zid kako bi se pribrao. Nešto bi trebala
učiniti, utješiti ga, reći mu da će sve biti u redu, ali je samo stajala boreći se protiv navale
bijesa koji se uvijek razbukta kad se spomene njegova nepredvidljiva, omražena supruga.
Angie Polaski zuji kao komarac po Willovu životu od njegove jedanaeste godine. Zajedno
su odrasli u gradskom sirotištu, oboje su trpjeli zlostavljanje, zapostavljanje, mučenje. Sustav
nije skrivio sve njegove nedaće. Od svih muka koje su snašle Willa u adolescenciji, ništa nije
bilo ravno onome što je pretrpio zbog Angie. Ona ga i dalje muči zbog toga što okrutna logika
nalaže da su se oni morali okupiti u ovoj zgradi, pokraj lokve krvi koja se zgrušala oko njezine
zadnje žrtve.
Dale Harding je kolateralna žrtva. Will je oduvijek bio Angieina glavna meta, jedina koju
je uvijek iznova pogađala.
Je li ovo konačno njezin kraj?
»Nije moguće...« Will je ušutio. Gledao je naokolo. »Ona nije...«
Sara je suzbila navalu srdžbe. Ovo nije još jedan Angiein jadni pokušaj da privuče pažnju.
Vidjela je da i Will o tome razmišlja: žestoka borba, po život opasne ozljede, velika lokva krvi.
Ranjena. Opasna. Očajna.
»Ona...« Will je opet ušutio. »Možda je...« Naslonio se na zid. Ponestaje mu daha. »O,
Bože. O, Bože moj.« Dlanom je pokrio usta. »Ona ne može...« Glas ga je iznevjerio. »Ovo je
ona.«
»Ne znamo je li ona«, rekla je Sara kako bi ga umirila. Prisjetila se da nije riječ o Angie.
Riječ je o Willu. Kad ga vidi da ovako pati, osjeća se kao da je njoj nož zabijen u prsa. »Njezin
je pištolj možda ukraden ili...«
»Ona je.« Okrenuo im je leđa i udaljio se, ali Sara je ipak vidjela njegovo zgrčeno lice. Nije
mogla podnijeti svoju bespomoćnost. Angie je osoba koje se oboje njih žele pod svaku cijenu
riješiti, ali ne na ovaj način. A Sara to nikad ne bi glasno izgovorila. Mora priznati da je oduvijek
znala da Angie neće tek tako nestati iz njihova života. Čak je i u smrti, ili na samrti, uspjela sa
sobom povući Willa.
32
Amanda je upitala: »Charlie, koja je adresa na dozvoli za pištolj?«

»Ista kao i na njezinoj vozačkoj dozvoli.« Charlie je pogledao zaslon svog mobitela.
»Devedeset osam...«
»Ulica Baker«, upao mu je Will u riječ, i dalje okrenut leđima. »To je njezina stara adresa.
A broj telefona?«
Charlie je pročitao broj telefona, a Will je odmahnuo glavom. »Isključenje.«
Amanda je upitala Willa: »Znaš li gdje je ona?«
Opet je odmahnuo glavom.
»Kad si je zadnji put vidio?«
Will je šutio, a zatim je rekao: »U subotu.«
Sara je osjetila kako se nož u njezinim prsima još dublje zabija. »Subotu?«
Zajedno su spavali u njegovoj kući. Vodili ljubav. Dvaput. Zatim je Will rekao Sari da ide
trčati, a potajno se našao sa svojom suprugom.
»Vidio si je prije dva dana?« upitala je Sara naprežući se izgovarajući ove riječi.
Will je šutio.
Amanda je nervozno uzdahnula. »Imaš li broj telefona? Znaš li gdje radi? Kako s njom
možemo stupiti u kontakt?«
Odmahnuo je glavom nakon svakog pitanja.
Sara je gledala njegova leđa, njegova široka ramena koja je čvrsto grlila. Vrat koji je
ljubila. Njegovu gustu, svijetlu kosu koju je mrsila. Oči su joj se ispunile suzama. Je li se cijelo
vrijeme viđao s Angie? Svih onih večeri koje je proveo na poslu. Na svim nepredviđenim
sastancima. Svaki put kad bi trčao dva sata i igrao košarku s dečkima.
»U redu.« Amanda je pljesnula kako bi im privukla pažnju. Njezin je glas odjeknuo u
čitavoj zgradi. »Tehničari na mjestu zločina, imate stanku od petnaest minuta. Pijte puno
vode. Odmorite se u prostorijama s klimatizacijskim uređajima.«
Tehničari u bijelim zaštitnim odijelima zadovoljno su brundali krenuvši prema izlazu.
Zacijelo će početi tračati čim iziđu van.
Sara je obrisala oči kako bi suspregnula plač. Ona radi. Mora se usredotočiti na svoj
zadatak, kontrolirati svoje postupke. »U mobilnom laboratoriju provjerit ćemo krvne grupe.
Rezultate ćemo odmah dobiti«, rekla je Amandi. Trudila se zanemariti stezanje u grlu. »Nije
kao analiza DNK-a, ali pomoću krvne grupe možemo isključiti Angie. Ili je potvrditi, ovisno o
njezinoj krvnoj grupi.« I dalje je osjećala stezanje u grlu. »Možemo provizorno odrediti slijed
događaja. Poklapa li se krvna grupa tragova na stubištu s krvavim otiscima stopa koji vode
prema sobi? Poklapaju li se ovi uzorci s krvnom grupom u sobi? Je li riječ o istoj krvnoj grupi
kao i na tragovima prskanja iz arterije? Otiskom ruke?« Sara je ušutjela. Koliko će puta
ponoviti riječ krvna grupa? Kao da je riječ o nekoj društvenoj igri. »Moram saznati Angieinu
krvnu grupu. A sve to morat ćemo potkrijepiti analizom DNK-a. Nešto ćemo ipak saznati kad
odredimo krvnu grupu.«
33
Amanda je mimo kimnula glavom. »U redu. Angie je deset godina radila u policiji. Saznat
ću njezinu krvnu grupu iz dosjea.« Bila je neuobičajeno zbunjena. »Faith, počni telefonirati.
Potrebna nam je sadašnja adresa, telefonski broj, gdje radi, sve što uspiješ pronaći. Collieru,
ti i Ng dobili ste zadatke. Zaduženi ste za pretres skladišta...«
»Ja ću to učiniti.« Will je krenuo prema dizalu, ali Amanda mu je stavila ruku na rame i
zaustavila ga.
»Ostani ovdje.« Pokušao je krenuti dalje, ali ona ga je čvrsto držala za rame. »To je
naredba.«
»Ona bi mogla...«
»Znam što bi mogla, ali ti ostaješ ovdje kako bi odgovorio na neka pitanja. Jesi li
razumio?«
Collier se nakašljao, kao nastavnik kad kori učenika. Faith ga je lupila po mišici kako bi ga
ušutkala.
Amanda je rekla: »Charlie, povedi Colliera i Faith u prizemlje, a zatim dođi po mene.«
Faith je stegnula Saru za nadlakticu kad je prošla pokraj nje. Njihov je prešutni dogovor
da o Willu razgovaraju jedino vrlo općenito. Sara je sada prvi put htjela prekršiti njihov
dogovor.
»Amanda.« Will nije pričekao da se drugi raziđu. »Ne mogu samo...«
Amanda ga je ušutkala podignuvši prst. Barem se netko zabrinuo zbog Sarina poniženja.
Opet.
Subota.
Prije dva dana.
Nije imala pojma da joj Will nešto prešućuje. Što je još previdjela? Sara se prisjetila
događaja u protekla dva tjedna. Will se nije čudno ponašao. U svakom slučaju, bio je pozorniji,
pa i romantičniji, a to zacijelo nije signal za uzbunu.
»Amanda«, rekao je Will u drugom pokušaju. Tiho je govorio kako bi se pribrao. »Čula si
što je Sara rekla. Angie možda krvari i umire. Možda joj je preostalo samo nekoliko sati...«
Ušutio je.
Svi znaju što će se dogoditi ako Angie ne dobije liječničku pomoć. »Moram je pronaći.
Samo ja znam gdje bi se mogla sakriti.«
Amanda je prodorno gledala Willa u oči. »Kunem ti se životom, Wilbure, ako se udaljiš
samo jedan korak s ovog balkona, nabit ću ti lisice prije nego što trepneš.«
Njegove oči preplavila je mržnja. »Ovo ti nikad neću oprostiti.«
Amanda je teatralno izvadila mobitel. »Nije me briga.«
Will joj je okrenuo leđa. Pogledao je Saru. Umjesto da joj se obrati ili barem primijeti što
se događa, krenuo je prema stubištu. Sara je očekivala da će ipak otići, ali on se vratio natrag
te je hodao po balkonu kao leopard u kavezu. Nervozno je škripio zubima te je zamijetila kako
34
mu se čeljusti pomiču. Stegnuo je šake. Zaustavio se na vrhu stubišta i mahao glavom

mrmljajući sebi u bradu.
Sara je shvatila što govori. To nije bila isprika ni objašnjenje,
Angie.
On ne voli Angie. Ne voli je kao svoju suprugu. Barem je to Sari rekao. Will je gotovo
jednu godinu tražio svoju suprugu kako bi joj uručio zahtjev za razvod braka. Njihov je brak
ionako bio blef, na njega su se odlučili doslovno iz inata. Will je obećao Sari da će dati sve od
sebe kako bi ga razvrgao. Nikad se nije zapitala kako to da specijalni agent Istražnog ureda
Georgije ne može pronaći ženu s kojom se, kao što se sada vidi, susreo prije dva dana.
Jesu li se našli u restoranu? Hotelu? Suze su joj navrle u oči. Je li cijelo vrijeme održavao
vezu s Angie? Poigravao se Sarom?
»U redu.« Amanda je pričekala da se dizalo spusti u prizemlje. »Subota. Gdje si vidio
Angie?«
Will se polako okrenuo. Prekrižio je ruke na prsima. Gledao je negdje iznad Amandine
glave. »Ispred svoje kuće. Parkirala se na ulici.« Zašutio je, a Sara se ponadala da se prisjetio
što su radili prije nego što je otišao jer se to nikad više neće ponoviti. »Pošao sam na trčanje
i ugledao njezin auto. Chevy Monte Carlo SS, osamdeset osam, crni s...«
»Crvenim prugama. Već sam izdala saveznu potjernicu.« Amanda je zatim postavila
pitanje koje je odzvanjalo u Sarinoj glavi. »Zbog čega je došla k tebi?«
Odmahnuo je glavom. »Ne znam. Ugledala me je, zatim je ušla u svoj auto i...«
»Niste razgovarali?«
»Nismo.«
»Nije ušla u kuću?«
» Nije.« Zašutio je. »Koliko mi je poznato, nije. Međutim, katkad je ulazila u kuću.«
Sara je pogledala vrećicu s dokazima koju je Faith ostavila na podu.
Ruž za usne.
Marke Sisley, s ogrebotinom. To nije tvornička greška. To je Sarin ruž. Ona ga je prošli
mjesec ostavila kod Willa. U njegovoj kupaonici. Na umivaoniku. Izišli su van na večeru, a kad
je kasnije potražila, nigdje ga nije mogla pronaći.
Bio je u Angieinoj torbici. U njezinoj ruci. Držala ga je i nanosila na svoje usne.
Sari je pozlilo.
Amanda je upitala Willa: »Znaš li zbog čega se parkirala ispred tvoje kuće?«
Odmahnuo je glavom. »Ne znam.«
Sara se s mukom pribrala. »Je li ostavila poruku na mom autu?«
»Nije«, rekao je Will. Ali kako da mu Sara povjeruje? Kad se vratio s trčanja, zajedno su
doručkovali. Proveli su dan zajedno na kauču, naručili pizzu, zafrkavali se, a on je imao bezbroj
prilika u kojima joj je mogao reći da je žena, za kojom je uzaludno tragao godinu dana, tog
jutra parkirala svoj automobil ispred njegove kuće. Sara se ne bi razbjesnila. Možda bi bila
35
nervozna, ali ne zbog Willa. Nikad ga nije optuživala za Angieina sranja. On je toga svjestan
jer su zbog Angie oboje već imali nebrojene probleme.
Dakle, Will je prešutio taj susret samo zato što ovo nije cijela priča. Recimo, Angie je bila
u njegovoj kući. Recimo, ukrala je Sarin ruž. Što je još Sara previdjela? Četke za kosu. Bočica
parfema. Sara je sebe krivila što je gubila stvari odlazeći iz svog stana u Willovu kuću, a nikad
joj nije palo na pamet da je Angie potkrada.
I da Will to zna.
Amanda je rekla: »Ponovimo što se dogodilo. Izišao si iz svoje kuće i ugledao Angie kako
sjedi u svom autu.«
»Stajala je pokraj auta.« Will je birao riječi kao da mora razmisliti prije nego što odgovori.
»Ugledala me je i shvatila da sam je zamijetio, ali je ušla u auto i...« Pogledao je vrećicu s
dokazima. Ključ od Chevyja. Starinski, kojim se otvara i model Monte Carlo osamdeset osam.
»Potrčao sam za autom, ali ona se odvezla«, rekao je.
Sara je htjela izbrisati iz glave sliku Willa kako ulicom trči za Angie.
Amanda se obratila Sari: »O kakvoj si poruci govorila?«
Slegnula je ramenima kao da je to nebitno, a od presudne je važnosti. »Katkad je
ostavljala poruke na mom autu. Ustaljenog tipa.«
»Nedavno?«
»Zadnju je ostavila prije tri tjedna.« Sara je imala zadnju smjenu kao pedijatrica u bolnici
Grady. Četverogodišnjak je zabunom pojeo kristalni met misleći da je to bombon. Dječaku je
stalo srce kad je doveden u bolnicu. Četiri sata pokušavala ga je oživjeti. Bezuspješno. A kad
je otišla do svog auta, ugledala je riječi JEBENA KURVA ispisane na vjetrobranu crnom
olovkom za oči.
Bilo je jasno da je poruku ostavila Willova supruga. Angieino slovo J doima se kao I, a E
izgleda kao brojka tri napisana naopako. Ta dva slova pojavljuju se u gotovo svakoj poruci
koju je ostavila, a prvu je ostavila prije godinu i pol dana, onog jutra kad je Will prvi put
prespavao kod Sare.
Amanda je upitala Wilia: »Angie tebi nikad nije ostavljala poruke?«
Will je protrljao čeljust. »Ona to ne bi učinila.«
Sara je gledala u pod. On sve zna o njoj.
»U redu.« Amanda je bila još više zbunjena. »Vas dvoje imate pet minuta da
porazgovarate, a nakon toga vraćate se na posao.«
»Ne.« Will je praktički vikao. »Moram pronaći Angie. Moraš me pustiti da je pronađem.«
»A što će biti ako pronađeš njezino truplo, Wille? Svoje bivše supruge od koje se želiš
razvesti kako bi bio s novom curom? A forenzičarka na mjestu zločina slučajno je baš tvoja
cura? A tvoja partnerica i tvoja šefica također rade na ovom slučaju? Kako će to izgledati u
novinama? Želiš li da ti protumačim što to znači?«
Sara je na Willovu licu vidjela da o tome uopće nije razmišljao.
36
Amanda je rekla: »Tvoja je supruga ubila, odnosno nije ubila, kao što tvrdi tvoja cura,
korumpiranog policajca na platnoj listi Kipa Kilpatricka koji radi za Marcusa Rippyja kojega si
sedam mjeseci proganjao s lažnom optužbom za silovanje. Uzgred rečeno, ta tvoja supruga
uhodila je tvoju curu.« Podbočila se. »Što kažeš na to?«
»Samo je želim pronaći.«
»Znam, ali to moraš prepustiti meni.« Amanda se obratila Sari: »Pet minuta.« Njezini su
koraci odjekivali dok je hodala prema dizalu. Sara nije ni zamijetila da se Charlie vratio natrag.
Will je htio nešto reći, ali Sara ga je ušutkala.
»Ovamo«, rekla je i mahnula rukom pokazujući da bi se trebali udaljiti od mjesta zločina.
Dale Harding bio je nitkov, ali mrtvi se moraju poštivati.
Will je polako hodao sa zaštitnim navlakama na cipelama. Pogrbljen, doimao se kao
dječak koji očekuje zasluženu kaznu. Zastao je iza hrpe panel-ploča. Zagnjurio je lice u šake
kako bi se pribrao.
Sara je stajala ispred njega. Čekala je da nešto kaže — bilo što. Da mu je žao što je slagao,
da je tužan ili bijesan, da je voli i da će ovo zajedno prebroditi, da je nikad više ne želi vidjeti.
On je šutio.
Gledao je iza nje prema mjestu na kojem će se pojaviti dizalo. I dalje je stiskao šake.
Napet je, spreman krenuti čim ugleda dizalo.
»Ne moraš se zbog mene ovdje zadržavati.« Riječi su joj zapele u grlu. Kad je bijesna, ona
govori ribo. Praktički je šaputala. »Slobodno otiđi i pričekaj dizalo. Imam mnogo posla.«
Will je bio nepomičan. Oboje znaju da će se Charlie pojaviti nakon pet minuta. »Što želiš
da ti kažem?«
Srce joj je brzo kucalo. Usta su joj suha. On je bijesan. On nema pravo biti bijesan. »Zašto
mi nisi rekao da si je vidio?«
»Nisam te htio uznemiravati.«
»Kad se to kaže, ustvari se želi reći kako se nema hrabrosti reći istinu.«
Nasmijao se, a u njoj se nešto prelomilo.
Jedva se suzdržala da ga ne ošamari. »Gledaj me u oči.«
Vidjelo se da prikuplja snagu i premišlja se, ali naposljetku ju je pogledao u oči.
»Znao si da mi je ukrala ruž. Da je kopala po mojim stvarima.« Sari su suze navrle u oči,
ali sada je bila bijesna. Sve je započelo ružem za usne jer Angie nije od onih koji će se
zaustaviti nakon jednog napada. Sara se prisjetila svih stvari koje je ostavila kod Willa.
Preplavila ju se srdžba kad je zamislila Angie kako ih pronalazi i dodiruje. »Je li provalila u moj
stan?«
»Ne znam.« Raširio je ruke kao da se to njega uopće ne tiče. »Što želiš da...«
»Zaveži«, rekla je Sara prijetećim glasom. »Ona je kopala po mojim stvarima. Našim
stvarima.«
Will je protrljao lice. Pogledao je prema balkonu.
37
»Prošle godine promijenio si bravu na ulaznim vratima.« Sara zna da je barem ovo istina.
Dao joj je novi ključ. Vidjela je novi zasun na vratima. »Jesi li i njoj dao ključ?«
Odmahnuo je glavom.
»Hoćeš li mi odgovoriti?«
»Rekla si da zašutim.«
Sara je osjetila gorčinu u ustima. Njezino službeno prijenosno računalo je kod Willa. U
njemu je čitav njezin život: dosjei pacijenata, elektronička pošta, njezin adresar, rokovnik,
privatne fotografije. Je li Angie provalila njezinu zaporku? Je li kopala po Sarinoj torbi u kojoj
drži stvari za noćenje kod Willa? Je li nosila Sarmu odjeću? Što je još ukrala?
»Slušaj«, rekao je Will. »Nisam siguran je li bila u kući. Katkad bi stvari bile premještene.
Možda si ih ti premjestila. Možda sam ih ja premjestio. Ili...«
»Zaista? To mi želiš, reći?« Will je opsesivno uredan. Uvijek vraća stvari na njihovo
mjesto, pa se i Sara ugledala na njega kad je bila u njegovoj kući. »Zbog čega nisi opet
promijenio bravu?«
»Čemu? Misliš da je nju lako zaustaviti? Da je zaista mogu kontrolirati?« Kao da ga je
pitanje potpuno zbunilo, a možda je bio zbunjen jer premda je Will tvrdoglav i odlučan, Angie
je uvijek držala konce u rukama kad su bili zajedno. Ponašala se kao starija sestra koja ga želi
zaštititi. Kao izopačena ljubavnica koja koristi seks kako bi ga kontrolirala. Kao omražena
supruga koja se nije htjela udati, ali mu ne želi dati razvod braka. Angie ga je voljela. Mrzila
ga je. Bio joj je potreban. Nestala bi, katkad na nekoliko dana, tjedana, mjeseci, a nekoliko
puta i čitavu godinu. Uvijek se vraćala i to je bila jedina pravilnost u Willovu životu tijekom
tridesetak godina.
Sara je upitala: »Jesi li je zaista tražio?«
»Pokazao sam ti zahtjev za razvod braka.«
»A to je potvrdan odgovor?«
U njegovim očima zatitrao je bijes. »Da.«
»Jesi li je i ranije viđao, a nisi mi rekao?« Obuzela ju je panika. »Jesi li bio s njom?«
U njemu se rasplamsao bijes, kao da ona nema pravo postaviti ovo pitanje. »Ne, Sara.
Nisam se s njom ševio tebi iza leđa.«
Govori li istinu? Može li mu vjerovati na riječ? Sara je promijenila život radi ovog
muškarca. Nije se povodila za svojim instinktom. Zanemarila je svoja moralna načela.
Promijenila je posao. Izigrana je pred svima s kojima je radila. A što će tek pomisliti njezina
obitelj jer ovaj užas naprosto od njih ne može sakriti, a da ne bude još veća lažljivica od Willa?
»Misliš li da je i dalje živa?« upitao je.
»Ne znam.« Istina je dobra jer je okrutna i neizvjesna.
Will je pogledao na sat. On ustvari cijelo vrijeme čeka da se pojavi dizalo kako bi skočio
na bijelog konja i opet izbavio Angie.
38
Jučer su pregledavali kuće koje se prodaju, jedan dan nakon što je susreo svoju suprugu.
Bili su u šetnji i zafrkavali se kako je obilazak kuća s klimatizacijskim uređajima dobar izgovor
da se sklone sa žege. Sara se zatekla u razmišljanju kako silazi niza stubište i ljubi Willa koji je
došao kući, kako sadi cvijeće u vrtu, a Will kosi travnjak, kako s Willom kasno navečer jede
sladoled u kuhinji...A trebala bi razmišljati o lokotu koji bi trebala staviti na svoj jebeni noćni
ormarić.
»Zaboga.« Sara je dlanovima pokrila lice. Želi uroniti u laži.
»Ona neće odustati.« Will je izvio obrvu, a ovu nervoznu grimasu Sara je zamijetila kad
su se upoznali. »Angie. Ona neće odustati. Čak i ako je ranjena.«
Sara je šutjela, ali on je rekao istinu. Angie je žohar. Ona posvuda širi zarazu i ništa je ne
može uništiti.
Will je rekao: »Njezin auto nije ovdje. Ali pronašli smo ključeve. Možda ima rezervni
ključ.« Snuždio se. »Bila je policajka. Najčvršća cura u sirotištu. Čvršća od momaka. Katkad
čvršća i od mene. Ona zna što treba učiniti. Ima znance, suradnike koji će joj pomoći ako je u
nevolji. Ako je ozlijeđena.«
Njegove riječi kidale su joj srce.
»Zar ne?« rekao je Will. »Ako netko ovo može preživjeti, onda je to Angie.«
Sara je odmahnula glavom. S njim ne može razgovarati. »Što bih trebala učiniti, Wille?
Umiriti te? Utješiti? Reći ti da je u redu što si me obmanuo? Znao si da je narušila moju
privatnost, našu privatnost, a ipak nisi ništa učinio?« Sara je dlanom pokrila usta jer im ljutnja
neće pomoći da dovrše razgovor. »Svjesna sam da je nikad nećeš zaboraviti. Gotovo trideset
godina bila je sastavni dio tvog života. To prihvaćam. Razumijem da ste povezani zbog
svega što ste zajedno proživjeti, ali nas dvoje smo u vezi. Barem sam to mislila. Moraš biti.
iskren prema meni.«
Will je odmahnuo glavom kao da se radi o pukom nesporazumu. »Iskren sam prema tebi.
Parkirala se ispred moje kuće. Nismo razgovarali. Zacijelo sam ti trebao reći.«
Sari se riječ zacijelo usjekla u pamćenje.
On je opet pogledao prema dizalu koje se već trebalo pojaviti. »Prošlo je više od pet
minuta.«
»Wille.« Izgubila je i zadnje trunke ponosa. »Molim te. Reci mi što želiš da učinim. Molim
te.« Sara se nije mogla suzdržati. Ščepala ga je za ruku. Nije mogla podnijeti pomisao da će
ga izgubiti. »Želiš li malo vremena? Reci mi ako to želiš.«
Pogledao je njihove ruke.
»Reci mi. Molim te.«
Palcem je pomilovao njezine prste. Razmišlja li kako će je ostaviti? Je li joj ipak nešto
prešutio?
Srce će joj prepući u grudima. »Reci mi ako želiš nasamo razmisliti. Prihvatit ću. Samo mi
reci što želiš od mene.«
39
On je i dalje milovao njezinu ruku. Sara se prisjetila kad ju je Will prvi put dodirnuo na
ovaj način. U podrumu bolnice. Bila je izvan sebe kad je osjetila njegov dodir. Kao da joj je
srce prepuklo u grudima, a to i sada osjeća. Međutim, onda je bila prepuna nade. A sada je
shrvana očajem.
»Wille?«
On se nakašljao. Čvršće je stegnuo njezinu ruku. Zaustavila je dah čekajući da joj nešto
kaže i razmišljajući je li ovo kraj njihove veze ili samo još jedna golema prepreka koju moraju
prevladati.
»Možeš li pokupiti Betty?« upitao je Will.
Sara nije shvatila o čemu on govori. »Molim?«
»Ostavio sam je kod veterinara i...« Duboko je udahnuo. Čvrsto ju je držao za ruku. »Ne
znam kad ću se vratiti. Možeš li je pokupiti?«
Sara je dvaput otvorila i zatvorila usta.
»Rekli su mi da će...« Zašutio je. Zamijetila je kako mu se pomiče Adamova jabučica.
»Rekli su da dođem u pet popodne, a mogla bi nazvati da vidiš možeš li je ranije pokupiti jer
su rekli da će biti gotovi do podneva, ali zbog anestezije...«
»Mogu.« Sara nije znala što bi drugo mogla učiniti osim pristati. »Pobrinut ću se za nju.«
Polako je izdahnuo kao da je problem vezan uz Betty najteži dio njihova razgovora.
»Hvala ti.«
Charlie Reed se uspinjao po stubištu, a neprirodno teški koraci najavili su njegov dolazak.
U rukama je nosio dvije velike torbe.
»Stubište je čisto pa ne moramo riskirati život u dizalu«, rekao im je. Brkonja se ironično
nasmiješio. »Wille, Amanda čeka u autu.«
Will je ispustio Sarinu ruku. Zaobišao je Charlieja i sjurio se niza stubište.
Sara je gledala za njim, a nije shvatila što se između njih dogodilo ni kako bi se trebala
osjećati u vezi s time. Stavila je dlan na grudi da provjeri kuca li njezino srce i dalje. Srce je
kucalo brzo kao da je istrčala maraton.
»Zaboga.« Charlie se uspeo na kat. Ispustio je obje torbe i prepleo prste krenuvši prema
Sari. »Razmišljam kako mogu ovu situaciju učiniti još neugodnijom. Da skinem hlače?
Zapjevam ariju?«
Sara se pokušala nasmijati, ali nije mogla. »Ispričavam se.«
»Ne moraš se meni ispričavati.« Charlie se srdačno nasmiješio. Iz jednog od mnogih
džepova na radnim hlačama izvadio je bocu vode. »Moraš je popiti do kraja. Ovdje je, po
službenoj procjeni, jedanaest milijardi stupnjeva.«
Sara se prisilila nasmiješiti jer se on zaista trudio.
»Prva opcija«, rekao je Charlie. »Piće po danu. Ima dobrih i loših strana.«
Sara se jedino mogla prisjetiti dobrih strana. Više od jedne godine nije okusila alkohol.
Will ne podnosi piće. »Druga opcija?«
40
Pokazao je naokolo jer se nalaze u zgradi koja je mjesto zločina.

»Piće je privlačnije«, rekla mu je Sara, a njezine su riječi bile iskrene. »Ali porazgovarajmo
što nam je činiti. Hardingovo truplo možemo odnijeti. Trebat će nam barem četvero ljudi.«
»Zatražio sam šestoricu zbog stubišta. Trebali bi doći za četrdeset minuta.«
Sara je pogledala na sat. Pred očima joj se mutilo. Nije točno vidjela koliko je sati. »Trebat
će im nekoliko sati za pripremu. Nakon ručka obavit ću autopsiju.« Betty neće pustiti iz
veterinarske klinike prije pet popodne, pogotovo kad Sara dođe po nju. Veterinar je
razdražljiv zato što ne liječi ljude. »Rekla bih da prvo moramo odrediti krvne grupe. Jesi li
saznao Angieinu krvnu grupu?«
»Amanda je rekla da će ti poslati SMS čim sazna njezinu krvnu grupu. U međuvremenu,
zamolio sam jednog od tehničara da prikupi uzorke krvi. Trebat će mu oko pola sata. Kao što
vidiš, zidovi su gotovo crni od grafita, pa sam mu rekao da uzme vidljive uzroke i triput
provjeri etikete. Spor je, ali temeljit.« Charlie je duboko udahnuo. »U međuvremenu, mogla
bi mi pomoći postaviti ultraljubičastu rasvjetu i fotografirati luminolsku reakciju ili bi mogla
sjediti u rashlađenom policijskom kombiju i čekati uzorke kako bi izvela svoje mađioničarske
trikove.«
Sara je čeznula da ostane nasamo u kombiju, ali je rekla: »Pomoći ću ti.« Otpila je vodu.
Želudac joj se zgrčio od hladne vode. Ruž za usne. Opsesivno je razmišljala o Angie kako stoji
ispred zrcala u Willovoj kupaonici, isprobava Sarinu šminku i uzima sve što joj se sviđa. Takva
je Angie Polaski. Ona uzima stvari koje pripadaju drugima.
»Jesi li dobro?« upitao je Charlie.
»Naravno.« Sara je veselo zavrnula čep. »Još nešto?« upitala je Charlieja.
»Još uvijek katalogiziramo dokaze. Trebat će nam tri, možda četiri dana. Hardingov
automobil se dovoljno ohladio da ga obradimo premda ne vjerujem da ćemo nešto pronaći.
Reš je pečen.« Osvrnuo se kad se tehničar pojavio na stubištu. Mladić je nosio zaštitno odijelo
bez kapuljače. Kosu je pokrio mrežicom, a njegov rep stršao je kao da mu je u zatiljak
zabodena strijela. Na vratu je imao tetoviran crveno-plavi križ. Rijetku bradicu i tanke obrve.
Charlie ga je predstavio: »Gary Quintana. Nedavno je diplomirao. Nevjerojatno bistar i
željan znanja. Neka te ne zavara njegov šašavi izgled. Zbrinjava napuštene mačke. On je
vegan.«
Sara se osmjehnula i kimnula glavom kao da sluša što joj Charlie govori. Srce joj je i dalje
brzo kucalo. Osjetila je kiselinu u želucu. Samo da joj ne pozli.
Charlie je skupio prste. »Dakle, imam čitavu opremu za snimanje, rasvjetu i...«
»Ispričavam se«, upala mu je Sara u riječ. Opet je stavila dlan na prsa uvjerena da je
Charlie zamijetio kako joj srce mahnito kuca. »Mogu li vas na trenutak ostaviti?«
»Naravno. Krenut ću od prve prostorije. Dođi kad budeš spremna.«
Sara je nekako uspjela promrmljati: »Hvala.« Krenula je prema drugom stubištu. Prošla
je pokraj sobe u kojoj je umro Dale Harding, a osjećala se kao da je počinila najteži grijeh jer
je dopustila da joj se život raspadne kad se mora pobrinuti za mrtvog čovjeka. Zastala je
41
ispred jednoroga duginih očiju na vrhu stubišta. Pozlilo joj je, želudac se grčio kao da je na
brodu zahvaćenom olujom. Sklopila je oči i pričekala da prođe navala mučnine. Zatim je uzela
iPhone jer je to jedino društveno prihvatljivo objašnjenje zbog čega šutke stoji pognute glave.
Dobila je poruku svoje sestre. Tessa je volonterka u Južnoj Africi. Poslala je fotografiju
svoje kćeri kako s lokalnom djecom gradi zamak od blata.
Sara je aktivirala tipkovnicu, ANGIE SE VRATILA, napisala je, ali nije poslala poruku. Zurila
je u tekst, a zatim je izbrisala zadnje dvije riječi i napisala: ANGIE JE MOŽDA UMRLA. Stavila je
palac na tipku za slanje poruke, ali nije mogla poslati SMS.
Sara je svjedočila na nekoliko suđenja nakon što su na sudu prihvaćeni podatci iz
mobitela. Vidjela je sebe na klupi za svjedoke kako poroti objašnjava zbog čega je njezina
mlađa sestra na vijest da je Willova supruga možda mrtva odgovorila emotikonom nasmijana
lica. Izbrisala je neposlanu poruku zagledavši se u fotografiju svoje nećakinje dok joj se
želudac nije umirio i dok joj se nije smirio poriv da se baci niza stubište.
Sara nikad nije shvatila Willovu i Angieinu čudnu vezu. Naposljetku ju je prihvatila kao
što se prihvaćaju određene stvari kad nekog voliš, recimo činjenica da on ne jede povrće ili
da nikad ne primjećuje da je u zahodu ponestalo toaletnog papira. Angie je ovisnost. Ona je
bolest.
Svi imaju mračnu prošlost.
Sara je bila u braku. Bila je iskreno, nepokolebljivo zaljubljena u muškarca s kojim je htjela
provesti cijeli život. Međutim, on je umro, pa se prisilila krenuti dalje. Naposljetku. Polako.
Iselila se iz gradića u kojem je odrasla. Napustila svoju obitelj. Napustila sve što je poznavala
i došla u Atlantu kako bi započela novi život. A zatim se pojavio Will.
Je li to bila ljubav na prvi pogled? Susret s njim bio je svojevrsno buđenje. Sara je tri
godine bila udovica. Radila je dvije smjene u bolnici Grady, a život joj se sastojao od odlazaka
na posao i povrataka kući. A onda je Will došao na Odjel za hitne slučajeve. Kao da se nešto
prelomilo u njoj, poput zimskog cvijeta koji se pomalja u snijegu. Bio je naočit, pametan,
zabavan, ali i vrlo, vrlo kompliciran. Will je prvi priznao da je više kostura u njegovom ormaru
nego na čitavom groblju. A Angie je samo jedan od tih kostura.
Najveći dio svoje karijere Sara je radila kao pedijatrica ili forenzičar. Na tim radnim
mjestima vidjela je bezbroj užasnih načina na koje ljudi iskaljuju bijes na djeci. A tek je
zahvaljujući Willu zaista shvatila što se događa kad zlostavljana djeca odrastu. Will je prepun
emotivnih i tjelesnih ožiljaka. On ne vjeruje ljudima, odnosno u njih nema povjerenja.
Natjerati ga da govori o svojim osjećajima bilo je kao da mu čupaš zub. Ustvari, natjerati ga
da govori o nečemu zaista bitnom bilo je kao da vučeš Titanic po živom pijesku. Na tankoj
uzici.
Zajedno su bili tri mjeseca kad je naposljetku priznao da ima ožiljke na tijelu. Prošla je
gotovo jedna godina kad je Sari objasnio zbog čega ima ožiljke, ali nije podrobnije govorio što
se dogodilo, a pogotovo ne o tome kako se osjećao. S vremenom se ugledala na njega i nije
postavljala pitanja. Milovala ga je po leđima i hinila da pravilni kvadratni trag od kopče na
remenu ne postoji. Ljubila ga je zanemarivši ožiljak na mjestu gdje mu je usnica bila
42
rasječena. Kupovala mu je isključivo košulje dugih rukava jer je znala da ne želi pokazivati
tragove britve na podlaktici.
Zbog Angie.
Zbog Angie se pokušao ubiti. Ne zbog toga što ga je ostavila, već zato što ih je u djetinjstvu
posvojio muškarac koji je napastvovao Angie. Ona je ranije lažno uzbunjivala. Nije bila
djevojčica kojoj bi policija povjerovala na riječ. S četrnaest godina već je imala policijski dosje.
Stoga je Will uzeo britvu i duboko zasjekao podlakticu jer je znao da ne smiju previdjeti dijete
koje leži u bolnici na Odjelu na hitne slučajeve.
To nije bio prvi put da je riskirao život radi Angie Polaski. Will se godinama mučio kako bi
se oslobodio njezina čvrstog zagrljaja. Međutim, je li se zaista oslobodio? Je li riječ samo o
logičnoj zabrinutosti zbog toga što je osoba koju poznaje cijeli život najvjerojatnije mrtva?
Sari onaj ruž nije izlazio iz glave. Jedino se na njega uspjela usredotočiti jer nije mogla
podnijeti druga nasilja na koja je ruž ukazivao. Will je znao da je Angie provalila u njegovu
kuću. Zbog nje je nosio glavu u torbi, ali nije se potrudio zaštititi Sarinu privatnost.
Odmaknula je glavom. Barem je shvatila gdje je njezino mjesto u njegovom životu:
odmah nakon Betty.
Sara je stavila mobitel u džep. Uzela je naočale koje je zataknula za majicu. Stakla su bila
umrljana. U zgradi je nepodnošljiva vrućina. Znojna je od glave do pete. U džepu je pronašla
rupčić te je obrisala naočale.
Vjerojatno je dobro što treba pokupiti Betty jer će se Will ipak pojaviti da uzme svog psa.
A to je smiješno. Zašto mu je Sara dopustila ovladati njome? Ona je odrasla žena. Ne bi se
trebala osjećati kao da čeka poruku momka u srednjoj školi da vidi hoće li pristati naći se s
njom.
Pogledala je kroz naočale. Škiljila je zamijetivši mrlju. Došlo joj je da opsuje sebe jer je
opet oštetila naočale, a onda je shvatila da mrlja nije na staklu naočala, već na nacrtanom
jednorogu.
Stavila je naočale i pažljivije pogledala. Jednorog je prirodne veličine, ako pretpostavimo
da je velik kao konj. Nakrivio je glavu kao da gleda u prizemlje. Oči duginih boja u visini su
njezina ramena. Usred zeleno-plave trake na šarenici je rupa veličine novčića. Sivi beton se
truni, a zbog toga je pomislila da je riječ o mrlji na naočalama. Sara je pogledala u pod.
Betonska prašina prekrila je opuške i narkomanske lule. Nedavno je prekrila pod.
»Charlie?« pozvala je.
On je provirio iz jedne od soba. »Da?«
»Možeš li doći ovdje s kamerom i pincetom?«
»To je najzanimljiviji poziv koji sam primio ovog tjedna.« Vratio se u sobu i izišao noseći
kameru i forenzički pribor.
Sara je pokazala jednorogovo oko. »Ondje.«
Charlie se stresao. »Užasavaju me dvije stvari: jednorozi i oči.« Uzeo je povećalo i nagnuo
se naprijed kako bi bolje vidio. »Aha, vidim. Sjajan ulov.«
43
Sara je stajala uz Charlieja dok je fotografirao probijeno oko, a malenim metalnim

ravnalom naznačio je veličinu. To je učinio i kad je fotografirao prašinu ispod jednoroga, a
zatim je promijenio leće kako bi snimio kontekst. Kad je fotografirao stvorenje, Sari je dao
malenu pincetu. »Imaš čast.«
Sara je imala na umu da će napraviti više štete nego koristi ako ne pripazi, a također je
imala na umu da joj je ruka uvijek mirna. Dlan je naslonila tik ispod jednorogova oka. Raširila
je pincetu kako bi obuhvatila rupu na šarenici. Polako je umetnula pincetu i dotaknula čvrsti
predmet. Nije raširila pincetu, već ju je suzila uvjerena da je nešto unutra. Nije pogriješila.
Izvadila je spljošteni cilindar, a pokazalo se da je riječ o dum-dum metku.
»I jednoroge ubijaju, zar ne?« našalio se Charlie.
Sara se nasmiješila. »Trideset osam Specijal?«
»Čini se da jest«, rekao je Charlie. »Iz pištolja G43 nije pucano. U spremniku i cijevi bio je
metak American Eagle kalibra 9 mm, puna metalna košuljica.« Charliejevi brkovi su titrali
dok je razmišljao. »Ovo je vjerojatno iz revolvera.«
»Vjerojatno«, rekla je Sara. Policajac star kao Dale Harding zacijelo je koristio revolver, a
ne pištolje kalibra 9 mm. »Jeste li pronašli drugi pištolj?«
»Možda se rastopio u autu. Reći ću tehničarima neka ga potraže u olupini.«
Sara je onjušila ispaljeni metak te je prepoznala miris piljevine, grafita i nitroglicerina.
»Nedavno je ispaljen.«
Charlie je onjušio metak, »Točno. Ali nema krvi.«
»Metak nije bio toliko vruć da kauterizira ranu kad je ušao u tijelo, ali možda postoje
mikroskopski tragovi.«
»Kastle-Meyer?«
Sara je odmahnula glavom. Prijenosni uređaj za testiranje tragova krvi poznat je po
pogrešnim pozitivnim nalazima. »Neka ga analiziraju u laboratoriju. Ne podnosim prigovore
da smo upropastili jedini trag i da ne mogu obaviti test DNK-a.«
»Dobro kažeš.« Charlie je gledao u pod. »Nisam liječnik, ali ako je metak pogodio nešto
veliko, recimo arteriju, ovdje bismo trebali pronaći tragove krvi.«
»Točno.« Sara je iz forenzičarske opreme uzela malenu, plastičnu vrećicu za dokaze.
Charlie će označavati etikete jer je njegov rukopis čitkiji.
Rekao je: »Samo da znaš, Amanda je naredila žurni postupak koji uključuje analizu DNK-
a.«
»Bolje dvadeset četiri sata nego dva mjeseca.« Sara je proučavala rupu u oku jednoroga.
»Čini li se i tebi da je rupa izduljena?«
»To sam zamijetio kad sam je fotografirao. Neka kompjuteraši izračunaju putanju metka,
brzinu i kut. Reći ću im da moraju požuriti. Nakon nekoliko dana trebali bismo imati
provjerene podatke.«
Sara je uzela tanki flomaster koji je ugurala u rupu. Vrh je pod malim kutom pokazivao
prema balkonu. »Imaš li dvije libele i uže?«
44
Charlie se nasmijao. »Ti si prava detektivka.«

Sara je pričekala Charlieja koji je u torbi pronašao klupko konopa. Privezao ga je za
flomaster. Iz džepa je izvadio mobitel i uključio aplikaciju za libelu.
»Dobro si se dosjetio.« Sara je uzela svoj mobitel. Pretraživala je aplikacije i naposljetku
pronašla libelu. »Koliko je udaljen drugi kraj balkona?«
»Dvadeset šest metara.«
Sara je rekla: »Projektil u letu nailazi na otpor zraka, vjetra i gravitacije.«
»Ovdje nema vjetra. Na ovoj udaljenosti otpor je zanemariv.«
»Dakle, preostaje nam gravitacija.« Sara je stavila mobitel na vrh flomastera. Na aplikaciji
se pojavila staromodna libela i brojka ispod mjehurića. »Dobila sam sedam zarez šest
stupnjeva.« Stavila je mobitel pokraj flomastera, a brojka se neprestano mijenjala. »Recimo
da je trideset dva.«
»Fantastično.« Charlie je hodao natraške odmotavajući konop u ravnoj liniji. Katkad bi
zastao i libelom na mobitelu očitao brojke iznad i pokraj konopa kako bi se uvjerio da nije
skrenuo s puta. Ako se kutovi poklapaju, konop će otprilike pokazati mjesto s kojeg je ispaljen
metak.
Charlie je pogledavao iza sebe kako bi zaobišao žute plastične oznake. Previsoko je držao
ruku za osobu koja bi na toj visini držala pištolj i pucala. Prošao je pokraj sobe u kojoj je
počinjeno ubojstvo i naslaganih gipsanih ploča. Zaustavio se na vrhu stubišta.
»Stani.« Sara je pogledala libelu na mobitelu. »Previše si ulijevo.«
»Imam objašnjenje.« Charlie je zakoračio na prvu stubu, a zatim na drugu. Pogledao je
Saru. Još niže je spustio ruku u kojoj je držao konop. Sara je pridržavala flomaster. Konop je
odmaknut od balkona i napet u zraku kao akrobatsko uže, a Charlie je ruku držao uz gležanj.
Očitao je libelu i naposljetku je ruku stavio uza zid. Još jednom je očitao libelu. »Ovdje je kraj
puca.«
Sara je proučavala putanju konopa. Charliejevo objašnjenje je prihvatljivo. Osoba koja je
pucala zacijelo je stajala na stubištu. Ili nije stajala. Charlie je ruku držao nisko, desetak
centimetara od ograde. Neka žena, vjerojatno Angie, udarila je glavom dvije stube niže.
Sara je rekla: »Ondje su se hrvali oko revolvera.«
»Angie i Harding.« Charlie je shvatio o čemu ona govori. »Angie ima revolver. Potrčala je
uza stubište. Harding ju je ščepao t udario njezinim zatiljkom u ogradu. Zamutilo joj je pred
očima. On je posegnuo za revolverom. Možda je udario njezinom nadlanicom po podu i ona
je povukla okidač.«
»Angie je dešnjakinja.« Sara je mrzila što zna taj podatak. »Ako je bila na leđima, kao što
tvrdiš, revolver je morala držati u lijevoj ruci, dakle metak bi bio na toj strani, a ne ovdje.«
»Možda se izvila na bok?«
Sara je slegnula ramenima jer ne mogu biti sigurni budući da koriste konop i mobilnu
aplikaciju.
45
»Razmislimo još jednom.« Charlie je namotavao konop. »Angie bježi od Hardinga s

revolverom u ruci jer se njezin Glock, tko zna zbog čega, zaglavio na parkiralištu. Došla je do
vrha stubišta. Harding je sustiže. Revolver je opalio. Angie je uspjela pobjeći. Ulazi u sobu.
Zatvara vrata. Nastavak slijedi.« Podigao je kažiprst. »Pitanje je bi li revolver opalio. Policajka
ne bi držala prst na okidaču dok juri uza stubište. Obučena je da i u snu prst drži na štitniku
okidača dok ne bude pripravna zapucati. To se ne zaboravlja ni kad skineš policijsku značku.«
»Muče me otisci stopala«, rekla je Sara. »Zašto su njezina stopala krvava dok je trčala po
stubištu?«
»Bila je bosa?« nagađao je Charlie. »Dolje je posvuda razbijeno staklo, a na nekim
krhotinama su tragovi krvi. A to me je podsjetilo da smo pronašli manju količinu osušene krvi
na podu u prizemlju. Netko je obilno krvario iz nosa.«
»To se uklapa u priču o narkomanima, ali trebali bismo uzeti uzorak.«
»Ispričavam se, gospodine.« Gary, novak — ljubitelj mačaka, hodao je iza Charlieja.
»Slučajno sam vas čuo, pa sam razmišljao o hrvanju oko revolvera. Hoću reći, ako se ona izvila
na bok dok su se borili na stubištu, zar ne bi cijev bila uperena prema stropu?« Pokušao je
izvesti pozu o kojoj je govorio podigavši ruke u zrak kao Farrah Fawcett u televizijskoj emisiji
koja se prestala prikazivati mnogo godina prije njegova rođenja.
»Ustvari, ovako«, rekao je Charlie i zauzeo drugačiju pozu. »A onda bi se revolver
okrenuo na ovu stranu...« Mahnuo je rukom. »Izgledam kao figura na peharu za najboljeg
američkog sveučilišnog nogometaša, zar ne?«
Sara se srdačnije nasmijala jer su obojica bili smiješni. »Možda bismo ovo trebali
prepustiti kompjuterašima.«
Gary je uzeo pladanj s epruvetama. »Uzeo sam uzorke na svim mjestima na kojima sam
zamijetio krv. Uzeo sam i uzorak krvi s Hardingova vrata. Dr. Linton, smijem li gledati kako
određujete krvnu grupu? To nikad nisam vidio.«
Sara se odjednom osjetila vrlo starom. Zaboravi Farrah Fawcett. Gary je zacijelo nosio
pelene kad su odvjetnici O. J. Simpsona poučavali Ameriku o DNK-u. »Bit će mi zadovoljstvo.«
Gary se sjurio niza stubište. Sara ga je polako slijedila. Nije htjela razmišljati o tome kako
je maloprije pogledala Willa dok je upravljao rasklopnim dizalom. Smiješno je što se on
naljutio na Colliera kad se zabuljio u nju. Kao da bi Sara ikad pogledala drugog muškarca...
»Što znaš o krvnim grupama?« upitala je Garyja.
»Postoje četiri osnovne grupe«, rekao je. »A, B, AB i O.«
»Točno. Svatko od nas ima jednu od ovih krvnih grupa koje se temelje na genetički
uvjetovanim antigenima povezanima s crvenim krvnim zrncima. Test krvne grupe određuje
prisutnost antigena pomoću reagensa koji se zgrušava kad se spaja s krvlju.«
»Da, gospođo.« Gary ništa nije shvatio. »Hvala vam.«
Nije odustala. »Zapravo, kapneš krv na pripremljenu karticu, pomiješaš i onda vidiš o
kojoj je krvnoj grupi riječ.«
»Aha.« Uzeo je popis od policajca koji je stajao na izlazu i potpisao se. »To je super.«
46
Otvorio je vrata. Saru je zaslijepilo sunce, pa nije shvatila je li Gary zaista zainteresiran ili
je samo ljubazan. Na brzinu se potpisala ispod njegova imena. Trebalo joj je neko vrijeme da
se prilagodi na sunčevu svjetlost dok su hodali po parkiralištu. Gary je skinuo mrežicu iz kose
i čvršće privezao rep. Već je spustio patentni zatvarač na zaštitnom odijelu. Visoko je zavrnuo
rukave službene majice. I njegove ruke su tetovirane. Nosi debelu zlatnu ogrlicu
s medaljonom koji je blistao na suncu kao zrcalo.
Pogledala je naokolo parkiralište i susjedne zgrade uvjeravajući se da ne traži Willa, pa
čak ni Amandu, a ipak je bila razočarana kad ih nije zamijetila. Sara je pogledala mobitel da
provjeri je li Amanda poslala Angieinu krvnu grupu. Čudno, ali još uvijek nije dobila njezin
SMS. Amanda uvijek brzo reagira. Sara je dodirnula ikonicu na mobitelu. Ovo je opravdani
razlog da je nazove. Mogla bi od Amande zatražiti Angiein dosje i zatim upitati što se
događa, recimo je li Will pronašao Angie i u naručju je odnio u bolnicu.
Sara je spremila mobitel u džep.
Pogledala je naviše i odmah pognula glavu. Sunce joj je iznad glave. Vjerojatno je oko
deset sati, ako se dobro sjeća izviđačke obuke. Od snažnog sunčevog svjetla oči su joj zasuzile.
Morala je gledati u tlo dok je prolazila pokraj Hardingove spaljene Kije. Dva tehničara s
povećalima klečala su na tlu i temeljito obrađivala automobil. Crna olupina i dalje se nije
potpuno ohladila. Saru je zapahnula vrelina metala kad je prošla pokraj auta.
Mobilni laboratorij Odjela za forenziku GBI-a smješten je u velikom autobusu
zaplijenjenom nekom tipu koji je lažirao zdravstveno osiguranje. Sjedišta su izvađena kako bi
se postavio veliki stol na kojem su računala, ormarići s raznim epruvetama i vrećice s
dokaznim materijalom. Najvažnije je da je klimatizacijski uređaj besprijekorno radio. Sari su
koljena gotovo klecala od sreće kad je ušla u rashlađeni prostor.
Gary je odložio pladanj s uzorcima na stol. Pridržao je stolicu za Saru, a zatim je sjeo.
Potrudila se ne zuriti u njegov medaljon s natpisom SLAM.
»Možete li ovom opremom odrediti spol ili rasu?« upitao je.
Papirnatim ubrusom obrisala je oznojeni vrat i čelo. »Za spol je potrebno obaviti
testiranje DNK-a kako bi se ustanovilo postoji li Y kromosom.« U pregradama i ladicama
tražila je opremu za testiranje krvi koju je naručila na Amazonu jer je jeftinija nego u lokalnoj
trgovini. »Za rasu se možemo držati statistike, koja nije uvijek pouzdana. Kod bijelaca je
razmjerno visok postotak krvne grupe A. Kod Latinoamerikanaca visok je postotak krvne
grupe O, a kod Azijaca i Afroamerikanaca je visok postotak krvne grupe B.«
»A što je s osobama miješane rase?«
Upitala se zanima li ga to zbog Angie. Ona se doima kao Mediteranka: maslinasta put,
gusta smeđa kosa, bujne obline. Sara je jednom stajala uz Angie osjećajući se kao poslovična,
neugledna-crvenokosa pokćerka.
Rekla je Garyju: »Kod miješane rase je složenije. Ne mora se uvijek poklapati krvna grupa
roditelja i djece, a njihovi aleli određuju krvnu grupu. Roditelji s krvnim grupama AB i O
mogu imati dijete s krvnom grupom A ili B, ali ne s krvnom grupom O ili AB. Oba roditelja s
krvnom grupom O jedino mogu imati dijete krvne grupe O.«
47
»Au.« Gary se češkao po bradici. »Ono što su nas u školi naučili o krvi najčešće je
povezano s DNK-om. Prikupljanje, obrađivanje. O ovome baš ništa nisam znao.«
Sara nije bila sigurna je li iskren prema njoj. Danas je štreberima mnogo lakše. Kad je bila
Garyjevih godina, isticala se kao bolni koštani članak.
Rekla je: »Ja ću prva testirati krv, a ti ćeš nakon mene. Potrudit ću se da shvatiš o čemu
je riječ, a nakon toga testirat ćeš druge uzorke.«
»Super.« Veselo se nasmijao. »Hvala vam, dr. Linton.«
»Sara.« Raspakirala je uređaj za određivanje krvne grupe. »Ovo je testna kartica.«
Pokazala mu je bijelu karticu na kojoj su otisnuta crna slova. Na vrhu su četiri prazna kruga ili
zdenca, a u sredini su točke reagensa. Ispod krugova su natpisi: ANTIGEN-A, ANTIGEN-B,
ANTIGEN-D i Kontrola.
»Antigen-D?« upitao je Gary.
»D test za Rh faktor.« Sara ga je poštedjela još jednog zamornog predavanja. »Zbog
prisutnosti ili odsutnosti rezus-faktora, imaš plus ili minus uz krvnu grupu. Dakle, ako vidiš
krvni ugrušak u krugu A i krvni ugrušak u D, onda je tvoja krvna grupa A-pozitivna. Ako u D
nema ugruška, onda je A-negativna.«
»Rezus?«
Navukla je zaštitne rukavice. »Nazvan je po rezus majmunima zato što su isprva korišteni
za proizvodnju antiseruma kad se određivala krvna grupa.«
»Uh«, rekao je Gary. »Siroti majmuni.«
Sara je prostrla čiste papirnate ubruse i ispraznila kutiju s opremom. Odvojila je rupčić
natopljen alkoholom i lancetu jer neće testirati žive ispitanike. Uzela je četiri varirana kapica
i malenu bočicu vode koja se nalazila u kutiji s opremom. »Zapisi na kartici gdje je uzet prvi
uzorak«, rekla je Garyju.
Gary je iz džepa izvadio kemijsku i napisao LIJEVO STUBIŠTE DVA UDARCA, a zatim adresu
zgrade, datum i vrijeme. Zlatni medaljon lupkao je po stolu. Sara je pomislila da još uvijek
nije susreo Amandu. Jednom je ravnalom udarila Willa po vratu kako bi provjerila je li
propisno ošišan tri centimetra iznad ovratnika.
Sara je stavila naočale. Karticu je izravnala na papirnatim ubrusima. Istisnula je kapljicu
vode na četiri različita reagensa u sredini krugova. Gary je otvorio jednu epruvetu koja je
sadržavala komadić tkiva, vjerojatno od skalpa. Sara je staklenom pipetom uzela uzorak krvi
koji je stavila u kontrolni krug. Štapićem je promiješala krv i reagens unutar otisnutog kruga.
Gary je rekao: »Hoće li se odmah zgrušati?«
»Neće u kontrolnom krugu. On bi uvijek trebao biti gladak.« Sara je stavila još malo krvi
u prvi krug, označila ANTI-A i promiješala novim štapićem. To je ponovila za anti-B i D.
Garyju je rekla: »A sada okreni karticu, drži je deset sekundi, zatim je drži uspravno još deset
sekundi dok ne napraviš puni krug kako bi se krv promiješala s reagensom.«
Gary je rekao: »Čini se da se B zgrušava.«
Točno je rekao. U krugu B pojavio se ugrušak.
48
»Nema ugruška u krugu D«, rekao je Gary. »Dakle, ovo je krvna grupa B-negativna, zar
ne?«
»Ispravno«, rekla mu je Sara. »Bravo.«
»Znamo li krvnu grupu gospođe Trent?«
Izgovaranje njezinog imena za Sam je bilo kao udarac u grlo. »Ona je navedena kao
Polaski.«
»O, ispričavam se. Pogriješio sam.«
»Još uvijek nisam dobila njezinu krvnu grupu.« Sara je provjerila je li od Amande dobila
SMS. Opet je razmišljala je U se nešto dogodilo. Will u pravilu povlađuje Amandi, a zatim čini
što ga je volja. Sari je to bilo šarmantno.
Gary je upitao: »Je li DNK gospođe Polaski zaveden u dosjeu kad je radila u policiji?«
Umjesto da mu kaže da će vjerojatno pronaći nekontaminiran uzorak na Sarinu ružu na
usne, rekla mu je: »Vjerojatno nije, ali nije bila na mjestu zločina. Radila je u Odjelu za
narkotike i prostituciju, pa zacijelo nije bilo potrebno.« Sara se prisilila usredotočiti se na
zadatak. »DNK je zlatni standard, ali i određivanje krvne grupe je bitno. Krvnu grupu B-
negativna ima samo dva posto bijelaca, jedan posto Afroamerikanaca i manje od pola
posto drugih etničkih skupina.«
»Au. Hvala vam. Ovo je otkačena znanost, dr. Linton.« Gary je odmah ispisao sljedeću
etiketu. Pisao je urednim velikim slovima koja su se lijepo uklapala u naznačeni kvadrat,
LIJEVO STUBIŠTE OTISAK STOPALA A.
»Dakle, prvo voda, zar ne?«
»Samo malena kap.« Šutjela je dok je Gary analizirao drugi uzorak. On vrlo brzo uči.
Promiješao je krv, a rubovi unutar kruga bili su uredniji od njezinih. Okretao je karticu koju je
držao deset sekundi u određenom položaju. Kao i ranije, ugrušak krvi označio je B-negativnu.
»Analiziraj uzorak s Hardingova vrata«, rekla mu je.
Gary je uzeo varirani štapić jer je bilo vrlo malo krvi. Lancetom je razrezao pamučni vršak
i namočio ga kako bi otpustio krv. Ponovio je postupak s karticom. Sada se ugrušak pojavio
samo u krugu D. »Jesam li negdje pogriješio?« upitao je.
»Njegova je krvna grupa O-pozitivna, najčešća kod bijelaca, ali bitno je da smo ovime
Hardinga definitivno isključili iz veze s otiscima stopala i tragovima krvi na stubištu.« Dala
mu je novi pribor. »Analiziraj uzorke krvi iz sobe u kojoj je Harding umro.«
Začuli su glasno kucanje na vratima koje je prenulo i Saru i Garyja.
»Za Boga miloga.« Charlie je ušao u kombi držeći kameru koju je odložio na pod.
»Pomislio sam da ću eksplodirati u onoj sobi.« Sklopio je oči duboko udišući rashlađeni zrak.
Gary je analizirao novi uzorak. Sara je Charlieju dala papirnati ubrus da obriše lice. Bio je
mokar od znoja. Morat će instalirati ventilatore u zgradi kako bi nastavili s poslom. Ipak je
kolovoz. I nakon što sunce zađe, temperatura se spušta samo za dva-tri stupnja.
»U redu.« Charlie je bacio papirnati ubrus u koš. »Aktivirao sam luminol u drugim
prostorijama.«
49
Sara je kimnula glavom. Luminol aktivira ultraljubičasto svjetlo, a enzimi u krvi poprimaju
plavičastu boju. Reakcija traje samo nekoliko sekundi i ne može se ponoviti, stoga je bitno
imati kameru da snimi taj proces.
»Išta korisno?« upitala je Charlieja.
»O, da. Imam snimke.« Charlie je uključio kameru kako bi pregledao snimke. »Uzgred
rečeno, pronašao sam tragove krvi na jednorogu, dakle metak je nekoga pogodio.«
»Veliki ili mali mlaz?«
»Vrlo mali, kao od kihanja.«
»To nije dovoljno za testiranje krvne grupe. Morat ćemo pričekati analizu DNK-a.« Zatim
se obratila Garyju: »Ne znamo starost krvnog uzorka. Možda je neki rejver kihnuo prije
tri mjeseca.«
Charlie je rekao: »Nitko ne shvaća jade koje je jednorog pretrpio.« Vrtio je fotografije u
kameri i pregledavao svijetloplave mrlje i tragove prskanja.
»Dr. Linton?« Gary je držao karticu koju je obradio. »Opet B-negativna.«
Charlie ga je upitao: »Jesi li kojim slučajem uzeo uzorak iz druge sobe kod lijevog
stubišta?«
»Jesam, gospodine.« Gary je provjerio epruvete. »Pronašao sam tragove krvi na podu, u
stražnjem desnom uglu. Triput sam provjerio etiketu prije nego što sam uzeo novi uzorak,
kao što ste rekli.«
»Bravo, mali«, rekao je Charlie. »Molim te, daj mi podatke.«
Gary je pričekao Sarino dopuštenje kako bi nastavio s radom.
»Aha, nešto sam pronašao.«
Sara ne voli odugovlačenja i napetosti, ali je pustila Charlieja neka se zabavlja.
Forenzičarski posao najčešće je najdosadniji dio policijske procedure. Suprotno. Za razliku od
televizijskih serijala, u kojima besprijekorno odjeveni, prekrasni laboranti vade dokaze kao
zečeve iz šešira, vitlaju pištoljima, ispituju zlikovce i zatim ih otpravljaju iza rešetaka, polovica
Charliejeva posla svodi se na dokumentaciju, a preostalo vrijeme snima, fotografira ili sjedi
za mikroskopom. Vjerojatno je pronašao neuobičajeni trag na stropu ili možda forenzički
sveti grah čitak otisak prsta u svježoj krvi.
»Evo ga«, pobjedonosno je rekao Charlie. Okrenuo je kameru prema Sari.
Na fotografiji je vidjela poznate fluorescentne obrise: svijetlo-plavi obris na tamnoj
podlozi grafita, poput rendgenske snimke. Umjesto uobičajenog traga krvi ili jasnog otiska
prsta, ugledala je dvije riječi ispisane krvlju: POMOZI MI.
»Dr. Linton?« Gary je analizirao uzorak krvi. »Dobio sam B-negativnu, kao i na druga dva
uzorka.«
Charlie je upitao: »Gary, jesi li siguran da je to uzorak iz druge sobe, one u kojoj sam
snimio ovu poruku?«
»Jesam, gospodine. Siguran sam. Apsolutno siguran.«
50
»Sara?« upitao je Charlie. »Jesi li od Amande dobila Angičinu krvnu grupu?«

Nije mogla odgovoriti. Zurila je u blistavu fotografiju na zaslonu kamere, u te dvije riječi,
opčinjena poznatim rukopisom koji joj se usjekao u pamćenje.
Slovo E napisano kao obrnuta brojka tri.
Amanda je otvorila vrata kombija. Ispružila je ruku, a Charlie joj je pomogao ud. Gary je
ustao i ponudio joj da sjedne. Amanda se namrštila zamijetivši njegove tetovaže i zlatni lančić.
»Mladiću, pričekajte me ispred kombija.«
Gary je smjesta poslušao i za sobom polako zatvorio vrata.
Amanda je sjela na njegovu stolicu. Obratila se Sari: »Will pretražuje uredsku zgradu na
drugoj strani ulice«, prijekorno je rekla kao da će joj Sara upasti u riječ. »Građevinski inženjer
kaže da će se jebena zgrada srušiti svaki čas, ali Will ga nije poslušao. Ne smijem poslati
nekoga za njim jer bi me mogli tužiti ako se zgrada uruši.«
Sara je Amandi dala kameru.
»Što je ovo?« Amanda je dugo gledala fotografiju na zaslonu. »Prepoznaje rukopis?«
Sara je kimnula glavom. U proteklim godinama dobila je bezbroj ružnih poruka pa bi i
usred noći prepoznala Angiein rukopis.
Amanda je rekla: »Kao prvo, potrudimo se da ovu poruku nitko ne vidi osim nas troje.
Will ionako ima dovoljno problema.«
»Da, gospođo«, rekao je Charlie.
Sara nije bila u stanju govoriti.
Amanda je rekla: »Konačno sam dobila Angiein dosje.« Kameru je držala u krilu. Pogrbila
se. Doimala se umorno, starije od svoje šezdeset četiri godine. »Molim vas, recite mi da
niste pronašli nijedan uzorak krvi B-negativna.«
51
TREĆE POGLAVLJE
_____________
ULAZNA VRATA ZGRADE ZATVORENA su lancima i lokotom, ali narkomani su skinuli daske s
prozora. Podrumska vrata i vrata dizala su druga priča. Metal je zavaren za okvir. Ni to nije
spriječilo uljeze. Predvorje je prepuno krhotina stakla i komadića metala od razbijenih stolova
i stolica. Zgrada je stara te je izgrađena od drva, a ne od betona. Pravo je čudo što nije
izgorjela do temelja. Vatra je oprljila azbestne ploče na podu, a dim je zacrnio azbestne ploče
na stropu. Tragovi mokraće po zidovima. Sve što je bilo vrijedno odavno je razbijeno i
pokradeno. Čak su i bakrene žice iščupane iz zidova.
Zgrada ima deset katova i gotovo je savršeno kvadratnog oblika. Will je pretpostavio da
su katovi podijeljeni na dvadeset ureda, po deset na svakoj strani, s dugim, otvorenim
kvadratnim prostorom u sredini i dva zahoda u stražnjem dijelu. Raspored prostorija ne
podsjeća na labirint, nego na Escherov crtež. U nekim prostorijama improvizirano je stubište
od sanduka i stolova koje vodi do otvora u natrulim stropovima. Ovo klimavo stubište vodi do
zaključanih vrata ili manjih prostorija na drugim katovima koje bi trebao pregledati nakon što
obiđe donji kat. Will je imao dojam kao da je u fliperu. Odbija se od jedne strane zgrade
na drugu po škripavim, naslaganim sanducima, niz klimave, naslagane stolove, otvara
ormariće, podiže srušene police, šutira hrpe papira ostavljene da ovdje trunu desetljećima.
Angie.
Mora pronaći Angie.
Amanda je protratila gotovo jedan sat Willova života natjeravši ga da čeka ispod
guvernerova ureda dok mu je prenosila šačicu informacija koje su do sada prikupili u istrazi
ubojstva Dalea Hardinga. Will je za to vrijeme sebe uvjeravao da je ona u pravu. On ne smije
tražiti Angie. On nju ne smije pronaći. Novinari bi razvlačili i napuhali priču, a ne samo da bi
Willova karijera bila okončana, već bi se zacijelo našao iza rešetaka. Dakle, uništio bi i Amandi
život. I Faith. I Sari. Šteta bi bila nepopravljiva. Ako ne pronađe Angie živu. Ako ona ne ispriča
što se ustvari dogodilo u Rippyjevu klubu.
A onda je Will izišao iz guvernerove zgrade i pozvao taksi.
52
Otada je proteklo četrdeset minuta. Ako je Sara u pravu, ako je Angie preostalo samo
nekoliko sati života, onda je možda već prekasno.
Ali on nije mogao odustati od potrage.
Will je otvorio zadnja vrata zadnjeg ureda na trećem katu. Prozori nisu zakovani
daskama. Sunce je preplavilo malenu prostoriju. Will je odgurnuo stol od zida. Štakor je
jurnuo po sobi. Will je uzmaknuo. Noga mu je propala kroz natruli pod. Osjetio je kako mu se
koža na stražnjem dijelu potkoljenice para, kao kad povučeš patentni zatvarač. Brzo je
izvukao nogu iz rupe ponadavši se da neće dobiti tetanus od odbačene injekcije ili krhotine
stakla. Poderao je hlače. Krv je curila u cipelu. Sada u vezi s time ništa ne može učiniti.
Na kraju hodnika ugledao je stubište. Betonske stube postavljene su duž građevine poput
kičme, a kroz razbijene prozore na svakom drugom odmorištu zasljepljivala ga je sunčeva
svjetlost. Will se pridržao za rukohvat i skočio na drugo stubište. Kad je doskočio, umalo je
pokleknuo. Možda je teže ozlijedio nogu nego što je isprva pomislio. Osjetio je kako se krv
nakuplja u cipeli. Začuo je mljackanje čarape kad se uspeo na sljedeći kat.
» Hej.« Collier ga je čekao. Opet je na glavi imao žutu kacigu. Naslonio se na dovratak.
Ruke je prekrižio na prsima. »Kraj puta, stari. Moraš izići van.«
»Miči se«, rekao je Will.
»Tvoja šefica je popizdila kad sam joj rekao da si ovdje. Iz ušiju joj se doslovno pušio dim«,
cerekao se Collier. »Čini mi se da će još više popizditi kad sazna da sam i ja ovdje.«
Collier se nije pomaknuo, pa ga je Will odgurnuo.
»Ma daj, stari. Ovdje nije sigurno.« Collier je morao potrčati kako bi držao korak s Willom.
»Ja sam zadužen za istražni tim. Ako propadneš kroz pod i slomiš vrat, mene će okriviti.«
»Već sam propao kroz pod.« Will je brzo koračao po hodniku. Ušao je u prvi ured. Ofucani
sag. Razbijene stolice. Zahrđali metalni stol.
Collier ga je slijedio. Zastao je na vratima i gledao Willa kako pretražuje prostoriju. »O
čemu je riječ, kompa?«
Will je zamijetio madrac prekriven novinama. Razabrao je neki oblik. Nogom je panično
razgrnuo novine, a onda je ugledao pokrivač, a ne Angieino tijelo.
Collier je rekao: »Ovo je totalno otkačeno, čovječe.«
Will se osvrnuo. Collier je i dalje stajao na vratima.
»Gdje ti je partner?« upitao je Will.
»Ng je do ušiju zakopan u izvještaje o nestalim osobama, a osim toga čeka našu sinoćnju
žrtvu obiteljskog nasilja da iziđe iz bolnice. On danima neće ugledati danje svjetlo.«
»Zašto mu ne pomažeš?«
»Zato što pomažem tebi.«
»Ne, ne pomažeš mi.« Will se nadvio nad njim. »Makni se ili ću te ja odmaknuti.«
»To je bilo prije tvoje sadašnje cure? Ljubavnice? O čemu je riječ?« Collier se iscerio.
»Pazi, stari, trebao bi mi reći da si s njom bio u vezi. Budi muško.«
53
»U pravu si.« Will je zamahnuo šakom i udario ga u sljepoočnicu — ne samo zbog Sare,
već i zato što je seronja i ometa ga.
Collier je prekasno podigao ruke. Udarac je bio jači nego što je Will htio, a možda je Collier
od onih koji ne mogu podnijeti udarac. Zakolutao je očima i otvorio usta. Srušio se kao
vreća govana bačena kamo se već bacaju vreće govana i onesvijestio se prije nego što je legao
na pod.
Willa je punih pet sekundi preplavilo blaženstvo, a zatim se pribrao. Pogledao je šaku
zatečen svojim neočekivanim nasiljem. Raširio je prste. Ogulio je kožu na dva članka. Krv je
curila po zaglavcima. Upitao se je li šaka poletjela po svojoj volji, kao da je u trenutku bio
opsjednut. On nije takav. On neće tek tako nasrnuti na ljude, čak i ako je riječ o tipu kao što
je Collier, koji je ovo zaslužio.
Shvatio je da ga Angie i dalje kontrolira: ona budi ono najgore u njemu.
Will je izvukao košulju iz hlača. Obrisao je krv na šaci. Uvukao je košulju u hlače. Sagnuo
se, uhvatio Colliera za ramena i naslonio ga na dovratak. Zatim je pošao u hodnik kako bi
nastavio potragu za Angie.
Još jedan ured. Još jedan stol. Još jedna prevrnuta polica. Kolica u kojima je prastaro IBM-
ovo računalo. Osvrnuo se. Pokraj vrata je metalni ormar. Zamijetio ga je u svakom drugom
uredu. Visok metar osamdeset. Širok jedan metar. Četrdesetak centimetara dubok.
Međutim, na ovom su vrata zatvorena.
Will je obrisao znojne dlanove. Uhvatio je kvaku i povukao. Zahrđala brava nije popustila.
Pogurao je ramenom i praktički podigao ormar s poda. Začuo se prasak. Vrata su se otvorila.
Prazan je.
Mogla se sakriti u ormar. Angie voli mračna mjesta s kojih ona vidi druge, a drugi nju ne
vide. Najradije se skrivala u podrumu sirotišta. Netko je dovukao strunjače u podrum i
postavio ih na hladan pod od cigli. Klinci su dolje pušili cigarete. I radili druge stvari. Gospođa
Flannigan, ravnateljica sirotišta, nije mogla koristiti stubište. Koljena su joj bila prestara. Bila
je pretila. Nije imala pojma što se dolje događalo. A možda je znala. Možda je shvatila da je
tjelesna utjeha jedino što su oni mogli međusobno podijeliti.
Will je iz džepa izvadio rupčić i obrisao vrat.
Nikad neće zaboraviti kad je s Angie bio u tom podrumu. Bilo mu je prvi put. Nije drhturio,
već je vibrirao od uzbuđenja, straha i panike da neće moći, da će pogriješiti, da će biti
prebrz, trapav, da će mu se smijati, da će se morati ubiti.
Angie je tri godine starija od Willa. Često se družila s mnogim dečkima, s mnogim
muškarcima drugačije se družila, katkad ne svojom voljom. Ali ona je znala što radi, a on nije
imao pojma.
Stresao se čim ga je dodirnula. Bio je trapav. Recimo, zaboravio je kako otkopčati hlače.
U tim godinama Willovo jedino tjelesno iskustvo s drugima svodilo se na tučnjave ili liječenje
ozljeda. Nije se mogao kontrolirati, zaplakao je. Ronio je suze. To nisu bile suze bijesa kad su
mu razbili nos ili kad je britvom razrezao podlakticu.
54
Jecao je i plakao kao dijete.

Angie mu se nije smijala. Zagrlila ga je. Čvrsto ga je grlila. Noge su im se preplele. Will nije
znao što činiti s rukama. Nikad ga nisu na ovaj način grlili. Nikad nije osjetio tjelesnu bliskost
s drugim ljudskim bićem. Satima su ostali u podrumu, Angie ga je grlila, ljubila, pokazala mu
je što treba učiniti. Obećala je da ga nikad neće ostaviti, ali nakon toga njihov se odnos
korjenito promijenio. U njemu je uvijek vidjela bespomoćnog dječaka.
Will je ovakvu bliskost sa ženom osjetio tek nakon tridesetak godina.
»Treme!« Collier je stajao na drugom kraju hodnika, a koljena su mu klecala. Trznuo se
kad je prstima dotaknuo uho. Krv je curila po obrazu i vratu.
Will je spremio rupčić u džep. Otvorio je druga vrata i pretražio drugu prostoriju.
Angie, odzvanjalo mu je u glavi. Gdje se kriješ?
Nema smisla dozivati je jer zna da ona ne želi da je pronađu. Angie je divlja životinja. Ona
ne pokazuje slabost. Povlači se kako bi u samoći zaliječila rane. Will je oduvijek znao da će se
u presudnom trenutku negdje povući i umrijeti sama. Kao i žena koja ju je odgojila.
Ili ju je barem pokušala odgojiti.
Angie je bila klinka kad si je Deidre Polaski ubrizgala zadnju, ali ne i smrtonosnu dozu
heroina. Sljedeće trideset četiri godine živjela je kao biljka, ležala je komi u nekoj državnoj
bolnici. Angie je jednom rekla Willu da ne zna što je bilo lošije: živjeti s Deidreinim svodnikom
ili boraviti u sirotištu.
»Trente!« Collier se naslonio na zid. Iz usta mu je curila slina. »Zaboga. Čime si me
mlatnuo, maljem?«
Willa je grizla savjest, ali se prisilio prešutjeti ispriku. Otvorio je sljedeća vrata. Želudac
mu se zgrčio kad je pregledao razorenu kupaonicu. Pod se urušio. Razbijena školjka,
umivaonik i slavine pali su na donji kat.
Na drugoj strani otvora zamijetio je metalni ormar. Vrata su zatvorena. Je li Angie
unutra? Je li puzala uza zid i polako došla na drugi kraj prostorije kako bi se izolirala i polako
umrla?
Collier je rekao: »Nećeš ući unutra.« Stajao je iza Willa s rukom na okrvavljenom uhu.
»Ne zajebavaj se, čovječe. Propast ćeš i poginuti.«
Will mu je dao rupčić.
Collier je tiho opsovao kad je stavio rupčić na uho. »Ormar je dubok tridesetak
centimetara. Je li ta cura sitne građe?«
»Mogla se uvući unutra.«
»I sjesti?«
Will je zamislio Angie kako sjedi u ormaru. Sklopila je oči. Osluškuje.
Collier je rekao: »Dobro, cura je ranjena, zar ne? Teško je ozlijeđena. Mogla je odabrati
bilo koju prostoriju, ali ušla je baš u ovu, u kojoj je golema rupa. Kako je uspjela ondje doći?«
U pravu je. Angie nije sportski tip. Ona mrzi znoj.
55
Will se osvrnuo. Pošao je u zahod na drugoj strani hodnika.

Collier ga je opet gledao stojeći na vratima prekriženih ruku i naslonjen na dovratak.
»Rekli su mi da si tvrdoglav kao magarac.«
Will je nogom razbio unutrašnja vrata.
»Misliš da si bogomdan?«
»Zaveži.« Will se prisjetio kako ga je Sara ušutkala prije dva-tri sata. Nikad je nije vidio da
se tako razbjesnila.
Collier je rekao: »Što kriješ, čovječe? Hoću reći, bez uvrede, ali baš nisi Brad Pitt.«
Will je ščepao Colliera za majicu i odgurnuo ga s puta.
Angie nije na ovom katu. Još šest katova. Will je krenuo prema stubištu te se popeo na
sljedeći kat. Je li negdje pogriješio? Je li trebao krenuti od zadnjeg kata, a ne iz prizemlja?
Postoji li potkrovlje u ovoj zgradi? Veliki apartman s pogledom na čitav grad?
U taktičkom smislu uvijek je bolje zauzeti položaj na uzvisini Uredska zgrada nalazi se
točno nasuprot Rippyjevu klubu. Angie ih je možda promatrala cijelo vrijeme. Mogla je vidjeti
patrolna kola, vatrogasce, službene kombije, istražitelje, čitavu svitu koja grozničavo
razmišlja kako bi dokučila što se ovdje dogodilo, a ona se sakrila na desetom katu i umire od
smijeha.
Ili krvari na samrti.
Will je s petog došao na šesti kat. Zadihao se kad je na sljedećem odmorištu ugledao
veliku brojku 8. Zastao je i sagnuo se kako bi došao do daha. Vrućina ga je iscrpila. Znoj je
kapao po pođu. Pluća će mu eksplodirati. Tetive ga bole. Krv curi u cipelu. Posjekline na
zaglavcima opet krvare.
Je li pogriješio?
Angie se ne bi uspela po ovom stubištu ni u najboljoj kondiciji, a kamoli s po život opasnim
ranama. Ona mrzi tjelovježbu.
Will je sjeo na stubište. Protrljao je lice i otresao znoj sa šaka. Može li uopće biti siguran
da je Angie u ovoj zgradi? Gdje je njezin automobil? Možda bi Will trebao potražiti njezin stan
umjesto da riskira život pretražujući oronulu zgradu?
A što će učiniti sa Sarom?
»Majke ti Božje.« Collier je stajao nekoliko stuba ispod njega. Zadihao se kao parna
lokomotiva. »Mislim da ću morati zašiti ozlijeđeno uho.«
Will se naslonio na zid. Je li izgubio Saru? Je li Angie u zadnjem nasilnom pokušaju uspjela
u onom što je cijelu godinu htjela učiniti?
Samo ga Betty može spasiti. Na početku njihove veze Sara je uvijek bez prigovora čuvala
Betty kad je Will radio noću. Isprva je pomislio da je bila zainteresirana za njegove slučajeve,
a zatim je shvatio da ona koristi psa kako bi ga namamila u svoj stan. Willu je dugo trebalo da
prihvati činjenicu da žena kao što je Sara želi s njim živjeti.
Ona ne bi pristala pokupiti Betty ako je htjela odmah prekinuti njihovu vezu.
56
Zar ne?
»Trente.« Collier opet gudi u iste žice. S mukom se uspeo po stubištu. »Zašto ovo radiš,
stari? Zar se sakrila ispod pisaće mašine?«
Will ga je pogledao u oči. »Zašto si ovdje?«
»Učinilo mi se da je to dobra zamisao kad sam stajao ispred zgrade. A koji je tvoj
izgovor?« Colliera je odgovor zaista zanimao. »Stari, znaš da ona nije ovdje.«
Will je pogledao u strop. Grafiti su zurili u njega.
Zašto je ovdje?
Možda je bolje upitati: gdje bi drugdje mogao poći? Nije bilo tragova koje bi slijedio. Ni
dojava da ih provjeri. Nije imao pojma gdje Angie stanuje. Gdje radi. Radi čega je bila u
Rippyjevoj zgradi. Kako se upetljala u silovanje, a Will nije bio u stanju optužiti čovjeka kojeg
prezire.
Pa, možda zna odgovor na zadnje pitanje. Angie je uvijek gurala nos u Willove poslove.
Prikradala se kao mačka koja vreba plijen, a zatim bi jadno, mrtvo stvorenje ostavila kao trofej
na Willovu pragu prisilivši ga da smisli što učiniti s truplom.
Nije ni znao koliko je neoznačenih grobova za sobom ostavila u Willovu životu.
Collier je rekao: »Nazvao sam da provjerim tvoju bivšu ženu.« Stajao je naslonjen uza zid.
Opet je prekrižio ruke na prsima. Dobra je vijest da se krv na njegovom uhu zgrušala. Loša je
vijest da se Willov rupčić zalijepio za ranu.
»I?« rekao je Will iako je već znao što je Collier saznao. Angie je bila drolja. Spavala je sa
svima. Bila je najgora vrsta policajca. Njoj nikad nisi mogao vjerovati. Držala se po strani.
Nije marila za svoj život.
Collier je, začudo, bio vrlo obazriv: »Čini se da je ona prava mustra.«
Will se prešutno složio s njim.
»Poznajem takve cure. S njima nikad nije dosadno.« Collier je i dalje stajao podalje od
Willa. Nije htio da ga opet mlatne po glavi. »Međutim, one uvijek imaju nekoga na koga se
mogu osloniti.«
I Will je to rekao Sari, ali iz Collierovih usta primjedba je zazvučala kao pogrda.
»Jesi li uvjeren da je pretrčala ulicu i sakrila se u ovoj rupčagi?« Collier je spuznuo niza
zid i sjeo na pod. I dalje je zadihan. »Pazi, nisam upoznao ovu curu, ali poznajem mnoge njoj
nalik.« Pogledao je Willa, vjerojatno kako bi se uvjerio da nije krenuo prema njemu. »Ne ljuti
se, kompa, ali one uvijek imaju pričuvni plan. Znaš o čemu govorim.«
Will shvaća o čemu on govori. Angie je uvijek imala nekoga na koga je mogla računati. A
to nije uvijek bio Will. Mnogi su muškarci prošli kroz njezin život. Kad nije bio s njom, odlazio
je na posao, uređivao svoju kupaonicu i popravljao svoj auto, a cijelo je vrijeme sebe
uvjeravao kako ne čeka da se ona vrati u njegov život. Pribojavao se. Naslućivao. Trpio bol.
Collier je rekao: »Rekao bih da je sinoć bilo veliko sranje, ona je ranjena pa je uzela svoj
mobitel — koji nismo pronašli — i nazvala nekog tipa koji je pojurio kako bi je izbavio.«
57
»A što ako je Harding taj tip?«

»Hoćeš reći da je imala samo jednog tipa?«
Will je duboko udahnuo i dugo zadržao dah.
»Idemo odavde?« upitao je Collier.
Will je ustao. Od napora mu se mutilo pred očima. Umirio se i pričekao da mu se pogled
razbistri. Okrenuo se i krenuo iz stubište.
»Za Boga miloga«, mrmljao je Collier. Umorno je vukao noge po podu. »Ako mene pitaš,
trebao bi se sjuriti niza stubište i reći svojoj staroj Red da ti je jebeno žao.«
Collier je u pravu. Will se, barem za početak, mora ispričati Sari. Međutim, krenuo je dalje
jer nikad sebi neće oprostiti ako odustane i utone u razmišljanje što radi i zašto to radi.
Collier je rekao: »Ona tvoja cura je vrlo zgodna.«
»Zaveži.«
»Samo kažem, stari. Obično zapažanje.«
Will je ispred sebe ugledao brojku 9 na sljedećem odmorištu. Krenuo je dalje. Vrućina je
bila nepodnošljiva na svakom koraku. Naslonio se na zid. Još jednom je razmislio: ne zna gdje
Angie stanuje. Ne zna gdje radi. Ne poznaje njezine prijatelje. Ima li prijatelje. Želi li imati
prijatelje. Ona je bila središte njegova postojanja više od polovice njegova života, a on o njoj
praktički ništa ne zna.
»Doma imaš najbolji odrezak«, rekao je Collier. »Pa nećeš poći u McDonalds kad je
popust.« Nasmijao se. »Hoću reći, odrezak ne mora ništa znati. Jer, čovječe, jebote, svi smo
mi katkad baš kao masni hamburgeri, zar ne?«
Will se uspinjao stubištem na devetom katu. Pogledao je ispred sebe.
Srce mu je zastalo.
Trag ženskog stopala.
Bosa. Prljava.
Krvave posjekline na otisku tabana.
»Angie?« šapnuo je pribojavajući se da će je njegov glas ustrašiti.
»Što kažeš? « upitao je Collier.
Will je posrtao na stubištu. Noge su mu klecale. Pao je na koljena kad se uspeo na
odmorište.
Angie je ležala na trbuhu. Raščupana duga smeđa kosa. Raširene noge. Jedna ruka ispod
nje, a drugom je pokrila glavu. Nosi bijelu haljinu koju je ranije vidio. Pamučna, prozirna, zbog
čega je nosila crni grudnjak. Haljina je zadignuta te je vidio crne gaćice.
Will je stavio ruku na njezin gležanj. Koža je hladna. Nije napipao puls.
Pognuo je glavu. Čvrsto je sklopio oči susprežući suze.
Collier je stajao iza njega. »Pozvat ću pomoć.«
58
»Nemoj.« Willu treba malo vremena. Nije začuo policijski radio. Nije mogao podignuti
ruku s Angieine noge. Smršavila je otkad ju je zadnji put vidio: ne u subotu, kad ju je vidio
samo nakratko, već prije šesnaest mjeseci. Tada su zadnji put bili zajedno. Deidre je konačno
preminula, sama u staračkom domu, jer je Angie nije posjećivala. Will je radio na slučaju kad
se to dogodilo. Odvezao se u Atlantu kako bi bio uz Angie. Sara je tada bila u njegovom
vidokrugu kao mrlja na rubu slike koja možda nešto predstavlja, a možda je nebitna, ovisno o
razvoju događaja.
Will je sebi rekao da Angie mora pružiti još jednu priliku, ali kada ga je pogledala u oči,
ona je znala da su sve prepreke između njih uklonjene, da su nestali užasi koji su ih oboje
pratili i opterećivali.
Will se nakašljao. »Želim vidjeti njezino lice.«
Collier je začuđeno otvorio usta, ali nije rekao ono što je trebao reći: da ne smiju dirati ni
pomicati tijelo, da moraju nazvati forenzičare, Amandu i sve ostale koji će odnijeti beživotno
tijelo Angie Polaski kao da je još jedno truplo.
Umjesto toga, Collier se uspeo po stubištu i stao pokraj Angieine glave. Nije stavio
zaštitne rukavice, već je zavukao ruke ispod mršavih ramena. »Na tri?« rekao je.
Will se naposljetku pribrao. Kleknuo je i uhvatio Angie za gležnjeve. Koža je glatka. Ona
svaki dan brije noge. Ne podnosi dodirivanje njezinih stopala. Voli kavu s mlijekom. Voli
uzorke parfema iz ženskih časopisa. Obožava plesati. Voli sukobe, kaos i sve što on ne
podnosi. Ali ona se brinula za Willa. Voljela ga je kao brata. Ljubavnika. Zakletog neprijatelja.
Mrzila ga je jer ju je ostavio. Nije mu se htjela vratiti. Nije ga htjela ostaviti.
Nikad, nikad više neće ga grliti kao što ga je grlila u onom podrumu.
Collier je izbrojio do tri.
Šutke su podigli tijelo i okrenuli ga na leđa. Nije ukočeno. Ruka, koja je stajala na glavi,
pala je na lice kao da ne može podnijeti činjenicu da je preminula.
Natečene, ispucane usnice. Tamna krv na obrazu. Bijeli puder po kosi i licu.
Willu je šaka zadrhtala kad je posegnuo da odmakne ruku. Zamijetio je krv — ne samo iz
usta i nosa, nego od uboda igle. Na njezinom vratu. Između prljavih prstiju. Na njezinim
rukama.
Ruka se pokrenula.
Collier je upitao: »Jesi li je ti pomaknuo?«
Njezina je ruka skliznula s lica i pala na pod.
Otvorila je usta i zatim krmeljave oči.
Pogledala je Willa.
On je gledao nju.
Ona nije bila Angie.
59
ČETVRTO POGLAVLJE
_____________
FAITH JE SJEDILA U AUTOMOBILU ispred kuće Dalea Hardinga kako bi se sklonila od nesnosne
žege. Oznojila se do jaja, kao što je na Facebooku njezin sin komentirao, a što će njegovi
budući poslodavci zacijelo pronaći.
Mogao bi živjeti s bakom. Faith je kao odgovor od Evelyn dobila smiješka sa sunčanim
naočalama kad joj je poslala Jeremyjevu fotku s nargilom. Ovo je neupitno radikalan odmak
od odgojnih metoda koje je koristila njezina majka, a vjerojatno ih je preuzela iz Fašističkog
mjesečnika. Međutim, Jeremy ne bi bio rođen da je fašistički nadzor nad djetetom bila
uspješna strategija.
Otpila je veliki gutljaj vode buljeći u dobro održavanu jednokatnicu Dalea Hardinga u
velikom kompleksu kuća opasanih zidom.
Nešto nije u redu.
Faith mrzi kad nešto nije u redu.
Nakon što je u nekoliko navrata naletjela na zid tražeći bilo kakve informacije o Angie
Polaski, Faith je stratila gotovo cijeli dan u pokušaju da pronađe boravište Dalea Hardinga.
Nakon dvije beskorisne dojave dovezla se u sirotinjske četvrti u istočnom dijelu
Atlante gdje su joj susjedi i lokalni vođe bandi rekli da je Dale Harding seronja koji im
duguje novac. Nitko se nije iznenadio ni rastužio kad im je rekla da je neočekivano preminuo.
Neki su rekli da im je žao što nisu bili na licu mjesta.
Kao što je Amanda pretpostavila, pronašla je trgovine pića, striptiz-barove, zalagaonice i
svakojake sumnjive rupčage u kojima ćeš pronaći gadove kao što je Dale Harding. Ustvari,
mnogi koji se bave tim poslovima prepoznali su ubijenog na fotografiji, ali nitko se nije
prisjetio da ga je vidio u zadnjih šest mjeseci. Faith je od svih čula istu priču: Dale je praktički
živio u ovom baru do prije šest mjeseci. Svaki dan je utrpavao novčanice striptizetama u
gaćice do prije šest mjeseci. Svaki dan kupovao je cigarete i jeftini viski do prije šest mjeseci.
Nitko nije znao što se dogodilo prije šest mjeseci.
60
Htjela je odustati, a onda je susrela striptizem koja je rekla da je Harding njezinom klincu
obećao sto dolara ako mu pomogne prebaciti neke kutije. Faith nikad ne bi pronašla mirnu
kuću na sjeveru Atlante da Harding nije prevario tog klinca.
Sve je to logično, od vođa lokalnih bandi i striptizeta do zakidanja petnaestogodišnjaka
kojem je obećana isplata. A mjesto na kojem se Harding konačno skrasio nije bilo logično.
On nije raskošno živio, već se našao u svojevrsnom čistilištu. Na internetu piše da je četvrt
Mesa Arms atraktivna umirovljenička zajednica za starije od pedeset pet godina. Faith je
zurila u slike modernih stanova objavljenih na internetu. Svi natpisi bili su pisani kurzivom s
uskličnikom — kao da nije bilo dovoljno uzbudljivo živjeti u zajednici koja ne dopušta posjete
djece mlađe od osamnaest godina tri dana zaredom.
Kupaonice u spa-stilu!
Spavaće sobe na gornjem katu!
Ugradbeni usisivači!
Ovo je san za pripadnike poratne generacije — ako možeš sanjati u izmetu vrijednom
pola milijuna dolara. Zeleni travnjaci.
Blago nakošeni pločnici. Ljupke kućice s trijemom, uredno raspoređene duž slijepih ulica
s drvoredom. Imaju klub, teretanu, bazen i tenisko igralište na kojem igraju dvojica živahnih
starčića premda je temperatura viša od trideset sedam stupnjeva.
Faith je rukavom Willove jakne obrisala oznojeni vrat. Što se nje tiče, na termometru je
moglo pisati PAKAO.
Popila je vodu, a praznu je bocu bacila na stražnje sjedište. Razmišljala je nije li Harding
pronašao sponzoricu, a onda je zaključila da zacijelo nije jer bi morala imati vrlo, vrlo niske
standarde. Nije nemoguće. Ružičasti zastori na prednjim prozorima. Tri patuljka i keramički
zečić u dvorištu odjeveni u ružičaste jaknice, koji se ne uklapaju u Hardingove obrasce iz
kladionice i gole djevojke s internetske stranice BackdoorMan.com.
S obzirom na to da je Harding unovčio svoje žetone, u doslovnom i prenesenom značenju,
Faith je bilo čudno što je zadnje dane proveo u ovoj četvrti. Nadalje, čudno je da su ga
ovdje primili. Oglašena stanarina od 1200 dolara mjesečno zacijelo je nedostižna čovjeku koji
je otišao u prijevremenu, znatno manju mirovinu.
S druge strane, Harding je bio svjestan da neće poživjeti kako bi dočekao punu mirovinu
pa je možda bio pametniji nego što je pretpostavila. Bolje je umrijeti u ovoj četvrti nego u
zahodu nekog državnog staračkog doma.
Je li ironično ili je riječ o jebenoj sudbini što je papke otegnuo u napuštenom noćnom
klubu s kvakom zabijenom u vrat?
Ne u bilo kojem noćnom klubu, već u klubu Marcusa Rippyja.
Nije zaboravila na razdoblje kad se Hardingu posrećilo dok je razmišljala što se moglo
dogoditi. Marcus Rippy optužen je za silovanje prije sedam mjeseci. Harding je nakon jednog
mjeseca dobio hrpu prljavog novca. A Angie Polaski zatekla se između njih dvojice. Je li
poslana u klub da sredi Hardinga ili je Harding poslan ondje da sredi nju?
61
Faith nije znala o čemu je točno riječ, ali je bila svjesna da ima okvirnu priču.
Na stražnjem sjedištu pronašla je dragu bocu vode jer je njezina majka jutros inzistirala
da se mora opskrbiti vodom. Topla tekućina klizila joj je niz grlo kao suncokretovo ulje, ali u
gradu je oglašena uzbuna zbog prevelike koncentracije smoga, a ona ne smije dehidrirati.
Vrijeme nije potratila samo u striptiz-barovima i trgovinama pića. Gotovo jedan sat
hodala je po Mesi Armsu i kucala na zatvorena vrata, virila kroz prozore luksuznih i praznih
kuća. Na natpisu ispred upraviteljeva ureda pisalo je da se vraća u 14 sati, dakle, on kasni.
Prije deset minuta pojavili su se na vrućinu otporni stanari. Faith je pošla prema teniskom
igralištu, ali zbog vrtoglavice se morala vratiti u automobil. Klimatizacijski uređaj je brujao dok
je u Miniju mjerila razinu šećera u krvi zato što je dobro upamtila Sarino predavanje o
zanemarivanju dijabetesa.
Sirota Sara.
»Dobro«, mrmljala je Faith pripremajući se za ponovni izlazak na žegu. Ugasila je motor.
Prije nego što je otvorila vrata, zazujao je mobitel. Upalila je motor kako bi sjedila u
rashlađenom autu. »Mitchell.«
Amanda je rekla: »Will je pronašao nepoznatu ženu u uredskoj zgradi na drugoj strani
ulice. Narkomanka. Beskućnica. Ušmrkala je prekomjernu dozu heroina. Čini se da nije bilo
slučajno. Nos i grlo su kolabirali. Odvezena je u bolnicu Grady. Operacija će potrajati dva sata.
Saznaj sve što možeš kod Hardinga, a zatim se vrati i čuvaj je. Kladim se da je nešto vidjela.«
Faith je u sebi ponovila njezine riječi kako bi razabrala značenje novih informacija.
»Znamo li zbog čega se htjela ubiti?«
»Ona je narkomanka«, rekla je Amanda kao da je to dovoljno objašnjenje. »Dobila sam
tvoj SMS s Hardingovom adresom. Upravitelju je faksom poslan sudski nalog za pretres kuće.«
»Ovdje nema nikoga. Nazvala sam broj za hitne slučajeve, kucala na vrata. Čini se da je
vrlo malo stanara kod kuće, što je čudno jer se radi o nekoj vrsti umirovljeničke zajednice.
Ustvari, ovdje je lijepo. Rekla bih ljepše nego što je Harding mogao sebi priuštiti.«
»Njegovu kuću posjeduje neka paravan-tvrtka. Tražimo ih, ali znamo da Kilpatrick
posjeduje mnoge skupe nekretnine koje iznajmljuje dobrano ispod tržišne cijene.«
»Mudro.« Faith je to morala priznati glavnom pomagaču Marcusa Rippyja. Taj tip zna
kako pronaći rupe u čvrstim financijskim ugovorima. Amandi je rekla: »Domišljat način da
sakriješ novac. Harding stanuje u umirovljeničkom raju za neznatnu svotu, a Kilpatrick ga ne
mora navesti na svojoj platnoj listi.«
»Uzgred, Harding je prije šest mjeseci kupio novi auto. Platio je gotovinom.«
»Harding je u zadnjih šest mjeseci imao mnogo novina u svom životu.«
»Reci mi da imaš trag.«
»Još nemam.« Faith je pripazila da ne trči pred rudo. »Hoću reći, ne znam što imam osim
slutnje da nešto nije u redu.«
Amanda je uzdahnula, ali mora joj se priznati da ih nikad nije korila kad su se povodili za
svojim slutnjama. »Collier je dobio informacije iz bolnica o žrtvama koje imaju ubodne rane.
62
Dva obiteljska nasilja. Jedna barska tučnjava. I samoranjavanje, rekla je da se porezala dok je
pripremala večeru.«
Ubodne rane nepovezane s istragom nisu iznenadile Faith. Vrlo dugo bavi se ovim
poslom. »Za jedan sat dobit ću broj Hardingova bankovnog računa i ispis telefonskih poziva.
Posvetit ću se tome čim dobijem elektroničku poruku. U međuvremenu, mogla bih ispitati
tenisače. Zasad su to jedine osobe koje sam ovdje vidjela.«
»Angieina krv je posvuda na mjestu zločina.«
Faith se ugrizla za usnicu. Problemima nikad kraja. »Kako je Will reagirao na ovu vijest?«
»Još nije saznao. I neće. Pričekaj.« Amanda je preuzela drugi poziv.
Faith je čeprkala po volanu. Razmišljala je o Willu, kako je bio shrvan kad je Charlie rekao
da je pištolj registriran na Angie. A Sara je bila još shrvanija. Amanda ih je poslala van kako bi
Will i Sara nasamo razgovarali, ali na ulazu je bio dugi red za potpisivanje na popis službenih
osoba, pa je Faith ipak načula njihov razgovor.
Sara je bolja žena od Faith. Da je Faith saznala kako bivša žena njezinog ljubavnika kopa
po njezinim stvarima — ne samo da je kopala već je i krala — Faith bi mu spalila kuću do
temelja.
»Faith?« upitala je Amanda. »Jesi li se čula s Willom?«
»Naravno, dugo smo razgovarali o njegovim osjećajima dok mi je uplitao pletenice.«
»Nisam raspoložena za tvoje dosjetke.« Amanda je bila neuobičajeno zabrinuta. Willova
Čudna veza s Angie, kao iz nekog filma strave, ne može se ni usporediti s disfunkcionalnim,
čudnim odnosom koji je imao s Amandom. Ona se prema njemu praktički odnosi kao majka,
ali majka od koje uvijek strahuješ da će te ugušiti dok spavaš.
Amanda je rekla: »Will je otišao nakon što je pronašao nepoznatu ženu. Jednostavno je
ispario. Nemam pojma gdje je. Nije kod kuće. Ne javlja se na mobitel.«
Faith zna da njegov automobil nije na mjestu zločina. »Je li uzeo Sarin auto?«
»Ona je otišla kad je pronađena nepoznata žena.«
»Pa, barem je toga bila pošteđena.«
»Da, nego, uvjerena sam da smišlja kako i ovo uprskati.«
Nažalost, Faith je bila još uvjerenija. »Misliš li da je Angie mrtva?«
»Jedino se možemo nadati«, ozbiljno je rekla Amanda. »Poslala sam Colliera da ti
pomogne u pretresu Hardingove kuće.«
»Ne treba mi njegova pomoć.«
»Nije me briga. Pričekaj.« Začula je kako Amanda izdaje naredbe nekom od podređenih.
Obratila se Faith: »Uspjela sam natjerati tim Kipa Kilpatricka da se nađemo u četiri sata.
Neka Collier pretraži Hardingovu kuću, a ti otiđi u bolnicu. Ne želim da se s njim dulje
zadržavaš.«
Faith se pobunila. »Što hoćeš reći?«
»Hoću reći da je on tvoj tip.«
63
Zapanjena Faith nije se mogla nasmijati. »Zar on vozi kamionet od šezdeset tisuća dolara
i živi u prikolici svoje majke?«
Amanda se hihotala. Opet je primila poziv. Mora prekinuti razgovor.
Faith je zurila u mobitel. Nije baš sjajno kad ti je kuma šefica. Ustvari, nikome to ne bi
preporučila.
Programirala je alarm na mobitelu da zazvoni nakon jednog sata. Iz iskustva zna da su
kirurzi u bolnici Grady uvijek brži nego što se pretpostavlja, a Faith želi biti uz nepoznatu ženu
kad se naposljetku osvijesti. Imaš samo jednu priliku da zaskočiš svjedoka, a budući da su
mnogi od njih već umiješani u ovaj slučaj, Faith neće propustiti ovu priliku.
Stavila je ruku na ključ u bravi, ali nije ugasila motor. Klimatizacijski uređaj previše je
dragocjen da ga ugasi sekundu ranije. Pogledala je tenisko igralište koje se ne uklapa u okoliš
jer se nalazi iza brdašca na vrhu stuba. Pogledala je ulazna vrata Hardingove kuće, koja su
mnogo bliže. Na neodržavanom travnjaku je lažni kamen u kojem je zacijelo rezervni ključ.
Sudski nalog već je stigao u upraviteljev ured. Mogla bi započeti pretres.
Faith je izlazila iz auta kad je začula Colliera koji je zaustavio crni terenac. Iza zatvorenih
prozora tutnjili su Aerosmith. Na upravljačkoj ploči je figurica polugole Havajke u travnatoj
suknjici. Kotači su klizili po asfaltu kad je zakočio, a zatim se parkirao unatrag uz Faithin Mini.
Izišao je iz terenca i odmjerio je od glave do pete, kao što je jutros učinio. Doimao se
zadovoljno premda je odjevena u službenu odjeću: tamnoplava majica, hlače i futrola na
bedru — jer je u uniformi ionako neprivlačna i bez dodatne izbočine Glocka na boku.
»Što ti se dogodilo?« Pokazala je dva flastera na vrhu njegova desnog uha. Krv se osušila
u usnoj školjci.
»Porezao sam se dok sam se brijao.«
»Mačetom?«
»Slomio sam britvicu za noge.« U Faithinu autu zamijetio je dječju sjedalicu i prosute
pahuljice.
Nije se potrudila počistiti auto. »Imam jednogodišnju kćer i dvadesetogodišnjeg sina.«
»Aha, dobro. Radila si petnaest godina u gradskoj policiji prije nego što si došla k nama.
Nisi se udavala. Diplomirala na Tehničkom sveučilištu. Tvoja mama bila je policajka, a tata
agent osiguravajućeg društva, počivao u miru. Živiš nedaleko od majke u kući koju si
naslijedila od bake, stoga državnom plaćom možeš stanovati u finoj četvrti.« Podigao je
sunčane naočale. »Hej, Mitchell. Znaš da murjaci tračaju kao zlobne djevojčice. Saznao
sam sve o tebi.«
Faith je hodala po pločniku.
»A ja sam drugi po starosti od osmero braće i jedne sestre.«
»Zaboga«, mrmljala je Faith pomislivši na njegovu sirotu majku.
»Tata je umirovljeni policajac. Dvojica braće rade u gradskoj policiji, druga dvojica u
okrugu Fulton, a jedan u predgrađu McDonough. Imam sestru koja radi u vatrogasnoj službi,
ali s njom ne razgovaramo.«
64
Faith je podigla kamen, ali ovo nije lažan, već pravi kamen.
»Ma daj, Mitchell.« Collier je kao psić koji je gricka za pete. »Znam da ti se sviđam. Što bi
rekla tvoja mama?«
»Da si hvalisavac i traljav na poslu«, nagađala je Faith.
Iscerio se. »Znao sam da me neće zaboraviti.«
Faith se nečeg prisjetila. »Kamo si odvezao Willa?«
Uozbiljio se. »Što je sad ovo?«
»Will je nestao nakon što je u uredskoj zgradi pronašao nepoznatu ženu. Kamo si ga
odvezao?«
»Bio je to vrhunski obavljen istražiteljski posao, partnerice. Ali je nije pronašao. Ustvari,
pronašao ju je, ali i ja sam bio ondje. Stoga se može reći da smo je obojica pronašli.«
»Nisam tvoja partnerica.« Faith je kleknula kako bi bolje pogledala kamenje. Svi se
doimaju lažno. »Hoćeš li mi odgovoriti?«
»Odvezao sam ga kući.« Collier je zabio ruke u džepove. »Ne pitaj me zašto jer ti ne
smijem reći. Moja sestra kaže da sam trebao biti vatrogasac jer sam budala koja utrčava u
zgrade u plamenu umjesto da bježi od njih.«
»Znaš li zbog čega je nepoznata žena pokušala počiniti samoubojstvo?«
Slegnuo je ramenima. »Ona je narkomanka.«
Faith je uzela sumnjivo gladak kamen. Pronašla je lažnjak. Zadigla je plastični omot kako
bi uzela ključ.
Nije ovdje.
Collier je upitao: »Je li mama rekla da sam u srednjoj školi ozlijeđen na hrvanju?«
Naslonio se na vrata i prekrižio ruke na prsima. »Nagnječio sam testise.«
Faith je bacila prazni kamen na travnjak.
»Prava tragedija.« Zagladio je kosu škiljeći u daljinu. »Ne mogu imati djece.« Namignuo
joj je, a očito je riječ o dobro uvježbanoj rutini. »To me nije spriječilo da ne pokušam.«
»Zdravo.« Žena hipijevskog izgleda, u japankama i žutoj, vrećastoj haljini s pojasom
hodala je po pločniku. Dugu, sijedu kosu raspustila je po ramenima. Nosi naramak papira i
kolut s ključevima na lancu oko zapešća. »Vi ste policajka koja je nazvala?«
»Da, gospođo.« Faith je iz džepa izvadila iskaznicu. »Ja sam specijalna agentica Faith
Mitchell. Ovo je...«
»O, ne moraš se službeno predstavljati, draga. Oboje nosite majice s natpisom POLICIJA na
leđima.«
Faith je spremila iskaznicu prešutjevši predavanje da natpis POLICIJA na leđima danas
može imati svakojako značenje.
Žena je rekla: »Ne bih mogla reći da sam iznenađena što je starog Dalea zadesila nevolja.
On se nije volio družiti.« Njezine japanke odzvanjale su na prilazu. Zalupala je po Hardingovim
vratima. »Hej?« opet je zalupala. »Ima li koga?«
65
Faith je upitala: »On je živio sam?«

»Da. Ispričavam se, navika. Cesto provjeravam stanare i nikad ne ulazim bez kucanja.«
Ispružila je ruku. »Uzgred, ja sam Violet Nelson. Upraviteljica. Ispričavam se što kasnim.
Zadržala sam se u knjižnici.«
»Vi ste Hardingu iznajmili ovu kuću?«
»Za to je zadužen vlasnik, a na vlasničkim papirima navodi se da je to neka korporacija sa
sjedištem u Denveru, vjerojatno zbog poreznih olakšica.« Tražila je ključ na kolutu čitajući
uredno ispisane etikete raznih boja. »Uh, zaboravila sam naočale. Može li netko od vas
dvoje...?«
Faith je pogledala Colliera zato što će njemu, mnogo prije nego njoj, zatrebati naočale za
čitanje.
On se ironično osmjehnuo. »Mlađi sam nego što izgledam.«
»Godine će proći prije nego što trepnete, vjerujte mi«, nasmijala se Violet, ali ništa nije
bilo smiješno. I dalje je prčkala po ključevima. Na kolutu ih je bilo barem pedeset. Faith nije
ponudila pomoć jer je imala dojam da je Violet brbljiva i dokona. »Otključat ću vam vrata i
zadržite se koliko god želite. A ključ na odlasku ubacite kroz otvor za poštu na vratima mog
ureda.«
Faith je opet pogledala Colliera jer ovakvo ponašanje nije uobičajeno za upravitelje. S
druge strane, upravitelji s kojima oni imaju posla rade u kavezu ili iza neprobojnog stakla.
Faith je rekla: »Pokucala sam na vrata nekih susjeda. Čini se da danas nitko nije kod
kuće.«
»Vikendom je veća gužva.« Violet je gurala ključ u bravu. »Nitko više ne odlazi u pravu
mirovinu. Svi obavljaju honorarne poslove. Dođite u četiri poslijepodne i pronaći ćete nas u
klubu kako pijuckamo koktele.«
Faith bi se onesvijestila kad bi u četiri poslijepodne pila alkohol. Upitala je ženu: »Jeste li
poznavali Dalea Hardinga?«
»Dobro sam ga poznavala.« Violet nije bila sretna. »Reći ću vam da je bio grozan
gnjavator.«
Faith je mahnula nikom kako bi ženi pokazala neka nastavi govoriti.
»Ukratko, nije bio najurednija osoba koju poznajem.«
»Žene? Cuga?« nagađao je Collier.
»Smeće«, rekla je i zatim se pribrala. »Ne govorim o propalicama nego o pravom smeću,
stvarima koje je trebao baciti, a nije htio. Ne bih rekla da je patološki skupljao smeće, već
je jednostavno bio previše lijen da ode do kontejnera. Barbara se žalila na smrad. Njegova
prva susjeda. Pokvarena hrana, rekla je, a nepodnošljivi smrad je prodirao kroza zid njezine
kuće. I ja sam ga nanjušila. Odvratno. Poslala sam barem deset pisanih žalbi kompaniji u
Delawareu, ali zaludu. Mjesecima smo razgovarali s odvjetnicima što nam je činiti.«
»To je strašno«, rekla je Faith prisjetivši se da običnim ljudima nikad ne pada na pamet
da je smrad pokvarene hrane vrlo sličan vonju raspadnutog trupla. »Još nešto?«
66
»Uvijek su se svađali.« Violet je gurala drugi ključ u bravu. »Barb i Dale. Pa, Dale se sa
svima svađao, a pogotovo s Barb. Jednostavno nisu trpjeli jedno drugoga.« Bezuspješno je
pokušala s drugim ključem. »Morala sam se dvaput umiješati da ih umirim. Ne volim loše
govoriti o mrtvima, ali Dale je bio...« Ušutjela je tražeći točnu riječ.
»Seronja?« rekla je Faith jer je očito to bio opći dojam o njemu.
»Da, seronja«, rekla je Violet. »Pa, ako bi ovo bila epizoda iz serije Umorstva u
Midsomeru, a vi upitate je li Dale imao neprijatelje, odgovor je da se on zaista potrudio steći
ih.« Pokazala je prozore. »Ovi jezivi zastori najbolji su primjer. Propisi jasno nalažu da na
prozorima moraju biti bijeli zastori. Kad sam mu poslala pisani prigovor zbog ružičastih
zastora, odgovorio mi je na lažnom memorandumu lažne odvjetničke tvrtke tvrdeći da sam
nesnošljiva prema njemu zbog toga što je homoseksualac.« Zakolutala je očima. »Kao da bi
gay muškarac njegovih godina ikad kupio najlonske zastore.«
Faith je gledala kako uzima sljedeći ključ. Iskušat će sve ključeve na kolutu. »A što je s
Barb, prvom susjedom? Reli ste da su se žestoko posvađali?«
»On je nju provocirao. Bez ikakva razloga. Jednostavno se okomio na nju.«
»Naprimjer?«
Violet je pokazala travnjak. »Ovi su njezini patuljci, a onog zeca dobila je od svog unuka.
Svi to znamo. Redovito im je mijenjala jaknice. Crvene za Valentinovo, kockaste za Dan
primirja.« Slegnula je ramenima. »To je njezina stvar. A jednog dana Barb je došla k meni i
rekla da se dogodilo nešto vrlo čudno. Iz njezinog dvorišta nestali su patuljci i zec. Pomislile
smo da je riječ o djeci. Unuci koji ovdje dolaze pravi su malodobni delikventi. Jabuka ne pada
daleko od stabla, kako se kaže. Ali nakon dva dana Dale je na svoj travnjak postavio patuljke
i zeca, a nosili su ružičaste jaknice. Koje im nisu pristajale.« Uzela je novi ključ. »Ustvari, bila
su četiri patuljka, jednog je obojio kao crnca, a to je izričito zabranjeno u pravilima o
održavanju kućanstva.« Objasnila je tišim glasom: »Kad ne bismo imali pravila, čitav bi kvart
bio prepun vrtnih džokeja.«
Toliko o umirovljeničkom raju. »Je li Harding redovito primao goste?«
»Nikad nisam vidjela nijednog.«
Collier je upitao: »Je li odlazio van u određeno vrijeme?«
»Najčešće je bio kod kuće, a reći ću vam da je to bilo užasno naporno. Imao je vremena
gnjaviti druge ljude. Iako je bio velika lijenčina, nije mu bilo teško hodati stotinjak metara
kako bi vikao na nekog klinca koji se brčkao u bazenu.«
»Kad se doselio?«
Violet je ugurala sljedeći ključ u bravu. »Prije nekih šest mjeseci? Negdje imam
dokument. Ostavite mi elektroničku adresu i poslat ću vam kopiju. Duguje nam za zajedničke
režije.« Konačno je pronašla ključ kuće. »Stanari su...«
Collier joj je zaustavio ruku.
Faith je u rukama držala Glock prije nego što je točno shvatila što se događa.
U kući je nešto zašuštalo.
67
Komešanje, kao da se netko primirio.

Faith je pogledala lažni kamen. U njemu nije pronašla ključ. Zašto ima lažni kamen ako
nema ključ?
A možda je netko tim ključem ušao u kuću.
Collier je stavio prst na usta kako bi ušutkao Violet, koja je zaustila zatražiti objašnjenje.
Mahnuo joj je neka se udalji, i još jednom, te je naposljetku stajala iza njegova automobila.
Opet su začuli šum. Sada je bio glasniji.
Collier je uzeo mobitel, tiho zatražio pojačanje, a zatim je mahnuo Faith neka ona prva
uđe.
Drugim riječima, zbog pedeset godina feminizma Faith bi mogla skončati s metkom u
trbuhu.
Stavila je prst iznad okidača, onako kako su obučeni postupiti prije nego što donesu
odluku da pucaju. Prisjetila se da je pancirku ostavila u automobilu. Na sjedištu svoje ljubljene
kćeri. Bocu vode koju joj je jutros dala njezina domišljata majka. Fotografije voljenog sina u
njezinom mobitelu.
Zatim je zamahnula nogom i šutnula u vrata.
»Policija!« viknula je Faith, a povik je glasno odjeknuo.
Ušla je i pogledala naokolo. Kuhinja. Stol. Kauč. Stolice. Smeće. Nered. Isključila je sva
čula osim jednog. Usredotočila se na vrata i prozore tražeći ruku koja drži oružje. Collier je
pogledao u ormar za odjeću. Prazan. Stao je uz njezina leđa i lupnuo je po nozi. Ukorak su
krenuli, oboje u čučnju gledajući naokolo kao kupole tenkova.
Prisjetila se reklama na internetskoj stranici četvrti Mesa Arms. Harding je živio u kući
modela Tahoe. Otvoreno prizemlje. Dvije spavaće sobe. Jedna kupaonica. Vrata.
Zasebna kupaonica za vaše goste!
Vrata.
Opremljena praonica rublja, moguća ugradnja dodatnih ormarića!
Ugao.
Faith se nagnula unatrag kako bi ugao blokirao vidokrug osobe koja sa sačmaricom stoji
u hodniku. Ako ona ne vidi njega, ni on ne vidi nju. Oružje je uperila ispred sebe. Stoji raširenih
nogu. Prst je refleksno stavila na okidač. Primorala se da prst stavi uz cijev kako bi dobila još
jedan trenutak da promisli prije ispaljivanja metka u slučaju da u hodniku stoji dijete ili starija
nagluha osoba.
Sad ili nikad.
Polako i oprezno se pridigla i provirila iza ugla.
Prazno.
Faith je krenula duž hodnika.
Vrata.
Središnja spavaća soba s velikom tuš kabinom i udobnom zahodskom školjkom!
68
Zatvorena vrata.
Spavaće sobe okupane svjetlom za vas i vaše goste!
Spavaće sobe su na suprotnim stranama hodnika i zauzimaju stražnji dio kuće.
Faith je pustila Colliera da pregleda sobu na desnoj strani. Opet se nagnula unatrag
pokrivajući ga i držeći na oku druga zatvorena vrata kako bi ga zaštitila s leđa kad provali u
sobu. Vrlo sporo se sagnuo i okrenuo kvaku. Vrata su se otvorila. Tresnuo je vratima o zid u
slučaju da netko stoji iza njih. Ružičasti zastori na | dvorišnom prozoru. Madrac na
napuhavanje na podu. Razgrnuti zastor na mjestu gdje bi trebao stajati ormar.
Čisto.
U hodniku je Collier stao nasuprot lijevoj sobi i kimnuo glavom.
Faith je nogom snažno udarila po vratima, a kvaka se zabila u gipsani zid. Drugi prozori.
Opet ružičasti zastori. Još jedan madrac na podu, ovaj u okviru, prljave plahte. Kartonska
kutija umjesto noćnog ormarića. Kablovi. Svjetiljka. Garderoba, a na vratima je zasun s
lokotom.
Faith se natjerala disati jer je predugo zadržavala dah te bi se mogla onesvijestiti. Plitko
je disala. Srce joj je brzo kucalo. Znoj je kapao s njezinih šaka kad je otpustila stisak na Glocku
da ne slomi zapešće od trzaja ako bude morala pucati.
Collier je stajao uza zid držeći garderobu na oku. Polako je krenula naprijed susprežući
slike koje su joj se vrtjele u glavi: otvaraju se vrata, proviruje sačmarica, njezina prsa
eksplodiraju od hitca.
Faith je vrlo pažljivo i polako spustila lijevu ruku s Glocka. Imala je dojam da su kosti u
njezinoj šaci kastanjete. Rame ju je zaboljelo kad je spustila ruku. Uhvatila je ovalnu kvaku.
Osjetila je hladnoću metala. Zglobovi u zapešću krčkali su kad je okrenula kvaku.
Zaključano.
Faith je otvorila usta. Udahnula je.
Prostrana garderoba u glavnoj spavaćoj sobi!
U hodniku je zamijetila uže okačeno za sklopive ljestve koje vode u potkrovlje.
Faith je odmahnula glavom. Nema šanse da će se ona uspeti na potkrovlje, a pokriva je
samo jedna osoba.
Buka.
Grebanje, sada je bilo glasnije, kao da netko puže u potkrovlju.
Collier je ušao u hodnik, i dalje u polučučnju. I Faith se spustila u čučanj zastavši na
vratima. Pogledao ju je u oči. Kimnula je glavom premda je imala predosjećaj da ovo neće
dobro završiti. Collier je podigao ruku. Uhvatio je uže na ljestvama. Sarke su glasno zaškripjele
te je Faith umalo prepuklo srce. Collier je jednom rukom spustio ljestve, a u drugoj je držao
upereni Glock.
Oboje su nepomično stajali i čekali da netko od njih dvoje krene.
69
Nije riječ o strahu. Oboje su podjednako prestravljeni. Riječ je o povjerenju da će te

zaštititi sleđa kad proviriš kroz otvor kao svizac i izložiš se na vatrenoj liniji.
Faith je tiho opsovala i uzela mobitel. Bolje je dobiti metak u ruku nego u glavu. Pronašla
je aplikaciju za videokameru i uključila bljeskalicu kako bi forenzičari imali jasnu snimku kao
objašnjenje za dvoje mrtvih policajaca u hodniku.
Primorala se opustiti mišiće u nogama kako bi se uspela po ljestvama. Stavila je stopalo
na prvu prečku kad joj je Collier istrgnuo mobitel iz ruke. Bijesno ju je pogledao kao da je
poludjela. Zakoračio je crnom tenisicom na prvu prečku. Ljestve su škripile pod njegovom
težinom. Zakoračio je na drugu prečku.
Faith se u glavi opet vrtio isti film, a sada je Collier imao glavnu ulogu: pojavljuje se
sačmarica, a njegova prsa raznesena su na komadiće.
Collier se zaustavio na drugoj prečki. Ruke je držao u visini prsa, Glock u jednoj, a njezin
mobitel u drugoj ruci. Osluškivao je kako bi odredio odakle dolazi šum zato što će imati samo
jednu priliku da mobitelom obasja mračno potkrovlje. Faith mu nije mogla pomoći u
određivanju smjera. Jedino je čula kako joj krv šumi u ušima. Otvorila je usta da dublje
udahne. Usta su joj suha. Osjetila je kiselkasti okus svoga straha: po trulom mesu, znoju
i kiselini.
Collier se osvrnuo očekujući njezin znak. Kimnula je glavom. Oboje su zurili u crno
prostrano potkrovlje. On se zgurio. Uvukao je glavu i podigao ruku koristeći mobitel kao
digitalni periskop. Oboje su gledali u zaslon. Pojavila se slika.
Faith se želudac popeo u usta.
Collier je tiho opsovao: »Je-bo-te.«
Štakor velik kao mačka buljio je u njih na zaslonu mobitela, njegove sitne oči blistale su
kao crvene točke u mraku. Drugom rukom zumirao je štakora, a zatim pokraj njega. Uza zid
koji dijeli dvije spojene kuće nalazile su se dvije kutije. Leže na odvojenim gredama na
završetku potkrovlja. Nedaleko od ljestvi bilo je otvoreno pakiranje trule mljevene govedine.
Bijeli crvi plaze po podu kao valovi po oceanu. Muhe zuje naokolo. Dok su gledali, štakor je
uhvatio i odmaknuo pladanj od ljestvi. Faith je imala dojam da čuje struganje u svojoj lubanji.
Štakor ih je nepovjerljivo promatrao držeći komad mesa u šapicama. Privukao je trulo
meso uz prsa i grickao, a zatim je pognuo glavu zureći u njih dok je žvakao.
»Dobro.« Collier se spustio s ljestvi. Vratio je Faith mobitel. »Idem se ispovraćati.«
Pomislila je da se zafrkava jer nije izgledao kao da mu je pozlilo, a zatim, nakon dvije
sekunde, on je bio u kupaonici i bljuvao.
Faith je povikala: »Ne zaboravi otkazati poziv.«
Collier je potvrdno rigao.
Opipala je prašnjavi dovratak zaključane ostave. Nije pronašla ključ. Iz džepa na hlačama
izvadila je kemijsku i čeprkala po kutiji koju je Harding koristio kao noćni ormarić. Pretražila
okvire prozora i dovratak u hodniku. Nije pronašla ključ.
70
Učinilo joj se da je Collier dovršio povraćanje u kupaonici, a on se zatim tako glasno

izrigao da su je uši zaboljele. Faith se stresla, ne zbog tog zvuka, već zato što su vrata
potkrovlja ostala otvorena. U mislima je vidjela štakora kako se spušta iz potkrovlja i
majušnim se šapicama bez palčeva pridržava za tanki rukohvat. Naslonila se na zid i prošla
pored spuštenih ljestvi. Pričekala je da uđe u dnevni boravak kako bi još jednom pregledala
videosnimku na mobitelu.
Štakor je sivkastoplav, zaobljenih ušiju s debelim, prljavim bijelim repom kao uzica na
tamponu. Stvorenje je sa zaslona zurilo u nju pomičući čeljusti. Nije čula zvuk, ali zarekla bi se
da je mljackao. Iza pladnja je krvavi trag jer je štakor odvukao pladanj podalje od ljestvi prema
nečemu. Vjerojatno golemom gnijezdu. Stresla se na ovu pomisao.
Faith je još jednom pregledala videosnimku. Prisjetila se slikovnice s reljefnim
ilustracijama koju je netko za Božić poklonio njezinoj kćeri. Emma se prestravila kad je iz
slikovnice iskočila muha s bezbroj očiju, ali zbog nečega je morala uvijek iznova otvarati
slikovnicu i vrištati. I Faith je to osjetila dok je iznova gledala snimku. Bila je zgađena, ali nije
mogla odvojiti pogled.
Začula je puštanje vode u kupaonici. Collier je nadlanicom obrisao usta i došao k njoj u
dnevni boravak. »Dakle«, rekao je brišući mrlja od bljuvanja s majice. »Protuštakorski
alarm?«
Faith je konačno podigla pogled s mobitela. Jedine riječi koje su joj pale na pamet bile su
one koje je o Daleu Hardingu slušala cijeli dan. »Kakav seronja.«
»Vidiš li etikete na ovim kutijama?«
Faith je ispružila ruku kako bi on pogledao.
»Hm-hm.« Podigao je prst kao da se premišlja. »Dobro, pogledao sam.«
»Jesi li siguran?« Bio je bijel kao kreda.
»Nisam.« Došao je do sudopera i otvorio slavinu. Morao je pomaknuti hrpu suđa kako bi
stavio glavu ispod slavine. Grgljao je i ispljunuo u sudoper, što je bilo odurno, ali Faith je
naslutila da je Harding u ovom sudoperu radio mnogo gore stvari.
»Policajci?«
Faith je zaboravila na Violet.
»Zaboga, ovdje zaudara na amonijak i smetlište.« Stajala je ispred vrata. Začepila je nos.
»Je li sve u redu?«
»U potkrovlju je štakorica«, rekao je Collier. »Ogromna. Vjerojatno skotna.«
»Je li siva s bijelim ušima?«
Faith joj je pokazala zaustavljenu snimku na svom mobitelu.
»Dovraga.« Violet je odmahnula glavom. »Barbin unuk prošli je vikend donio ovog
štakora. Zarekao se životom da je zatvorio kavez. Posvuda su tražili ovu blesavu životinju.«
»Uvjeren sam da to nije kućni ljubimac.« Collier je otjerao muhu. »Hoću reći, ogroman
je. Mislim, neprirodno velik.«
71
Violet je rekla: »Pokazat ću vam oglas za nestalog kućnog ljubimca koji je Barb zalijepila
na oglasnoj ploči.«
Collier je zatvorio usta i odmahnuo glavom.
Faith je razmišljala o pakiranju mljevene govedine pokraj ulaza u potkrovlje. »Je li štakor
bio u Barbinoj kući kad je nestao?
»Nije. Mali je na pola sata ostavio kavez na trijemu. Oni navodno vole svježi zrak. Kad se
vratio, kavez je bio otvoren, a štakor je nestao.« Violet se namrštila gledajući naokolo u
dnevnom boravku. »Uvjerena sam da se gospodin Nimh udobnije skrasio u ovom neredu.«
»Barb je često kod kuće?« upitala je Faith.
»Kad ste to sad spomenuli, najčešće jest. Bit će očajna što je propustila ovo uzbuđenje.
Ona se uvijek nečime bavi.«
Faith voli osobe koje se uvijek nečime bave. Violet je dala svoju posjetnicu. »Možete li
reći Barb da me nazove? Htjela bih čuti njezine dojmove o Hardingu.«
»Nisam sigurna da će vam nešto reći osim da je bio nasilnik.«
»Iznenadili biste se što sve ljudi pamte.«
Violet je zataknula posjetnicu za remen grudnjaka. »Kao što sam rekla, kad budete
gotovi, jednostavno ubacite ključ kroz otvor za poštu na vratima mog ureda.«
Faith je slušala njezine korake dok se udaljavala po pločniku.
»Kućni ljubimac.« Collier je otjerao drugu muhu.
»Zbog toga ga nismo prestrašili.«
»I dalje želim da je mrtav. Ono, smjesta. Neka izgori.«
»Potraži ključ«, rekla mu je. »Moramo provjeriti onu garderobu..«
»Moramo nazvati deratizatore«, usprotivio se. »Tip je držao štakora na tavanu. Tko zna
što je u garderobi.«
Faith ne namjerava čekati deratizatore. Pogledala je prljavi dnevni boravak i kuhinju
upitavši se zbog čega bi osoba kao što je Harding sakrila ključ. Nije shvatila, ali je osjetila
snažno gađenje.
Krajnja zapuštenost su riječi koje savršeno opisuju Hardingov način života. Posvuda po
spojenom dnevnom boravku/blagovaonici/ kuhinji razbacani su tanjuri i čaše od stiropora.
Prljavi smeđi kauč presvučen baršunom i izgrebeni stolić zatrpani su odbačenim kutijama iz
restorana brzom hranom. Oglodane pileće kosti, zelenkaste od plijesni, čaše Cole s debelom
naslagom na površini, smeđi plastični pribor za jelo sa skorenim ostacima pirea.
I ovaj smrad koji ju je silovito zapahnuo. Ne samo po amonijaku, već truleži, zacijelo od
nezdravih navika Dalea Hardinga, ako je Sara točno opisala njegove zadnje dane. Faith nije
osjetila smrad kad su upali kroz ulazna vrata. Adrenalin na određeni način fokusira tvoje
prioritete, a ona je prvo razmišljala o tome da ne pogine. Strava je jenjala pa su oživjela druga
čula, koja sada trpe navalu nepodnošljivog smrada.
I muhe, barem ih se dvadesetak obrušilo na smeće.
72
Faith je rekla: »Na ovoj vrućini crvi se izlegu u rasponu od osam do dvadeset sati. Larvama
je potrebno tri do pet dana da sazru.«
Collier se kikotao. »Oprosti, ali sazreti je smiješna riječ.«
»Hoću reći da zbog toga znamo da je meso na tavanu ostavljeno ovaj vikend, vjerojatno
da nahrani štakora. Ili da ga zadrži gore.« Faith je otvorila prozor kako bi se smrad razišao.
Zatim je uklonila mrežicu kako bi istjerala muhe.
Collier je glasno podrignuo i upitao: »Imaš li pepermint bombone?«
»Nemam.«
Faith se odmaknula od Colliera. Sjetila se da u automobilu ima pepermint bombone i
kako bi krasno bilo izići van i nakratko boraviti izvan Hardingove prljave, odurne kuće. Okladila
bi se na svoju ušteđevinu da je trulo meso u potkrovlju sitnica u usporedbi s onim što je ispod
hrpe razmočenih novina i časopisa koje je Harding razbacao po podu. Violet je u pravu. Smeće
se nakupilo zbog puke lijenosti. Kad bi Harding pojeo zdjelu makarona sa sirom nakon što se
vratio kući, naprosto je bacio zdjelu na pod i krenuo dalje.
»Čudno, zar ne?« Collier ju je promatrao. »Kako panika neutralizira osjećaj njuha...«
»Nemoj mi reći da ne osjećaš ovaj smrad.« Faith je otvorila drugi prozor. Ne želi se
sprijateljiti s ovom budalom. »Gdje je televizor?«
Collier je prešao prstom po niskoj polici, a prašina se razdvojila kao Crveno more. »Ovdje
je stajao televizor, ali je odnesen. Čini se da je bio velik.«
»Nema računala.« Faith je otvorila ladicu stola iza kauča. Kemijskom je čeprkala po
jelovnicima restorana za dostavu hrane. »Nema mobitela. Ni prijenosnog računala.« Otvorila
je drugu ladicu. Opet smeće. Nije pronašla ključ od garderobe.
Collier je rekao: »Imam dojam da Harding vodi evidenciju na papiru.«
Faith se zakašljala kad ju je zapahnuo novi smrad. Otvorila je još jedan prozor. »Iza
kreveta u spavaćoj sobi su kabeli i punjač.«
»Pretpostavljam da su od njegovog mobitela.« Collier je opet prekrižio ruke. Stajao je
raširenih nogu, vjerojatno zato što je kao pozornik navikao svaki dan za pojasom nositi
dvadesetak kilograma opreme. Rekao je: »Dakle, ta stvar između tebe i Trenta. Jesi li njegova
cura na poslu ili imaš nekog drugog sa strane?«
Faith je promatrala patrolno vozilo gradske policije kako se zaustavljaju iza njezinog
Minija. Vjerojatno su bili u obilasku kad je Collier otkazao poziv za pojačanjem pa su odlučili
ipak provjeriti o čemu je riječ. Dvojica muškaraca doimali su se mladima i nadobudnima.
Iskrivili su vratove gledajući prema kući. Vozač je spustio prozor.
Faith im je mahnula i viknula kroz prozor: »Sve je u redu.«
Vozač se ipak odlučio zadržati.
»Iskoristi svaku priliku«, rekao je Collier. »Poslat ćemo jednog od njih u potkrovlje da
donese kutije, nećemo spomenuti štakora pa ćemo vidjeti što će se dogoditi.«
»Dvotjedna terapija injekcijama protiv bjesnila.« Znala je da je Dale Harding priželjkivao
da se baš to dogodi kad je u potkrovlju ostavio pakiranje mljevene govedine i ukradenog
73
štakora koji pripada nekom čudnom klincu. Još jedna nastrana šala tipa koji je povukao vodu
i gledao kako njegov život nestaje u zahodskoj školjci. Harding je znao da mu preostaje samo
nekoliko tjedana života, pa nije bilo važno hoće li ga netko ubiti ili će mu glave doći njegov
usrani način života. Također je znao da netko mora isprazniti kuću i da će se zatim kad-tad
suočiti s golemim štakorom.
Faith je izišla van. Sunce ju je zaslijepilo. Nije znak teku li niz njezine obraze suze ili krv.
Nije marila. Harding je bio policajac. Znao je što riskiraš kad s pištoljem u ruci upadneš u nečiju
kuću. A on ih je primorao da to učine.
Podigla je ruku kako bi zaklonila oči. Uniformirani policajci stajali su pokraj patrolnog
vozila i gledali u mobitele.
Vozaču je rekla: »Daj mi polugu za gume.«
»Polugu za gume?« rekao je.
Faith se sagnula i otvorila prtljažnik. Poluga je dio opreme postavljene u stražnjoj
pregradi. U ruci je odmjerila težinu duge metalne šipke. Zakrivljena je, s ručicom i jezičcem
na kraju kako bi se olabavile matice na automobilskoj gumi.
Savršeno.
Collier je gledao s prozora kako se vraća u kuću. Faith je uzela jednu od jeftinih stolica u
kuhinji i odvukla je u hodnik. Collier je pošao prema njoj i upitao: »Što radiš?«
»Premlatit ću ovog seronju.« Stala je na stolicu i zamahnula polugom prema stropu.
Jezičac se zabio u gipsanu ploču. Gurnula je polugu, zaokrenula je i povukla prema dolje.
Komad stropa pao je na pod. Opet je zamahnula polugom. Prisjetila se internetske stranice
Mesa Armsa na kojoj oglašavaju materijale koji štede energiju, kao što je pjena koja se koristi
za gradnju potkrovlja pa kad razbijaš ploče, neće te zasuti prašina ružičaste izolacije.
Faith je bacila polugu, zadovoljna što je njezina pretpostavka bila točna. Kutije su
nadohvat ruke. Još se samo treba uspeti na ljestve i uzeti ih.
»Hej, gospođo«, doviknuo je policajac iz hodnika. »Ovdje su ljestve.«
»Gore je štakor«, rekao mu je Collier. »Mislim, to je Godzillin brat.«
»Govoriš o Rodanu?«
»Chibiju, čovječe. Rodan je lažnjak. Chibi je pravi brat.«
»Goro«, rekla je Faith jer je tri godine s Jeremyjem subotom gledala filmove o Godzili kad
je bio u toj fazi. »Collieru, pomogni mi s kutijama.«
»U pravu je«, rekla je Collier. »Definitivno izgleda kao Gorosaurus.« Iskesio se i mahnuo
kao da ima pandže. »Krvožedni gad«
Faith je povukla prvu kutiju koja mu je trebala pasti na glavu.
Nažalost, Collier ju je uspio uhvatiti. Odložio je kutiju na pod i pričekao da mu doda drugu.
Policajac je rekao: »Trebaš li našu pomoć, stari?«
Collier je odmahnuo glavom. »Sve je super, kompa.«
»Garderoba«, podsjetila ga je Faith.
74
»Aha, točno.« Collier im je mahnuo neka pođu s njim u ti rugu sobu. Faith se oprezno
spustila s ljestvi držeći tešku kutiju u rukama. Odložila ju je pored prve kutije. Iz druge sobe
čula ih je kako raspravljaju o izbijanju šarki kao da nikad u životu nisu vidjeli čekić i odvijač.
Faith se pljesnula rukama kako bi otresla prašinu te je obrisala trunje iz kose. Smrad
trulog mesa bio je toliko snažan da je morala otvoriti prozore u spavaćoj sobi. I ukloniti
mrežicu, jer su se muhe počele rojiti. Razbijanje potkrovlja vjerojatno nije bila najbolja
zamisao, ali kad je bijesna, ona često zanemaruje logiku, a Harding ju je zaista razbjesnio.
Faith je u GBI-u često imala posla s korumpiranim policajcima, a svima je zajedničko bilo
to što su uvjereni da su i dalje pozitivci. Krađa, silovanje, ubojstvo, iznuđivanje,
kamatarenje, svodništvo — sve to nije bitno. Oni su i dalje uvjereni da su zločine počinili uime
općeg dobra. Brinuli se za svoje obitelji. Štitili svoju braću plavce. Pogriješili su. To nikad više
neće učiniti. Živciralo ju je jer su svi uglas tvrdili kako su i dalje zapravo dobri ljudi.
Harding nije samo svojevoljno kršio zakon. I druge je povukao sa sobom.
A sada se mora posvetiti njegovim sranjima.
Faith je stavila stolicu pokraj prozora. Nogom je odgurala kutije i sjela. Nije htjela
razmišljati o tome zašto je gornji dio prve kutije vlažan, a ipak se prisjetila činjenice da štakori
za sobom uvijek ostavljaju trag mokraće.
Stresla se i zatim iz kutije uzela svežanj uredno označenih dosjea.
Dale Harding bio je privatni detektiv, a u prvoj kutiji su materijali povezani s glamuroznim
poslom koji njegove kolege obavljaju diljem svijeta: fotografije muževa i žena kako varaju
supružnike u jeftinim motelima, fotografije žena koje varaju muževe u parkiranim
automobilima, fotografije žena koje varaju muževe u sporednim ulicama, na benzinskim
stanicama pokraj autoputa, u dječjoj kućici u stražnjem dvorištu.
Harding je vrlo uredno vodio evidenciju. Računi za benzin i obroke i serije fotografija
pričvršćeni su za izvještaje o troškovima. Vodio je bilješke o kretanju svojih meta. Pisao je
malim, tehničkim slovima, a gramatika i pravopis točno se uklapaju u sliku o tipu koji je nakon
srednje škole upisao Policijsku akademiju. I Faith je prošla isto školovanje, ali je barem znak
razliku između priloga i prijedloga.
Collier je stajao na vratima: »Garderoba je čista.«
»Trebao si nazvati Odjel za eksplozivne naprave da je provjere.«
Njegova nadmenost i samouvjerenost naposljetku se raspršila jer su oboje shvatili da ovo
nije šala budući da je ipak riječ o Daleu Hardingu.
Rekao je: »U garderobi se nešto nalazilo. Zamijetio sam udubinu na tapisonu. Okrugla,
kao kanta od dvadeset litara.«
Faith je ustala kako bi pogledala tragove. Dvojica policajaca opet su pognula glavu i
petljala po mobitelima. Mogla bi ovaj tren polugom zatući Colliera, a oni ništa ne bi primijetili.
Vrata garderobe bila su naslonjena na zid. Faith je mobitelom osvijetlila unutrašnjost.
Collier je točno rekao. U stražnjem dijelu, na smeđem tapisonu, zamijetila je kružni otisak.
75
Pregledala je čitavu garderobu. Prečke su uklonjene. Žice vire iz zida. Prljavi tragovi na bijelom
zidu. Vonj kanalizacije u zatvorenom prostoru.
Collier je rekao: »Ovo često viđamo. Jadnici gutaju heroin u kuglicama ili prahu kako bi
ga prokrijumčarili iz Meksika. Drogu iskenjaju u kante, uzmu novac i vraćaju se u Meksiko po
novu pošiljku.«
»Hoćeš reći da u ovom kvartu, u kojem imaju posebne propise o zabrani postavljanja
keramičkih džokeja na travnjake, ne bi odmah pozvali policiju ako bi ugledali skupine
Meksikanaca kako ulaze i izlaze iz Hardingove kuće?« Obratila se policajcima. »Okrenite
vrata.«
»Moramo gibati. Poziv iz centrale.« Na odlasku su i dalje gledali u mobitele.
Collier je bio impresioniran. »Sjajni dečki, zar ne?«
Faith je uhvatila vrata. Naravno da su od punog drva. Nagnula ih je na donji kut i okrenula.
U zadnji čas je povukla ruke. Vrata su tresnula o zid na kojem je ostao duboki trag. Faith
se odmaknula i promotrila vrata. Na donjem dijelu zamijetila je ogrebotine. Pažljivo je
pogledala šarke kako bi bila sigurna da gleda unutrašnju stranu vrata.
»Štakor?« nagađao je Collier.
Faith je fotografirala ogrebotine. »Moramo pozvati forenzičare.«
»Moje ili tvoje dečke?«
»Moje.« Faith je fotografiju poslala Charlieju Reedu koji će vrlo rado promijeniti okoliš
nakon što je nekoliko sati obrađivao noćni klub Marcusa Rippyja, Poslala mu je adresu i
napisala neka prvo obradi garderobu. Ona nije znanstvenica, ali velika kanta i zaključana vrata
s ogrebotinama ukazuju da je vjerojatno netko bio zatočen u garderobi.
A možda je jednostavno riječ o nekom Hardingovu sranju zbog kojeg će samo tratiti
vrijeme.
Collier je rekao: »Kad smo došli, vrata garderobe bila su zaključana. Zbog čega zaključati
vrata ako ništa nije unutra?«
»Možeš li objasniti bilo koji Hardingov postupak?« Faith je pošla u drugu sobu. Sjela je
na stolicu i počela spremati dosjee o prevarenim muževima u prvu kuriju. Collier je opet
stajao na vratima. Rekla mu je: »Ovdje nema ničega, barem ne onih stvari koje bi sakrio iza
štakora.«
»Nije me briga što je Violet rekla. Ono stvorenje je skotno.« Collier je sjeo na madrac koji
kao da je prdnuo. Pomirljivo je pogledao Faith, kao što je i očekivala od njega. Otvorio je
drugu kutiju. U njoj nisu bili dosjei, već hrpa papira i golišave fotografije na vrhu.
Collier je uzeo fotografije, a Faith je dao papire.
Ona ih je brzo prelistala. Povijest bolesti. Nalozi za uhićenje. Potvrde iz klinike za liječenje
od ovisnosti. Kriminalni dosjei. Svi su povezani s jednom osobom. Delilah Jean Patmer,
dvadeset dvije godine, sadašnja adresa Motel Cheshire Motor, poznato boravište prostitutki.
Nisu navedeni članovi obitelji. Palmerica je od rođenja bila na državnoj skrbi.
76
Ona također pozira za BackDoorMan.com. Na zadnjim dosjeima nalazi se fotografija žene

koja gola pozira na slikama koje je Sara pronašla u novčaniku Dalea Hardinga. Na svakoj
fotografiji njezina je kosa drugačija: jednom platinastoplava, drugi put prirodne smeđe boje,
zatim crvena ili ružičasta.
»To je ona.« Collier se sagnuo i ramenom dotaknuo Faithinu nadlakticu. Pokazao je
fotografiju većeg formata: Delilah Palmer naslonjena na radnu plohu u kuhinji, otvorila je usta
i glumata da je napaljena. Rekao je: »Rekao bih da nije prirodna plavuša. Vidiš. Brzo učim,
Mitchell. Trebala bi se družiti sa mnom.«
Faith je znala da su informatičari GBI-a već pregledali internetsku stranicu
BackDookMan.com, ali Collieru je rekla: »Mogao bi provjeriti na internetu.«
»Dobar prijedlog.« Uzeo je mobitel. Uz malo sreće, narednih sat vremena zadubit će se
u pornografske snimke pa će moći dovršiti posao.
Pa, zapravo ovo je kao i sve druge romantične veze koje je Faith imala u životu.
Uzela je dokumente kako bi ih pažljivije pregledala. Shvatila je da drži maloljetnički dosje
Delilah Palmer, što je čudno jer su maloljetnički dosjei u pravilu zapečaćeni. Palmer je prvi
put privedena kad je imala deset godina zbog toga što je u Osnovnoj školi John Wesley Dobbs
u Atlanti prodavala tablete. Faith je Često navraćala u ovu školu kad je državnom tužiteljstvu
pomagala podići optužnicu protiv Odjela za školstvo zbog masovnog varanja na
standardiziranim testovima. Nastavnici su priređivali skupe večere na kojima su prepravljali
odgovore na učeničkim testovima. S druge strane, 99,5 posto njihovih siromašnih učenika
trebalo je dobivati besplatne ili subvencionirane obroke.
Faith je proučavala Palmeričinu fotografiju kad je prvi put uhapšena prije dvanaest
godina. Djevojčica ima premalene šake pa nije mogla čvrsto držati ploču ispred sebe. Njezino
tjeme je ispod najniže oznake za visinu iscrtane na zidu iza nje. Prištići na licu. Neoprana kosa.
Tamni podočnjaci od nespavanja, slabe ishrane ili života na ulici.
Delilah se zacijelo nije izdvajala među drugim učenicima u Osnovnoj školi Dobbs, ne samo
zbog toga što je vrlo rano počela preprodavati narkotike. Prošli mjesec, kad je Faith
pripremala dokumente za suđenje, morala je državnom tužitelju objasniti da u grafikonu nije
učinila pogrešku. Tu školu 2012. godine nije pohađalo ni 5 posto bjelačkih učenika. Ukupno
ih je bilo petero. Kad bi se brojka obrnula, nema šanse da bi gradska uprava dopustila
da dugotrajna korupcija poprimi ove razmjere.
Faith je uzela formulare o Delilinu uhićenju. Opet je u dvanaestoj godini prodavala
tablete i još jednom u petnaestoj godini. U šesnaestoj je napustila školu i preprodavala
heroin, a to se redovito događa kad nemaš novca za tablete. Jedna Oxy tableta od 80
miligrama košta od šezdeset do sto dolara, ovisno o tržištu.
Prelistavala je papire. Uvjetna presuda. Resocijalizacija. Opet uvjetna presuda.
Rehabilitacija.
Premda ima pozamašni kriminalni dosje, Delilah Palmer u zatvoru nikad nije provela više
od jedne noći.
77
U šesnaestoj godini prvi put je uhićena zbog prostitucije. Četiri privođenja zbog nuđenja
seksualnih usluga, dvaput zbog prodavanja marihuane i heroina, a uvijek je kažnjena
noćenjem u okružnom zatvoru.
Faith je pogledala imena policajaca koji su je privodili. Neka su joj poznata. Najviše ih je
iz šeste zone, što je logično jer se i kriminalci drže svojih navika i djeluju u svojim četvrtima.
Dale Harding radio je u šestoj zoni. Očito je Delilah Palmer gotovo cijeli život bila pod
njegovom paskom. Faith je, čitajući između redaka, shvatila da je uvijek potezao veze kako bi
djevojčicu spriječio da se uplete u teže zločine.
Collier je rekao: »Hoćeš li mi reći o čemu je riječ ili trebam nagađati?«
»Smrdiš po bljuvotini.«
»Opet sam povraćao. Nisi me čula u kupaonici? Mislim, odjeknulo je u čitavoj kući.«
Dala mu je kriminalni dosje Delilah Palmer. »Dvije spavaće sobe, dva kreveta. Netko je
stanovao s Hardingom.«
»Misliš da je riječ o ovoj ovdje Palmerici?« Namrštio se! »Nije baš krasotica, ali mogla je
pronaći boljeg od Hardinga.«
Faith se prisjetila zaključane garderobe, kante, smrada po kanalizaciji. Harding je liječio
ovisnicu. Prebrođivanje narkomanske krize u garderobi mnogo je jeftinije od petnaest tisuća
dolara za tretman u klinici. Još jednom. Zbog toga je možda kuća krajnje zapuštena. Ovdje je
zacijelo stanovala osoba ovisna o narkoticima.
»Jesi li vidjela ovo?« Collier je glavom pokazao štitnik za zube na podu. »Moje su sestre
nosile ovakve kad su skinule proteze. Mislim, ne baš ovakve, malo drugačije, ali bili su mali
kao i ovaj ovdje. Hoću reći da su napravljeni po mjeri za određenu cura.«
Faith nije shvatila zbog čega toliko brblja kad je to mogao objasniti u dvije riječi. »A
internetska stranica?«
»Ništa nije iskočilo.« Nasmijao se. »Zafrkavam se. Ja više volim frontalni susret. Pogotovo
sa sisama.«
Faith je kolutala očima.
»Znaš što, Mitchell? Kad sam te prvi put sreo, znao sam da ćemo zajedno u spavaćoj sobi
gledati pomiče.«
Faith je ustala.
»Samo malo.« Uzeo je fotografije iz kutije. »Pogledaj ih. Delilah je dulje vrijeme bila
model. A BackDoorMan.com su započeli s radom kad je imala šesnaestak godina. Na ranijim
fotografijama nema internetske stranice ni drugih oznaka, a rekao bih da je imala dvanaest,
možda trinaest godina.«
Faith je fotografije usporedila sa snimkama Delilah nakon privođenja. Collier je pogriješio
za nekoliko godina. Faith je odredila starost po njezinoj policijskoj fotografiji, kad je s deset
godina prvi put privedena. Srce joj se stegnulo kad je pogledala protuzakonitu sliku. Delilah
nosi čipkaste gaćice i grudnjak, koji je vjerojatno privezan na leđima kako joj ne bi spao s
grudiju. Nema struk ni obline, ona je obična bucmasta djevojčica koja će uskoro biti iznurena
78
od heroina. Faith je gledala njezine mutne, beživotne oči. Preplavio ju je očaj napuštenog
djeteta.
Collier je upitao: »Što nam je sad činiti, Kemosabe?«
»Odmah se vraćam.« Faith je ustala. Pošla je u kuhinju. Collier je opet krenuo za njom.
On je kao dijete, uvijek ti se mota oko nogu. Užasno joj nedostaje mučaljivi i suzdržani Will.
»Ne moramo neprestano biti jedno uz drugoga.«
»A kako ću znati što si naumila?«
Otvorila je ledenicu. Sladoled i alkoholna pića na policama, a uz stražnju stijenku
zamijetila je plastičnu vrećicu s patentnim zatvaračem punu papira. U ledenici se zalijepila za
kutiju ribljih štapića. Faith je morala udariti po kutiji kako bi odvojila vrećicu.
Onima koji pate od kroničnih ili terminalnih bolesti savjetuje se da bitne dokumente, kao
što su liječnički nalazi, pohrane u ledenici kako bi ih bolničari odmah pronašli. Harding je
bio užasan čovjek, a ipak je poslušao ovaj savjet. Izričito je naveo što je potrebno učiniti kako
bi mu se spasio život.
»Zaboga«, rekao je Collier jer je, naravno, čitao preko Faithina ramena. »Tip je praktički
bio na samrti, a htio je da ga bolničari pod svaku cijenu održe na životu?«
»Ovo je pohranjeno prije dvije godine. Možda je zaboravio na upute.« Faith je na drugoj
stranici pronašla informacije koga treba kontaktirati.
Najbliži srodnik: Delilah Jean Palmer.
Srodstvo: kći.
»Ona je njegova klinka«, rekla je Collier, a zaboravio je da Faith sve vidi. »U policijskom
dosjeu stoji da je siroče.«
Pokraj Delilina imena su tri telefonska broja, a dva su precrtana. Brojke su napisane
drugačijom tintom. Faith je s Hardingova, fiksnog telefona nazvala zadnji broj. Dobila je
snimljenu obavijesti telefonske kompanije da je taj broj isključen.
Provjerila je i druga dva telefonska broja.
Isključeni.
Collier je uzeo mobitel. »Na meni je red da izvedem mađioničarske trikove?«
»Samo naprijed.«
Collier je pošao za njom u spavaću sobu, ali ona je podigla ruku i zaustavila ga. »Ne
moramo baš sve zajedno raditi.«
»A što ako se štakorica opet pojavi? S mladuncima?« »Vrišti iz petnih žila.«
Ušla je u hodnik i pogledala ljestve koje vode u potkrovlje jer je štakorica i dalje gore,
vjerojatno koti trojke, a čini se da je to u ovakvom danu jednostavno neizbježno. Srećom,
Faith je na više mjesta probila strop u slučaju da stvorenje odluči proširiti svoj teritorij.
Sjela je na stolicu i natjerala se opet pregledati Deliline fotografije.
Ako zanemari činjenicu da je odvratno što otac čuva slike svoje gole kćeri stare dvanaest
godina, koja se nagnula nad drvenim konjićem, nešto je čudno na ovoj djevojčici. Faith nije
79
mogla reći zbog čega su ove fotografije drugačije od stotina sličnih fotografija koje je vidjela
u svojoj policijskoj karijeri, ali nešto postoji.
Eksploatacija se temelji na zajedničkom nazivniku: bijeda. Njezine su oči staklaste,
najvjerojatnije od heroina koji je uzela ili joj je uskraćen kako bi pozirala pred kamerom.
Crvenilo na bokovima od udaraca. Tanki sloj pudera nije prikrio modrice na vratu.
Tragovi ruža na zubima. Sve to nije ni novo niti naročito iznenađuje.
Faith cijeli dan muči isti predosjećaj: nešto nije u redu.
Ona mrzi kad nešto nije u redu.
»Čudno je da smo pronašli fotografije, zar ne?« Collier je upet stajao na vratima.
Faith je rekla: »Hoćeš reći da neki očevi čuvaju slike svoje djece iz škole, a Harding je
sačuvao golišave fotografije?«
»Ne, hoću reći, zašto nije sačuvao videosnimke? Internet postoji samo zbog pornografije,
uništio je industriju golišavih slika. Čak je i Playboy otegnuo papke.«
»Zanima te zbog čega je Harding gledao golišave slike svoje kćeri, a ne njezine
pornografske videosnimke?«
»Otprilike. Sranje.« Stavio je ruku na grlo i zakašljao se. Mislim da sam progutao muhu.«
»Onda drži zatvorena usta.«
»Ha-ha.« Sjeo je na madrac. Opet se začuo prdež. Opet ju je pogledao. »Zamolio sam
svoju curu u arhivi da odmah provjeri malu Delilah. Vidjet ćemo što je u zadnje vrijeme radila.
Harding je mrtav, pa će ubrzo završiti iza rešetaka, a nitko je neće izvući van.«
»Možda nešto zna«, rekla je Faith. »Moramo saznati čime se Harding bavio zadnjih
desetak dana svog života. Onda ćemo shvatiti zbog čega je došao u Rippyjev noćni klub.«
Pokušala je objasniti Što je muči. »Je li bio pedofil ili loš otac?«
»Rekao bih da je bio oboje.«
»Na ovu curu potrošio je sve resurse kojima je raspolagao.« Resursi za policajca su znati
koga ćeš nazvati i biti svjestan da kad ta osoba nazove tebe, bespogovorno ćeš učiniti sve što
od tebe zatraži. »Nije riječ o tome da je prometnika zamolio neka zaturi kaznu za prebrzu
vožnju. Ovo su usluge na višim razinama: od nadređenih u policiji, službenika za nadzor
uvjetno osuđenih, pa sudaca. Nema šanse da je mogao svima vratiti usluge. Bavio
se financijskim malverzacijama. Nije imao veliki utjecaj. A čini se da je iskoristio sve moguće
veze u policiji.«
»Znaš onaj vic o ocu koji je prestao odlaziti na posao. Nije mogao ostaviti svoju
djevojčicu.«
Faith je odmahnula glavom poželjevši da Collier konačno začepi usta. Will možda nema
smisla na humor, ali on se nikad baš nikad ne bi sprdao s čovjekom koji je zlostavljao svoje
dijete.
Začudo, Collier je naposljetku shvatio o čemu ona razmišlja! »Harding nema računalo ni
pisač.«
Faith je provjerila papir na kojem su otisnute fotografije.
80
»Ovo nije službeni ispis. Netko ih je privatno otisnuo.«

»Misliš da ih je netko otisnuo za njega?«
»Zašto? Ucjena?« Prisjetila se da je Harding prije šest mjeseci neočekivano stekao veliku
svotu novca. Preselio se u Mesa Arms. Kupio novi auto. »A možda je obrnuto. Harding se
naglo obogatio. Trebao bi nazvati lutriju i provjeriti je li osvojio glavni zgoditak.«
Collierov mobitel je zujao. Prešao je prstom po zaslonu.! »Potvrda.« Pričekao je da se
dokument otvori. »Uh, čovječe!
Iznenađenjima nikad kraja.« Okrenuo je mobitel prema njoj. Na zaslonu je bila snimka
potvrde o sklapanju braka.
Faith je škiljila i čitala dokument. Morala je dvaput pročitati kako bi bila sigurna što je
pročitala.
Prije pet i pol mjeseci, Vernon Dale Harding sklopio je brak sa Delilah Jean Palmer. Ovo
je bio njegov peti, a njezin prvi brak.
Faith je rukom pokrila usta, a zatim se pribrala.
»Dovraga«, rekao je Collier. »Tip je oženio svoju kćer.«
»To ne može biti točno.«
»Vidiš da ovdje piše. Službena potvrda i sve ostalo.«
»Prije dvije godine naveo je nju kao svoju kćer. Vidio si u formularu.«
Collier nije bio zbunjen kao što je ona bila zbunjena. »Nalazi DNK-a nisu službeni ako ih
netko ne uzme i odnese u bolnicu.«
Faith je zbunjeno odmahnula glavom. Htjela je još jednom pogledati papire, ali sigurna
je da nije pogrešno vidjela. »Kako se to moglo dogoditi? Ne možeš stupiti u brak s bližim
srodnikom. Moraš zatražiti dozvolu. A oni provjeravaju...«
»Ona je oduvijek službeno zavedena kao siroče. Harding zacijelo nikad nije priznat kao
otac. Mogli su ga provjeravati do mile volje i ne bi saznali da su u srodstvu.«
Faith je ispustila iz ruke pornografske fotografije. Pogledala je slike razbacane po podu
ne razmišljajući o tome zbog čega ih je Dale Harding godinama čuvao. »Za Boga miloga,
njegova sirota curica od početka je bila osuđena na propast.«
»On nije spavao s njom.« Collier je ušutkao Faith koja ne htjela pobuniti. »U svakom
slučaju, nije u zadnje vrijeme. U kupaonici nisam pronašao Viagru, a s obzirom na njegovo
zdravlje, Dale nije bio u stanju zaorati livadu.« Nasmijao se. »Mislim, traktor se pokvario i nije
mogao orati po polju.«
»Moramo pronaći ovu curu.« Faith je poslala SMS Amandi da izda tjeralicu. »Ona je
Hardingova zakonita supruga. Harding je pronađen mrtav, možda je ubijen, u prostoriji koja
je plivala u krvi. Da sam ja njegova ubojica, potražila bih osobe kojima se Harding povjeravao.
Bila ona njegova supruga ili kći, sigurno je nešto saznala. Činjenica je da je živjela s njim.«
81
»Jesi li zamijetila da nije ovdje?« Collier se uozbiljio. Shvatio je o čemu je riječ. »Nema
televizije ni računala. Možda je saznala da je mrtav, shvatila je da joj je život ugrožen, zato je
prodala njegove stvari i pobjegla.«
»Violet, upraviteljica, nikad nije vidjelu Delilah. A što je s ovom čudnom garderobom?
Zbog čega bi krio svoju kćer od svih susjeda ako nije imao dobar razlog da nju nitko ne vidi?«
Collier je rekao: »Ona je drolja, dakle snaći će se na ulici. Vjerojatno je iskorištavala
Hardinga kao što je on iskorištavao nju. Možda je zbog nje nastradao. Vidio sam takve
slučajeve: cura se zamjeri pogrešnom tipu, Harding uskoči kako bi je zaštitio, a umjesto
zahvale, zabiju mu kvaku u vrat.«
»Kako bilo, njoj prijeti velika opasnost«, rekla je Faith. »Imaš li njezinu zadnju adresu?«
Collier je pogledao na mobitel. »Reinaissance Suites kod autoputa I-20. Moja je cura već
nazvala upravitelja i poslala mu fotografiju Delilah kad je zadnji put privedena. Rekao je da ni
o čemu nema blage veze.«
Faith je začula zujanje svog mobitela. Pročitala je SMS. »Amanda je izdala tjeralicu za
Delilah. Moraš od svojih znanaca u gradskoj policiji dobiti informacije o ovoj curi. Provjeri
njezin maloljetnički dosje, raspitaj se u njezinoj školi, pod svaku cijenu saznaj tko su njezini
prijatelji.«
Collier je iskrivio lice. »Još nešto, šefice?«
»Da, privedena je zbog nuđenja seksualnih usluga, dakle morala je imati svodnika.
Pronađi ga. Razgovaraj s njim. Privedi ga ako budeš morao.« Začuo je alarm na Faithinu
mobitelu. Utrpala je dosjee i fotografije u kutije. »Moramo pronaći Delilah prije nego što je
netko drugi pronađe.«
Collier je upitao: »A što ćeš ti raditi dok ja tabanam naokolo?«
»Moram otići u bolnicu i razgovarati s nepoznatom ženom koju je Will pronašao. Možda
je sinoć nešto vidjela.«
»Uh, točnije rečeno, mi smo je pronašli, Will i ja.«
»Will i ti.« Podigla je kutije. Teže su nego što je očekivala. »Moram dobiti broj Hardingova
bankovnog računa i ispis telefonskih poziva kad dođem u bolnicu Grady. Pregledat ću ove
dosjee i usporediti ih...«
»Samo malo.« Collier je hodao iza nje u hodniku. Opet. »Tvoja nepoznata žena... Ona me
poznaje. Radije će razgovarati s poznatom osobom.«
Faith je zastala, a Collier je natrčao na nju. Rekla mu je: »Ubrzo će doći Charlie Reed, naš
forenzičar. Pričekaj ga, a zatim kreni u potragu za Delilah. Ako je negdje u gradu, moramo
s njom razgovarati. Ako su Angie i Harding zbog nečega ubijeni, možda će nam reći zbog čega,
a zbog toga bi i nju mogli ubiti.«
»Uvjerena si da joj prijeti opasnost?«
»A ti nisi?«
82
»Nisi baš prava feministica, zar ne?« Collier se nacerio jer su nju zapanjile njegove riječi.
»Možda se Delilah namjerila na njih. Na Angie i Hardinga. To ti nije palo na pamet? I žene su
kadre počiniti ubojstvo, partnerice.«
»Ako me još jednom nazoveš partnericom, vidjet ćeš što su žene kadre učiniti.«
Collier je sada ozbiljno shvatio njezine riječi. »Nazvat ću Nga i pridružiti mu se čim tvoj
tip dođe ovdje. Da te kasnije nazovem?«
»Nazovi ako pronađeš Delilah ili saznaš bitne informacije.«
»A što ako poželim s tobom opet gledati pomiče?«
Faith je ramenom otvorila ulazna vrata. Pognula je glavu kako bi se zaštitila od snažne
sunčeve svjetlosti. Došla je do svog automobila te je kutije pridržavala na koljenu dok je
petljala oko brave pa ih je umalo i ispustila. Naposljetku je jednim prstom uspjela odškrinuti
vrata automobila. Nogom je širom otvorila vrata, a kutije je bacila na suvozačevo sjedište.
Sjela je za volan. Collier je cijelo vrijeme stajao na ulaznim vratima, a nije mu palo na
pamet priskočiti joj u pomoć. Motao joj se oko nogu kad ga nije trebala, a nije htio pomaknuti
ni mali prst kad joj je trebala njegova pomoć.
»Dovraga«, mrmljala je Faith.
Amanda je bila u pravu.
On je njezin tip muškarca.
83
PETO POGLAVLJE
_____________
WILL JE STAJAO U PREDVORJU blistave uredske zgrade Tower Place 100. Neboder od
dvadeset devet katova dio je kompleksa Tower Place izgrađenog na uglu ulica Piedmont i
Peachtree pa je samo dijelom odgovorna za duge redove Jaguara i Maseratija koji svako
jutro, svaki dan i svake večeri stvaraju prometnu gužvu u središtu grada.
Ne namjerava se ovdje dulje zadržati, nego samo slijediti tragove koje je za sobom
ostavila Angie. Prvo je otišao kući presvući se i iz sefa uzeti neke dokumente, zatim je pošao
u Angieinu banku, nakon toga u poštanski ured u kojem prima svoju poštu, naposljetku, u ovu
poslovnu zgradu u kojoj strši kao seljačina jer je umjesto odijela s kravatom izabrao udobniju
odjeću. Nitko neće pomisliti čak ni da je računalac milijarder. On nosi traperice marke Lucky,
a ne Armani. Sara mu je kupila majicu dugih rukava u trgovini za koju nikad nije čuo. Njegove
stare tenisice umrljane su plavom bojom kad je ličio svoju kupaonicu.
Zidove je obojio svijetlom bojom jer je jednog jutra shvatio da su tamnosmeđe nijanse
koje je odabrao previše muževne za Saru.
Sara.
Will je polako disao. I sama pomisao na nju ublažila je njegovu nervozu. Prisjetio se kako
je bilo divno probuditi se usred noći i u krevetu osjetiti Sarino tijelo uz sebe. Ona je konačno
upotpunila njegov život. Nikad nije susreo osobu kao što je ona. Katkad ga je budila samo
zbog toga da bude s njim. Mazila ga. Željela ga je. Nikad nije osjetio da ga Angie želi na taj
način.
Pa zašto je došao ovdje?
Will je pogledao debelu, sivu omotnicu koju je držao u ruci. U kutu je šareni logo
kompanije Kipa Kilpatricka. Iznad broja poštanskog pretinca ispisano je Angieino ime.
Pretinac se nalazi u poštanskom uredu Midtown UPS Store. U pretincu su, ustvari bile dvije
omotnice, a Will je prvo zamijetio ovu sa šarenim logom te mu je srce u tom trenutku prestalo
kucati.
Stajao je kao ukopan u poštanskom uredu i zurio u omotnicu. Pričekao je da se pribere
kako bi uzeo omotnicu. Ovo je neporeciv dokaz o povezanosti Angie i Kipa Kilpatricka, a
84
posredno i Marcusa Rippyja. Trebao je odmah nazvati Amandu i pričekati forenzičare da

uzmu otiske prstiju i provjere snimke nadzornih kamera. Ali Will to nije učinio jer bi, između
ostalog, Amanda htjela znati kako je uopće saznao za ovaj poštanski pretinac.
Angieina banka dala je Willu preslike njezinih obrazaca na kojima je njezina poštanska
adresa. Upraviteljici je pokazao izvod iz matične knjige vjenčanih kako bi ga uvjerio da je i
dalje u braku s Angie. Žena nije morala vidjeti taj dokument. Dovoljna je njegova vozačka
dozvola. Willovo ime i dalje je navedeno na Angieinu bankovnom računu kao što je bilo i
proteklih dvadeset godina.
Sari nije spomenuo bankovni račun.
Na zadnjem Angieinu bankovnom izvodu vidio je neuobičajeno veliku svotu novca. Ona
je uvijek živjela od danas do sutra. Will je štedio jer se užasavao besparice i povratka na ulicu.
Angie bi potrošila i zadnji novčić koji je imala. Willu je rekla da će umrijeti mlada, pa zbog čega
ne bi uživala u životu.
Je li umrla mlada? Jesi li s četrdeset tri godine zašao u sredovječnu dob?
Angie je morao pronaći za dva ili tri sata, a taj rok je istekao prije jednog sata. Sara je
vrsna liječnica. Ona zna protumačiti mjesto zločina i zna količinu krvi koju sadržava ljudsko
tijelo. A ipak, Will ne prihvaća da je Angie mrtva. On nije praznovjeran, ali zna da bi osjetio da
joj se nešto zaista loše dogodilo.
Will je presavio omotnicu i stavio je u stražnji džep te je pošao prema dizalima. Propustio
je dva dizala i naposljetku dočekao ono koje nije bilo prepuno putnika koji se voze iz garaže.
Pogledao je na sat. Pola četiri, u uredima zacijelo jedva čekaju da odu kući, pa se neće vratiti
s produljene stanke za ručak. Dizalo u koje se uspio ugurati zaudara na alkohol i cigarete.
Gumbi su pritisnuti. Will ih je gledao. Zaustavit će se gotovo na svakom katu.
Samo jednom je bio u uredu Kipa Kilpatricka, kad je obavio kraći, isprazni razgovor s
Marcusom Rippyjem. Will se sjeća svih detalja u raskošnom uredu, jednoj od onih prostorija
koje su posebno opremljene kako bi ti se usjekle u pamćenje.
Tvrtka Sports Maganement 110 zauzela je dva posljednja kata u zgradi, vjerojatno kako
bi ugradili pomodno, lebdeće stakleno stubište koje povezuje dvije razine. Na zidovima su
plakati u prirodnoj veličini na kojima košarkaši zabijaju pogotke, jure prema košu i pogađaju
u zadnjoj sekundi utakmice. Uokvireni dresovi sa slavnim brojevima poredani su ispred
konferencijske sale kao fotografije bivših direktora, a to se uklapalo u cijelu sliku jer je sport
posao kojim se zarađuju milijarde dolara. Nadljudska sportska postignuća nisu dovoljna za
plaćanje računa. Moraš imati robnu marku, reklamu za tenisice i svoju modnu kolekciju kako
bi svima pokazao da si uspio u životu.
A pored svih ovih ugovora teških milijarde dolara moraš imati odvjetnički tim,
menadžere, agente i posrednike koji uzimaju svoj dio kolača. To je sjajno, ali stvara velike
probleme. I Coca-Cola je multimilijarderska tvrtka, ali uvijek možeš proizvesti nove limenke i
bočice Cole. Ako limenka eksplodira, iz hladnjaka uzmeš drugu. Ako sportaša zaustave jer je
po gradu vozio sto šezdeset na sat i pritom šmrkao kokain dok mu u krilu sjedi kurva, onda
85
se čitav posao gasi u trenutku kad se na internetu pojavi fotografija snimljena nakon
privođenja u policijsku stanicu.
Postoji samo jedna Serena Williams. Samo jedan Peyton Manning. Samo jedan Marcus
Rippy.
Will se prisjetio jedne slike kad je pomislio na Marcusa Rippyja. Ne jedne od onih na
kojima sportaš stoji uz svoj automobil vrijedan tristo tisuća dolara, ni one na kojoj sjedi u
svom mlažnjaku, ni one na kojoj ruku drži na golemoj glavi svog čistokrvnog aljaškog
malamuta, već one na kojoj je u svom domu s obitelji. Doima se kao sretan otac i brižni muž,
a Keisha Miscavage, žena koju je Rippy brutalno silovao, mora imati policijsku zaštitu
dvadeset četiri sata na dan zbog prijetnji smrću njegovih obožavatelja.
Jedna riječ košarkaša bila bi dovoljna da ih zaustavi. Jedna rečenica u intervjuu ili izjava
na njegovu Twitter profilu omogućili bi Keishi Miscavage da se vrati kući i započne život iz
početka.
Međutim, Rippy zacijelo uživa u činjenici da je ona i dalje zatočena.
Začuo je zvono. Peti kat. Vrata dizala su se otvorila. Ušlo je nekoliko ljudi. Will je stiješnjen
uza zid. Stavio je ruku na vrat i shvatio da nije privezao kravatu.
Kad ga je Collier odvezao kući, Will je pretpostavio da je na neplaćenom dopustu, a
možda je i otpušten s posla. Sjeća se kako je razmišljao da nezaposleni ne moraju nositi
odijelo i kravatu. Po tome znaš je li netko nezaposlen. A sada je požalio zbog odabira odjeće,
ali kad je prije nekoliko sati izišao od kuće, mislio je da će slijediti tragove kako bi pronašao
Angie, a ne sjediti sučelice Kipu Kilpatricku.
Dizalo se zaustavilo na dvanaestom katu. Polovica putnika je izišla. Nitko nije ušao. Will
je stajao uza zid. Dizalo se još dvaput zaustavilo. Jedna osoba je ušla i odvezla se na sljedeći
kat. Kad se dizalo uspelo na petnaesti kat, Will je konačno ostao sam. Promatrao je kako se
mijenjaju brojke koje označavaju katove i kako se dizalo uspinje na zadnji kat.
Kad god bi se brojka promijenila, pomislio je: Angie. Angie. Angie.
Zašto se zavarava? Je li ona zaista mrtva?
Will je u mnogo navrata morao obavještavati obitelji o smrtnom slučaju, pa bi se
pripremio prije nego što bi pokucao na vrata i sućutno otrpio reakcije kad bi nekoj majci, ocu,
mužu, ženi rekao da se njihovo voljeno dijete neće vratiti kući.
Kako se osjećaju oni koji primaju takvu vijest? Hoće li Willa netko nazvati za jedan sat,
jedan dan ili jedan tjedan? Hoće li mu reći da je patrolno vozilo pronašlo Angiein Monte Carlo
u kojem za volanom leži njezino beživotno tijelo?
Will će je morati identificirati. Morat će vidjeti njezino lice kako bi povjerovao da je više
nema. Kako će izgledati nakon dugo vremena, po nesnosnoj ljetnoj žezi? Napuhana,
neprepoznatljiva. I ranije je viđao takva trupla. Morat će usporediti DNK, ali ni tada Will neće
biti uvjeren da je žena natečenog, bezbojnog lica njegova supruga. Možda je Angie ipak
prevarila smrt kao što je sve i svakoga uspjela prevariti.
86
Ona uvijek preživi. Možda je i sada negdje u gradu. Collier je točno rekao. Angie je uvijek
imala nekoga. Možda je netko od njih liječnik. Možda se sada oporavlja, a preslaba je da bi
uzela telefon i dojavila Willu da je živa.
Premda ga ona nikad ne bi nazvala dok je Sara u blizini.
Will je protrljao oči.
Dizalo se zaustavilo na dvadeset devetom katu. Vrata su se bešumno otvorila. Posvuda
blista bijeli mramor. Zanosna, vitka plavuša podigla je pogled s računala za recepcijom. Willu
je odnekud poznata, ali je uvjeren da ga ona nije upamtila.
Pogriješio je.
»Agente Trente.« Ona se uozbiljila. »Sjednite. G. Kilpatrick još uvijek je na sastanku.
Zadržat će se još pet, najdulje deset minuta.«
Kip Kilpatrick je pametan, ali nije vidovit. Will je čuo da je Amanda zakazala sastanak s
agentom/odvjetnikom Marcusa Rippyja za sutra rano ujutro. Do prije pola sata Will nije znao
da će doći ovdje. A možda Kilpatrick nije pretpostavio da će se Will pojaviti, već ga cijelo
vrijeme čeka. To je logično. Marcus Rippy je Kilpatrickov najvažniji klijent, njegova jedina
limenka Cole. Taj ljigavi agent uspio je spriječiti tužbu za silovanje. U usporedbi s time,
objasniti mrtvog čovjeka je mačji kašalj.
»Ondje.« Žena je pokazala čekaonicu.
Will je poslušao i krenuo po predvorju koje je po površini gotovo veće od njegove kuće.
Zamagljena staklena vrata vodila su u urede i jedna u zahod, a povrh toga predvorje je
izdvojeno od drugih poslovnih prostorija.
Prema škrtom uređenju nikad ne biste pretpostavili da stojite ispred jedne od vodećih
sportskih agencija u zemlji. Will je pomislio da je riječ o dizajnerskom rješenju. Uvaženi klijenti
zacijelo ne bi voljeli sjediti u predvorju i buljiti u nasmiješeno lice svog suparnika na igralištu.
S druge strane, ako je vaša karijera na zalasku, ne biste htjeli gledati sliku nekog mladog
perspektivnog igrača koji je zauzeo vaše mjesto na zidu.
Will je utonuo u udobnu fotelju pokraj staklenog zida. Ovdje je sve od kroma i
tamnoplave kože. Pogled puca na cijeli grad Na svijetlosivim zidovima otisnuto je bezbroj
blistavih brojki 110 % kao na zidnim tapetama. Zamijetio je natpis koji prošli put nije bio
ovdje: golema, pozlaćena slova na debeloj niklovanoj ploči višoj od Willa.
Will je proučavao slova. Tri retka, a svaki je gotovo pola metra visok. Gledao je kako slova
plove kao morske trave. M se dodiruje sa A. E se pretapa sa Y.
Will je oduvijek imao poteškoća s čitanjem. On nije nepismen. On zna čitati, ali sporo, a
lakše čita tiskana ili uredno ispisana slova. A to ga muči od djetinjstva. Jedva je završio srednju
školu. Nastavnici su najčešće pomišljali da je lijen, glup ili oboje. Will je na studiju slušao
profesora koji je govorio o disleksiji. Ne zna nikoga s tom dijagnozom zato što ljudi smatraju
da netko sporo čita jer sporo razmišlja.
Sara je bila prva osoba koju je Will upoznao, a koja njegovu boljku nije shvatila kao
nesposobnost.
87
Čovjek.
Dob.
Dakle.
Will je u sebi čitao tri riječi na ploči drugi, a zatim i treći put.
Začuo je kako netko povlači vodu u zahodu, otvara slavinu i aktivira sušilo za ruke.
Otvorila su se vrata kupaonice. Pojavila se postarija, elegantno odjevena Afroamerikanka.
Podupirala se o štap hodajući prema čekaonici.
Tajnica se nasmiješila. »Laslo će ubrzo doći po vas, gospođo Lindsay.«
Will je ustao jer ga je odgojila žena koja mu je mogla biti baka, a gospođa Flannagan
poučavala ih je ponašanju prikladnijem za međuratnu generaciju.
Gospođa Lindsay očito je uvažila njegovo ponašanje. Umilno se nasmiješila i sjela na kauč
sučelice Willu.
Upitala je: »Je li vani i dalje vruće kao u paklu?«
On je sjeo: »Jest, gospođo.«
»Bog nam pomogao.« Opet mu se nasmiješila i uzela časopis. Sports Illustrated. Na
naslovnici je Marcus Rippy koji u šaci drži košarkašku loptu. Will je gledao kroz prozor jer lice
toga čovjeka u njemu budi želju da razbije stolicu.
Gospođa Lindsay razderala je karticu za pretplatu kojom je mahala kao lepezom.
Will je prekrižio noge. Zavalio se u fotelji. Potkoljenica ga užasno boli. Na nogavici je
ugledao mrljicu od krvi. Kao da je prošao čitav život otkad je propao kroz natruli pod u
urušenoj uredskoj zgradi. Kod kuće je gazom previo okrvavljeni list, ali očito nije riješio
problem.
Pogledao je na sat. Zanemario je osušenu krv na nadlanici. Pogledao je mobitel, koji je
bio prepun Amandinih prijetnji. U prostoriji se jedino čulo kako gospođa Lindsay lista časopis
i sporadično lupkanje po tipkovnici tajnice s dugim noktima. Tap. Tap. Tap. Nije vrlo umješna.
Willu iz glave nije izlazila mantra koju je ponavljao u dizalu.
Angie. Angie. Angie.
Uvijek je nestajala. Prošlo bi nekoliko mjeseci, katkad cijela godina, a jednog dana, dok
bi Will s nogu večerao u kuhinji ili ležao na kauču i gledao televiziju, Angie bi se pojavila u
njegovoj kući i ponašala kao da su se zadnji put vidjeli prije nekoliko minuta.
Uvijek bi rekla: »Ja sam, dragi. Jesam li ti nedostajala?«
Ona i sada to radi. Nestala je, a vratit će se zato što se naposljetku uvijek vraća.
Will je spustio noge na pod. Nagnuo se naprijed i prepleo prste između koljena. Vrtio je
jeftini vjenčani prsten na prstu. Pozlaćeni prsten kupio je za dvadeset pet dolara u nekoj
zalagaonici. Will nije trebao trošiti novac. Bankovni upravitelj nije ni pogledao Willove isprave
kad mu je predočio čitav Angiein financijski život.
Izabrao je prsten. Pozlata se ljuštila. Ljepši je od vjenčanog prstena koji je Angie dala
njemu.
88
Will je spustio ruke. Poželio je ustati i hodati naokolo, ali naslutio je da se to ne bi svidjelo
tajnici. Kao ni gospođi Lindsay, pretpostavio je. Ništa nije gore nego kad netko ispred tebe
hoda tamo-amo, a povrh toga to je nepogrešiv znak da si zbog nečega živčan, a on ne bi htio
da Kip Kilpatrick shvati da je on nervozan.
Treba li biti nervozan? Will je u prednosti. Barem je to mislio, ali Kilpatrick ga je i ranije
nasamario.
Will je uzeo časopis. Prepoznao je logo Robb Reporta. Na naslovnici je Bentley Bentayga
SUV. Will je potražio članak. S brojkama nikad nije imao poteškoća. Pronašao je podatke o
automobilu i prstom pratio tekst. Riječi je lakše razabrao jer su mu poznate iz drugih časopisa
jer voli automobile. Dvostruki turbo 6.0 litara i maksimalni okretni moment 664 N*m. Najveća
brzina: 300 kilometara na sat. Na fotografijama interijera prikazana su sjedišta presvučena
izvezenom kožom i kromirane zaobljene površine.
Will vozi Porsche 911 star trideset sedam godina, ali to nije klasični model. Njegovo prvo
vozilo bio je motor Kawasaki, sjajna jurilica ako se na poslu smiješ pojaviti oznojen ili mokar
od kiše. Will je jednog dana zamijetio spaljenu karoseriju ostavljenu n polju nedaleko od
njegove kuće. Nekom je beskućniku platio da mu pomogne prenijeti ostatke Porschea u
garažu. Nakon šest mjeseci imao je svoj auto, ali zbog pomanjkanja novca i kompliciranog
nacrta Willu je trebalo gotovo deset godina kako bi ga u potpunosti obnovio.
Sara ga je za Božić odvela na probnu vožnju u potpuno novom modelu 911. Vožnja do
trgovine bila je iznenađenje. Will se osjećao kao uljez dok je stajao u salonu za automobile,
ali Sara je pogodila njegovu najveću želju. Njoj u životu nikad nije uzmanjkalo novca. Stanuje
u potkrovlju koje vrijedi mnogo više od milijun dolara. Njezin BMW X5 besprijekorno je
održavan. Sara je samouvjerena jer je svjesna da sebi može priuštiti sve što poželi. Kao jučer,
kad su razgledavali kuće na prodaju, promatrala je velike, otvorene prostorije i razmišljala što
bi promijenila po svom ukusu, a uopće nije zamijetila da su Willu ruke podrhtavale dok je
držao letak i gledao nule ispred zareza na brojci.
Willov OIB ukrao je jedan usvojitelj kad je imao šest godina. Za to je saznao tek kad je
navršio dvadeset godina i htio otvoriti svoj prvi bankovni račun. Nije mogao dobiti kredit. Do
dvadeset osme godine morao je plaćati isključivo gotovinom, a nakon toga jedino je mogao
koristiti gotovinsku kreditnu karticu. Čak je i svoju kuću platio u gotovini. Kupio ju je na dražbi
zaplijenjenih nekretnina koja je održana na stubištu suda. Prve tri godine spavao je sa
sačmaricom pri ruci jer su neprestano navraćali narkomani kako bi kupili drogu od bande koja
je skvotirala u toj kući.
Will još uvijek ne može dobiti kreditnu karticu. Zbog toga što jedino plaća gotovinom,
nije izložen lošem kreditu, već jednostavno nema kredit. Za njega nema mjesta u tablicama
koje rangiraju kreditnu sposobnost. Ako je Sara pomislila da će zajedno kupiti kuću, neka
bude pripravna da svoje milijun dolara vrijedno potkrovlje zamijeni za kućicu. Will cijeli dan
ignorira Amandu, pa je zacijelo ostao bez posla.
»Vi ste košarkaš?«
Will je podigao pogled s časopisa. Obratila mu se gospođa Lindsay.
89
»Nisam, gospođo«, rekao je, A zatim, zbog toga što je, koliko mu je poznato, to i dalje
točno, rekao je: »Ja sam specijalni agent, radim u Istražnom uredu Georgije.«
»Vaš posao je zanimljiv?« Prčkala je po bisernoj ogrlici na vratu. »Odnosno, GBI je
policija?«
»Nije, gospođo. Mi smo državna služba koja sudjeluje u istragama zločina, obavlja
forenzičke analize i daje informacije o računalnim zločinima.«
»Neka vrsta FBI-ja, ali na državnoj razini?«
Brzo je shvatila o čemu je riječ. »Točno, gospođo.«
»Sve vrste slučajeva?«
»Da, gospođo. Sve vrste.«
»Vrlo zanimljivo.« Počela je kopati po svojoj torbici. »Ovdje ste po službenoj dužnosti?
Nadam se da nitko nije u nevolji?«
Will je odmahnuo glavom. »Nije, gospođo. Rutinski razgovor.«
»Kako se zovete?«
»Will Trent.«
»Will Trent. Čovjek s dva imena.« Izvadila je mali notes s crkvenim vitrajem na plastičnim
koricama. Iz spirale je izvadila kemijsku.
Will se nagnuo naprijed kako bi iz novčanika izvadio posjetnicu. »Ovo sam ja.«
Ona se zagledala u posjetnicu. »Will Trent, specijalni agent. Istražni ured Georgije.«
Nasmiješila mu se i spremila posjetnicu u notes koji je vratila u torbicu. »Volim se prisjetiti
ljudi koje susrećem. Otkad ste u braku?«
Will je pogledao vjenčani prsten iz zalagaonice na svom prstu. Je li udovac? Što reći ako
ti je supruga umrla, a s njom nisi htio biti u braku?
»Ispričavam se«, rekla je gospođa Lindsay. »Nametljiva sam.
Moja kći uvijek mi kaže da sam previše znatiželjna i da to nije dobro za mene.«
»Ne, gospođo. U redu je. I ja sam znatiželjan.«
»Nadam se, s obzirom na vaš posao«, nasmijala se, pa se i Will nasmijao. Rekla mu je: »U
braku sam bila pedeset jednu godinu s divnim čovjekom.«
»Udali ste se vrlo mladi?«
Opet se nasmijala. »Vrlo ste ljubazni, specijalni agente Trente, ali nisam. Moj suprug
preminuo je prije tri godine.«
Willu se grlo stegnulo. »Imate kćer?«
»Imam.« Zatim je ušutjela. Stegnula je torbicu u krilu. I dalje se smiješila. I on se
nasmiješio.
A onda je zamijetio da joj usnica podrhtava.
Oči su joj zasuzile.
Will je pogledao tajnicu koja je i dalje tipkala po tipkovnici.
90
Tiho je upitao: »Jeste li dobro?«

»Da, jesam.« Široko se nasmiješila, ali usna joj je i dalje podrhtavala. »Sve je u najboljem
redu.«
Will je zamijetio da je tajnica prestala tipkati. Držala je slušalicu na uhu. Usna gospođe
Lindsay i dalje je podrhtavala. Očito se zbog nečeg uznemirila.
Pokušao je zapodjenuti neobvezan razgovor. »Živite li u blizini?«
»U ovoj ulici.«
»Buckhead«, rekao je Will. »Moja šefica stanuje malo dalje, u onim kućama kod četvrti
Peachtree Battle.«
»To je lijepa četvrt. Ja stanujem u starijoj zgradi na uglu nasuprot crkvi.«
»Isusovo raskrižje«, dometnuo je Will.
»Gospod je posvuda.«
Will nije religiozan, ali je rekao: »Dobro je ako se netko brine za vas.«
»U pravu ste. Zaista sam blagoslovljena.«
Will je imao dojam da je zatočen u kugli, a iskre elektriciteta skaču između njega i
gospođe Lindsay. Gledali su se u oči desetak sekundi, a zatim su se otvorila vrata iza tajnice.
»Gospođice Lindsay?« Na vratima je stajao nasilnik šiljaste glave, debelog vrata, u uskoj
crnoj majici i još užim crnim hlačama. Govorio je bostonskim naglaskom. »Odvest ću te kući,
draga.«
Gospođa Lindsay pridržala se za štap i ustala. I Will je ustao. »Drago mi što smo se
upoznali.«
»I meni.« Ispružila je ruku te su se rukovali. Njezina je koža vlažna. Ugrizla se za usnicu
kako bi umirila drhturenje. Naslonila se na štap i polako izišla kroz otvorena vrata ne osvrćući
se.
Nasilnik je prijeteći pogledao Willa u oči i zatvorio vrata. Will je razmislio i shvatio da je
on Laslo, a Laslo radi za Kipa Kilpatricka. Svi nepošteni odvjetnici su ljigavci koji jedva
čekaju da uprljaju ruke. Will ima dojam da je Laslo tip koji je unajmljen jer je prljav.
Tajnica je rekla: »G. Kilpatrick zadržat će se još pet, najviše deset minuta.«
»Dulje.« Zbunjeno ga je pogledala, stoga je Will objasnio. »Ranije ste rekli pet, najviše
deset minuta, a sada je...«
Pognula je glavu i počela lupkati po tipkovnici.
Will je zavukao ruke u džepove. Pogledao je kauč kao da je gospođa Lindsay ondje nešto
ostavila. Možda neki trag.
Ništa.
Pošao je prema zahodu, okrenuo se i krenuo prema znaku za pitku vodu. Nije pogriješio
u vezi s hodanjem tamo-amo. Tajnica ga je nervozno pogledala i nastavila lupkati po
tipkovnici. Možda piše novi komentar na Facebooku. Što bi tajnica trebala raditi kad ne
odgovara na telefonske pozive? Will je razmišljao o tome dok je hodao tamo-amo zbog toga
91
što nije bio u stanju razmišljati o drugim stvarima. Šest puta je prehodao čekaonicu kad se
začulo glasno zvono.
Otvorila su se vrata dizala. Pojavila se Amanda.
Na njezinom se licu u hipu vidjelo iznenađenje, bijes i zatim ustaljena ravnodušnost.
»Uranio si«, rekla je kao da je njegova prisutnost u čekaonici nije zaprepastila. Obratila se
tajnici: »Možete li provjeriti kad će g. Kilpatrick biti slobodan?«
Djevojka je podigla telefonsku slušalicu. Dugim noktima ukucavala je broj.
»Hvala«, uljudno je rekla Amanda, međutim, njezini odlučni koraci po čekaonici ukazivali
su da je drugačije raspoložena. Sjela je na fotelju na kojoj je Will sjedio. Noge su joj se klatile
u zraku pa se meškoljila kako bi udobnije sjela. Will je prvi put vidio Amandu zavaljenu u
fotelji, ali riječ je o tome da je fotelja namijenjena osobi koja ima duge, košarkaške noge. Nije
ni čudo da se Will udobno smjestio.
»Ispričavam se što sam uranio«, rekao joj je.
Ona je uzela časopis. »Draži si mi kad nisi nadmen.«
Tajnica je bučno sklopila slušalicu. »G. Kilpatrick kaže da će biti slobodan za pet minuta.«
Zbog Willa je rekla: »Dulje.«
»Hvala.« Amandu su odjednom zainteresirale reklame za skupe satove u časopisu.
Will je shvatio da je već do krajnjih granica naljutio Amandu. Opet je hodao tamo-amo
od zahoda do znaka. Prisjetio se druge omotnice, one koju je pronašao u Angieinu
poštanskom pretincu. Bijela, standardizirana, neočekivanija od prve. Na njoj nije
bila poštanska marka. Angie je ovu omotnicu ostavila za njega, a Will ju je ostavio u svom
autu. Dokaz je omotnica s Kilpatrickovim logom. Druga se nikoga ne tiče.
Upitao je Amandu: »Jeste li nešto pronašli?« Ona je tupo buljila u njega. »Na mjestu
zločina?«
Amanda se obratila tajnici: »Oprostite?« Pričekala je da djevojka podigne pogled. »Kad
sam zadnji put bila ovdje, poslužili su mi divan čaj od mente. Možete li mi ga i sada skuhati?
S medom?«
Tajnica se usiljeno nasmiješila. Oduprla se o stol, odmaknula stolicu i ustala. Otvorila je i
za sobom zalupila vrata ureda.
Amanda se obratila Willu: »Sjedni.«
Sjeo je na kauč.
Rekla mu je: »Prije nego što se cura vrati, moraš mi objasniti zbog čega te ne bih ovog
trena najurila iz službe.«
Will se nije dosjetio uvjerljivog objašnjenja, pa je odlučio reći istinu. Iz stražnjeg džepa
izvukao je omotnicu koju je bacio na stakleni stolić
Amanda nije uzela omotnicu. Pročitala je povratnu adresu ureda u kojem se sada nalaze.
Kao i na zidovima čekaonice, na prednjoj i stražnjoj omotnici otisnuta je brojka 110%. Nije
upitala što je u omotnici, nego je rekla: »Kako si saznao broj Angieina poštanskog pretinca?«
92
»Otišao sam u banku. Ovlašten sam na njezinom bankovnom računu. Poštanski pretinac
nalazi se u poštanskom uredu u...«
»Ulici Spring.« Prijekorno ga je pogledala. »Imaš službeni mobitel, Wille. Znam kad
odlaziš u zahod.« Mahnula mu je neka govori. »Dakle, bio si u pošti i što je zatim bilo?«
Will je šutio zatečen informacijom o praćenju njegova mobitela. »Upravitelju sam
pokazao potvrdu o raspolaganju bankovnim računom s našim imenima i vozačku dozvolu, a
on mi je otvorio poštanski pretinac.« Prešutio je da ga je podmitio sa sto dolara i uvijeno
zaprijetio kako bi GBI mogla istražiti poslovanje poštanskog ureda, ali kad ga je Amanda
pogledala u oči, shvatio je da ona to već zna.
Ona je gledala omotnicu, koju i dalje nije uzela. »S kim si se potukao?«
On je pogledao ogrebotine na zaglavcima. »S osobom koja to vjerojatno nije zaslužila.«
»Hoće li i to biti problem?«
Will ne vjeruje da će se Collier žaliti. »Neće.«
»Trebao bi skinuti prsten prije nego što se nađeš sa Sarom. Neću joj reći da si ovlašten
raspolagati Angieinim bankovnim računom jer bi mogla upitati kako to da si nakon dva sata
pronašao taj poštanski pretinac, a godinu i pol dana nisi pronašao nijedan konkretni trag o
Angie.«
Will ovo nije shvatio kao pitanje, pa je šutio.
»Zašto si i dalje ovlašten na njezinim bankovnim računom?«
»Zato što joj je katkad potreban novac.« Pogledao je kroz prozor. Ustvari, on ne zna zbog
čega nije već pronašao Angie pomoću bankovnog računa. »Katkad mi pošalje SMS, kad joj
je potrebna pomoć.«
»Dakle, imaš broj njezina mobitela?«
»Zadnji put SMS mi je poslala prije trinaest mjeseci jer joj je trebalo dvjesto dolara.«
Zatražila je petsto, ali Will ne mora odati baš svaki podatak. »Broj koji je Charlie pronašao
poklapa se s brojem s kojeg je poslala SMS. Mobitel je isključen.« Zatim je rekao: »Isti je broj
naveden na njezinom bankovnom računu.«
Amanda je naposljetku uzela omotnicu. Izvadila je ček na pet tisuća dolara izdan s
osobnog računa Kipa Kilpatricka. Dokaz da je Angie radila za Kilpatricka. Amanda je sklopila
ruke u krilu. »Zbog toga nije morala posuđivati novac. Ako se uopće radilo o posuđivanju.
Pretpostavljam da ti nikad nije vraćala pozajmice.«
On niti sada nije odgovorio na pitanje koje nije postavljeno. »U protekla tri mjeseca Angie
je svaki drugi tjedan dobivala uplate od pet tisuća dolara, iznos koji je naveden na ovom čeku.
Radila je za Kipa Kilpatricka.«
»Što misliš, zašto joj je Kilpatrick plaćao deset tisuća mjesečno sa svog privatnog
računa?«
Will je slegnuo ramenima, a prisjetio se svakojakih protuzakonitih usluga koje je Angie
mogla obaviti. Od djetinjstva ima problema s ovisnošću. Ne ustručava se od zlodjela niti traži
pomoć kad nju drugi zlostavljaju. Također se bavi zakonitim poslovima, pa je Will spomenuo
93
njezin najbezazleniji grijeh. »Registrirana je kao privatna istražiteljica. Možda je nekoga

istraživala za Kilpatricka, provjeravala njegove potencijalne klijente. Kad je radila u policiji,
honorarno se bavila zaštitarskim poslovima. Možda je i za njega obavljala ove poslove.« Zatim
je opet upitao: »Što ste pronašli na mjestu zločina?«
Amanda je opet ignorirala njegovo pitanje. »Reci mi zašto me nisi nazvao prije pola sata
kad si pronašao ovaj ček.«
Will je gledao u svoje šake. Opet je vrtio vjenčani prsten. Ne zna zbog čega mu je prirastao
srcu. Jednako je beznačajan kao i onaj koji je Angie stavila na prst kod matičara.
Amanda je rekla: »U prostoriji smo pronašli tragove krvi B-negativna, a to je vrlo rijetka
krvna grupa. Angie ima krvnu grupu B-negativna. To je sve što ti mogu reći.«
»Svi uzorci su od krvne grupe B-negativne?«
»Najveći dio. Velika količina krvi.«
Will se prisjetio Sarinih riječi.
Količina izgubljene krvi opasna je po život.
Amanda je rekla: »Nepoznata žena i dalje je u operacijskoj sali. Imamo informacije o curi
koja se zove Delilah Palmer. Jesi li čuo za nju?«
Will je odmahnuo glavom.
»Bjelkinja, stara dvadeset dvije godine. Osam puta privođena zbog prostitucije i
posjedovanja narkotika. Harding je bio njezin anđeo čuvar. Ona je odavno poznata policiji.«
»Angie je radila na Odjelu za narkotike i prostituciju kad je bila u policiji.«
»Zaista?« Amanda je glumatala iznenađenje. »Uzbunili smo policiju. Ova Delilah Palmer
zacijelo zna zbog čega su ubijeni Dale i Angie, pa je zbog toga na vrhu liste osumnjičenih ili je
sljedeća žrtva.«
Will je vrtio vjenčani prsten na prstu. Prisilio se da ne gleda na sat i ne izračuna koliko je
vremena prošlo otkad je Sara rekla da Angie ima vrlo malo vremena.
Ona će se vratiti. Angie se uvijek vraća. I sada će se izvući. On bi ovo trebao shvatiti na
taj način, kao i sve druge slučajeve kad je nestala, a proći će jedna ili dvije godine i Will će
naposljetku prihvatiti da je gledao Amandu, koja je glumatala da čita časopis, dok je Angie
umrla bez ikoga uza sebe. Kao što je uvijek i govorila. Kao što je Will priželjkivao jer nije htio
zakomplicirati vezu sa Sarom.
Pogledao je kroz prozor. Pokušao je progutati slinu. Srce mu se stegnulo. Zadnje riječi
koje je uputio Angie bile su da je više ne voli.
A zatim se vratio Sari.
Amanda je odložila časopis. Ustala je, zaobišla stolić i sjela na kauč. Zagladila je suknju.
Gledala je u zid ispred sebe. Dotaknula ga je ramenom, a Will se jedva susprezao da se ne
nasloni na nju.
Rekla jer »Znaš da se moja majka objesila u našem dvorištu kad sam bila mala.«
Will je podigao pogled. Mirno je govorila, no on to nije znao.
94
Rekla je: »Kad sam prala suđe, pogledala bih kroz prozor u to stablo i pomislila, >Ti si
zadnja osoba zbog koje ovo moram proživljavati˂.«
Will nije upitao što ona želi reći.
»A zatim se pojavio Kenny. Uvjerena sam da ti je Faith pričala o svom ujaku.«
Will je kimnuo glavom. Kenny Mitchell bio je umirovljeni pilot koji je radio kao pokusni
letač za NASA-u.
»Uvijek smo govorili da je Kenny hladnokrvan i prepreden.« Osmjehnula se. »Ne
shvaćam zašto je izabrao mene. Bila sam obična, glupava cura. Vrlo naivna. Sve bih učinila da
udovoljim svom ocu. Ne bih ni mrava zgazila.«
Will nije mogao zamisliti Amandu kao takvu osobu.
»Kenny je bio kao droga. Isprva vrlo uzbudljiv, a zatim sam postala ovisna o njemu. Kao i
tvoja nepoznata žena koja je ušmrkala šezdeset grama kokaina.« Shvatio je da Amanda ne
pretjeruje.
»Zbog njega sam se ponižavala. Radila ono za što sam bila uvjerena da nikad, baš nikad
neću učiniti.«
Will je pogledao zatvorena vrata ureda. Koliko je potrebno da zakuha voda za čaj?
Amanda je rekla: »Najteže je što sam duboko u sebi bila svjesna što se događa. Znala sam
da se nikad neće sa mnom oženiti. Znala sam da s njim neću imati djecu.« Zašutjela je. »Uvijek
nanjušim laži na kilometar, a povjerovala sam u sve što mi je Kenny govorio. S njim sam
provela mnogo godina jer nisam mogla sebi priznati da griješim. Užasavala sam se
mogućnosti da sam nasamarena.«
Will se zavalio na kauču. Ona griješi ako misli da je i njegova veza s Angie ovakva. Will je
ispočetka znao da Angie nije za njega. Što se nasamarenosti tiče, svi su znali da ona njega
vara.
Nekad ga je varala.
Amanda je rekla: »S Kennyjem sam bila osam godina kad sam upoznala Rogera.«
Raznježila se kad je spomenula drugog muškarca. »Poštedjet ću te detalja, Recimo da mi je
zapeo za oko. Htio mi je dati sve što nisam imala s Kennyjem, ali sam odbila jer nisam znala
kako bih mogla živjeti s muškarcem koji želi živjeti sa mnom.« Glas joj je opet bio hladan.
»Navikla sam se na neizvjesnost s Kennyjem, na tinjanje sumnje u svoju sposobnost da
živim bez njega. Mislila sam da ću ublažiti njegovu bol. Nakon mnogo vremena shvatila sam
da je bila riječ o mom bolu.«
Will je protrljao čeljust. Pogodila ga je u žicu.
Amanda ga je pogledala u oči, a ruku je stavila na naslon kauča. »Kad sam bila mala, imali
smo malenu mačku. Točkica. Grebla je kauč, pa mi je otac kupio pištolj na vodu i rekao da
je poprskam kad se primakne kauču. Sjećam se kad sam je prvi put poprskala kako se
uspaničila i jurnula k meni da je utješim. Privila se uz mene te sam je mazila dok se nije umirila.
I ja sam se tako ponašala s Kennyjem. I ti se tako ponašaš s Angie«, samouvjereno je rekla
95
Amanda. »To je prokletstvo žene koja nema djecu. Tražimo utjehu od onih koji nas
ugnjetavaju.«
Njezine riječi zasjekle su ga kao britva.
Rekla je: »Mislim da nisi htio provjeriti Angiein bankovni račun zato što si se bojao da ga
je zatvorila. Da je prekinula zadnju nit koja vas je povezivala.«
Will je gledao svoje ruke, posjekline od udarca u Collier a, prsten koji označava njegov
lažni brak.
»Jesam li u pravu?«
Slegnuo je ramenima, a znao je da je točno rekla.
Angie mu je ostavila pismo, koje se nalazilo u drugoj omotnici, u njezinom poštanskom
pretincu na kojoj je velikim slovima napisano Willovo ime kako bi ga lakše pročitao. Sadržaj
pisma je druga stvar. Angie je namjerno pisala nečitko jer zna da Will ne može čitati njezin
rukopis. Netko drugi morat će mu pročitati pismo.
Sara?
Nakašljao se. »Zašto si naposljetku ostavila Kennyja?«
»Misliš da bih ga ikad ostavila?« Grohotom se nasmijala. »Ne, ne. Kenny je mene ostavio.
Zbog jednog muškarca.«
Will se zapanjio.
»Znala sam da je homoseksualac. Nisam bila baš tako naivna.« Slegnula je ramenima.
»To je bilo sedamdesetih. Svi su mislili da se gay osobe mogu promijeniti.«
Will se pokušavao pribrati od šoka. »A bilo je prekasno za vezu s Rogerom?«
»Pola stoljeća prekasno. Htio je suprugu kućanicu, a ja sam htjela ostvariti karijeru.«
Pogledala je na sat i zatim u zatvorena vrata. »S njim sam barem doživjela orgazam.«
Will je zagnjurio lice u dlanove poželjevši propasti u zemlju.
»Uh, prestani.« Amanda je ustala označivši da je ispovijed završena. »Wilbure, poznajem
te dulje nego što želim priznati, a u svom privatnom životu uvijek si bio totalni idiot. Nemoj
uprskati vezu sa Sarom. Ona je previše dobra za tebe i bolje ti je da smisliš kako ćeš je zadržati
prije negoli ona to shvati.«
Uzela ga je za ruku i s prsta skinula vjenčani prsten.
Gledao je kako prilazi stolu i baca je u koš za smeće. Metal je odzvonio kao bat po zvonu
koje označava kraj prve runde. »Ovo ne spominji Faith. Ona nema pojma da je njezin ujak
gay.«
Vrata su se otvorila. Tajnica je rekla: »G. Kilpatrick će vas sada primiri.«
»Hvala.« Amanda je pričekala Willa da ustane i pođe s njom.
Will je stavio ruke na koljena i ustao s kauča. U glavi su mu odzvanjale Amandine riječi,
pa se prisilio da ne razmišlja o tome i usredotoči se. Nije bitno o čemu je govorila. Angie nije
mrtva. Negdje se sklonila, pronašla je skrovište, a jednog dana otvorit će vrata njegove kuće
i on će začuti poznate riječi.
96
»Ja sam, dragi. Jesam li ti nedostajala?«

Will se naglo pribrao kad je začuo glasne povike. Dvojica momaka u skupim odijelima
bučno su lupali jedan drugog po dlanovima slaveći neki dogovor u agenciji. Iščeznula je tišina
u čekaonici. Telefoni su zvonili. Tajnice sa slušalicama na glavi razgovarale su s klijentima.
Staklene stube između katova prepune su ljudi koji se doimaju kao da su upravo pozirali za
reklame u časopisu. Na golemom zaslonu vrtjeli su se milijuni dolara koje je tvrtka ove godine
zaradila za svoje košarkaše.
Osim vrtoglavih brojki, u zadnja četiri mjeseca otkad je Will bio ovdje ništa se nije
promijenilo. Plakati u prirodnoj veličini i dalje su na zidovima. U svim uredima još uvijek sjede
prelijepe djevojke. Fotografije agenata koji se doimaju kao likovi iz crtica, a stoje uz svoje
košarkaške zvijezde koje potpisuju višemilijunske ugovore.
Natmurena tajnica odvela ih je do druge plavuše, koja je malo starija od nje, a ovdje se
vjerojatno zaposlila odmah nakon diplome na Harvardu jer seksi plavuše koje rade u ovim
uredima više nisu puka dekoracija.
Nova plavuša obratila se Amandi: »Odnijela sam vaš čaj od mente u salu za sastanke, ali
Kip prvo želi razgovarati s vama.«
Will je shvatio da je trebao upitati Amandu zbog čega je ustvari došla ovdje. Ustaljeni
postupak nalaže da se razgovara s vlasnikom zgrade kad se na njegovom posjedu pronađe
mrtvac, ali ovo Kipu Kilpatricku nije prvi put. Nema šanse da će im dopustiti da razgovaraju s
Marcusom Rippyjem, čak ni neslužbeno.
Prekasno je da sad upita Amandu. Plavuša je pokucala na vrata i zatim ih pustila unutra.
Kip Kilpatrick sjedio je za golemim staklenim stolom u sredini prostranog ureda visokog
barem sedam metara. Mramorni pod prekriven je debelim vunenim sagovima prošaranima
svilom. Udobni kauči i fotelje za klijente dizajnirani su za divove. Kilpatrick nije div. Malena
stopala u kožnim mokasinama podigao je na stol. Zavalio se u stolici poigravajući se
košarkaškom loptom dok je telefonirao služeći se bežičnim uređajem Bluetooth jer ipak nije
htio izgledati kao bezveznjak koji koristi fiksni telefon i drži slušalicu na uhu.
Kilpatrick ima i druge klijente — vrhunske tenisače, nogometaše koji su SAD-u omogućili
organizaciju Svjetskog kupa — ali u uredu se odmah vidi tko su njegove najveće zvijezde. Nije
riječ samo o NBA-inom košu postavljenom visoko na zidu. Kao da su ušli u muzej posvećen
Marcusu Rippyju. Kilpatrick je uokvirio sve Rippyjeve dresove otkad je igrao u juniorskoj ligi.
Na prozoru su poslagane potpisane košarkaške lopte. Pobjednički pehari na posebno
dizajniranoj visećoj polici osvijetljeni ružičastim lampicama. Zamijetili su čak i velike brončane
tenisice koje je Rippy nosio kad je sa svojim timom osvojio sveučilišno prvenstvo.
Will je oduvijek smatrao da je Kilpatrick neuspjeli košarkaš. Nije prenizak, ali nije dovoljno
visok, jedan je od onih koji trčkaraju za timom i žele se sprijateljiti s košarkašima koji ga
preziru. Jedina je razlika da sad od toga dobro zarađuje.
»Glavu gore«, rekao je Kilpatrick. Dobacio je loptu Willu.
Will je pustio da ga lopta pogodi u prsa i otkotrlja se po podu. Bučno je odjeknula u
hladnom uredu. Gledali su kako lopta skakuće u uglu.
97
Kilpatrick je rekao: »Čini se da ne igrate košarku?«

Will je šutio.
»Jesmo li se već upoznali?«
Will se sedam mjeseci bavio Kilpatrickom i njegovim ljudima dok je istraživao Rippyja. U
čajnoj kuhinji vjerojatno je okačena ploča za pikado s njegovom fotografijom. A ipak, neće se
usprotiviti ako Kilpatrick želi glumatati da se nikad nisu susreli.
»Ne sjećam se«, rekao je.
»Ni ja se ne sjećam.« Kilpatrick je naglo ustao. Figurice na stolu kimale su glavom.
»Gospođo Wagner. Ne mogu reći da sam presretan što se opet vidimo.«
Amanda nije rekla da ni njoj nije drago. »Hvala vam što ste me ranije primili. Uvjerena
sam da svi želimo što prije obaviti ove formalnosti.«
»Svakako.« Kilpatrick je otvorio mali hladnjak prepun energetskog napitka koje ima okus
po sirupu za kašalj. Otvorio je bočicu, otpio i promućkao usta prije nego što je progutao.
»Recite mi, o čemu je sada riječ?«
»Riječ je o istrazi ubojstva počinjenog u noćnom klubu Marcusa Rippyja.« On je šutio, pa
je Amanda rekla: »Kao što sam vam rekla kad sam vas nazvala, potrebne su mi informacije o
toj zgradi.«
Kilpatrick je pijuckao iz bočice. Will je pogledao Amandu. Ona je neuobičajeno strpljiva.
»Aha.« Kilpatrick je bacio praznu bočicu u koš za smeće. »Odmah vam mogu reći da nikad
nisam čuo za tog Hardinga.«
»Dakle, vama naziv tvrtke Triangle-O Holdings, Limited ništa ne govori?«
»Baš ništa.« Kilpatrick je podigao loptu s poda. »Nikad čuo.«
Will nije znao što Amanda želi postići, stoga je radi nje Kilpatricku objasnio: »Trokut-
napad glasovit je zbog Michaela Jordana iz Chicago Bullsa pod trenerskim vodstvom Phila
Jacksona.«
»Jordan, ha?« Kilpatrick se nacerio držeći loptu u rukama. »Čini mi se da sam negdje čuo
za njega. On je kao nekakav djed Marcusa Rippyja.«
Amanda je rekla: »Dale Harding stanovao je u luksuznoj kući u vlasništvu tvrtke Triangle-
O Holdings.«
Kilpatrick je hitnuo loptu prema košu, a lopta se odbila od ploče pa je opet gađao. »Samo
mreža«, rekao je kao da bi mogao stati ispod obruča i vrhovima prstiju dodirnuti mrežicu.
Amanda je rekla: »Triangle-O Holdings registrirana je na jednu tvrtku sa sjedištem u
Delawareu koja je registrirana na St. Martinu, koja je registrirana na St. Luciji, a naposljetku
smo došli do korporacije iz Kopenhagena.«
Will se nečega prisjetio. Na ploči o informacijama o izvođaču radova postavljenoj ispred
noćnog kluba Marcusa Rippyja zamijetio je dansku zastavu na logu.
98
Jasno je da je i Amanda zamijetila taj detalj, a sad bi ga htjela iskoristiti. »Ministarstvo

vanjskih poslova provodi službenu istragu o upravi i dioničarima te korporacije. Bolje vam je
da mi jednostavno odgovorite na pitanje.«
»Nemam pojma.« Kilpatrick je pokušavao zavrtjeti loptu na vrhu prsta. »Rado bih vam
pomogao.«
»Ugovorite nam razgovor s Marcusom Rippyjem.«
On se hihotao. »Nema šanse, gospođo.«
Will je opet pogledao Amandu razmišljajući kamo je ona krenula. Ona dobro zna da je
propala istraga o Marcusa Rippyju.
»A jeste li čuli za Angie Polaski?« upitala je.
Kilpatrick je konačno uspio zavrtjeti loptu. »Što je s njom?«
»Je li vam poznata?«
»Naravno.« Brže je zavrtio loptu na prstu.
»U kojem svojstvu?«
»Uh, recimo da je pružala određene usluge.«
»Prikupljala je informacije? Zaštitarski poslovi?«
»Kontakti.« Kilpatrick se nacerio, a Willu je došlo da ga izbaci kroz zatvoreni prozor.
»Dovodila je cure na neke od mojih zabava. Od njih se ništa nije tražilo. Jedino sam zahtijevao
da imaju određeno iskustvo.« Zašutio je i zatim rekao: »U druženju. Iskustvo druženja na
zabavama. Kao što sam rekao, od njih se nisu tražile nikakve seksualne usluge. Sve su bile
punoljetne. Plaćene su za svoj trud. Sve drugo bio je njihov izbor.«
»Izbor«, ponovio je Will, a on dobro zna da Marcus Rippy preferira djevojke koje nemaju
nikakva izbora.
Amanda je zaključila: »Dakle, hoćete reći da je Angie Polaski dovodila cure na vaše
zabave?«
Kilpatrick je kimnuo glavom zureći u loptu koja se vrtjela na njegovom prstu.
Will je morao priznati da je ipak govorio istinu. Angie je voljela raditi u Odjelu za narkotike
i prostituciju. Uvijek je uživala hodajući po granici između zakona i kriminala. Poznavala je
mnoge prostitutke i nikad nije prigovarala ženama koje su na svakojake načine zarađivale za
život.
Kilpatrick reče: »Moji klijenti su slavne osobe. Katkad požele diskretno druženje s
djevojkama. Njima nije Iako upoznati djevojke.«
Amanda je upitala: »Hoćete reći djevojke s kojima nisu u braku?«
Will se prisjetio prostitutki koje je Angie poznavala. To su uličarke s dna društva,
narkomanke, neke su krezube, sve su očajne, a svima je preostalo samo nekoliko godina dok
ne završe u zatvoru ili grobu. Will može zamisliti svijet u kojem Angie podvodi djevojke, a sebe
uvjerava kako im čini uslugu, ali djevojke koje je ona poznavala nisu dame s kojima bi se družili
Kilpatrickovi klijenti.
99
Kilpatrick je rekao: »Dakle, to vas je zanimalo? Što je Polaski radila za mene?«

»Imate li njezinu adresu?«
»Broj poštanskog pretinca.« Podigao je slušalicu, ukucao broj i rekao: »Moj ured.«
Sklopio je slušalicu. »Detalje će vam reći moj pomoćnik Laslo.«
Opet Lasfo. Will je točno pretpostavio da je ćelavi razbijač iz Bostona jedan od pomoćnika
zaduženih za prljave poslove.
Amanda je upitala: »Kako ste upoznali gospođu Polaski?«
Kilpatrick je slegnuo ramenima. »Kako se već upoznaju osobe iz njezine branše, naprosto
su u blizini. Znaju što vas zanima i nude usluge za određenu cijenu. Vrlo jednostavno.«
Will je rekao: »Kao i podmićivanje svjedoka za suđenje o silovanju.«
Kilpatrick ga je pogledao u oči. Nervozno je frknuo. »Da, sad se sjećam tko ste vi.«
Amanda je upitala: »A njezin broj telefona?«
»Laslo će vam ga dati. Nisam zadužen za pružatelje usluga.«
»Točno«, rekao je Will. »Vi im samo šaljete čekove sa svog privatnog računa.«
Amanda je bijesno pogledala Willa. Obratila se Kilpatricku: »Pronašli smo ček naslovljen
na Angie Polaski, na njemu je vaš bankovni račun.«
»Agencija jedino plaća piće i večere. Sve drugo mi pokrivamo«, objasnio je Kilpatrick. »U
poreznim prijavama troškovi su navedeni u rubrici Poticanje poslovanja.«
Amanda je rekla: »Razgovarajmo o drugačijem poticaju — riječ je o tome da smo jutros
pronašli jedno truplo.«
On je opet vrtio loptu na prstu. »O tome razgovarajte s onima koji će vam dati informacije
iz prve ruke.«
Amanda je rekla: »Želite li reći da ste nam cijelo vrijeme govorili o stvarima u koje niste
upućeni?«
Kilpatrick je razmislio o njezinom pitanju.
Netko je pokucao na vrata. »Šefe, čekaju vas«, rekao je Laslo.
Kilpatrick je vodio loptu hodajući po uredu. »Dat ćeš sve Informacije koje imamo o
Polaskici ovim ljudima. Oni su murjaci. Traže je.«
»Tko bi rekao.« Laslo je uzeo loptu i bacio je prema košu.
Kilpatrick je pokušao uhvatiti loptu, koja se odbila od ploče,
Amanda je uhvatila loptu i odložila je na stolicu, »Ne gubimo vrijeme, g. Kilpatrick.«
On je gledao u loptu, a zatim se predomislio. »Ovuda,« Krenuo je u hodnik. »Građevinski
radovi trebali bi se nastaviti idući tjedan. Nazvali smo ga All-Star kompleks.«
»Mi?« upitala je.
»Da, zahvaljujući vašim ljudima.« Kilpatrick ih je vodio pokraj zatvorenih ureda. »Čudne
su reakcije na tu vašu namještenu optužnicu za silovanje koju ste uvalili Marcusu. Investitori
očekuju i druge ulagače pa smo shvatili da propuštamo veću priliku.«
100
»O čemu govorite?«
»Investiciju smo ponudili najboljim klijentima. Shvatili smo da kompleks možemo
proširiti u stambeno-poslovnu zajednicu.«
Amanda je rekla: »Poput Stadiona Atlantic, ali u četvrti koja je povijesno na lošem glasu
zbog kriminala.«
Will se osmjehnuo. Točno je rekla. Stadion Atlantic nuđen je gradu kao projekt iz snova
koji će sirotinjsku četvrt pretvoriti u imućnu zajednicu s pouzdanim poreznim platišama. Kao
i mnogi, snovi, raspršio se kad je naglo porastao broj silovanja, pljački, krađa automobila i
vandalizam. Zabilježen je i slučaj kada su dvojica poduzetnijih pljačkaša banaka iščupali
bankomat iz zida pomoću lanca privezanog za njihov kamionet.
Bilo je jasno da Kilpatrick dobro poznaje slučaj Stadiona Atlantic. »To su bili razvojni
planovi. Događa se. Uvjeren sam da vam je poznato kako je taj projekt bitno promijenjen.
Isto tako, ulagači nisu mogli računati na osmoricu najtalentiranijih, fantastičnih sportaša
kakve svijet nije vidio i koji će promovirati ovaj projekt i pobrinuti se da uspije.« Teatralno je
podigao ruke u zrak. »Razmislite. Samo Marcus Rippy ima više od deset milijima obožavatelja
na Facebooku. Na Tweeteu i Instagramu prati ga dvostruko više ljudi. Kad on objavi komentar
o nekom klubu ili trgovini odjećom koja ga je oduševila, za jedan sat taj je klub ili trgovina
preplavljena kupcima. On definira modne trendove.«
Kilpatrick je zaokrenuo iza ugla te su došli do goleme, zastakljene konferencijske dvorane
sa stolom za kojim može sjediti pedeset osoba. Will se suspregnuo da ne pokaže gađenje kad
je zamijetio da ih čeka četvero odvjetnika. Kilpatrick je zacijelo nazvao svoje »teškaše« čim je
Amanda zatražila sastanak.
Will ih je upoznao kad je vodio istragu o silovanju. Šablonski zlikovci iz filmova o Jamesu
Bondu: dva starija bijelca, a uz obojicu sjedi zanosna žena u seksepilnoj odjeći. Kilpatrick ih
je ukratko predstavio, ali Will je otprije za njih imao nadimke. Auric Goldfinger sjedi za čelom
stola, a nadimak je dobio jer je proćelav, riđ i ima izraziti njemački naglasak. Njemu
podređena plavuša očito je Pussy Galore. Ovdje je i dr. Julius. No, čovjek koji zbog nečeg
uvijek drži ruke ispod stola. Uz njega je Rosa Klebb, a nadimak nije dobila zbog izgleda, jer je
vrlo zgodna, već zbog visokih i tankih potpetica u kojima bi mogla sakriti noževe s
otrovnim vrhom.
Goldfinger je rekao: »Zamjenice ravnatelja, agente Trent, hvala vam što ste došli. Molim
vas, sjednite.« Pokazao je stolicu ispred koje je šalica čaja, dva mjesta od Rose Klebb.
Will je povukao dvije stolice na drugoj strani stola, pola kilometra od Bondove četvorke
jer je znao da bi Amanda htjela da ondje sjedi. Kad su sjeli, pogledala je Willa koji nije nosio
kravatu, a on je imao dojam da je živcira zbog toga što nije odjenuo odijelo i stavio kravatu.
I Will je bio živčan. Mogao je barem ponijeti pištolj. Mora se obraniti od ovih ljudi. Oni
ne ustaju iz kreveta za manje od tri tisuće dolara po satu. Svakom od njih. Trošak ovog
sastanka veći je od Willove mjesečne plaće.
Pogledao je Kilpatricka, ali jasno je da on više nema glavnu riječ. Zavalio se na stolici vrteći
neotvorenu bočicu energetskog napitka između dlanova.
101
»Dakle.« Amanda ne želi okolišati. »Pokušavam shvatiti zbog čega je potrebna nazočnost
četvero odvjetnika kako bi se dobio odgovor na jednostavno pitanje.«
Goldfinger se osmjehnuo. »Nije riječ o jednostavnom pitanju, zamjenice ravnatelja.
Zanimaju vas pojedinosti o nekretnini u kojoj je pronađena žrtva ubojstva. Ovdje smo kako
bismo vam objasnili kontekst ove situacije.«
Amanda je rekla: »Iz iskustva znam da uvijek postoji kontekst kad se radi o ubojstvu, ali
ponovit ću, nikad nije bilo potrebno ovoliko odvjetnika da mi odgovore na pitanja.«
Will ih je pažljivo promatrao. Šute. Nepomični su. A Amanda se ne doima kao da joj je
mrsko razgovarati s odvjetnicima. Kad bi se Willa pitalo, on bi rekao da ona na neki način uživa
u tome što ih je okupila u ovoj prostoriji.
Međutim, nije znao zbog čega.
Amanda je izvadila vrećicu s čajem i otpila iz šalice. Goldfinger je naposljetku pogledao
dr. Noa, koji je zatim kimnuo glavom Rosi Klebb.
Klebb je ustala. Uzela je fascikle i hodala pokraj stola širokog kao deblo sekvoje. Will je
čuo kako njezine hulahupke šušte ispod uske suknje. Pogledao je ekstremno visoke potpetice.
Crvene su jer se njima može probiti muškarčevo srce. I Sara ima ove cipele istog modnog
dizajnera. Draže su mu kad ih Sara nosi.
»Ovo je dokumentacija o građevinskom projektu«, rekao im, je Goldfinger. »Ovu smo
dokumentaciju prošli mjesec dali gradonačelniku i guverneru.«
Amanda je zacijelo upućena u ovaj projekt. Jutros je razgovarala s gradonačelnikom i
brifirala guvernera u njegovom uredili kad ju je Will informirao. Nije zatražila informacije.
Stoga je samo pogledala fascikl s velikom zvjezdastim logom u sredini koji je gurnula prema
Willu, a on ju je stavio na svoj fascikl te se nalaktio, Dr. No nagnuo se naprijed držeći ruke
ispod stola. »Moramo vas zamoliti da ove informacije zadržite za sebe. Zabranjeno
je kontaktirati medije dok se ne donese službena odluka. Pojedinosti o projektu sadržane su
u fasciklu.«
Amanda je šutjela.
Goldfinger je objasnio: »All-Star kompleks sadržavat će multipleks sa šesnaest
kinodvorana, hotel od trideset katova, stambenu zgradu od dvadeset katova, zelenu tržnicu,
trgovački centar s ekskluzivnim buticima i trgovinama, luksuzne stanove, noćni klub samo za
članove i, naravno, košarkaško igralište u sklopu onog što smo nazvali All-Star doživljaj, a to
je interaktivni muzej posvećen sveučilišnoj košarci.«
Amanda je upitala: »Tko će to financirati?«
»Imamo nekoliko privatnih ulagača, a njihova imena ne bih vam sada mogao otkriti.«
»A strani ulagači?« zapitkivala je Amanda.
Goldfinger se osmjehnuo. »Projekt ovih razmjera zahtijeva mnoge, mnoge ulagače, a
neki od njih žele ostati anonimni.«
»Govorite o sebi?«
On se opet osmjehnuo.
102
Rekla je: »Navedena je građevinska tvrtka LK Totalbyg A/S, sa sjedištem u Danskoj.«

»Točno. Kao što znate, Atlanta je međunarodni grad. Potražili smo međunarodne
ulagače. Dobit je zajamčena svima koji sudjeluju.«
Will se prisjetio ljudi koji žive u Atlanti, a htjeli-ne htjeli snosit će troškove ovog projekta.
Vlada nudi fantastične pogodnosti za ovu vrstu projekata. Obveznice koje pokriva grad,
državne i lokalne porezne olakšice u razdoblju od više desetljeća, nove ceste,
novu infrastrukturu, nove semafore i policajce koji će štititi područje, u biti daje gotovinu koja
bogatašima uvijek omogućava sudjelovanje u ovim projektima, a oni veličaju privatno
poduzetništvo i glumataju kako su se isključivo svojim snagama i zahvaljujući
svojoj umješnosti izdigli iz neimaštine.
Američki san.
»Zamjenice ravnatelja.« Dr. No obratio se Amandi kao da Ih ne razdvaja golemi stol od
skupog drva. »Kao što su gradonačelnik i guverner u više navrata rekli, i grad i savezna država
vrlo su zainteresirani za ovaj projekt. Zbog blizine Stadiona Georgia, državnog sveučilišta,
povijesne četvrti i parka SunTrust, kompleks će privući mnogobrojne turiste.«
Will se prisjetio kako je avenija Chattahoochee ipak predaleko da bi ikoga privukla, ali
morao je pretpostaviti da su oni pogledali plan grada.
Goldftnger je rekao: »Nadamo se da će All-Star iskustvo zasjeniti Sveučilišnu dvoranu
slavnih američkih nogometaša u središtu grada. Ne moram vam objašnjavati gospodarske
mogućnosti za grad ako dobijemo dodatne dvorane za sveučilišni kup u košarci.«
»Vrlo impresivno.« Amanda ne mora biti upućena u sport kako bi shvatila da se radi o
velikom poslu. Nervozno je pogledala u stol. »I?«
Odgovorio je dr. No. »Nadamo se da ćete razumjeti da je riječ o osjetljivoj stvari.«
Riječ je uzela Pussy Galore. »Nije riječ samo o tehničkim i građevinskim detaljima
vezanima uz ovaj golemi kompleks. Uložili smo mnogo vremena i truda kako bismo razglasili
ovaj projekt. Imate samo jednu priliku da privučete pažnju i zadivite ljude. Zainteresirali smo
sve naše najveće ulagače. Dovest ćemo novinare iz New Yorka, Chicaga i Los Angelesa.
Rezervirali smo hotelske sobe i restorane. Organiziramo veliku dvodnevnu zabavu, a
kulminacija će biti polaganje kamena temeljca. Medije non-stop zasipamo informacijama.
Vrlo je važno da na ovo ne padne ni najmanja sjena sumnje na nekog od naših ulagača.«
Goldfinger je rekao: »Ili na gradilište.«
Amanda je rekla: »Ne brinite ako vas zanima hoćemo li opet vašeg klijenta optužiti za
silovanje.« Osmjehnula se. »Ovo je istraga ubojstva, stoga ako podignemo optužnicu, radit će
se o ubojstvu.«
U prostoriji je nastao tajac.
Goldftnger se osmjehnuo, a zatim se počeo smijati.
Nasmijao se i dr. No, koji je i dalje držao ruke ispod stola, pa j se doimao kao lemur kojem
je šaka zapela u blenderu.
»Kad planirate održati zabavu?« upitala je Amanda.
103
»Ovaj vikend.«
»Aha«, rekla je kao da je konačno shvatila, a Will bi se okladio svojim životom da je to
znala i prije nego što je ušla u ovu prostoriju. Gradonačelnik i guverner zacijelo su na nju vršili
snažniji pritisak od odvjetnika da što prije dovrši istragu i ne ometa projekt. Gradu su nužna
nova radna mjesta. Državi je potreban novac.
Amanda im je rekla: »Ostaje činjenica da je u noćnom klubu pronađen mrtvac. Moramo
obraditi veliko mjesto zločina. Čak i ako budemo radili prekovremeno, tek ćemo u subotu
dovršiti prikupljanje dokaza i fotografiranje.«
Ovo nije prvi put da je Amanda zadivila Willa svojim umijećem u laganju jer nema šanse
da im je potrebno toliko vremena za obradu mjesta zločina. Ona je nešto naumila, a on i dalje
ne shvaća o čemu je riječ.
Goldfinger je rekao: »Došli smo do glavnog problema. Nama bi u subotu ipak bilo
prekasno.«
»Ovo nije manja poteškoća«, rekla je Galore. »L. A. Timesu obećali smo obilazak kluba.
Zakazan je za petak ujutro. Oni žele snimiti Marcusa u stilu prije-i-poslije, kako stoji iza šanka,
možda i na balkonu, a zatim bi ih objavili s fotografijama nakon dovršetka kluba.«
»Možete li odgoditi obilazak?« upitala je Amanda.
Galore se namrštila. »Novinari su alergični na odgode. Mediji će loše reagirati.«
Amanda ih je rekla: »Jutros sam bila u klubu. Izgleda kao narkomanska jazbina, a ne kao
središte projekta vrijednog dvije milijarde osamsto milijuna dolara.«
Galore je rekla: »Jutros je ondje služba za čišćenje trebala započeti s radom kako bi
uredila klub. Očito su došli mnogo kasnije od vaših forenzičara i inspektora. A ipak će nam
trebati barem dva dana, ako radimo dan i noć, kako bismo klub učinili prezentabilnim.«
»Shvaćate li da su mediji načuli za ubojstvo?« rekla je Amanda. »Znaju da je u klubu
pronađeno tijelo.«
»Da, oni znaju da je pronađeno nečije truplo«, rekla je Galore. »Ne znaju da nije riječ o
običnoj skitnici.«
»Ondje su i GBI i gradska policija. Mediji će pretpostaviti da se ne bismo toliko trudili
riješiti ubojstvo nekog skitnice.« Nasmiješila se. »Ne želim reći da svaka smrt nije tragična, ali
u tim slučajevima lokalna policija u pravilu ne traži pomoć od države.«
»Dakle, riječ je o preprodaji droge koja je pošla po zlu ili o dvojici beskućnika koji su se
potukli zbog sitniša«, rekla je Galore. »A to će dodatno istaknuti pozitivnu dimenziju projekta
All-Star koji će područje zaraženo zločinom pretvoriti u sigurnu, čistu, obiteljsku četvrt.«
»Ali nije riječ o skitnici. Već o umirovljenom policijskom inspektoru iz Atlante.«
Ostali su bez riječi.
Amanda je rekla: »Žao mi je, ljudi, shvaćam vašu nedoumicu, ali ne mogu požuriti istragu
ubojstva radi vašeg svečanog otvorenja. Moram misliti na obitelj žrtve. Inspektor je imao
suprugu koja ima samo dvadeset dvije godine.«
104
Will se suspregnuo da ne otvori usta od čuđenja. Zbog dobi, pomislio je da je riječ o

Delilah Palmer. Nije imao pojma zbog čega mu je Amanda prešutjela ovu informaciju. Velika
je razlika između Hardinga kao njezina anđela čuvara i supruga. Supruge mnogo toga znaju.
Dostupne su im informacije. Ako se Harding našao na meti zato što previše zna, onda je
Delilah sljedeća na popisu.
Amanda je rekla: »Harding je s njom bio u braku samo nekoliko mjeseci. Morala sam joj
reći da je udovica. Trebam li sada opet k njoj da joj kažem da je smrt njezina supruga manje
važna od neke medijske prezentacije?« Amanda je odmahnula glavom kao da je shrvana tom
mišlju. »Što se tiče medija, gospođa Harding je nevjerojatno fotogenična. Plavuša, plave oči,
vrlo zgodna. Mediji će za njom poludjeti.«
»Ne, ne«, rekao je dr. No. »To nikako ne želimo, zamjenice ravnatelja. Ne pokušavamo
omesti vašu istragu.« Bijesno je pogledao Goldfingera jer je očito da su htjeli ometati istragu.
A Amanda je to već znala, pa se Will opet upitao koji je njezin krajnji cilj.
»Zamjenice ravnatelja«, rekao je Goldfinger. »Jedino vas molimo da, po mogućnosti,
ubrzate vašu proceduru.« Podigao je kažiprst. »Ne da ubrzate jer bi to značilo da naprečac
obavite istragu. Samo kažem da vas molimo da budete vrlo učinkoviti.«
Kimnula je glavom. »Naravno. Dat ću sve od sebe. Međutim, moji ljudi morat će raditi do
subote. Dan ipak ima samo dvadeset četiri sata.«
Dr. No je upitao: »Možemo li vam nekako pomoći s vašom učinkovitosti?«
Will je osjetio kako se Amanda konačno opustila. Ona je cijelo vrijeme čekala ovo pitanje.
»Zanima me...« Ušutjela je. »Ne, nije bitno. Dat ćemo sve od sebe.« Ustala je. »Hvala
vam na vašem vremenu.«
»Molim vas«, zaustavio ju je Goldfinger. »Što možemo učiniti?«
Ona je sjela i duboko uzdahnula. »Bojim se da se moramo vratiti na Marcusa Rippyja.«
»Ne dolazi u obzir!« povikao je Kilpatrick. »Nećete razgovarati s Marcusom. Nema šanse,
ni pod koju jebenu cijenu.«
Amanda se obratila Goldfingeru. »Shvatite moj položaj. Odlikovani, vrlo ugledan bivši
policijski inspektor pronađen je mrtav u nedovršenoj zgradi. Kad bi riječ bila o ustaljenoj
istrazi, prvo bih razgovarala s vlasnikom zgrade kako bih njega ili nju isključila kao
potencijalnog osumnjičenika i dobila popis ljudi koji su imali pristup u zgradu.«
»Dat ću vam jebeni popis«, procijedio je Kilpatrick. »Ne morate razgovarati s
Marcusom.«
»Bojim se da moramo.« Raširila je ruke i bespomoćno slegnula ramenima. »Potrebno mi
je samo nekoliko minuta njegova vremena i obećanje da će s nama otvoreno i iskreno
razgovarati. Njegova će se reputacija znatno poboljšati ako pokaže spremnost na suradnju s
policijom. Službeno.«
»Zajebavate me? Službeno?« Kilpatrick je skočio na noge. Obratio se Goldfingera: »U
ovoj državi možeš dobiti pet do deset godina zatvora za laganje policajcu.«
Amanda je upitala: »Zbog čega bi vaš klijent lagao policiji?«
105
Kilpatrick je prečuo njezino pitanje obrativši se Goldfingeru: »Ova jebena lisica želi
navesti Marcusa da kaže nešto što...«
»Kipe«, rekao je dr. No, a Kilpatrick je smjesta začepio usta.
Goldfinger se obratio Amandi. »Zamjenice ravnatelja, možemo li nasamo razgovarati?«
Troje odvjetnika odmah je ustalo.
Amanda je dodirnula Willa za podlakticu, a on je krenuo prema vratima.
Kilpatrick je podigao ruke u zrak. »Ovo je sranje, čovječe. Sranje!« Odvjetnička trojka već
je nestala, Will je iz hodnika promatrao Kilpatricka. Još dvaput je rekao »sranje« prije nego
što je izišao. Htio je zalupiti staklena vrata, koja se automatski zatvaraju.
Laslo se niotkud stvorio pokraj Willa. Zajapureni Kilpatrick bijesno je pokazao prstom na
obojicu. »Odvedi ovog klipana u čekaonicu, a zatim dođi u moj ured. Smjesta.« Kilpatrick je
udario šakom u zid, a gipsana pregrada se udubila, ali nije napuknula. Šutnuo je u zid s
jednakim ishodom i otišao.
»Hej, klipane.« Laslo mu je mahnuo da pođe s njim. »Ovuda.«
»Laslo.« Will je gledao preko tipa koji je petnaestak centimetara niži od njega. Neće otići
bez Amande, a ovaj razbijač mu užasno ide na živce. »Imaš li prezime?«
»Imam, Jebise. A sad kreni.«
»Laslo Jebise.« Will je stajao na mjestu. »Imaš li posjetnicu?«
»Dobit ćeš nogom u dupe ako se ne pomakneš, druškane.«
Will se usiljeno cerekao. Stavio je ruke u džepove kao da mu se nigdje ne žuri.
»Koji se kurac smiješ?«
Will se nije mogao suzdržati da ne provocira ovog tipa. Prisjetio se starice iz čekaonice,
kako je njezina usnica podrhtavala. Zbog Lasla? Kipa Kilpatricka? Will je naslutio da je na neki
način riječ bila o njima.
Laslu je rekao: »Gospođa Lindsay me upozorila da si opasan.«
Laslo se smračio, dakle Will ga je pogodio u živac. Upitao je što sve piše u njegovom
policijskom dosjeu u Bostonu. Zacijelo ima podeblji dosje. Na vratu ima zatvorsku tetovažu i
držanje čovjeka koji može otrpjeti udarce, a ipak će pobijediti u borbi.
Laslo ga je upozorio: »Drži se podalje od starice jer ćeš najebati.«
»Morat ćeš donijeti ljestve.«
»Misliš da te neću pretući zbog toga što si murjak.« Laslo se podbočio, a Will je pomislio
kako je to tipično za čovjeka koji sa strane gleda utakmicu. Laslova uska košulja se raskopčala
i napela na prsima pa je mogao uštedjeti na glačanju. Prijeteći je gledao Willa u oči i upitao:
»Koji kurac gledaš, pederčino?«
»Lijepa košulja. Imaju li i veličine za odrasle?«
Otvoriše se vrata konferencijske dvorane.
106
»Najljepše vam zahvaljujem«, doviknula je Amanda Goldfingeru. Nasmiješila se Willu, a

oči su joj pobjednički blistale. Marcus Rippy je bitan, ali je manje važan od ugovora teškog
2,8 milijardi dolara kojim se svi žele okoristiti.
Amanda je upitala Willa: »Spreman si?«
Laslo je pokazao iza sebe. »Ovuda.«
»Hvala vam. Gospodine Zivcovik.« Amanda je hodala ispred njih. Upitala je Lasla: »Jeste
li možda pronašli telefon gospođe Polaski?«
On je zurio u Willa kad joj je uručio presavijeni papirić.
Amanda je pogledala telefonski broj, a papirić je dala Willu.
To je broj isključene telefonske linije koji je naveden na svim dokumentima.
Laslo je bijesno otvorio vrata čekaonice. »Mogu još nešto; za tebe učiniti?« Govorio je s
jakim naglaskom pa je, uz njegov bostonski naglasak, ostavio dojam kao da je pretrpio
moždani udar.
Amanda je rekla: »Mladiću, zacijelo dovoljno dugo ovdje živite i znate da treba koristiti
drugo lice množine.«
To je trebao biti zadnji komentar ali Will je htio nešto upitati Lasla: »Poznaješ li Angie?«
»Polaski?« Razvukao je lice u osmijeh i otvorio krezuba usta. »Naravno, nju poznajem.«
Mangupski je namignuo Willui! »Kad ti ga je stegnula, kao da te je piton ščepao.«
»Stegnula?« upitala je Amanda.
Zalupio im je vrata pred nosom.
107
ŠESTO POGLAVLJE
_____________
FAITH JE SJEDILA na neudobnoj plastičnoj stolici nasuprot recepcije na Odjelu za intenzivnu

njegu u bolnici Grady. Naoružani čuvari na oba kraja hodnika. Odjel je prepun. Ovo je jedina
državna bolnica u Atlanti, koja prva vidi većinu najtežih zlodjela koja se neprestano događaju
u ovom gradu. U bilo koje doba dana i noći barem je četvrtina pacijenata lisicama privezana
za bolničke krevete.
Pogledala je ploču iza pulta. Olivia, glavna medicinska sestra, upisivala je novo stanje
jednog pacijenta. U bolnicu je primljeno mnogo nepoznatih žena, a Faith zanima jedino
njezina potencijalna svjedokinja, Nepoznata Žena broj 2. Njezino je stanje i dalje označeno
kao kritično. Operacija narkomanke potrajala je četiri sata dulje nego što je planirano. Morali
su joj rekonstruirati nos i grlo. Praktički su joj promijenili čitavu krv kako bi organizam što brže
očistili od kokaina. A sada su je napumpali morfijem. Osvijestit će se najranije za jedan sat.
Faith barem nije tratila vrijeme. Pregledavala je financijske izvještaje i ispis telefonskih
poziva Dalea Hardinga. Nije ništa bitno saznala niti je pronašla nove tragove koje bi mogla
slijediti. Harding je jedino nazivao dostavu pizze ili kineskih jela, pa je za poslove zacijelo
koristio mobitel na bonove. Što se tiče bankovnih potvrda, brojke je shvatila i bez
knjigovodstvene ekspertize. Harding je na računu redovito imao manje od sto dolara, a stanje
se u zadnjih šest mjeseci nije bitno promijenilo jer je sve plaćao zlatnom Master karticom, od
računa iz meksičkih restorana do medicinskih čarapa koje olakšavaju cirkulaciju krvi. Karticom
je u zadnjih šest mjeseci platio račune u iznosu četrdeset šest tisuća i nešto sitno dolara. Faith
je pretpostavila da je to bio njegov plan. Prestao je odlaziti na dijalizu, zapravo je potpisao
svoju smrtnu presudu. Očito je na samrti namjeravao preveslati što veći broj ljudi.
A nju zanima je li među njima i Delilah Palmer. Faith iz glave nisu izlazile pornografske
fotografije i prazne oči ove djevojke. Delilah se već s deset godina pomirila sa sudbinom da
će je iskorištavati svaki muškarac na kojeg naiđe u životu. Ne samo bilo koji muškarac, nego
Dale Harding. Policajac. Otac. Jedina osoba kojoj je trebala vjerovati na tavanu je čuvala
njezine pornografske fotografije i oženio se njome: zašto?
Delilah je sigurno ključ za oba ubojstva. Faith nije nasjela na Collierovu feminističku tezu
kako je djevojka odgovorna na njihovu smrt. Harding je uvijek skrbio za Delilah. Ona je
108
morala znati da mu je preostalo vrlo malo vremena. Zbog čega bi ga ubila umjesto da mirno
pričeka nekoliko dana i zatim zapleše na njegovu grobu?
Faith zna za mnoge osobe koje bi poželjele Angieinu smrt, ali mora se usredotočiti na
Dalea Hardinga. Bio je kockar. Riskirao je. Prije smrti zacijelo je zadnji put riskirao, a riječ je
bila o velikoj svoti koju bi naslijedila njegova supruga Delilah. Ako nije riječ o ilegalnoj isplati.
To je logično i objašnjava zašto Delilah nosi glavu u torbi.
A Faith je potragu za njom povjerila onom imbecilu Collieru.
Pregledala je šesnaest poruka koje je dobila od Colliera nakon što ga je ostavila u Mesi
Arms. Ako je brbljiv u razgovoru, onda je epski širok u pisanju poruka. Poruke su prepune
beznačajnih informacija o vremenu, pjesmama na radiju i njegovim prehrambenim navikama
te je Faith pomislila kako bi trebala pročistiti njegove SMS-ove kako joj glava ne bi
eksplodirala.
Iz džepa na hlačama izvadila je notes i kemijsku. Otvorila je notes. Na vrhu stranice
napisala je četiri imena: PALMER, HARDING, POLASKI, RIPPY.
Lupkala je kemijskom olovkom po notesu. Veze. Mora pronaći veze. Delliah je udana za
Dalea Hardinga i možda je njegova kći. Harding je radio za Rippyja. Faith je od Amande saznala
da je Angie radila za Kipa Kilpatricka, dakle ustvari je radila za Rippyja.
Faith je opet lupkala kemijskom po notesu. Angie vjerojatno odavno poznaje Hardinga.
Korumpirani policajci drže se zajedno. Govore si da su izopćenici jer samo su oni u stanju
obaviti posao, a pošteni policajci s njima ne žele raditi.
Faith je okrenula novu stranicu i na vrhu napisala pitanja.
Zbog čega su se Angie i Harding susreli u Rippyjevu klubu?

Što zna Delilah?
Tko bi htio ubiti Hardinga?
Tko bi htio ubiti Angie?
Ako se Harding i Angie odavno poznaju, onda je logično da će jedno otkucati drugog zbog
posla s Kipom Kilpatrickom. Harding se prije šest mjeseci nastanio u Mesa Armsu, dakle
Faith može logično pretpostaviti da je tada počeo raditi za Kilpatricka. Angie je prije četiri
mjeseca počela dobivati velike uplate na svoj bankovni račun, dakle barem je četiri mjeseca
radila za Kilpatricka.
Faith se vratila na prvu stranicu.
Sve strelice pokazuju prema Marcusu Rippyju.
Njezin je mobitel zujao. Još jedan dugi Collierov SMS. Faith je pregledavala retke i
preskočila izvještaj o žgaravici koju je dobio zbog hot-doga kupljenog na benzinskoj stanici. U
subotu, jedan dan prije ubojstva, Delilah Palmer unajmila je crni Ford Fusion u Hertzovoj
poslovnici na Howell Hill Roadu. Ne postoji snimka nadzorne kamere o toj transakciji. Platila
je kreditnom karticom. Collier je izdao potjernicu za unajmljenim automobilom. Ponovio je
109
svoju tezu o krijumčarenju heroina i istaknuo da dileri unajmljuju automobile jer znaju da će
im ih zaplijeniti policija ako ih uhvate kako preprodaju drogu.
Faith je opet lupkala kemijskom po notesu. Ne vjeruje u Collierovu tezu o drogi. On je
kao čekić koji mora udariti u čavao.
Delilah je u subotu, a ne u nedjelju ili ponedjeljak, unajmila automobil, dakle imala je
prijevoz prije nego što je Harding ubijen. A to znači da je unaprijed znala da je Harding u
opasnosti i da će joj trebati auto. Ali u rent-a-car agenciji pokazala je svoju vozačku dozvolu i
platila je svojom karticom. Delilah je godinama živjela na ulici i zna da kad zagusti, ne smije
koristiti svoje ime.
Faithin mobitel je opet zujao. Još jedan SMS, srećom vrlo kratak.
MALA REKLA SOUZA OTEGLA OD DOPA PRIJE 6 MJ.

SLIJEPA ULICA, SLIJEPA, KUŽIŠ?
Faith je morala prekopati poruke kako bi se prisjetila tko je Souza. Pronašla je SMS poslan
prije dva sata. Neka Collierova veza u šestoj policijskoj zoni rekla je da je Souza jedna od kurvi
koju je Harding često nazivao radi usluga. Radila je s Delilah u istoj ulici. Vrlo je nasilna jer se
spominju dvije tužbe zbog nasilja nad maloljetnicom. Faith se upitala je li ta maloljetnica bila
Delilah Palmer.
Opet je pogledala SMS. Collier je na kraju poruke htio reći da će razgovarati s mlađim
kurvama koje bi nešto mogle znati ili s nekim tko će mu reći gdje je Delilah Palmer. Ili je mlade
kurve spomenuo jer je on Collier. Dodao je nekoliko sličica patlidžana, a s Jeremyjeve
Facebook stranice ona zna da su to simboli za penis.
Faith je uzela notes. Mnoge strelice pokazuju Rippyja. Mnoga pitanja. Bez odgovora.
Trebala je poslati Colliera da čami u bolnici i krenuti u potragu za Delilah Palmer. Zbog toga
su istrage ubojstva komplicirane. Nikad ne znaš koji će te trag dovesti do rješenja, a koji u
crnu rupu. Faith je imala dojam da je Collieru dala dobar trag. Bacit će se s krova ove zgrade
ako on naposljetku pronađe krivca.
Mobitel je opet zujao. Nije htjela čitati još jedan traktat iz Collierova fantastičnog
istražiteljskog opusa, ali neznanje je luksuz koji sebi ne može priuštiti. Pogledala je zaslon,
POZIV OD WATANABE, B.
Faith je ustala i otišla u hodnik kako bi neometano telefonirala. » Mitchell.«
»Dobila sam specijalnu agenticu Faith Mitchell?« upitala je žena.
»Da.«
»Ja sam Barbara Watanabe. Violet mi je rekla da želite razgovarati sa mnom?«
Faith je već zaboravila na Hardingovu prvu susjedu. »Hvala vam što ste me nazvali.
Zanima me što mi možete reći o Daleu Hardingu.«
110
»O, imam vam mnogo toga za reći«, rekla je i zatim se raspričala. Žalila se na smrad iz
njegove kuće, kako je parkirao s kotačima na njezinom travnjaku, psovao i preglasno gledao
televiziju i slušao radio.
Faith se potrudila pratiti njezine tužbe. Barb je još brbljavija od Colliera. Nešto bi rekla,
zatim bi rekla nešto suprotno, vratila se na prvu izjavu, koju je izvrnula, a kad se peti put
zapetljala u retorički čvor, Faith je shvatila zbog čega je Harding nije mogao podnijeti.
»Da vam ne spominjem glazbu.«
Faith je slušala kako se žali na glazbu koju je Harding slušao. Jedan te isti rap-album, od
jutra do mraka. Njezin joj je unuk rekao da je to Jay Z, The Black Album. Faith je preslušala taj
album koji je njezin sin glasno slušao iza zaključanih vrata svoje sobe jer je savršena glazbena
podloga za povlaštenog bijelca koji će se upisati na elitni fakultet.
Faith je slušala Barb čekajući priliku da joj upadne u riječ. Žena je naposljetku morala
ušutjeti kako bi došla do daha. »Je li primao goste?«
»Nije«, rekla je Barb, a zatim je rekla: »Jest. Hoću reći, čini mi se da jest. Možda je imao
posjet.«
Faith je stavila ruku na čelo. »Rekla bih da niste sigurni.«
»Pa, da. Točno. Nisam sigurna.«
Morala je pribjeći Collierovoj tezi o švercanju heroina. »Jeste li vidjeli da je netko ulazio i
izlazio iz njegove kuće? Recimo, mnogi ljudi koji su se doimali kao da se ne uklapaju u vašu
četvrt?«
»Ne, ni u kom slučaju. Nazvala bih policiju. Samo sam se prisjetila da je netko, neka
osoba, jednom bila kod njega.«
»Kad je bila?«
»Nedavno. Ustvari, ne, to nije točno. Prošli mjesec.«
»Učinilo vam se da je netko prošli mjesec bio kod Dalea?«
»Da. Pa, možda je odsjeo kod njega? Posjet možda nije točna riječ.«
Faith je škripila zubima.
»Hoću reći da je možda netko živio u njegovoj kući. Čini mi se. Kad je Dale bio odsutan.
E, sad, kad se doselio, najčešće danju nije bio kod kuće, ali kasnije je uvijek bio doma. Tada
su započele nevolje. Kad je bio kod kuće. Zacijelo sam zlobna, ali to vam je tako.«
Faith je pokušala dokučiti značenje njezinih riječi. »Dakle, kad se Dale doselio prije šest
mjeseci, nikad nije bio kod kuće, a zatim ste prošli mjesec zamijetili promjenu?«
»Točno.«
»U vrijeme kad ste zamijetili promjenu, čuli ste buku iz susjedne kuće pa ste zaključili da
netko možda u njoj boravi?«
»Da.«
Faith je pričekala suprotnu izjavu, ali Barb je šutjela.
111
»Vidite, čula sam neku buku.« Barb je zašutjela, a zatim je rekla: »Hoću reći, možda je
bila riječ o televiziji. Ali tko istodobno gleda televiziju i sluša rap-album?« Odmah je
proturječila sebi. »S druge strane, neki zacijelo to rade.«
»Nije nemoguće«, rekla je Faith. Pogotovo ako žele prikriti buku, recimo kad narkomanka
lupa po vratima garderobe i viče da je pusti van. Upitala je: »Jeste li ikad začuli lupanje?«
»Lupanje?«
»Kako netko lupa po zidu ili vratima?«
»Pa...« Ušutjela je i razmislila o tom pitanju.
Faith se prisjetila plana kuće u Mesi Armsu. Gostinska soba dijeli zid sa susjednom kućom.
Glavna spavaća soba je na drugoj strani, pa ima više prozora i omogućava veću privatnost.
Velika garderoba u glavnoj spavaćoj sobi idealna je za držanje zatočene žene!
Barb je rekla: » Čini mi se da bi se moglo reći da je buka zvučala kao udarci čekićem.«
»Kao lupanje čekića?«
»Da, ali učestalo. Možda je vješao slike.« Zašutjela je. »Ne, to bi bilo mnogo slika. Nije
bila konstantna — buka — ali dovoljno duga. Rekla bih da je sklapao neki komad namještaja.
Moj sin to čini za mene. Ali samo kad ima slobodnog vremena. Znate, moja snaha. Ali ustvari,
što se tiče Dalea, pravi problem bio je izmet.«
Faith nije shvatila njezina riječi. »Što ste rekli?«
»Izmet. Znate«, tiho je rekla. »Kakica.«
»Izmet?«
»Ljudski.«
Faith je morala ponoviti te dvije riječi. »Ljudski izmet?«
»Da. U stražnjem dvorištu.« Uzdahnula je. »Vidite. Dale je svake večeri ispirao onu kantu,
pa sam isprva pomislila da liči sobu, što je logično jer biste slušali glazbu dok ličite, zar ne?«
Faith je podigla ruku. »Naravno.«
»Pa sam pomislila da liči svoje zidove ne baš lijepom bojom, a onda je jednog dana u
dvorište ušao moj unuk koji je tražio grančice koje će grickati g. Nimh. Znate, njima
neprestano rastu zubi. Uh!« Uzrujala se. »Uzgred, hvala vam što ste ga pronašli. Zbog tog
prijestupa bila sam persona non grata kod svoje snahe. Vjerujte mi, ona sve zapisuje. E, sad,
ni ja nisam baš obožavala svoju svekrvu, ali učinit ćete ono što morate učiniti, zar ne? To
se zove poštovanje.«
Faith je pokušala promijeniti temu razgovora. »Vratimo se na izmet.« Nikad nije pomislila
da će izreći ove četiri riječi. »Rekli ste da ste vidjeli Dalea kako svake večeri pere kantu?«
»Jesam.«
»Kad je to započelo?«
»Prije dva tjedna? Ne.« Predomislila se. »Deset dana. Rekla, bih prije deset dana.«
»Velika kanta, a ne ona koje se koristi kad perete pod?«
112
»Točno. Da. Za boju. Ili možda razrjeđivač, ali te veličine. Velika.«

»A vaš je unuk jednog dana pošao u dvorište i nešto je zamijetio? Nešto je nanjušio?«
»Da. Ne. Oboje. Nešto je nanjušio, a onda je ugazio. Nekakva sluz, recimo? Što god to
bilo, dobrano je ugazio.«
Štakor je sigurno bio presretan.
Barb je rekla: »Morala sam vrtnim crijevom oprati njegovu cipelu. Odurno. A njegova
majka razbjesnila se na mene. E, sad, ona je moja snaha i znam da moram poštivati njezina
pravila, ali pravo rečeno...«
»Jeste li Dalea pitali o izmetu?«
»O, ne. S Daleom ne bih ni o čemu razgovarala. To bi bilo besmisleno. On bi me opsovao
i okrenuo mi leđa.«
Faith je shvatila zbog čega bi to učinio. »Jeste li ispred Daleove kuće vidjeli neki drugi
auto osim njegove Kije?«
»Ne sjećam se.« Bila je neuobičajeno uvjerena u svoje riječi. »Ne, sigurna sam da nikad
nisam vidjela.«
»Jeste li često kod kuće?« Faith je pripazila na svoje riječi budući da i dobronamjerni ljudi
često iskrivljavaju istinu. »Pitam vas jer danas niste bili kod kuće.«
»Često volontiram u YMCA-ju. Slažem ručnike, pomažem u pospremanju. Vidite, vrlo sam
uredna i zbog toga sam imala poteškoća s Daleom. Ne podnosim nered. Nema razloga da
se nešto uzme i ne vrati ondje gdje ste to pronašli, zar ne?«
»Da.« Faith je opet stavila ruku na čelo. Ova žena jednostavno mora okolišati. »Češće ste
se bavili dobrotvornim radom kako biste izbjegli Dalea?«
»Točno. Isprva je volontiranje bio izgovor da nekoliko sati izbivam iz kuće. I pomažem
drugima. Naravno da želim pomagati drugima. A zatim je to bio moj jedini spas od buke. I
smrada. Osjetili ste smrad, zar ne? Vidite, s tim ne mogu živjeti cijeli dan. Nepodnošljiv je.«
Faith je pomislila da je Harding jedva čekao da Barb izbiva iz svoje kuće. Ako je držao
Delilah pod ključem kako bi prebrodila krizu, onda se pobrinuo da nitko ne čuje njezino
vrištanje i nazove policiju.
Faith je upitala: »Kad ste počeli češće izbivati iz kuće?«
»Prošli tjedan.«
»Dakle, prije sedam dana?«
»Da.«
Znači da ju je Dale uspio otjerati van nakon tri dana neumoljive torture.
Barb je rekla: »Odustala sam. Bilo je sve lošije i lošije. Smrad. Buka. Više nisam izdržala,
a ja nisam od onih koji se žale. To će vam i Violet reći.«
Faith je imala dojam da Violet to neće reći. »Pa, žao mi je što ste ovo morali otrpjeti,
gospođo Watanabe. Hvala vam što ste razgovarali sa mnom. Ako se još nečeg sjetite...«
113
»To je tužno«, upala joj je u riječ. »Kad se doselio, pomislila sam da je usamljeni neženja.
Očito je imao zdravstvenih problema. Nije se doimao sretan. A ja sam pomislila, Ovo je dobra
četvrt za njega. Ovdje se svi poznajemo. Imamo određenih nesuglasica. Kao što bi rekla
Violet, neki do nas izravni su potomci Džingis-kana, a drugi kane otputovati na Pluton, ali
brinemo se jedni o drugima, znate?«
Faith je osjetila da njezin mobitel vibrira. »Da, gospođo. Živite u lijepoj četvrti. Moram...«
»Kad dođete u određene godine, shvatite da treba previdjeti tuđe hirove i mušice.«
Duboko je uzdahnula. »Ali nešto ću vam reći, draga. Nemoguće je previdjeti ljudsku kakicu u
svom dvorištu.«
»Pa, dobro.« Mobitel je opet vibrirao. Willov SMS. »Hvala vam, gospođo. Nazovite me
ako se još nečeg prisjetite.«
Faith je prekinula razgovor prije nego što se Barb dosjetila nove životne mudrosti.
Pogledala je Willov SMS. Poslao joj je svoju fotografiju kako stoji ispred bolnice Grady, dakle
on je u bolnici i traži je. Faith mu je poslala ikonicu s punim tanjurom i nasmiješenom hrpom
govana, dakle pričekat će ga u bolničkom restoranu.
U prolazu je pogledala na ploču s obavijestima o pacijentima. Nepoznata Žena broj 2 i
dalje je u kritičnom stanju. Faith nije upitala sestru o novostima. Imaju njezinu posjetnicu.
Obećale su da će je obavijestiti čim se pacijentica osvijesti i bude sposobna za razgovor.
Faith se spustila u prizemlje. Lupnula je po džepovima hlača kako bi provjerila ima li kod
sebe pribor za analizu krvi. Ostale su joj još dvije doze inzulina. Treću je iskoristila prije pola
sata i mora nešto pojesti. Problem je što u bolnici poslužuju jedino brzu hranu. To je sjajno za
njihovo novo kardiološko krilo, ali je grozno ako želite kontrolirati svoj dijabetes. Premda sada
nije htjela ništa kontrolirati. Faith čezne za danima kad je mogla jesti do mile volje i na taj
način ublažiti stres.
Will je prije nje došao u restoran. Sjedio je za izdvojenim stolom u dnu prostorije. Isprva
ga nije prepoznala jer je bio odjeven u traperice i krasnu majicu dugih rukava koju mu je
očito Sara podmetnula u ormar. On je naočit momak, ali ima naviku ne isticati se među
drugima, zbog čega je drugačiji od svih njoj poznatih policajaca.
Will je upitao: »Je li ovo u redu?«
Govorio je o salati koju je naručio za nju. Faith je zurila u sparušenu salatu i bijele trake
piletine koje su izgledale kao prsti mrtvaca. Will je za sebe uzeo dva cheeseburgera, veliku
porciju pomfrita, veliki sladoled i Colu.
»Super.« Faith je sjela susprežući se da ne proždre sve što je nakrcao na svoj poslužavnik.
»Hvala.«
On je rekao: »Amanda je za sutra dogovorila neslužbeni razgovor s Rippyjem.«
»Znam. Ona me o svemu obavještava.«
»Svemu?«
»Znam za bankovni račun koji dijeliš s Angie. I slažem se da trebaš reći Sari.«
114
Will je šutio. Nikad nije volio dobronamjerne savjete. »Iz Bostona sam dobio dosje Lasla
Zivcovika. Nekoliko prekršaja, ispijanje alkohola na javnom mjestu, prekoračenje brzine,
napad na jednu ženu i ubojstvo na mah u barskoj tučnjavi. Nekog je tipa izbo dvadeset osam
puta i ostavio ga da iskrvari. Laslo je izbjegao težu kaznu.«
»Za ubojstvo na mah?« upitala je Faith. »Morao je imati dobrog odvjetnika.«
»Rekao bih da je imao mafijaške veze ili je radio za bostonskog Kipa Kilpatricka.«
»Nervira te ono što je rekao o Angie?«
»Brine me što zna kakav je osjećaj kad ga turneš zmiji.«
Faith je zurila u njega.
Slegnuo je ramenima. »Kao da živiš s alkoholičarkom. Nisi iznenađen kad ti netko kaže
da je za šankom.«
Faith je godinama bila u vezi s alkoholičarom. Brinuti se hoće li se ugušiti u svojoj
bljuvotini ili nekog pregaziti u pijanstvu nije baš isto kao da znaš da se negdje ševi s prvom
ženom na koju je nabasao.
S druge strane, također je često bila zabrinuta zbog toga.
Will je rekao: »Ispred Kilpatrickova ureda upoznao sam jednu ženu. Afroamerikanku, vrlo
elegantnu. Imala je bisernu ogrlicu oko vrata. Ima sedamdesetak godina. Rekla mi je mnogo
toga o sebi. Imao sam dojam da je u lošoj situaciji.«
»Možda je majka nekog košarkaša i brine se da njezin sin ne zaglavi.«
»Govorila je o kćeri, ali u aluzijama. Na taj način ne govoriš o svom djetetu ako je dobar
sportaš i igra vrhunski.«
Faith je bila posramljena zbog Willove nepogrešive intuicije. Upitala je: »Što te zabrinulo
u vezi s njom?«
»Usnica joj je podrhtavala.« Dodirnuo je svoju usnicu. »Bila je nervozna. Uzrujana.«
»Znala je da si policajac?«
»Da.«
»Znaš li kako se zove?«
»Ne, ali rekla mi je da stanuje u zgradi na Isusovom raskrižju.«
»Pouzdana informacija.«
»Nije dovoljno pouzdana. Nazvao sam zgradu, ali ondje ne stanuje gospođa Lindsay.«
Faith se začudila što se potrudio nazvati. »Žena njezinih godina odlazi u crkvu. Trebao si
nazvati AME crkvu u Ulici Arden.«
Kimnuo je glavom.
»Kod koga je bila?«
»Kod Kilpatricka, čini mi se. Laslo ju je ispratio. Obratio joj se s >gospođice Lindsay<.«
115
A to je znak za uzbunu. Obratiti se ženi njezinih godina s >gospođice< znak je krajnjeg

nepoštivanja. A možda nije. »Lindsay je možda njezino ime. Za stariju južnjakinju to je znak
poštovanja, kao u filmu Vozeći gospođicu Daisy.«
»Nije mi palo na pamet.« Will je slegnuo ramenima. »Vjerojatno nije bitno.«
»To je više od onoga što ja imam. Sutra bi trebao obaviti telefonske pozive.« Svjesna je
da će on ovo shvatiti kao pokušaj da ga se odvrati od Angieina slučaja, pa je pokušala drugačije
objasniti. »Harding je pronađen mrtav u Rippyjevu klubu. Angie radi za Kilpatricka. Laslo je
Kilpatrickov buldog. Gospođica Lindsay pojavila se nekoliko sati nakon ubojstva. Laslo ju je
uveo u ured, vjerojatno na sastanak s Kilpatrickom. Znaš o čemu govorim. Slučajnosti
jednostavno ne postoje.«
»Nije bila u njegovom uredu«, rekao je Will. »Gospođica Lindsay. Ustvari, nisam je nigdje
vidio. Možda je bila na donjem katu. Možda je došla kod nekog drugog.«
»A možda su je sakrili od tebe.«
»Da, možda.« Zagrabio je sladoled. »Reci mi što si radila.«
»Kao da sam igrala fliper bez kuglice.« Faith je jela salatu dok mu je prepričavala što su
saznali o Hardingovu životu: sukobi s Barb Watanabe, štakor, smrad, izmet, gole fotografije
Delilah Palmer i potvrda od matičara.
Will se zainteresirao za zadnje informacije. »Naveo je nju kao svoju kćer, a nakon dvije
godina postala mu je žena?«
»Točno.«
»A to je ista djevojka koja je na pornografskim slikama u njegovom novčaniku?«
»On čuva njezine golišave fotografije otkad je pohađala osnovnu školu.«
Odložio je žlicu. »Harding je bio pedofil.«
»Da. Možda.« Zvučala je kao Barb Watanabe. »Mene ovo muči: pedofili se najčešće
ustreme na određenu dobnu skupinu. Ako voliš predtinejdžersku dob, onda se držiš njih. Ako
ih voliš dok su u prijelaznom razdoblju ili nakon puberteta, onda se toga držiš. Znam da ima i
ovakvih slučajeva, ali oni se vrlo rijetko drže jedne žrtve i prate je u odrastanju.«
»Rijetko kad se drže samo jedne dobne skupine. Tip u Hardingovim godinama imao bi
tisuće žrtava. Niste pronašli druge fotografije?«
Faith je odmahnula glavom s mukom gutajući gumastu piletinu. »Postoji druga cura od
koje je Harding tražio usluge. Virginia Souza. Harding nije imao njezine fotografije ni bilo što
o njoj u dosjeima. Ona je mrtva. Predozirala se prije šest mjeseci.«
»Magičnih šest mjeseci«, rekao je Will. »Misliš li da je Harding držao Delilah kod sebe u
kući kako bi prebrodila krizu?«
»Zaključao ju je u garderobu, a imala je samo kantu u koju je pišala.« Nečeg se sjetila.
»Možda je Angie bila ondje zaključana?«
»Nema šanse. Ona bi noktima probila zid i ubila ga.«
116
Faith zna da on ne govori u prenesenom značenju. »Collier kaže da je Harding vodio lanac
krijumčara droge.«
Will ju je sumnjičavo pogledao. »Meksički karteli neće koristiti kvake da pošalju poruku.«
Nasmijala se zato što je Collier ispao budala. »U redu, pretpostavimo da je Delilah bila
jedina žena koju je Harding zaključavao u garderobi. Zbog čega ju je zaključao?«
»Zbog toga što mu je stalo do nje.« Will je podigao ruku kako bi je ušutkao. »Harding je
odlučio prestati s dijalizom. Znao je da će ubrzo umrijeti. On je točno isplanirao kako će
provesti zadnje dane svog života — prisilio ju je da prebrodi krizu.«
»Možda ga je pekla savjest zbog toga što ju je ševio.« Prisjetila se proteze pokraj kreveta
u gostinskoj sobi. »Netko je platio ortodonta. Spavala je sa zubnom protezom.«
»To bi mogao provjeriti Collierov partner. Treba nazvati sve ortodonte u blizini i provjeriti
čija je bila pacijentica.«
Faith je uzela mobitel i počela tipkati SMS. »Neka im Amanda naredi«, rekla je, a zatim
je dodala da Collier i Ng zajedno obavljaju usrane poslove.
Will je pričekao da ona pošalje SMS. »Rekla si da je Palmerica prvi put privedena zbog
preprodaje tableta Oxy. Što misliš, od koga ih je nabavljala?«
Faith je razmislila o njegovom pitanju. »Živjela je u lošem kvartu, pohađala osnovnu
školu. Ondje su dilali tablete kao što su Aderrall, Concreta, Ritalin. Tablete koje se dobivaju
na recept,
Valium i Percocet, dilaju se u srednjoj školi. Oxy je dop za srednje škole, najčešće ga
uzimaju bijelci iz predgrađa.«
»A tko je Delilah opskrbljivao Oxyjem da ih dila kad je imala deset godina?«
»Harding se bavio financijskim kriminalom. Nije mogao nabavljati tablete.« Faith je
razmislila. Njezina je majka u šestoj policijskoj zoni vodila Odjel za narkotike i prostituciju.
Njihovo skladište s dokazima zacijelo je izgledalo kao apoteka. »Harding je možda poznavao
nekoga tko je imao pristup skladištu. Možda je pronašao murjaka tabletomana pa ga je
ucijenio i primorao da potkrada policiju.«
»Šesta zona?«
Kimnula je glavom.
Will se nečeg prisjetio.
»Poznaješ li nekoga tko je radio u šestoj zoni, bila tabletomanka i poznavala je
Hardinga?«
»Poznajem«, rekao je, a nije joj trebao reći da je to Angie. »Ona se bavila tim klincima.
Odnosno, bila je u doticaju.«
»Klinkama kao što je Delilah?« Faith se zgrčio želudac. Podvođenje žena za zabave
bogataša bitno je drugačije od iskorištavanja siročadi. Angie je prekoračila sve granice.
Will je rekao: »Angie je radila u Odjelu za narkotike i prostituciju. Ona je na određeni
način prigrlila i štitila najmlađe prijestupnike.«
117
»I davala im tablete da ih preprodaju?«

Will je protrljao lice. »Angie zna što znači kad zaglaviš u toj situaciji, a nitko ne mari za
tebe.«
»Ne shvaćam te«, rekla je Faith. »U čemu je sućut ako desetogodišnju klinku natjeraš da
preprodaje drogu?«
»Što je gore: preprodavati tablete ili se prostituirati?«
»A to su bile jedine mogućnosti?«
»Za tu djecu s kriminalnim dosjeom od najranije dobi, koja su pet puta godišnje mijenjala
škole i udomitelje, a nikad nisu znala gdje će sutra prespavati? Da, to su jedine mogućnosti«,
rekao je s razumijevanjem.
Faith se zbog majčinog odgoja htjela usprotiviti. A zbog svog cinizma, jer petnaest godina
radi u policiji, shvatila je o čemu on govori. Takvi klinci nisu imali život koji su oni htjeli. Morali
su preživljavati u nametnutim okolnostima.
Will je upitao: »Koliko je veza Harding morao potegnuti da zaštiti Delilah?«
»Bezbroj.«
»Tko je davao usluge?«
»Usluge ne funkcioniraju na taj način. O njima se ne govori, a to je bit čitave stvari.« Faith
je čula jeku svog glasa u restoranu. Zvučala je bijesno, a vjerojatno je bila bijesna. Naravno,
klinkama kao što je Delilah Palmer nije bilo iako, ali rješenje nije bilo poučiti ih kako uspjeti u
zločinačkom podzemlju. »Zaboga, Wille. Zaista misliš da je Angie djevojčicama davala tablete
da ih preprodaju?«
Will je nervozno lupkao prstima po stolu. Gledao je iza nje, a to je vjerojatno jedna od
njegovih čestih taktika koja najviše živcira.
Faith je nabola komadić piletine. Između njih se stvorila napetost zbog Angieina lošeg-
dobrog postupanja. Faith katkad zaboravlja kakav je život imao Will. Ovo je isključivo
njegova krivica. Na prvi pogled doima se kao savršeno normalan momak. A zatim zamijetiš
ožiljke na njegovom licu. Ili činjenicu da nikad ne zavrće rukave, čak ni na nesnošljivoj žezi. O
tome nikad ne govori. Ustvari, on nikad ni o čemu ne govori. Recimo, posjekline na njegovim
zaglavcima ukazuju da se s nekim nedavno potukao. Recimo, njegova je supruga
najvjerojatnije mrtva. A njegovoj je djevojci srce slomljeno.
»Faith?« Will je pričekao da ga pogleda u oči. Pokušao se osmjehnuti. »Imam potrebu
vidjeti tog štakora.«
Ona je glasno izdahnula, a nije primijetila da zadržava dah. Pronašla je videosnimku na
mobitelu koji je gurnula preko stola. »Collier se ispovraćao. Epski. On je Kum bljuvanja.«
Will se veselo nasmijao. Dvaput je pogledao videosnimku. Faith je čula kako Collier
panično diše na snimci. Svaki put je još bolji. Will je naposljetku odložio mobitel. »Ovo je plavi
ruski štakor.«
»Štakor?«
118
»Jednom sam pretresao trgovinu kućnih ljubimaca. Tip je ispod pulta prodavao egzotične
životinje, a legalno je trgovao sa štakorima. Amanda me natjerala da ih popišem.« Vratio joj
je mobitel. »Dale se možda ustremio na Angie kako bi zaštitio Delilah. Htio je počistiti svoja
sranja prije nego što otegne papke.«
Ona je slegnula ramenima, ali njegovo je objašnjenje uvjerljivo.
Rekao je: »Onda je ipak riječ o preprodaji droge.«
»Hoćeš reći da moramo obavijestiti Amandu.«
Will je kimnuo glavom.
»Dovraga«, mrmljala je Faith. »Collier je već u klubu htio provjeriti oznake bandi. Ubit ću
se ako je bio u pravu.«
»Ne trebamo nagliti«, rekao je Will. »To je jedno od objašnjenja. Zar ne? I dalje ne znamo
što je Angie radila.«
»Osim što je od Kilpatricka dobivala deset somova mjesečno.«
»Možda ga je opskrbljivala drogom.«
»Prihvaćam ako se radilo o hormonima ili steroidima.«
»Angie mu za to nije bila potrebna. On ima liječnike koji izdaju legalne recepte.« Will se
zavalio na stolici. »Recimo da pronađemo Delilah, a ona nikad nije čula za Angie. Što će
zatim biti?«
»Reći će nam o čemu je dovraga riječ.« Faith nije dopustila Willu da joj se nasmije u lice
jer oboje znaju da se to neće dogoditi. Djevojke kao što je Delilah ne razgovaraju s »murjom«.
One izdrže kaznu i zatim nestanu.
Faith je izvadila notes. On nije mogao čitati njezin rukopis, ali ona je pokazala istaknute
riječi. »Palmerica je bila udana za Hardinga, a s njim je vjerojatno u srodstvu. Harding je živio
u kući koju posjeduje tvrtka, a koja je vjerojatno povezana s Kipom Kilpatrickom. Angie je
radila za Kipa Kilpatricka. Harding se prije šest mjeseci naglo obogatio. Angie je prije četiri
mjeseca počela dobivati znatne uplate.« Pokazala je zadnje ime. »Svi su povezani s
Rippyjem.«
Will je gledao notes i proučavao imena. Faith je zamijetila da se njegove oči pomiču, ali
nije znala koliko mu je vremena potrebno da pročita zapise. Znala je da bolje raspoznaje
poznate riječi, a u notesu nisu navedena nova imena.
Will je odložio notes. Upitao je: »Što bi bilo ako bismo sad podigli optužnicu? Palmerica
je na vjetrometini zbog nekog već razloga. Hippy je nedodirljiv. Jedino nam preostaju Harding
i Angie. Oboje su bili na istom mjestu, u klubu. Jedan od njih dvoje ondje je umro. Druga je
umrla zbog nečeg što se ondje dogodilo. Vjerojatno je mrtva.«
Faith je prečula riječ »vjerojatno«.
Rekao je: »Ove strelice koje pokazuju Rippyja izgledaju dobro na papiru, ali mi nemamo
konkretne veze jer su svi imali posrednika.« Pokazao je Kilpatrickovo ime. »On ih povezuje
i stoji između Rippyja i svih drugih. Recimo da nekim čudom imamo čvrstu optužnicu za
ubojstvo, dokaze i sve što je potrebno, a sudac nam uruči nalog za uhićenje. Nećemo optužiti
119
Rippyja, nego Kilpatricka. Zbog toga ga Rippy plaća. U teškoj si zabludi ako si pomislila da
možemo podići optužnicu za urotu. Harding je mrtav. Angie je vjerojatno mrtva. Rippy će, kao
i uvijek, biti nedodirljiv.«
Nije mogla priznati da je u pravu premda je svaka njegova riječ bila logična. »Možda je
nepoznata žena nešto vidjela. Bila je u uredskoj zgradi na drugoj strani ulice. Možda je s visine
sve vidjela.« Faith je pogledala na svoj mobitel. »Ubrzo će se probuditi iz morfijskog stupora.
Porazgovarat ćemo s njom.«
Will nije ništa očekivao.
Faith je sklopila notes. Ne može više gledati svoje bilješke. »Zašto bi ona pokušala
samoubojstvo?«
»Možda je bila usamljena?« Stavio je ruku na naslon susjedne stolice. »Teško je biti
beskućnik. Ne znaš kome možeš vjerovati. Ne smiješ normalno spavati Nemaš nikoga s kim bi
razgovarao.«
Faith je shvatila da je Will prva osoba koja je pokušala odgovoriti na ovo pitanje. »Koliko
je kokaina uzela?«
»Čini mi se da je ušmrkala oko šezdeset grama.«
»Zaboga. To je gotovo tri soma vrijedan kokain. Gdje ga je dovraga nabavila?«
»Upitat ćemo je kad se probudi.« Stavio je ruku na prsa i iskrivio lice od bola. »Mislim da
sam dobio srčani udar.«
Ona se uspaničila. Htjela je ustati, ali on ju je zaustavio.
»Nije pravi srčani udar. Nešto me steže u prsima.« Protrljao je prsa. »Nekakvo
podrhtavanje. Jesi li ikad osjetila kako ti srce titra u grudima?«
Faith je vrlo često imala taj osjećaj. »Rekla bih da je riječ o stresu.«
Will je trljao prsa. »Sara mi je poslala Bettynu fotografiju kako kod nje leži u svojoj košari.
To je dobro, zar ne?«
Faith je kimnula glavom premda nije znala o čemu je konkretno riječ. Will na svoj način
razgovara s ljudima.
Rekao je: »Provjerio sam na internetu. Onaj ruž košta šezdeset dolara.«
Faith se umalo zagrcnula žvačući salatu. Najskuplja stvar koju je stavila na lice bio je
njujorški odrezak nakon što ju je neki mamlaz udario šakom u oko.
Will je rekao: »Ne mogu dobro razlikovati boje. Možeš li s popisa dokaza saznati broj
proizvoda?«
»Wille.« Faith je odložila vilicu. »Saru nije briga za ruž.«
Odmahnuo je glavom kao da ona nema pojma o čemu je riječ. »Ona je zaista bijesna.«
»Wille, saslušaj me. Nije riječ o novcu. Riječ je o Angie koja je to ukrala.«
»Angie je jednostavno takva.« Njemu je ovo objašnjenje bilo logično. »U djetinjstvu ni
ona ni ja nismo imali ništa. Kad si nešto vidio i poželio, onda si to uzeo. U suprotnom nikad ne
bi imao ništa. Pogotovo lijepe stvari.«
120
Faith je razmišljala kako da mu objasni. »A što bi bilo da je Sarin bivši dečko provalio u
stan i ukrao tvoju pidžamu?«
»Zar ne bi bilo logičnije da je ukrao Sarinu spavaćicu?«
Faith je jeknula. Muškarcima je sve vrlo jednostavno. Kad se razbjesne jedan na drugog,
onda se potuku. Žene sebe ozljeđuju i jedna drugoj stvaraju poremećaje u prehrani.
Rekla je: »Sjećaš li se onog samoubojstva prošle godine u ženskom pritvoru?«
»Alexis Rodriguez. Prerezala je zapešća.«
»Točno. A kad smo upitali pritvorenice zbog čega je to učinila, rekle su da su druge cure
krale njezine stvari. Ne samo stvari iz zatvorske trgovine. Kad bi odložila kemijsku, odmah bi
nestala. Svukla bi čarape i više ih ne bi pronašla. Krale su čak i njezine otpatke. Što misliš,
zašto su to radile?«
Slegnuo je ramenima. »Maltretirale su je.«
»Kako bi shvatila da ništa nije njezino. Da joj bilo kada mogu uzeti sve što žele, bez obzira
na vrijednost tih stvari, a ona tu ne može baš ništa učiniti.«
Zbunjeno ju je pogledao.
»Nije li zbog toga Angie ostavljala poruke na Sarinu autu?«
»Bila je ljuta.«
»Naravno da je bila ljuta, ali se poigravala sa Sarom.«
Will se meškoljio. I dalje nije shvatio o čemu je riječ.
»Angie je nasilnica, Wille. Htjela je Sari staviti do znanja da ćeš joj se vratiti kad god ona
poželi. Zbog toga je ukrala ruž. Zbog toga je ostavljala poruke. Označavala je svoj teritorij.«
Faith mu je morala objasniti o čemu govori. »A ti nisi ništa učinio kako bi je spriječio.«
Will se uspravio na stolici. Nije ustao niti je otišao. Nije joj rekao neka gleda svoja posla.
Pro trljao je lice. Zurio je u koš za smeće pokraj vrata.
Faith je čekala. Strpljivo je čekala. Pokušala je pojesti salatu. Provjerila je poruke na
mobitelu.
»Ostavila mi je poruku«, rekao je Will. »Angie.«
Faith je i dalje čekala.
»Amanda ne zna. Barem mi se čini da ne zna. Poruka je bila u poštanskom pretincu.«
Gledao je svoje ruke. »Napisala je moje ime velikim slovima na omotnici, ali ne mogu čitati
njezin rukopis.«
Faith je znala da Will ima poteškoća s čitanjem. I Angie je to znala, pa je zbog toga Faith
pomislila kako je ona još veća kučka.
Rekao je: »Ne mogu Sari dati da ga pročita. Pismo.«
»Ne, ne možeš.«
»Ona je to htjela. Da Sara pročita pismo. Naglas. Meni.«
»Točno.«
121
»Pa...?«
Faith je osjetila kako joj se grlo stegnulo. Nikad je nije zamolio da mu nešto pročita. To je
za njega pitanje ponosa. Uredno je ispisivao izvještaje. On je jedini muškarac s kojim je radila
koji je nije tjerao da mu bude privatna tajnica.
»U redu«, rekla je Faith.
Iz džepa je izvadio presavijeni list papira. Na rubu se vidi da je istrgnut iz notesa. Otvorio
je pismo i zagladio ga na stolu. Bijesne riječi ispunile su papir do ruba i prelazile na poleđinu.
Neke su riječi podcrtane. Kemijska je probila papir.
Faith se stresla kad je zamijetila riječ Sara. »Jesi li siguran?«
Will je šutio. Čekao je.
Faith nije znala što joj je činiti, pa je okrenula pismo prema sebi i počela čitati. »Hej, dragi.
Ako ti netko ovo čita, onda sam mrtva.«
Will je zagnjurio lice u dlanove.
»Nadam se da je to Sara jer želim da ta pič...« Faith je tiho opsovala Angie. »Želim da ta
pička zna da nju nikad, baš nikad nećeš voljeti kao što si mene volio.« Pogledala je Willa koji
je i dalje gnjurio lice u dlanove.
Faith je nastavila čitati.
»Sjećaš li se podruma? Želim da svojoj predragoj Sari kažeš što se dogodilo u podrumu
jer će onda sve razumjeti. Shvatit će da se s njom ševiš samo zbog toga što je moja loša
zamjena. Lagao si joj o svemu.« Faith je škiljila u rukopis kako bi dešifrirala sljedeće riječi.
»Ona se tebi sviđa jer je bezazlena i zbog toga što...« Faith je ušutjela. U sebi je čitala pismo.
»Ne mislim...« rekla je Willu.
»Molim te«, tiho je rekao. »Ako mi ne pročitaš, nikad neću saznati.«
Faith se nakašljala. Zajapurila se od nelagode. Zbog Sare. »Ona se tebi sviđa jer je
bezazlena i zbog toga što kad ti puši, nikad ne vidiš kako pljuje jer je to dio njezine obmane.
Ona nije bez razloga tvoja mezimica.« Faith je u sebi pročitala sljedeće retke ponadavši se da
nisu još gori.
Uzalud se ponadala.
»Pohlepne kučke kao što je Sara žele lijepu kuću i djecu u dvorištu. Što bi rekla da ima
gomilu malih čudovišta koji u sebi nose tvoje sjebane gene? Maloumne jadnike poput tebe
koji nisu u stanju pročitati svoje jebeno ime.«
Faith je opet zašutjela, a sada je morala suspregnuti srdžbu.
Nastavila je čitati: »Upitaj se: Bi li ikad zbog nje nosio glavu u torbi? Sara Linton je
dosadna kučka. Zbog toga ne možeš prekinuti sa mnom. Zbog toga si pronašao ovo jebeno
pismo. S njom nikad nećeš doživjeti uzbuđenja koja si sa mnom iskusio. Ona te nikad neće u
potpunosti shvatiti. Ja sam jedina osoba na svijetu koja te razumjela, sada sam mrtva, a ti nisi
ni prstom mrdnuo kako bi to spriječio.« Faith je odahnula s olakšanjem kad je pročitala zadnje
riječi. »Voli te, Angie.«
Will nije podigao glavu.
122
Faith je presavila pismo. Ovo je dokaz. Angie je naslutila da će stradati, dakle njezino je
ubojstvo unaprijed planirano. Faith je razmišljala. Ako ikad uhvate ubojicu, morat će ga
dovesti na sud. Pismo upućeno Willu bit će pohranjeno i dostupno svima. Ovo je Angiein
zadnji udarac Sari kojim ju je htjela nokautirati.
Faith je rekla: »Moraš ga uništiti.«
Will je podigao glavu. Oči su mu blistale na svjetlu.
Faith je derala pismo i naposljetku je od Angieinih riječi ispunjenih mržnjom ostala hrpica
papira razderanog na bezbroj komadića.
»Misliš li da je mrtva?« upitao je Will.
»Da. Vidio si krv. Čuo si što je Angie napisala, kako je znala da će ubrzo nastradati.« Faith
je prčkala po hrpici papira. »Sari ne spominji ovo pismo. Sve ćeš upropastiti. A Angie je upravo
to htjela postići.«
Opet je protrljao prsa. Problijedio je.
Ona se prisjetila simptoma srčanog udara. »Osjećaš li bol u ruci?«
»Otupio sam«, rekao je kao da se i on, poput Faith, iznenadio što je smogao snage da to
prizna. »Kako se s ovim izlazi na kraj?«
»Ne znam.« Faith je prstom razvlačila komadiće papira koje je zatim opet stavila na hrpu.
»Kad mi je otac umro, moj svijet se okrenuo naglavačke.« Suze su joj navrle u oči jer ni
petnaest godina nije dovoljno da preboliš gubitak. »Nisam vjerovala da ću moći otići na
njegov pogreb. Jeremy je bio shrvan. Otac je radio kod kuće, pa su bili vrlo bliski.« Duboko je
udahnula. »Dakle, otišli smo na pogreb, a Jeremy se naprosto raspao. Jecao je i plakao
kao mala beba. Čvrsto me držao. Morala sam ga grliti cijelo vrijeme.«
Pogledala je Willa u oči. »Sjećam se da sam stajala na stubama crkve i osjetila da je nešto
kliknulo u meni. Kao: >U redu, ti si majka. Budu snažna radi svog djeteta, a kad ostaneš
nasamo, pokušaj se srediti, uspjet ćeš.<« Faith se nasmiješila, međutim činjenica je da nikad
nije bila sama. U najboljem slučaju, ujutro je imala trideset minuta za sebe prije nego što bi
se Emma probudila i telefon počeo zvoniti pa se morala pribrati kako bi otišla na posao i
suočila se sa svijetom. »Jednostavno nemaš izbora. Ustaneš iz kreveta. Odjeneš se. Odeš na
posao i ne razmišljaš.«
»Poricanje«, rekao je Will. »Čuo sam za to.«
»Zbog toga sam postala samostalna žena.«
Lupkao je prstima po stolu. Gledao ju je kao što je gleda kad pokušava shvatiti što nije u
redu. »Delilah Palmer. Zabrinula si se jer si Colliem dala dobar trag.«
Kad ga je čula kako nagađa što nije u redu, shvatila je što nju muči. »Nije riječ o tome da
želim napredovati. Hoću reći, dovraga, naravno da želim napredovati, ali ima nešto u vezi s
Collierom.«
»Ni ja mu ne vjerujem.«
123
Zazujao je njezin mobitel. Medicinska sestra konačno je poslala poruku. »Uh, jebem ti.«
Faith je morala dvaput pročitat poruku. »Nepoznata Žena opet je na operaciji. Ako
preživi, njom ćemo moći razgovarati tek sutra ujutro.«
Will se nasmijao, ali ne zbog toga što je nešto smiješno. »što ćemo sad?«
»Idem kući.« Faith je pokupila komadiće poderanoga pisma. Predala ih je Willu. »Ovo
baci u zahod i otiđi razgovarati Sarom.«
124
SEDMO POGLAVLJE
_____________
SARA JE LEŽALA NA KAUČU, a Betty je bila uz nju na jastuku. Psić se priljubio uz njezinu glavu.
Njezina dva hrta, Bob i Billy, ležali su na njezinim nogama.
Na početku večeri analizirala je uremijski mraz za stolom u blagovaonici i pijuckala biljni
čaj. Zatim je u kuhinji popila čašu vina i pregledala tekst za stručni časopis. Nakon toga hodala
je po stanu da vidi što mora pospremiti. Sara uvijek čisti kad je uzrujana, ali ovo je rijetka
prilika kad je previše uzrujana da bi pospremala. Zbog toga leži na kauču i pije viski okružena
psima.
Otpila je viski gledajući u zaslon prijenosnog računala koje je stavila na trbuh. Njezini
slabiji demoni izvojevali su pobjedu. Prvo je gledala dokumentarne o Peggy Guggenheim, a
zatim seriju Buffy ubojica vampira. Odnosno, pokušala je gledati. Radnja nije komplicirana —
Buffy će očito ubiti vampira — ali Sara se zbog alkohola i problema koji je muče nije mogla
usredotočiti.
Will nije nazvao. Nije poslao SMS niti je odgovorio kad mu je poslala fotografiju Betty.
Cijeli je dan tražio Angie, a sada, kad je Angie najvjerojatnije mrtva, Will se nije potrudio
nazvati je.
Kad bi Sara morala odlučiti, Willovu bi šutnju i izbjegavanje shvatila kao odgovor.
Zaklopila je računalo, skinula naočale i sklopila oči.
Sara se prisjetila subote ujutro, preskočivši dio kad je Will ugledao Angie. U petak navečer
odlučili su ostati kod Willa jer ima ograđeno dvorište i vratašca za psa u kuhinji, dakle dok
ljudi spavaju, životinje će se pobrinuti za sebe.
Sara se probudila u pola pet. Prokletstvo liječnika koji uvijek moraju biti dostupni. Mozak
joj je grozničavo radio i nije mogla zaspati. Pomislila je da bi mogla nešto raditi, nazvati svoju
sestru, ali umjesto toga, gledala je Willa kako spava, a to je glupavo ponašanje koje vidiš
jedino u filmovima.
Ležao je na leđima okrenute glave. Svjetlost s prozora titrala je na njegovom licu.
Pomilovala ga je po obrazu, a zbog grubosti njegove kože poželjela je nastaviti. Prstom je
prelazila po njegovim prsima. Zastala je i stavila dlan na njegovo srce osjetivši
pravilne otkucaje.
125
A to je i upamtila: golemu sreću zbog pripadanja. Njegovo je srce njezino. Njegove misli.
Njegovo tijelo. Njegova duša. Zajedno su samo jednu godinu, a ona ga svakim danom sve više
voli. Njezina veza s Willom najvažnija je veza koju je imala u životu.
Sara nije imala mnogo veza. Za njezinog prvog dečka Stevea Manna najveće uzbuđenje
bilo je svirati treći trombon u srednjoškolskom orkestru. Mason James, kojeg je upoznala na
studiju medicine, najviše je volio sebe i nijedna žena kod njega nije imala ozbiljne šanse. Kad
ga je Sara prvi put predstavila svojoj obitelji, njezina je majka rekla: »Ovaj je čovjek opsjednut
sobom.«
I, naposljetku, Jeffrey Tolliver, njezin muž.
Sara je otvorila oči.
Otpila je viski, koji se potpuno razvodnio. Pogledala je na sat. Prekasno je da nazove
sestru. Htjela je s nekim razgovarati kako bi lakše podnijela golemu eksploziju koja je
uzdrmala njezin život, a Tessa je njezina jedina nada i utjeha. Faith mora biti na Willovoj strani
jer je on njezin partner, a neupitna odanost održava ih na životu. Ne dolazi u obzir da nazove
majku. Cathy Linton prvo će ju prekoriti: »Rekla sam ti.«
Naravno da ju je majka upozoravala. Vrlo često. Bezbroj puta. Ne izlazi s oženjenim
muškarcem. Nemoj se zaljubiti u oženjenog muškarca. Neka ti ne pada na pamet vjerovati
oženjenom muškarcu. Sara je smatrala da je njihova veza složenija nego što je njezina majka
mislila, ali sada se počela premišljati. Jedine riječi koje su nepodnošljivije od: »Rekla sam ti«
su: »Da, majko, bila si u pravu.«
Sara je opet pogledala na sat. Prošlo je manje od jedne minute.
Razmišljala je što bi se dogodilo ako bi probudila svoju sestru. Tessa je u Južnoj Africi.
Kod nje su dva sata ujutro. Uspaničit će se ako telefon sada zazvoni. Osim toga, Sara točno
zna kako će se njihov razgovor odvijati. Tessa će joj odmah savjetovati neka mu pokaže svoje
osjećaje.
A to bi značilo da se Sara treba raspasti pred Willom, pokazati mu da je luda za njim i da
bez njega ne može živjeti. To nije istina jer Sara može živjeti bez Willa. Grozno će se osjećati,
bit će shrvana, ali preživjet će. A to je shvatila nakon što je ostala bez muža.
Međutim, Tessa joj neće dopustiti da se sakrije iza Jeffreyjeve smrti. Vjerojatno će joj reći
da uzdignute glave prihvati samoću. Sara će joj reći da je Will volio njezinu snagu. Tessa će
reći da ona treba snagu i tvrdoglavost, a zatim će potegnuti ustaljeni argument: opomenut će
ono što je u njezinoj obitelji nazvano »Slučaj Bambi«. Kad su prvi put gledale taj film, Tessa
se strašno rasplakala. Sara je mrmljala opravdanje kako mora učiti za ispit iz gramatike jer nije
htjela da je netko vidi kako plače.
Tessa će naposljetku poentirati u stilu njihove majke: »Jedino budala smatra da može
zavarati druge ljude.«
Sara je, s druge strane, napravila karijeru zavaravajući ljude. Ako ste roditelj bolesnog
djeteta, ne želite imati posla s liječnicom koja neprestano cmizdri. Ako ste ustrašeni pacijent,
ne želite da uz bolnički krevet liječnica doživi slom živaca. Kanaliziranje umijeća. Ništa neće
126
postići ako se raspadne pred Willom. To je tričava pobjeda u raspravi. On će je utješiti, ona
će se grozno osjećati jer ga je obmanula, a ujutro će sve biti po starom.
On će i dalje voljeti svoju suprugu.
Sara je otpila viski i mućkala ga u ustima.
Što je istina? Voli li Will zaista Angie kao što muž voli svoju ženu? Slagao je Sari da je u
subotu nije vidio. Vjerojatno laže i o drugim stvarima. Smrt na određeni način fokusira
osjećaje. Možda će Will nakon Angieine smrti shvatiti da ne želi biti sa Sarom.
Ne mora je nazvati ni poslati poruku ako joj nema ništa za reći.
Psi su se meškoljili. Bob je skočio s kauča. Billy je pošao za njim. Sara je začula tiho kucanje
na vratima. Pogledala je vrata kao da će na taj način shvatiti kako je netko ušao u zgradu ne
koristeći portafon. Sara stanuje na zadnjem katu. Ima samo jednog susjeda, Abela Conforda
koji će mjesec dana provesti na odmoru.
Opet je začula tiho kucanje. Psi su krenuli prema vratima. Betty je ležala na jastuku.
Zijevala je.
Sara je odložila prijenosno računalo na stolić. Prisilila se ustati. I ne razbjesniti se jer psi
nisi lajali samo zato što su prepoznali čovjeka koji kuca na vrata.
Prošle je godine Willu dala ključ. Bilo je ljupko kad je prvog tjedna i dalje kucao na vrata.
A sada je živcira.
Sara je otvorila vrata. Will je stajao s rukama u džepovima. Odjeven je u traperice i sivu
majicu dugih rukava koju mu je ostavila u ormaru.
Ugledao je prijenosno računalo. »Gledaš Buffy bez mene?«
Sara nije zatvorila vrata. Pošla je uzeti svoje piće. Potkrovlje je otvoren prostor: dnevni
boravak, blagovaonica i kuhinja smješteni su u jednoj velikoj prostoriji. Sari je bilo drago što
se može udaljiti od njega. Sjela je na kauč. Betty se pridigla na jastuku. Protegnula se i opet je
zijevala, ali nije otrčala k Willu.
Ni on nije pristupio psu. Ni Sari. Stajao je naslonivši se na radnu plohu u kuhinji. Upitao
je: »Je li se dobro ponašala? Kod veterinara?«
»Da.«
Sklopio je ruke kao što čini kad vrti vjenčani prsten. Posjekline na zaglavcima kažiprsta i
srednjeg prsta.
Sara ga nije upitala o posjeklinama. Otpila je razvodnjeni viski.
»Ona cura«, rekao je. »Možda zna što je Harding saznao. Zbog čega je ubijen. Zbog čega
bi nju mogli ubiti.«
Sara je glumatala da je zanimaju njegove riječi. »Govoriš o nepoznatoj ženi koju si
pronašao u uredskoj zgradi?«
»Ne, o drugoj curi. Hardingovoj ženi. Kćeri. Možda. Ne znamo.«
Sara je popila viski.
127
»Porezao sam se.« Umjesto da podigne ruku, okrenuo se i pokazao joj desni list.
Zamijetila je tamnu mrlju od krvi. »Propao sam kroz pod.« Zašutio je. »Ostalo je nekoliko
špranja.«
»Ako je prošlo više od šest sati, prekasno je za šavove.«
Will je šutio.
I Sara je šutjela. Ona mu neće olakšati ovu situaciju. Ako želi prekinuti s njom, neka bude
muško i učiniti to bez njezine pomoći.
Rekao je: »Jesi li puno?« Zašutio je. »Pila?«
»Ne, nisam.« Sara je ustala s kauča. Prošla je pokraj Willa zaputivši se u kuhinju. Želudac
joj neće podnijeti još jedan viski nakon čaše vina, a ipak je sebi natočila piće.
Will je stajao na drugoj strani radne plohe. Gledao je kako ona toči viski. On ne podnosi
alkohol. Ispravio se i podigao glavu. Ona nije sigurna je li zamijetio svoje kretnje. Pretpostavila
je da su to refleksne radnje zbog brojnih pijanaca koji su ga zlostavljali u djetinjstvu. Kao i o
drugima stvarima, Will o tome nije govorio.
Upitala ga je: »Želiš li i ti piće?«
Kimnuo je glavom. »Može.«
Sara ga je jednom vidjela kako pije alkohol, ali tada je morao piti. Natjerala ga je da popije
gutljaj viskija jer nije mogao prestati kašljati.
»Imaš li džina?« upitao je.
Sagnula se i potražila u ormariću u koji mjesecima nije zavirila. Vinske boce prekrila je
prašina. Straga je puna boca džina, ali zbog nečeg je pomislila da Angie pije džin, a ona u svojoj
kuhinji ne želi nazdraviti mrtvoj ženi svog dečka.
Uspravila se. »Nemam džina. U hladnjaku je vino ili možda želiš viski?«
»I ti si pila viski?«
Uzela je čašu i natočila mu viski. On nije posegnuo za čašom pa mu je gurnula piće. I dalje
nije uzeo čašu.
Rekla je: »Amanda mi je rekla da ti ne kažem, ali Angie je ostavila poruku.«
On je problijedio. »Kako je...?«
»Već si saznao?«
Otvorio je usta, ali ništa nije rekao.
Sara je rekla: »Drago mi je da smo ovo raščistili. Nisam ti htjela slagati ni glumatati da ne
znam. Zbog toga bih bila najgora vrsta licemjera.«
»Kako...« Zašutio je. »Kako je Amanda saznala?«
»Ona je zadužena za istragu, Wille. Ona mora sve znati.«
Naslonio se na radnu plohu. Nije gledao u nju.
Sara se prisjetila mjesta zločina, kako se Charlie pakosno osmjehnuo kad joj je pokazao
fluorescentni natpis na zidu: POMOZI MI. Angie je pretrpjela teške ozljede, opasne po život,
128
a ipak je zastala da svojom krvlju napiše ove riječi na zidu jer je znala da će ih Will vidjeti. Da
će ih Sara vidjeti. Da će svi shvatiti kako ga je Angie oduvijek čvrsto držala. Mogla je isto tako
napisati: JEBI SE, SARA LINTON.
Will je upitao: »Jesi li je pročitala? Poruku?«
»Jesam. Ja sam prepoznala njezin rukopis.«
Will je buljio u svoje ruke. »Žao mi je.«
»Zbog čega? Već si rekao da je ne možeš kontrolirati.«
»Ono što je rekla...« Opet je zašutio. Bio je rastresen. »Nije bitno. Meni nije bitno.«
Sara mu nije povjerovala. I dalje nije svjestan da je Angie mrtva. »Njoj je bitno. To su
vjerojatno njezine zadnje riječi prije nego što je umrla.«
On je podigao čašu. Iskapio je viski te se zagrcnuo i umalo ispljunuo piće.
Sara mu je dala papirnati ubrus koji je otrgnula iz role.
Oči su mu zamagljene. Obrisao je radnu plohu. Oznojen je. Doima se potreseno. I treba
biti potresen. Angie je mrtva. Preklinjala ga je neka joj pomogne. On nije bio u stanju spasiti
je kad je bila u najtežoj situaciji. Nestalo je trideset godina njegovog života. Zacijelo je u šoku.
Alkohol njemu sada sigurno nije potreban.
Sara je uzela njegovu čašu i odložila je u sudoper. »Pričekaj me u kupaonici.« Ušutkala ga
je. Na kauču je pronašla naočale te je pošla u svoj ured na drugom kraju hodnika. S police je
uzela liječničku torbu. Osvrnula se.
Nije htjela izići iz ureda.
Stajala je pokraj stola držeći torbu kako bi se pribrala.
Ovo se jednostavno ne može popraviti. Ona nije u stanju zašiti njihovu vezu kao Što će
mu zašiti ranu na nozi. Zaobilaženje problema samo će odgoditi ono što je neizbježno. A ipak
nije imala snage suočiti se s njim. Stajala je kao ukočena, prestrašena od onoga što bi se
moglo dogoditi ako zaista porazgovaraju o tome što se zbilo, što će se nakon toga zbiti. Sara
ne zna što donosi budućnost. Jedino vidi neizmjernu prazninu. Jedino je u stanju stajati u
mračnom uredu i slušati Šum krvi u ušima. Izbrojila je do pedeset, zatim do sto, a onda se
prisilila krenuti.
Hodnik je beskrajno dug. Kao da je krenula na naporno putovanje. Willova kupaonica
nalazi se u gostinskoj sobi. Sara je za Willa uredila posebnu kupaonicu kako bi se poštedjeli
svađa oko korištenja zajedničke kupaonice. Kad je konačno došla na kraj hodnika, on je čekao
na vratima.
»Skini hlače«, rekla mu je.
Will je začuđeno gledao.
»Lakše je nego zavrnuti nogavicu.« Ispraznila je torbu u umivaonik. Izdvojila je potreban
pribor. »Skini hlače i svući čarape. Stani u kadu. Moram očistiti ranu.«
Will je poslušao trznuvši se kad je odlijepio traperice s rane. Zavoj, ustvari veliki flaster je
prokrvario. Stao je u kadu.
129
»Odlijepi flaster.« Sara je potražila rukavice, a zatim se predomislila. Ako je Angie zarazila
Willa, onda je i Sara zaražena. Stavila je naočale. »Okreni se.«
Will je stao bočno. Rana je teža nego što je očekivala. Nije riječ samo o špranjama. Na
listu ima veliku, sedam centimetara duboku posjeklinu. Špranje su u krasti. Prekasno je za
šavove. Zašila bi gnojnu ranu.
»Jesi li oprao ranu?« upitala je.
»Pokušao sam pod tušem, ali me boljelo.«
»Sad će još više boljeti.« Sara je otvorila bočicu jodne otopine. Spustila je dasku kako bi
sjela na školjku. Nije ga upozorila prije nego što je hladnim antiseptikom zalila ranu.
Will je zgrabio prečku za zastor, koji je umalo iščupao iz zida. Čvrsto je stegnuo zube.
»Jesi li dobro?« upitala je.
»Jesam.«
Sara je iščeprkala špranje. On je vrlo loše očistio ranu. Zgrušana krv spuznula je u bijelu
porculansku kadu. Will je stajao na prstima. Čvrsto se držao za prečku i tuš. Stegnuo je zube.
Zabravila je na Hipokratovu zakletvu. Sara se od brižne liječnice pretvorila u pasivno-
agresivnu kučku. Odložila je bočicu. Willova noga je podrhtavala. »Želiš li anesteziju?«
Odmahnuo je glavom. Zadigao je majicu i zadržavao dah. Vidjela je kako su se svi mišići
na njegovom trbuhu napeli.
Sara je konačno shvatila što radi. »Oprosti. Ne želim te povrijediti. Hoću reći, očito jesam,
ali...«
»U redu je.«
»Ne, nije u redu, Wille. Nije u redu.«
Njezine su riječi odjeknule u kupaonici. Bila je bijesna. Strašno se razbjesnila. Oboje znaju
da ona ne govori o njegovoj nozi.
Rekao je: »Znam zbog čega je Angie uzela tvoj ruž.«
Sara je šutjela.
»Htjela te zastrašiti. Trebao sam je spriječiti.«
»Kako?« Sara je zaista htjela čuti odgovor. »Kao i poruka koju je za tebe ostavila na zidu
kluba. Znala je da će Charlie ili netko drugi luminolom poprskati prostoriju. Da ću je ja
vidjeti. Da će svi saznati. Ona radi što je nju volja.«
»Zid.« Will je kimnuo glavom kao da je sve objašnjeno. »Da.«
»Da«, rekla je i Sara, dakle opet su na početku.
Namočila je gazu ispod slavine i obrisala jodnu tinkturu. Will više nije stajao na prstima.
Toplom vodom oprala mu je nogu i stopalo te obrisala mrlju od joda. Sve je uprljala. Žućkaste
mrlje od antiseptika ostale su čak i na ručniku kojim je brisala ranu.
Sara mu je rekla: »Najteže je obavljeno. Još uvijek ti mogu dati anesteziju. Neke su se
špranje duboko zabile.«
»Nije potrebno.«
130
Sara je iz ladice uzela bateriju. U torbi je pronašla pincetu. Ispod kože zamijetila je
nekoliko malenih crnih špranja. Izbrojila je tri koje su dublje zabijene, a one su veće. Osjetio
ih je na svakom koraku.
Presavila je ručnik i kleknula na pod kako bi izvadila špranje.
Will se trznuo prije nego što ga je dodirnula.
»Opusti mišiće.«
»Pokušavam.«
Opet mu je ponudila anesteziju. »Imam lidokain. To je malena injekcija.«
»Nije potrebno.« Njegov čvrsti stisak na prečki govorio je suprotno.
Sara je sada bila pažljiva. Kad je stažirala na pedijatriji, satima je prošivala breskve kako
bi uvježbala bezbolno šivanje. A ipak, neke rane moraju zaboljeti. Will je stoički trpio bol čak
i kad je iz rane vadila špranju veliku kao čačkalica.
»Oprosti«, rekla je jer nije mogla podnijeti pomisao da mu nanosi bol. Odnosno, sada to
nije mogla podnijeti. »Ova se duboko zabila.«
»U redu je.« Udahnuo je kako bi mogao govoriti. »Nemoj odugovlačiti.«
Sara se potrudila, ali Will joj ne pomaže jer mu je list tvrd kao kamen. Prisjetila se kad ga
je prvi put vidjela u sportskim hlačicama. Zajapurila se kad je ugledala njegove vitke,
mišićave noge. On pet dana u tjednu trči osam kilometara. Najčešće ode do obližnje srednje
škole i trči po stepeništu na stadionu. Ni na kipovima u Firenci nisu mišići jasnije iscrtani.
»Sara?«
Pogledala ga je.
»Trebao sam na vrata staviti bolje brave. Ugraditi alarm. Žao mi je što to nisam učinio.
To je znak nepoštovanja prema tebi.«
Sara je pažljivo vadila zadnju špranju. On je prvi počeo, ali Sara ne želi razgovarati. Sjela
je na pete. Odložila pincetu. Zataknula naočale za ovratnik. Will stoji pred njom u gaćama.
Ruke je podigao iznad glave. Večeras je pila te je pomislila da bi njih dvoje noćas mogli vrlo
jednostavno prebroditi ovu krizu.
Will je rekao: »Svi su mi govorili kako su se osjećali kad su nekoga izgubili.«
Sara je iz umivaonika uzela zavoj i čistu gazu.
»Faith mi je rekla što je proživjela kad joj je otac umro. Amanda mi je pričala o svojoj
majci. Jesi li znala da se objesila?«
Sara je odmahnula glavom omotavajući zavoj oko Willove noge.
»A ja ću sebi reći da je Angie ondje gdje uvijek odlazi kad me ostavlja. Gdje god to bilo.«
Sara je ustala i oprala ruke.
Will je navukao traperice. »Mislim da će mi biti bolje ako to učinim. Sebi ću reći da ustvari
nije mrtva. Onda neće biti bitno ako se ne vrati. Bit će kao što je uvijek bilo.«
Sara je zatvorila slavinu. Ruka joj je podrhtavala, osjetila je vibracije u čitavom tijelu, kao
da je glazbena vilica dodirnula njezine živce.
131
Upitala je: »Želiš li čuti kako sam se osjećala kad je umro moj muž?«
Pogledao ju je dok je zakopčavao hlače. Sara mu je to spomenula, ali je izostavila
pojedinosti.
Ona je rekla: »Kao da je netko zavukao ruku u moje grudi i iščupao mi srce.«
Will je povukao patentni zatvarač. Tupo je gledao u nju. On ne razumije što će Angieina
smrt pokrenuti u njemu.
Rekla je: »Bila sam prazna. Kao da u meni nema ničega. Htjela sam se ubiti. Pokušala sam
se ubiti. Jesi li to znao?«
Will se zapanjio. Rekla mu je za tablete, ali je prešutjela da se htjela ubiti. »Rekla si da je
bilo slučajno.«
»Ja sam liječnica, Wille. Znala sam što radim. Ambien. Hidrokodon. Tilenol.« Suze su joj
oblile lice. Počela je govoriti i nije se mogla zaustaviti. »Pronašla me moja majka. Nazvala
je Hitnu, odvezli su me u bolnicu, a ljudi s kojima sam radila, koje sam poznavala od
djetinjstva, morali su mi ispumpati želudac jer sam mogla umrijeti.« Stegnula je šake. Htjela
ga je zgrabiti, prodrman i natjerati da shvati da ne možeš glumatati da smrt ne postoji.
»Preklinjala sam ih da me puste. Htjela sam umrijeti. Voljela sam ga. On mi je bio sve na
svijetu. Središte mog života, a kad je nestao, sve se urušilo. Ništa mi nije ostalo.«
Will se obuo. Slušao je, ali se nije uživio u njezine riječi.
»Angie je mrtva. Brutalno ubijena.« Nije se trznuo kad je to rekla. Prije četiri godine, da
je to netko rekao za Jeffreya, Sara ne bi sada sjedila na podu. »Trideset godina bila je
najvažnija osoba u tvom životu. Ne možeš sebi reći da je samo otputovala na ljetovanje, da
će se preplanula vratiti s plaže. To nije moguće kad nekoga izgubiš. Vidiš ih na ulici. Čuješ ih u
drugoj prostoriji. Želiš spavati cijelo vrijeme kako bi sanjao o njima. Ne želiš prati odjeću ni
plahte kako bi osjetio njihov miris. To sam radila tri godine, Wille. Svaki dan pune tri godine.
Nisam živjela. Životarila sam. Htjela sam biti mrtva kao što je i on bio mrtav, a onda...«
Sara je naglo zašutjela.
»A onda?«
Stavila je ruku na grlo. Imala je dojam da stoji na rubu provalije.
»A onda?« opet je upitao.
»A onda je prošlo dovoljno vremena.« Pod prstima je osjetila kako joj srce brzo kuca.
Bijesna je. Ustrašena. Ostala je bez daha jer je nekontrolirano govorila, a nema hrabrosti reći
mu zbog čega se njezin život stubokom promijenio.
Ona to ne može učiniti.
Rekla je: »Potrebno ti je određeno vrijeme za žalovanje.« A ustvari je htjela reći: Moraš
se odvojiti od mene, a ne vjerujem da ću to podnijeti.
Will je polako uzeo i presavio svoje čarape. »Znam da mene nikad nećeš voljeti kao što si
njega voljela.«
Sara je bila zatečena. »To nije fer.«
132
»Možda.« Stavio je čarape u stražnji džep. »Mislim da bih trebao otići.«

»I ja mislim da bi trebao otići.« Nije shvatila što je ustvari rekla. Prepoznala je svoj glas.
A nije znala zbog čega je to rekla.
Will je pričekao da se ona odmakne kako bi izišao.
Pošla je za njim u dnevni boravak. Izgubila je ravnotežu. Sve se ljulja oko nje, a ona ne
zna zbog čega se to događa.
»Ne znam jesam li ostao bez posla.« Obratio joj se kao da se ništa nije promijenilo. »Ako
nisam, Amanda mi neće dopustiti da se približim slučaju. Faith s Collierom istražuje
Palmericu.« Podigao je Betty. »Vjerojatno ću završiti za stolom u uredu i premetati papire.«
Sara se pokušala pribrati. »Toksikološki nalaz za Hardinga dobit ću tek za jedan tjedan.«
»Vjerojatno nije bitan.« Uzeo je Bettyin povodac i prikačio ga za njen ovratnik. »U redu,
vidimo se kasnije.«
Zatvorio je vrata za sobom.
Sara se naslonila na zid. Srce joj je mahnito kucalo. Osjetila je vrtoglavicu.
Koji se vrag upravo dogodio?
Zbog čega je otišao?
Zašto ga je pustila da ode?
Sara je stajala uza zid. Skliznula je na pod. Pogledala je na sat. I dalje je prekasno da
nazove Tessu. Sara ne zna što bi joj rekla. Sve se vrlo brzo odvilo. Je li Will dobio slom živaca?
A Sara?
Previše je pričala o Jeffreyju. Sara je uvijek kontrolirala uspomene na svog muža. Nije se
htjela odreći vremena koje su proveli zajedno, ali također to nije htjela gurati Willu pod nos.
Zar je Will pomislio da mu je rekla da ne može preboljeti gubitak svog muža? Prije četiri
godine Sara je smatrala da je to točno.
A onda je upoznala Willa.
Zašutjela je u kupaonici kad je htjela reći da je Will stubokom promijenio njezin život. Da
je zbog njega opet počela živjeti. Da je on njoj sve na svijetu i da se užasava pomisli da će ga
izgubiti Sram zbog kukavičluka jednako je peče kao i kajanje. Prestrašila se jer nema smisla
reći mu da ga voli ako će je ostaviti.
Sara je naslonila glavu na zid. Gledala je mračno nebo kroz prozor. Vidjela je smrt mnogo
puta i ne vjeruje u anđele, ali ako u zagrobnom životu postoje demoni, Angie Polaski se negdje
kikoće kao vještica.
Ova je pomisao naposljetku natjerala Saru da se pokrene: ne ljubav, potreba, pa ni očaj,
već čvrsta odluka da neće Angie dopustiti da pobijedi.
Sara je ustala. Pronašla je torbicu. Psi su se uznemirili očekujući da će izići, ali ona ih je
zaobišla i izišla iz stana. Za sobom nije zaključala vrata. Pozvala je dizalo. Još jednom je
pritisnula gumb. Pogledala je lampice koje označavaju na kojem je katu dizalo. Zaglavilo se u
prizemlju. Krenula je prema stubištu.
133
Will je stajao pokraj njezinih vrata.

Betty je uz njega.
»Nešto nije u redu?« upitao je.
Postavio je najblesavije pitanje. »Pomislila sam da si otišao.«
»Pomislio sam da želiš da odem.«
»Rekla sam to samo zato što si ti rekao.« Odmahnula je glavom. »Znam da govorim
gluposti. To je glupo. Bilo je glupo.« Htjela ga je zagrliti. Priviti se uz njega. Izbrisati zadnjih
deset minuta. »Zašto si ovdje?«
»Ovo je slobodna zemlja.«
»Wille, molim te.«
Slegnuo je ramenima. Pogledao je svog psa. »Nemam baš petlje, Sara. To bi već trebala
znati.«
»Htio si ovdje čekati cijelu noć?«
»Znao sam da ćeš prije spavanja odvesti pse u šetnju.«
Začulo se zvonce. Otvorila su vrata dizala.
Sara je bila nepomična. Opet je osjetila kako joj živci popuštaju. Opet stoji na rubu litice
i gleda u ponor. Duboko je udahnula. »Tebe ne volim manje od njega, Wille. Volim te
drugačije. Volim te...« Nije znala kako bi to opisala. Ostala je bez riječi. »Volim te.«
Kimnuo je glavom, ali nije bila sigurna je li shvatio njezine riječi.
Rekla je: »Moramo razgovarati o ovome.«
»Ne, ne moramo.« Prišao joj je i rukama obuhvatio njezino lice. Njegov dodir je pravi
melem. Pomilovao joj je čelo. Obrisao suze. Milovao po obrazu. Zastao joj je dah kad je
palcem dodirnuo njezine usne.
»Želiš li da prestanem?« upitao je.
»Želim da me poljubiš.«
Nježno ju je poljubio. Sara je njega poljubila. Bez strasti, zbog nepodnošljive potrebe za
dodirom. Will ju je čvrsto zagrlio. Sara je zagnjurila lice u pregib njegova vrata. Zagrlila ga oko
struka. Stajali su čvrsti zagrljeni ispred otvorenih vrata njezina stana, a onda se začuo njezin
mobitel.
Opet je zujao.
I još jednom.
Will se odvojio od nje.
Sara je nevoljko uzela torbicu s poda.
Oboje znaju da Amanda šalje nekoliko poruka zaredom, kao što oboje znaju da postoji
samo jedan razlog da ona kontaktira Saru nakon osam navečer.
Pronašla je mobitel i pogledala poruke.
134
AMANDA: ODMAH MI TREBAŠ PRONAĐEN ANGIEN

AUTO SOMMERSET 1885
AMANDA: POLICIJSKI PAS NANJUŠIO MIRIS

U PRTLJAŽNIKU
AMANDA: NEMOJ REĆI WILLU
Sara mu je sve rekla.
135
OSMO POGLAVLJE
_____________
WILL JE SJEDIO POKRAJ SARE u njezinom BMW-u. Zbog njega je snažna. Šutljiva, ali snažna.
Nakon što je Amanda poslala SMS-ove, jedino su razgovarali o poslu.
Znaš li gdje je ova ulica? Želiš li da ja vozim?
Sara je skrenula u Ulicu Spring. Smračilo se. Bjeličasto svjetlo s upravljačke ploče obasjalo
je njihova lica. Will je čvrsto držao njezinu ruku, kao da je nikad neće ispustiti. I dalje je otupio,
osim na mjestima na kojima ne osjeća tupost. Kao da mu slon sjedi na prsima. Bol je tjelesna,
kao da se guši. Boli ga ruka. A možda ga boli zato što ga je Faith ranije upitala osjeća li bol u
ruci. A možda ima slom živaca jer su mu svi govorili da će to osjetiti.
Policijski psi su uvježbani da nanjuše vonj trupla. Nanjušili su ga u prtljažniku Angieina
auta. Dakle, svi pretpostavljaju da je Angie mrtva.
Je li to istina? Je li Angie mrtva?
Trideset godina bila je najvažnija osoba u njegovom životu,
Angie je trideset godina bila jedina osoba u njegovom životu.
Ovo je jedina neporeciva činjenica.
Will se pokušao prisjetiti onog trenutka u podrumu, prije mnogo godina, kad ga je Angie
grlila i tješila. Ništa nije osjetio. Pokušao se prisjetiti kad su zajedno bili na odmoru. Svađali su
se oko odredišta. Svađali su se oko restorana. Svađali su se u oko toga tko je od njih dvoje
veća svađalica.
»Blesane«, bile su zadnje riječi koje mu je uputila te večeri, a sutra ujutro je otišla.
S Angie se praktički nije moglo živjeti. Uvijek je nešto razbijala, uzimala, nikad nije vraćala
njegove stvari na njihovo mjesto. Will se trudio prisjetiti jedne lijepe uspomene, ali jedino je
vidio statiku, mutne crno-bijele mrlje koje su se pojavljivale na ekranu nakon prestanka
emitiranja programa.
Sara je stegnula njegovu ruku. On je pogledao njihove prepletene prste. Kod Sare je
isprva zapazio duge i elegantne prste. Nije znao je li riječ o njezinoj profesiji ili je jednostavno
sve na njoj predivno, pa i njezini prsti.
136
Pažljivo je promatrao njezino lice. Njezinu bradu. Prćast nosić. Dugu smeđu kosu koju je
podigla u punđu.
Nakon posla ona najčešće raspusti kosu. Will je znao da ona to radi njega čini, da ne
podnosi kad joj kosa pada preko očiju. Uvijek je zabacuje, a on joj nikad ne kaže da sveže rep
jer je sebičan.
Sve veze, ljubavne i druge, sadržavaju određenu dozu sebičnosti. Uloge se mijenjaju,
ovisno o tome tko je jači ili potrebitiji. Amanda upija sebičnost kao spužva. Faith se olako
predaje. Angie bi te ščepala za grlo i šutnula u muda ako si uopće pomislio da bi nju mogao
nadjačati.
Will je oduvijek smatrao da je sa Sarom uspostavio emotivnu ravnotežu. Međutim, je li
isključivo Will sebičan? Slagao joj je prošle subote o Angie. Slagao joj je o pismu koje mu je
Angie ostavila u poštanskom pretincu. Slagao je o zajedničkom bankovnom računu koji dijeli
s Angie. Slagao je da je sve učinio kako bi je pronašao.
Angie. Angie . Angie
Ona je sada mrtva. Možda. Vjerojatno. Mogao bi iznova započeti. Prvi put u trideset
godina nestala je Willova uzdanica, njegova mučiteljica, oslonac i izvor bola.
Stresao se.
Sara je smanjila klimatizacijski uređaj. »Jesi li dobro?«
»Jesam.« Gledao je kroz prozor kako bi izbjegao njezin pogled. Slon na njegovim prsima
se meškolji. Will gotovo osjeća kako mu se rebra svijaju od težine. U ušima mu odzvanja
zujanje ventilatora u klimatizacijskom uređaju. Začuo je tihu glazbu. Prigušeni glasovi i gitara.
Sara nikad ne isključuje radio, nego ga samo utišava.
Ispustila je njegovu ruku kako bi uključila žmigavac. Došli su u Ulicu Sommerset br. 1885.
Umjesto zgrade ugledali su kuću u tudorovskom stilu koja se zauzela polovicu bloka. Travnjak
se spušta do pločnika, uredno podšišana trava i njegovano cvijeće vode do kamenog stubišta.
Angiein automobil pronađen je u blizini pogrebnog zavoda.
Sara se zaustavila na parkiralištu. Stari kamionet sa žutim labradorom na suvozačevom
sjedištu upravo je odlazio. Na travnjaku je parkirano patrolno vozilo. Policajac sjedi na
volanom i tipka po prijenosnom računalu postavljenom na upravljačku ploču. Will je zamijetio
Amandin terenac i Faithin Mini. Charlie Reed je ondje u bijelom forenzičkom kombiju,
međutim zbog nečega sjedi za volanom umjesto da obrađuje Angiein automobil. Crni
terenac Dodge Charger pripada Collieru i Ngu. GBI i dalje istražuje slučaj, ali Angiein
automobil pronađen je na rubu grada, a oni vode još jednu istragu.
Kao i jutros, dvojica inspektora sjede na haubi. Ng i dalje nosi sunčane naočale. Kimnuo
je glavom kad je Will izašao iz auta. Collier je mahnuo, ali Amanda im je zacijelo strogo
naredila neka se drže podalje jedan od drugog te su je morali poslušati.
Angiein Monte Carlo SS parkiran je na mjestu za invalide ispred kuće. Ona bi se uvijek
parkirala na mjestu označenom za invalide. Područje je ograđeno sa žutom policijom trakom.
Prtljažnik je otvoren. Otvorena su vrata automobila. Will je već s dvadesetak metara nanjušio
137
slatkasti vonj smrti. A možda je i ovo poput bola koji osjeća u ruci. Nanjušio je smrt samo zato
što mu je netko usadio tu pomisao u glavu.
Pojavila se Amanda. Začudo, u ruci nije držala mobitel. Postoji bezbroj razloga zbog kojih
bi se mogla izderati na Willa, ali nije. »Prije jednog sata policijska patrola zamijetila je
Angiein auto. Pogrebni zavod zatvoren je u šest sati, a ovdje je stažist koji tu spava zbog
noćnih intervencija.«
»Stažist?« Will je htio postaviti pitanje koje bi i policajac postavio.
»Iz lokalne škole.« Amanda je prekrižila ruke na prsima. »Preuzimao je truplo u
staračkom domu kad su policajci pronašli Angiein auto. Faith s njim razgovara u crkvi.«
Will je promotrio kuću. Pretpostavio je da je crkva velika građevina na dva kata u
stražnjem dijelu.
Amanda je rekla: »Policajac je nanjušio smrad. Otvorio je prtljažnik koristeći sklopku u
autu. Zatražio je policijskog psa koji je smjesta nanjušio truplo.«
Will je još jednom pogledao automobil. Parkiran je ukoso. Ostavljen nabrzinu. Prozori su
spušteni U mislima je vidio prizor: Angie leži na volanu. Trepnuo je i slika je nestala.
»Wille?« rekla je Sara.
Pogledao ju je.
»Zašto trljaš prsa?«
Will nije zamijetio da trlja prsa. Prestao je. Amandi je rekao: »Na raskršću ulica Spring i
Peachtree nalaze se nadzorne kamere.«
Ona je kimnula glavom. Nadzorne kamere diljem grada prate promet i traže registracije
ukradenih ili sumnjivih vozila. »Podatci su poslani računalnom Odjelu na analizu.«
Will je promotrio ulicu. Na križanju ulica Sommerset i Spring uvijek je gužva. U središtu
grada nadzorne kamere su posvuda. Postavljene su na svim većim raskršćima.
Amanda je rekla: »Zatražili smo snimke nadzornih kamera. Pročešljat ćemo ih čim ih
dobijemo. Istražni timovi su već na terenu.«
Will je rekao ono što je ona već znala: »Netko je ovdje ostavio auto. Morat će ga odvesti
ili...«
»Svi policajci u državi traže Delilah Palmer,«
Will je smetnuo s uma ženu ili kći, možda oboje, Dalea Hardinga. Palmerica je mlada
prostitutka i narkomanka. Od malih nogu poznata je policiji. Upoznala je samo oca, a on ju je
iskorištavao. Prije dvadeset godina ona bi mogla biti Angie, međutim Angie se uspjela izvući.
Ili se barem tako čini. Will nije siguran je li ona uspjela pobjeći od bilo čega.
Sara mu je stavila ruku na leđa. »Jesi li dobro?«
Will je krenuo prema automobilu. Smrad je bio još jači. Ne treba ti pas tragač kako bi
shvatio da se nešto gadno ovdje dogodilo. Zastao je ispred policijske vrpce. Prtljažnik Angieina
auta obložen je oštećenim tapisonom crne boje koji je jeftino kupila. Satima je bio nagnut nad
ovim prtljažnikom namještajući i lijepeći tapison.
138
Amanda je policijskom baterijom osvijetlila prtljažnik. Tamna mrlja na tapisonu, pokraj

sredine. U prtljažniku je samo crvena plastična boca tekućine za mjenjač.
Will je kleknuo. Pogledao je ispod automobila. Iz mjenjača curi tekućina. Automobil je
vjerojatno sada njegov. Morat će ga popraviti prije nego što ga proda.
»Wille? « Sara mu je stavila ruku na rame. Kleknula je uz njega. »Pogledaj me.«
Pogledao ju je u oči.
»Trebali bismo otići. Ovdje nema ničega.«
Will je ustao, ali nije otišao. Pošao je do vrata automobila koja su bila širom otvorena. Na
podu je poluprazna boca tekile. Džoint u pepeljari. Omoti od bombona. Žvakaće gume. Angie
je voljela slatkiše.
Upitao je Amandu: »Policajci su auto pronašli u ovom stanju?«
Kimnula je glavom.
Otvorena vrata su znak bilo kome tko se proveze ovuda, dakle automobil je ostavljen
kako bi ga što prije pronašli. Will je od Amande uzeo bateriju. Osvijetlio je unutrašnjost
automobila svijetlosive boje. Između sjedišta strši mjenjač brzina. Ugledao je krv na volanu.
Krv na bijeloj ručici mjenjača — biljarskoj kugli. Angie ju je zapazila u jednom časopisu. U to
doba nije postojao internet. Will je tek u trećoj trgovini pronašao navoje kako bi kuglu
pričvrstio na mjenjaču.
Baterijom je pregledao stražnje sjedište. Opet krv, koja je pocrnjela od sunčeve vreline.
Mrlja pokraj kvake. Premalena da bi bila otisak dlana. Možda od udarca šakom. Netko je
krvario ili je bio okrvavljen kad su se odvezli u automobilu.
Upitao je Amandu: »Dva tijela i vozač?«
Amanda je očito razmislila o toj mogućnosti. »Možda je sa stražnjeg sjedišta prebačena
u prtljažnik.«
»I dalje je krvarila?« upitao je, a htio je reći da je i dalje bila živa.
»Gravitacija«, rekla je Sara. »Ako je ranjena u prsa, a ležala je na boku, ovisno o položaju
tijela, određena količina krvi nakon smrti iscurila bi iz tijela.«
»Ona«, rekao je Will. »A što je s Delilah Palmer?«
»U bolnici Grady provjerili su njezinu krvnu grupu. Prošle je godine primljena zbog
prekomjerne doze narkotika. Njezina je krvna grupa O-negativna, a Angieina B-negativna.«
Amanda mu je stavila ruku na rame. Htjela je da on samostalno donese zaključke, pa je Charlie
sjedio u kombiju, Collier i Ng su opozvani, ali sada će mu reći istinu. »Wilbure, znam da ti ovo
nije lako čuti, ali sve ukazuje na Angie.« Objasnila mu je o čemu je riječ. »Angieina krvna grupa
posvuda je na mjestu zločina. Pronašli smo njezinu torbicu i pištolj. Ovo je njezin auto. Charlie
je ranije odredio krvnu grupu. Krvna grupa B-negativna pronađena je na stražnjem sjedištu,
u prtljažniku i na prednjem sjedištu. Dali smo uzorak krvi na analizu DNK-a, ali s obzirom na
to da je to rijetka krvna grupa, praktički ne postoje šanse da nije riječ o Angie. A pronašli
smo jako puno krvi, Wille. Previše krvi da bi mogla otići.«
139
Will je razmišljao o njezinim riječima. Mrlja u prtljažniku nalazi se na mjestu na kojem bi

očekivao ranu u prsa. Zidovi prostorije u kojoj je skončao Dale Harding poprskani su krvlju
iz arterije. Arterije su na srcu. Srce je u grudima.
Will je zamislio izgledan razvoj događaja. Angie je na stražnjem sjedištu, krvari nasmrt.
Vozač je neki tip kojeg je nazvala jer uvijek ima nekog tipa kojeg može nazvati. On joj očajnički
pokušava pomoći, a zatim shvaća da je prekasno. Nakon toga stavlja je u prtljažnik jer se ne
može voziti po gradu s mrtvom ženom na stražnjem sjedištu. A onda je čekao da se smrači i
dovezao se ovdje.
»Upravitelj će ubrzo doći.« Faith, je hodala po osvijetljenoj stazi. U ruci je držala otvoreni
notes. Pogledala je Willa, a zatim je opet pogledala notes.
»I?« upitala je Amanda.
Faith je pogledala svoje bilješke. »Unutra je Ray Belcamino, dvadesetdvogodišnji bijelac,
nije kažnjavan. Student. Na posao je došao oko pet i petnaest jer mu smjena počinje u pola
šest. Triput je napustio radno mjesto jer je u petnaest do sedam otišao u bolnicu Piedmont,
u sedam i dvije minute otišao je u Starački dom Sunrise, a treći put u osam i dvadeset dvije
minute zbog lažne dojave.« Podigla je glavu. »Čini se da stažisti jedan drugog vuku za nos i
prijavljuju lažne smrti.«
»Pa naravno«, rekla je Amanda.
»Belcamino je u tri navrata koristio pomoćni izlaz kod crkve, iza ograde. Ondje je dizalo
koje se spušta u podrum. Zbog ograde nije mogao vidjeti parkiralište pa nije vidio auto.«
Amanda je upitala: »Nadzorne kamere?«
»Šest kamera, ali sve su okrenute prema vratima i prozorima, a ne prema parkiralištu.«
Will je upitao: »Jesi li pretražila kontejner?«
»Prvo sam ondje pogledala. Ništa.«
Upitao je: »Jesu li neka vrata obijena?«
»Nisu, a imaju alarmni uređaj. Sva vrata i prozori priključeni su na alarm.«
»Kako se ulazi u dizalo?«
»Ključem .«
Will je upitao: »Može li se brava vidjeti s druge strane ograde?«
»Može. I ona je priključena na alarm.«
Amanda je upitala: »Što želiš saznati?«
»Zašto bi dovezao auto s mrtvim tijelom u prtljažniku ispred pogrebnog zavoda?«
Svi su pogledali kuću.
Faith je rekla: »Ja ću poći. Pričekajte.«
Will nije pričekao. Nije ni potrčao, ali dvaput je brže koračao od Faith. Došao je prije nje
do crkve. Prije nje otvorio je vrata. Hodao je između klupa, uspeo se na govornicu i prije nje
pronašao vrata koja vode u stražnji dio pogrebnog zavoda.
140
Stražnji dio zavoda je neugledan i praktičan. Spušteni strop, pohabani linoleum. Dugi
hodnik duž čitave stražnje strane kuće. Na jednoj strani su dvoja masivna vrata od dizala. Will
je shvatio da su s vanjske strane dvoje identičnih vrata i da se trupla ovuda dovoze u podrum.
Krenuo je prema dizalu pretpostavivši da postoji stubište. Faith je bila iza njega. Trčkarala je
kako bi održala korak, pa je i Will potrčao kako ga ne bi sustigla.
Metalno stubište bilo je staro i klimavo. Od njegovih koraka podrhtavali su rukohvati.
Will je ušao u mali ured koji se doimao kao vestibul. Iza drvenog stola su dvostruka vrata, a
za stolom je sjedio mladić koji je jedino mogao biti Ray Belcamino.
Momak je skočio na noge. Njegov je iPad pao na pod.
Will je htio otvoriti dvostruka vrata. Zaključana. Nema prozora. »Koliko leševa imaš
unutra?«
Belcamino je pogledao Faith koja je kroz pomična vrata ušla u sobu.
Bila je zadihana. »Pokaži mi zapisnik. Moramo provjeriti ime svakog trupla.«
Momak se uspaničio. »Netko nedostaje?«
Willu je došlo da ga zgrabi za ovratnik. »Moramo znati koliko je ovdje leševa.«
»Sedam«, rekao je. »Ne, osam. Osam.« Uzeo je svoj iPad i počeo lupkati po zaslonu. »Dva
večeras, tri od ovog tjedna, jedno je obrađeno, a dva čekaju kremiranje.«
Faith mu je oduzela iPad. Pregledala je popis. Obratila se Willu: »Ova mi imena nisu
poznata.«
»Koja imena?« Belcamino se oznojio. On nešto zna ili u nešto sumnja. »Što nije u redu?«
Will ga je zabio u zid. »Za koga radiš?«
»Ni za koga!« panično je povikao momak. »Ovdje! Ovdje radim!«
Pomična vrata s treskom su se otvorila. Amanda, zatim Sara i onda Charlie, natiskali su
se u maleni vestibul.
Amanda je upitala Belcamina: »Kamo spremaš leševe?«
»Ondje je gumb.« Pogledao je prema stolu. Will se odmaknuo od njega. Momak je
posegnuo ispod stola i napipao gumb. Stražnja vrata su se otvorila.
Svijetlozelene pločice na zidovima. Tamnozeleni linoleum na podu. Vonj kemikalija. Niski
strop. Prostorija je velika kao školska učionica. U sredini je truplo. Stariji muškarac.
Naborana koža. Sijeda kosa. Krpa pokriva genitalije. Cjevčice iz njegova vrata spojene su na
stroj s kanistrom.
U stražnjem dijelu je golema ledenica. Velika vrata od nehrđajućeg čelika. Armirano
staklo na prozorčiću. Amanda je već stajala ispred vrata. Pritisnula je zeleni, osvijetljeni gumb
kako bi otvorila vrata.
Will je hodao po sobi. Ovo je drugi put da danas kroči u nepoznato, a pomislio je da će
pronaći Angie. Vid mu je izoštren, čuje i najslabiji zvuk.
Vrata ledenice su škljocnula. Iznutra je strujao ledeni zrak. Hidraulični uređaj užasno je
sporo otvarao vrata. Will je jednom radio u trgovini mješovitom robom. Ondje su imali sličnu
141
ledenicu u kojoj su držali smrznutu hranu. Police na obje strane. Šest redova pravilno
raspoređenih od poda do stropa. Umjesto vreća s graškom, na policama su bile crne vreće s
truplima.
Četiri na jednoj i četiri na drugoj strani.
»Jebote.« Belcamino je sa zida uzeo popis. Utrčao je u ledenicu. Usporedio je etikete na
vrećama s popisom. Zastao je kod zadnjeg trupla. »Nema etikete.«
Will je krenuo u ledenicu. Sara ga je uhvatila za ruku. »Znaš da je ti ne smiješ pronaći.«
On ju je pronašao. Shvatio je zbog čega je ispred pogrebnog zavoda parkiran automobil.
Odveo ih je u podrum. Sada se ne može zaustaviti. Vreća je udaljena tri metra. Police su uske.
Angiein nos nalazit će se desetak centimetara od stopala trupla koje leži iznad nje. Ona je
klaustrofobična. Užasava se uskih prostora.
»Wille.« Sara mu je stavila ruku na rame. »Moraš im dopustiti da se pobrinu za nju. Neka
Charlie radi svoj posao. Mora je fotografirati. Vreće se ne smiju dodirivati zbog otisaka prstiju.
Na podu su možda tragovi. Ovo moramo obaviti po propisima, inače nikad nećemo saznati
zbog čega je ovdje ostavljena.«
On shvaća da je sve točno rekla, ali ne može se pomaknuti.
»Dođi.« Povukla ga je za ruku.
Polako je zakoračio unatrag.
Charlie je otvorio torbu. Navukao je zaštitne navlake za obuću i zatim rukavice. U kameru
je stavio novu karticu. Provjerio je baterije, datum i vrijeme.
Krenuo je prema ledenici i polako ušao unutra. Fotografirao je vreću iz svih uglova,
kleknuo i naslonio se na druga trupla. Pomoću ravnala označio je veličinu. Na određenim
mjestima stavio je obrojčane kartice. Imali su dojam da je prošao jedan sat kad je naposljetku
rekao Rayu Belcaminu: »Doguraj kolica. Ovdje je preusko. Moramo je premjestiti kako bismo
otvorili vreću.«
Belcamino je otišao u drugu prostoriju i vratio se gurajući kolica. Na njima je bila
presavijena bijela plahta. Šutnuo je kotače i pogurao kolica uz malu rampu koja vodi u
ledenicu.
Charlie mu je dao zaštitne rukavice.
Vidjelo se da je Belcamino vičan premještanju trupala. Crnu vreću prebacio je na kolica
kao da je riječ o tepihu. Will je morao pogledati na drugu stranu jer bi mogao nokautirati
momka ako ga bude dulje gledao.
Čuo je kako kolica škripe i vrata ledenice se s treskom zatvaraju.
Amanda je rekla: »Hvala vam, g. Belcamino. Pričekajte u uredu.«
Belcamino se nije bunio kad je otišao van.
Charlie je opet fotografirao. Dovukao je stolac koji je stajao uza zid. Stajao je iznad vreće
i fotografirao. Opet je ravnalom označio veličinu.
142
Will je promatrao crnu vreću. Nije razabrao što je u njoj. A zatim je shvatio da je u vreći
truplo položeno na bok, da ga je osoba koja ga je izvadila iz prtljažnika ostavila u istom
položaju u kojem je ova osoba umrla.
Angie je uvijek spavala na boku uz njega, ali ga nije dodirivala. Katkad bi noću u uhu
osjetio škakljanje njezina daha, pa se morao okrenuti kako bi zaspao.
»Faith?« Charlie je držao zaštitne rukavice koje su za trenutak visjele u zraku prije nego
što ih je Faith uzela.
Dlanovi su joj znojni, pa se pomučila da navuče rukavice. Čvrsto je stegnula čeljusti. Ona
mrzi mrtvace. Ne podnosi mrtvačnice. Užasava se autopsija.
Povukla je patentni zatvarač i otvorila vreću.
Začuo se zvuk kao da je nešto cijepala. Slomila. Truplo im je bilo okrenuto leđima. Will je
ugledao tamnu kosu. Smeđa, kao i Angieina kosa. Pojavila su se gola ženska ramena. Izvijena
leđa. Zaobljeni bokovi. Povijene noge. Ruke je držala između nogu. Nožni prsti su povijeni, a
tabani raspucani.
Faith se zagrcnula. Smrad je bio nepodnošljiv. Truplo je satima na žezi ležalo u prtljažniku.
Vrućina je ubrzala raspadanje trupla. Koža se raspucala. Ljudsko tijelo sačinjeno je od
istog materijala i tkiva kao i drugi sisavci. Oba reagiraju na vrućinu i ispuštaju tekućinu.
Charlie je rastvorio vreću. Mlaz krvi, narančaste od kolesterola, kapao je po podu.
Faith se opet zagrcnula. Nadlanicom je pokrila nos. Čvrsto je zatvorila oči. Stajala je na
drugoj strani kolica. Ugledala je lice. Odmahnula je glavom. »Ne znam je li ovo ona. Ona je...«
»Pretučena«, rekao je Charlie.
Will je gledao crne mrlje na njezinim leđima koje podsjećaju na čađu. Iste mrlje zamijetio
je na nogama. Na tabanima.
»Varikina«, rekla je Sara. Smrad se širio iz vreće.
»Ali nije dobro oprana. Kao da je varikina prolivena po njoj.«
»Nema odjeće«, rekla je Amanda. »Netko nije htio ostavki tragove.«
Faith je rekla: »Nije bila samo u autu.«
»Njezino lice izgleda kao da je pretučena palicom.« Charlie je preliminarno pregledao
truplo. »Ubodi i posjekotine na licu i vratu. Tragovi noktiju. Čini se da su kosti polomljene.«
Kleknuo je držeći kameru te je zumirao glavu, vrat, prsa, poprsje. »Višestruki ubodi.« Obratio
se Willu: »Ima li ona znakova, madeže? Tetovaže?«
Will je odmahnuo glavom.
Zatim se prisjetio.
Vrijeme se naglo ubrzalo, kao da je netko gledao ubrzanu snimku njegova života. Will se
odmaknuo od Sare. Hodao je oko kolica. Odgurnuo je Charlieja. Promatrao je truplo, crne
masnice, posjekotine, mrtvačke pjege i onda je ugledao: bradavica na dojci. Je li na istom
mjestu? Zbog čega se ne sjeća gdje bi se bradavica trebala nalaziti?
Shvatio je da kleči. Gledao je njezino lice.
143
Naduto. Neprepoznatljivo.
Njezina je glava natečena i dvaput veća, a lice prepuno crnih i crvenih mrlja. Iz usana
nešto teče. Nos je iskrivljen. Doima se kao maska za Noć vještica, a ne ljudsko lice.
Je li ovo Angie?
Ima li osjećaj da je ovo Angie?
Tupost koju je Will osjećao u sebi nije nestala. Ništa nije osjetio kad je gledao ovu ženu.
Zamijetio je detalje koje uvijek zamjećuje. Obiteljsko ubojstvo. Teško je pretučena. Otvorena
usta. Slomljeni zubi. Rasječene i otečene usne kao prezrelo voće. Zadebljani očni kapci poput
mokrog kruha. Plave vene i crne arterije ispod gotovo prozirne kože. Obraz je razrezan vrlo
oštrim nožem ili britvom. Koža se posuvratila, visi kao otvorena knjiga. Ugledao je tkivo,
tetive, snježnobijelu kost.
Pogledao je njezine šake. Skupljene su između koljena. Prsti su svijeni od vrućine. Koža
je raspucana jer se truplo počelo raspadati. Iz zglobova teče bistra tekućina. Prsten na
njezinom prstu je puknuo.
Angiein vjenčani prsten.
Od zelene plastike sa žutim suncokretom. Will je triput ubacivao kovanicu u automat
kako bi dobio prsten. Izazov je bio u tome da će se Angie udati za njega ako ga dobije za manje
od četiri kovanice. Ona se nikad nije predomislila u vezi s izazovom. Udala se za njega. Izdržala
je deset dana, a kad se vratio kući s posla, nije pronašao njezinu odjeću.
Will je otvorio usta. Disao je.
Amanda je upitala: »Wille?«
Will je odmahnuo glavom. Nešto nije u redu. Netko je podmetnuo prsten. On bi Angie
instinktivno prepoznao. Ustao je i rekao: »Ovo nije ona.«
»A što je s prstenom?« upitala je Faith.
Will je mahao glavom. Drugi su se pogledavali. Vidjelo se kako razmišljaju da on poriče,
ali pogriješili su. Možda je vani, kad je pregledavao okrvavljeni automobil i slušao Amandu
kako nabraja dokaze, u jednom trenutku povjerovao da je ovo Angie, ali sad je u prostoriji u
kojoj leži ovo truplo, ova neznanka, te je uvjeren da je ona i dalje živa.
Nije osjetio ono o čemu je Sara govorila. Ne osjeća prazninu. Srce mu nije prazno.
Charlie je rekao: »Imam mobilni uređaj za uzimanje otisaka prstiju.«
»Njezine jagodice su raspuknute. Bit će vrlo teško uzeti otiske prstiju.«
»Ipak možemo pokušati, ali morat ću otići van kako bih dobio signal.«
»Nastupila je mrtvačka ukočenost.«
Will je još jednom pogledao lice mrtve žene. Kao da pokušava čitati knjigu. Vidio je
detalje, ali ne i cjelinu. Trepavice su slijepljene. Usna rasječena. Čeljusti čvrsto zatvorene i
stegnute kao kabel na visećem mostu. Rigor mortis. Koagulacija mišićnih bjelančevina
započinje u kapcima, vratu, čeljustima. Svi mišići u tijelu se stvrdnjavaju i truplo je nepomično.
Faith je rekla: »Dakle, mrtva je tri ili četiri sata?«
144
Amanda je upitala: »Kako ćemo uzeti otiske prstiju kad su šake zgrčene?«
»Morat ćeš polomiti prste.«
»Bi li bilo lakše da leži na leđima?«
»Netko mi treba pomoći da je okrenem.«
Will se udaljio i stao na drugi kraj prostorije. Stariji muškarac i dalje leži na kolicima. Will
je pokušao shvatiti kako funkcionira taj stroj. U kanistru je žućkasta tekućina. Na donjem
dijelu je narančasta cijev. Uključena je nekakva pumpa. Čuo je brojanje motora i strujanje
zraka. Tekućina je istisnuta. Ulivena je druga tekućina. Pogledom je slijedio cijev do kariotide
tog čovjeka. Tekućina je tekla kroz debelu injekciju. Druga cijev spušta se na drugoj strani
kolica i leži na hrđavom rubu odvoda na podu.
Krc.
Kao da je slomljena grančica.
Krc.
Will je stajao okrenut leđima. Nije htio saznati tko je lomio prste.
Krc.
»U redu«, rekao je Charlie. »Dovoljno je.«
»Njezini su prsti u groznom stanju«, rekla je Sara. »Ne vjerujem da će skener snimiti
utore.«
»Pokušajte«, rekla im je Amanda.
Začulo se krckanje, škljocanje i tri uzastopna piska. Mobilni skener za uzimanje otisaka
prstiju. Biometrija. Na njemu je zaslon s utičnicom za iPhone od 30 pina. Na zaslonu je
srebrnkasti jastučić. Njime se skeniraju prsti. Aplikacija na mobitelu procesuira snimku u crno-
bijelu sliku od 256 bita, 508 dpi i zatim podatke šalje u servere GBI-a u kojima se uspoređuje
sa stotinama tisuća otisaka prstiju pohranjenih u sustav.
Jedino je potrebna utičnica i mobitel koji ima signal.
Charlie je držao sprave u rukama i hodao prema vestibulu. Willu je rekao: »Nesigurno je
zbog oštećenja, ali mogli bismo dobiti potvrdu.«
Will nije znao zbog čega je ove informacije prenio baš njemu. Pogledao je na sat. Nasilni
zločini najčešće su na vrhuncu oko deset navečer. Serveri će obrađivati tisuće upita. Čak i kad
nisu zatrpani upitima, rezultate će dostaviti u rasponu od pet minuta do dvadeset četiri sata,
a zatim GBI zahtijeva da ispis pregleda skupina stručnjaka koji se dogovaraju zadovoljava li
računalna analiza određene zakonske standarde.
Faith je rekla: »Sara?«
Njezin je glas natjerao Willa da se osvrne.
Faith je stajala ispred kolica i gledala ispred sebe. Stopala mrtve žene podignuta su sa
stola, ukočena je od rigor mortisa. Šake ugurane između koljena raširile su noge, pa se jasno
vidjelo njezino međunožje.
145
Silovanje, pomislio je Will. Žena koja možda nije Angie nije bila samo zadavljena,
pretučena i izbodena. Sara mu je htjela reći da je bila i silovana.
»Wille?« Sara je pričekala da se osvrne prema njoj. »Je li Angie imala djecu?«
On nije shvatio pitanje.
Sara je rekla: »Ona ima ožiljak od epizitomije.«
Will nije shvatio o čemu ona govori. »Napadnuta je?«
»Od porođaja.«
Odmahnuo je glavom. Angie je bila trudna, ali ne s Willom. »Pobacila je prije osam
godina.«
Faith je rekla: »Od pobačaja ne ostaju ovi ožiljci.«
Sara je rekla: »Riječ je o kirurškom zahvatu na perineumu tijekom vaginalnog rađanja.«
Faith je objasnila o čemu je riječ: »Razrežu je dolje kako bi beba izišla.«
Will i dalje nije shvaćao. Kao ni ranije, kad je gledao lice mrtve žene. Čuo je riječi, ali nije
znao što one znače.
Sara je upitala: »Osjećaš li pritisak u grudima?«
Will je pogledao naniže. Opet je trljao prsa.
Faith je rekla: »Ni prije mu nije bilo dobro.«
»Pogriješili ste«, rekao je Will. »Ne bih rekao da je ona.«
Sara ga je izgurala iz prostorije. Dvostruka vrata su se otvorila te su ušli u vestibul. Will je
sjeo na metalni stol. Njih tri stajale su nad njim kao u najgoroj noćnoj mori.
Sara je rekla: »Molim te, duboko diši.«
Amanda je rekla: »Imam tabletu Xanaxa.« U ruci je držala emajliranu kutijicu za tablete.
Ružičastu, s ružama na poklopcu. U tim kutijicama stare gospođe drže mirišljave soli.
Sara je rekla: »Stavi je ispod jezika.«
Will je bez razmišljanja poslušao. Tableta je gorkasta. Osjetio je kako se rastapa pod
jezikom. Usta su mu puna sline. On mrzi kad mu naređuju.
Sagnuo se naprijed i stavio glavu između koljena glumatajući nesvjesticu. Sara ga je
masirala po leđima. Ispljunuo je tabletu na dlan.
»Duboko diši.« Sara ga je uhvatila za zapešće. Mjerila mu je puls. »Dobro si.«
Will je sjeo.
Sara ga je pažljivo promatrala. Amanda je i dalje u ruci držala otvorenu kutijicu tableta.
Faith je nestala.
Sara je upitala: »Kako si?«
»Ne bih rekao da je to ona«, opet je rekao Will. Kako bilo, kad je ponovio ove riječi, upitao
se jesu li točne. »Ona nikad nije imala bebu.«
»Griješiš«, rekla je Amanda. Will je gledao kako se njezina usta miču. Ruž se razmazao na
njezinim usnama. »Prije dvadeset sedam godina Angie je pobjegla od usvojitelja. Nakon tri
146
mjeseca pojavila se u bolnici. Rodila je djevojčicu. Otišla je prije nego što je došla socijalna
služba.«
Vijest ga je trebala zgromiti, ali njega ništa o Angie sada ne može iznenaditi.
Sara je upitala: »Koliko je imala godina?«
»Šesnaest.«
1989.
Will je zaglavio u popravnom domu. Nitko nije htio usvojiti tinejdžera, a pogotovo ne
dječaka koji je bio viši od svojih nastavnika. Angie je živjela s jednim parom koji su usvajali
djecu radi socijalne pomoći. Kod njih je uvijek bilo od osmero do petnaestero djece smještene
po četvero u jednoj sobi.
Will je upitao Amandu: »Kako si saznala?«
»Kao što znam sve druge informacije«, odlučno je rekla
Amanda. Nikad nisu razgovarali o tome da je ona Willa pratila od malih nogu, da je
tijekom njegovog života bila nevidljiva ruka koja bi ga vraćala na pravi put kad bi zastranio. Je
li utjecala i na Angie, udaljila je od Willa?
Upitao je: »Što si učinila?«
»Nisam ništa učinila.« Amanda je stavila kutijicu s tabletama u džep. »Angie je nestala.
Odrekla se svog djeteta. Zacijelo nisi iznenađen.«
Sara je upitak: »Je li beba preživjela?«
»Jest. Ne znam što je s njom bilo. Izgubila se u sustavu.«
Njihov obrazac za sklapanje braka.
Angie je ispunila obrazac. Sjedili su ispred ureda socijalnog radnika. Na ruci je već imala
prsten sa suncokretom. Angie je glasno čitala pitanja: »Više od šesnaest godina! Naravno.
Jeste li bili u braku? Ne sjećam se. Ime oca? Pojma nema. Ime majke? Nije bitno. Srodstvo s
budućim supružnikom — hm, hm.« Kemijska je strugala po papiru dok je švrljala odgovor.
»Djeca? Ne, hvala.« Grohotom se nasmijala. »Kako god bilo, ne sjećam se...«
Amanda je rekla: »Kći je rođena u siječnju. Sada bi imala dvadeset sedam godina. Delilah
Palmer ima dvadeset dvije godine.«
Sara se nakašljala. »Znaš li tko je otac?«
Amanda je rekla: »Will nije njezin otac.«
Will se upitao je li to točno. Prisjetio se podruma. Nisu koristili kondome. Angie nije
uzimala pilule. S druge strane, Will nije bio jedini momak s kojim je odlazila u podrum.
Sara ga je opet uhvatila za zapešće. »Puls još uvijek nije ravnomjeran.«
Will je odmaknuo raku. Ustao je. Pogledao je dvostruka zatvorena vrata. Ne mora još
jednom pogledati truplo kako bi shvatio istinu.
Prsten sa suncokretom. Automobil. Krv.
Njezin prsten. Njezin automobil. Njezina krv.
Njezina beba.
147
Angie bi se odrekla djeteta. Iz nekog neobjašnjivog razloga, za Willa je ovo bio najvažniji
dokaz. Angie nije bila sposobna niti je htjela brinuti se svaki dan do kraja svog života. Njezin
životni moto bio je samoodržanje, a ne sućut. Will je to vidio prošle subote, pa je mogao vrlo
lako pretpostaviti da se to dogodilo i prije dvadeset sedam godina. Angie je otišla u bolnicu.
Rodila je bebu i otišla čim se ukazala prva prilika.
A sada je mrtva.
Will je upitao Saru: »Možemo li poći kući?«
»Možemo.« Sara mu je dala ključeve automobila. »Pričekaj me u autu. Odmah ću doći.«
Amanda je tipkala po mobitelu. »Reći ću Faith neka bude s njim.«
Will je shvatio da Sara želi razgovarati s Amandom, da će razgovarati o njemu, ali nije
imao snage oduprijeti se. U grudima i dalje osjeća pritisak. Težinu u želucu kao da je progutao
kamen.
Uspinjao se stubama. Stavio je ruku u džep kako bi je obrisao. Ostatak tablete se rastopio.
Dio Xanaxa ušao je u njegov krvotok. Vrtjelo mu se u glavi kad je došao do kraja hodnika. Usta
su mu bila suha. Dvaput je otvarao vrata i naposljetku ušao u crkvu. Svjetla su bila ugašena,
ali ulična rasvjeta obasjavala je velike prozore te je jasno vidio klupe.
Pogledao je polukružni strop. Golemi lusteri vise kao nakit. Sivi tepih prekriva prolaz
između klupa. Prostor oko govornice bio je nizak, na jednoj strani je govornica. Pretpostavio
je da crkva nije posvećena određenoj denominaciji. Will je sa Sarom dvaput bio u crkvi,
jednom za Uskrs i jednom za Božić. Ona nije religiozna, ali voli obrede. Will se dobro sjeća
kako se iznenadio kad je zapjevala prigodne pjesme. Znala je napamet sve riječi.
Angie je prezirala religiju. Bila je arogantna i nadmena te je sve vjernike smatrala
mentalno poremećenima. A ovdje je došla u prtljažniku svog automobila. Odnijeli su je u
ledenicu. Na ruci je i dalje imala vjenčani prsten. Je li bila živa kad su joj na ruku stavili prsten?
Je li osobu koja je bila s njom zamolila neka se pobrine da i nakon smrti ima prsten na ruci?
Will je osjetio peckanje u grudima. Čvrsto je trljao prsa. Koji su simptomi napadaja
panike? Nije htio upitati Saru jer bi mu najvjerojatnije u usta utrpala još jednu tabletu.
Zašto je to učinila? Znala je da on ne podnosi tablete jače od aspirina. Još je gore što ga
je vidjela u rastresenom stanju. Ponašao se kao patetični klinac. Vjerojatno se nikad više neće
ševiti s njim.
Will je sjeo na stube koje vode na govornicu. Iz džepa je izvadio mobitel. Nije u Google
upisao »napadaj panike«, nego je legao na pod. Gledao je kako kristalni luster svjetluca.
Pritisak u grudima je popustio. Duboko je disao. Xanax je počeo djelovati. Willu se nije svidio
ovaj osjećaj. Gubitak kontrole nikad nije dobar.
Delilah Palmer. Mogla je biti u Rippyjevu klubu kad je Harding skončao. Možda je
pokušala spasiti Angie. Možda je ovdje dovezla Angieino tijelo. Možda je uputila lažni poziv
kako bi Belcamino otišao, a onda ga je gledala kako pritišće gumbe i poziva dizalo. Jedna
vožnja u podrum i povratak. Ovdje je ostavila Angiein automobil. Otišla je do automobila koji
je unajmila i nije se ni osvrnula.
148
Willu su se oči sklapale. Shvatio je da je glavu naslonio na mjesto po kojem spuštaju lijes
kad u crkvi ispraćaju preminuloga. Mora organizirati Angiein pogreb. Jednostavnije je da to
ovdje obavi. Angie bi pristala na kremiranje. Belcamino će se pobrinuti, ispunit će obrazac i
pripremiti je za kremiranje.
Tko će doći na pogreb? Amanda i Faith, zato što smatraju da moraju doći. Sara? Neće je
zamoliti, ali ona će vjerojatno htjeti doći. A njezini majka i otac? Oni su čestiti provincijalci.
Cathy će vjerojatno skuhati složenac. Ili možda neće? Will zna da mu Sarina majka ne vjeruje.
Nije pogriješila. Sari je prešutio što se dogodilo u subotu. Prešutio joj je mnoge stvari.
Murjaci će doći na pogreb. Oni uvijek dolaze kad umre neki murjak, bez obzira na to je li
riječ o dobrom, lošem ili umirovljenom policajcu. Doći će ljubavnici, mnogi od njih. Stari
prijatelji: vrlo ih je malo. Možda njezini neprijatelji. Otac njezinog djeteta. Možda njezino
dijete. Dvadeset sedam godina. Bijesna. Odbačena. Čeka odgovore koje joj Will ne može dati.
Kapci su mu otežali. Lice. Ramena. Leži u sablasnoj tišini. On se nalazi u tihoj crkvi. Usred
noći. Angie je mrtva. Sada bi trebao osjećati neizmjerni gubitak i prazninu o kojoj je
Sara govorila. Strašno se naljutila na njega jer nije bio shrvan. Možda se nešto prelomilo u
njemu. Možda je ovo Angieina posljednja osveta: u Willu je isključila ono što mu je pokretalo
osjećaje.
Mobitel je zujao u njegovoj ruci. Vjerojatno ga Faith traži. Javio se: »U crkvi sam.«
»Zaista?« Ovo nije Faith. Začuo je prigušeni i smireni glas neke žene.
Will je pogledao na zaslon. Broj pozivatelja je blokiran. »Tko je?«
»Ja sam, dragi.« Angie se grohotom nasmijala. »Jesam li ti nedostajala?«
149
PRIJE TJEDAN DANA
150
PONEDJELJAK-19:22
ANGIE POLASKI USTALA JE OD STOLA. Zatvorila je vrata svog ureda iza kojih se neki agent
seronja prigušenim glasom hvalisao drugom agentu seronji. Zastala je čvrsto stegnuvši kvaku.
Ona mrzi ovo mjesto i blesave bogate klince. Ona mrzi savršene tajnice. Ona mrzi slike na
zidovima. Ona mrzi sportaše koji su izgradili ovo mjesto.
Mogla bi do besvijesti nabrajati što sve mrzi.
Sjela je za svoj stol. Gledala je u zaslon svog prijenosnog računala, a imala je dojam da joj
iz očiju suklja vatra. Da ovo jebeno računalo nije skupo, bacila bi ga na pod i izgazila.
Ona ima njegovu prošlost. Ja imam njega.
Angie je provjerila datum na elektroničkom pismu koje je Sara poslala svojoj sestri. Prije
osam mjeseci. Ako je Angie točno izračunala, Sara se samo četiri mjeseca ševila s Willom kad
je napisala ove riječi. Zaista je umišljena ako smatra da je Will njezin.
Angie je opet pročitala jedan ulomak.
Nisam vjerovala da ću ovo još jednom doživjeti s drugim muškarcem.
Sara se ne doima kao liječnica, već kao blesava tinejdžerica. A to je očekivano. Sara Linton
savršeni je primjer cmizdrave, glupe klinke koju ćeš pronaći kao glavnu junakinju u romanima
za tinejdžere: zuri kroz prozor u turobnom raspoloženju dok vani pada kiša i ne može se
odlučiti želi li hodati s vampirom ili vukodlakom. Za to vrijeme navodno loša djevojka, ona
koja tulumari, s kojom ćeš imati najbolju ševu u životu, stjerana je u kut i naposljetku mora
uvidjeti kako je krenula lošim putem prije nego što joj zabiju kolac u srce.
Ja imam njega.
Angie je sklopila prijenosno računalo.
Nije trebala klonirati Sarino prijenosno računalo. Ne zbog toga što je to loše — jebe mi
se — već zato što ne može podnijeti da čita kako se Sara polako zaljubljuje u Willa.
Pronašla je doslovno stotine elektroničkih pisama napisanih u proteklih godinu i pol
dana. Sara je mlađoj sestri pisala četiri ili pet puta tjedno. Tessa joj je uvijek odgovorila.
Detaljno su opisivale svoje živote. Tužile se na svoju majku. Zafrkavale se sa
svojim rastresenim ocem. Tessa je tračala ljude koji žive u Blatogradu, ili gdje već radi kao
volonterka. Sara je pisala o svojim pacijentima, novoj odjeći koju je kupila Willu, kako je zbog
Willa kupila novi parfem i kako se morala obratiti prijatelju liječniku da joj zbog Willa napiše
recept.
Kako bilo, Angie je prezirala Saru jer je zbog nje morala na Googleu potražiti značenje
riječi cistitis.
Angie ne podnosi ljigava sranja o zaljubljenosti, pa je nabrzinu pregledala elektroničku
poštu tražeći podatke kao što je miris u novom automobilu koji je počeo hlapiti. Will ni u
kojem slučaju nije savršen. Ima naviku podizati sve što ostavljaš za sobom i stavljati na
predviđeno mjesto bez obzira na to koristiš li tu stvar ili ne. On mora odmah popraviti svaki
151
kvar, u bilo koje doba dana i noći. Pretjeruje s korištenjem konca za čišćenje zuba. Iskoristit će
i zadnji listić toaletnog papira jer je užasno škrt i ne podnosi rasipnost.
Sinoć smo proveli savršenu večer, napisala je Sara prošli mjesec. Moj Bože, taj muškarac.
Angie je ustala od stola. Stala je ispred prozora. Promatrala je Ulicu Peachtree. Večernja
prometna gužva. Automobili mile po zakrčenoj cesti. Osjetila je bol u šakama. Pogledala je
naniže. Zarinula je nokte u dlanove.
Je li ovo simptom ljubomore?
Angie nije očekivala da će se Sara zadržati. Žene poput nje ne vole kaos, a Angie je u više
navrata jasno stavila do znanja da je Willov život kaotičan. Nije pretpostavila da će se Will
zaista potruditi ostati sa Sarom. Angie je mislila da je druga žena tričarija, da je Will morao
iskušati vezu s njom, ali u njoj neće uživati, kao i onda kad ga je Angie nagovorila da kupi
sandale.
A zatim ih je vidjela zajedno u trgovačkom centru.
Bilo je to početkom proljeća, prije nekih pet mjeseci. Angie je kupovala žarulje. Will i Sara
ušli su u trgovački centar, a bili su toliko obuzeti jedno drugim da nisu zamijetili Angie koja
je stajala dva metra od njih. Držali su se za ruke kojima su mahali u hodu, Angie ih je slijedila
do odjela za uređivanje vrta. Stajala je u blizini i slušala kako razgovaraju o kompostu jer su
njihovi životi užasno dosadni.
Sara je rekla da će otići po kolica. Will je podigao vreću i stavio je na rame.
»Dragi«, rekla je Sara. »Ti si vrlo snažan.«
Angie je očekivala da će joj Will reći neka se jebe, ali nije. Nasmijao se. Zagrlio ju je oko
struka. Sara je kao psić njuškala njegov vrat. Pošli su potražiti cvijeće, a Angie je smrskala sve
žarulje koje je imala u košari.
»Polaski?« Na vratima je stajao Dale Harding u izgužvanom odijelu. Košulja mu se napela
na trbuhu. Osjetila je gađenje, kao i uvijek kad je bila u blizini Dalea, ne zbog njegove
pretilosti, trapavosti ili zato što je zbog kockarskih dugova prodao vlastitu kćer, već zbog toga
što ga Angie ne može dovoljno mrziti, a to bi htjela.
Rekao je: »Zabava će ubrzo započeti.«
»Oči su ti žućkaste.«
Slegnuo je ramenima. »To je neizbježno.«
Oboje znaju da će Dale ubrzo umrijeti. O tome nikad ne razgovaraju. »Kako je Dee?«
»Dobro. Prebrodila je krizu.«
Nacerili su se jer su dobro znali o čemu je riječ. Delilah je pobjegla iz klinike za
odvikavanje, pa je Dale odlučio da je za nju najbolja metoda liječenja zaključavanje u
garderobu.
Rekao je: »Imam vezu s jednim liječnikom koji će joj dati recept za tablete Suboxone.«
»Dobro«, rekla je Angie. Delilah se jedino pomoću lijekova protiv ovisnosti može
suzdržati od uzimanja heroina. Nije ih lako nabaviti zbog zakonskih ograničenja. Angie ih je
152
dobivala od dilera kojem nije vjerovala, a računala je da će Dale ubrzo umrijeti pa više neće
morati pomagati i paziti na njegovu kćer narkomanku i ništariju. Ženu. Štogod. »Jesi li
razgovarao s odvjetnikom?«
»Jesam, ali...«
Ušutkalo ga je glasno klicanje i pucanje čepova šampanjca. Rap-glazba tutnjila je u svim
zvučnicima u uredu. Zabava je započela.
Oboje znaju da će ih Kip Kilpatrick potražiti. Dale je propustio Angie da prva iziđe. Ona je
u hodu zagladila suknju. Bole je stopala od visokih potpetica, ali nema šanse da je mlade
kučke iz ureda gledaju svisoka. One su obične glupače, njihova lica bez bora i napućene usne
iskrive se od zbunjenosti kad se Angie nagne nad umivaonikom u zahodu kako bi se
primaknula zrcalu i olovkom iscrtala oči. Nije zabavno objašnjavati im da će i one jednog dana
imati četrdeset tri godine jer kad dođe taj dan, ona će čamiti u nekom staračkom domu.
Ili će biti mrtva.
Možda je Dale u pravu. Mnogo je lakše krepati kad ti želiš. Vjerojatno bi to učinio mnogo
ranije da nema kćer ništariju. Biti bez djece ima određenih prednosti.
»Evo moje cure.« Kip Kilpatrick stajao je na vrhu staklenog stubišta. Kao i uvijek, u rukama
je držao košarkašku loptu. On nikamo ne odlazi bez te jebene lopte. Rekao je: »Trebat ćeš
mi nakon zabave. U mom uredu.«
»Vidjet ćemo.« Angie se progurala pokraj njega. Potražila je poznata lica u prostoriji.
Slavne osobe još uvijek nisu došle. Ovdje su dvadesetogodišnje djevojke u minicama koje
ispijaju šampanjac kao vodu.
Ispod ekrana ugledala je veliki arhitektonski model. Zbog toga je priređena zabava.
Konačno je sklopljen posao o gradnji All-Stara. Za dva tjedna položit će kamen temeljac. Angie
je promatrala model zaštićen staklom. Trgovački centar. Zelena tržnica. Trgovine mješovitom
robom. Multipleks. Pomodni restorani. Napušteni noćni klub Marcusa Rippyja.
Više nije napušten. Za tjedan dana radnici će urediti klub u sklopu kompleksa All-Star,
posla vrijednog tri milijarde dolara u koji su uložile sve najveće zvijezde u ovoj agenciji. I neke
manje zvijezde. Kilpatrick je uložio deset milijuna. Druga dvojica agenata uložila su po pet
milijuna. A tu je i odvjetnički tim, međunarodna kavalkada pijavica koji, koliko je Angie
razabrala, vrijede svaki dolar koji im se isplaćuje.
Will se prije mjesec dana namjerio na odvjetnike i dobio po nosu. Angie je navijala za
njega. Zaista je navijala. Suočio se s njima sjedeći za bizarno velikim konferencijskim stolom i
dao je sve od sebe kako bi od njih izvukao odgovore. Marcus i LaDonna Rippy su statirali. Kad
god bi Will otvorio usta, Marcus bi pogledao odvjetnike, a oni bi počeli blebetati i okolišati pa
su ih samo Marsovci i političari mogli razumjeti.
Angie je iz svog ureda na donjem katu pratila čitav razgovor. Will nije imao pojma da se
sve snimalo. Da ga jebeš, nije znao da je ona u blizini. Na zaslonu je gledala kako gubi živce
dok su mu odvjetnici neumoljivo podmetali klipove. A Angie je jedino mogla odmahnuti
glavom. Nesretnik. Postavljao je pitanja Marcusu, a trebao je razgovarati s LaDonnom.
153
»Hej, lutko.« Laslo se naslonio na stol. U ruci je držao čašu šampanjca. Na sebi kao uvijek
ima uske crne hlače i košulju. Ne izgleda loše. Fantastično je građen. I sve zna o modi.
Pogledao je njezine cipele. »Koliko?«
»Pedeset«, nervozno je rekla jer je zamijetio da su lažnjak. Zahvaljujući ovom poslu,
konačno ima dovoljno novca u banci za kupnju skupih cipela, ali one nisu udobne kao lažnjaci,
a ona zbog bolova u leđima ne može dugo stajati na nogama.
Rekao je: »Nađemo se kasnije.«
»Kip me je već naručio.«
Laslo je pijuckao šampanjac. Oboje su gledali Kipa kako baca loptu u zrak. Gledao je
ulazna vrata. Ponaša se kao zatreskana školarka. Kao Sara Linton koja čeka da se Will vrati
kući.
Srce mi poskoči u grudima kad začujem kako stavlja ključ u bravu.
»Hej .« Laslo je pucnuo prstima. »Jesi li ovdje?«
Uzela je njegovu čašu i iskapila šampanjac. »Što Kip hoće?«
Laslo je stavio prst na usta i udaljio se.
»Gospođo?« Naočiti konobar s pladnjem u ruci ponudio je šampanjac.
Angie nije baš tako stara da joj se obraća na ovaj način. Bijesno je uzela čašu s pladnja.
Hodala je po prostoriji zaobilazeći bogata derišta, članove tima 110 Sports Management.
Prije pet mjeseci javila se Daleu Hardingu zbog posla. Njegova reakcija bila je očekivana,
seronja je bio i ostao, ali Angie je znala kakva je on osoba. Rekla mu je da joj je novac
potreban kako bi isplatila dilera. Povjerovao joj je jer je uvijek imao posla s dilerima i
kladionicama, a oni šakama naplaćuju kamate na dugove. Angie nikad nije imala problema s
dilerima. Imala je problema s Kipom Kilpatrickom. Htjela se na neki način probiti u njegov uži
krug, a Dale je savršeno razumio koje bi stručne usluge Angie mogla ponuditi.
Mnogi Kipovi klijenti došli su s ulice. Željni su djevojaka s kojima su se nekad zabavljali.
Angie poznaje te djevojke. Ona shvaća da zbog svoje ovisnosti nemaju izbora. One će mnogo
lakše podnijeti privremeno skidanje s droge i provode s bogatim košarkašima nego da svaki
dan dvadesetak puta leže na stražnjim sjedištima. Još je bolje ako će Angie na tome nešto
zaraditi.
Pokazalo se da je to bila jednostavna zadaća. Mnogo je teže bilo probiti se među ljude
od Kipova povjerenja. On se držao na distanci od Angie. On ima Lasla. I Hardinga. Nije mu
potrebna neka žena da za njega obavlja prljave poslove. A sve se promijenilo kad je Angie
jednog dana nabasala na zlovoljnu LaDonnu Rippy.
Susret je bio sretna slučajnost. Angie je sjedila sučelice Kipu za staklenim stolom u
njegovu uredu. Razgovarali su o novcu koji trebaju isplatiti djevojci koja se loše provela kad
je bila s jednim Kipovim košarkašem. Pregovori su bili pri kraju kad je LaDonna upala u ured.
Rippyjeva žena je Amazonka koja se ne ustručava izvaditi napunjeni pištolj koji nosi u svojoj
torbici. Bila je bijesna, a Angie se ne sjeća o čemu je točno bila riječ. LaDonna je često
154
bila bijesna. Angie je predložila rješenje, LaDonna je otišla malo manje bijesna, a Kip je odmah
upitao Angie zanima li je stalan posao.
Angie ne zanima ništa za stalno, ali je znala da je Marcus Rippy osumnjičen za silovanje i
da je Will zadužen za taj slučaj.
Pa što je onda ljubav? Sara mu se divi jer je podigao blesavu vreću zemlje, ali mu ne može
na srebrnom pladnju dati dokaz kojim će podići optužnicu.
To je isprva bio Angiein plan. Zaista je htjela pomoći Willu. A zatim je uvidjela da će
mnogo više zaraditi ako pomogne da se taj slučaj zabašuri. Od pomaganja Willu neće platiti
račune. I ranije je podmićivala svjedoke. Ako ona to ne želi, Harding će priskočiti, a ako
Harding odbije, to će obaviti Laslo. Kad pogledaš iz ovog ugla, onda je Angieina patriotska
dužnost bila da taj posao dobije jedna žena.
Zavladao je tajac. Došao je Marcus Rippy LaDonna je stajala uz njega. Duge plave
natapirane uvojke raspustila je po ramenima. Zacijelo je jutros dobila injekcije botoxa. Ispod
bijelog pudera kojim je prikrivala ožiljke od akni zamijetila je crvene točkice. Opet je bijesna,
možda zbog nedavnog tretmana. A možda je jednostavno po naravi bijesna. Postoje mnogi
povodi za njezin bijes. Marcus je njezina srednjoškolska ljubav. Oženili su se s
osamnaest godina. Zatrudnjela je s devetnaest godina. A on ju je tada počeo varati, privučen
ženama koje je privlačila njegova slava.
Naravno da LaDonna ništa nije znala o drugim ženama. Barem u to vrijeme. Radila je kao
hotelska sobarica kad je Marcus dobio stipendiju za Sveučilište Duke. Zbog strogih pravila
studentske košarkaške lige, ona je od svoje plaće morala uzdržavati obitelj. Tih godina
proživjeli su mnoge uspone i padove, primjerice kad je zbog ozljede ostao bez stipendije i nije
primljen u prvom draftu, pa je umalo završio sportsku karijeru.
LaDonna nije iznevjerila svog muža. Radila je dva, a zatim i tri posla. Marcus je trenirao
dan i noć, a njegova prva sezona smatra se jednom od najgorih u povijesti lige. Gotovo je
izbačen iz tima, ali onda se nešto dogodilo. Živnuo je. Narastao nekoliko centimetara. Dobili
su drugo dijete, a imao je onemoćalu majku koju je trebalo staviti u dom i oca koji se htio
iskupiti. Marcus Rippy postao je velika zvijezda, a LaDonnin naporan rad konačno je urodio
plodom.
Njezino pobjedničko slavlje potrajalo je jednu sezonu u kojoj se Marcus iskazao kao
vrhunski igrač. Pojavio se na naslovnicama časopisa, nudili su mu ugovore i sva ostala sranja.
A LaDonna je cijelo vrijeme bila samozatajna žena koja bezrezervno podržava svog muža. Bila
je uz njega kad su na internetu objavljene njegove fotografije u društvu mladih glumica. Bila
je uz njega kad je osumnjičen za silovanje, u razdobljima koja su poznata Willu i onima koja
njemu nisu poznata. Ni sada ga neće iznevjeriti kad se uz njega privila tajnica plavuša.
Angie je odložila čašu i probila se kroz gomilu. Stavila je ruku oko plavušina struka i
zarinula joj nokte u nadlakticu prije nego što je LaDonna zamijeti.
Angie je rekla djevojci: »Ako ga još jednom pogledaš, letiš na ulicu. Je li ti jasno?«
Djevojka je shvatila.
155
»Ispričavam se.« Ditmar Wittich kuckao je po čaši šampanjca prstenom koji nosi na
malom prstu. Pogledao je prisutne i pričekao da se umire. Nije dugo čekao. Ovaj je odvjetnik
onemogućio podizanje ozbiljne optužnice za silovanje protiv Marcusa Rippyja. Njegova je
tvrtka posredovala u investiranju u All-Star kompleks. Svota koju je zaradio ne bi ni stala na
ekran, a zahvaljujući božjoj milosti, okupljenima će omogućiti da se još više obogate.
Rekao je: »Molim vas, htio bih nazdraviti.«
Svi su podigli čaše. Angie je prekrižila ruke na prsima.
»Prvo, moram vam reći da smo vrlo zadovoljni što je uklonjen problem koji je mučio
Marcusa.« Nasmiješio se Marcusu, koji se i njemu nasmiješio, LaDonna je pogledala Angie i
zakolutala očima. »Međutim, danas slavimo našu novu suradnju One-Tena, naših
međunarodnih partnera, i najboljih sportaša koje je svijet ikad vidio.«
Raspričao se, ali Angie nije slušala. Pogledala je naokolo. Harding ispija šampanjac jer još
uvijek nije dovoljno požutio. Laslo se povukao u kut. Kip se igra svojom loptom. Došle su još
dvije košarkaške zvijezde. Stali su otraga nadvisivši obične smrtnike u prostoriji, a uz njih su
njihove predivne žene.
A onda ih je Angie ugledala.
Reuben i Jo Figaroa. Fig nije najveća zvijezda, ali jedino je on zainteresirao Angie. Visok
je više od dva metra i lako ga je uočiti u gomili. Njegovu je ženu teže zamijetiti, najviše zbog
toga što se trudila ostati u sjeni. Jo je malena u usporedbi s većinom žena košarkaša. Građena
je kao balerina. Nije mišićava, već je vitka i krhka poput balerina iz stare škole koje se doimaju
kao da su nestale kad stanu bočno.
A Jo se očito trudila sada nestati. Stajala je uza svog muža, ali nije ga dodirivala, okrenuta
bočno i gledajući u pod.
Angie je iskoristila rijetku priliku da dobro pogleda ovu djevojku. Kovrčava smeđa kosa.
Savršen stas. Graciozan vrat i elegantna ramena. Njezino je držanje besprijekorno. Zbog toga
se ističe među drugima. Jo želi nestati, ali ne shvaća da ne možeš odvratiti pogled od žena
kao što je ona.
»Zaboga, Polaski.« Harding je laktom gurnuo Angie u rebra. »A da je upitaš za broj
telefona?«
Angie se zajapurila.
»Bolesna kučka.« Opet ju je gurnuo laktom. »Malo je mlađa od tvojih cura.«
»Odjebi.« Angie se udaljila od njega. I dalje je čula kako se stari pervertit hihoće premda
između njih stoji pedesetak ljudi.
Naslonila se na zid. Gledala je Ditmara koji je dovršio zdravicu. Učinio je onu njemačku
gestu kad ga svi moraju gledati u oči — Marcus, LaDonna, Reuben Figaroa — ali nije mogao
natjerati Jo, koja je pognula glavu i gledala svoju čašu sa šampanjcem, ali nije otpila. Ruku je
stavila na vrat i prčkala po jednostavnom zlatnom lančiću. Angie je zamijetila tragičnu crtu u
njezinoj ljepoti od koje joj se stegnulo srce.
Možda je Dale Harding htio ševiti svoju kćer.
156
Angie je jedino htjela vidjeti je li sve u redu s njezinom kćeri.
PONEDJELJAK-20:00
ANGIE JE SJEDILA sama na golemom kauču u Kipovu uredu. Svjetla su ugašena. Zabava na
gornjem katu jenjava i uzvanici odlaze na večeru. Njezine su cipele na podu. U ruci drži čašu
viskija. Čula je brujanje prometa koji klizi po Ulici Peachtrec. Ponedjeljak navečer. Ljudi i dalje
žele izići. Ovdje su klubovi, trgovački centri, restorani. Bogati i slavni žele vidjeti druge i biti
videni.
1100 Sports Management nalazi se u središtu četvrti Buckhead. Osamsto metara prema
sjeveru nalazi se jedna od najbogatijih četvrti u saveznoj državi. Raskošne vile s gostinskim
kućama i olimpijski bazeni. Privatni zaštitari. Masivna željezna vrata. Spor
taške superzvijezde. Zvijezde rapa. Ljudi iz glazbene industrije. Vođe narkomanskih bandi žive
pokraj burzovnih mešetara i kardiologa.
Atlanta je od sedamdesetih najpoželjnija destinacija za Afro-amerikance srednje klase.
Liječnici i odvjetnici iz najstarijih afro-američkih koledža nakon diplome odlučili su ostati
ovdje. Mnogi profesionalni sportaši iz drugih gradova ovdje imaju kuće. Žele da njihova djeca
pohađaju privatne škole i shvate da je zelena jedina bitna boja. Zbog toga je u Atlanti sjajno.
Ako imaš novca, sva su ti vrata otvorena.
Angie sada ima mnogo novca, barem u usporedbi sa svotom koju je ranije imala na
bankovnom računu. Dvaput mjesečno dobiva ček od Kipa i, osim toga, zarađuje na
djevojkama.
Zbog toga nije bila sretna.
Otkad zna za sebe, Angie je jedino gledala u budućnost. Prošlost ne možeš promijeniti, a
sadašnjost je najčešće usrana i o njoj ne želi razmišljati. Zaglavila s majčinim svodnikom?
Privremeno. Prebačena novim udomiteljima? Na neko vrijeme. Spava u svom autu? Neće
dugo. Vrijeme ju je tjeralo naprijed. Idući tjedan, idući mjesec, iduća godina. A ona je samo
trebala trčati, gledati ispred sebe i naposljetku bi stigla do željenog cilja.
A kad je sada stigla do tog cilja, shvatila je da ondje nema ničega.
Što bi svaka obična žena poželjela, a Angie je to imala?
Dom. Muža. Kći.
Kao i sve drugo, ona ima kćer koju je odbacila. Josephine Figaroa ima dvadeset sedam
godina. Kao i Angie, po izgledu mogla bi biti bjelkinja, crnkinja, Latinoamerikanka, pa i sa
srednjeg Istoka ako poželi uspaničiti putnike u avionu. Mršava. Premršava, ali to je vjerojatno
bilo neizbježno. Žene drugih košarkaša uvijek su u klinikama, na dijeti, odlaze u teretane ili
kod plastičnog kirurga kako bi se mogle natjecati s obožavateljicama koje opsjedaju njihove
muževe. Ne moraju se truditi. Njihove muževe obožavateljice ne privlače jer su zgodnije od
njihovih žena. Privlače ih jer su obožavateljice.
Mnogo je zabavnije biti s djevojkama koja smatra da si savršen nego sa ženom koja neće
otrpjeti tvoja sranja.
157
Angie ne zna kakva je Jo kao supruga. Samo je dvaput bila u istoj prostoriji sa svojom
kćeri, oba puta u uredima tvrtke, na distanci zato što je u Reuben bio ondje. Nadvio se nad
svoju ženu, mučaljiv i samouvjeren. Imala je dojam da Jo to voli. Stajala je u njegovoj sjeni
pognute glave, neupadljiva, gotovo prozirna. Nju najbolje opisuje riječ poslušna, a to je
razbjesnilo Angie jer u toj djevojci kola njezina krv koja ni od koga ne prima naredbe.
Kate.
Angie je htjela to ime dati svojoj kćeri. Po Katharine Hepburn. Ženi koja je držala do sebe.
Ženi koja je uzimala ono što je htjela.
Što je Jo željela? Sudeći po njezinom držanju, čini se da je dobila ono što je najviše željela.
Bogatog muža. Dijete. Lagodan život. Bolna je istina da je Jo prosječna. Pohađala je
provincijsku srednju školu u Griffinu, u Georgiji. Bila je dovoljno bistra da upiše Sveučilište
Georgia, ali ne baš toliko da diplomira. Angie je htjela vjerovati kako Jo nije završila studij jer
je slobodan duh, ali činjenice govore suprotno. Odustala je zbog muškarca. Prije osam godina
udala se za Reubena Figaroa. On je dvije godine stariji od nje i već je igrao u NBA-u. Bio je na
glasu kao nevjerojatno usredotočen igrač. Na terenu su za njega često govorili da je
suzdržan, mislilac. Ne voli tjelesne kontakte. On želi obaviti posao kako treba i zatim se vratiti
kući svojoj obitelji. Očito je i Jo to htjela. Pošla je s njim u Los Angeles i Chicago, a sada se s
njim vratila u svoj zavičaj. Imaju jedno dijete, dječaka starog šest godina koji se zove Anthony.
Ovo su javno dostupne informacije o Jo Figaroa. Premda je mlada, Jo ne koristi društvene
mreže. Kloni se gomile. Nije uključena ni u jednu grupu. Na zabave jedino odlazi ako su
povezane s poslom njezina muža. Ne druži se sa suprugama košarkaša. Ne odlazi na ručkove.
Ne tumara po trgovačkim centrima niti zalazi u teretane. Angie ju je jedino mogla pratiti preko
njezinog muža.
Prije godinu dana Angie je na Googleu zamijetila obavijest da se Reuben »Fig« Figaroa
priključio timu iz Atlante. Pisalo je kako je riječ o prelasku koji će mu produljiti karijeru za
nekoliko godina.
Što je Angie osjetila kad je pročitala ovu vijest? Isprva se živcirala. Ona ne voli iskušenja.
Samo bi se mahnita kučka pojavila u Joinu životu dvadeset sedam godina nakon što ju je
odbacila. Zbog toga se Angie zarekla da je neće dirati. Ne bi učinila ništa dobrog ako se pokuša
ubaciti u spokojan svijet svoje kćeri.
A onda je uočila drugu vijest: obitelj Figaroa doselila se u Buckhead.
I treću: Reuben Figaroa potpisao je za 110 Sports Management.
Tada je Angie uspjela iskamčiti posao preko Dalea Hardinga, obećala mu je određene
usluge jer je znala da su Daleu usluge uvijek potrebne.
Zašto?
Angie ne voli razmišljati. Ona reagira spontano.
I radoznala je.
Dvadesetak godina sporadično prati Jo. Provjeravala je u policiji, na internetu, čak je
koristila usluge dvojice privatnih detektiva. Isprva je Angie htjela saznati tko je usvojio njezinu
158
kćer. To je prirodna radoznalost. Svi bi to htjeli saznati. Međutim, kao i sve drugo u Angieinu
životu, to nije bilo dovoljno. Morala se uvjeriti jesu li njezini roditelji dobri ljudi. Zatim je
morala saznati tko je njezin muž. Zatim je htjela saznati tko su njezini prijatelji, kako provodi
vrijeme, čime se bavi cijeli dan.
Pohlepa. To je točnija riječ. Angie je to radila jer je nezasitna. Zbog toga joj nikad nije
dovoljna jedna tableta, jedno piće, jedan muškarac.
Ona neće Jo upropastiti život. Zarekla se. A sada, danas Angie jedino želi čuti glas svoje
kćeri. Želi vidjeti je li se njezin glas promijenio. Ima li Jo isti smisao za humor kao i ona. Je li
sretna kao što bi trebala biti jer je onog dana kad ju je Angie izbacila iz svoje bolničke postelje
izbjegla najveću opasnost u svom životu.
Dvaput u istoj prostoriji. Jo je dvaput šutke stajala uza svog muža.
Nije čeznutljivo gledala Reubena Figarou, a to je zasmetalo Angie. Nakon osam godina
braka ne bi trebala biti zatreskana do ušiju, ali nešto nije bilo u redu. Angie je to instinktivno
osjetila. Ne radi dugo za Kipa, ali ne treba ti tečaj kako bi razumjela žene sportaša. One u
životu jedino imaju košarku kojom se bave njihovi muževi. LaDonna ne može zatvoriti usta
kad Marcus na utakmici učini nešto nevjerojatno. S druge strane, nepodnošljiva je ako
je Marcus promašio bitan koš.
Jo i Reuben su drugačiji. Kako je njezin muž privlačio sve više pažnje, Jo se povlačila u
sjenu.
Čudno je što je Reuben Figaroa privukao veliku pažnju. Angie slabo prati košarku, ali
Reuben nije u timu radi slave. On je koristan, a ne izniman igrač. Na neki način, postao je
nenadomjestiv na terenu, tip koji će primiti udarce, udarati protivničke igrače i učiniti sve što
je potrebno kako bi Marcus Rippy postigao koš.
Kad Marcus Rippy zabija koševe, svi su na dobitku.
Reuben je zagonetka koju Angie nije uspjela riješiti. Nedostaju mnoge pojedinosti.
Začudo, nije žudio za pažnjom. Nije odlazio u klubove i otvorenja restorana. Trudio se
izbjegavati medije. Novinari su njegovu suzdržanost uvijek objašnjavali njegovim mucanjem
od kojeg je patio od djetinjstva. Njegova je prošlost besprijekorna, kao i Joina. Pohađao je
provincijsku srednju školu u Missouriju, dobio stipendiju za sveučilište, u zadnjem je krugu
izabran u NBA, imao osrednju karijeru dok ga nije obasjala Rippyjeva slava. Ovo nije bilo teško
dokučiti. Reuben se jedino isticao po tome što je bijelac u sportu u kojem dominiraju crnci.
Angie nije pomoglo saznanje da se Jo udala za muškarca koji izgleda kao njezin otac.
Angie je odložila čašu na stol. Gledala je crno nebo s druge strane prozora. Na dasci je
poredano deset košarkaških lopti. Pretpostavila je da su njima osvojena prvenstva, ali Angie
ne daje ni pišljiva boba za bilo koji sport. Čitava zamisao o muškarcima koji naganjaju loptu
njoj je užasno dosadna. Košarkaši joj nisu privlačni. Ako se poželi ševiti s visokim, vitkim
muškarcem koji ima savršene trbušne mišiće, vratit će se svom mužu.
Barem je uvijek mislila da bi se mogla vratiti. Will je nju čekao. On je uvijek čekao. Angie
bi odlazila. Malo bi se provodila, zatim još malo, a onda bi pretjerala, pa bi se morala vratiti
159
Willu kako bi napunila baterije. Ili da se sakrije. Ili zbog nekog već razloga kako bi došla k sebi.
Zbog toga je s Willom. On je njezino utočište.
Nikad joj nije palo na pamet da će ševa s riđim curetkom uzburkati vode u njezinoj mirnoj
luci.
Angie je shvatila o čemu je riječ. Sara je dobra djevojka. Pametna je, ako je pamet bila
bitna. Dobra, iz poštene obitelji. Ako te zavoli takva žena, onda je to potvrda da si i ti
normalan. Angie je uvidjela zbog čega je Willa privukla Sarina čestitost. On je oduvijek bio
nepodnošljiva dobrica. Rado je pomagao gospođi Flannigan u obavljanju kućanskih poslova.
Susjedima kosio travu. Htio se iskazati u školi. Učio je od jutra do mraka. Uvijek je htio
još nešto učiniti. Da nije mentalno zaostao, zacijelo bi bio najbolji učenik.
Srce mi se slama što se on toliko srami svoje disleksije, napisala je Sara Tessi. Ironično je
da je on jedan od najpametnijih muškaraca kojeg sam ikad upoznala.
Angie se upitala zna li Will da Sara svojoj sestri odaje njegove tajne. On ne bi bio sretan.
Srami se zbog vraški dobrog razloga.
Svjetla na stropu su titrala. Angie je pogledala u strop. Promatrala je kako se pali neonska
rasvjeta. Harding je došao do hladnjaka i uzeo bočicu energetskog pića. Oči su mu bile
gotovo potpuno žute, a koža suha i blijeda.
»Zaboga«, rekla je Angie. »Koliko ti je još vremena preostalo?«
»Previše.« Uzeo je njezin viski. Gledala je kako u čašu dolijeva energetski napitak koji je
izgledao radioaktivno.
Rekla je: »To će te ubiti.«
»Nadam se.«
Začuli su lupanje košarkaške lopte po mramornom podu Iscerili su se.
»Gdje je Laslo?« upitao je Kap.
»Ovdje.« Laslo je stajao iza njega. Bio je natmuren. Angie je naplatila uslugu kako bi
zavirila u njegov policijski dosje. Laslo Zivcovik je nizak, nabijen, ali je vješt s nožem i često ga
koristi. Odležao je kraće vrijeme u zatvoru zbog toga što je nekoj djevojci razrezao lice, a
ozbiljnu kaznu dobio je zbog tučnjave ispred bara u kojoj je upotrijebio nož. Netko je završio
u bolnici. Netko je završio u mrtvačnici.
A sada je Laslo sa svojim nožem u Atlanti.
»U redu, gospodo.« Kip je stavio loptu ispod ruke. Sa stola je uzeo crni fascikl. »Imamo
određeni problem.«
Dale se nagnuo naprijed kako bi uzeo zdjelicu kikirikija. »Rippy je opet silovao curu koja
ga je otkucala?«
Kip ga je nervozno pogledao, ali nije zagrizao mamac. »Ne znam jeste li sinoć zamijetili,
ali LaDonna je bila bijesnija nego inače.«
Laslo je zastenjao. Sjeo je na stolicu sučelice Angie. »Što nju sada muči?«
Angie je nagađala: »Muž je vara?«
160
Harding je rekao: »Ako dobivaš novce, trpi kao ovce.«

Svi su se nasmijali osim Angie. Ovi dečki nikad neće shvatiti. Oni misle da žene jedino žele
novac.
Upitala je Hardinga: »Bi li poševio Marcusa Rippyja ako bi dobio LaDonninu kreditnu
karticu?«
»Nije li to Kipov posao?«
»Zaveži, seronjo.« Kip ni za živu glavu ne bi priznao da je homoseksualac. »Ne zaboravi
gdje se nalazimo.«
Harding je kimnuo glavom. »U redu. Shvatio sam.«
Svi su shvatili. Sportaši ove agencije su multimilijunaši, ali oni su također dečki iz
provincije koji su sa svojim mamama morali svake nedjelje odlaziti u crkvu. Njihova religija ne
obraća pažnju na preljube i pušenje marihuane, ali ne oprašta dečkima koji ševe jedan
drugog.
Laslo je rekao: » što ona hoće?« Govorio je o LaDonni. Htio je promijeniti temu razgovora.
»Saznala je za onu curu?«
»Koju curu?« Harding se sada usredotočio.
»Marcus se malo zaigrao u Vegasu. Nije riječ o tome.« Kip je bacio crni fascikl na kauč
pored Angie.
Ona ga nije uzela.
Kip je rekao: »Riječ je o Jo Figaroa.«
Angie se srce stegnulo. Prvi put čuje da netko naglas izgovara njezino ime, koje je lijepo
i zvučno.
»Polaski?« obratio joj se Kip.
Potrudila se prikriti osjećaje kad je uzela fascikl. Na prvoj stranici je Joina fotografija. Ima
kraću kosu. U naručju drži dječačića. Nasmiješena je. Angie nikad nije vidjela svoju kćer
kako se smiješi.
Harding je obrisao trunje od kikirikija s kravate. »Opet je na tabletama?«
»Ona je ovisnica?« Kao da je netko Angie zabio nož u srce. »Otkada?«
»U srednjoj školi zaustavljena je zbog prometnog prekršaja, pa su u pretincu pronašli
hrpu recepata za Valium, Percocet, Kodein.«
Angie je prelistala Join policijski dosje. Pronašla je formular o privođenju maloljetnika u
kojem se ne spominju ilegalni recepti.
Harding je objasnio: »Njezin se tata dogovorio s lokalnom policijom. Obavila je društveno
koristan rad, a svi su isplaćeni.«
»Kako znaš?«
»Razgovarao sam s policajcem koji ju je priveo.«
Angie je pogledala adresu u izvještaju. Thomaston. Murjak iz provincije mogao bi sakriti
dokaze, ali trebalo mu je malo više platiti.
161
»Nije bitno. Narkotici nisu njezin problem.« Kip je odložio loptu i uzeo energetski napitak.
Odvrnuo je čep i bacio ga u koš. »Riječ je o Marcusu.«
»Marcusu?« Angie je podigla glavu. Nastojala je mimo razgovarati, ali kad je pomislila da
Marcus Rippy njuška njezinu kćer došlo joj je da mu razbije glavu. »Kakve on ima veze s
njom?«
»Zajedno su odrasli. Preko njega je upoznala svog muža. Kip je to rekao kao da je riječ o
svima poznatim informacijama. »Zaboga, Polaski, ti baš ništa ne čitaš?«
»Ne čitam ako je povezano sa sportom.«
Harding je objasnio: »Rippy je odrastao u Griffinu. On i Jo bili su u nekakvoj romantičnoj
vezi u ljetnom kampu. Preskočimo na zadnju godinu u školi. Za njega je postojao veliki interes.
Neki su umovi poslali igrače kako bi ga namamili. Neobvezno druženje, ništa posebno. Tada
se Jo zaljubila do ušiju.«
Angie je rekla: »Reuben Figaroa bio je jedan od igrača koji je poslan da dovede Marcusa.«
Uvijek se pitala kako je Jo upoznala budućeg supruga. Sada je shvatila. Također je shvatila da
Harding mnogo više od nje zna o njezinoj kćeri. A to je logično. Kip je zacijelo temeljito
provjerio Jo prije nego što je uzeo Reubena Figarou za klijenta. Supruge i djevojke uvijek su
najslabije točke.
Upitala je: »Jesi li pitao Marcusa je li se spetljao sa Jo?«
Svi su prasnuli u smijeh. Nitko ne postavlja pitanja Marcusu Rippyju. Tvrtka se očinski
postavlja prema svim svojim sportašima, a podrazumijeva se da njihovi razmaženi klinci u bilo
kojem trenutku mogu pokupiti svoje igračke i otići,
Angie je rekla: »Samo malo da shvatim o čemu je riječ: srednja škola, Marcus i Jo se vole.
Ljetu je došao kraj. Prekinuli su. Nakon nekoliko godina LaDonna se spetlja s Marcusom. Ona
bi saznala za njegove bivše cure. Ne vidim zbog čega ne bi točno znala što se dogodilo, čak i
kad je bila tinejdžerica.« Upitala je: »Zašto je to sada problematično?«
»Zato što je Jo ovdje, njoj pred nosom«, rekao je Laslo. »LaD isprva nije protestirala.
Uvela je Jo u društvo. Organizirala zabavu za nju. Odvela je na ručak. Međutim, odnedavno
ne može smisliti Jo.«
Angie je naslutila da ovo za Jo neće dobro završiti. LaDonna je luda kao puška kada je
riječ o njezinom mužu. Po uredima se trača kako je pucala u navijačicu koja se previše
približila Marcusu na jednoj zabavi. »A što je s Reubenom? I on je posumnjao?«
»Tko će ga znati. Taj tip je sfinga. Otkad ga poznajem, razmijenili smo možda deset riječi.
Uzgred, nikad mi nije rekao >svaka čast< ni >hvala<.« Kip je ispijao energetski napitak. Njegov
se jednjak micao kao u guske koju tove zbog paštete. Angie nije znala što je lošije, gledati ga
kako se igra loptom ili slušati kako grglja energetski napitak. Devedeset posto radnog
vremena on radi jedno ili drugo. Kad je ispio, gornja usnica bila mu je crvena kao lopta za
plažu.
»Hej.« Harding je lupnuo Angie po ramenu. »Nitko ga ne zove Reuben, nego Fig. Nisu
pročitala njegovu biografiju?«
162
»Zbog čega bih čitala njegovu biografiju?«

Kip se podrignuo. »Zbog toga što je on Marcusov najbolji prijatelj. Zbog toga što tvrtci
zarađuje milijune dolara. Zbog toga što će još više zaraditi kad zaliječi ozlijeđeno koljeno.«
Harding je upitao: »Što je s njegovim koljenom?«
Kip je pogledao Lasla. »Sve je u redu s njegovim koljenom.«
Angie je zaklopila fascikl. »Dobro, koji problem treba riješiti?«
»Problem je što se Marcus opet zbližio sa Jo, LaDonna zbog toga nije sretna, a kad
LaDonna nije sretna, nitko od nas nije sretan.«
Angie nije shvatila. Reuben je na nju ostavio dojam posesivnog tipa, a na Jo ništa nije
zamijetila. »Zbog čega misliš da su se zbližili?«
»Zbog toga što imam oči na potiljku.« Kip je otvorio drugu bočicu energetskog napitka.
Svijetlocrvena tekućina prolila se po podu. »Osjetiš da se nešto između njih događa. Gdje si
bila večeras?«
»Nisam se trudila osjetiti što se događa između dviju odraslih osoba.«
»I ja sam zamijetio.« Laslo je ustao i hodao po sobi. On je ovo ozbiljno shvatio. »Marcus
joj je dodirnuo lakat kad joj je dao piće. Intimna gesta.«
Harding je upitao: »Imamo li Tiger Woods situaciju?«
Angie je upitala: »Što to znači?«
Kip je rekao: »Valjda znaš da je Tiger Woods golfer.«
»Da, znam tko je on«, rekla je Angie, ali nema pojma gdje je čula ovo ime.
Laslo je objasnio: »Tiger je bio najbolji igrač na svijetu, a onda se raspala njegova obitelj
i sada je na dnu. Više nije u stanju ni zamahnuti palicom za golf.«
»Zbog čega se raspala njegova obitelj?«
»Nije bitno«, rekao je Kip. »Bitno je da je i Marcus krenuo istim putem. Ako je kod kuće
loše, onda je i u košarkaškoj dvorani loše. Njegov uspjeh ovisi o LaDonni.«
Angie i dalje nije shvatila. LaDonna je hirovita kao ping-pong loptica, a Marcus je odigrao
najbolju sezonu u karijeri. »Kako to?«
Kip je rekao: »Kad god ona spomene razvod, računaj da će promašiti barem pet koševa.
I više ako nazove odvjetnika.«
Angie se htjela nasmijati, ali oni su očito smrtno ozbiljni.
»Pet koševa.« Harding je kimao glavom, a vjerojatno je smišljao kako će ovu informaciju
iskoristiti na kladionici. »Marcus bez nje ne može igrati.«
Angie je upitala: »Je li LaDonna svjesna svoje moći?«
»A što misliš?« Kip je začuđeno pogledao Lasla. »Zna li LaDonna?« Uzeo je loptu. »Ona
je koristi kao jebenu giljotinu nad našim glavama.«
Harding je odložio praznu zdjelicu kikirikija i protrljao dlanove. »Želiš li da podmetnemo
tablete Figovoj ženi, nazovemo policiju i strpamo je iza brave na jednu noć?«
163
Angie je srce brzo kucalo. »To bi bilo pretjerano.«

Harding je drugačije mislio. »Zbog čega upotrijebiti čekić ako možeš uzeti sjekiru?«
Grozničavo je smišljala protuargument. »Zato što je Reuben — Fig — u braku o tom
ženom. Zato što ima dijete — njihovo dijete. Zato što se možda ne ševi s Marcusom.«
»Svi se ševe s Marcusom«, rekao je Kip kao da citira evanđelje.
»Slušajte.« Angie se nagnula naprijed. Obratila se Kipu jer on donosi odluke. »Rekao si
mi da pripazim na LaDonnu, ali paziti na nju znači paziti na sve supruge.« Otvorila je fascikl
kao da nešto treba provjeriti, ali riječ je bila o tome da se hvatala za slamku. »Supruga će biti
sretna ako ne talasaš. Poslati...« Glumatala je da traži ime te djevojke. »Josephine u kliniku za
odvikavanje je veliko talasanje. Odjeknut će u medijima. Naći će se u središtu pažnje. Davat
će intervjue, proganjat će je paparazzi. Znaš što se događa kad su kamere u blizini. Supruge
polude kako bi ih svi snimali. A pitanje je drogira li se Jo uopće.« Pogledala je Hardinga koji je
slegnuo ramenima. Rekla je: »Slušaj: podmetneš drogu i nazoveš policiju, a onda stane ispred
sudca koji je pošalje u kliniku. Što će se dogoditi kad shvate da se ona ne drogira?
Na pretragama krvi neće ništa pronaći. Neće imati narkomansku krizu. A što ako zatim kaže
da su joj smjestili?«
»Postoji li i pitanje rase?« upitao je Laslo. »Ne znam je li ona crnkinja, bjelkinja,
Latinoamerikanka?«
»Ona je prelijepa«, rekao je. »Samo je to bitno. Nitko neće ni trepnuti ako se ružna kučka
počne žaliti.«
Harding je rekao: »Njezina majka.«
Kip je upitao: »Što je s njom?«
»Ovdje je došla nakon smrti oca. Imala je nekih poteškoća sa srcem, pa su htjeli da
stanuje u blizini bolnice. Fig skrbi za majku.«
»Jednostavno«, rekao je Laslo. »Zaprijetimo Jo da ćemo nauditi majci. Reći ćemo joj da
će mama spasti na prosjački štap ako ne prekine s Marcusom.«
Angie se razbjesnila: »Ako je Jo u vezi s Marcusom, majka bi mogla zgrnuti još više novca.
On je mnogo bogatiji od Reubena. Mogao bi joj platiti najskuplji apartman u najskupljem
hotelu. Kupiti joj novo srce. Sve što poželi.«
Harding je rekao: »Nije u krivu.«
Angie ga je bijesno pogledala. Nije rekao da je ona u pravu.
Kip je rekao: »Dobro. A koje je vaše rješenje, seronje?«
Angie je istrčala s odgovorom kako bi pretekla druge: »Pratit ću Jo i vidjeti što radi.«
Sjetila se nečeg drugog. »Ako se ne ševi s Marcusom, pa što se onda događa između njih
dvoje?«
Kip se igrao loptom. »Što bi ona htjela od njega ako ne želi više novca?«
»Možda ga opskrbljuje tabletama. Možda ga ucjenjuje zbog nečega iz njegove prošlosti.
Postoje brojni razlozi.« Ušutjela je. Ona mora kontrolirati ovu situaciju. »Ne možemo ponuditi
rješenje ako ne znamo o čemu je konkretno riječ.«
164
Harding je rekao: »Ja ostajem kod svog prijedloga. Jo je problem. Jo nestane i problem je
riješen.«
Angie je upitala: »A što ako Jo nije jedini problem? Možda je s nekim u kontaktu? Što ako
s nekim surađuje?«
Harding je slegnuo ramenima, ali ona je zamijetila kako se premišlja.
»Ne budi glup u ovoj situaciji.« Angie je ustala. Ona zna da Kip uvijek reagira na agresiju.
»Saznat ću što se događa. Potrebno mi je određeno vrijeme i ništa više.«
»A mi jednostavno nemamo vremena«, odbrusio je Kip. »Radovi se zahuktavaju. Za dva
tjedna polažemo kamen temeljac za All-Star. Morao sam odsjeći svoje desno mudo i dati ga
Ditmaru kako bi zadržao Marcusa. Ovo morate što prije riješiti.«
Ušutjeli su.
Angie je složila papire u fascikl. Mora otići prije nego što Harding krene u protunapad.
»Dopusti mi da malo pronjuškam prije nego što zamahnemo sjekirom.«
Kip je rekao: »Imaš dva dana.«
»Toliko mi je potrebno samo da se uputim u detalje.« Angie je nabrojala čime se do sada
bavila. »Moram je slijediti naokolo, provjeriti njezinu elektroničku poštu i internetske
stranice, saznati gdje provodi vrijeme.«
»Kloniraj njezin mobitel, pročitaj poruke, presnimi njezinu elektroničku poštu.« Harding
je namignuo Angie. Konačno je pristao. »Ona je u pravu, Kipe. Reći ću svom računalu da se
odmah baci na posao, međutim potrebno nam je barem dva tjedna kako bismo sve saznali.«
»Nemamo toliko vremena.« Kip je bacio loptu u zrak. »Imaš jedan tjedan, Polaski. Znaš
što nam je činiti. Ako problem ne nestane, nestat će supruga.«
UTORAK-7:35
»MORATE SE ODVESTI«, upozorila je Angie uporna žena u trenirci. U jednoj ruci držala je
fluorescentnu palicu, a u drugoj plastičnu šalicu sa zelenim bućkurišem. »Ovo je zaustavna
traka.«
Angie je pogledala osnovnu školu. Parkirala je na pločniku. Nije zamijetila znak da je ovo
zaustavna traka.
Žena je opet rekla: »Molim vas, krenite dalje.«
Auto je zatrubio iza Angie. Pogledala je u retrovizor. Crni Mercedes SUV, četvrtast,
šesteroznamenkasta cijena. Vozilo koje je neophodno svakoj majci kako bi odvezla dijete u
školu,
»Habla ingles?«
Angie se suspregnula da je ne zgrabi na vrat. Samo zbog toga što vozi jeftini, neodržavani
auto, ne znači da je ona jebena kućna pomoćnica.
»Habla odjebi«, mrmljala je i naglo krenula naprijed. Kava koju je držala između nogu
prolila se po njezinim trapericama. »Sranje.« Angie je krenula sa školskog parkirališta u
165
zabranjenom smjeru. Automobili su trubili. Nitko nije bolji od nje u neprimjetnom praćenju
osumnjičenika.
Avenija Peachtree Battle dijeli se u dvije trake, a travnjak razdvaja sjeverne i južne trake.
Angie nije znala kako bi zakrenula u suprotan smjer. Vozila je po travi, a zatim se parkirala na
širokom popločanom kolnom prilazu koji vodi prema nekoj kući. Ovo nije baš najbolje mjesto
za skrivanje na otvorenom, ali je bolje od jučerašnje lokacije kada se parkirala predaleko od
škole kako bi gledala Jo koja je dovezla sina.
Kip je postao nestrpljiv. Prije dvije večeri Angie je dao jedan tjedan da sazna što Jo
namjerava učiniti. Nakon jednog dana provedenog u praćenju, koje nije polučilo rezultate,
zaprijetio je da će poslati Dalea.
Angie ni u ludilu ne bi dopustila Daleu da preuzme ova, zadatak.
Promatrala je promet na drugoj strani ceste. Crni terenci BMW-i, skupa vozila. Osnovna
škola E. Rivers je Taj Mahal u usporedbi s bijednim školama koje je Angie pohađala. Djeca
su besprijekorno čista i uredna te praktički blistaju.
Angie se nikad u jutarnjim satima nije odvezla u školu. Najčešće je parkirala ispred
trgovačkog centra na drugoj strani glavne prometnice i stajala na pločniku gledajući klince na
ograđenom igralištu. Htjela je ugledati Joina sina. Znala je kako izgleda jer je mnoštvo
njegovih fotografija objavljeno na Facebook stranici Reubena Figaroe. Jo nije na tim
fotografijama, ali Angie nije zbog toga bila nezadovoljna. Reuben se zaista potrudio izbjeći
slavu, ali on je ipak javna osoba. Grad je prepun luđaka. Bilo tko od njih mogao bi saznati koju
školu dječak pohađa i kad je na igralištu, kao što je i Angie saznala.
To je njezin unuk, pomislila je. Formalno, a ne zbiljski. Angie je potpuno uvjerena da nije
dovoljno stara kako bi bila baka. Pogotovo djetetu kao što je Anthony Figaroa.
Ime je preozbiljno za šestogodišnjaka, ali čini se da mu pristaje. Anthony je starmalo
dijete. Uvijek je namršten, pogrbljen, spuštene glave, kao da želi biti manji. Nije se igrao s
drugom djecom, već je sjedio naslonjen na zid škole i zamišljeno promatrao igralište.
Angie se prisjetila Willa. Doimao se kao samotnjak, no u njemu je bila čežnja promiješana
s nečim što ga je uvijek držalo po strani.
Will je bio sjajan sportaš, ali nije imao roditelje koji bi ga odvezli na utakmice i kupili mu
sportsku opremu. Osim toga, tijelo mu je prepuno ožiljaka. Kad bi se Will svukao u svlačionici,
netko bi zamijetio tragove zlostavljanja, umiješali bi se nastavnik, ravnatelj škole i društveni
radnici, pa bi se odjednom našao u središtu pažnje, a Will je to mrzio više od svega.
Anthony Figaroa također očito ne podnosi pažnju. S druge strane, ne podnosi je ni
njegova majka. Angie je zamijetila Join crni Range Rover kako klizi po zaustavnoj traci. Angie
je i jučer promatrala ovaj prizor. Jo nije maknula drugim majkama koje su dovezle svoju djecu.
Nije razgovarala s vješticom koja regulira promet i koja je otjerala Angie. Ponašala se kao
Anthony. Pognula je glavu i čekala na traci. Odvezla je dijete u školu. Zatim je otišla. Sudeći
po jučerašnjem ponašanju, ili ponašanju bilo kojeg dana kad je Angie pratila svoju kćer, Jo će
se vratiti kući i neće izlaziti dok ne bude vrijeme da ode po Anthonyja.
166
Osim ako je četvrtak ili petak, kada dolazi po namirnice i u kemijsku čistionicu — prvo po
namirnice, a zatim u kemijsku čistionicu. Angie je razmišljala o svakojakim situacijama u
kojima bi se mogla naći njezina kći, ali nikad joj nije palo na pamet da će se izolirati od svijeta.
Angie je parkirala u suprotnom smjeru, a treba pratiti Jo. Opet se vozila po travnjaku i
došla na dva vozila iza Range Rovera koji se zaustavio na semaforu. Jo nije uključila žmigavac,
dakle odvest će se ravno u obližnji trgovački centar. Angie je promotrila trgovine na brežuljku.
Ovo nije dan kada Jo odlazi po namirnice, iako je pošla u trgovinu, ona kupuje u trgovačkom
centru Kroger na Peachtree ulici. Njezina kemijska čistionica je na Carriage Driveu. Rano
ujutro u tom trgovačkom centru jedino je otvoren Starbucks.
Upalilo se zeleno svjetlo. Jo je prešla raskršće i skrenula na parkiralište Starbucksa.
Angie je pripazila da između njih bude barem jedno vozilo. Parkiralište je bilo prepuno.
Angie je očekivala da će se Jo zaustavio na traci za preuzimanje narudžbi iz automobila, ali
ona je nekoliko puta obišla parkiralište i naposljetku pronašla mjesto za parkiranje.
»Prođi više.« Angie je morala pričekati da prođe neka žena. koja je zabila nos u mobitel,
kako bi se odvezla s parkirališta i pronašla slobodno mjesto ispred banke na drugoj strani
ulice.
Izišla je iz auta i pohitala prema Starbucksu. Tek kad je ugledala Jo kako otvara staklena
vrata, shvatila je što će se dogoditi. Ulazila je u kafić. Naručit će za pultom. Zahvalit će ženi na
blagajni. Nakratko će porazgovarati. Angie će konačno čuti njezin glas Zbog toga je morala
Kipa nagovoriti da joj prepusti ovaj zadatak: zbog ovog trenutka, ovih nekoliko sekunda. Čut
će svoju kćer kako govori. Njezin odavno ugašen majčinski instinkt reći će joj je li Jo dobro, a
zatim će se Angie vratiti svojim ustaljenim navikama i nikad više neće razmišljati o izgubljenoj
kćeri.
Angie je otvorila vrata.
Prekasno je došla.
Jo je već naručila. Stajala je u redu i čekala da je pozove žena iza pulta.
Angie je tiho opsovala kad je stala u red za blagajnu. Tip ispred nje očito nikad nije bio u
Starbucksu. Raspitivao se o vrstama kave. Angie je iz hladnjaka uzela bočicu preskupog soka
od jabuke. Pogledala je Jo, a zatim je buljila u nju.
Ona nije bila jedina koja je gledala svoju kćer. Zamijetili su je svi muškarci u kafiću. Ona
je prelijepa i moraš je gledati. Nevolja je u tome da ona to ne zamjećuje ili ne mari. Kad je
imala dvadeset sedam godina, Angie je svoj izgled koristila kao ovna za probijanje bedema.
Za nju nijedna vrata nisu bila zatvorena.
»Josephine?« pozvala je barista. »Velika kava sa sojinim mlijekom.«
Josephine, a ne Jo.
Uzela je šalicu. Nije ništa rekla. Usiljeno se osmjehnula. Pošla je u stražnji dio kafića i sjela
za dugi šank koji gleda na parkiralište. Nedaleko od nje bila je prazna stolica. Angie je
provjerila gleda li blagajnica pa je izišla iz reda i zauzela praznu stolicu.
167
Šank nije velik, možda je širok tridesetak centimetara. Na drugoj strani izloga automobili
su milili prema prozorčiću za preuzimanje narudžbi. Neki tip, koji je sjedio između Angie i
njezine kćeri, tipkao je po prijenosnom računalu. Pogledala je na zaslon i pomislila da piše
veliki američki roman. U Starbucksu. Baš kao Hemingway.
Angie je odvrnula čep na bočici. Godinama obavlja poslove privatnog detektiva. U
prtljažniku ima torbu u kojoj drži neophodne alatke. Ljepljivu traku, manju ceradu ako padne
kiša, dobar fotoaparat, mikrofon za prisluškivanje s udaljenosti, četiri sićušne kamere koje se
mogu sakriti u teglama za cvijeće i ventilacijskim otvorima. Sada joj ništa od toga nije
potrebno. Zamijetila je novine. Gurnula je ramenom ženu koja je sjedila uz nju, glavom
pokazala novine, a žena joj je šutke dala novine.
Hemingwayu, ovdje je Sam Spade.
Angie je pregledala naslove, a zatim je krišom promotrila svoju kćer. Zamijetila je šalicu
na kojoj je crnim flomasterom napisano JOSEPHINE. Angie zna da je ime bitno. Svodnik
njezine majke obraćao joj se s Angela. Kad netko spomene to ime, njoj se danas uvijek zgrči
želudac.
Angie je duboko udahnula. Pogledala je preko novina.
Jo gleda kroz izlog. Angie je pratila njezin pogled usmjeren na bijeli, ožbukani zid
trgovačkog centra. Ona nešto čeka. O nečemu razmišlja. Zbog nečeg je uzrujana. Piljila je u
zid. Sjedila je na rakama, a njezina nedirnuta kava se pušila. Ispred nje je mobitel. Napeta je.
Angie je imala dojam da kroz Hemingwaya osjeća njezinu nervozu.
Međutim, ona nije zbog toga došla ovdje.
Angie je raširila novine kao da je zainteresirana za događaje u svijetu. A zatim se zaista
zainteresirala jer se ništa nije događalo. Žena koja je sjedila pokraj nje ustala je i otišla. Red
za blagajnom se smanjio i zatim nestao. Hemingway je naposljetku sjeo na preveliku stolicu
nekoliko stolova od nje.
Angie je listala novine i otvorila stranicu s financijskim izvještajima.
Pogledala je Jo.
Njezina kći nije se pomaknula. I dalje sjedi na rukama. I dalje pilji u bijeli zid. I dalje gotovo
da drhturi od nervoze.
Samo su njih dvije ostale u kafiću. Angie je ustala i sjela nekoliko stolica niže jer bi to
normalna osoba učinila. Raširila je novine. Ona nije Meryl Streep. Ne može uvjerljivo glumiti
da je zanimaju financije. Otvorila je stranicu s društvenim događajima. Uzela je sok, a bočica
je sada bila mlaka.
Angie se zamutilo pred očima dok je čitala sićušna slova. Pogledala je kroz izlog i trepnula.
Promatrala je automobile kako napuštaju parkiralište. Slušala je kako Hemingway tipka po
prijenosnom računalu.
Krajičkom oka zamijetila je da je Jo poskočila. Kretnja je bila gotovo neprimjetna. A zatim
je čula kako je njezin mobitel zazvonio. Ustvari nije zazvonio, bio je to šum koji je čula u
znanstveno-fantastičnim filmovima iz pedesetih.
168
Uključila se aplikacija FaceTime.

Jo su ruke podrhtavale kad je primila videopoziv. Mobitel je držala ispred sebe. Angie nije
vidjela sliku pozivatelja niti je čula glas te osobe. Jo je stavila slušalice. Približila je maleni
mikrofon ustima i rekla: »Ovdje sam.«
Angie je iz torbice uzela svoj mobitel. Lupkala je po zaslonu i uvježbanom se kretnjom
pretvarala da je spremila mobitel u torbicu. Mobitel je stajao pod kutom, a kamera je bila
okrenuta prema Jo. Angie ne može promatrati njihov razgovor, ali će kasnije pregledati
snimku.
»Da«, rekla je Jo. »Jesi li vidio?«
Angie se usredotočila na novinske članke. Uši ju je zabolje jer se napregnuta kako bi čula
Join glas, a ona je praktički šaputala.
Jo je rekla: »Da. Shvaćam.«
Angie je okrenula stranicu i prstom pratila tekst koji nije mogla pročitati. Jo je i dalje tiho
govorila, a doimala se uspaničeno i ustrašeno.
»Shvaćam.«
Tko je ustrašio Jo? Prisjetila se Marcusa Rippyja, On voli zapovijedati. Jo je njegov tip
djevojke, kao i Angie, ali čak i kad je imala dvadeset sedam godina, Angie je znala izići na kraj
s takvim tipovima. Ona ne vjeruje da Josephine iz Thomastona može s ičim izići na kraj.
»Hoću«, rekla je Jo. »Hvala.«
Nešto se promijenilo. Stres je popustio. Razgovor je završen. To je odložila mobitel i
naslonila se na šank. Lice je zagnjurila u dlanove. Njezino je olakšanje bilo vidljivo.
Njezin glas. Angie se usredotočila na šaputanje pa nije analizirala zvuk njezinog glasa.
Jo se rasplakala. Angie ne zna postupati s emotivnim osobama. Uvijek bi pričekala da se
umire ili bi otišla. Grozničavo je razmišljala što bi normalna osoba učinila u Starbucksu ako se
u blizini rasplakala neka žena. Angie bi je mogla mirno upitati je li sve u redu. To bi bila
prikladna reakcija, Jo je gorko plakala. Vidi se da je uzrujana. Angie bi jednostavno mogla
upitati: Jeste dobro? Ljudi redovito postavljaju ovo i slična pitanja potpunim strancima. U
dizalu. U zahodu. U redu za kavu.
Kako ste?
Angie je htjela postaviti pitanje, ali je zakasnila,
Jo je ustala. Uzela je torbicu koju je okačila na naslon stolice. Odnosno, htjela je uzeti
torbicu. Remen je zapeo. Stolica se prevrnula. Kao da je odjeknula eksplozija u skučenom
prostoru, Hemingway je priskočio u pomoć.
»U redu je«, rekla je Jo.
»Mogao bih...«
»Mogu i sama podići jebenu stolicu!«
Istrgnuta, mu je stolicu iz ruku i tresnuta njome o pod. Udarac je odjeknuo kao pucanj.
Gosti su se osvrnuli da vide o čemu je riječ. Baristica se uznemirila iza pulta.
169
»Ispričavam se«, rekao je Hemingway. »Htio sam vam pomoći.«

»Pomoći«, odbrusila je Jo. »Gledaj svoja jebena posta. Na taj način ćeš mi pomoći.«
Jo je srdito otvorila staklena vrata. Brzo je hodala po parkiralištu. Torbicu je bacila u svoj
auto. Gume su zaškripjele na asfaltu kad se odvezla s parkirališta.
»Uh«, rekao je Hemingway. »Što je njoj?«
Angie se osmjehnula.
Ona je njezina kći.
UTORAK-10:27
ANGIE JE SPORO vozila po Aveniji Chattahoochee. Mjenjač proklizava, a ona se nema

vremena zaustaviti i promijeniti tekućinu u kutiji mjenjača. Nema vremena presvući traperice
umrljane kavom. Kasni na sastanak s Daleom i njegovim računalcem. Mnogo sastanaka na
koje Angie uvijek kasni, ali sve se promijenilo prije pola sata u Starbucksu.
»Sranje!« Angie se mučila pri ubacivanju u četvrtu brzinu. Začulo se struganje i kvačilo se
zatreslo.
Mogla bi Daleova pomagača nagovoriti da natoči tekućinu za mjenjač. A mogla bi zapaliti
auto i ostaviti ga da gori ispred zgradi Sare Linton. Zbog nje je Angie morala kupiti tekućinu
za mjenjač. Angie bi uvijek provela nekoliko tjedana s Willom, on bi popravio auto, a zatim bi
pošta svojim putem, ali sada to ne može učinit zato što Crvenkapica spava u njezinom
krevetu.
Njegovo je ime meni najdraža riječ, napisala je Sara svojoj sestri.
»Sranje.« Angie je kroz zube procijedila jednu od svojih najdražih riječi. Ne može se, kao
i uvijek, razbjesniti na Saru Linton. Zabrinula se zbog Jo.
Mora još jednom pogledati snimku iz Starbucksa. Baterija u mobitelu gotovo se ispraznila
od gledanja snimke. Angie je čvrsto držala volan i petljala po mobitelu. Pokrenula je snimku.
»Vidiš li?« šaputala je Jo držeći iPhone ispred sebe kako bi pozivatelju dokazala da sjedi u
Starbucksu. »Shvaćam.. Hoću... Hvala«.
Angie je radila kao pozornica prije nego što je postala inspektorica. Radila je noću jer je
tada bila bolje plaćena. Sve smjene zapravo su se svodile na deset sekundi navale adrenalina
i osam sati socijalnog rada. Stariji pozornici noćne smjene nazivali su »pileće kosti« zbog toga
što bi trebao otići u neki usrani stan u kojem se dvoje seljačina svađaju zbog neke tričarije
kao što su pileće kosti. Nisu baš svi pozivi bili trivijalni. Nikad ne znaš hoće li se svađa dvojice
susjeda zbog roštilja pretvoriti u oružani obračun, a neki pijanac će ti uperiti nabijenu
sačmaricu u prsa.
Slični su i pozivi zbog obiteljskog nasilja, ali malo drugačiji. Isprva uvijek pomisliš da će se
nešto gadno dogoditi. Čak ni Angie, koju su privlačili sukobi, nije voljela primati pozive
zbog nasilnih ispada. Muškarci su je redovito htjeli zastrašiti. Žene su uvijek lagale. Djeca su
170
uvijek plakala, a Angie je naposljetku jedino mogla privesti tog tipa, napisati izvještaj i čekati
nove pozive kako bi opet i iznova odlazila u istu kuću.
Na Jo nije zamijetila modrice ni ožiljke. Njezino je lice savršeno. Odlučno hoda i nije
pognuta kao žena koju su prebili kao mačku.
A ipak, Angie je naslutila da je njezina kći zlostavljana.
Nikad nije gledala svog muža u oči. Uvijek je stajala sa strane, ni sa kim nije razgovarala,
nikad nije podigla glavu. Iz kuće je izlazila jedino kako bi se odvezla do osnovne škole, kupila
namirnice i otišla u kemijsku čistionicu. Uz muža je stajala pokorno, kao da nije osoba, nego
privjesak.
Prije dva dana, kad je Kip sazvao sastanak zbog toga što je Jo problematična, Reuben
Figaroa letio je u privatnom mlažnjaku na nepoznato odredište gdje će mu najbolji ortoped
na svijetu operirati koljeno. To je jedina informacija koju je Angie uspjela dobiti od Lasla.
Ozlijeđeni igrač je vijest koja bi mogla bitno utjecati na sljedeću sezonu. Jo je ostala kod kuće
kako ne bi privukli pažnju. Mora odvesti dijete u školu. Mora uvjeriti javnost da je sve u redu s
njezinim mužem.
Angie boli dupe za Reubenovu operaciju. Nju zanima kako će njegova odsutnost utjecati
na njezinu kćer.
Jo je bila prestravljena. To je jasno vidjela. Angie u rukama drži dokaz.
Kad je Jo rekla: »Vidiš li?«, htjela je reći: »Vidiš li gdje se nalazim? Točno gdje si mi rekao
da budem.«
Kad je rekla: »Shvaćam«, htjela je reći: »Shvaćam da si ti tu glavni i ne mogu ništa učiniti«.
Kad je rekla: »Hoću«, htjela je reći: »Učinit ću točno što si mi rekao, onako kako si mi
rekao da to učinim«.
Najgori je završetak snimke. Suze su oblile Joino lice. Ruke su joj drhtale dok je držala
mikrofon. A ipak je rekla: »Hvala.«
Reuben Figaroa. Angie ga je jasno vidjela na Joinu mobitelu kad je Jo okrenula kameru
kako bi mu pokazala prazan kafić.
Kip je rekao da se Jo previše zbližila s Marcusom. Možda to nije slučajno. Jo je Marcusa
upoznala u srednjoj školi. Očito su i dalje prijatelji. On je bogat. Ona je očajna. Ako će Marcus
izbaviti Jo, onda to nije loš plan. Zlostavljana žena najugroženija je u trenutku kad želi ostaviti
zlostavljača. Ovu situaciju jedino može promijeniti prisutnost drugog muškarca koji će je
zaštititi. Ako se Jo zbližila s Marcusom, to je učinila samo zato da se odmakne od Reubena.
Angie je zbog ovoga odbacila svoju kćer — zbog života u kojem je ona bila samo zatočena
žena.
Angie je stavila mobitel u torbicu. Obrisala je suze. Sok koji je kupila u Starbucksu
vjerojatno se pokvario. Dlanovi su joj oznojeni, a želudac zgrčen.
Kad je navršila dvadeset godina, Angie je bila s tipom koji ju je šamarao, a zatim tukao.
Nakon toga od njega je pretrpjela još nasilja koje je shvatila kao njegovu veliku ljubav prema
njoj. Nasilje je bilo neodoljivo. I povrh toga vidjeti krupnog, stasitog muškarca kako plače kao
171
malo dijete zato što mu je užasno žao što ju je ozlijedio i kako to nikad, baš nikad više neće
učiniti.
A onda je to opet učinio.
»Zaboga«, tiho je rekla Angie. Zbog čega se ne bi umiješala u Join život? Prvo tablete, a
zatim ovo. Od Angie je naslijedila nepromišljenost. »Sranje!« Udarala je po volanu, ali ne zbog
Jo. Propustila je skretanje na parkiralište.
Angie se mučila s mjenjačem kako bi krenula unatrag. Kvačilo se zategnulo, zupčanici su
strugali. Želudac je i dalje boli.
»Sranje!« povikala je. »Sranje! Sranje! Sranje!« Tukla je šakama po volanu dok je leđa i
ramena nisu zaboljeli.
Zastala je. Ovo je blesavo. Izgubila je živce zbog glupog skretanja.
Polako je stavila ruke na volan. Duboko je udahnula i dugo zadržala dah.
Oprezno je ubacila u prvu brzinu. Dovezla se do kraja ulice i zatim polukružno zaokrenula.
Kad je došla do praznog parkirališta, vozila je u trećoj brzini. Ubacila je mjenjač u položaj
za vožnju unatrag kako bi sebi dokazala da to može i tako parkirala na označenom mjestu.
Angie je raširila prste. Lupanje po volanu nije bio najpametniji potez. Ima modrice na
rubu dlana.
Sada tu ne može ništa učiniti.
Angie je pogledala golemu betonsku građevinu u kojoj je noćni klub Marcusa Rippyja.
Doima se kao mumificirana glava robota. Čistači bi ga sljedeći tjedan trebali uglancati, ali
Angie ne shvaća. Kako će im to poći za rukom. Korov raste u pukotinama na asfaltu. Grafiti su
posvuda. Nema pojma zbog čega je Dale htio da se ovdje nađu. On je zacijelo bio grozan
policajac. Uvijek se drži rutine. Možda je to neizbježno kad ostariš. A možda zato što nije
bitno što se Dale često pojavljuje na istoj lokaciji. Prije tjedan dana prestao je odlaziti na
dijalizu. Ako je točno ono što je Angie pročitala na internetu, preostao mu je jedan, najviše
dva tjedna života, dakle bit će mrtav prije nego što netko shvati radi čega je ovdje dolazio.
Možda je već mrtav. Angie je pogledala na sat na mobitelu. Dale kasni petnaest minuta.
Nije došao ni Sam Vera, njegov računalac. Kako to da je ona jedina osoba koja je došla na
vrijeme?
Spustila je štitnik za sunce i provjerila šminku u zrcalu. Rastopilo joj se sjenilo za oči.
Mogla bi staviti ruž na usne. U torbici je pronašla Sarin ruž. Angie je otvorila zlatnu tubicu s
ogrebotinom. Pomislio bi da ćeš za šezdeset dolara dobiti tubicu od čistog zlata.
Angie je gledala ruž. Morala je odrezati vrh. Ona je možda opasna i uhodi je, ali ipak se
drži higijene.
Je li zaista opasna?
Nikome neće nauditi s nekoliko poruka ostavljenih na vjetrobranskom staklu. Bilo je
čudno prekopavati po Sarinim stvarima ali to nije namjerno učinila. Kako bilo, to nije bio
njezin plan Angie je bila u Willovoj kući zato što ga je htjela vidjeti. Nije htjela razgovarati, već
ga samo vidjeti. Kao i uvijek, bio je kod Sare. A to se često događalo. Otvorila je ključem koji
172
Will ostavlja iznad stražnjeg ulaza. Angie je prvo ugledala njegovu blesavu malena kujicu.
Betty je neprestano lajala. Angie ju je nogom odgurala u gostinsku sobu i zatvorila vrata.
Prošla je ispred kupaonice i zamijetila Sarinu šminku razbacanu u umivaoniku.
Angie je isprva pomislila: Ovo se Willu neće svidjeti.
A zatim je pomislila: Zašto je Sara Linton ovdje ostavila svoje stvari?
Ovdje.
U Willovoj kupaonici. Willovoj spavaćoj sobi. Willovoj kući.
Angiein suprug.
Angie je podigla štitnik za sunce. Ne treba joj zrcalo kako bi našminkala usta. Ruž koristi
od dvanaeste godine. Kretnje su odavno automatizirane. A ipak se nagnula naprijed i
pogledala se u retrovizoru. Mora priznati da ruž opravdava svoju cijenu. Ne razmazuje se i
traje cijeli dan. Ovo baš i nije njezina boja, ali s druge strane, ne pristaje ni Sari.
Angie se zavalila na sjedištu. Prešla je prstom po usnama. Prisjetila se što je Sara ostavila
u Willovoj kući. Skupe cipele, koje su Angie bile prevelike, kao da su namijenjene nekom
transvestitu. Crno čipkasto rublje, na koje je bespotrebno utrošila novac jer se Will vrlo lako
uzbudi. Ukosnice koje bi Angie mogla koristiti, ali ih je bacila jer tko jebe Saru Linton. Parfem.
Opet bacanje novca. Will ne razlikuje Chanel br. 5 od tekućeg sapuna u zahodu.
A zatim stvari koje je ostavila u ladici noćnog ormarića.
Angieina noćnog ormarića.
Iz torbice je izvadila papirnati rupčić i obrisala ruž. Spustila je prozor i bacila ga na tlo.
Sada ima novca za novu odjeću i popravak auta. Može sebi priuštiti skupe cipele i parfem.
Zašto je uvijek željela stvari koje nije mogla imati?
U retrovizoru je zamijetila bijeli auto. Pojavila se Kia Dalea Hardinga. Auto je usporio i
zaustavio se nedaleko od nje. Dale je jeo McDonaldsov hamburger. Otvorio je vrata. Utrpao
je ostatak hamburgera u usta i bacio omot na do. Oslonio se na krov, a auto se zatresao dok
je izlazio van.
»Gdje je on?« upitao je Angie.
Angie je teatralno slegnula ramenima, a Dale je pogledao prema ulici.
Sam Vera je polako kružio po parkiralištu. Idiot je vjerojatno pomislio da pregledava
okolinu, a ustvari je privukao pažnju. Vozi tamnosivi kombi s naljepnicom DOŽIVI BERN na
stražnjim vratima. Sivi lak se raspucao, a ispod njega su tragovi žućkaste boje koja je nazvana
bondo. Angie je ovo znala zato što joj je Will rekao.
Izišla je iz automobila.
Dale je upitao: »Jesi li nešto saznala?«
»Fig tuče svoju ženu.«
»Ma nemoj.« Očito je to već znao. »Razgovarao sam s tipom koji za njih sređuje stvari u
Chicagu. Nekoliko je puta morao zataškati prijave policiji.«
»A to mi nisi htio reći?«
173
»Ništa posebno. Nije ju gušio.«

»Pravi gospodin.« Murjake uče da je veća statistička mogućnost da će zlostavljač koji guši
ženu počiniti ubojstvo. Angie je upitala: »Jesi li još nešto prešutio?«
»Možda. Što ti imaš?«
Angie je kopala po torbici kako bi izbjegla njegov pogled. Dale je očito temeljito provjerio
Jo Figaroa, ali izvod iz matične knjige rođenih neće im ništa reći. Angie se u bolnici lažno
predstavila.
Kombi se konačno zaustavio. Kočnice su škripile. Nanjušila je marihuanu. Pjesma Josha
Grobana tutnjila je iz zvučnika.
Dale je šakom udario po kombiju. »Otvori, blesane.«
Začulo se škljocanje kad je Sam Vera otvorio stražnja vrata kombija. Sunce se odražavalo
na njegovim velikim, okruglim sunčanim naočalama. Ima dvadesetak godina i nosi bradicu s
kojom izgleda kao vjeverica. Škiljio je. »Požuri. Ne podnosim sunce.«
Angie je ušla u kombi. Klimatizacijski uređaj uključen je na najjače, međutim kombi je
ipak golema metalna kutija izložena jakom suncu. Zapahnuo ju je Samov kiselkasti znoj i vonj
marihuane. Kao da je u studentskom domu.
Angie je sjela na plastični sanduk. Torbicu je držala u krilu jer je pod bio užasno prljav.
Dale je sjeo pokraj vozača i okrenuo se bočno kako bi ih vidio. Samu je dao omotnicu s
novcem. Sam je brojio novčanice.
Angie je pogledala naokolo. Kombi je pokretna trgovini elektroničkom opremom. Žice,
metalne kutije i svakojaka, njoj nepoznata sranja označena decimalnim sustavom
klasifikacije. On je stručnjak za nelegalno daljinsko nadziranje. U svim američkim gradovima
postoji neki Sam Vera. Užasno je paranoičan i ne ustručava se prekršiti zakon. Glumata da je
čvrst momak, ali bi cinkao svoju majku ako bi ga murjaci pritisnuli. Angie je imala svog
Sama Veru, ali ga je pokupila NSA zato što je provalio onamo gdje nije smio provaliti.
»Gospođo.« Sam je Angie dodao svijetlozeleni mobitel omotan crnom izolacijskom
vrpcom. »Ovo je klon iPhonea Jo Figaroa.«
»Brz si.«
»Zbog toga me plaćate.« Upitao je Dalea: »Jesi li postavio prislušne uređaje?«
»Stavio sam ih kad je žena odvezla klinca u školi.« Dale je teško disao, a izgledao je lošije
nego inače. »Također sam na njezino prijenosno računalo priključio onu stvarčicu koju si mi
dao. Računalo je bilo u kuhinji. Nisam pronašao druga računala. Ni iPad. Ništa. Čudno, zar
ne?«
»Vrlo čudno.« Sam se obratio Angie: »Program koji je Dale instalirao u prijenosno
računalo nazvan je »neprimjetna uhoda«, neka vrsta špijunskog softvera, ali bolji. Već sam
presnimio sve datoteke na ovaj tablet.« Iz kante je uzeo izgrebeni iPad. Iz njega vire dvije
staromodne antene koje su Angie izgledale kao zečje uši na televizoru. »Dodao sam aplikaciju
kako bismo pratili GPS u njezinom autu. To je ovaj gumb ovdje s ikonom auta. Funkcionira kao
i policijski model. Je li vam poznat?«
174
»Jest.«
»Možete je posvuda slijediti, osim ispod zemlje.« Obrisao je zaslon po kojem je lupnuo
prstom. »Špijunski softver u njezinom prijenosnom računalu radi u realnom vremenu. Kad
ona nešto otipka na računalu, to će se vidjeti na ovom iPadu, ali budući da sam već presnimio
sve datoteke, možete ih pregledati i pretražiti njezin tvrdi disk. Ovo je zapravo njezino
prijenosno računalo, a ne samo kopija od određenog datuma.«
Dale je rekao: »Hoćeš reći da je ovo drugačije od one stvari koju si ranije dao Polaskici.«
Sam je razrogačio oči. »Nisam...«
»Rekla sam mu«, upala mu je Angie u riječ. Dale bi joj dao Samove kontakte samo ako bi
mu Angie rekla zašto joj trebaju. Angie nije rekla u čije je prijenosno računalo provalila. Samu
je rekla: »U redu je. Nastavi sa svojim poslom.«
»Dobro.« Sam je lupkao po zaslonu, a zatim je iPod dao Angie. »Samo da znate, hakerski
kodeks nalaže da ne smiješ otkucati mušterije. Meni možete vjerovati, hej.«
»Naravno, mali.« Dale je iz džepa izvadio rastopljenu čokoladicu.
Angie je okrenula glavu da ga ne bi gledala kako žvače. I dalje ne zna zbog čega je kopirala
Sarino prijenosno računalo. Pronašla je datoteke o njezinim pacijentima, a bolnica Grady
instalirala je nekakav zaštitni softver koji Angie nije bila u stanju provaliti. Sam joj je dao neki
program kojim je provalila Sarine zaporke presnimila sve datoteke. Angie je znala da je
prekoračila granicu, no ne u Sarinu slučaju, već u svom. Nakon toga više nije bila gnjavatorica,
nego je postala opsesivna i naposljetku je postala prava progoniteljica.
Je li opasna?
Angie još uvijek nema odgovor na ovo pitanje.
»Iziđi iz kombija«, rekao je Dale Samu. »Moram razgovarati s Angie.«
»Na sunce?« pobunio se Sam.
»Nećeš se rastopiti, Elphabo.«
Angie se nasmijala. »Kako si, dovraga, znao pravo ime Zle Vještice Zapada?«
»Pazi«, razuvjeravao ga je Sam. »Ovdje imam osjetljivu opremu. Za druge mušterije. Ne
mogu ti reći o čemu je riječ, ali je na najvećem stupnju tajnosti.«
»Zar si pomislio da nas dvoje znamo čemu služe ova sranja?« Dale je otvorio vrata
kombija. »Izlazi van.«
Sam je uvrijeđeno izišao iz kombija. Dale je zalupio vrata. Angie su zaboljele oči od nagle
promjene svjetla.
Dale je iz pepeljare izvadio džoint i pripalio ga plastičnim upaljačem. Duboko je povukao
i zadržao dah. Iz usta mu je izlazio dim kad je rekao: »Odveo sam Delilah da pogleda
mjuzikl Wicked.«
»Otac godine.«
Dale joj je ponudio džoint.
Angie je odmahnula glavom. Već je popila tri Vicodin tablete.
175
Dale je još jednom povukao dim. Krajičkom oka pogledao je elektroničku opremu. »Kad
bih znao koristiti jedan dio ovih sranja, sada bih bio milijarder.«
Angie je znala da se baš ništa ne bi promijenilo, ne samo zbog peha na kladionici. Ljudi
kao što je Dale Harding jedino su u stanju držati se jedne stvari: očaja.
Rekao je: »Pazi. Treba mi usluga.«
Angie zna kakve usluge Dale traži. Sve se vrte oko iste teme. »Delilah se opet drogira?«
»Ne, nije riječ o tome. Čista je.« Odlučno ju je pogledao. »I ostat će čista, je li tako?«
On je u teškoj zabludi, međutim, rekla je: »Tako je.«
»Nešto drugo. Moj kladioničar.«
Angie je ovo trebala očekivati. Ni prijetnja smrću neće spriječiti ovisnika da uzme novu
dozu. Delilah je na heroinu, a Dale na utrkama.
Rekao je: »Dugujem Icebergu Shadyju petnaest somova.«
»Znam da imaš novca.« Angie zna da Dale ispod rezervne gume u prtljažniku čuva
gotovinu. »Uzmi malo s vrha hrpe.«
Odmahnuo je glavom. »To je isključivo za Delilah. Trebat će joj novac dok se ne sredi
papirologija. Obećala si mi da ćeš pripaziti na nju.«
Angie se naslonila u kombiju. Žice je bockaju po leđima, ali ne može uzmaknuti u
skučenom prostoru. Zbog Dalea ne može disati. Sklopio je nekakav posao s Kipom
Kilpatrickom kako bi u zadnji čas pomogao Delilah. Na tajnom računu ima 250 tisuća dolara.
Nakon dva tjedna, kad započnu radovi na kompleksu All-Star, novac će se automatski
prebaciti u zakladu koju je Dale otvorio za Delilah. Ova je zaklada njegova jedina šansa da se
iskupi. Kao da će velika svota novca izbrisati tisuće prostituiranja na koje je Delilah bila
prisiljena kako bi Daleu zaradila novac za kockanje.
Angie ne zanima Daleovo iskupljenje i nije htjela paziti na drolju narkomanku. Pristala je
samo radi toga što joj je Dale ponudio posao u tvrtci. Mogla je zadržati Jo da se htjela brinuti
za dijete.
Dale je bacio džoint u pepeljaru. »Ovo sam dobio od odvjetnika, shvaćaš?« Iz unutrašnjeg
džepa sakoa izvadio je presavijeni svežanj papira. Obrasci iz kladionice pali su na pod kombija.
»Jedino mi je potreban tvoj potpis.«
Angie je odmahnula glavom. »Obraćaš se pogrešnoj osobi, Dale.«
»Sredio sam ti posao kod Kipa. Nisam te ništa pitao. Rekla si da ćeš ovo učiniti za mene i
sada ispuni obećanje.«
Pokušala je odugovlačiti: »Moram pročitati prije nego što potpišem, možda i razgovarati
s odvjetnikom.«
»Ne, ne moraš.« U ruci je držao kemijsku. »Hajde. Dvije kopije. Jedna za tebe i jedna za
odvjetnika da je pohrani.« I dalje nije uzela kemijsku. »Želiš li da počnem postavljati pitanja?
Recimo, o tvom mužu? Recimo, zašto si provalila u medicinske datoteke?«
176
»Ovaj gad«, rekla je Angie. Sam ju je ipak otkucao. Odugovlačila je. »O čemu je riječ? O
zakladi?«
»Izvršiteljica, a to si ti, ovlaštena je za plaćanje osnovnih troškova kao što su stanarina,
režije, bolnički računi. Želim biti siguran da će uvijek imati krov nad glavom. Ovdje piše da ćeš
za svoj trud dobivati soma mjesečno.«
Nije baš sitniš, ali nije dovoljno za mirovinu. Postoji veći problem: Angie poznaje Delilah
Palmer. Ona je sebično i razmaženo derište, čak i kad se ne drogira. Prvi novčić koji dobije
završit će rastopljen u žlici i ubrizgan u venu koju uspije pronaći.
Zato je Angie uzela kemijsku i potpisala papire.
Dale se nasmijao kad je vidio potpis. »Angie Trent, ha?«
»A što je s drugim problemom?« Kopiju je spremila u torbicu. »Rekla bih da je tvoj
kladioničar Iceberg Shady također i svodnik?«
»On ima kurve kod mosta Cheshire. To je tvoje staro područje, zar ne?«
Kad je bila inspektorica, Angie je u motelu Cheshire Motor iznuđivala informacije od
prostitutki. »To je bilo davno. Cure su mrtve.«
»Ne moraš saznati njihova imena, dovoljno je da ih se privede.«
»Želiš li da nazovem policiju da izvrši raciju na mostu Cheshire?« Odmahnula je glavom.
Mogla bi im reći da izbroje zrnca pijeska na plaži Daytona. »Potrebna je golema
dokumentacija. Cure će izići nakon nekoliko sati, a uvjetno će ih osuditi nakon jednog tjedna.
Neće se htjeti time baviti.«
»Denny će to učiniti ako ga lijepo zamoliš.«
Angie ne podnosi što se Dale neprestano petlja u njezin život.
»Hajde, Polaski. Usreći čovjeka na samrti. Denny će i magarca pojebati ako ga lijepo
zamoliš.«
»Denny će iz gusta pojebati magarca.« Nevoljko je uzela mobitel. Angie jedino koristi
mobitele na bonove kako bi kontrolirala tko je naziva. Prisjetila se Dennyjeva mobitela te je
počela tipkati poruku. Dalea je upitala: »Pretpostavljam da želiš to odmah obaviti?«
»Što prije. Iceberg ubire polovicu prihoda na Cheshireu. Denny će ga prisiliti da cure
izvlači iz zatvora i uplaćuje jamčevine pa će me barem jedan tjedan ostaviti na miru.«
Pogledala ga je u vodnjikave, zakrvavljene oči. »Samo jedan tjedan? Toliko ti je
preostalo?«
»Sve sam sredio. Ako mi bubrezi ne otkažu, ovo će me dokrajčiti.« Iz džepa je izvadio
vrećicu bijelog praha. »Sto posto čist.«
»Svi dileri na svijetu govore da je njihov kokain sto posto čist.« Otipkala je poruku. »Ovo
je vjerojatno laksativ.«
»Ovo je prava stvar«, rekao je Dale jer je kušao drogu, naravno. »Kad nakon svih ovih
godina ušmrčem ovu količinu kokaina, srce će mi pronaći na stropu.«
177
»Sjajno.« Angie je poslala poruku Dennyju. Mobitel je stavila u torbicu. »Potrudi se da ja

ne moram pronaći tvoje truplo.«
»Kunem se«, rekao je Dale. »Ali pazi, želim da mi još jednom obećaš, Polaski. Uzmi svoj
dio novca, ali pobrini se da Delilah ništa ne uzmanjka, može? Neće živjeti u raskoši, ali imat
će dobar smještaj i pristojne susjede, a ne onu azijsku kučku s kojom se moram zajebavati.
Mnogo zdrave hrane, organske šampone i sva ta sranja.
»Naravno.« Još jedno obećanje koje Angie vjerojatno neće ispuniti. »A radi čega si ovo
sada organizirao? Mogao bi izdržati još jedan tjedan i provjeriti je li sve sređeno.«
Odmahnuo je glavom. »Ne bih izdržao još dva tjedna. Umoran sam od svega. Umoran od
života. Dosta mi je.«
Pretpostavila je da je iskren, ali s druge strane, Dale zna da će Delilah podivljati kad sazna
da neće odmah dobiti čitavu svotu. Dobit će napad bijesa i Dale će popustiti, dakle Angie se
nakon njegove smrti treba pobrinuti za isplate. »Zašto ja? Oženio si Delilah kako tvoje bivše
ne bi dobile ništa. Problem je riješen. Mogao bi platiti odvjetnika da je drži na povodcu. Zašto
ja moram biti njezina bankarica?«
»Zato što bi odvjetnik potrošio polovicu novca prije nego što shvati da ga je nasamarila.
Tebe nitko neće preveslati, a pogotovo neće ona. Proklinjat će i kukati da joj daš još, a ti ćeš
joj reći da odjebe.«
Angie se nije mogla usprotiviti.
»I zbog toga što će sve spiskati«, rekao je. »Ona je glupa i ne misli na budućnost. Ona želi
sve odmah i sad, sve što može dobiti i što prije.«
»Pitam se od koga je to naslijedila?«
Dale je namjerno prečuo njezine riječi. »Klinke kao što je ona ne shvaćaju vrijednost
novca. Kriv sam što se zlopatila cijeli život. Tablete. Heroin. A zatim Virginia i njezina sranja...«
Dale je izvadio rupčić. Ispuhao je nos. Niz obraz su mu tekle mutne suze. »Zaboga«, rekao je.
»Opet.« Govorio je o tome da umire i da gubi kontrolu nad svojim tijelom. Na internetu je
čitala o ovoj nuspojavi. Živi snovi, halucinacije, gubitak pamćenja, pomanjkanje koordinacije.
Dale je opet ispuhao nos. Obrisao je suze.
Angie je gledala kako se muči pokušavajući obuzdati navalu emocija. Bila je hladna
premda je u kombiju bilo užasno vruće. Boi je zarazna. Ne smije podleći.
Dale je rekao: »Samo se želim uvjeriti da će se to obaviti kako treba.«
Angie gotovo nikad nije ispravno postupala. »Zbog čega ne bih pokupila novac i ostavila
Delilah za cjedilu?«
»Jedna odvjetnička tvrtka obavlja nadzor. Čekove jedino možeš izdavati za stanarinu,
režije i slično, ali ne za trgovačke centre i restorane.«
Angie je kimnula glavom, a prisjetila se tisuće načina na koje može zaobići ograničenja.
Prvi korak: postati stanodavka.
Dale je rekao: »Obećala si, Angie. Dala si mi riječ. Ne kažem da to mnogo vrijedi, ali kažem
ti da ću se mnogo prije tebe spustiti u pakao, a ako zajebeš moju kćer, ondje ću te dočekati.«
178
Nije htjela priznati da se ustrašila njegove prijetnje. »Ne vjeruješ da ću se zaputiti u raj?«
Bacio je rupčić na pod. »Reci mi zašto te toliko zanima Figova žena.«
»Zato što sam plaćena da me to zanima.«
»Ali to nije novi interes.«
Angie se osmjehnula. »Zašto se na poslu ne koristiš mozgom?«
»Slabo me plaćaju.« Nadlanicom je obrisao nos. »Zbog uhođenja možeš dobiti deset
godina u zatvoru za velike cure.«
Angie je upitala govori li on o Sari zato što je uhodila i Jo. »Zašto misliš da nekoga
uhodim?«
»Nisam glup kao što izgledam, Polaski. Došla si k meni i preklinjala me da te zaposlim.
Tvoj muž htio je podići optužnicu protiv Marcusa Rippyja. Malo sam pronjuškao.«
Angie je osjetila kako joj se zatiljak naježio. Uvijek je oprezna radi Willa. Dalea nije ni
primijetila. »A što ti znaš o meni?«
»Mislim da bi sjebala jedinog tipa na čitavom svijetu koji ne vjeruje da si bezvrijedna i
bezosjećajna kučka.«
»Bezvrijedna«, ponovila je Angie jer ju je samo ta riječ zaboljela. Willov slučaj protiv
Rippyja minirala je samo radi novca. Upitala je: »Imaš li još neko zrnce mudrosti?«
»Pobrini se za tu stvar u vezi s Figovom ženom. Rippy mora biti čist još dva tjedna.
Odvjetnici mi kažu da je tajni račun potpuno legalan. Nakon dva tjedna, kad lopatu zabodu u
zemlju, u zakladu za Delilah leći će dvjesto pedeset somova i bit će zbrinuta do kraja života.
Ako lopatu samo jedan dan kasnije zabodu u zemlju, onda nema ničega i čitav moj život nije
vrijedio ni pišljiva boba.« Dale je otvorio vrata. Sunčeva svjetlost presjekla je kombi. »Ne
mogu leći u grob brinući se hoće li moj naum propasti zato što onaj seronja Rippy nije u stanju
držati kurac u hlačama.«
»Pobrinut ću se«, rekla je Angie premda nije bila sigurna.
»Dobro.« Kombi se zatresao dok se Dale mučio izići iz njega. Ošamućen je, a Angie nije
znala je li riječ o vrućini ili o boleštini koja ga ubija. Ipak se ne smije zabrinuti za njega.
Jedino zna da će, čim Dale umre, biti pošteđena njegova njuškanja, bolesti i svih odurnih
stvari u vezi s njime koje su je opterećivale.
»Opet ja.« Sam je sjeo na drugi sanduk. »Mogu li još nešto učiniti?«
Ona je u ruci držala zeleni mobitel koji je on oblijepio. »Kad će ovo proraditi?«
»Mora dobiti SMS preko bežične ili svoje veze. Kad odgovori, telefon će se aktivirati.«
»Zbog čega joj ne bismo poslali SMS?«
»Jer mora odgovoriti kako bi program radio. Korisničko sučelje. Zajebano.«
»Mogu li slušati njezine telefonske razgovore?«
»Ljudi razgovaraju mobitelom?« Bio je zbunjen. »Nije mi palo na pamet da i to kodiram.
Hoću reći, imate SMS-ove i druge stvari. Zar to nije dovoljno?«
Angie je bilo mučno jer se opet osjećala starom. »A FaceTime? Skype?«
179
»Da, to je složenije. Dakle, VOIP-om možete...«

»Zabit ću ti ovo u guzicu ako ne budeš govorio jezikom koji razumijem.«
»Pa, govorio sam.« Opet se nadurio. »FaceTime i Skype imaju odgodu u emitiranju.
Nasnimio sam program u njezin mobitel pomoću jedne aplikacije. On snima sve video-pozive,
ali morate pričekati do kraja razgovora kako biste ga pogledali.«
»Kako se otvara?«
Oprezno joj je uzeo mobitel. Aktivirao je zaslon i pokazao aplikaciju sa staromodnim
gramofonom na ikonici. »Pritisnite ovdje i pojavit će se popis. Pritisnite videosnimku koju
želite vidjeti i otvorit će se, ali tek kad je razgovor završen.«
»A ako želim vidjeti poziv koji je jutros upućen?«
»Ne mogu vam pomoći. Nije pohranjen u njezinom mobitelu. Jedino mogu učitati ono
što je već pohranjeno i ono što će se kasnije dogoditi, recimo na njezinom prijenosnom
računalu. Mogao bih vam pokazati neke programe na tabletu ako želite«, rekao je.
Zaboga, on s njom razgovara kao da mu je baka. »Funkcionira kao obični iPad?«
»Pa naravno.«
»Nije potrebno.« Angie je htjela izići.
»Nemojte nikome reći«, rekao je Sam. »O onoj drugoj stvari koju sam učinio za vas.«
Angie je zurila u njega. »Dakle, kad je Dale rekao da zna za softver za dešifriranje
medicinskih datoteka koji si mi dao, to je bilo puko nagađanje?«
Samu se lice zgrčilo.
Angie je pogledala naokolo. Žice, kutije s elektroničkom opremom, računalni zasloni,
tableti, prijenosna računala.
Sam je upitao: »Nešto tražite?«
»Pitam se kako bi unutrašnjost ovog kombija izgledala ako ti ispalim metak u glavu.«
Sam se nervozno hihotao.
Angie je iz torbice izvadila pištolj. Stavila ga je na iPad i stegnuta dršku. Prst je stavila
pored štitnika za okidač, kao što je obučena. A možda nije. Pogledala je i shvatila da prst drži
na okidaču.
»Molim vas, gospođo.« Sam se nije hihotao. Podigao je ruke u zrak. »Ispričavam se, u
redu? Molim vas, nemojte me ubiti. Molim vas.«
»Prisjeti se ovoga kad drugi put ugroziš moje radno mjesto.«
»Hoću. Obećavam.«
Angie je spremila pištolj u torbicu. Zanijela se. »Daj mi svoju zalihu.«
Kopao je po kanti i izvadio vrećicu marihuane. »Ovo je sve što imam.«
Angie je uzela vrećicu. Pokupila je elektroničku opremu i izišla. Sam nije čekao da zavori
vrata. Zbrisao je s parkirališta prije nego se predomisli.
180
Ušla je u svoj auto i na susjedno sjedište pažljivo odložila iPad i zeleni mobitel. Stavila je
ključ u bravu motora. Motor je zabrujao. Zupčanici su strugali.
Sam je Daleov pomoćnik. Mogla je ustrijeliti tog klinca. Možda. Tko će ga znati što joj je
prošlo kroz glavu? Angie je izvadila Glock iz torbice. Izvadila je spremnik i izbacila metak iz
cijevi. Iskočio je kao skakavac i nestao ispod sjedišta. Provjerila je je li pištolj prazan. Barem
će imati vremena razmisliti prije nego što opet potegne pištolj.
A sad mora otići odavde.
Angie se mučila s kvačilom i mjenjačem brzina. Ubacila je u brzinu i krenula s parkirališta.
Nije se mogla odlučiti kamo će poći. Zeleni mobitel aktivirat će se tek kad Jo odgovori na
poruku. Angie mora pretpostaviti da je Reuben jedina osoba koja joj je slala poruke. Laslo
kaže da će cijeli dan provesti na operaciji. Ne zna se kad će se probuditi, ali Angie je sigurna
da će se prvo javiti Jo. Ili će joj dojaviti da se ona njemu javi.
Preostaje joj Samov iPad iz kojeg strše antene. Angie je pretpostavila da neće mnogo
saznati pomoću nekog već skrivenog programa koji je Laslo podmetnuo u Joino računalo.
Reuben nije htio Jo dopustiti da ode na kavu, a da mu ne pokaže dokaz kako je to učinila.
Nema šanse da on ne nadzire njezinu elektroničku poštu i internet.
Dakle, Jo je nešto smislila. Ima neki plan koji uključuje Marom Rippyja. Angie je potpuno
uvjerena. Djevojka koja je Hemingwayu rekla neka odjebe u Starbucksu mora imati tajne.
Josephine, a ne Jo.
Tako se predstavila baristu.
Angie je shvatila da je riječ o ženi koja želi započeti novi život. Prije milijun godina, kad je
Angie bila ostavljena u popravnom domu, šakom je udarila prvu osobu koja joj se obratila
s Angela, a ne Angie.
Njezin svodnik zvao ju je Angela. Ona se predstavljala kao Angie.
Reuben svoju suprugu zove Jo. Kad je Jo sama, kad uspije osjetiti dašak slobode, sebe
zove Josephine.
Ona planira bijeg, vjerojatno uskoro. Reuben će se vratiti u nedjelju. Dakle, Angie ima
manje od pet dana da shvati što je njezina kći naumila. Pogledala je na sat. Podne.
Postoji jedan izvor informacija koji nije iskoristila: LaDonnu Rippy.
Ako želiš saznati sranja o nekoj ženi, jednostavno pitaj ženu koja se pretvara da je njezina
prijateljica.
181
UTORAK-12:13
ANGIE JE KOČILA dok je auto poskakivao po Ulici Piedmont. Zbog prekomjerne gradnje i
terena, uska ulica je u bilo koje doba dana zakrčena prometom. Ubacila je u prvu brzinu.
Mjenjač sada radi zahvaljujući zaustavljanju na benzinskoj stanici.
Pogledala je zeleni mobitel da provjeri je li Jo odgovorila na SMS. Ništa. Može upotrijebiti
i iPad sa zečjim ušima, ali Angie je pretpostavila da Reuben nadzire prijenosno računalo kao
što nadzire Join život. Ona nije glupa i na njemu neće ostaviti inkriminirajući materijal.
Osim toga, Angie je dobro naučila lekciju o zavirivanju u tuđe osobne datoteke. Sara je
na čvrstom disku pohranila tisuće fotografija, a sve su uredno poredane po datumu i lokaciji.
Will i Sara na plaži. Will i Sara kampiraju. Will i Sara penju se na planinu Stone. Pozlilo joj je
jer je Sara uvijek bila presretna. Ne samo na fotografijama s Willom nego i na starijim
fotografijama, na kojima je sa svojim preminulim mužem.
Angie se pitala je li Will uopće vidio sliku Jeffreyja Tollivera. Muda bi mu se smrznula.
Tolliver je bio nevjerojatno naočit muškarac. Visok, valovita tamna kosa i tijelo koje poželiš
lizati dan i noć. Igrao je za sveučilišnu reprezentaciju. Bio je ravnatelj policije. Kad ga pogledaš,
odmah vidiš da se taj muškarac zna udvarati ženama.
Angie je morala priznati da Sara Linton ima dobar ukus za murjake.
Šteta što ne zna kad treba obuzdati pohlepu u vezi s njima.
Angie je projurila kroz crveno svjetlo i skrenula u Ulicu Tuxedo ispraćena simfonijom
automobilskog trubljenja. Jurila je dalje. Vila LaDonne i Marcusa Rippyja nalazi se na vrhu
blage uzbrdice. Većina kuća zaštićena je grmljem i stablima od pogleda s ulice, a LaDonna se
potrudila da svi zamijete njezinu kuću. Na zatvorenim vratnicama nalazi se odvratno, veliko
pozlaćeno slovo R. Logo je dizajnirala LaDonna i stavlja ga na sve, pa i na ručnike u kupaonici.
Angie se zaustavila ispred vratnica. Pritisnula je gumb na portafonu, predstavila se i
pričekala da joj otvore. Ovdje je bila nekoliko puta kad je iz Kipova ureda donijela papire koje
je LaDonna trebala potpisati. Marcus je supruzi povjerio sve svoje poslove, a to je bilo
pametno ili glupo, ovisno o tome jesi li LaDonna ili Marcus.
Motor je brujao kad se provezla kroz vratnice. Negdje je lajao pas. Vjerojatno obiteljski
haski, koji je zasrao cijelu kuću jer ga nitko nije izveo van. Na kraju kolnog prilaza ugledala je
tri automobila: dva Jaguara, Bentley, neonskožuti Maserati.
»Sranje«, mrmljala je Angie. LaDonna je priredila domjenak.
Angie je najavljena na ulasku na imanje, pa je lajanje utihnulo. Hodala je ispod trijema,
pokraj sobe s nadzornim kamerama u kojoj je drijemao bivši murjak umjesto da promatra
snimke kamera postavljenih po čitavom imanju. Pokucala je na vrata kuhinje i pričekala.
Tlocrt kuće je poput divovskog slova U koje obgrljuje olimpijski bazen. Sve što je obitelji
potrebno nalazi se na ovom imanju, a to je smiješno dok ne shvatiš da bi mogao provesti
dvadeset četiri sata sedam dana tjedno na svom imanju, a da ne vidiš drugu osobu. Osim kad
ti je potrebna pomoć. Ovdje je nekoliko desetaka služavki, a sve nose sive odore s bijelim
182
pregačama premda je LaDonna vjerojatno prezirala svoju odoru kad je čistila hotelske sobe.
Govna se uvijek kotrljaju nizbrdo.
Angie nije znala govore li služavke engleski ili su previše ustrašene da bi progovorile. Kao
i prije kad je dolazila LaDonni, žena koja joj je otvorila vrata nije ništa rekla. Glavom je
Angie pokazala neka pođe za njom po dugom hodniku.
Uređenje je odavalo LaDonnino grčko podrijetlo: kipovi, romane i bezbroj Grka poredani
su po zidovima. Gotovo sve je pozlaćeno. Slavine iznad sudopera su golemi labudovi s krilima
za toplu i hladnu vodu. Pozlaćeni lusteri u hodniku. Angie je pogledala iznad sebe. Luster je u
obliku Ryppyjeva logoa, izvijeno slovo R optočeno kristalima na kojima se sunčeva svjetlost
prelamala kao laserska zraka. Morala je pogledati ustranu kako ne bi oslijepila. Pred očima joj
se iskrilo kad ju je sobarica uvela u salon za manikiranje.
»Ti si, draga?« LaDonna je mahnula Angie neka priđe bliže. Vitka Azijatkinja premazivala
je njezine nokte jarko crvenim lakom. Četiri žene namakale su stopala u bazenima s
mirišljavim solima, a četiri Azijatkinje su ih manikirale. Na radiju je svirala rap-glazba. TV je
prigušen, a uključen je na sportski kanal.
LaDonna je rekla: »Pridruži nam se. Moja cura je sjajna pedikerka.«
»Ne, hvala.« Angie bi radije počupala nokte na nogama nego što bi dopustila da joj
neznanka dodiruje stopala. Nije shvaćala život koji imaju ove žene. LaDonna nije učena žena,
ali je dovoljno bistra da zna kako bi mogla raditi nešto korisnije umjesto da u jedan sat
poslijepodne manikira nokte. Chantai Gordon bila je profesionalna tenisačica prije nego što
je okačila reket na zid i rodila bebu. Angelique Jones bila je liječnica. Santee Chadwick je
privatna bankarica svog muža i potpredsjednica Wells Fargoa. Tisha Dupree je glupača. Ona
ništa drugo ne bi znala osim manikirati nokte.
LaDonna je upitala: »Imaš li neke papire za mene da ih potpišem?«
»Moram vam postaviti nekoliko pitanja.«
»O onoj kučki iz Vegasa? To je sranje sređeno.«
Angie je pričekala da smijeh utihne. »Ne, o nečem drugom.«
»Sjedni, mala. Doimaš se umorno.«
Angie je sjela. Torbicu je spustila na pod. Ona se osjeća umorno, a nije znala zašto.
Zapravo, cijeli je dan sjedila na ovom ili onom mjestu. Upitala je: »Zbog čega Figova žena nije
s vama?«
Chantal je frknula. »Ona će slomiti vrat ako u jednom trenutku ne spusti glavu.«
Nastupila je neizbježna i neugodna tišina.
Angelique je upitala: »Je li Jo u nevolji?«
»Ne znam.« Angie je promatrala LaDonnu. Ova žena nešto čeka. Da je mačka, nervozno
bi mahala repom. »Jo se drži po strani. Kip se zabrinuo da nešto nije u redu. On želi da ona
bude sretna.«
»S njom nisam razmijenila više od dvije riječi«, rekla je Santee. »Ona je za mene previše
umišljena.«
183
Angelique je rekla: »Nije lako shvatiti zbog čega je netko sramežljiv. Oni su vrlo često
nadmeni.«
»Ona jest nadmena«, dobacila je Chantal. »Pozvala sam je na kavu. Pitala hoće li sa
mnom u kupovinu, a uvijek bi mi rekla: »Provjerit ću s Figom pa ću ti dojaviti«« Odmahnula
je glavom. »Bilo je to prije šest mjeseci i još uvijek čekam.«
Tisha je rekla: »Ja ću s tobom otići u kupnju.«
Chantal je gledala kako joj pedikiraju nokte na nogama.
»Ona je premršava.« Angelique je liječnica. Ona zamjećuje ove detalje. »Pretpostavljam
da je pod velikim stresom zbog preseljenja, Anthony pohađa novu školu. Velika je
odgovornost preseliti golemo kućanstvo.«
»Pogotovo kad tvoj čovjek ne želi ni prstom maknuti«, rekla je Chantal. »Kad smo se
Jameel i ja doselili ovdje, taj čovjek je spakirao jedan kovčeg, a u njega je stavio samo svoje
stvari. Upitala sam ga što bih trebala učiniti s dječjom odjećom, igračkama, kuhinjom i
kupaonicom, a on je samo rekao: >Ja sam se spakirao, mala. To je tvoja briga. <«
Žene su odobravale njezine riječi. Angie nije mogla zamisliti Chantal kako ukrcava kutije
u unajmljeni kamion. Vjerojatno se osvetila Jammelu te je unajmila najskuplju službu za
selidbe koju je mogla pronaći.
Santee je rekla: »Jo se vrlo mlada udala za Figa.«
»A koja od nas nije?« dometnula je Chantal. »Imala sam devetnaest godina. La D
osamnaest. Rekla bih da se kasno udala.«
Angie je pogledala LaDonnu. Ona i dalje promatra, ali još uvijek šuti.
Santee je rekla: »Jo bi morala biti sretna što Figu dobro ide. Marcus ga je dobro
pripremio.«
Chantal je rekla: »Jo ne zanima košarka.«
Druge žene su glumatale da to nije točno.
»A što nju zanima?« upitala je Angie.
Tisha je rekla: »Ona voli Anthonyja. On je njoj najvažniji u životu.«
»I njezina majka«, rekla je Angelique. »Nažalost, ona pati od srčane bolesti.«
»Možda se zbog toga drži po strani«, rekla je Tisha. »Prije nekoliko godina ostala sam bez
majke. A to ne možeš tek tako preboljeti. Gubitak uvijek ostaje.«
Angelique je rekla Angie: »Jo i Fig doći će u nedjelju navečer na zabavu. La D i Marcus
organiziraju veliki tulum prije početka sezone. Mogla bih porazgovarati s njom ako želiš.«
»Bila bih ti zahvalna.« Angie je opet pogledala LaDonnu. Ne možeš ništa dobro očekivati
kad ova žena šuti. Angie joj je rekla: »Čula sam da ste prošle godine organizirali lijepu
zabavu kad se Jo ovdje doselila.«
LaDonna je puhala na lakirane nokte. Oči su joj blistale.
»Jeste li od ranije poznavali Jo?« oprezno je upitala Angie. »U srednjoj školi?«
184
LaDonna je otpustila manikirku. »Nismo pohađale istu srednju školi. Ona je živjela u
susjednom gradu.«
Tisha je rekla: »Nisam to znala.«
»A iz crkve?«
»Da, čini mi se da je dolazila u moju crkvu.«
Tisha je htjela nešto reći, ali se predomislila.
Angie je čekala. S LaDonnom nikad nije lako. Ona ne shvaća da Angie ne mari za svoju
budućnost u tvrtki 110 Sports Managment. Njoj je jedino stalo do Jo. Rekla je: »Hoćemo li
prešutjeti činjenicu da je Marcus nekad hodao sa Jo Figaroa ili ćete se uozbiljiti i reći mi što
se događa?«
LaDonna je i dalje puhala u nokte. »Ne bih rekla da su držanje za ruke i rasprave o Bibliji
prava veza.«
»A što biste rekli?«
»To se tebe ne tiče.«
Santee je rekla: »Želiš li da odgibamo, curo?«
»Ne, prošetat ćemo do bazena.« LaDonna je ustala. Nazula je cipele s visokim
potpeticama. »Od nojeve kože«, rekla je Angie. »Moje kućne cipele s visokom petom.
Izrađene po mjeri u Milanu.«
»Uzmi kremu za sunčanje«, rekla je Tisha. »Izgorjet ćeš na suncu.«
LaDonna je prijekorno pogledala djevojku. Obratila se Angie: »Ovamo.«
Angie ne voli hodati iza drugih. Hodala je rame uz rame s LaDonnom po hodniku.
Pogledala je njezine talijanske cipele. Na vrhovima je ugravirano zlatno slovo R koje se počelo
habati. Na vršku cipele zamijetila je mrljicu. Ova neznatna oštećenja bila su njezino jedino
zadovoljstvo tog dana. LaDonna je uvijek podsjećala na žene koje svodnici nazivaju Zadnja
Djevojka ili Mama Zapovjednica: starija drolja koja pomoću sile ili spletki nameće djevojkama
poslušnost. Utješit će te ili porezati, ovisno o tome što treba učiniti kako bi i dalje zarađivala
na ulici.
LaDonna je stavila sunčane naočale. Otvorila je vrata. Vani je još veća vrućina i svjetlo je
nepodnošljivije nego što je Angie upamtila. Duboko je udahnula vlažan zrak. I dalje osjeća
miris laka na nokte.
LaDonna je rekla: »A što je tebi na umu, kučko?«
Angie se nasmiješila, ali samo zato da nju razbjesni. »Rekla sam vam. Kip se zabrinuo za
Jo.«
»Ona nije tip cure kakvu ganja moj čovjek, ako o tome govoriš.« LaDonna je odmahnula
glavom kako bi istaknula svoju tvrdnju. »Marcus voli borbene žene. Jo ne bi ni mrava zgazila.«
»Fig je kontrolira.«
»Fig je kontrolira šakama.« LaDonna je frknula kad se Angie zapanjila. »Misliš da ne znam
kako to izgleda?« Nasmijala se. »Marcus na mene nikad ne bi podigao ruku, ali moj stari, on
185
mi je remenom oderao kožu s dupeta.« Objasnila je Angie. »Jo se doima kao i moja mama
kada bi dobila batine. Dovraga, ne samo kada je pretučena. On bi nju samo pogledao, a ona
bi...« LaDonna se zgrbila i podigla ruke u zrak, ali nije uvjerljivo glumila ustrašenost.
Angie je upitala: »Jeste li sa Jo razgovarali o tome?«
»Što bih joj rekla? >Znam da te tvoj čovjek tuče. Za koji ga kurac ne ostaviš i uzmeš mu
polovicu imetka?< Dovraga, ona to ionako zna. Ona je toga svjesna već deset jebenih godina.
A što je učinila u vezi s time?« Zastala je kod natkrivenog roštilja i iz hladnjaka uzela bocu
vode. »Nije kao što je nekad bilo. Jedna fotografija, jedna videosnimka iz lifta i cijeli će svijet
biti na njezinoj strani.« LaDonna se nasmijala. »Naravno, znaš kako bi to završilo, zar ne?
Pojavila bi se na televiziji i ta sranja, ljudi bi se sažalili nad njom, a nakon jednog tjedna počeli
bi nju optuživao i govoriti: >PogIedaj na snimci da ona ne zapomaže<, >Zbog čega ga je tako
razbjesnila?< i >Ona jedino želi dobiti njegov novac.<
Angie je odmahnula glavom. »Ne shvaćam želite li reći da bi trebala pobjeći ili da joj je
bolje da ostane.«
»Želim reći da ta cura nema kičmu.«
»Kičma nije baš jeftina«, rekla je Angie. »Fig bi ostao bez ugovora ako bi Jo svima rekla
što joj radi. Novac bi ubrzo nestao.«
»Jebeš novac.« Dobacila je Angie bocu vode. »Kad bi Marcus meni radio ta sranja, nema
tog zlata u Fort Knoxu koje bi me ovdje zadržalo. Još uvijek znam čistiti hotelske sobe. S
djecom bih radije živjela na socijalnoj pomoći nego mu dopustila da me premlaćuje kao psa.«
Angie se upitala govori li ona istinu. »Zašto joj ne pomognete?«
»Jebiga, ne želim imati posla s tom curom.« LaDonna je otpila vodu. »Osim toga, moram
se brinuti za svoju djecu. Voditi kućanstvo. Imam muža kojem sam potrebna. Neću tratiti
dragocjeno vrijeme kako bih spasila nekoga tko ne želi biti spašen.«
Angie je u zadnji čas suspregnula uzdah. LaDonna možda ne nadzire kurve, ali ona
razmišlja kao njihova Mama.
»Pogledaj me u oči, sestro.« LaDonna je skinula sunčane naočale. »Dobro me poslušaj i
to prenesi Kipu. Jo Figaroa voli ono što dobiva.«
»Voli da je tuku?«
»A zbog čega bi ostala s Figom?« odbrusila je LaDonna. »Nećeš ih vidjeti zajedno kad se
on razbjesni. Ona neće ni prstom maknuti kako bi ga umirila. Jebiga, ona ga razjaruje.
Prigovara mu, provocira ga.« Uprla je prst u Angie. »To sam svojim očima vidjela ovdje, kod
ovog bazena. Na zabavi za momčad prije nekoliko mjeseci. Zabavljali smo se i pijuckali
koktele. Fig joj je nešto šapnuo, vjerojatno da mu donese piće, a Jo nije htjela. Rekla je: >Učini
to sam<. E sad, Fig to ne voli čuti. Svi smo vidjeli da se naljutio. Gurnuo je Jo i ona je pala sa
stolice. Ali nije mu donijela piće. Psovala je i udarala ga u prsa kako bi pokazala da se ona
njega ne boji. Svi smo znali što će se dogoditi. Fig ju je za kosu odvukao u kuću. Ne znam što
je učinio, ali nikad ga više nije opsovala.«
186
Očito nitko od okupljenih mišićavih košarkaša, koji ukupno teže tonu i pol, nije ništa
učinio kako bi od teških batina zaštitio jednu ženu tešku pedesetak kilograma. »Uvjerena sam
da se Fig prestravio kad ga je Jo udarila.«
»Zar ne?« rekla je LaDonna. »O tome ti govorim, curo. Želiš otići? Fotografiraj ta sranja,
modrice, natečenu usnicu i šljivu na oku. Objavi fotke na internetu. Nazovi odvjetnika.«
»Nazovi liječnika«, rekla je Angie.
»Možda.« LaDonna je popila vodu. Bocu je bacila u kantu za recikliranje. »On će joj staviti
povodac ako se usudi ostaviti ga. Neću ni spomenuti što bi Fig učinio ako bi mu htjela
oduzeti sina. Taj čovjek obožava svog malog, Razorit će čitav svijet ako Jo pomisli oduzeti mu
ga.«
»Mislila sam da je to vrlo lako. Snimiš nekoliko fotografija i nazoveš odvjetnika.«
Ona je gledala Angie u oči. »Reci mi još jednom zbog čega se toliko brineš za Jo.«
»To je moj posao.«
»A zašto mene gnjaviš s tim sranjem?« LaDonna ju je gledala u oči. »Zašto joj ti ne
pomogneš?«
Angie je slegnula ramenima: »Recite mi što trebam učiniti.
»Nemoj ništa reći Kipu jer će on nahuškati Lasla na tebe ako sjebeš momčad.«
»A što da radim? Čekam Join pogreb?« uzvratila je Angie.
LaDonna je razmišljala o njezinim riječima. Uzela je i odčepila drugu bocu vode.
Naposljetku je odmahnula glavom. »Nije bitno što ćemo mi učiniti. Čak i ako Jo napusti Figa,
završit će nekim drugim seronjom koji će je opet zlostavljati. To je učinila i moja mama.
Naposljetku je ostavila mog oca i upoznala čovjeka koji je bio divan prema njoj, htio se brinuti
za nju, a čim su se vratili s medenog mjeseca, podigao je šaku na nju. A to se događa otkad je
Isus izgubio sandale. Neki su muškarci rođeni da tuku, i neke su žene rođene da primaju
batine. Oni u sebi imaju nekakve magnete i uvijek privlače jedno drugo. Svaka ptica svome
jatu leti.« Pogledala je Angie u oči. »Neki su ljudi rođeni s prazninom u sebi. I čitav se život
trude kako bi je zatrpali. Katkad se rad: o tabletama, Isusu ili batinama.« Bacila je čep u koš.
»Jesmo li gotove?«
Angie je znala da je razgovor završen, ali neće drugoj ženi dopustiti da ima zadnju riječ.
»Ona cura u Vegasu. Trebam li reći Laslu da zataška tu stvar?«
»To je riješeno.«
Govorila je kao mafijaški kum. »Dali ste joj ponudu koju nije mogla odbiti?«
»Razbila sam joj sve zube.«
Angie je gledala LaDonnu u oči. Ona neće prva pognuti glavu. »Neću vas više gnjaviti.«
LaDonna je pogledala prema bazenu. »Nemoj.«
Angie je shvatila da bi trebala otići. Otvorila je bocu hladne vode i pošla niz hodnik.
Supruge su živahno brbljale u salonu, a Angie je uzela svoju torbicu i otišla. Nije joj potrebna
pratnja do auta. Vozila je unatrag s parkirališta kad se prisjetila zelenog mobitela.
187
»Jebemti«, opsovala je Angie jer se to jednostavno nije moglo izbjeći.

Dok je tratila vrijeme na LaDonninu domjenku, Jo je dobila SMS. Još je važnije da je
odgovorila, pa je u svoj mobitel presnimila program za kloniranje.
MR: ITOWNSUITS1SAT
JOSEPHINE: OK
SMS je poslan prije deset minuta.

Angie je uključila iPad i pronašla softver za praćenje auta. Na mapi je titrala plava točkica
koja se polako kretala po Cherokee Driveu.
Jo je u pokretu.
UTORAK-13:08
ANGIE JE STAJALA pokraj upravitelja motela OneTown Suits. Ispred njega na stolu je bio
monitor podijeljen na četiri dijela i prikazuje snimke nadzornih kamera postavljenih u motelu.
Predvorje. Dizalo. Dugi hodnik. Parkiralište.
Srećom, motel je udaljen ni petnaest minuta vožnje od Rippyjeva imanja. A možda je to
dio plana. Angie je uvjerena da je Marcus i ranije dolazio ovdje. Sobe se iznajmljuju po tjednu,
pa ćeš previše platiti za nekoliko sati, ali nitko neće postavljati pitanja. Motel je zaudarao po
jeftino plaćenoj diskreciji. Sve je čisto i uredno, ali nije luksuzno. Ovdje će truli bogataš odvesti
djevojku koju je upoznao u jednom od striptiz-barova u ovoj četvrti. U istoj ulici, u hotelima
St. Regis i Ritz, uzimaju se sobe za redovite susrete.
Angie je promatrala snimku parkirališta. Jo još uvijek sjedi u svom Range Roveru, kao i
proteklih dvadesetak minuta. Sjedi na rukama, kao što je sjedila u Starbucksu. Gleda ispred
sebe. Nepomična je. Nije izišla iz auta. Angie je pogledala na sat. Marcus je SMS poslao prije
pedeset minuta. Anthony će u školi biti još jedan sat. Ako je Marcus Rippy zakazao ševu,
obavit će je nabrzinu.
Upravitelj je tipkao i pregledavao druge nadzorne kamere koje snimaju parkiralište i
hotel. »Koliko će ovo potrajati?« upitao je.
»Koliko je god potrebno.«
»Čini mi se da ste dovoljno platili«, rekao je, premda je činjenica da mu je Angie u džep
tutnula pet tisuća dolara. Vjerojatno bi pristao i za jednu tisuću, ali Angie se žurilo i nije
imala vremena za cjenkanje.
U stražnjem dijelu motela su dvije spojene sobe razdvojene vratima koja se mogu
zaključati. Angie je jedino bila potrebna njezina oprema. Mikrofon je tanak i lako ga je ugurala
ispod vrata Primopredajnik je okačila na zid i uključila slušalice. Angie je u motel došla vrlo
brzo, pa je imala dovoljno vremena da postavi kamere, međutim mjesecima se nije bavila
ovim poslom. Nije napunila baterije.
188
Zazvonio je telefon na stolu, a upravitelj je podigao slušalicu. Angie je pretpostavila da

nekom gostu ne radi televizija.
Hodala je tamo-amo. Nije htjela razmišljati što bi moglo poći po zlu. Sastanak u motelu
nije sastanak u motelskoj sobi. Marcus vozi Cadillac Escalade. Na stražnjem sjedištu ima
mjesta za više od dvije osobe.
Upravitelj je sklopio slušalicu. Upitao je Angie: »Njega čekate?«
Pogledala je monitor. Crni Escalade parkiran je pokraj Jo. Angie je zaustavila dah
očekujući da će se njezin plan raspasti. Jo je sjedila u autu. Marcus je izišao iz svog auta. Angie
ih je gledala. On je polako hodao, pogledavajući lijevo i desno, kao da želi provjeriti da ga
nitko ne gleda. Još jednom se osvrnuo i zatim je otvorio vrata predvorja.
Začulo se zvono.
»Predstava počinje.« Upravitelj je ustao i izišao van.
Angie je potražila nadzornu kameru koja pokriva recepciju. Ondje je upravitelj koji je
ugurao majicu u kratke hlače. Marcus je navukao bejzbolsku kapu i nosio sunčane naočale.
Neupadljiva odjeća, na zapešću ne nosi masivni sat vrijedan tristo tisuća dolara. Čini se da zna
gdje su postavljene nadzorne kamere. Nije podigao glavu. Upravitelju je dao svežanj
novčanica jer je LaDonna strogo kontrolirala njihove bankovne račune.
Angie je čula upravitelja, ali ne i Marcusa. Uzeo je ključ, a upravitelj mu je ponudio plan
grada i zaporku za Wi-Fi. Marcus ije odmahnuo glavom i krenuo prema vratima.
Začulo se zvono.
Angie je sada gledala snimku nadzorne kamere na parkiralištu. Marcus stoji ispred
ulaznih vrata. Mahnuo je Jo neka dođe.
Jo nije odmah krenula. Kao da se premišljala. Hoće li ona to zaista učiniti? Hoće li s
Rippyjem ući u motelsku sobu? Hoće li se odvesti?
Jo je naposljetku donijela odluku. Otvorila je vrata i izišla iz auta. Ruke je držala u
džepovima dok je trčkarala po parkiralištu.
Upravitelj je pokucao na vrata, a Angie je otvorila.
Rekao je: »Jesam li dobro vidio?«
»Nisi, jer si uzeo pet tisuća dolara.« Angie je iskopčavala svoju opremu. Već je iz
videosnimača iskopčala CD-player.
»Hej.« Podigao je ruke u zrak. »Znam da sam uzeo novac. Radim u motelu nedaleko od
međudržavnog autoputa.«
Angie se prisjetila pištolja u svojoj torbici. Nije napunjen, a to je vjerojatno dobro.
Otvorila je vrata ureda. Jo i Marcus ulazili su u dizalo. Sakrila se iza recepcije kad su zatvorili
vrata dizala.
Angie je pričekala da dizalo krene. Polako se uspinjala stubištem jer zna da neće prije njih
doći na drugi kat. Čula ih je kako razgovaraju kad se uspela na odmorište. Ključ je stavljen u
bravu. Vrata su otvorena. Vrata su zatvorena.
189
Angie je krenula niz hodnik. Žustro je hodala prema susjednoj sobi. Bravu je nauljila
sprejem WD-40 pa je ključ bešumno ušao u bravu, koja se otvorila. Otvorila je vrata na
nauljenim šarkama i pridržala kvaku kako se vrata ne bi zalupila.
Dvije sobe razdvajaju tanka vrata. Marcus i Jo već su razgovarali u svojoj sobi. Njegov
duboki bariton vibrirao je u zraku, a Join glas je bio mekši, kao brujanje.
Angie je sjela na pod pokraj primopredajnika. Stavila je slušalicu u uho.
»... nikad više«, rekla je Jo. »Odlučila sam.«
Marcus je šutio, a Angie je slušala njegovo pravilno disanje Angie je pojačala ton.
Opsovala je sebe zbog toga što nije provjerila baterije u svim kamerama.
Marcus je rekao: »Što želiš od mene, Jo?«
»Želim da ovo pogledaš.«
Začuo se šum, a zatim prigušeni visoki zvuk za koji je Angie pomislila da je smetnja na
vezi. Podesila je primopredajnik i shvatila da to nisu smetnje. Ženski glas ponavljao je jednu
riječ.
»Ne-ne-ne-ne-ne.,.«
Angie je pojačala zvuk. Zapomaganje je prigušeno, kao da dolazi iz jeftinog zvučnika.
Možda je Jo uključila televiziju?
Marcus je rekao: »Zaboga, Jo. Gdje si ovo dobila?«
»Gledaj.«
Gledaj.
Nije televizija. Možda je videosnimka. Angie je sklopila oči : usredotočila se na zvukove u
prostoriji. Šum vjetra, disanje, ritmičko lupkanje.
Opet se začuo ženski glas.
»Ne-ne-ne-ne-ne...«
»Jebote.« Zapanjeni muški glas.
»Ne-ne-ne ...«
»Jebote.« Isti muški glas, uzbuđen je.
Drugi muški glas, dublji. »Začepi joj usta.«
Prvi muškarac. »Pokušavam.«
Angie je sjela na pete jer je shvatila što sluša.
Jo ima videosnimku dvojice muškaraca kako jebu ženu koja se opire.
Marcus je rekao: »Isključi snimku.«
Prvi muškarac. Marcus Rippy je prvi muškarac.
»Molim te«, rekao je Marcus. »Isključi snimku.«
Angie je slušala u tišini, a želudac joj se zgrčio od bijesa. Koji je kurac Jo naumila? Ona je
sama. Nitko ne zna gdje je ona. Upravo je pokazala mišićavom tipu teškom stotinjak kilograma
snimku na kojoj on siluje ženu koja se opire i zapomaže.
190
Marcus je upitao: »Je li LaDonna ovo vidjela?« Jo je vjerojatno odmahnula glavom jer je
on rekao: »Srećom po tebe da nije vidjela.«
Jo je rekla: »Ne želim ti nauditi.«
Angie je čula koračanje u sobi. Navučen je zastor. Šutnja. Opet šute. Angie je tiho privukla
torbicu koju je odložila na pod. Mora napuniti pištolj. Mora biti spremna.
Marcus je rekao: »Što ćeš s ovim učiniti?«
Angie je pozorno slušala.
»Jedino želim otići«, rekla je Jo slabašnim glasom. »To je sve što želim. Ne želim ti nauditi.
Ne želim nikome nauditi.«
»Jo-jo«, uzdahnuo je Marcus. Zatim je zašutio. On razmišlja što mu je činiti.
Angie se pokušala uživjeti u Marcusovu ulogu. On je pametan. Vjerojatno su ga i ranije
ucjenjivali. I ranije je dolazio u motel. Zna gdje su postavljene nadzorne kamere. Zna da će na
snimkama biti Jo i svjestan je da ga je upravitelj prepoznao.
Angie je podigla ruku s pištolja. Čekala je.
Marcus je rekao: »Fig ti neće dopustiti da odvedeš njegovog sina.«
»Hoće kad sazna da imam videosnimku na kojoj siluje neku curu.«
Ne, nijemo je povikala Angie. I Marcus je na toj videosnimci. Jo ne može biti toliko glupa.
Ne smiješ pokazati muškarcu videosnimku na kojoj s tvojim mužem siluje neku ženu i
očekivati da će ti dopustiti da tek tako odeš.
»Ako Fig ovo vidi...« jeknuo je Marcus. »Jo. On će te ubiti, jebote.«
Jo je šutjela. Njoj nitko ne mora reći da će je njezin muž ubiti.
»Želiš li novac?« bijesno je upitao Marcus. »O tome je riječ: Ucjenjuješ me?«
»Ne.«
»Pokazala si mi videosnimku na kojoj se ja i Fig zafrkavamo...«
»Ova je cura silovana. Gotovo je nasmrt pretučena. Zbog nje je GBI istraživao...«
»Znaš da nisam kriv.« On se očito pokušava obuzdati. »Ma daj, mala. Samo smo se
zafrkavali. To je sve.«
»Ona je vjerojatno drogirana.«
»Ona je narkomanka. Znala je što radi.«
Jo je ušutjela. Angie je pozorno slušala, a jedino je čula svoje otkucaje srca. Brze.
Ustrašene. Ovo je preopasno. Djevojka na snimci zacijelo je Keisha Miscavage. To je Willov
slučaj koji je Angie minirala. Isplatila je stotine tisuća dolara mita. Ako postoji videosnimka,
onda Jo sjedi na rudniku zlata.
Ako uspije sačuvati glavu na ramenima.
Marcus je rekao: »Dat ću ti novac.«
»Ne želim novac.«
»Pa koji kurac želiš?«
191
»Svog sina«, rekla je Jo drhtavim glasom. »Želim da nitko ne naudi mojoj majci. Želim se
negdje zaposliti i pošteno živjeti.«
»A kako ćeš to ostvariti bez novca?«
Jo se rasplakala. Angie nije znala je li glumata ili je iskrena.
»Ma daj«, rekao je Marcus.
»Razgovaraj s Reubenom, reci mu da će ga izbaciti iz momčadi ako me ne pusti da odem.«
Njezin je glas podrhtavao. »Molim te, Marcuse. Odavno se poznajemo. Voljeli smo se. Znam
da smo se voljeli. Ne želim te iskorištavati ni ucjenjivati. Molim te kao prijatelja. Potreban si
mi kao prijatelj.«
Šutnja.
»Marcuse...«
»Znaš da ja ne mogu donijeti odluku.«
Angie je čekala da se ona razbjesni kao u Starbucksu, da mu kaže da je seronja, da je on
jebeni Marcus Rippv, da može učiniti baš sve što mu padne na pamet.
Jo je šutjela.
»Hajde«, rekao je Marcus. »Sjedni, mala. Porazgovarajmo o ovome.«
Angie je čula kako se opruge u krevetu svijaju.
Sranje. Mogao bi je silovati. Na snimkama nadzornih kamera vidi se da je Jo svojevoljno
ušla u motel. Marcus će se izvući. Zaprijetit će da će reći Reubenu Figaroi i Jo će se zateći u
još težoj situaciji.
Marcus je rekao: »Na toj videosnimci jedino se vidi kako se zabavljamo.«
»Vidjela sam završetak. Ona je zazivala majku.«
Marcus je šutio.
Jo je rekla: »Čula sam je, Marcuse, kako govori: >Majko<.«
»Nisi dobro vidjela.« U njegovom se glasu naslućivala prijetnja, pa se Angie nadala da je
to njezina kći shvatila.
»Marcuse...«
»Nisam mogao svršiti, shvaćaš? Previše sam popio. Mnogo se toga dogodilo te večeri.
Otišao sam. Nemam nikakve veze s onim što se nakon toga dogodilo.«
Jo je šutjela.
Upitao je: »Ovo je jedina kopija?«
Angie se napela. Htjela je Jo došapnuti: Presnimila sam ovaj video. Kopiju sam poslala
jednom prijatelju. Ako se meni nešto dogodi, policija će dobiti snimku.
Jo je rekla: »Druga je kopija u prijenosnom računalu kod kuće.
Sranje.
Jo je rekla: »U Reubenovu prijenosnom računalu. Ostavio ga je u kuhinji, htio je da
pronađem snimku.«
192
Nije razabrala što je Marcus mrmljao. A možda Angie nije pozorno slušala. U autu ima
iPad sa zečjim ušima u kojem je kopija svih datoteka iz kuhinjskog prijenosnog računala. Zbog
čega nije pogledala snimku?
Jo je rekla: »Reubena nije briga hoću li ovo vidjeti jer zna da sam previše ustrašena da
bih u vezi s time bilo što učinila.« Tužno se nasmijala. »Previše se bojim. Užasavala sam se
dolaska ovdje. Kad smo u ona dva navrata bili zajedno, jedino sam razmišljala njemu kako
upada u sobu i ispaljuje nam metke u glavu.«
Marcus je šutio.
»Ne smijem otići na kavu, a da mu na mobitelu ne pokažem gdje se nalazim. Ne smijem
noću popiti čašu vode jer mi je zabranjeno ustati iz kreveta i otići u kupaonicu. Bez njegovog
dopuštenja ne smijem izići iz kuće. Ne smijem jesti hranu koja se njemu ne sviđa. Provjerava
sobnu traku za trčanje kako bi se uvjerio da svaki dan trčim pet kilometara. Porezala sam se
kad sam brijala noge, a on je to znao prije nego što sam izašla iz tuša.« Bila je očajna, na
rubu živaca. »Kontrolira me kao jebenu životinju u kavezu, Marcuse.«
»Hej. Zacijelo nije baš tako loše, Jo-jo. On te voli.«
»Ubit će me svojom ljubavlju.«
»Ne smiješ to govoriti.«
»Ionako sam polumrtva«, odlučno je rekla Jo. »Ova je videosnimka moja jedina šansa da
odem i odvedem Anthonyja. Ako ubrzo ne odem, Reuben će me ubiti ili ću počiniti
samoubojstvo.«
»Uh, mala, to ne smiješ reći. Samoubojstvo je neoprostivi grijeh.«
Angie se ugrizla za jezik kako bi suspregnula vrisak.
Marcus je upitao: »Pretpostavljam da si za ovo rekla majci?«
Jo je šutjela. Je li odmahnula glavom?
»Otkada te ovo opterećuje?«
»Predugo ovo trpim.«
»Jo...«
Ona je gorko plakala. Angie je stavila dlan na vrata. Osjetila je Joinu tugu u drugoj
prostoriji.
Rekla je: »Započelo je na studiju. Morala sam prekinuti školovanje jer me je strašno
pretukao. Jesi li to znao?«
Marcus je šutio.
»Cimerica ga je prijavila i nazvala policiju. Reuben bi završio iza brave da se nisam udala
za njega. Sve je bilo gotovo kad sam stavila prsten na ruku.« Nervozno se nasmijala kao i
ranije. »Osam godina hodam prema svom grobu, a jedino mogu kontrolirati kad ću pasti u
grob.«
Marcus je rekao: »Jo-jo, porazgovarajmo o ovome. Nešto ćemo smisliti.«
193
»Moram otići po Anthonyja u školu. Reuben me je natjerao da mu se javim čim Anthony

uđe u auto.«
»Nemoj otići. Ne možeš tek tako otići.«
»Ako zakasnim...«
»Stići ćeš na vrijeme«, rekao joj je Marcus. »Porazgovarajmo što nam je činiti.«
»Ne znam.« Jo je bila u nedoumici. »Ne mogu nikome pokazati ovu snimku jer ću tebe
ugroziti, a to ne želim, bez obzira na to što si učinio.«
»Kunem ti se životom, Jo, životom svoje djece, ovo nije to sto misliš da si vidjela.«
Jo je šutjela. Jasno je da se premišlja. Njezina veza s Marcusom Rippyjem mnogo je dublja
nego što je LaDonna pretpostavila.
Jo je rekla: »Htjela bih pomoći ovoj curi. Želim da pravda bude zadovoljena, a jedino sam
usredotočena na svoj odlazak.«
Nervozno se nasmijala. »Što to govori o meni? Kakva sam onda osoba kad sam voljna
žrtvovati život jedne žene kako bih sebi spasila?«
Marcus je rekao: »Poznaješ me, Josephine, Ti me bolje poznaješ od svih drugih. Odavno
se poznajemo, kad sam bio dječak a ti si bila moja cura. Nikad nisam bio ovako nasilan. Ni s
tobom, ni s bilo kime. Poznaješ me.«
»Ne bih rekla da sam to vidjela na ovoj videosnimci.«
»Ovo tebi nikad nisam učinio«, rekao je. »Ni tada ni prošli mjesec. Neću ni sada, ako me
želiš.«
»Marcuse.«
Ljubili su se. Angie je prepoznala zvukove. Shvatila je da odmahuje glavom. Kakav to vražji
ruski rulet igra njezina kći?
»Ne.« Jo se zacijelo odmaknula. »Ne mogu.«
»Još jednom pogledaj videosnimku«, izazivao ju je Marcus. »Pokaži mi gdje sam naudio
toj curi.«
Angie je čekala da mu njezina kći kaže kako je čak i drogirana narkomanka na snimci
zapomagala i odbijala.
A umjesto toga, rekla mu je: »Uzmi moj mobitel. Razbij ga. Tebi ne želim nauditi. Ne na
ovaj način.«
Angie je osjetila okus krvi u ustima jer se ugrizla za jezik.
On je rekao: »Što će se dogoditi ako Fig nazove, a ti se ne javiš?«
Jo je šutjela. Angie se nadala da će njezina kći prozrijeti njegov trik. Marcus zna da nju Fig
prati pomoću njezinog mobitela. Također zna da u Figovu prijenosnom računalu postoji
kopija snimke. Rekao je Jo da zadrži mobitel kako bi pridobio njezino povjerenje, a Maicusu
je njezino povjerenje potrebno samo radi jednog razloga: on će nju zajebati.
Marcus je upitao: »Što ćeš učiniti, Jo? Želim ti pomoći.«
194
»Nitko meni ne može pomoći. Samo sam se ispuhala.« Angie je čula koračanje jer je Jo
hodala po tepihu. »Moram otići po Anthonvja.«
»Prepusti meni ovaj problem«, rekao je Marcus. »Uvijek sam ti pomagao. Usprotivio se
onom nastavniku koji te se htio riješiti. Pobrinuo se da tvoja mama zna da si dobra cura.«
Zašutio je, a Angie se iskreno nadala da Jo nije kimnula glavom.
Marcus je rekao: »Dopusti mi da smislim što ću učiniti s Figom tako da dobiješ ono što
želiš.«
»To je nemoguće, Marcuse. Tebi bih naudila, a to ne želim.«
»Poštujem te, ali ti si zavrijedila bolji život.« Opet je zašutio. »LaD u nedjelju organizira
zabavu. Fig je rekao da ćete doći.«
»Zaboga, nisam u stanju otići na zabavu.«
»Moraš visoko držati glavu, mala. Uvjeriti ga i pokazati mu kako je sve u redu.«
»A nakon toga?«
»Daj mi malo vremena da nešto smislim. Pronaći ću rješenje i pomoći ću ti, čak i ako
budem morao preseliti tebe i Anthonyja u gostinsku kuću s čuvarom ispred vrata kako bi
imala vremena da dobro razmisliš.«
»O, Marcuse«, raznježila se Jo. »To bi zaista učinio? Stvarno?«
»Daj mi malo vremena«, rekao je. »Moram promisliti i pronaći način kako ispravno
postupiti.«
»Hvala ti!« radosno je rekla Jo. »Marcuse, hvala ti.«
Opet su se ljubili.
Jo se opet prva odmaknula. »Moram otići po Anthonyja. Hvala ti, Marcuse. Hvala.«
Vrata su se otvorila i zatvorila kad je Jo napustila prostoriju.
Angie je čula njezine korake u hodniku.
»Jeeboteee«, tiho je rekao Marcus. Madrac je škripio. Čula je kako naziva na mobitel.
Marcus Rippy može razmišljati koliko god želi o ovoj situaciji, ali Angie točno zna koga će
nazvati da riješi ovaj problem.
»Kipe«, rekao je Marcus, »imamo jebeno veliki problem.«
UTORAK-15:18
ANGIE SE DIZALOM odvezla na dvadeset sedmi kat poslovnog nebodera Tower Place. Nije
pošla na dvadeset osmi ili dvadeset deveti kat na kojem su uredi tvrtke 110, već kat niže, a
Angle ondje nikad nije bila. Dale je poslao SMS da će je ondje čekan. Rekao je neka odmah
dođe.
Kosa joj se nakostriješila od neugode dok je gledala kako se mijenjaju svjetla koja
označavaju katove. Je li Dale shvatio da će Angie na Joinoj strani? On ima pomaknuto šesto
195
čulo, pogotovo kad je riječ o Angie. Ona mrzi iznenađenja. Čvrsto je držala torbicu. Trebala je
napuniti pištolj. Nešto nije u redu. Ne postoji razlog da Dale zakaže sastanak na ovom katu.
Kako bilo, ne postoji uvjerljiv razlog.
Vrata dizala tiho su se otvorila. Angie je zastala prije nego što je izišla iz dizala. Kat se
renovira. Lampe vise na kablovima. Labirint od građevinskog materijala i kanti s bojom. Kroz
prozor se vidi vedro nebo. Ovdje je zlokobno, posvuda su sjene.
Ako će Angie nekoga ubiti, mogla bi to i ovdje učiniti.
Hodala je po prostoriji zaobilazeći konzerve boje i velike svežnjeve. Prisjetila se iPada sa
zečjim ušima u kojem su presnimljene sve datoteke iz prijenosnog računala u kuhinji Reubena
Figaroa. Angie nije imala vremena potražiti videosnimku koju je Jo pokazala Marcusu Rippyju.
Pretpostavila je da je Marcus rekao Kipu za kopiju snimke i pomislila kako je Kip pronašao
način da očisti taj stroj. Nije imala pojma hoće li onda očistiti i iPad. Angie ne može zatražiti
pomoć od Sama Vere. On je Daleov pomoćnik, kao i svi drugi koje ona poznaje. Naposljetku
se jedino dosjetila iščupati antene, isključiti spravu i ostaviti je u sefu nebodera
OneTower Suits.
Za pet tisuća dolara onaj bi upravitelj trebao držati jezik za zubima.
»Napredujemo«, rekao je Dale.
Angie je gotovo poskočila od straha. »Prestrašio si me.«
Dale je praktički uživao u njezinoj reakciji. »Kip je na gornjem katu s Rippyjem.«
»A zašto smo nas dvoje ovdje?«
»Zato što na ovom katu nisu postavljene nadzorne kamere.«
Angie je progutala slinu kako bi pročistila grlo od prašine. Mirno je krenula prema njemu.
»Zbog čega se krijemo kao uhode?«
»Zbog nečega u vezi s Rippyjem. To je sve što znam.«
Angie se opustila. Naravno da su zbog toga ovdje. Čula je kako Marcus naziva Kipa zbog
problema. Trebala je pretpostaviti da će Kip nazvati Dalea, a Dale će nazvati nju.
Pogledala je naokolo glumatajući da ne zna gdje su izlazi i skrovišta. »Što ovdje rade?«
»Napredak«, opet je rekao Dale. »One-Ten se širi. All-Star projekt ide dalje, pa im je
potreban čitav marketinški tim koji će se pobrinuti za oglašavanje sportaša i pripaziti na
njihovo ponašanje. Laslo će biti šef.«
Angie je kimnula glavom jer je to logično. Sportska uprava ne obuhvaća samo pregovore
o ugovoru. Oni upravljaju svim aspektima života svojih sportaša.
»Jesi li se čula s Dennyjem?«
Angie je zaboravila na Daleov problem s kladioničarom. Pogledala je na mobitel. Denny
je poslao SMS prije tri sata. Pregledala je dugi tekst o tome koliko će se pomučiti da privede
sve kurve s mosta Cheshire, a onda je pronašla ono što je zanima. »Kaže da će to večeras
obaviti.«
196
»Dobro«, rekao je Dale. »Predao sam odvjetniku one papire o zakladi. Sad je službeno
osnovana.«
»Jesi li rekao Delilah?«
Odmahnuo je glavom. »Ti ćeš joj reći.«
Angie ni pod koju cijenu ne želi reći jednoj narkomanki da se obogatila. S druge strane,
možda je on lagao jer ionako uvijek laže. Dale voli zajebavati ljude. Upitala je: »Kako ću je
kontaktirati? Je li ona kod tebe?«
»Preselila se u stan svoje majke. Znam da će Kip ispraznit: moju kuću u Mesi čim otegnem
papke.« Nakašljao se. »Ako tebe zaduže za pospremanje, ne odlazi u potkrovlje. Ondje su
samo stari papiri. Zaboravljeni policijski dosjei i slična sranja.«
Angie ne pada na pamet približiti se Daleovoj kući. »Naravno.«
»Isto tako ne ulazi u kupaonicu. Zbog nečeg drugog.«
Začuli su zvono dizala koje se zaustavilo. Kip i Marcus tiho su razgovarali, a ušutjeli su kad
su ugledali Angie i Dalea. Ona nije htjela razmišljati kako se Jo ponadala i ozarila kad je Marcus
rekao da će nju i Anthonyja smjestiti u svojoj gostinskoj kući i po potrebi postaviti naoružanog
stražara kako bi ih zaštitio od Reubena Figaroa.
Jedina osoba koju će Marcus Rippy ikad zaštititi je on.
Dale je upitao: »Gdje je Laslo?«
»Nije ovdje.« Kip se obratio Marcusu: »Trebao bi otići na gornji kat. Prepusti ovo meni.«
Marcus je odmahnuo glavom. »Ovo nije kao one druge situacije, čovječe. Neću ti
dopustiti da joj naudiš.«
Angie je pažljivo promatrala Rippyja. Doimao se neodlučno, što je logično ako unaprijed
ne znaš kako će se ova situacija okončati. Angie je najveći dio svoje karijere nagovarala druge
da svjesno počine neko zlodjelo, bilo da se radilo o otkucavanju kompanjona ili podmićivanju
kako bi se netko predomislio prije suđenja. U pravilu je njihova slaba točka bila određena
kombinacija čuvanja vlastitog dupeta i novca.
Dale je upitao: »A kome ne bismo smjeli nauditi?«
Kip je još jednom pričekao kako bi Marcus otišao. On nije htio otići, pa je Klip rekao: »Jo
Figaroa ima videosnimku.«
»Što je na njoj?« upitao je Dale.
Marcus je rekao: »To se tebe ne tiče.«
Dale je pogledao Angie koja se potrudila ostati potpuno smirena.
»Nije bitno što je na videosnimci.« Kip je prekrižio ruke. Angie je shvatila da ga možda
prvi put vidi bez bočice energetskog napitka ili košarkaške lopte. On je rekao: »Jo ima
videosnimku na svom mobitelu. To je sve što trebate znati.«
Angie je upitala: »Postoje li kopije?«
»Mi ćemo se pobrinuti za kopije.«
197
Zbog toga Laslo nije s njima. Kip ga je poslao da uzme prijenosno računalo prije nego što
se Jo s Anthonyjem iz škole vrati kući.
Dale je rekao: »Postoji računalo...«
»Kopija nije na računalu«, upao mu je Kip u riječ. »Laslo je to sredio. Kraj priče.«
Angie je znala da on laže. Marcus je već rekao Kipu da je inkriminirajuća videosnimka
pohranjena na Reubenovu prijenosnom računalu. Njegov agent prvo bi ga upitao za kopije.
Kip im gotovo ništa ne želi reći, a to je ustvari povoljno za Angie. Dale zna da je prijenosno
računalo klonirano na iPadu, ali Kip to očito ne zna.
Angie je rekla: »Mogla bih platiti nekoj skitnici da joj ukrade mobitel. Problem riješen.«
»Ne smiješ uzeti mobitel«, hladno je rekao Marcus. On razmišlja o Jo i činjenici daju je
Reuben natjerao da se redovito javlja. Na prvi pogled, to je smiješno, međutim da je njemu
zaista stalo do Jo, onda se ne bi susreli na ovom mjestu.
»Nije riječ samo o videosnimci«, rekao je Kip. »Riječ je o tome da ju je Jo pogledala. Ne
znamo hoće li se ona razbrbljati. Moramo joj očitati bukvicu da se drži reda.«
Dale je upitao: »Vrijeme je za sjekiru?«
Angie se zgrčio želudac.
»Ne«, uzrujano je rekao Marcus. »Njoj nećete nauditi. Ne smijete je tjelesno ozlijediti.«
»To je eufemizam. Nećemo je ozlijediti«, rekao je Kip. »Imamo pričuvni plan.«
»Pričuvni plan?« iznenadio se Marcus. »Kako ste ga uspjeh brzo smisliti? Kome si rekao
za moj problem?«
»Mi smo tvoja ekipa, Marcuse«, rekao je Kip, »Već neke vrijemo znamo da bi Jo mogla
biti problematična.«
Angie je čekala da netko kaže kako je Reuben Figaroa prav: problem. To se nije dogodilo,
pa je upitala: »A što je s njezinim mužem?«
»Fig za ovo ne smije saznati.« Marcus je upitao Kipa: »Kad se on vraća kući?«
»Dopustit će mu da otputuje tek sutra ujutro.« Kip je podigao ruke u zrak, kao prometnik
kad zaustavlja autobus koji jun prema njemu. »Shvatio sam — Fig ne smije saznati za
videosnimku ni za tvoj sastanak nasamo sa Jo. Vjeruj mi, Marcuse, znam da Fig burno reagira.
Ne želimo da on zaglavi s optužnicom za ubojstvo kad nam je preostalo manje od dva tjedna
da osvojimo najveći zgoditak u životu.«
Marcus je polako kimnuo glavom kao da se rastužio nad činjenicom da je novac važniji
od svega drugog. Angie nije bila jedina osoba u prostoriji koja ne pristaje na trampu. Join život
više vrijedi od košarke i još jednog razglašenog trgovačkog centra.
Marcus je upitao: »Koji je pričuvni plan?«
Dale je rekao: »Nekad davno Jo je privedena jer je u autu imala hrpu recepata.«
»U srednjoj školi?« Marcus je odmahnuo glavom. Opet glumata da je on njezin spasitelj.
»Ne, čovječe, to su bili recepti za mene. Ozlijedio sam leđa, a morao sam igrati. Jo je spasila
situaciju. Znala je da će prema njoj biti blagi.«
198
Angie je razmislila o tome kako se Jo žrtvovala radi Rippyja. Zar je njezina kći takva osoba,
uvijek spremna na žrtvu radi muškarca?
Kip je rekao: »Još uvijek postoje pojedinosti o tom privođenju. Mogli bismo ih iskoristiti.«
»Kako?«
Dale je rekao: »Podmetnut ću joj tablete u auto, nazvati kompanjona i ona će nekoliko
dana provesti u zatvoru. Imat će vremena razmisliti o svojim problemima.«
»Ne-ne«, Marcus je odmahnuo glavom. »Ne možeš Jo strpati iza rešetaka. Neću ti
dopustiti. Ti radiš za mene, čovječe. Svi vi radite za mene, a ja kažem ne.«
U bilo kojoj drugoj situaciji Angie bi se nasmijala Rippyju u lice. On je zaista povjerovao
kako je čestit čovjek koji je stjeran u kut. Htjela je pogledati na sat da provjeri koliko će mu
vremena trebati za kapitulaciju. Neće izdržati dulje od tri minute.
»Marcuse.« Kip je teško uzdahnuo glumatajući nervozu zbog ove grozne dileme za koju
ni on nema želuca. »Ni ja je ne želim strpati u zatvor. Ali ovo je ozbiljna stvar. Moramo
smisliti kako Jo dovesti u red, a da ne uzbunimo Figa, Trebamo upotrijebiti sjekiru, a ne čekić.«
»Koji kurac to znači?«
Dale je rekao: »Znači da ona mora shvatiti kako je riječ o poslu.«
Kip je preuzeo riječ. »Sljedećih deset dana vrlo su rizični za sve nas. Vidio si kako su
ulagači reagirali kad se pojavilo ono sranje s Keishom Miscavage. Što misliš da će se dogoditi
ako ti i Fig budete umiješani u novi skandal? Ne govorimo samo o Jo koja će ti uništiti karijeru,
obiteljski život i obitelj. Čitav bi projekt mogao propasti.« Bespomoćno je slegnuo ramenima.
»Kad netko ima takvu moć, tada je neće ušutkati, nego će joj zauvijek začepiti usta.«
Marcus je odmahnuo glavom, ali Angie je shvatila da će ubrzo popustiti. »To nije u redu,
čovječe. Meni se obratila za pomoć.«
Kip je očajnički pogledao Dalea. Angie je gledala na drugu stranu kako bi izbjegla njegov
pogled. Ne bi bilo loše kad bi Jo na nekoliko dana završila u zatvoru. Zaštitila bi se od Figa.
Angie će imati malo vremena da smisli neki plan. Ako bude dobro odigrala svoje karte, Jo će
u nedjelju biti na avionu za Bahame, a ne u klinici za odvikavanje.
Kip je rekao: »Marcuse, reci mi što nam drugo preostaje.
Ovo nije kao u Chicagu. Ne možemo zaprijetiti i podmićivati Ako se Jo jednom izvuče s
ucjenom, ona će te opet ucjenjivati A ljudi će nju saslušati, čovječe. Želiš li biti na naslovnici
Rolling Stonea zbog ovog sranja? Hi još gore, da ona ode LaDonni i počne kenjati o nekakvoj
videosnimci?«
Marcus se vidno stresao kad je spomenuo njegovu ženu. »Ona neće LaDonnu umiješati
u ovu stvar.«
»Jesi li siguran?«
Marcus ni u što nije bio siguran.
Kip je iskoristio njegovo kolebanje. »Ne znamo što je još Jo naumila. Moramo biti na čisto
da ona nije u prednosti. Ne kažem da mi se sviđa mogućnost da je izbacimo iz igre.«
Bespomoćno je slegnuo ramenima. »A ako je dobro zastrašimo, zatvorimo na nekoliko dana
199
u ćeliju, ondje će je hraniti govnima, gledat će kako prolazi vrijeme, a neće imati pojma kad
će izići odatle.« Kip je opet slegnuo ramenima. »Znaš da je to najbolje rješenje
ovog problema, Marcuse.«
Marcus je upitao: »Što će Fig učiniti kad se sutra navečer vrati kući i sazna da je njegova
žena u okružnom zatvoru?«
»Ja ću s Figom izići na kraj.«
»Sereš«, odbrusio mu je Marcus. »Nitko s njim ne može izići na kraj. On je zvijer kad se
razbjesni. A ova stvar sa Jo koja čami iza rešetaka? On je neće poslati u bolnicu. Poslat će je u
grob.«
Kip je rekao: »Imat će protezu na nozi. Doktor kaže da tjedan dana neće moći saviti
koljeno.«
Angie je promatrala kako Marcus pokušava smisliti bajku u kojoj Jo ne prijeti opasnost.
Upitao je: »Što je još doktor rekao za Figa?«
Kip je rekao: »Mjesec dana s protezom i još jedan mjesec na fizikalnoj terapiji. Njegova
bi karijera mogla potrajati barem još pet godina. Međutim, riječ je o tome da ne moraš brinuti
za ovaj vikend. Kad se Fig vrati iz Teksasa, a Jo ga želi ostaviti, njoj su jedino potrebne brze
noge.«
Angie nije bila sigurna hoće li Jo otići ako s njom ne bude Anthony. Uhvatila se za slamku:
»Pošaljite je u kliniku za odvikavanje. Sudac će biti zadovoljan. Dobit će trideset dana da
se odmori od Figa. U međuvremenu će se položiti kamen temeljac, a to će pomoći Jo.«
Marcus je upitao: »Kako će to pomoći Jo?«
Angie mu ne želi olakšati ovu situaciju: »Nitko je neće na smrt pretući u klinici za
odvikavanje. Pretući će je kad iziđe iz nje.«
Dale je rekao: »Bit će na terapiji. A što ako je neki psihijatar nagovori da se okrene protiv
Figa?«
»Ne možemo se baviti konstrukcijama«, rekao je Kip premda su cijelo vrijeme nagađali i
pretpostavljali. Obratio se Marcusu: »Pazi, meni je Jo draga, ali privođenjem bismo ozbiljno
uzdrmali njezinu vjerodostojnost, zar ne? Nitko ne sluša narkomane. Pitaj Keishu Miscavage.
Nadalje, znaš da Jo neće ostaviti Figa. Pokušala je barem pet puta, a to su samo slučajevi koji
su nam poznati.«
»Ne znam.« Marcusa je očito uvjerio, ali on još uvijek ne želi popustiti.
Dale je rekao: »Ne znam imamo li dovoljno dokaza da je zadržimo nakon nedjelje.
Najdulje do subote.«
»La D organizira zabavu u nedjelju navečer«, rekao je Marcus. »Čak i ako Fig bude
pokretan, neće je istući prije zabave. Ljudi bi postavljali neugodna pitanja.«
Dale je rekao: »Dakle, strpat ćemo je u zatvor na dva dana, pustiti da ode u nedjelju na
zabavu i ujutro otpremiti u kliniku za odvikavanje.«
Marcus se češkao po bradi. I dalje im ne želi olakšati posao.
200
Kip je rekao: »Tabloidi će se raspisati. Znaš da Fig mrzi novinare. Pripazit će na ponašanje.
On je lud kao puška, ali nije blesav. Ovo je drugačije nego prije pet godina. Ne možeš biti na
snimci na kojoj premlaćuješ neku ženu i očekivati da ćeš ostati u momčadi.«
Marcus se nije usprotivio. »Nisam siguran za zatvor, čovječe. Jo je osjetljiva. Ona to neće
lako podnijeti.«
»Nije to ništa strašno, kao odlazak u toplice.« Kip se nečeg konačno dosjetio. »Ustvari,
ovo bi moglo biti povoljno za Jo. Pobrinut ćemo se za medijsku pokrivenost pa će novinari
smisliti priču kako se Jo u klinici odvikava od ovisnosti radi svoga sina i slično Fotografirat će
je, a ona će se urediti i našminkati. Bit će joj super.
»Ne, neće«, rekao je Marcus. »Jo mrzi fotografiranje. Ne podnosi kad je u središtu
pažnje.«
»Još bolje«, rekao je Kip. »Pristat će jer neće imati izbora. A to je dobra medijska priča za
Reubena i čitavu momčad.«
Marcus se iskrenuo zabrinuo. »Shvaćam da bi Fig mogao pričekati dva dana radi operacije
koljena, ali što će biti nakon toga? Taj tip naoružan je do zuba. Pokraj ulaznih vrata drži
strojnicu.
»On godinama posjeduje vatreno oružje, ali ga nikad nije upotrijebio.« Kao da je Kip
povjerovao kako je njegova logika ispravna. »Sve će biti u redu sa Jo.«
Dale je rekao: »Pobrinut ću se da pripaze na nju u zatvoru. Dobit će odvojenu ćeliju. Bit
će u samici. S njom neće nitko razgovarati. Imam pouzdanu vezu u ženskom zatvoru. Ona
zna zaštititi cure.«
Marcus je zurio u njega. »A tko si ti, čovječe?«
»On radi za nas«, rekao je Kip. »Obavlja određene poslove.«
»Meni izgleda kao jebeni leš.« Marcus je nabrao nos. »Jebote, čovječe, operi gaće.
Smrdiš kao javni zahod.«
Angie je rekla: »On je dvadeset pet godina bio policajac i najbolje poznaje sustav. Ako
kaže da će se pobrinuti da Jo bude zaštićena u zatvoru, onda mu vjerujte da će biti zaštićena.«
Marcus je zurio u Angie kao da je tek sad zamijetio njezinu nazočnosti u prostoriji.
Pogledom je odmjerio njezine noge, oblinu bokova i grudi. Ona je svjesna da je njegov tip
djevojke premda je malo starija.
Angie je pokušala iskoristiti prednost. Naslutila je da se plan barem djelomično oblikovao,
da bi Jo barem mogla dobiti malo vremena. »Jo četvrtkom odlazi u nabavu namirnica. To je
sutra.
Mogli bismo joj tada podmetnuti tablete i provjeriti da njezin sin nije s njom. Bit će dva
dana zaštićena u zatvoru. Marcuse, pobrinite se da na zabavi sve bude u redu sa Jo. Zatim će
u ponedjeljak ujutro otići u kliniku, a mi ćemo imati trideset dana. Za to vrijeme bit će položen
kamen temeljac za All-Star kompleks. Mediji neće talasati. Svi su na dobitku.«
Marcus se ugrizao za usnicu. Konačno će popustiti. »A njezin mali?«
201
Angie je rekla: »Jo će imati pravo na jedan telefonski poziv. Mogla bi reći svojoj majci da
pokupi Anthonyja nakon škole i bude s njim dok se Fig ne vrati kući.« Usta su joj suha i jedva
govori. Plan nije loš dok o njemu razgovaraju, ali je užasno riskantan, najviše zbog toga što
sve ovisi o tipu koji se ne može obuzdati. Obratila se Kipu i Marcusu: »Vas dvojica morate
uvjeriti Figa da Jo ne smije loše izgledati pred kamerama. Dovoljna je jedna
modrica, posrtanje i neki će tip na internetu provaliti čitavu priču. Ako Fig mrzi novinare kao
što kažete da mrzi, onda mu dobro objasnite da će se svi usredotočiti na Jo, pogotovo nakon
što iziđe iz zatvora.«
»Ovo štima«, rekao je Kip. »Dva dana u zatvoru. Trideset dana u klinici. Jo uviđa da joj
vrlo lako možemo zagorčati život. Fig će se smiriti kad ona iziđe. Znaš da se on uvijek smiri
ako mu daš malo vremena.«
Marcus je već kimao glavom. »Možda će se pribrati i shvatiti da ona uzima tablete zato
što više ne može izdržati sranja koja trpi od njega.«
Angie se ugrizla na usnicu kako mu ne bi doviknula da kenja.
»U redu, dobro.« Kip se obratio Daleu: »Videosnimka na mobitelu bit će izbrisana dok je
Jo u zatvoru, zar ne? Nekakva proceduralna pogreška, bla-bla-bla.«
Dale je rekao: »Moj će pomoćnik to obaviti pomoću daljinskih uređaja.«
»Dobro«, opet je rekao Kip. »Dakle, Dale će podmetnuti tablete. Sredit ću da netko od
Ditmarovih ljudi ubrza sudsku proceduru i reći im da ne talasaju kad je pritvore do subote.«
»Ne, čovječe, neka ona podmetne tablete.« Marcus je glavom pokazao Angie. »Ovaj tip
bi mogao krepati prije nego što napustim ovu prostoriju.«
Dale je bijesno stegnuo čeljusti. On je na samrti, ali ipak dri: do sebe.
»U redu. Dogovoreno. Odlazimo odavde«, rekao je Kip Marcusu. »Vratimo se na gornji
kat. Trebam s tobom proći još neke pojedinosti o početku građevinskih radova.«
Marcus je još jednom pogledao Angie prije nego što ga je Kip odveo prema dizalu.
Dale je pričekao da odu, a zatim je rekao: »Usrani jeben: seronja.« Šutnuo je ljestve. »A
što on misli tko se pobrinuo da nestane optužba za silovanje? I još dva koja nisu
prijavljena?« Opet je šutnuo ljestve. »Okrvavio sam ruke kako bi taj jebeni idiot mogao
driblati jebenu košarkašku loptu.«
Angie je sada shvatila kako je Dale namaknuo novac za svoju zakladu.
Rekao je: »Izgledam li kao jebeni leš?«
»Izgledaš kao da imaš gripu«, slagala je. »Uvijek možeš nastaviti s dijalizom.«
Dale se naslonio na zid. Zadihao se od šutiranja ljestvi. »Sjediti u jebenoj bolničkoj sobi
četiri sata dnevno, tri dana u tjednu, a svi govore o tome kako će ubrzo dobiti jebeni bubreg.«
Angie ne može slušati njegovu tužnu priču. Mora smisliti kako da pomogne Jo. »Moram
poći.«
»Stani malo. Gdje je onaj iPad? Klonirani uređaj? Ne vjerujem u ono sranje da na
prijenosnom računalu ne postoje kopije.«
202
»Nisam pronašla filmove. Samo gomilu slika, elektronička pisma koje je razmjenjivala s
majkom.«
Dale ju je gledao u oči kako bi se uvjerio da govori istinu.
Angie je kolutala očima. »Razbit ću ga čekićem. Problem riješen.«
»Dobro. Ali donesi mi krhotine.«
Sranje, sada mora kupiti drugi iPad i razbiti ga u komadiće. »Još nešto, Vaše
Veličanstvo?«
»Znaš da su zatvor i klinika samo privremeno rješenje.« Dale je izvio obrve. »Kip je
paranoičan, a Marcus se boji LaDonne. Misliš da će oni biti spokojni kad Jo nakon trideset
dana iziđe iz hotela Narkić?«
»O čemu govoriš?«
»Sredio sam ti ovaj posao. Ako ga želiš zadržati, morat ćeš ga preuzeti od mene.«
»Dakle, moram okrvaviti ruke?«
»Nemoj meni glumatati, Lady Macbeth.« Daleove žućkaste oči su bljesnule. »Pamti što ti
kažem, čak i ako Jo bude držala jezik za zubima, ovi će tipovi biti paranoični. Neće moći
spavati. Mučit će ih što bi Jo mogla reći. Naposljetku će se tebi obratiti da jednom zauvijek
riješiš taj problem.«
»Koji mi kurac želiš reći?«
»Dobro znaš što ti želim reći.«
Angie je znala o čemu je riječ. Pomislila je da će Kip njoj platiti da ubije Jo, dakle, sada
zna da je Kip plaćao Daleu da za njega i ranije ubija. Iskreno se ponadala da je dobio više od
bijednih četvrt milijuna koje će ostaviti Delilah.
»Poslušaj svog ujaka Dalea«, rekao joj je. »Neka izgleda kao samoubojstvo. Imala je
problema s narkoticima. Nakon zatvora i klinike za odvikavanje svi su užasno depresivni. Malo
tableta, malo cuge, kada, a zatim je zaboravila zatvoriti slavinu, poskliznula se i mirno utopila
u snu.«
Angie je htjela odmahnuti glavom, a onda se prisjetila da Dale neće saznati što će se
dogoditi. »Hvala na savjetu, ujače Dale.«
»Pričckaj.« Zaustavio ju je na odlasku. »Čudno mi je što znaš da Jo četvrtkom odlazi po
namirnice. Pogotovo zbog toga što si je ovaj tjedan počela pratiti.«
»Raspitala sam se. Nisi ti jedini koji zna obavijati detektivske poslove.«
»Točno .«
»Je li to sve?« Angie je krenula, ali on ju je ščepao na nadlakticu.
»Ovo će ti sutra biti potrebno.« Iz džepa je izvadio vrećicu u kojoj je bilo desetak zelenih
tableta. OxyContin. 80 miligrama. Dovoljno da Jo završi iza rešetaka, ali nije dovoljno da je
optuže za preprodaju.
Rekao je: »Znam da ti je draži Vicodin.« Iskesio je žućkaste zube. »Možda ga malo previše
voliš.«
203
»A zbog čega su tebi otkazali bubrezi? Zbog boravka u prirodi i zdravog života?« Angie
mu neće dopustiti da je ucjenjuje zbog njezine ovisnosti. Dale je u svom životu ušmrkao
toliko kokaina da bi i Alpe zabijelio. »Barem znam kad trebam stati.«
»Jesu li liječnici zatvorili rupu koju imaš u želucu?« ironično je rekao Dale. »Zbog kapsula
od tableta, je li tako? Nagrizaju želučanu ovojnicu.«
Angie je bijesno uzela vrećicu s tabletama. »Istuširaj se, Dale Marcus je točno rekao.
Zaudaraš kao javni zahod.«
»Mogla bi me polizati.«
Angie ga je na odlasku čula kako se smije.
ČETVRTAK-10:22
ANGIE JE GURALA prazna kolica po trgovačkom centru Kroger tražeći Jo. Trgovina je prečista.
Oči je bole od neonske rasvjete. Sve je agresivno uredno. Angie je zadnji put bila u pravoj
samoposluzi kad je bila s Willom. Kućanstvo je njegov jedini fetiš. On kupuje zalihe hrane,
uvijek iste marke, s istim logom jer je previše glup da bi se informirao o nekom novom ili
boljem proizvodu. Angie se gnuša kućanstva. Užasno joj je dosadan čitav postupak pa je
krišom ubacivala sranja u njegova kolica: gazirane sokove, sorbet od breskve, razne vrste
maslaca, a nakon pet minuta on bi pošizio kao robot u seriji Izgubljeni u svemiru.
Sara se sada vjerojatno brine za nabavku namirnica. Pegla mu košulje. Priprema večeru.
Noću ga pokriva u krevetu. Mijenja mu pelene.
Angie je prošla pokraj suhomesnatih proizvoda i zamijetila svoju kćer na odjelu za voće i
povrće. Jo je u ruci držala breskvu i provjeravala mekoću. Utonula je u misli. Možda razmišlja
kako će pobjeći od svog muža. Radi toga je Jo Marcusu pokazala onu videosnimku. Vjerovala
je da će joj on pomoći, da će iščeznuti loše stvari. Nije shvatila da Marcus Rippy ne namjerava
ugroziti ništa u svom životu kako bi pomogao Jo.
Čak i da je htio pomoći, Kip mu ne bi dopustio.
Videosnimka je njezina jedina prednost. Angie mora kopirati snimku s njezinog mobitela
prije nego što je privede policija. Ona se ne može pouzdati u klonirani iPad, čak ni kad je
isključen i zaključan u sefu motela. Sam Vera je vrlo dobar u svom poslu, a Angie se ne želi
kockati sa Joinim životom.
Dale ne može proricati budućnost, ali zna kako se radi ovaj posao. Jo je nepoznanica.
Ljudi mrze nepoznanice, pogotovo kad je riječ o novcu. Prije ili kasnije, Marcus će postati
paranoičan, a Kip očajan. Laslo je u Bostonu nožem ubio čovjeka. Ona zna i za druge prljave
poslove u Atlanti. Njegova je dužnost da vlakovi stižu na vrijeme. Angie zna da on neće ni
trepnuti ako treba ukloniti Jo. Dakle, njezina kći ima vrlo malo vremena da ode.
»Nazvat ću majku.«
Angie se želudac zgrčio. Jo se njoj obratila. Stoji na tri metra od nje. U ruci drži breskvu.
Glasno je govorila i čula je njezin glas.
Jo je rekla: »Moj sin je u školi. Nazvat ću majku prije nego što me odvedeš.«
204
Angie je pogledala naokolo kako bi se uvjerila da ih nitko ne čuje. »O čemu ti...«

»Znam da ti je Reuben platio da me slijediš.« Jo je odložila breskvu. »Vidjela sam te u
Starbucksu. Prošli mjesec bila si ispred škole koju pohađa moj sin.«
»Nije riječ o tome.«
Jo se trudila suzbiti strah, ali vratni mišići su joj napeti. »Neću mimo poći s tobom ako mi
ne dopustiš da se pobrinem za svog sina.« Živci joj popuštaju. Vidi se da je prestravljena.
»Molim te On je i Reubenov sin.«
Angie se srce stegnulo, a to je bila tjelesna reakcija na bespomoćnost koju njezina kći
očito proživljava. »Nije me poslao tvoj muž. Ovdje sam kako bih ti pomogla da odeš.«
Jo se nasmijala.
»Ozbiljno ti govorim.«
»Odjebi, ženo. Ne gnjavi me.« Odgurala je kolica na drugi odjel. Uzela je vrećicu i počela
utrpavati naranče.
Angie je rekla: »Prijeti ti opasnost.«
»Ma nemoj?«
»Marcus se zbog videosnimke obratio Kipu.«
Jo se opet nasmijala. »Misliš li da nisam shvatila da će se to dogoditi? Jutros se pokvarilo
prijenosno računalo. Ne mogu ga uključiti. Sve što sam imala u mobitelu izbrisano je.«
Otvorila je torbicu, uzela mobitel i pokazala ga Angie. »Želiš li ga? Uzmi. Nemam čak ni
fotografije svog sina.«
Angie ju je lupnula po ruci. »Slušaj me. Pokušavam ti pomoći.«
»Ne možeš ti meni pomoći.« Jo se okrenula i pošla na odjel sa sokovima.
Angie je krenula za njom. »Privest će te policija.«
Jo se zbunila, a zatim razbjesnila. »Zbog čega?«
»Podmetnuli su tablete u tvoj auto.« Angie je prešutjela kako je ona to učinila. »Policajci
te čekaju. Držat će te dva dana u zatvoru.«
»Ali...« Jo se doimala kao bogata, ugledna osoba koja je saznala da su morali prekršiti
zakon. »Nisam ništa učinila.«
»To nije bitno«, rekla joj je Angie. »Oni su sve isplanirali. Žele ti očitati bukvicu.« Angie je
pričekala da shvati o čemu joj govori. »Pustit će te u subotu navečer, u nedjelju ćeš otići s
Figom na zabavu, a u ponedjeljak ujutro poslat će te u kliniku za odvikavanje.«
»U ponedjeljak ujutro neću moći stajati na nogama.«
»Reuben će nositi protezu zbog koljena.« Angie se odjednom razbrbljala. Mora uvjeriti
Jo da će joj ona pomoći. »Ukratko, on će biti bogalj.«
»A ti smatraš da je to bitno?« Opet je odmahnula glavom. »Ne možeš trčati brže od
metka.«
»Novinari će biti posvuda. Ako te udari, vidjet će.«
205
»Ako ostane modrica.«

Angie je grozničavo razmišljala kako je uvjeriti. »Reci mu da ćeš, ako te takne, izići u
dvorište, svući se i pokazati fotografima što ti je učinio.«
»Kojim fotografima?« Još više se uspaničila. »Reuben ne voli publicitet.«
»Bit će ti za petama čim iziđeš iz zatvora.«
»Zaboga.« Jo je stavila ruku na vrat. Plitko je disala. »Marcus je rekao Reubenu da smo
se našli. Nasamo.«
»Nije. Reuben ne zna za motel, videosnimku, ništa od toga nije mu poznato.« Angie je
zamijetila kako se Jo polako opušta. »Marcus je taj problem povjerio Kipu. A Kip će ga na ovaj
način riješiti.«
Suze su joj navrle u oči. Vidi se da je ustrašena. »Znaš li što će mi muž učiniti zbog toga
što sam ga izložila medijima?«
Angie nije mogla podnijeti njezinu uzrujanost. »Pomoći ću ti da odeš.«
»Molim?« zgrozila se Jo. »Jesi li poludjela?«
»Pomoći ću ti«, opet je rekla Angie, a znala je da nikad u životu nije bila iskrenija. Jednom
je odbacila Jo, ali danas, u ovom trenutku, dat će sve od sebe kako bi spasila život svoje kćeri.
Rekla je: »Dopusti da ti pomognem.«
»Odjebi, gospođo.« Jo se razbjesnila, kao što se očekuje odd životinje stjerane u klopku.
»Zaskočila si me u samoposluzi i rekla da si moja spasiteljica, a ja bih ti trebala povjerovati,
zbog tebe riskirati svoj život, riskirati život svog sina? Iz koje si rupe izmiljela, kučko? Što ti
sebi umišljaš? Tko si ti?«
Angie nije smogla snage da joj kaže: Ja sam tvoja majka. Bila sam tinejdžerica koja te nije
htjela odgajati. Ja sam žena koja te je odbacila.
»Ja sam tvoja prijateljica«, rekla je Angie.
»Znaš li što se dogodilo zadnjem prijatelju koji mi je htio pomoći? Završio je u bolnici.
Vjerojatno neće moći hodati do kraja života.«
»Znaš li što se dogodilo zadnjoj ženi koja je zaprijetila Marcusu Rippyju?«
Jo je pogledala na drugu stranu. Ako nije znala, naslutila je o čemu je riječ. Opet je očajna
i bespomoćna. »Zašto bi ugrozila svoj život da pomogneš neznanki?«
»Imala sam kćer koja je bila u tvojoj situaciji.«
»Imala si«, rekla je Jo. »Ubili su je?«
»Da«, rekla je Angie jer je znala kako najčešće završavaju ove priče. »Ubijena je zato što
joj nisam pomogla. Neću dopustiti da se to opet dogodi.«
»Zaboga.« Jo je prozrela laž. »Pomislila si da ćeš me pridobiti, da ću ti povjerovati? Vidjela
sam te u tvrtki 110. Ako ne radiš za Reubena, onda radiš za Kipa Kilpatricka.«
»U pravu si, radim za Kipa«, priznala je Angie. »Za njega sam radila mnoga sranja, ali ovo
neću učiniti.«
206
»Grižnja savjesti?« Jo se ironično nasmijala. Ona zna o kakvim je poslovima riječ. Otkad
je odrasla, živi u okružju profesionalnog sporta. »Reuben pokraj kreveta drži nož. Njegov
je pištolj nekoliko centimetara od njega kad se tušira. On me tuče.« Shvatila je da glasno
govori i da ih kupci gledaju. »On me tuče«, rekla je tišim glasom. »On me siluje. Tjera me da
ga preklinjem da mi to opet učini. Nakon toga moram mu se ispričavati što je zbog mene
izgubio kontrolu. Tjera me da mu zahvalim kad mi dopusti da odem popiti jebenu kavu ili
odvedem sina na igralište.«
»Moraš ga ostaviti.«
»Misliš li da nisam pokušala?« Pogledala je na drugu stranu i odmahnula glavom. »Prvi
put sam se vratila kući. Ostala sam kod mame. Tri dana provela sam bez njega. Tri dana
slobode. Znaš li što mi je učinio?« Bijesno je pogledala Angie. »Za kosu me je izvukao iz
majčine kuće. Ubio je boga u meni. Zaključao me je u sanduk i držao u garaži. A znaš li što je
policija rekla mojoj mami kad ih je nazvala i rekla da je luđak oteo njezinu kćer?
>Bračne nesuglasice.< Ja sam svedena na bračne nesuglasice.«
Angie se nije iznenadila. Provincijski policajci, koji su priveli Jo zbog onih recepata,
vjerojatno su okrenuli glavu kad je oteta. Ako jednom primiš mito, ubrzo ćeš ga opet uzeti.
»Postoji zid od novaca koji štiti te ljude. Oni neće ostati bez svojih stvari. Oni neće ostati
bez svoje žene. Oni neće ostati bez svoje djece«, rekla je Angie.
»Pokušala sam u Kaliforniji. Pokušala sam u Chicagu. A Reuben bi uvijek došao i odvukao
me natrag. Iskoristio je moju mamu kako bih ostala s njim. I Anthonyja.« Join glas se
promijenio kad je spomenula svog sina. »Moja biološka majka napustila me je nakon
porođaja. Znam kakav je to osjećaj. To neću učiniti svom sinu.«
Angie se želudac zgrčio. »Znaš li išta o njoj?«
»Zar je to bitno?« upitala je Jo. »Ne mogu joj se obratiti da mi pomogne ako me to pitaš.
Ona je sada vjerojatno mrtva. I u to vrijeme bila je prostitutka. Narkomanka. Smeće od kojeg
biste očekivali da se odrekne svoje bebe.«
Angie je duboko udahnula.
»Neću napustiti svog sina. Da je Reuben najbolji otac na svijetu, ni tada ne bih ostavila
Anthonyja. Taj osjećaj izjeda ti dušu.«
Angie mora promijeniti temu razgovora. »Što si namjeravala učiniti kad si Marcusu
pokazala videosnimku? Što si od njega htjela dobiti?«
»Novac. Zaštitu.« Polako je izdahnula. »Videosnimka je jedino što imam.«
»To nije bitno. Bitno je što si vidjela. Bitno je da možeš govoriti.«
»Nitko ne mari za moje riječi.«
»Previše znaš«, rekla joj je Angie. »Što se tiče Kipa i Marcusa, tvoja su usta zapeta puška.«
Jo je duboko udahnula, kao što je i Angie učinila. »Pa, evo me opet na istom mjestu,
stjerana na početak.«
Angie nije podnijela rezignaciju u njezinom glasu. »Smislila sam kako ćeš imati malo
vremena i napustiti svog muža.«
207
»A što ćeš učiniti?« podrugljivo je upitala Jo. »Misliš li da možeš srediti Reubena Figaroa?
Jebote. Gurnut će ti pištolj pod nos. Taj čovjek nikad ne uzmiče i neće se odreći kontrole.«
Izbrojila je na prste. »Nisam ovlaštena raspolagati bankovnim računom Nemam dionice. Ne
uplaćujem mirovinsko osiguranje. Nisam vlasnica kuće. Ne posjedujem automobil. Prije
vjenčanja potpisala sam predbračni ugovor.« Nasmijala se, ali na svoj račun. »Bila sam mlada
i zaljubljena. Novac me nije zanimao. Dobrovoljno sam pristala na ropstvo.«
»Mogu te izvući«, rekla je Angie. »Zaštitit ću te.« O tome je dobro razmislila. Daleova
zaklada za Delilah. Angie je ovlaštena za plaćanje stanarine i osnovnih troškova. Taj bi novac
mogla dati Jo. »Mogla bih ti nabaviti novi identitet. Pomoći da se sakriješ. A kad prođe
opasnost, pronaći ću odvjetnika koji će se dogovoriti s Reubenom.«
»A kako ćeš me izvući?« upitala je Jo. »To je najveći problem. Mogla bi mi reći da ćeš me
sakriti na Marsu, a on će pronaći način kako da me i ondje pronađe.«
U pravu je. Reuben će čekati Jo ispred zatvora. Držat će je na oku dok ne ode u kliniku.
Ako joj dopusti otići u kliniku.
»I dalje nisi shvatila?« Jo se iskreno zapanjila. »Reuben ne mari za košarku. Ne mari za
Anthonyja. On ustvari ne mari ni za mene. Njemu je jedino bitna kontrola.« Primaknuta se k
Angie. »Učinit ću sve što taj muškarac poželi. Sve, kužiš me? On treba samo reći. Pucnuti
prstima. On mi i dalje drži nož pod grlom. I dalje me guši. On ne može svršiti ako nisam
prestravljena.«
Angie nije mogla ni zamisliti na koje je načine njezina kći ponižavana. »Reci mi, što će se
dogoditi kad Anthony odraste? Kako ćeš ga zaštititi?«
»Reuben ne bi naudio svom sinu.«
Angie se upitala shvaća li ona što je rekla. »On će gledati kako se njegov tata ponaša
prema tebi. Kad odraste, i on će biti isti muškarac.«
»Neće«, usprotivila se. »On je drag. On nije ništa naslijedio od svog oca.«
»Nije li i Reuben bio drag kad si ga upoznala?«
Jo je stegnula čeljusti. Pogledala je svoje ruke. Angie je pomislila da će opet smisliti
opravdanje, međutim ona je rekla: »Koji je tvoj plan?«
»Iz zatvora ćeš izići u subotu. Znam da će te Reuben čekati ispred zatvora. Kao i fotografi.
Ja ću se pobrinuti da dođu. Mogla bi otići sa mnom.«
»To je tvoj plan?« Bila je još očajnija. »A onda će Reuben izvaditi pištolj i pucati mi u glavu
ili će me nazvati njegov odvjetnik i reći da sam osuđena narkomanka i da nikad više neću
vidjeti svog sina.« Nasmijala se. »A on će mi ipak ispaliti metak u glavu.«
U pravu je, ali Jo je godinama razmišljala kako ostaviti muža. Angie o tome razmišlja dva
dana. »A kad u nedjelju odete na zabavu?«
Jo je odmahnula glavom, a zatim se predomislila. »Anthony će biti kod moje majke.
Reuben jedino njoj dopušta da ga čuva.«
Angie je upitala: »Možeš li se na zabavi udaljiti od Reubena? Recimo, u zahod ili nešto
slično?«
208
»On će biti s dečkima. S Marcusom.« Objasnila je: »Tada su snimili onaj video. Na njemu
je ona cura koja je Marcusa optužila za silovanje.«
»Keisha Miscavage?«
»Da.« Obrisala je suze. Nije obrisala svoj strah. »Trebaš znati na koga si se namjerila. Što
su učinili nekoj nevažnoj curi. Drogirali su je. Znam da su joj nešto stavili u piće. Nakon
jednog sata ona je bila u spavaćoj sobi, mlatarala je rukama izbezumljena, preklinjala ih da
prestanu. A oni su se smijali i izmjenjivali se na njoj.«
Angie zna što je grupno silovanje. Pojedinosti je nisu užasnute. »U nedjelju navečer, čim
ostaneš nasamo, krišom napusti kuću. Otiđi na kolni prilaz. Skreni ulijevo. Ondje je prolaz koji
koriste vrtlari. Ondje ću se parkirati i čekat ću te.«
Jo je šutjela. Ovo se prebrzo odvija. »Zašto?«
»Rekla sam ti za svoju kćer.«
Jo je odmahnula glavom, ali i dalje je očajna te je voljna saslušati neznanku. »Naći ćemo
se na tom prolazu. A onda?«
Angie je rekla: »Odvest ću te majci i pokupiti Anthonyja.< Ušutkala je Jo koja se htjela
usprotiviti. »Ondje će te prvo potražiti. S njima ću lakše od tebe izići na kraj.«
»Zašto ne biste prvo uzeli Anthonyja, a zatim me pričekali na zabavi?«
Angie je shvatila da je mora natjerati da prekorači granicu i učini prvi korak. »A što će se
dogoditi ako ne odeš sa zabave, a sa mnom u autu je tvoje dijete? Kako ću to objasniti? Kako
ćeš to objasniti?«
Jo je gledala u pod. Micala je očima. Grizla usnicu. Angie je prepoznala znakove
premišljanja. Join bijeg sa zabave pokrenuo bi čitav plan. Nakon toga više nema povratka. Ako
ne ode sa zabave, ako se u zadnji trenutak predomisli, onda će Anthony ostati kod njezine
majke, Jo će dobiti teške batine i sve će biti kao prije.
Jo je upitala: »Što bih trebala činiti kad otmete mog sina?«
»Unajmit ću auto pod lažnim imenom.« Trebala bi od Delilah dobici vozačku dozvolu, a
nabavit će je za dva-tri grama heroina. »U nedjelju navečer parkirat ću auto nedaleko od
Rippyjeva imanja. Kad odeš sa zabave, odvest ću te do auta. Odvezi se u motel OneTown i
ondje me pričekaj. Otići ću k tvojoj majci i uzeti Anthonyja. Kad ga dovezem u motel, kreni po
međudržavnom autoputu prema zapadu. Ostat ću u motelu i zametnuti tvoje tragove.«
»A nakon toga?«
»Pronaći ćemo odvjetnika koji će se dogovoriti s Kipom kako da se izvučeš iz tog sranja.«
Ušutkala je Jo koja se opet htjela usprotiviti. »Ne zaboravi da također možeš na sudu
svjedočiti da si na videosnimci vidjela i Marcusa.«
»Svjedočiti?« Opet se pokolebala. »Ne namjeravam...«
»Neće doći do suđenja. Bitna je prijetnja.«
Jo je čvrsto stegnula čeljusti. »Zbog čega bih vam vjerovala?«
209
»A kome drugome možeš vjerovati?« Angie je čekala odgovor, a znala je da ga neće čuti.
»Što imam od toga da tebe nasamarim?«
»Razmišljam o tome.« Jo je petljala po zlatnom lančiću. »Pomislila sam da te je Reuben
poslao da me odvedeš. On to vrlo često radi. Ali ne dopušta toj osobi da me tuče. On se
osobno pobrine za mene.«
»Koga je poslao da te odvede?«
»Muškarca«, rekla je. »Uvijek šalje muškarca.«
Angie je pričekala da ona razmisli.
»Želiš li novac?« upitala je Jo. »Zbog toga si mi pristupila? Zbog novca koji ću dobiti od
Reubena?«
»Bi li se bolje osjećala ako bih nešto tražila od tebe?«
»Ne znam.« I dalje se premišljala kao da traži nedostatke u ovom planu. »Moja majka ne
može putovati. Ona je srčani bolesnik. Ne smije se udaljiti od bolnice.«
»Pogledaj me u oči.« Angie je pričekala da je njezina kći pogleda u oči. Imaju istu smeđu
boju očiju. Jednako su ovalne. Ista boja kože. Ista kosa. Čak im je i glas isti.
Djevojci je rekla: »Da sam tvoja majka, rekla bih ti da uzmeš> Anthonyja i odeš ne osvrćući
se.«
Jo je progutala slinu. Njezin savršeni vrat. Njezina pravilna ramena. Njezina srdžba. Njezin
strah. »U redu«, pristala je. »Učinit ću to.«
SUBOTA-4:39
ANGIE JE ZIJEVALA dok se vozila po ulici Ponce de Leon. Na mjesečini koja se povlačila sve se
doimalo bijelo kao kreda. Iscrpljena je, ali nije mogla spavati. Jo je privedena prije dva dana. a
svi mediji i dalje bruje o tome. Najavljene novinarske ništarije okupile su se ispred zatvora i
čekaju da je danas puste na slobodu. Kip je upozorio Reubena neka pripazi na ponašanje.
Primanje u kliniku za odvikavanje dogovoreno je za ponedjeljak. Marcus je sinoć održao
konferenciju za novinare na kojoj je rekao da je Join i Reubenov brak čvrst, da će oni
prebroditi krizu, da će im mnoge pomoći ako budu s njima u mislima u njihovim molitvama.
Na jedinoj mutnoj fotografiji koju su mediji pronašli Jo pognute glave sjedi na podu na nekoj
utakmici svog muža.
Za sada je zaštićena. A Angie to sebi neprestano ponavlja. Jo mora biti zaštićena još samo
jedan i pol dan.
Na prvi pogled čini se da Jo ima dobre izglede za bijeg. Plan nije kompliciran premda
postoje mnoge nepredviđene situacije Angie se protekla dva dana posvetila ovom planu.
Ukrala je od Delilah vozačku dozvolu. Unajmila auto. Vozila tamo-amo po rutama za bijeg.
Kupila polovni iPad. Razbila ga čekićem. Daleu je dala komadiće razbijenog iPada. Ponašala
se kao da je sve u redu kako Dale ne bi počeo njuškati i kako ne bi pobudila njegovu znatiželju.
210
Kao i uvijek, novac je najteži dio. Angie je na bankovnom računu imala trideset tisuća
dolara, ali ne može ih iskoristiti kako bi pomogla Jo. Odnosno ne može dok je Dale na životu.
On ima pristup njezinom bankovnom računu i sada ne smije podizan veće svote. Jedino joj je
preostalo uzeti dio novca koji Dale čuva u prtljažniku auta s nadom da on neće ništa
primijetiti. On uvijek ispod rezervne gume drži novac za isplate, pogotovo kad ga proganjaju
kladioničari. Angie će sutra, prije zabave, uzeti novac. Neće biti pohlepna. Jo ne mora odsjesti
u skupim hotelima dok je u bijegu. S nekoliko tisuća dolara odvest će se na zapad i
pronaći jeftini motel s HBO-ovim kanalom na televiziji kako bi nečime okupirala svog sina.
U usporedbi s ovim krađa vozačke dozvole od Delilah bila je sitnica. Angie je izabrala
trgovinu nedaleko od stana gdje živi Delilah. Znala je da će se ona prije ili kasnije ondje
pojaviti. Vrlo je teško suzdržavati se od heroina bez obzira na tablete koje uzimaš. Postaneš
nervozan i gladan. Angie je platila nekom klincu da se zadržava kod trgovine. Kad se Delilah
naposljetku pojavila, klinac joj je iz torbice ukrao novčanik. Uzeo je njezinu vozačku
dozvolu, kopirao jednu od njezinih kreditnih kartica i nestao prije nego što je Delilah došla do
blagajne.
Angie je bila ondje kad se to dogodilo, skrivena iza reklame za Colu. Riskirala je, ali morala
se osobno uvjeriti. Delilah ju je oduvijek fascinirala — u mjeri koliko vas mogu opčiniti osobe
koje prezirete. Zbog čega je ona posebna? Nije riječ samo o njezinom ocu. Dale ima još jednu
obitelj za koju uopće ne mari. Pa zbog čega je svih ovih godina štitio Delilah i na samrti se
potrudio da ona bude zbrinuta? Sigurno se ne radi samo o seksu. Dale može platiti mnogim
djevojkama.
Angie je morala priznati da djevojka ne izgleda loše ako si slab na one siromašne i jeftine.
Udebljala se i sada se nije doimala kao kostur. Prestala je bojiti kosu. A očito se i dalje ne želi
prati. Angie je i s udaljenosti od pet metara zamijetila da njezina kosa ustvari nije smeđa, već
crna. Pramenovi s raspucanim vrhovima padali su joj po ramenima dok je na blagajni vadila
kupljenu robu. Boca viskija. Dvije vrećice grickalica. Limenka čipsa, čokoladica. Bomboni.
Zatražila je dvije kutije cigareta jer, dok je gledala svog oca kako umire od dijabetesa i kako
mu otkazuju bubrezi, ipak nije ništa naučila.
Delilah se nikad nije obazirala na posljedice. Ne zanima je što će biti sljedećeg tjedna.
Jedino je bitno danas, sada i ovdje, ono što može držati u rukama, upotrijebiti i kako će od
toga nešto zaraditi.
Zna li ona za Daleovu zakladu? Angie nije sigurna, ali zna da se Dale osigurao. Netko drugi
upućen je u postojanje te zaklade. Netko drugi pobrinut će se da ova djevojka sazna da Angie
upravlja zakladom.
Postoji samo jedna osoba kojoj Dale vjeruje, a Angie se iskrenuo nadala da se nikad više
neće susresti s tim opakim gadom.
Angie je čekala na semaforu. Opet zijeva. Protrljala je lice Kao da joj je ten od gume.
Nedovoljno Vicodina. Odlučila je pričekati do sutra navečer. Sljedećih nekoliko sati bit će
nevjerojatno zahtjevni, a ona mora biti u potpunosti fokusirana. Još jednom je razmislila o
planu, tražila propuste i predviđala što bi moglo poći po zlu.
211
Najvažniji je iPad, a Angie ga je ostavila u torbi s detektivskom opremom koju je zaključala

u prtljažniku svog automobila. Ta sprava kao da je radioaktivna. A povrh toga je
problematična Jo je rekla da je Reubenovo prijenosno računalo potpuno očišćeno. I Join
iPhone je očišćen na isti način. Hoće li onda i taj iPad biti očišćen kad ga Angie uključi? Slabo
je upućena u tehnologiju, ali dobro zna koliko su vrijedni podatci u toj spravi.
Nije rekla Jo za taj iPad jer ona Jo ne vjeruje. Zamijetila je kako se predomišljala u
samoposluzi. Jo je pristala na Angiein plan samo zato što je shvatila da bi u zadnji trenutak
mogla odustati ako na zabavi ostane s Reubenom.
Što će Jo učiniti?
Još jedno otvoreno pitanje. Angie nije uvjerena hoće li njezina kći pobjeći. Čak i ako
pobjegne, hoće li ostati u bijegu? Jo je i ranije bježala od Reubena. Barem dva puta, koliko je
poznato Kipu Kilpatricku. Angie je mučila naslućena istina. Čak i ako Jo pobjegne, mogla bi se
vratiti Reubenu, to je činjenica. Njezin se povratak može onemogućiti jedino ako je Reuben
ne bude čekao
Will radi u GBI-u. Oni imaju računalne stručnjake. Ako na iPadu postoji videosnimka, on
će znati kako da je pogledaju. Marcusa i Reubena strpat će iza brave, a Jo će s odvjetnikom
smišljati kako da se izvuče iz predbračnog ugovora. A možda neće ni morati. Reubenova
karijera bit će okončana, a njegov život gotov. Jo bi mogla nestati. Dobivat će mjesečne uplate
s Delilina računa i vratiti se na studij. Upoznati finog momka. Dobiti drugo dijete.
Angie se glasno nasmijala, a njezin je smijeh odzvanjao u autu. Koga ona zavarava? Jo ne
zanimaju fini momci kao što ne zanimaju ni Angie. Zbog toga Angie nije mogla živjeti sa
svojim suprugom.
Ona ne zna hoće li biti živa sutra navečer.
Dale Harding okrvavio je ruke. Laslo je osuđen za ubojstvo. Kipu nije teško povući okidač
pomoću posrednika dok sjedi za svojim golemim, staklenim stolom. Ako netko od njih sazna
da je Angie pomogla Jo, onda ne postoji mjesto na svijetu na kojem bi se mogla sakriti.
Možda je zbog toga htjela zadnji put vidjeti Willa. A ako ne vidi njega, onda barem
njegove stvari. Dotaknuti njegove čiste, škrobljene košulje koje vise u ormaru. Razbacati
savršeno složene čarape u ladici. Staviti pastu za zube na pogrešno mjesto u kupaonici.
Urezati slovo A na sapunu kako bi pomislio na nju kad stane ispod tuša i dodirne tijelo.
Angie je ubacila u prvu brzinu. Ubrzo će biti ispred Willove kuće. Zaustavila se i parkirala
ispred hidranta na drugoj strani ulice.
Will živi u kući u koju su nekad zalazili narkomani, a sada samo zbog zemljišta vrijedi
barem pola milijuna dolara. Interijer je pomno restauriran i nenametljivo uređen. Stol je
postavio uza zid u dnevnom boravku. U blagovaonici je počasno mjesto dobio fliper.
Gostinska soba prepuna je knjiga koje on užasno sporo čita, a odlučio je pročitati klasike zato
što smatra da normalni ljudi čitaju te knjige.
On svaki drugi tjedan ljeti kosi travnjak. Dvaput godišnje čisti odvode za kanalizaciju.
Svakih pet godina prebojava okvire prozora. Temeljito čisti verandu. U malom vrtu ispred
212
kuće sadi cvijeće. On je pravi obiteljski čovjek iz predgrađa premda ne živi u predgrađu i nema
djecu.
Odnosno, ne zna da ima dijete.
Kolni prilaz bio je prazan, kao i uvijek. Will slobodno vrijeme najčešće provodi kod Sare.
Angie bi mogla zaobići sigurnosni sustav u Sarinoj zgradi samo ako uloži znatnu svotu novca,
ali u arhivi je pronašla stare fotografije njezina stana. Velika kuhinja. Dvije spavaće sobe.
Ured. Glavna spavaća soba s kadom, tuš kabinom i desetak glava za tuš.
Ona očito voli za sebe zadržati glave tuša.
Ugledala, sam se na mamu, napisala je Sara prije tri tjedna. Unajmila sam ličioce da urede
gostinsku kupaonicu dok smo na poslu. Kupila sam ručnike u istim bojama. Will je bio
presretan što ima svoju kupaonicu u mom stanu, premda, iskreno rečeno, ubila bih ga da smo
i dalje morali dijeliti kupaonicu.
Angie se upitala je li Will tako glup da je nasjeo na taj trik. Vjerojatno jest. On je nasjeo
na mnoga Sarina sranja. Vjerojatno ima potkošulju s natpisom SRETNA ŽENA, SRETAN ŽIVOT.
Nasmiješila se jer će se Sara udati za Willa jedino kad ga otme iz Angieinih hladnih, mrtvih
šaka.
Angie će samo radi toga preživjeti sljedeći dan.
Provjerila je gledaju li je znatiželjni susjedi pa je, kao uvijek, došla do stražnje strane kuće.
Na drugim kućama ulazna vrata bi škripila, ali Will redovito podmazuje šarke. Angie je iznad
vrata pronašla rezervni ključ. Otključala je bravu, a kad je otvorila vrata, ugledala je dva hrta
koji su zurili u nju.
Sklupčali su se na podu. Žmirkali su na slabom svjetlu i doimali se iznenađeno, a ne
prestrašeno. Angie se nije bojala. Psi je poznaju.
»Idemo«, tiho je rekla i pucnula jezikom. »Dobri dečki«, šaputala je i mazila ih kad su
ustali i protegnuli se. Nije zatvorila vrata. Psi su izišli.
Betty je zalajala.
Williov pas stajao je na kuhinjskim vratima štiteći svoj teritorij.
Angie je jednom rukom podigla kujicu, drugom joj zatvorila gubicu i zatim bacila u
kuhinju. Zatvorila je vrata prije nego što je Betty reagirala. Jebeni psić pokušao se provući kroz
vratašca, ali Angie ih je blokirala stopalom i zatim stavila stolicu.
Betty je zalajala. I još jednom, a zatim je utihnula.
Angie je pogledala naokolo.
Ako su psi ovdje, onda su i ljudi.
Will i Sara su ovdje. Vjerojatno su pješice došli od njezinog stana. Oni uvijek pješače, pa
i na ljetnoj žezi, kao da automobili nisu izumljeni.
Angie je razmislila što je ranije učinila i što će sada učiniti. Ovo je ipak suludo uhođenje i
opasnije je nego inače.
Je li ona opasna?
213
Torbicu je ostavila u zaključanom autu. Pištolj još uvijek nije napunjen. Zbog nečega nije
namjestila okvir s metcima i nije se natjerala obaviti potrebne radnje — namjestiti okvir,
napuniti pištolj, ubaciti metak u cijev i staviti prst na okidač — kako ne bi učinila nešto što se
ne može popraviti.
Angie je pogledala u stopala. Podignuti nožni prsti, spuštena peta, zakoračila je. I stala na
mjestu. Otići? Krenuti? Ostati dok se netko ne probudi?
On ujutro pije čokoladno mlijeko, napisala je Sara Tessi. Kao da ljubim čokoladu kad se
probudim.
I iPad je u Angieinu prtljažniku. Dok je vozila, uvjeravala se kako će videosnimku dati
Willu. Dobit će dokaz koji mu je nužan da opet optuži Marcusa Rippyja za silovanje. Bit će
presretan. Pa zbog čega je Angie ostavila iPad u prtljažniku ako ga je htjela dati Willu?
Pogledala je u stopala. Podignuti nožni prsti, neodlučna je.
Iskreno rečeno, Angie nikad nije znala što ustvari hoće od Willa - hoće li prema njemu
biti dobra ili loša. Loša — kad se Sara pojavi u kuhinji pripravna poljubiti čokoladne usne, a
ondje zatekne Angie. Osmjehnula se na ovu pomisao.
Na satu na štednjaku vidjela je da je pet ujutro. Will će se probuditi za pola sata i otići na
trčanje. On ima interni alarm koji je nemoguće isključiti bez obzira na koji ga je način mamila
da ostane u krevetu.
Angie je zakoračila i zatim učinila još jedan korak. Došla je u blagovaonicu, zatim u dnevni
boravak, pa u kupaonicu i hodnik. Stoji ispred Willove spavaće sobe.
Vrata su pritvorena.
Will leži na leđima sklopljenih očiju. Traka svjetlosti titra mu na licu. Začudo, spava bez
potkošulje. On se srami svojih ožiljaka, opeklina i oštećenja na tijelu, ali to se očito promijenilo
zbog osobe koja mu leži između nogu. Duga smeđa kosa. Mliječno bijela put. Nalaktila se i
koristi ruku i usta. Angie je zurila u njezinu drugu ruku. Will je prepleo prste sa Sarom. Ne drži
je za glavu. Ne gura dublje.
On je drži za jebenu ruku.
Angie je rukom pokrila usta. Htjela je vrištati. Ona će vrisnuti. Okrenula se prisilivši se biti
tiha kao grob. Prošla je kroz dnevni boravak i kuhinju, izišla u dvorište, prešla kolni prilaz i
došla do svog automobila. Vrisnula je tek kad je ušla u njega i zaključala vrata. Vrištala je iz
petnih žila, udarala šakama po volanu i plakala. Ridala je te je imala dojam da je svaka kost u
njezinom tijelu nabijena srdžbom.
Izišla je iz automobila i otvorila prtljažnik. Uzela je torbicu i pronašla pištolj. Namjestila je
okvir i zategnula pištolj kako bi ubacila metak u cijev, ali ruke su joj bile skliske od znoja.
Pogledala je pištolj. Glock je kupila sebi za poklon kad je dobila posao kod Kipa. Trebala
ga je bolje održavati. Metal je suh. Will je uljio njezin pištolj, provjeravao ima li dovoljno
benzina u spremniku, curi li tekućina iz mjenjača, ima li dovoljno novca na bankovnom računu
i zbog njega je imala dojam da nije sama na svijetu.
A sada se brine za Saru.
214
Angie se vratila u auto. Pištolj je odložila na upravljačku ploču. Ovo nije u redu. Htjela je
ispravno postupiti, pomoći Jo, pomoći Willu podići optužnicu protiv Marcusa Rippyja, nosit
će glavu u torbi kako bi spasila svoju kćer. A zauzvrat je ovo dobila? Kao da na leđima nosi
metu. Naravno da je Dale sumnjičav. On mnogo više zna nego što joj je rekao. Angie je
pomislila da se poigrava njima, a možda se oni poigravaju njome. A možda je Jo najslabija
karika. Neće se sutra navečer pojaviti ispred Rippyjeve kuće. Možda je već rekla Reubenu što
se događa. Lančana reakcija. Reuben će reći Kipu, Kip će dojaviti Laslu i Angie će zabiti nož
u prsa prije nego što Jo jamčevinom iziđe iz zatvora.
Neka Will identificira njezino truplo. Neka vidi nož zabijen u njezino srce. Neka osjeti užas
koji će ga preplaviti u trenutku kad će shvatiti da ju je opet iznevjerio. Neka je drži za
beživotnu, okrvavljenu ruku i gorko plače.
I neka ona kučka Sara sve to vidi.
Angie je u torbici pronašla notes i kemijsku. Počela je pisati krupnim, velikim slovima:
Ti jebena ništarijo...
Angie je zurila u notes. Kemijskom je probila papir. Srce joj mahnito kuca i osjeća otkucaje
u grlu. Istrgnula je stranicu iz notesa, umirila disanje i drhtanje ruke kako bi se malo opustila.
Ovo treba učiniti kako valja. Ne smije svojim riječima povrijediti Willa ako se prije toga dobro
ne pripremi.
Hej, dragi. Ako ti netko čita ovo pismo, onda sam mrtva.
Ispisala je papir s obiju strana. Kao da je brana konačno popustila u njoj. Trideset godina
čuva mu leđa. Sređuje njegove probleme. Tješi ga. Ševi se s njim. Will možda neće odmah
pronaći pismo, ali naposljetku će saznati što je napisala. A Angie će biti mrtva ili će ga Sara
natjerati na raskid veze. Will će otići u banku. Pronaći će Angiein pretinac i umjesto da sazna
gdje se ona nalazi, pronaći će ovo pismo.
»Jebi se«, mrmljala je Angie. »Jebite se i ti i tvoja cura, neka se jebe njezina sestra i
njezina jebena obitelj i njezin jebeni...«
Začula je kako se zatvaraju vrata.
Will je stajao na trijemu odjeven za jutarnje trčanje. Podigao je ruke i protegnuo se.
Njegovo trčanje u pet i pol ujutro — toga će se uvijek držati. Angie je pričekala da zamijeti
njezin auto, ali umjesto da pogleda na ulicu, on je kleknuo i ubrao cvijet iz vrta. Ušao je u
kuću. Prošla je gotovo djela minuta prije nego što je izišao na trijem, praznih ruku i s
osmijehom na licu.
Angie će mu obrisati taj blesavi cerek s lica. Izišla je iz auta i gledala prema njemu kako
bi je zamijetio.
Isprva nije reagirao. Razgibavao je noge, provjeravao bočicu s vodom koju drži za
pojasom, privezivao tenisice i naposljetku ju je ugledao.
Zapanjeno je otvorio usta.
Angie je zurila u njega. Htjela mu je noktima iskopati oči, šutirati ga u lice.
»Angie?« rekao je.
215
Ušla je u auto i zalupila vrata. Upalila je motor i krenula.

»Čekaj!« povikao je Will. Potrčao je za njom mašući ruka ma. »Angie!«
Gledala ga je u retrovizoru. Približava se i doziva je. Angie je naglo zakočila i s upravljačke
ploče uzela pištolj. Izišla je iz auta i uperila mu pištolj u glavu.
Will je podigao ruke u zrak. Udaljen je pet metara. Dovoljno da je sustigne, dovoljno da
mu prostrijeli srce.
»Samo sam htio razgovarati«, rekao je.
Angie je držala prst pokraj okidača. A zatim niže. Opipala je osigurač, a zatim okidač i
odlučno povukla.
Klik.
Will se trznuo.
Metak nije ispaljen.
Lažno okidanje. Metak nije bio u cijevi. Angie su dlanovi bili previše znojni i nije ubacila
metak u cijev.
Will je rekao: »Idemo negdje da porazgovaramo.«
Zurila je u svog muža. Sve je na njemu njoj dobro poznato, a ipak je drugačije. Njegove
vitke noge, snažni trbušni mišići ispod majice, dugi rukavi kojima prikriva ožiljak na podlaktici,
usta koja su nju ljubila, ruke koje su nju milovale, koje sada miluju Saru i drže njezinu jebenu
ruku.
Rekla je: »Promijenio si se.«
Will je šutio, a zatim je rekao: »Moramo razgovarati.«
»Nemam ti ništa za reći«, rekla mu je. »Ne mogu te više ni prepoznati.«
Ispružio je ruke. »Ovako izgledam kad sam zaljubljen.«
Angie je osjetila hladnoću metala na svom bedru. Ostala je bez daha, a želudac joj se
raspadao od kiseline.
Nategni pištolj i ubaci metak u cijev. Povuci okidač. Otarasi se ovog problema. Neka Sara
opet postane udovica. Izbriši proteklih trideset godina kao da nikad nisu postojale. Nisu bitne.
Barem Willu nisu bitne.
Angie se vratila u auto i stavila pištolj na upravljačku ploču. Pritisnula je do kraja papučicu
gasa. Boli je cijelo tijelo. Duša je boli. Ima dojam da ju je Will pretukao. Poželjela je da je to
točno. Da joj je rascijepio usnu, kosti polomio udarcima nogu, da je nasrnuo na nju, urlao od
bijesa, da ima velike šljive ispod očiju...
Bilo što kako bi pokazao da je i dalje voli.
NEDJELJA-23:49
ANGIE JE ZAPALILA DŽOINT. Mjesec je pun i izgleda kao reflektor na nebu. Pogledala je u
retrovizor. Ništa. Još nije vrijeme da Jo napusti zabavu. Dogovorile su se susresti u ponoć, a
216
mogle su i ranije ili kasnije. LaDonnina zabava započela je u devet navečer. Bitne osobe stigle
su u deset sati. Dva sata za druženje. Dva sata kako bi se Jo udaljila od Reubena ili se
predomislila i kukavički ostala sa svojim mužem.
Ponoć.
Jo će se pretvoriti u bundevu ili će biti prava Angieina kći.
Angie je puhala u žar džointa. Zaista nije imala pojma što će Jo učiniti. Neporeciva je
činjenica da ona ne poznaje Jo Figaroa. Angie je ovdje zato što je sebi obećala da će ovo
obaviti do kraja. Sljedeći korak ovisi o Jo. Jedino je izvjesno da će Angie napustiti ovaj grad što
god se dogodilo.
Pogledala je žuti plastični prsten na svojoj ruci. Lišće suncokreta zdrobilo se jer ga je
držala u torbici. U svim svojim torbicama. Angie svaki drugi dan mijenja torbicu, a uvijek sa
sobom nosi ovaj prsten: zašto?
Jer joj nešto znači?
Dječja igračka kupljena u automatu za žvakaće gume kako bi označavala vezu započetu
prije tridesetak godina. Angie je uvijek glumatala kako se ne sjeća kad je prvi put bila s Willom
u zagušljivom podrumu gospođe Flannigan. Mišji izmet po podu. Prljavi madrac. Smrad
sperme. On je bio vrlo osjetljiv.
Preosjetljiv.
Kao i strah, osjetljivost je zarazna. Tog dana Will je bio shrvan, ali Angie je bila neutješna.
Otvorila mu je dušu kao nikome ni prije ni poslije njega. Rekla mu je za svodnika svoje majke.
Rekla mu što se zatim dogodilo. Will nakon toga nije gledao Angie na isti način. Postao je
njezin spasitelj. Junak s nadnaravnim sposobnostima. Riskirao je život kako bi je zaštitio.
Uvijek ju je izvlačio iz nevolje. Davao joj novac, pružao sigurnost.
A što je htio zauzvrat?
Angie nije znala, a u takvoj vezi nije mogla živjeti. Po mnogo čemu, bilo bi bolje da joj je
Will to pod gurao pod nos ili je kažnjavao. Njegova je jedina nagrada bilo sažaljenje. Will nikad
nije pitao za ono za što je znao da drugi muškarci plaćaju, a vidjelo se da to želi. On nije svetac.
Ali previše je razumijevanja i jasnog uvida u bol koja ih je spojila u onom vlažnom, samotnom
podrumu.
Angie je imala deset godina kad je Deidre Polaski sebi dala injekciju i zaspala na tri
desetljeća. Angie je tjednima sjedila uz ženu u komi, gledala sapunice, spavala, kupala Deidre
i češljala je. U staklenci skrivenoj iza radijatora bilo je nešto gotovine kojom je Angie kupovala
pizze i brzu hranu. Novac je ubrzo potrošila. Deidrein svodnik pokucao je na vrata tražeći ono
što mu pripada. Angie mu je rekla da nema novca, pa je nju iskoristio.
Njezina usta i ruke.
Ali ne i njezino tijelo.
Dale Harding je dobro znao da ne smije srati po onome za što će drugi muškarac platiti
kako bi uživao.
217
Svi su uvijek govorili da je Dale pokvareni policajac. Nisu imali pojma da je pokvaren do
srži. Mislili su da je pijanac i kockar. Nisu znali da zarađuje na skupini maloljetnica. Da ih
fotografira i fotografije prodaje drugim muškarcima. Da podvodi djevojke i iskorištava ih.
Iskorištavao je Delilah, svoju kćer. Iskorištavao je Deidre, svoju sestru. Iskorištavao je
Angie, svoju nećakinju.
Prije trideset godina Dale je pokucao na njezina vrata. Njezin spasitelj. Njezin svodnik.
Zbog toga je Angie znala da Dale krije gotovinu ispod rezervnog kotača u prtljažniku.
Novac za bijeg, kao što je uvijek govorio, kad istražitelji s kojima je radio započnu istraživati
njega. Nikad ga nisu provalili, a u međuvremenu je Dale zaradio i prokockao čitavo bogatstvo.
Uvijek je bilo napuštenih djevojaka koje je mogao iskorištavati, novih prilika za zaradu. A
Angie je uvijek bila u prikrajku i čekala da je on zamijeti.
On je bio jedina zamjena za oca u njezinom životu.
Angie se uvijek vraćala Daleu od svih udomitelja, dobrih i loših, kod kojih ju je država
ostavila. Zbog njega je postala policajka. Rješavala njegove probleme. Pazila na Delilah, a
najčešće je željela staviti plastičnu vrećicu toj djevojci na glavu i gledati je kako se guši.
Will nije imao pojma da je policajac bio Angiein svodnik. On je bio dobar kao što je Date
bio loš. Will je ispravno postupao. Poštivao pravila. Ali i on je u sebi imao divlju,
životinjsku crtu. Will je mogao obući odijelo i biti uredno podšišan, ali ona je prozrela njegovu
krinku. Znala je kako će u njemu probuditi zvijer. Angie se godinama premišljala hoće li mu
reći za Dalea. Will bi pronašao Dalea i pucao bi mu u trbuh da je saznao što je taj čovjek učinio
Angie.
Razmišljala je bi li to i sada učinio. Vjerojatno bi razgovarao sa Sarom o tome kako je
Angiein život tragičan, a zatim bi otišli na večera, vratili se kući i vodili ljubav.
Angie to nije mogla podnijeti. Nije riječ o pušenju, pa ni držanju za ruke, već o njihovom
miru. Osjećaju koji je ispunio sobu.
Sreća. Spokoj. Ljubav.
Angie se ne sjeća je li to ikad doživjela s Willom.
Trebala bi ga osloboditi, dopustiti mu da normalno živi, a za time je čitav život čeznuo.
Nažalost, Angie nikad nije ispravno postupala kad se osjećala povrijeđenom. Ona refleksivno
napada i želi povrijediti Willa dok i on nju ne povrijedi.
Angie je ugasila džoint u pepeljari. Sve što je mrzila u vezi sa Jo i u sebi je prepoznala.
Pogledala je na sat. 23:52. Kao da se sat kreće unatrag.
Angie je izišla iz auta i zbog vrućine se poželjela odmah vratiti natrag. Temperatura nije
niža nakon zalaska sunca. Nosi pamučno rublje tanko kao rupčić, a ipak se znoji. Naslonila se
na vreli metal prtljažnika. Živci joj popuštaju. Prebrzo je prestala uzimati Vicodin. Zabrinuta je
za Jo. Boji se Lasla. Užasava se Dalea. Brine se da će joj se plan o neutralizaciji Kipa Kilpatricka
obiti o glavu.
Dale je uvijek govorio da moraš koristiti sjekiru, a ne čekić. Angie je pomislila da bi
sjekirom trebala zmiji odsjeći glavu.
218
Začula je ženski vrisak.

Angie je pogledala prema ulici. Prema Rippyjevu kolnom prilazu. Prema ženi koja je
preklinjala za pomoć.
»Molim te!« vrištala je Jo. »Nemoj!«
Angie je otvorila prtljažnik. Nije uzela pištolj, nego polugu za gume. Izula je cipele s
visokom potpeticom i potrčala prema ulici mašući rukama i izvijajući vrat, kao i Will kad je
jutros trčao za njezinim autom.
»Upomoć!« vikala je Jo. »Molim vas!«
Angie je dotrčala do kolnog prilaza. Vratnice su otvorene. Sva svjetla u kući su upaljena.
Glazba tutnji. Nije zamijetila zaštitare. Nitko ne gleda snimke nadzornih kamera.
»Molim vas!« vikala je Jo. »Upomoć!«
Reuben Figaroa vukao je svoju ženu za kosu, a Joina bosa stopala strugala su po travi.
Vukao ju je u šumu, podalje od kuće. Htio je da ga nitko ne ometa.
»Upomoć!«
Angie ga nije upozorila. Nije mu rekla neka prestane. Zamahnula je polugom i jurnula
prema njemu. Kad je Reuben shvatio da je ona ovdje, Angie ga je teškom metalnom polugom
mlatnula po glavi. Od udarca stresla su joj se ruke i ramena.
Reuben je ispustio Jo. Otvorio je usta, zaokrenuo očima i pao na tlo, onesviješten. Angie
je opet zamahnula polugom, a sada se ustremila na njegovo koljeno zaštićeno protezom, koje
je operirao. Vrijeme se usporilo te se prisjetila kako mu je najbolji ortoped na svijetu
omogućio da još pet godina igra košarku, a Angie mu to može oduzeti jednim jedinim
udarcem.
»Nemoj!« Jo je uhvatila Angie za ruku. »Ne njegovo koljeno! Ne njegovo koljeno!«
Angie se opirala kako bi oslobodila ruku i još jednom zamahnula.
»Molim te!« preklinjala je Jo. »Nemoj! Molim te!«
Angie je pogledala polugu. Vidjela je kako je kći drži za ruku. Ovo je prvi put da ju je Jo
dotaknula.
»Idemo«, rekla je Jo. »Jednostavno otiđimo.« Preklinjala je i panično je gledala u oči. Krv
joj curi iz nosa i usta. Doima se kao da ne shvaća koga se više boji: Angie ili svog muža.
Angie se primorala spustiti ruku. Potrčala je po kolnom prilazu prema ulici. Njezine cipele
i dalje su ležale na ulici. U trku ih je pokupila, a polugu je bacila u prtljažnik kad je dotrčala Jo.
»On mora igrati«, rekla je. »Njegov novi ugovor...«
»Ulazi u auto.« Angie je bacila cipele na stražnje sjedište. Ne želi slušati objašnjenja. Jo
nije ni otišla, a već razmišlja o povratku.
Motor je bio upaljen, pa je Angie privezala pojas. Jo je sjela u auto. Angie je krenula prije
nego što je Jo zatvorila vrata.
»Vidio me je«, rekla je Jo. »Pokušala sam...«
219
»Nije bitno.« Reuben je prepoznao Angie. To je vidjela u njegovim očima. Znao je da ona
radi za Kipa i da obavlja određene poslove. A sada zna da je Angie odvela njegovu ženu.
Jo je privezala pojas. Gledala je ispred sebe. »Misliš li da je mrtav?«
»Onesviješten je.« Angie je pogledala na sat. Koliko imaju vremena dok se Reuben
osvijesti, a zatim nazove Kipa, Lasla i Dalea?
»Što sam učinila?« mrmljala je Jo. Sada je konačno shvatila koliko će platiti za svoj
neposluh i koliko će je koštati povratak u život koji je nekad imala. »Moramo stati. Ja ovo ne
mogu učiniti.«
Angie joj je rekla: »Imam videosnimku.«
»Molim?«
»Imam videosnimku na kojoj Marcus i Reuben siluju onu curu.«
»Kako je imaš?« Jo nije pričekala objašnjenje. »Ne možeš je iskoristiti. Završit će u
zatvoru. LaDonna...«
»Ne bojim se LaDonne.«
»Trebala bi se bojati.«
Angie je skrenula na parkiralište i zaustavila se pokraj crnog Forda Fusion. »Ovdje je
ključ.« Angie je spustila štitnik za sunce, a ključ je pao Jo u krilo. »Odvezi se u motel i pričekaj
me.«
»Ne možemo to učiniti«, rekla je Jo. »Videosnimka. Ubit će me. Ubit će tebe.«
»Misliš li da to ne znam?« Angie je stegnula šake. Jedva se susprezala da batinama ne
urazumi svoju kćer. »Gotovo je, draga.
Ovdje je kraj puca. Nema više povratka Reubenu. Nema više po vratka na bilo što iz
prijašnjeg života.«
»Ne mogu...«
»Izlazi van.« Angie se nagnula naprijed i otvorila vrata. Petljala je po sigurnosnom pojasu
kako bi ga odvezala. »Gubi se iz mog auta.«
»Ne!« Jo je grebla Angie po rukama. »Pronaći će me! Ne shvaćaš!« Pogledala je Angie u
oči očekujući sućut. Kad je nije dobila, lice joj se bolno zgrčilo. Dlanovima je pokrila lice i
zajecala. »Molim te, nemoj me tjerati da to učinim.«
Angie je gledala rasplakanu kćer. Njezina mršava ramena su podrhtavala. Ruke su joj se
tresle. Kad bi imala srca, srce bi joj prepuklo.
Angie je rekla: »Prekini s tim sranjem. Nećeš me pridobiti.«
Jo ju je pogledala. U njezinim očima nije bilo suza, samo mržnja. »Ne možeš me natjerati
da bilo što učinim.«
»A on je bio dobar prema tebi?« upitala je Angie jer je jedino to bilo logično. »Izišla si iz
zatvora i on te nije pretukao, nego ti je rekao da će sve biti u redu? Da će od sada sve biti
drugačije?«
Jo su podrhtavale nosnice. Angie je pogodila žicu.
220
»Na taj te je način obuzdao? >O, mala, volim te. Brinut ću se za tebe. Nikad te neću
napustiti ni ostaviti kao što te je tvoja majka ostavila.<«
»Ne spominji mi moju majku.«
Angie je uhvatila Jo za bradu i okrenula je prema sebi. »Slušaj me, blesava kučko. Reuben
me je vidio. On zna da ti pomažem. Misliš da tvoja majka nije marila za tebe? To nije ni dio
onoga što sada osjećam.«
Jo se sada zaista rasplakala.
Angie ju je čvrsto držala za bradu. »Izići ćeš iz auta, odvest se u motel, a ja ću pokupiti
tvog sina i obje ćemo pobjeći glavom bez obzira. Shvaćaš li me?«
Jo je kimnula glavom.
Angie ju je odgurnula. »Daj mi svoj mobitel.«
»Ispao mi je kad...«
Angie ju je pretražila. Pronašla je iPhone koji je Jo sakrila u grudnjaku. »Jesi li obavijestila
majku da ću pokupiti Anthonyja?«
Jo je opet kimnula glavom.
»Ako si mi slagala...« Angie je ušutjela jer ništa ne može učiniti ako Jo laže. »Izlazi iz auta.«
Jo se od straha nije mogla pomaknuti. »Pronaći će me. Pronaći će nas.«
Angie ju je ščepala za haljinu i prikucala na sjedište. »To ćeš smjesta učiniti ili ću ti sina
rasjeći na komade i poslati ga postom.«
»Reuben će ti dati sve što zatražiš«, vikala je. »Platit će koliko god...«
»Anthony će platiti.«
Suze su tekla po Joinim obrazima. Shvatila je da nema izbora. Polako je kimnula glavom,
kao što je Angie i očekivala. Žene kao što je Jo jedino reagiraju na prijetnje.
Angie je rekla: »Isključivo koristi mobitel na bonove. Ne vraćaj se Rippyjevima. Uđi u
auto. Odvezi se u motel i pričekaj me.«
Jo je izišla iz Angieina automobila. Otvorila je vrata unajmljenog automobila. Angie je
pričekala da se ona odveze kako bi bila sigurna da je krenula po Ulici Piedmont, a ne natrag
prema Tuxedo Driveu.
Angie je spustila prozor. Bacila je Join iPhone na tlo. Suzdržala se da ne iziđe i izgazi ga.
»Znala sam«, mrmljala je.
Shvatila je da je njezina kći slaba. Shvatila je da će se Jo htjeti vratiti svom mužu.
Angie je triput pregazila mobitel, a zatim se odvezla s parkirališta. Vozila je prema četvrti
Peachtree. Joina majka stanuje u luksuznom stanu pokraj Isusova raskrižja koji plaća Reuben
Figaroa. Angie mora biti smirena kad starica otvori vrata. I mora požuriti jer ne zna je li se
Reuben osvijestio.
On će Jo prvo potražiti kod njezine majke.
221
Angie se pogledala u retrovizoru. Raščupana je. Šminka joj je razmazana. Prstom je

popravila šminku. Ne smije se doimati opasno kad Joina majka otvori vrata.
Je li ona opasna?
Dovraga, ona je zaista opasna.
Zazvonio je mobitel, a zvonjava je odjeknula u automobilu. Posegnula je na stražnje
sjedište i iz torbice uzela mobitel. Prekasno. Prestao je zvoniti. Pogledala je na zaslon.
PROPUŠTEN POZIV OD HARDING, DALE
»Sranje.« Predugo se zadržala sa Jo u automobilu. Deset minuta? Petnaest? Reuben se
osvijestio. Kip je obaviješten. Laslo je krenuo u lov. Dale je htio s njom razgovarati kao da je i
dalje desetogodišnja djevojčica koju će pridobiti slatkišem kako bi joj zabio kurac u guzicu.
Mobitel je zviždao. Dale je poslao SMS.
Otvorila je SMS i ugledala fotografiju.
Anthony.
Razrogačio je oči. Stoji uza zid. Dugačak, oštar lovački nož prislonjen je na njegov vrat.
Pročitala je potpis ispod slike: UNUK.
Angie je ostala bez daha. Mora se zaustaviti. Srce joj je stalo u grudima. Krv joj se sledila
u žilama. Join sin. Njezin unuk. Što je učinila? Zašto se ovo događa?
Novi zvižduk i novi SMS. Nova fotografija.
Angie su se ruke toliko tresle da je jedva držala mobitel.
Jo.
Ruka je drži za vrat. Prikliještena je uz prozor automobila. Otvorila je usta i vrišti.
Drugi potpis ispod slike: KĆI.
Kiselina je navrla Angie u grlo i doprla u nos. Otvorila je vrata i izbljuvala želučanu kiselinu
na asfalt. Želudac joj se grčio. Osjetila je okus krvi i žuči u ustima.
Što je učinila? Što može učiniti kako bi ovo spriječila?
Zavalila se na sjedištu. Nadlanicom je obrisala usta.
Razmisli, rekla je sebi. Razmisli.
Dale se dočepao Jo. Ima Anthonyja ili je netko dječaka doveo k njemu. Angie je poslao
dvije fotografije, dokaze da su živi. Pozadine su drugačije. Jo je u autu. Anthony stoji uza zid.
Ovo je koordinirano i isplanirano jer je Dale uvijek bio dva koraka ispred Angie. Pročitao je Jo.
Pročitao je Angie. Očito je strpljivo ispleo mrežu u koju ju je sada ulovio.
Uzela je mobitel.
Zna što će odgovoriti, a ipak mu je postavila pitanje.
ŠTO ŽELIŠ?
Dale je odmah odgovorio: IPAD.
Dale nikad nije vjerovao Angie. Čak ni u vezi sa sitnicama. Zacijelo je komadiće razbijenog
iPada odnio Samu Veri, a Sam je otkrio da to nije klonirani uređaj. Dale se upitao zašto se
222
Angie pomučila da ih nasamari. A onda je shvatio da videosnimka, koje se Marcus Rippy želi
pod svaku cijenu riješiti, vrijedi mnogo više od četvrt milijuna dolara na tajnom računu.
Ništa se nije promijenilo od Angieina djetinjstva. Pomislila je da ona kontrolira situaciju,
a Dale je cijelo vrijeme vukao konce.
Mobitel je opet zviždao.
Dale je napisao: NOĆNI KLUB. SMJESTA.
PONEDJELJAK-1:08
DALEOVA KIA VEĆ JE BILA PARKIRANA ispred kluba. Delilah se naslonila na haubu i pušila
cigaretu.
Angie je izišla iz automobila prije nego što se zaustavila. Vreli asfalt zapekao joj je tabane.
Podigla je ruku. Držala je pištolj. Naciljala je Delilah i povukla okidač.
Sada je metak bio u cijevi.
»Jebote!« Delilah se sagnuta i uhvatila na potkoljenicu. Krv joj je curila između prstiju.
»Jebena kučko!«
Angie se jedva suzdržavala da još jednom ne zapuca. »Gdje je Jo?«
»Jebi se!« vrištala je Delilah. »Bit će mrtva ako ne učiniš ono što se traži od tebe!«
»Gdje je?« upitala je Angie.
»Govoriš o svojoj kćeri?« Dale se mučio kako bi izišao iz automobila. Njegovo je lice na
mjesečini bilo bijelo kao kreda. Mrlje suhe kože oko usta. Oči su mu požutjele. Naslonio se
na automobil i preko krova uperio pištolj u nju.
»Ubij je!« vrištala je Delilah. »Prospi joj jebeni mozak.«
»Samo te je okrznula«, rekao je Dale. Zadihao se od izvlačenja iz automobila. Koža mu je
blistala, ali ne od znoja. »Uzmi joj pištolj.«
Angie je uperila Glock Delilah u glavu. »Pokušaj.«
Dale je rekao Angie: »Ako je ubiješ, ja ću ubiti tebe, a ipak dobiti ono što želim jer imam
tvoju kćer. Svjesna si što bih mogao učiniti tvom unuku.«
Angie se zaustavila. Jo. Ne smije zaboraviti na Jo. Da je razmišljala što će Dale učiniti
Anthonyju, ne bi ni došla ovdje.
Dale je rekao: »Dee, uzmi njezin pištolj.«
Delilah je šepala prema njoj. Ispružila je ruku, ali Angie je bacila Glock na parkiralište.
»Sranje«, rekao je Dale. »Otiđi po pištolj.«
»Ne treba mi pištolj.« Delilah je u ruci držala nož koji je uperila Angie u lice. »Vidiš li kako
je oštar, kučko? Razrezat ću ti lice kao lubenicu.«
223
»Da te vidim.« Angie je gledala sestričnu u oči. Ista boja i oblik očiju. Ista žestina, ali Angie
ima petlje ostvariti prijetnju. »Ako me sada ne porežeš, kad drugi put vidim ovaj nož, iskopat
ću ti oči.«
»Umirite se vas dvije. Spremi taj jebeni nož.« Dale ih je trebao upozoriti, ali Delilah je bila
svjesna da on u nju nikad neće pucati. Rekao je: »Pretraži auto.« Ona se nije micala pa je
rekao: »Dee, molim te. Pretraži auto.«
Delilah je sklopila nož.
»Hej .« Dale je lupao po krovu automobila kako bi privukao Angieinu pažnju.
Pogledala ga je. Srce joj se stegnulo u grudima. U hipu je zaboravila zbog čega je ovdje.
Dale je na samrti. On neće naposljetku umrijeti, već umire sada, njoj pred očima. Praktički je
gledala kako mu otkazuju vitalni organi. Usne su mu poplavile. Ne trepće. Ne znoji se. Njegova
koža ima boju gustog, žutog voska koji je morala strugari sa stolčića kad bi zaboravila ugasiti
svijeću. Oči su mu mutne, svjestan je da umire. Smrt je zasjenila duboke bore na njegovom
licu.
Angie je pogledala na drugu stranu kako ne bi zamijetio suze u njezinim očima.
Rekao je: »Deidre Will?«
To je lažno ime koje je Angie napisala u izvodu iz matične knjige rođenih u rubrici MAJKA.
Dale je rekao: »Zar si pomislila da neću pronjuškati kad si moljakala za posao u tvrtci
101?«
Angie je nadlanicom obrisala suze. Na ruci i dalje nosi Willov prsten. Okrenula ga je kako
ga Dale ne bi zamijetio. »Gdje je Jo?«
»Njoj nema spasa.« Delilah je kopala po Angieinoj torbici. »Zabit ću toj kučki nož u prsa.«
Angie joj je otrgnula torbicu. Upitala je Dalea: »Gdje je Jo? Što si joj učinio?«
»Zasad je na sigurnom.« Njegovi su kapci zadebljani. Slina mu curi iz usta. Nakrivio je
pištolj koji drži u ruci. »O tebi ovisi hoće li i dalje biti na sigurnom.«
Angie je još jednom upitala: »Gdje je ona?«
Dale je glavom pokazao prema klubu. Lanac na vratima je prerezan. Angie jedino Daleov
pištolj sprječava da potrči. On će pucati. Neće je ubiti, ali zaustavit će je.
»Prokletstvo!« viknula je Delilah. Pretraživala je prtljažnik.
Pronašla je torbu s opremom i bocu tekućine za mjenjač. »Nije ovdje, tata.«
Angie je rekla: »Tako se obraćaš svom mužu?«
»Začepi, kučko.«
»Obje začepite.« Dale je upitao Angie: »Gdje je iPad?«
»Ondje gdje ga nećeš pronaći.« Angie je uzela novac iz Daleova prdjažnika kako bi još
jednom podmitila upravitelja motela. Sjeća se kako je razmišljala da će se, ako krene po zlu,
potruditi da Will nikad ne pronađe videosnimku.
Dale je rekao: »Zaboravila si da držim tvoju kćer svezanu kao salamu?«
Angie nije nasjela na njegov blef. »Nećeš joj nauditi. Ona je previše vrijedna.«
224
»Fig je ne želi natrag. Oštećena roba. Ona je donijela odluku.«

Angie je znala da ne govori istinu. Jo joj je to rekla. Reuben Figaroa nikad i ništa ne gubi.
Dale je upitao: »Što je na videosnimci?«
»Više novca nego što možeš zamisliti«, rekla je Angie. »Ovo bismo mogli zajedno riješiti,
Dale. Drugi ne moraju nastradati.«
Osmjehnuo se. »Želiš svoj dio.«
»Jebeš ovo«, rekla je Delilah. »Ova kučka neće dobiti nijedan dolar koji pripada meni.«
»Mala, začepi usta.« Dale nije morao povikati. Delilah zna da se iz određenih stvari ne
može izvući.
Rekao je Angie: »Donesi i Pad. Vrati mi ga. Zatim ćemo razgovarati.«
Angie se pokušala cjenkati. »Tebi je preostalo vrlo malo vremena. To vidim, Dale. Bit će
ti potrebna moja pomoć.«
Slegnuo je ramenima, ali je svjestan da mu je preostalo nekoliko sati, pa i minuta života.
Rekla je: »Delilah nije sposobna pregovarati s Kipom. To si i ti rekao. Ona će progutati
šaku čarobnih bombona.«
Delilah se htjela pobuniti, ali Dale ju je ušutkao jednim pogledom.
»Ona ne može razgovarati s Kipom Kilpatrickom. Pojest će je za doručak.«
»Zar si pomislila da ću to prepustiti njoj?«
Angie je osjetila gorčinu u ustima. »Kod koga je Anthony?«
»Tvoj unuk?« nasmijala se Delilah. »Odurna stara kučko. Imaš unuka starog dvanaest
godina.«
»Ima šest godina, glupačo.« Angie se obratila Daleu: »Gdje je on?«
»Ne brini za maloga«, rekao je Dale. »Zabrini se za sebe.«
»Nisi...« Angie se stegnulo grlo, a glava joj je pucala. Postoji samo jedna osoba koje se
ona boji više od Dalea.
»A što si mislila?« Delilah se opet smijala. Angie ju je šutnula u koljeno, a djevojka je
vrisnula i pala na do.
Dale je rekao: »Angela«, ali bilo je prekasno.
Ona ne mari što je pištolj bio uperen u njezinu glavu. Angie je potrčala prema zgradi. Nije
dovoljno brza. Kao da se svakim korakom sve više udaljavala. Kad je otvorila vrata, progutala
ju je tama u zgradi. Nije se mogla orijentirati. Sjene su plazile po podu.
»Jo?« povikala je. »Jo, gdje si?«
Nije bilo odgovora.
Osvrnula se. Delilah je ustala. Šepala je u trku, usporena zbog ranjene noge.
Angie je zašla dublje u zgradu. Smeće je bilo posvuda. Po rezala je stopala na krhotinama
stakla. Torbica joj je zapela i poderala se. Oči su joj se priviknule na mrak. Plesni podij. Šank
225
u dnu prostorije. Iznad nje je balkon. Mjesečina prodire kroz dva zatamnjena prozora. Na katu
su sobe.
Ulazna vrata s freskom se otvoriše. Delilah. Vidjela je njezin obris na sjenama. U ruci drži
nož.
»Dee!« začula je prigušeno Daleovo dozivanje. »Potrebna nam je živa.«
»Jebeš to«, tiho je rekla Delilah, ali ne Daleu, već Angie.
Angie je čučnula. Uzalud je tražila nešto čime bi napala djevojku. Otupjela je i nije osjetila
kad se porezala. Narkomanske lule. Dude. Kondomi. Beskorisno smeće.
Čula je krckanje dok je Delilah hodala po podu.
Angie je pogledala gore. Balkon. Sobe. Sve imaju vrata. Samo su jedna zatvorena.
Angie je potrčala prema stubištu. Posrnula je. Koljenom je udarila u beton, ali nije zastala.
Mora pronaći Jo. Mora spasiti svoju kćer. Mora joj reći da nikad neće ugroziti Anthonyja, da
je on njezino zlato, da će učiniti sve što može kako bi ga zaštitila, da neće iznevjeriti svog
unuka i prepustiti ga sudbini kao što je Angie bila prepuštena sama sebi.
Bila je na vrhu stubišta kad je neočekivano posrnula i pala na beton. Delilah ju je držala
za gležanj i vukla. Angie se okrenula na leđa, ritala se i urlala kako bi se oslobodila stiska.
»Kučko!« Delilah je skočila na Angie. Oštrica noža bljesnula je na mjesečini. Angie je
ščepaia Delilah za zapešće. Nož je bio nekoliko centimetara od njezina srca, duge i tanke
oštrice, oštra kao skalpel. Delilah je svom snagom gurala nož. Angie je osjetila vrh noža na
koži. Ruke su joj podrhtavale. Obje su mokre od znoja.
»Prestanite«, rekao je Dale slabašnim glasom.
One nisu mogle stati. Njihov sukob predugo traje. Jedna od njih mora umrijeti. Angie će
dati sve od sebe da to ne bude ona. Delilah je mlađa i brža, ali u Angie bijes ključa dvadeset
godina dulje. Odmaknula je Delilinu ruku s nožem podalje od svog srca.
To nije bilo dovoljno.
Delilah je prikupila zadnji atom snage i zabila nož Angie u trbuh.
Angie je jeknula. Uspjela se u zadnji čas okrenuti na bok i skrenuti putanju noža. Osjetila
je ubod hladne oštrice, a zatim je Delilah izvukla nož i zamahnula ciljajući Angieino srce.
»Stani!« naredio je Dale. »Potrebna nam je živa!«
Delilah je zastala, ali nije bila gotova. Mlatnula je Angieinom glavom o beton, a onda se
trkom uspela po stubištu.
Angie nije mogla potrčati za njom. Pred očima je vidjela zvijezde. Prave zvijezde.
Eksplodirale su kad je sklopila oči. Osjetila je bljuvotinu u svojim ustima, a zatim kako klizi niz
grlo. Onesvijestit će se. Nema se snage boriti. Ovdje će skončati. Delilah će ubiti Jo, Anthonyja
će odvesti čudovište. Angie se gušila u svojoj bljuvotini.
Will. Ona je htjela da je Will pronađe. Tjeskoba u njegovim očima. Spoznaja da je umrla
sama, bez njega.
Angie je iz stupora trgnuo prodoran krik.
226
»Ne!« vrisnula je Jo. »Stani!«

Vrisak je bio životinjski, drugačiji od vrištanja kad ju je Reuben udario, vrisak osobe koja
je svjesna da će umrijeti.
Angie se prevrnula na bok i ustala sa stubišta. Nije se obazirala na oštru bol u slabinama.
Jurnula je uz stube i pretrčala balkon.
Začuo se hitac, a zvuk je začula djelić sekunde kasnije. Angie je osjetila kako joj je metak
prozujao pored glave. Čula je kako komadići betona padaju po podu. Osvrnula se.
Dale je sjedio na stubištu. U krilu je držao pištolj. Angie je i s udaljenosti od dvadesetak
metara čula njegovo teško disanje. »Stani«, rekao je, ali Angie se njega više ne boji. Za svoj
život strahuješ samo ako nešto možeš izgubiti.
Delilah je izišla iz sobe okrvavljena od glave do pete. Smijala se.
»Što si učinila?« upitala je Angie, a znala je što je ova djevojka učinila.
Delilah je pljeskala dlanovima kao da ih može očistiti. »Ona je mrtva, kučko. Što ćeš sad
učiniti?«
Angie je pogledala njezine prazne ruke. Nož je ostao zabijen u Joino tijelo.
Njezino jedino oružje. Njezina jedina obrana. »Blesava pičko.« Angie je ščepala Delilah za
podlakticu i snažno gurnula prema rubu balkona.
Ništa se nije čulo.
Delilah je bila previše ustrašena da bi kriknula. Teturala je, kao da će uspostaviti
ravnotežu, ali zatim je posrnula. Ispružila je ruke mašući po zraku. Kriknula je tek kad je pala
s balkona.
Njezino je tijelo s mučnim treskom palo na pod.
Angie je pogledala Dalea. On je i dalje sjedio. Revolver je držao s obje ruke i polako
nišanio jer je sada ne namjerava upozoravati. Ubit će je.
Angie je jurnula u sobu. Za sobom je zatvorila vrata. U ruci joj je ostala kvaka. Ramenom
je pogurala vrata koja su se zaključala.
»Angie?« pozvao je Dale. Uspio je ustati. Čula je njegove teške korake. »Ne odugovlači.«
Angie je sklopila oči. Osluhnula je. On je ostao bez daha, zastao je. Ona se zaključala u
sobu. On ima još četiri metka u revolveru. Četiri hitca da iz blizine pogodi metu koju bi i
slijepac pogodio u snu.
Preostala joj je samo jedna mogućnost.
Angieina bosa stopala krvarila su dok je naslijepo pretraživala sobu. Jo je pronašla u uglu.
Bila je naslonjena na zid. Angie je polako napipala nož. Drška je virila iz Joinih grudiju.
»Angie«, pozvao je Dale. Sada je bliže. On zna da ne mora žuriti.
Angie je sjela pokraj svoje kćeri na hladan beton natopljen krvlju. Dale je ubijao Angie
svaki dan otkad je imala deset godina. Neće mu dopustiti da je dokrajči. Nož koji je ubio
njezinu kćer trebao je ubiti Angie, zabiti se u njezina prsa. Iskrvarila bi u ovoj mračnoj, praznoj
sobi. Dale bi otvorio vrata i vidio da je ona mrtva.
227
Angie je polako uhvatila nož i počela vući.

Jo je ječala.
»Jo?« Angie je klečala. Milovala je Jo po licu, gladila po kosi. »Razgovaraj sa mnom.«
»Anthony«, rekla je Jo.
»Zaštićen je. U mom autu.«
Jo je jedva disala. Odjeća joj je bila natopljena krvlju. Delilah ju je nekoliko puta ubola
nožem, a ipak Jo i dalje diše, govori, bori se za svoj život.
Moja kći, pomislila je Angie. Moja curica.
»Ustat ću«, rekla je Jo. »Treba mi samo malo vremena.«
»U redu je.« Angie je htjela uhvatiti Jo za ruku.
Nema šake.
Napipala je glatku kost, prerezan zglob. »O, Bože«, jeknula je Angie.
Joina šaka praktički je bila odrezana u zapešću, a za podlakticu su je držale samo tetive i
mišići. Angie je osjetila kako iz otvorene arterije šiklja krv.
»Osjećam je«, rekla je Jo. »Mogu pomicati prste.«
»Znam da možeš«, slagala je Angie. Zavoj. Potreban joj je zavoj. Torbica joj je spala s
ramena. U sobi nema ničega. Jo će iskrvariti i umrijeti ako nešto ne učini.
Jo je rekla: »Ne ostavljaj me.«
»Neću.« Angie je svukla gaćice. Omotala je Joino zapešće i čvrsto privezala.
Jo je ječala, ali krv je sporije tekla.
Angie je svezak čvor. Osluhnula je da provjeri gdje je Dale. Htjela je čuti njegove korake.
Začulo se prigušeno stenjanje, ali Angie nije shvatila tko stenje, Jo ili ona.
»Molim te.« Jo se privila uz nju. »Daj mi samo malo vremena. Snažna sam.«
»Znam da si snažna.« Angie ju je oprezno zagrlila. »Znam, znam.«
Prvi put u životu Angie u naručju drži svoju kćer.
Prije mnogo godina sestra je pitak želi li primiti svoju bebu, a Angie je odbila. Nije joj
htjela dati ime ni potpisati dopuštenje za usvajanje. Kalkulirala je zato što je to uvijek činila.
Angie se sjeća kako je pridržavala traperice kad je napustila bolnicu. Bile su mokre od plodne
vode. Prije su bile uske, a tada su spadale s nje. Pridržavala ih je dok se spuštala po stubištu i
potrčala kako bi se našla s momkom koji ju je čekao iza ugla. Dennyjem, ali nije bilo bitno što
je to bio Denny jer je mogao biti bilo tko.
Nju je uvijek čekao neki momak, nešto je tražio od nje, prisiljavao je, mrzio. Angie ne
pamti da je imala drugačiji život. S deset godina: Dale Harding nudi joj malo hrane da mu
popuši. Petnaest godina: očuh koji voli rezati. Dvadeset tri: vojnik koji je ratovao na njezinom
tijelu. Trideset četiri: neki murjak uvjeravao ju je da to nije bilo silovanje. Trideset sedam:
povjerovala je drugom murjaku da će je zauvijek voljeti.
Will.
228
Rekao je »zauvijek« u podrumu gospođe Flannigan. Rekao je »zauvijek« kad je stavio

prsten sa suncokretom na njezinu ruku.
»Zauvijek« nikad nije dugo potrajalo.
Angie je opipala Joine usne. Hladne su. Djevojka je izgubila previše krvi. Drška noža
zabijenog u njezina prsa titrala je s otkucajima srca, čas kao metronom, a čas kao velika
kazaljka na pokvarenom satu koja je zapela.
Sve ove izgubljene godine.
Angie je trebala u bolnici svoju kćer uzeti u naručje. Samo jednom. Trebala se zbližiti s
njom kako se ona ne bi trgnula kad je dodirne i odmicala od nje kao da se nalazi pokraj nekog
stranca.
One su stranci jedna drugoj.
Angie je odmahnula glavom. Nemoguće je zaboraviti sve što je izgubila i zbog čega se to
dogodilo. Mora se prisjetiti da je bila snažna, da je uvijek preživjela. Njezin je život uvijek visio
na koncu, bježala je od onoga što svi žele imati: djecu, muža, dom, život.
Sreća. Spokojstvo. Ljubav.
Sve što je Will htio. Sve za što je Angie smatrala da joj nikad neće trebati.
Sada je shvatila da je u tom bijegu naposljetku morala završiti u ovoj zamračenoj
prostoriji. Zatočena je u ovoj mračnoj prostoriji dok prvi i zadnji put u životu u naručju drži
svoju kćer — koja krvari i umire.
Začula je šum iza zatvorenih vrata. Na svjetlu koje je prodiralo kroz pukotinu ugledala je
sjenu i noge kako se vuku po podu.
Angie je opet sklopila oči. Dale je to radio kad je imala deset godina. Stajao je ispred
zatvorenih vrata Deidreina stana. Čekao da mu Angie otvori vrata. Deidre je uvijek otvarala
vrata. Nije marila tko je došao, jedino je bilo bitno da će joj dati injekciju punu heroina.
Ubojica njezine kćeri?
Njezin ubojica?
Otvori vrata i pusti ga unutra.
»Angela«, pozvao je Dale kao i prije mnogo godina.
Vrata su se zatresla. Neko škripanje, struganje metala. Za trenutak je ugledala traku
svjetla koja je nestala kad je odvijač proguran u dovratak.
Klik-klik-klik, kao škljocanje praznog pištolja.
Angie je polako spustila Joinu glavu na pod. Djevojka je bolno ječala. I dalje je živa, bori
se za život.
Angie je puzala po piljevini i metalnim strugotinama u mračnoj prostoriji ne mareći za
snažnu bol u rebrima i krvarenje, ostavljajući krvavi trag za sobom. Pronašla je vijke i čavle, a
zatim je napipala nešto hladno, oblo i metalno. Uzela je taj predmet. U tami je po opipu
shvatila što drži u ruci: izvaljenu kvaku. Čvrstu Tešku. Iz koje viri šiljak dug desetak
centimetara.
229
Zatim je začula škripu kad je brava konačno obijena. Odvijač je pao na betonski pod. Vrata
su se polako otvorila.
Angie je ustala. Stala je iza vrata. Prisjetila se na koje je svi načine ozljeđivala muškarce u
svom životu. Jednom pištoljem. Jadnom iglom. Bezbroj puta šakama. Ustima. Zubima. Svojim
srcem.
Vrata su se polako odškrinuta. Provirila je cijev pištolja.
Čvrsto je držala kvaku u šaci uperivši šiljak dok je čekala da Dale uđe.
»Angela?« pozvao je. »Neću te ozlijediti.«
Ovo je zadnji put da je izgovorio ovu laž.
Ščepala je Dalea za zapešće i povukla ga u sobu. On je posrnuo i okrenuo se. Mjesečina
je obasjala njegovo lice. Bio je zatečen. I trebao je biti zatečen. Četrdeset godina obmanjivao
je djevojčice, a nijedna nije nasrnula na njega.
Dosad.
Angie mu je zabila kvaku u vrat. Osjetila je otpor kad je hrđav šiljak probio hrskavicu i
tetive.
Dale je šištao. Zapahnula ju je trulež njegova tijela koje se raspadalo.
Pao je na pod.
Krv je poprskala njezine noge.
Ležao je na leđima raširenih ruku. Otvorenih usta. Sklopljenih očiju. Izdahnuo je, ali nije
siktao, već kao da se guma polako ispraznila. Mjesec je klizio po nebu. Duge sjene ušle su u
sobu milujući Daleovo truplo u mraku. Pakao je poslao izaslanike da umire njegovu izmučenu
dušu.
»Angela.«
Angie se trznula začuvši svoje ime. Nije rekla Jo kako se zove. Predstavila se imenom koje
je Dale upotrebljavao.
»Angela«, zazvala ju je Jo. Sjedila je i rukom pridržavala nož. »Želim vidjeti svoga sina.«
Anthony. Zaboga, što će učiniti s Anthonyjem?
»Pomogni mi.« Jo se naprezala kako bi ustala.
Angie je pritrčala da joj pomogne. Iznenadila se koliko je ova djevojka snažna.
Jo je rekla: »Moram vidjeti svoga sina. Moram mu reći...«
»Hoćeš.« Angie je zanemarila bol pomogavši Jo da ustane. Obje su teturale, a Jo je zatim
hodala bez njezine pomoći. Angie je sada vidjela nož zabijen do drške. Joina šaka visi na
zapešću. Zavoj je spao. Krv je šiktala i poprskala Daleovo truplo. Pod je natopljen krvlju. Jo se
naslonila na zid.
Jo je rekla: »Samo jedan trenutak. Uspjet ću.« Nije imala snage. Spuznula je na pod. Angie
je pritrčala da je uhvati, ali bilo je prekasno. Jo je pala na pod. Sklopila je oči. Lice joj je bilo
mlohavo, ali i dalje je govorila: »Uspjet ću.«
230
Angie se prisjetila policijske obuke. Osnovna trijaža. Nema vremena pričekati Hitnu
pomoć. Mora zaustaviti krvarenje jer se Jo neće moći spustiti po stubištu. U automobilu ima
ceradu. Ljepljivu vrpcu. Krenula je, a zatim je stala. Ovo je mjesto zločina. Dva traga stopala,
dvoje osumnjičenih. Angie u autu ima policijske čizme. Reuben Figaroa tražit će svoju ženu.
Svoga sina. Angie mora prikriti Joine tragove. Daleov automobil. Gotovina u prtljažniku.
Deliline kreditne kartice. Gradska policija. GBI.
Will.
Rippy je njegov slučaj. Njega će pozvati da dođe ovdje. Pronaći će Dalea. Pronaći će lokvu
krvi. Angie ga dobro poznaje. Zna kako on razmišlja. Neće prestati s kopanjem dok ih sve ne
strpa u grob.
»Angela«, šapnula je Jo. »To je Anthony?«
Zzzz. Zzzz.
U Daleovu džepu zujao je mobitel.
Jo je pitala: »To je moj sin? On je nazvao?«
Njezinog sina netko je prikucao uza zid i stavio mu lovački nož pod vrat.
Angie je uzela Daleov mobitel. Stavila ga je na uho. Začula je dječji plač i crtić koji je
treštao na televiziji.
Neka je žena rekla: »Hej, seronjo, gubim strpljenje. Želiš li ovog dječaka ili da ga prodam
na komade?«
Kao da se vatrena kugla sjurila u Angiein želudac. Opet inu deset godina. Ustrašena je,
sama, sve će učiniti samo da bol prestane.
»Dale?« Žena je zašutjela. »Jesi li ondje?«
»Mama?« upitala je Angie glasom desetogodišnje djevojčice. »Ti si?«
Grohotom se nasmijala. »Da, ja sam, draga. Jesam li ti nedostajala?«
231
SADAŠNJOST
232
DEVETO POGLAVLJE
_____________
WILL JE ČVRSTO DRŽAO MOBITEL NA UHU. Angein glas odzvanjao mu je u glavi.

»Ja sam, dragi. Jesam li ti nedostajala?«
Je li ovo od tablete? Pogledao je zaslon, POZIVATELJ NEPOZNAT. Sjeo je i pogledao naokolo u
crkvi kao da bi Angie mogla biti ovdje. Promatra ga. Smije mu se. Svjestan je da otvara usta,
ali nije čuo svoje riječi.
»Wille?« upitala je ozbiljnim glasom. »Jesi li dobro, dragi? Duboko diši.«
Duboko diši.
I Sara mu je to rekla u prizemlju. Međutim, sada nije riječ o napadaju panike. Ispunio ga
je zasljepljujući, nekontrolirani bijes. »Jebena kučko.«
Nasmijala se. »Došao si k sebi.«
Rippyjev klub. Angieina torbica. Njezin pištolj. Njezin automobil. Njezina krv. A sada je u
pogrebnom zavodu truplo s njezinim vjenčanim prstenom.
Nasamarila ga je. Upala je u nevolje, uspjela se tko zna kako izvući i sada njega jebe u
glavu.
»Jebena kučko«, rekao je još jednom.
Ona se opet smijala.
Will bi joj smrskao grlo da stoji ispred njega. Pronašao bi je. Učinio bi sve što je u njegovoj
moći da je pronađe i ugasi zadnji iskru života u njezinom bezvrijednom tijelu.
Vrata crkve su se otvorila. Ušla je Faith.
Will je duboko disao kako bi suzbio navalu srdžbe. Svoj bijes. Svoju kivnju.
Faith ga je htjela upitati što se događa.
Mahnuo joj je neka šuti držeći mobitel na uhu: »Angie, zašto mi ovo radiš?«
Faith se zapanjila. Stajala je kao ukočena.
»Zašto?« upitao je Will. »Lažirala si mjesto zločina u Rippyjevu klubu. Natjerala me da
pomislim da si mrtva. Natjerala rat da pomislim da je tvoje truplo u podrumu. Zašto?«
233
Angie je šutjela, ali ona ima cijeli dan da smisli odgovor.

»Angie...« Will je zašutio. Pod bilo koju cijenu mora čuti odgovor. »Reci mi, jebote. Zbog
čega si mi ovo napravila? Zašto?«
Angie je polako, umorno uzdahnula. »Zbog čega bilo što činim?« Ponudila je ustaljena
objašnjenja. »Ja sam jebena kučka. Želim ti upropastiti život. Zbog mene patiš. Ne znam kako
izgledaš kad si zaljubljen jer u mene nikad nisi bio zaljubljen.«
Will se odmaknuo od Faith zbog toga što joj nije htio pokazati koliko mrzi ovu osobu.
»Nisi mi ništa rekla.«
»Morat ćeš se s ovim zadovoljiti.«
On neće izdržati. Slomit će se, pasti mrtav na pod ako ne uspije obuzdati osjećaje koji
ključaju u njemu. Mora razmišljati kao agent, a ne kao čovjek kojeg u zdrav mozak jebe neki
psihopat. »Čije je truplo u podrumu?«
»Polako«, rekla je Angie. »Prvo mi reci što si osjetio kad si pomislio da sam mrtva.«
Will se suspregnuo kako ne bi smrvio mobitel. »A što misliš kako sam se osjećao?«
»Želim da mi kažeš.« Čekala je njegov odgovor. »Reci mi kako si se osjećao, a ja ću ti reći
tko je u podrumu.«
»Saznat ću i bez tebe«, rekao je. »Upravo provjeravamo njezine otiske prstiju.«
»Šteta što su njezine jagodice raspuknute.«
»Dobit ćemo DNK.«
»Nećete je pronaći u sustavu«, rekla je Angie. »Ti radiš na ovom slučaju kao i na drugim
slučajevima. Što ako bih ti rekla da upravo sad mogu sve objasniti, a ti jedino trebaš reći kako
si se osjećao?«
»Ne želim tvoju pomoć.«
»Naravno da želiš. Sjećaš li se kad sam ti zadnji put pomogla? Znam da si mi bio
zahvalan.«
Will o tome ne može razgovarati ispred Faith. »Jesi li ubila Dalea Hardinga?«
»Zbog čega bih sada priznala ubojstvo?«
Will je imao dojam da će se srušiti od iscrpljenosti. »Sada, ali ne i ranije?«
»Pripazi, dragi.«
Rukom je pokrio lice. Ovo nije moguće. Ona je povređivala druge ljude, ali ne i njega. Nije
se mogao suspregnuti: »Zašto? Zašto ovo radiš?«
»Htjela sam da shvatiš i proživiš ono što bi osjetio kada bi me zaista izgubio.« Zašutjela
je. »Jučer sam te vidjela. Ne pitaj me gdje. Taj izraz na tvom licu kad si pomislio da sam mrtva.
Kladim se da ti Sara ne bi nedostajala na taj način.«
»Ne izgovaraj njezino ime.«
»Sara«, rekla je Angie jer njoj nitko neće naređivati. »Vidjela sam te, Wille. Prepoznala
sam tvoju grimasu. Vidjela sam je kad si bio mali. Vidjela sam je prošle godine. Poznajem te.
Bolje te poznajem od bilo koga na svijetu.«
234
Pismo. Citirala je svoje pismo. »Tko je u podrumu?«

»Zar je bitno?«
Will ne zna što je bitno. Ništa nije bitno. Zbog čega mu je to učinila? On ju je volio. Brinuo
se za nju. Štitio je. Ona za njega nije ništa učinila. Ni sad ni ikad ranije.
Upitala je: »Je li Faith uspjela locirati moj mobitel?«
Will se osvrnuo. Faith drži mobitel i vjerojatno pokušava locirati poziv.
»Josephine Figaroa«, rekla je Angie.
»Molim?«
»Cura u podrumu. Josephine Figaroa. Moja kći. Tvoja kći. Naše dijete.« Zašutjela je.
»Mrtva je.«
Will se zapanjio. Srce mu je mahnito kucalo te je morao sjesti. Dijete. Njihovo dijete.
Njihova mala. »Angie«, rekao je. »Angie.« Nije čuo odgovor. Prekinula je vezu.
Rukom je pokrio usta. Osjetio je hladan dah na dlanu. Angie ga je ubila u pojam, kirurški
precizno razrezala je njegovo srce. Dijete. Kći. Nosila je njegove sjebane gene.
A sada je mrtva.
Faith je kleknula uz njega: »Wille?«
Nije mogao progovoriti. Jedino je mogao razmišljati o djevojčici koja sjedi u zadnjoj klupi
u razredu i muči se pratiti nastavu zato što je njezin blesavi otac nije mogao naučiti čitati.
Zacijelo je zaglavila u sustavu kao i Will. Napuštena kao i
Will.
Kako Angie može biti ovako okrutna?
»Wille«, obratila mu se Faith. »Što je rekla?«
»Josephine Figaroa.« Prisilio se izgovoriti njezino ime. »U podrumu. Angieina kći.
Josephine Figaroa. Tako se zove.«
»Žena onog košarkaša?« Faith mu je masirala leđa. »Odmah ćemo je provjeriti. Želiš li da
pozovem Saru?«
»Ne«, rekao je, ali Sara je već bila na vratima. S njom je bila Amanda. Obje su zabrinute.
Pobjesnjele su kad im je Faith rekla da je Angie nazvala Willa.
»Molim?« zaprepastila se Sara. »Molim?« ponavljala je istu riječ.
Amanda se pridržala za govornicu. »Jesi li locirala poziv?« procijedila je kroza zube.
Faith je rekla: »Nismo uspjeli. Zacijelo je pripazila za vrijeme.«
»Prokletstvo.« Amanda je gledala u pod. Polako je udahnula. Pribrala se i podigla glavu.
»Imamo li broj pozivatelja?«
»Blokiran je, ali mogli bismo...«
»Ja ću provjeriti.« Amanda je tipkala po mobitelu. »Je li Charlie provjerio otiske prstiju?«
»Nije«, rekla je Faith. »Njezine su jagodice...«
235
»Raspuknute«, rekao je Will. »Angie je to znala. Rekla je da DNK neće biti u sustavu.«
Sara je rekla: »Na mjestu zločina su tragovi Angieine krvne grupe.« Zbunjeno je mahala
glavom. »Njezina torbica. Njezin pištolj. Ne shvaćam. Zbog čega je to učinila?«
Faith je upitala: »Bi li Angieina kći imala istu krvnu grupu?«
Sara je šutjela. I dalje je bila u šoku, kao i jutros.
»Kći?« upitala je Amanda.
Will je šutio.
Amanda je upitala: »Znam da je glupo, ali je li Angie rekla zbog čega je ovo učinila?«
»Ona je čudovište«, rekao je Will, a više od trideset godina ljudi baš to govore o njoj. U
sirotištu. Kod usvojitelja. U policijskoj stanici. Will se s njima nikad nije prepirao, ali nije ni
povjerovao. Oni ne poznaju Angie. Oni ne znaju kakav je pakao ona proživjela. Ne znaju da je
bol bila toliko nepodnošljiva da je jedino olakšanje bilo iskaliti se na drugima.
Nikad se nije iskaljivala na Willu. Ne na ovaj način.
»Ako je ovo zaista Josephine Figaroa, imat ćemo nove otiske u sustavu«, rekla je Faith.
»Privedena je u četvrtak. Pronašli su tablete u njezinom autu. Vidjela sam na vijestima.«
Amanda je upitala: »Angie je rekla da je ova žena njezina kći?«
»Da.« Will im ne može reći da je Josephine i njegova kći. Mora shvatiti o čemu je riječ.
Potrebno mu je određeno vrijeme da razmisli. Angie je vrlo često lagala. Zašto bi joj sada
povjerovao?
»Figaroa«, rekla je Amanda. »Zašto mi je to prezime poznato?«
»Njezin je muž Reuben Figaroa, košarkaš.«
»Marcus Rippy.« Amanda je s gađenjem izgovorila njegove, ime. »Cijeli dan kružimo oko
njega.«
Will je ustao. »U patrolnom vozilu možemo pregledati snimke nadzornih kamera.«
Nije pričekao odgovor. Brzo je hodao po crkvi. Kad su one izišle iz zgrade, stajao je na
parkiralištu. Will je otvorio patrolno vozilo i sjeo. Policajac se pobunio.
Will je pokazao prijenosno računalo na upravljačkoj ploči. »Pokaži mi snimke svih
nadzornih kamera u blizini.«
»Upravo ih otvaram za tvoju šeficu.« Policajac je tipkao »Ove će vas zanimati. Imam
snimke iz dva rakursa, s ulice ispred pogrebnog zavoda i iz stražnje ulice.«
Faith je otvorila vrata i sjela u automobil.
Amanda je kleknula pokraj Willa. Policajcu je rekla: »Dunlope, reci mi da imaš nešto.«
»Da, gospođo.« Dunlop je pokazao zaslon. »Ovo je snimka prije nego što je pogrebni
kombi otišao u osam i dvadeset dvije minute.«
Riječ je bila o neslanoj šali i lažnom pozivu, ali poziv nije uputio drugi student, već je
Belcamino nasamaren kako bi izišao iz zavoda.
236
»Ovdje se pojavio prvi auto.« Dunlop im je pokazao snimku. Will je ugledao ulicu, stražnji
ulaz u zavod. Noćna snimka je mutna, a ulične svjetiljke slabo obasjavaju prizor. U
20:24.32 Angiein crni Monte Carlo SS ušao je u ulicu iza pogrebnog zavoda. Lice vozača je
mrlja. Pramen svijetle kose ispod kapuljače. Automobil je nestao sa snimke vozeći po kolnom
prilazu.
Will je ubrzao snimku kako bi pronašao automobil. Prošlo je šest minuta kad se njezin
auto pojavio na kolnom prilazu i odvezao se ulicom.
Faith je rekla: »Ušla je na stražnja vrata, kod dizala. Izišla je van. Šest minuta je dovoljno
za odlaganje trupla u hladnjaču.«
Dunlop je uzeo prijenosno računalo i počeo tipkati. »Evo ga i ovdje na ulici, ispred
zavoda.«
Monte Carlo je skrenuo na parkiralište i prošao kroz ulaz na pet metara od njih. Angiein
auto zaustavio se na parkirališnom mjestu za invalide. Vozačica je izišla. Auto je visok oko 140
centimetara. Žena je visoka oko 160 centimetara, kao i Angie. Pretila je, za razliku od Angie,
a možda nešto drži ispod odjeće. Zacijelo joj je vruće u vesti s dugim rukavima, ali glavu je
pokrila kapuljačom, gleda u tlo i drži ruke u džepovima dok hoda ulicom.
Faith je upitala: »Ovo je Angie?«
Will je odmahnuo glavom. Nije imao pojma što je Angie naumila.
Faith je nagađala: »Možda je Delilah Palmer, svijetla kosa, ali Delilah često mijenja boju
kose.«
Amanda je upitala: »Dunlope, gdje si je nakon toga zamijetio?«
»Nigdje. Ona ima sreće ili zna gdje su postavljene nadzorne kamere.« Opet je tipkao po
prijenosnom računalu. Ubrzao je snimku, vratio unatrag, provjerio nekoliko ulica, a zatim je
odustao. »Možda je hodala ispod mosta i ušla u auto na međudržavnom autoputu. Odvezla
se do sveučilišta u centru grada. Ondje je mnogo slijepih kutova na kojima je možda parkirala
drugi auto ili ju je netko čekao. Dovraga...« Slegnuo je ramenima. »Mogla je ući u autobus.«
»Provjeri autobuse«, rekao je Will jer se Angie mogla odvesti autobusom. A možda nije.
On nema pojma što je ona učinila.
Amandina koljena su škripala kad je ustala. »Recite mi tko je ta Josephine Figaroa.«
»Žena košarkaša.« Faith je izišla iz automobila. »Tablete. To je sve što znam.«
Will je rekao: »Muž. Reuben >Fig< Figaroa, jedan od svjedoka koji je Marcusu Rippyju
dao alibi u noći kad je počinjeno silovanje. On je moćan napadač. Vrlo snažan. Dobar u
obrani. Klijent Kipa Kilpatricka.«
»Ova je rupa sve dublja i dublja«, rekla je Amanda.
»Ovdje je njezina vozačka dozvola.« Faith im je pokazala sliku vozačke dozvole Josephine
Figaroa na svom mobitelu.
Will je promatrao fotografiju. Tamna kosa. Mršava i visoka. Bademaste oči. Maslinasta
put. Izgleda kao Angie prije dvadeset godina.
Izgleda li kao Will? Je li visoka na njega? Jesu li je mučili isti problemi kao i njega?
237
Amanda je rekla: »Ako bilo što možemo reći, ona je nalik ženi u podrumu.«
Faith je rekla: »Ona je Angieina slika i prilika.«
Will je šutio.
»Vas dvojica.« Amanda je maknula Collieru i njegovom partneru. Oni su cijelo vrijeme
šutjeli pa je Will zaboravio da su ovdje. »Ng. Skini te blesave sunčane naočale. Zadužila sam
te za izvještaje o nestalim osobama. Josephine Figaroa. Je li se negdje pojavila?«
»Figova žena?« Lice mu je manje bez sunčanih naočala »Nije, nisam je nigdje pronašao.
Prepoznao bih njezino ime.«
Amanda se obratila Faith. »Ideš sa mnom da porazgovaramo s mužem. Provjeri možemo
li je identificirati i saznaj je li njegova žena nestala. Ne vjerujem Angie ako je ne mogu
otpustiti, a vjerujte mi, da je ovdje, otpustila bih je.«
Collier je rekao: »Žena je tabletomanka. Provela je dva dana u zatvoru Fulton. Izišla je u
subotu. Jutros je trebala otići u klinika za odvikavanje.«
»A sada je u pogrebnom zavodu s ranama od noža na prsima.« Amanda se podbočila.
»Sve je potpuno neuvjerljivo. Angie nas zbog nečega navodi na pogrešan trag. Dobiva na
vremenu kako bi igrala svoju igru.«
»Koju igru?« upitao je Collier. »Imamo previše mrtvaca.«
Amanda je rekla: »Za nju je to jedina igra.«
»Josephine ima sina.« Faith je pokazala mobitel. »Pronašla sam ga na muževoj Facebook
stranici. Anthony. Šest godina.«
Anthony. Sin Jo Figaroa. Angieine kćeri. Willov unuk?
Na fotografiji se smiješio neki dječak.
»Pogledajte njegove oči«, rekla je Faith. »Ovo su snažni geni.«
Jesu li to Willovi geni?
Angie je 1989. godine sa skupinom klinaca zaglavila kod usvojitelja.
Međutim, nije uvijek bila ondje.
Faith je rekla: »Nemamo informacije o nestalom šestogodišnjem bijelom dječaku. Za
njega bismo odmah saznali.«
Ng je rekao: »Naravno da bismo odmah znah.«
»Collieru«, rekla je Amanda. »Jesi li uspio locirati Delilah Palmer?«
»Htio sam vam i ranije reći. Pronašli smo u Lakewoodu napušteni auto koji je ona
unajmila. Čist, bez ijednog traga.«
»Dovraga, Collieru!« Faith je udarila po prtljažniku patrolnog vozila. »Pronašao si njezin
auto? Morala sam slušati o tvojim jebenim hot-dogovima s benzinske stanice, a nisi mi
dojavio...«
Will je zamijetio da Sara nije prisutna.
238
Promotrio je prostor ispred zavoda, travnjak, parkiralište. Krenuo je prema ulici. Ona je
stajala iza svog BMW-a, naslonjena na branik zurila je ispred sebe. Ulična rasvjeta obasjala je
njezinu glavu. Nije shvatio o čemu ona razmišlja. Nije znao je li uzrujana, zabrinuta, ustrašena
ili bijesna.
Njihov je dan završio kao što je i započeo.
Will se udaljio od buke, vike, a možda i od svog radnog mjesta jer mu to sada ništa ne
znači.
»Idemo kući«, rekao je Sari.
Ona mu je dala ključeva automobila. Otvorio joj je vrata, a zatim je obišao auto i sjeo za
volan. Krenuo je unatrag kad ga je uhvatila za ruku. Srce mu je poskočilo u grudima. Ovo nije
učinak tablete. Sarina prisutnost ga umiruje. Malo prije ga je mogla ostaviti — nije ga htjela
povrijediti zato što njemu uvijek želi sve najbolje.
Rekao je: »Ne vjerujem da sada mogu razgovarati.«
Stegnula mu je ruku. »Onda nećemo razgovarati.«
239
UTORAK
240
DESETO POGLAVLJE
_____________
FAITH JE LISTALA NOTES kad ih je Amanda dovezla do kuće Reubena Figaroe. Njezine su
bilješke beznačajne. Will je bio u pravu kad je rekao da nemaju osnovu za podizanje
optužnice. Faith je shvatila o čemu je govorio: mnoge strelice i mnoga pitanja bez odgovora.
Ništa se ne poklapa, čak ni kad doda ime Josephine Figaroa. Mrtva žena je samo još jedna
strelica koja neizravno pokazuje prema Marcusu Rippyju.
Možda bi strelice trebala usmjeriti prema Angie.
Mutilo joj se pred očima. Žmirkala je kako bi izoštrila vid. U jedan poslije ponoći ulice u
četvrti Buckhead bile su puste. Faith je čvrsto spavala ispred televizije kad je nazvala Amanda
i rekla da dođe u pogrebni zavod. Ne sjeća se kad je Emmu ostavila kod majke. Mozak je boli
od iscrpljenosti, ali ovo je njezin posao. Ne postoji pristojno doba dana da muža obavijeste
kako je njegova žena mrtva.
Premda Faith nije potpuno uvjerena da je žena u pogrebnom zavodu Jo Figaroa. Ona bi
mogla biti na fotografiji na vozačkoj dozvoli, ali sve se promijenilo kad se Angie umiješala.
Faith se prema lažljivcima uvijek postavlja tako da ne sluša što oni govore bez obzira na to je
li njihova priča uvjerljiva i logična. A to nije lako. Ljudski mozak ima neugodnu potrebu da
ljude dovodi u sumnju. Pogotovo one kojima je stalo.
Naprimjer, Faith je povjerovala Willu kad je rekao da mu Angie nije rekla ništa bitno
premda je s njom vrlo dugo razgovarao mobitelom, a saznao je samo ime žrtve.
Amanda je rekla: »Tvoja je majka pribadala bilješke na zid kako bismo vidjeli sve dijelove
priče.«
Faith se nasmiješila. Rupice su i dalje na zidu. »Vjeruješ li da je Jo Figaroa Angieina kći?«
»Vjerujem.«
»Tko je otac?« Nije dobila odgovor, a znala je tko je on. »Will?«
»Nisam baš sigurna«, rekla je Amanda i usporila. Zaustavila se na ulici, ugasila motor i
pogledala Faith u oči: »Reci mi što znaš o Dennyju.«
»Denny?« Faith je odmahnula glavom. »Tko je Denny?«
241
»Skraćeno od Holden«, rekla je Amanda. »Međutim, ime Denny ima dva sloga. Kao i
Holden. Rekla bih da to nije skraćeno ime, nego poziranje.«
Faith je previše umorna za zagonetke. »Zvat ćemo ga Collier.«
»Krenimo ispočetka. Što je točno učinio? Kako se predstavio?«
Faith se prisjetila što je radila cijeli dan. Kao da je prošla čitava vječnost otkad je jutros
pokupila Willa kod veterinara, a ustvari je to bilo jučer ujutro, jer je prošla ponoć.
Amandi je rekla kako je Colliera i Nga prvi put susrela ispod Rippyjeva kluba, da ne zna
točno koliko se s njim zadržala u kući Dalea Hardinga, spomenula je beznačajne SMS-ove,
zamorne priče o njegovom privatnom životu, neprestane seksualne aluzije, nevoljkost da
ozbiljno razgovara o slučaju.
»Ne vjerujem mu«, rekla je Faith. »Inzistirao je na objašnjenju o meksičkom heroinskom
kartelu. Nije mi rekao da je pronašao Delilin auto, a prepričao je o sve tričave razgovore koje
je vodio s kurvama u Lakewoodu.«
Amanda je rekla: »Ng je rekao da su imali slučaj obiteljskog nasilja kad su pozvani u noćni
klub?«
Faith se trudila prisjetiti što je točno rekao: »Rekao je da je slučaj vrlo nasilan, dakle
vjerojatno su bili u bolnici. Bolnica Grady nije daleko od Rippyjeva kluba, oko deset minuta
vožnje u to doba dana. Logično je da su se odazvali.«
»Poziv je centrala primila u pet ujutro«, podsjetila ju je Amanda. »Bi li se na kraju smjene
dobrovoljno javila za istragu o ubojstvu?«
Faith je slegnula ramenima. »Mrtav murjak. Policajci su prepoznali Hardinga. Zbog
murjaka radit ćeš prekovremeno.«
»Točno«, rekla je Amanda. »Što te još zbunjuje u vezi s njime?«
Faith je razmišljala kako opisati svoju slutnju. »On se uvijek pojavljuje. Bio je s Willom
kad je u uredskoj zgradi pronađena nepoznata žena. Odvezao ga je kući. Bio je večeras ispred
pogrebnog zavoda. Što je ondje radio?«
»Collier i Ng su naše veze u gradskoj policiji. I oni rade na ovom slučaju. Logično je da su
primili dojavu o autu.«
»Vjerojatno.« Faith je tražila logičan odgovor. »Možda je Collier idiot koji se uvijek negdje
pojavi. Njegov je otac bio policajac, a očito voli raditi taj posao.«
Amanda je rekla: »Milton Collier u policiji je radio dvije godine. Otišao je u invalidsku
mirovinu jer je ostao bez dva prsta.«
Faith se prisjetila zaboravljenih informacija iz doba kad je Amanda radila u policiji.
Collierova oca nožem je napao neki luđak te je ostao bez prstiju prije nego što mu je stiglo
pojačanje. Upitala je Amandu: »I?«
»Milton je napustio policiju zbog tjelesne nesposobnosti. Njegova žena radila je kao
učiteljica. Spajali su kraj s krajem udomljujući djecu bez roditelja. Desetke djece. Collier je
jedan od njih. Njega su naposljetku usvojili.«
242
»Uh «, rekla je Faith jer je Collier o svemu pričao, pa i o ozljedi prepona u srednjoj školi,
a nije spomenuo da je bio siroče kao i Delilah Palmer.
Kao i Angie.
Faith je upitala: »Jesu li Collier i Angie bili u istoj udomiteljskoj obitelji, recimo kad je u
šesnaestoj godini ostala trudna?«
»Vrlo zanimljivo pitanje, zar ne?« Amanda je šutjela, ali Faith je znala gdje će pronaći
odgovor. Amanda je upitala: »Što je još Angie rekla kad je nazvala Willa?«
»Kratko su razgovarali«, slagala je jer je razgovor potrajao manje od tri minute.
»Uvjerena sam da ga je zajebavala.«
»A što misliš zbog čega?«
»Jer je grozna osoba.«
Amanda ju je prijekorno pogledala. »Ona je vrlo lukava. Pogledaj što smo danas radile.
Zbog Angie smo trčali ukrug. Istočna Atlanta, Lakewood, sjeverna Atlanta. Will je jurcao po
centru grada, ti si se zadržala kod Hardinga, a ja kod Kilpatricka. Nadalje. Angie je izbacila
Willa iz igre, a to je briljantan strateški potez. Will je intimno poznaje. On bi nam mogao
najviše pomoći da shvatimo što je Angie naumila, a ona ga je onemogućila. Vidjela si ga u
podrumu.«
Faith je vidjela da se Will slomio, štoviše, ona to nije mogla podnijeti. Soptao je i jecao
kao da je ostao bez daha. Faith je izišla van kako ga ne bi vidjela uplakanog.
Upitala je Amandu: »Hoćeš reći da ga Angie jebe u mozak kako ne bi shvatio što je ona
ustvari naumila?«
»Kad bih držala seminar o zavaravanju, ova bi igra bila na mom popisu literature.«
A Amanda zaista zna igrati ove igre. »U redu, Angie ga je sjebala. Zašto?«
»Dobiva na vremenu.«
»Radi čega?«
»To je pravo nagradno pitanje, zar ne? Što je točno Angie Polaski naumila?«
Faith ne vjeruje da će ikad saznati odgovor. Previše je umorna i pod stresom pa nije
sigurna može li sada svezati svoje cipele, nekmoli shvatiti zbog čega Angie Polaski čini grozote
koje je počinila.
Amanda je rekla: »Idemo ispočetka.«
Faith je nevoljko pogledala bilješke. »Harding je ubijen u subotu navečer. Angie je lažirala
mjesto zločina kako bi se stekao dojam da je ona, Angie, ubijena, a riječ je bila o Jo Figaroa
koja najvjerojatnije ima rijetku krvnu grupu. B-negativnu, kao i njezina majka.«
»Hm.« Amanda konačno nije korak ispred nje. »Misliš li da je Angie ubila Jo?«
Faith nije bila uvjerena. »Ona je čudovište, ali ne mogu zamisliti da bi ubila svoje dijete.«
»Ni ja, ali Harding je mogao ubiti Jo, a zatim je Angie ubila Hardinga. Ili ga je pokušala
ubiti kvakom.« Amanda je upitala: »Što se zatim dogodilo?«
243
»Angie je odnijela tijelo iz kluba. Zapalila je Daleov auto, ona bi to učinila ako se
razbjesnila, a bila bi bijesna da je Dale ubio njezino dijete.« Faith ne želi ni pomisliti što bi ona
učinila na njezinom mjestu. Za njom bi ostao krater dubok stotinama metara. »U ponedjeljak
u pet ujutro primljen je poziv na centrali. A u ponedjeljak navečer Angie nam je predala Joino
tijelo u pogrebnom zavodu i nazvala Willa kako bi ga mučila.«
»Sara kaže da je Josephine preminula između podneva i jedan poslijepodne.«
»Sara je rijetko ovako precizna.« Faith je zapisala vrijeme u notes. Shvatila je. »Ako je
Josephine preminula između podneva i jedan poslijepodne, onda je ležala u prtljažniku
Angieina auta dok Angie nije ostavila njezino tijelo u pogrebnom zavodu navečer oko pola
devet.«
»Na stražnjem sjedištu je velika mrlja od krvi, isključivo B-negativna, i kapljice krvi u
prtljažniku za koje Sara kaže da su od rane na prsima preminule osobe.«
Faith se stresla na pomisao o vožnji po gradu sa svojim djetetom na stražnjem sjedištu
koje teško krvari i umire.
»Riječ je o vremenu«, rekla je Amanda. »Angie je odugovlačila. Zbog toga je dugo čekala
da se otarasi tijela.«
»Ili se njezin plan neočekivano promijenio«, nagađala je Faith premda nije imala nikakvu
zamisao. Uvidjela je kako Angie razmišlja jer je jedino Will mogao proniknuti u njezine
namjere. On shvaća što ona želi. Zna što je sposobna učiniti. Međutim, ona nije samo Willa
povlačila za nos. »Angie je u policiji radila na ubojstvima. Ona zna o čemu je tu riječ. Pošiziš
od krvi i nasilja bez obzira na stečeno iskustvo. Uspaničiš se zato što bi ti nešto moglo
promaknuti. Ne možeš prestati razmišljati ni spavati, čak i ako imaš dovoljno vremena. Dodaj
emocije i ona nas je praktički dovela u koncentracijski logor.«
Amanda je rekla: »Reći ću ti ono što sam jutros rekla: ne možemo vidjeti nešto krupno.«
»Možda će nam objasniti Reuben Figaroa.« Sklopila je notes. Ništa ne shvaća. Njezine
bilješke izgledaju kao Emmini likovni radovi. »Nakon ovoga neću moći spavati. Dobro bi mi
došla tvoja tableta.« Pogledala je Amandu. »A zbog čega sa sobom nosiš te tablete?«
»Mali trik iz starih dana.« Amanda je gledala ispred sebe. »Imaš osumnjičenika koji je
previše nervozan i ne može govoriti, pa mu uspeš pola tablete u kavu. On se opusti i nakon
toga potpiše izjavu.«
»Postoji barem šesnaest dokaza da je to protuzakonito.«
»Samo šesnaest?« Amanda se hihotala kad je krenula ulicom. »Razgovaraj sa svojom
majkom. Ona je smislila ovaj trik.
Faith je mogla shvatiti da je to njezina majka radila 1970 ih, ali ne razumije zbog čega
Amanda to radi sada, dakle izbjegla je novo pitanje. A Faith nije u stanju nju sada ispitivati.
»Kako ćemo pristupiti Reubenu? Obavijestit ćemo ga o smrti ili ispitivati? Njegova je žena
nestala najkasnije u nedjelju navečer. Nije prijavio nestanak.«
244
»Postavit ćemo se kao što se uvijek postavljamo kad je riječ o nerazjašnjenoj smrti
supružnika.« Amanda ju je podsjetila: »Muž je prvi osumnjičenik. Intimni partneri najčešće su
ubojice žena.«
»A što misliš zašto ne izlazim s muškarcima?«
To je trebala biti šala, ali Amanda ju je prijekorno pogledala. »Nemoj dopustiti da ti ovaj
posao ogadi muškarce, Faith.«
Faith je promatrala Amandu. Drugi put u dva dana savjetuje je o muškarcima. »Odakle ti
to?«
»Iz iskustva«, rekla je Amanda. »Poslušaj ženu koja se vrlo dugo bavi ovim poslom. Riječ
je o statistici. Najviše nasilnih zločina počine muškarci. To svi znaju, ali ne moraju to gledati
svaki dan u stvarnom svijetu, poput tebe i mene. Ne zaboravi da je Will dobar čovjek. Barem
kad nije tvrdoglav. Charlie Reed je izniman, ali to ne smiješ nikome reći. Nije uspjela tvoja
veza s Emminim ocem, ali on je ipak dobar momak. Tvoj otac bio je svetac. Tvoj brat katkad
je scronja, ali za tebe bi sve učinio. Jeremy je savršen, bez ijedne mane. Tvoj ujak Kenny je...«
»Lažljivac i ženskar?«
»Od stabala ne vidiš šumu, Faith. Kenny te obožava. On je i dalje dobra osoba. Naša veza
jednostavno nije uspjela. Ali negdje postoji netko s kim ćeš biti sretna. Nemoj dopustiti da te
posao shrva.« Prikočila je. »Koji je njegov kućni broj?«
Faith nije zamijetila da su se dovezle u Cherokee Drive. Pokazala je veliki kameni
poštanski sandučić nedaleko od lokalnog kluba, »Ondje.«
Amanda je skrenula na kolni prilaz. Zaustavila se ispred masivnih crnih vratnica. Pritisnula
je gumb na interfonu i mahnula nadzornoj kameri neupadljivo postavljenoj u visoko grmlje
koje s ulice zakriva kuću.
Obitelj Figaroa očito visoko cijeni privatnost. Faith je pretpostavila da je njihovo dvorište
veliko kao košarkaško igralište. A ipak je zamijetila svjetla u prizemlju. »Budni su. Misliš li da
su mediji doznali što se događa?«
»Ako su doznali, vrlo je malo osumnjičenika koji bi odali informacije.«
Opet Collier. Na njega uvijek nabasaš. Ako on poznaje Angie, poznaje li i Dalea Hardinga?
A ako su Harding i Angie bili pokvareni murjaci s kojima se Holden Collier rado družio,
što onda to govori o Collieru?
Faith čvrsto vjeruje u povezivanje krivnje.
Upitala je Amandu: »Jesi li čula za ženu koja se zove Virginia Souza?«
Amanda je odmahnula glavom.
»Collier ju je spomenuo.« Faith je iz džepa izvadila mobitel. Pregledala je njegove SMS-
ove tražeći ovu ženu. »Virginia Souza. Collier ju je pronašao jer je s Delilah radila na ulici, pa
vjerojatno imaju istog svodnika. Obitelj kaže da se predozirala prije šest mjeseci, ali to sam
saznala od Colliera, a njemu ne vjerujem jer je okorjeli lažljivac.«
»Katkad govoriš kao tvoja majka.«
245
»Ne znam je li to kompliment.« Faith je pretraživala policijsku bazu podataka kako bi

provjerila Virginiju Souza. »Evo je. Pedeset sedam godina, dakle prestara je za kurvu.
Nebrojena privođenja zbog prostitucije sve od kraja 1970-ih. Ugrožavanje djeteta. Nebriga za
dijete. Sudionica u iskorištavanju djeteta. Collier ovo nije spomenuo.« Faith je zabolio palac
dok je pregledavala turobnu kriminalnu prošlost ove žene. »Nekoliko pijanstava i
remećenja javnog rada i mira. Krađe u trgovini. Čudno, ali nema zloupotrebe narkotika, a
obitelj kaže da se predozirala prije šest mjeseci. Ili je Collier rekao da je obitelj rekla kako se
predozirala prije šest mjeseci. Dva tjelesna napada, oba na maloljetnike, ovo mi je
Collier rekao. Osumnjičena za otmicu maloljetnika. Opet osumnjičena za iskorištavanje
djeteta. Ona ne može bez djece. Poznati pseudonimi: Souz, Souzie, Ginny, Gin, Mama.«
»Zapovjednica Mama«, rekla je Amanda, a to je ulično ime za svodnikovu uzdanicu. »Ona
pazi na druge cure.«
»Logično, s obzirom na njezine godine i policijski dosje. Napadi na klinke, a vjerojatno je
pomagala svodniku i držala djevojke na uzdi.«
»Zašto ne otvaraju?« Amanda je još jednom pozvonila i dugo je držala prst na gumbu
kako bi im dala do znanja da neće otići. »Imaš li broj telefona?«
Faith je potražila broj, a vratnice se otvoriše.
»Napokon«, rekla je Amanda.
Kolni prilaz vodio je ulijevo te su se dovezle do izdvojene velike garaže u stražnjem dijelu
kuće. Amanda je parkirala pokraj terenca Tesla. Na pločniku je iscrtano maleno košarkaško
igralište s niskim košem te se vidjelo da je Reuben Figaroa ovaj prostor namijenio svom
šestogodišnjem sinu.
»Kip Kilpatrick«, rekla je Amanda.
Faith je na vratima ugledala agenta. Nosio je odijelo koje je blistalo na rasvjeti. U ruci je
držao bočicu svijetlocrvenog energetskog pića, mahao je kad je ugledao kako se parkiraju.
Will je podcijenio ovu budalu. Faith je osjetila kako on zaudara po budalaštinama kao vlaga u
podrumu.
Amanda je rekla: »Idemo.«
Izišle su iz automobila. Amanda je krenula prema Kilpatricku. Faith je pogledala kroz
prozore garaže. Dva Ferrarija, Porsche i crni Range Rover, vozilo koje je registrirano na Jo
Figaroa.
Amanda je rekla: »G. Kilpatrick, drago mi je vidjeti vas dvaput u istom danu.«
Pogledao je na sat. »Ustvari, u dva dana. Postoji li konkretan razlog za vaš kasni posjet
mom drugom klijentu?«
»Možemo li razgovarati unutra s g. Figaroaom?«
»Zbog čega ne biste razgovarali vani sa mnom?«
»Čudno mi je da ste uopće ovdje, g. Kilpatrick. Došli ste u kasni posjet?«
»Imate pet sekundi za objašnjenje zbog čega ste ovdje, u suprotnom gubite se s imanja
g. Figaroe.«
246
Amanda je zašutjela kako bi pojačala dojam. »Ustvari, tražim Josephine Figaroa. Čini se
da je nestala.«
»Ona je u klinici«, rekao je. »Jutros je otišla. Osobno sam je ispratio na put.«
»Možete li reći naziv klinike za odvikavanje?«
»Ne.«
»Možete li mi reći kad će se vratiti?«
»Ne.«
Amanda rijetko natrčava na zidove, a Faith je zamijetila da je ostala bez riječi zbog
Kilpatrickova poricanja. Naposljetku je rekla istinu: »Prije dva sata pronađeno je truplo koje
je identificirano kao Josephine Figaroa.«
Kilpatricku je ispala bočica iz ruke, koja je eksplodirala na betonu. Crvena tekućina
poprskala mu je cipele i hlače. Ostao je nepomičan. Nije ni zamijetio da se bočica razbila. Bio
je zaista zapanjen.
Amanda je rekla: »G. Figaroa trebao bi identificirati tijelo.«
»Molim?« Kilpatrick je mahao glavom. »Kako... Što?«
»Hoćete li da vas nakratko ostavimo nasamo?«
Gledao je u tlo te je zamijetio proliveno piće. »Jeste li sigurni?« mahao je glavom, a Faith
je gotovo čula kako sebe tjera da se ponaša profesionalno. »Ja bih je mogao identificirati.
Gdje ćemo se naći?«
»Imamo fotografiju, ali je...«
»Pokažite mi.«
Amanda je u ruci držala mobitel. Pokazala mu je sliku lica žene koju je ona snimila.
Kilpatrick se trznuo. »Blagi Bože. Što joj se dogodilo?«
»Zbog toga smo ovdje došle.«
»Zaboga.« Rukavom je obrisao usta. »Zaboga.«
Na vratima se pojavila zlokobna sjena, kao da se ukazalo čudovište iz bajke.
Reuben Figaroa oprezno je izišao van kako ne bi smočio cipele. Nosio je izgužvano sivo
odijelo, plavu košulju i crnu kravatu. Obrijana glava. Tamni brkovi i bradica. Nevjerojatno je
visok i glavom praktički dotiče dovratak. Također za crnim remenom nosi futrolu u kojoj je
veliki pištolj Sig Sauer P320. Nosi ga sprijeda i doima se kao da zna kako se njime barata.
Amanda je rekla: »G. Figaroa, možemo li, molim vas, razgovarati s vama?«
Reuben je ispružio šaku koja je triput veća od Amandine. »Želim vidjeti sliku.«
»Nemoj, čovječe«, upozorio ga je Kilpatrick. »To ne želiš vidjeti. Vjeruj mi.«
Amanda je Reubenu dala mobitel koji je na njegovom ogromnom dlanu izgledao malen
kao paketić žvakaće gume. Podigao je mobitel i nakrivio glavu dok je promatrao sliku. Faith je
navikla na Willovu visinu, ali Reuben je u odnosu na njega pravi div. Sve je na njemu veće,
snažnije, opasnije. Rekao je samo tri riječi, a Faith je već bila potpuno uvjerena da ovom
247
čovjeku ne treba vjerovati. Gledao je fotografiju svoje mrtve žene, a na njegovom licu nije
se zamijetila nikakva emocija.
Amanda je upitala: »Je li to vaša žena, g. Figaroa?«
»Jo. Da, ovo je ona.« Vratio je Amandi mobitel. Sa sigurnošću je identificirao svoju ženu,
a bio je potpuno smiren. Hladno im je rekao: »Molim vas, uđite.«
Amanda nije mogla prikriti iznenađenje zbog poziva. Pogledala je Faith i ušla u kuću. Kip
Kilpatrick mahnuo je da će on zadnji ući. On nije gospodin. Želi je držati na oku. Faith nema
ništa protiv. Dvaput je provjerila je li pokraj vrata zaista vidjela strojnicu Ruger AR-556.
Potpuno opremljena strojnica. Prilagođena drška. Ublaživao trzaja. Ciljnik. Laser. Okvir s
trideset metaka.
Reuben ih je vodio po dugom hodniku s pločicama. Šepao je. Na koljenu ima metalnu
protezu. Faith je bilo drago što sporo hoda jer je mogla gledati naokolo. Premda gotovo ništa
nije zamijenio. Kuća je čista, doslovno bez ijedne mrlje. Prazni bijeli zidovi bez slika. Nema
papuča pokraj vrata, ni hrpe odjeće u praonici, ni igračaka razbacanih po kutovima.
Faith ne mari živi li netko u raskošnoj vili ili straćari jer ako živite sa šestogodišnjakom,
posvuda je nered. Nije zamijetila masne otiske, tragove nogu pri dnu zida ni pobacane
ljepljive bombone koji uvijek ostaju za djecom kao tragovi od mrvica.
Dnevni boravak je ogoljen. Nije riječ o koncepciji uređenja interijera. Kuhinja se ne vidi,
samo niz zatvorenih vrata iza kojih se nešto nalazi. Nema zastora da ublaže stakleni zid. Ni
umjetničkih djela i biljki da poprave ugođaj. Namještaj je isključivo od čelika i bijele kože,
napravljen po mjeri za košarkaša. Sag je bijel. Pod je bijel. Ako ovdje živi dijete, zacijelo je
hermetički spakirano.
»Molim vas.« Reuben je pokazao kauč. Nije pričekao da žene sjednu. Sjeo je na fotelju
leđima okrenut zidu. Kad je sjeo, bio je visok kao i Faith. Njegove su oči čudne, sivkaste boje.
Na obrijanoj lubanji ima veliki flaster. Kvrga ispod flastera velika je kao loptica za golf.
Upitala je: »Kako ste ozlijedili glavu?«
Šutio je i prezrivo je pogledao kao što bi lav pogledao mrava.
Amanda je rekla: »Hvala vam što razgovarate s nama, g. Figaroa. Primite moju sućut zbog
gubitka supruge.« Sjela je na kauč pokraj njega. Namjestila se na rubu kauča kako bi mogla
staviti stopala na pod. Kilpatrick se sručio na drugu fotelju te je mahao nogama kao djevojčica
u filmu. Bio je uzrujaniji od Joina muža. Još uvijek se nije pribrao od šoka.
Reuben je i dalje gledao Faith i čekao da ona sjedne.
»U redu sam, hvala.« Nije htjela utonuti u kauč jer neće moći brzo ustati ako nešto pođe
po zlu.
A mnogo bi toga moglo poći po zlu.
Zamijetila je još jednu strojnicu pokraj ulaznih vrata AK-47 prilagođenu za brzometnu
paljbu, pa je to ustvari legalni mitraljez. Drugi pištolj je na stolu u zatvorenoj staklenoj kutiji
s bravom, još jedan Sig Sauer marke Two-Tone Mosquito.
248
Amanda u torbici nosi revolver s pet metaka, a spremila ga je u vrećicu Crown Royal.
Faith u futroli na nozi ima svoj Glock. One nisu dorasle Reubenu Figaroi. Okrenuo se
postrance i stavio ruku na naslon, pa mu je pištolj bio na nekoliko centimetara od šake.
Reuben je upitao: »Što se dogodilo Jo?«
»Ne znamo točno«, rekla je Amanda. »Još nije obavljena autopsija.«
»Kad će se obaviti?«
»Ovog jutra.«
»Gdje?«
»U mrtvačnici bolnice Grady.«
Htio je čuti još pojedinosti.
»Autopsiju će obaviti forenzičar Policijskog odsjeka Atlante, a pomagat će mu netko iz
GBI-a.«
»Želim prisustvovati.«
Kilpatrick se uspravio na fotelji. »On je u šoku«, rekao je Amandi. »Naravno da ne želi
promatrati kako se obavlja autopsija na njegovoj ženi.« Prijekorno je pogledao Reubena. »Kad
je preminula?«
»Možda bi nam g. Figaroa prije toga mogao reći što je radio jučer, u ponedjeljak?«
»Nemoj...« rekao je Kilpatrick, ali Reuben je podigao ruku i ušutkao ga.
»U ponedjeljak rano ujutro bio sam na pregledu kod svog liječnika. Kao što vidite,
nedavno sam operirao koljeno. Moram odlaziti na preglede. Nakon toga bio sam na
poslovnom sastanku s Kipom, a zatim kod mog odvjetnika Ditmara Witticha. Zatim sam dan
proveo s bankarima. City Trust. Bank of America. Wells Fargo. Kip će vam dati njihove
kontakte.«
Kilpatrick je rekao: »Jasno je da vam osobe s kojima se Fig susreo ne mogu reći o čemu
su razgovarali, ali dobit ćete točno vrijeme sastanaka. Banke imaju snimke nadzornih kamera.
Vjerojatno će vam trebati sudski nalog.«
»Preostaje ponedjeljak navečer i ova noć.« Amanda se obratila Reubenu: »Oprostite, ali
čudno mi je da usred noći, u pola tri, nosite odijelo.«
»Zbog toga ste čekale na vratnicama«, rekao je. »Smatram da bi bilo nedolično dočekati
vas u pidžami.«
Amanda je kimnula glavom, ali nije rekla da je odijelo izgužvano kao da je u njemu proveo
cijeli dan.
Reuben je upitao: »Gdje je pronađena?«
Amanda mu nije odgovorila. »Nadala sam se da ćete nam pomoći razjasniti njezino
kretanje.« Obratila se Kilpatricku. »Rekli ste da ste u ponedjeljak ujutro ispratili Jo na put?«
»U prenesenom značenju.« Kilpatrick je shvatio da je stjeran u kut. »Spakirao sam je za
nedjelju navečer. Ne znam kad je točno otputovala u ponedjeljak ujutro.« Kilpatrick je
249
nervozno pogledavao Reubena. »Pa, zadnji put vidio sam je u nedjelju navečer. Bili smo na
zabavi.«
Faith je upitala: »Sama se odvezla u svom autu u kliniku za odvikavanje?«
Kilpatrick je zamijetio da je Faith u garaži ugledala Range Rover koji pripada Jo Figaroa.
»Ne sjećam se.«
»A vi?« upitala je Amanda Reubena.
»Nedjelja navečer«, odgovorio je Kilpatrick umjesto svog klijenta. »I Reuben je bio na
zabavi. Kao i Jo. Ona je ranije otišla. Imala je glavobolju, htjela se spakirati, ne znam. Reuben
je uzeo tablete protiv bolova kad se vratio kući. Bilo je to u nedjelju kasno navečer, nakon
zabave. Probudio se u ponedjeljak ujutro i pretpostavio da je Jo otišla u kliniku. U manjem
autu, jer je njezin Rova ostao ovdje.« On ovo smišlja na licu mjesta. »Znate kako je u tim
klinikama, prva dva tjedna pacijenti ne smiju nazvati kući, pa nismo mogli saznati je li se
dovezla u kliniku.«
Amanda je vidjela bezbroj rupa u njegovoj priči, ali je mirno kimnula glavom.
Reuben je upitao: »Tko ju je ubio?«
»Ne znamo točno je li ubijena.«
»Slika«, rekao je Reuben. »Netko ju je tukao. Premlatio.« Pogledao je na drugu stranu.
Njegove šake velike su kao košarkaške lopte. Prvi put je zamijetio tračak emocije vezane uz
njegovu ženu. »Tko ju je ubio?«
»Gospođo Wagner«, ubacio se Kilpatrick. »Čini mi se da biste trebali znati da je Jo uzimala
tablete. Rila je ovisnica. Fig nije imao pojma dok nije privedena. Zbog toga je u klinici, trebala
je poći u kliniku za odvikavanje.« Ušutio je kako bi progutao slinu, vidno uzrujan. »Trebali
biste tražiti njezinog dilera. Ljude iz podzemlja.«
Faith se prisjetila kako je Will rekao da Angie opskrbljuje djevojke drogom. Na taj im je
način pomagala da se ne prostituiraju. Je li ona i Jo Figaroa opskrbljivala drogom?
»Imate impresivnu zbirku oružja.« Amanda je pogledala naokolo glumatajući kako je tek
sad zamijetila arsenal. »To je vaš hobi ili se bojite za svoju obitelj?«
Reuben ju je gledao u oči. »Mojoj obitelji ništa ne manjka.«
Kilpatrick je rekao: »Gospođo Wagner, uvjeren sam da dobro poznajete državni zakon.
Policijski službenici ne smiju postavljati pitanja uzornim građanima o oružju ili dozvoli za
nošenje oružja ni o drugom oružju, skrivenom ili vidljivom. Pogotovo u njihovom domu.«
Faith je upitala: »Je li se Jo pozdravila s Anthonyjem?«
Reuben je škiljio. »Da.«
Faith je šutjela, ali on očito neće ništa reći. »Je li Anthony ovdje?«
»Da.«
»Možemo li s njim razgovarati? Možda je njegova majka...«
Zazvonio je mobitel, a Faith je refleksno posegnula za pištoljem kad je odjeknula
prodorna zvonjava. I Reuben je posegnuo. Polako je iz džepa izvadio mobitel. Faith je gledala
250
Kilpatricka. On je sjedio nagnut prema naprijed, napet, u iščekivanju. Reubenove oči više nisu
bile čelično sive. Njegova je kamena maska ipak napukla.
Svi su gledali kao prinosi mobitel uhu.
»Ne«, mrmljao je. Zašutio je. »Ne«, mrmljao je još jednom. Prekinuo je poziv. Pogledao
je Kilpatricka s mobitelom u ruci, a Faith je bila zadovoljna jer je htjela da on nešto drži u ruci.
»Ispričavam se«, rekao je. »Privatni razgovor.«
»Reuben?« Starica je otvorila vrata jedne od soba. Afroamerikanka, besprijekorno
odjevena, s bisernom ogrlicom oko vrata. »Želiš li da gostima poslužim čaj ili kavu?«
»Ne, gospođo. Nije potrebno.« Reuben je zagladio kravatu. »Hvala, sve je u redu.«
Oklijevala je, a zatim se povukla u sobu.
Razgovor je potrajao dvije-tri sekunde, ali Faith je vidjela njezino lice. Donja usnica joj
podrhtava.
Kilpatrick je rekao: »To je Joina majka. Pati od srčane bolesti. Pričekat ćemo s vijestima
kad ih bude mogla čuti.«
»Oprostite«, rekla je Amanda. »Je li Josephine usvojena?«
Reuben je opet kamena lica. Uspravio je leđa. »Da, bila je beba kad se to dogodilo. Nikad
nije upoznala svoju majku.«
»Vrlo tužno.« Amanda je rukom pokrila usta i kašljala. Lupnula se po prsima i opet
kašljala. »Ispričavam se na gnjavaži. Mogu li dobiti čašu vode?«
»Donijet ću ti.« Faith je pošla u kuhinju.
Reuben je htio ustati, ali Kilpatrick je rekao: »U redu je.«
Faith je shvatila o čemu je govorio kad je ušla u kuhinju. Obrijana glava. Uska crna odjeća.
Laslo Zivcovik sjedio je na radnoj plohi. Jeo je sladoled iz pakiranja. Uz njega je stajala žena
koja se zacijelo zove gospođica Lindsay. U rukama premeće bijeli ručnik vidno uzrujana
razgovorom u susjednoj sobi. Biserna ogrlica nije jedino po čemu ju je Faith prepoznala.
Njezina donja usnica podrhtava baš kao što joj je Will rekao.
Faith je rekla: »Prekasna kuhinja« premda se kuhinja doimala kao postavljena ćelija u
ludnici. Bijeli ormarići. Uređaji skriveni iza bijelih ploča. Mramorna radna ploha pada na
mramorni pod. Čak je i stubište u stražnjem dijelu kuhinje blistavo bijelo.
»Hvala.« Gospođica Lindsay presavila je ručnik. »Opremio ju je moj zet.«
Sad je mnogo toga shvatila. I Reuben se doima kao mramorna ploča. »Zacijelo je teško
održavati kućanstvo, pogotovo s dječakom. Vaša kći sigurno ima mnogo služavki.«
»Ne, sve sama obavlja. Čisti kuću. Kuha sve obroke. Pere rublje.«
»To je mnogo posla«, rekla je Faith. »Pogotovo s malim dječakom.«
Laslo je lupkao žlicom po radnoj plohi. Upitao je Faith: »Što tražiš ovdje?« Zbog
bostonskog naglaska imala je dojam da ispod obraza drži pamučne kuglice.
Točenje vode u čašu kratko će potrajati, pa je rekla: »Htjela bih pomoći u serviranju čaja.«
251
»Donijet ću čajnik.« Gospođica Lindsay otvarala je i zatvarala ormariće, pa je Faith

shvatila da ovdje rijetko zalazi.
»Hej.« Laslo je lupnuo žlicom po radnoj plohi kako bi ga pogledala. Pokazao je kuhalo za
vodu, dakle Laslo ovdje često dolazi.
»Sve ove novotarije.« Gospođica Lindsay uzela je šalice. Bijele. Ogromne. Izrađene za
Reubena Figarou, kao i sve drugo u ovoj kući.
Faith je natočila vrelu vodu u šalice. Radna ploha je bila visoka pa se htjela propeti na
prste. Upitala je gospođicu Lindsay: »Ovdje ste da pripazite na svog unuka?«
Kimnuia je glavom, ali nije ništa rekla.
»Šest godina, dakle ide u prvi razred?« Faith je natočila drugu šalicu. »Predivna dob. Sve
im je uzbudljivo. Oni su uvijek veseli i sretni. Dođe vam da ih vječno grlite.«
Gospođica Lindsay promašila je radnu plohu. Šalica se razbila na mramornom podu kao
da je od leda, a bijele krhotine poletjele su na sve strane.
Isprva, nitko se nije pomaknuo. Gledali su se kao u meksičkom dvoboju, a onda je Laslo
rekao starici: »Pođi na kat, draga. Ja ću ovo počistiti.«
Gospođica Lindsay pogledala je Faith, a donja usna opet joj je podrhtavala.
Faith je rekla: »Čini mi se da ste jučer upoznali mog partnera. Willa Trenta.«
Laslo se uspravio. Čizmama je gazio po keramičkim krhotinama. »Pođi na kat i pripazi na
Anthonyja. Ovdje je bučno. Ne želiš da se probudi i prestraši.«
»Naravno.« Gospođica Lindsay ugrizla se za usnicu kako bi zaustavila drhturenje. »Laku
noć.«
Lupkala je štapom po podu hodajući prema stubama. Osvrnula se da pogleda Faith, a
zatim se počela polako uspinjali po stubama. Kao da je prošla cijela vječnost kad se uspela na
kat.
Laslo je čizmama zdrobio krhotine šalice i zatim sjeo na radnu plohu. U ruci je držao žlicu.
Zagrabio je sladoled i mljackao Zurio je u Faithine grudi. »Dobre sise«, rekao je.
»I tvoje«, rekla je.
Nogom je otvorila vrata znajući da će ostaviti trag. Amanda je ustala s kauča, u ruci je
držala torbicu. Rekla je: »Hvala vam. g. Figaroa. Javit ćemo vam se. Još jednom primite moju
sućut.«
Kilpatrick ih je ispratio van. Hodao je za njima u hodniku kao da se boji da će pobjeći i
pronaći nešto što on ne može objasniti.
Na izlazu je rekao Amandi: »Ako želite opet razgovarati Figom, imate broj mog mobitela.
Na posjetnici je.«
»Trebat će nam da identificira tijelo. A potreban nam je i DNK.«
Kilpatrick se podrugljivo osmjehnuo. Odvjetnik nikad neće svojevoljno dati DNK svog
klijenta. »Snimite je kad je operete. Vidjet ćemo nakon toga.«
»Krasno«, rekla je Amanda. »Veselim se našem novom susretu za nekoliko sati.«
252
Kilpatrick se prestao smješkati. »Da, zbog onog neslužbenog razgovora s Marcusom jer
ste jučer nagovorili Ditmara da pristane — od toga neće biti ništa. Nazovite Ditmara ako mi
ne vjerujete.«
Nije zalupio vrata jer nije morao.
Amanda je čvrsto stezala torbicu hodajući prema automobilu kao da je želi ugušiti.
Faith je hodala natraške promatrajući prozore na katu. Svjetla su ugašena. Gospođica
Lindsay ne viri iza zastora. Faith je imala dojam o kojem je Will ranije govorio: nešto nije u
redu.
Obje su sjele u auto. Šutjele su dok se nisu dovezle na Cherokee.
Amanda je upitala: »Ništa nisi saznala od majke?«
»Laslo je bio ondje«, rekla je Faith. »A ovaj telefonski poziv? Kilpatrick je umalo iskočio
iz svoje kože.«
»Sve je čudnije i čudnije«, rekla je Amanda. »Reuben Figaroa je srdit čovjek.«
Faith bi odmahnula rukom da se radilo o nekom drugom. Oružje posvuda po kući.
Estetika operacijske sale. Reuben Figaroa je ogledni primjer strogog muža. Pitanje je je li i
nasilan. Kako bilo, razumljivo je što njegova žena guta tablete kad odlazi po namirnice.
Nije jasno zbog čega je ubijena.
Amanda je rekla: »Znaš da ima čvrst alibi. Rekla bih da je vrlo prikladno što je cijeli dan
bio s ljudima koji zbog ovog ili onog zakona moraju držati jezik za zubima.«
»Angieju ju je ubila«, nagađala je Faith. »O tome je riječ. Nije Marcus Rippy, Kilpatrick ni
Reuben, nitko od njih. Angie je izvela skeč ˃Iznenađenje, ja sam tvoja majka!< i natjerala Jo
da nešto učini te je naposljetku ubijena.«
»Ne trči pred rudo«, upozorila je Amanda. »Brinem se za njihova sina Anthonyja. Čak i ja
znam da bi trebale biti neke igračke, barem mrlje na staklenom stoliću za kavu.«
»Ruksak, obuća, bojanke, bojice, autići, prljavština.« Faith je zaboravila koliko prljavštine
dječaci donose sa sobom. Oni su kao krpe koje kupe svako zrnce prašine u atmosferi. »Ako u
toj kući živi šestogodišnji dječak, onda njegova majka cijeli dan čisti za njim. Uzgred, ona sama
čisti. Gospođica Lindsay je rekla da Jo nema služavke. Ona kuha, čisti, pere rublje, kao prava
domaćica.«
»Jo je nestala u nedjelju navečer. Kako god okreneš, sada je utorak ujutro. Pretpostavimo
da muž ne riba zahode. Je li gospođica Lindsay preuzela čišćenje kuće?«
»Ne znam kako bi mogla. Ona se jedva naslanja na svoj štap. Međutim, u pravu si da
nešto nije u redu s Anthonyjcm. Zapitkivala sam o dječaku, a ona bi se slomila da Laslo nije
bio ondje.« Faith je rekla: »Mogle bismo nazvati školu. Reći će nam dolazi li na nastavu. Rekla
bih da pohađa školu E. Rivers, a to je državno financirana privatna škola za bogate male
bijelce.«
»Prerano je. Ondje do šest sati nema nikoga.«
Faith je refleksno zijevnula kad je čula vrijeme.
253
Amanda je rekla: »Želim razgovarati s onom nepoznatom ženom koju je Will pronašao u
zgradi. Sigurno je nešto vidjela. Gdje je nabavila onoliko kokaina?«
Faith je i dalje zijevala. Prebrzo je primila previše informacija. U glavi joj se zavrtjelo.
»Figaroa je sa sigurnošću identificirao ženu na fotografiji. Kako je mogao biti siguran? Glava
joj je natekla kao lubenica. Netko ju je gadno premlatio.«
»Imamo još jedan problem.« Amanda je pokazala sat na radiju. »Ovdje smo došle oko
pola tri, svi su bili budni i odjeveni, a Kilpatrick je nosio odijelo. Laslo je bio ondje. Svekrva nije
skinula bisernu ogrlicu. Sva svjetla u kući bila su upaljena. Budni su zbog nečeg konkretnog.«
Faith je rekla: »Kilpatrick nije znao da je Jo mrtva.«
»Nije«, rekla je Amanda. »Zapanjio se kad sam mu rekla. Ne možeš odglumiti tu
reakciju.«
»Figaroa ima protezu na koljenu. A na glavi kvrgu. Netko ga je žestoko mlatnuo.«
»Jo?«
Faith se nasmijala, ali zbog očaja. »Angie? Delilah? Virginia Souza?«
»Strojnica pokraj ulaznih vrata prilagođena je za brzu paljbu.«
»Strojnica pokraj stražnjih vrata ispaljuje baražnu vatru. A to je sto metaka u sedam
sekundi.« Faith je odmahnula glavom kako bi bolje shvatila. »Koji se vrag događa u toj kući?«
»Razmisli. Kilpatrick sređuje probleme. Laslo sređuje probleme. Što bi oni trebali
srediti?«
»Ako smo povjerovale da Kilpatrick nije znao da je Jo mrtva, onda oni ne sređuju neki
problem«, rekla joj je Faith. »Gospođica Lindsay bila je u ponedjeljak ujutro kod Kilpatricka.
Tada je srela Willa. Zbog nečega je bila uzrujana.«
»Njezina je kći privedena zbog posjedovanja narkotika.«
»Da, u četvrtak. Jo je iz zatvora puštena u subotu. Njezina majka došla je kod Kilpatricka
zbog nečeg drugog. Problem se pojavio u ponedjeljak. Nakon što je ubijen Harding. I nakon
što je nestala njezina kći, a oni kažu da je u klinici.« Faith je nešto palo na pamet. »Otišla je
Kilpatricku, a ne Reubenu.«
»Ovaj poziv koji je Reuben primio prije nekoliko minuta. Vrlo čudno.«
»Kao da su svi čekali taj poziv, pa i gospođica Lindsay. Čim je mobitel zazvonio, provirila
je iz kuhinje da vidi što se događa.« Faith se okrenula prema Amandi. »Ako nije bila riječ o Jo,
onda je jedino Anthony mogao toliko uzrujati gospođicu Lindsay.«
»Zbroji dva i dva, Faith. Reuben Figaroa bio je u ponedjeljak ujutro kod Kilpatricka u
njegovom uredu. Zatim su obojica bili kod njegovog odvjetnika. Reuben je cijeli dan proveo u
tri banke, a sada su svi u kući u pola tri ujutro, odjeveni i čekaju telefonski poziv. Što ćeš
zaključiti?«
»Otmica«, rekla je Faith. »Angie je otela svog unuka.«
254
JEDANAESTO POGLAVLJE
_____________
WILL JE HODAO TAMO-AMO ispred bolničke sobe Nepoznate Žene i čekao završetak jutarnje
vizite. Ruke je zabio u džepove. Osjećao je čudno uzbuđenje, nekakvu radost premda sinoć
nije spavao. Sada mu je glava bistrija nego u prošlih trideset šest sati. Angie je očito pomislila
da će ga nasamariti svojim poigravanjem, a samo ga je usredotočila i pojačala njegovu želju
da joj stane na rep.
A loše će proći kad mu dopadne šaka jer on točna zna što je ona naumila.
»Wille?« iznenadila se Faith. »Što radiš ovdje?«
Nije se htio ispričavati. Sve što mu se motalo po glavi u zadnjih sedam sati provalilo je na
njegova usta: »Pogledao sam bilješke o istrazi silovanja i Rippyju. Reuben Figaroa bio je
glavni svjedok na zabavi, a Jo Figaroa bila je glavni svjedok svom mužu. Angie je to znala.
Također je shvatila da je Jo narkomanka, a njih je vrlo Iako kontrolirati. Nagovorila je Jo na
ucjenu svog muža. Ako Jo povuče alibi za Reubena, onda pada i Rippyjev alibi i ruši se čitava
konstrukcija. Međutim, umjesto da popusti i isplati ih, Reuben je otišao Kilpatricku. Kilpatrick
je poslao Hardinga da riješi taj problem. Harding je nazvao policiju da privede Jo, a kad je to
nije ušutkalo, morao ju je ubiti.« Smješkao se zato što su svi tragovi od početka bili vidljivi.
»Angie me je nazvala da počistim jer ona to uvijek radi.«
Faith je šutjela i naposljetku je rekla: »Kako je Angie saznala za izjave svjedoka?«
»Pronašla ih je u mojim papirima kod kuće. Sigurno ih je vidjela. Znam da ih je vidjela.«
Shvatio je da prebrzo i preglasno govori. Umirio se. »Premjestila je izjave svjedoka. Ona
poznaje moj sustav označavanja, šifriranje pomoću boja, pa ga je pomiješala kako bi mi stavila
do znanja da ih je vidjela.«
»Gdje je Sara?«
»U prizemlju promatra autopsiju.« Uhvatio je Faith za nadlakticu. »Slušaj. Angie je
izgubila ravnotežu kad je Jo umrla. Želi nas...«
»Smatramo da je Angie otela svog unuka.«
Will je otpustio stisak.
»Jučer nije bio u školi. Ni jutros se nije pojavio.«
255
Will ju je gledao u oči kako bi shvatio o čemu ona govori. »Možda se prehladio ili...«
»Dođi ovamo.« Povela ga je do stolica postavljenih u čekaonici. Natjerala ga je da sjedne,
a ona je stajala ispred njega i rekla mu što je saznala s Amandom.
Willovo prijašnje uzbuđenje zbog rješavanja slučaja rasplinulo se kad je rekla kako je
gospođica Lindsay provirila iz kuhinje kad je zazvonio mobitel. Kad je ispričala što su radile u
proteklih nekoliko sati, Will je bespomoćno sjedio s rukama između koljena.
Sve što je rekla savršeno je logično. Logični su odvjetnici i bankari, iščekivanje poziva,
kako je zbog Angie njezina kći mrtva, a ona ipak želi na tome zaraditi.
Što je s njim? Kako je mogao voljeti ovu užasnu osobu?
Faith je rekla: »Možda si u pravu u vezi s ucjenom koja je pošla po zlu, tek kad je Harding
odveo Jo...«
»Za Angie je Anthony bio savršena zamjena.« Will je protrljao lice. Preživljavanje
najsnažnijih. Angie se nikad nije zaustavljala. Nije marila za posljedice zato što se nije
zadržavala kako bi se s njima suočila.
Rekao je: »Udario sam Colliera.«
»Shvatila sam. Trebao si ga jače udariti.« Nadlanicom je prikrila zijevanje. »Moramo
provjeriti Collierovo sudjelovanje u slučaju. Slagao je da je Virginia Souza umrla od
predoziranja. Ona je prošli tjedan bila živa i zdrava. Imam snimku kako u zatvoru uplaćuje
jamčevinu za neku osamnaestogodišnju djevojku privedenu zbog nuđenja seksualnih usluga.
Delilah Palmer i dalje je naš jedini pouzdani trag. Možda je žrtva. Možda je počiniteljica.
Kako bilo, ona će se prvo obratiti svom svodniku. Moramo pronaći Souzu. Ako je ona Mama
Zapovjednica, onda će znati tko je Delilin svodnik. Kad se dočepamo svodnika, imat ćemo i
Delilah.«
»Agente Trent«, rekao je liječnik. »Sada smijete razgovarati s pacijenticom, ali ne dugo i
nemojte je dodatno uzbuđivati.«
Faith je upitala: »Zbog čega je uzbuđena?«
Liječnik je slegnuo ramenima: »Besplatna hrana, čiste plahte, sestre je njeguju, kablovska
televizija. Zamijenili smo joj čitavu krv u tijelu, pa je vjerojatno sada prvi put očišćena od droge
nakon dva desetljeća. Na ulici je dvadeset godina. Ovdje je za nju kao u Ritzu.«
»Hvala«, rekla je Faith. »Spreman?«
Will je htio ustati, a imao je dojam kao da je od olova. Vratila se jučerašnja tupost. Kao
da na leđima nosi vreću cementa. »Ništa ne možemo učiniti, zar ne? U vezi s Anthonyjem.
Njegov otac nije prijavio nestanak. Ne možemo zatražiti da ga vidimo jer ustvari nemamo
dokaz da nešto nije u redu. Uz Reubena stoji četa odvjetnika koji mu objašnjavaju njegova
prava, a ako je toliko zaluđen kontrolom kao što kažeš, onda će htjeti ovo osobno riješiti.«
Faith je rekla: »Amanda sređuje sudski nalog za prisluškivanje njegovog telefona i
mobitela. Ispred njegove kuće su četiri policijska vozila. Pratit će ih ako netko iziđe. Međutim,
u pravu si. Sada ništa ne možemo učiniti osim raditi svoj posao.«
256
Will je osjetio kako se onaj slon od sinoć polako penje na njegova prsa. Pribrao se. Neće
se opet ponižavati kao u pogrebnom zavodu. »Angie je rekla da je Jo moja kći. Sara kaže da
moja krvna grupa nije bitna.«
»Povjerovao si Angie?«
Will je rekao jedinu njemu važnu stvar: »Jedino mogu razmišljati kako je udaram u grlo
dok joj ne smrskam dušnik da bih vidio paniku u njezinim očima dok se guši i umire.«
»To su jezive pojedinosti.« Faith se postavila prema njemu kako bi shvatio da će mu
očitati bukvicu. »Zbog čega ne odeš doma i odmoriš se? Imao si naporna dva dana. Ja ču
ispitati Nepoznatu Ženu. Amanda bi trebala stići svaki čas. A ti vjerojatno ne bi smio
razgovarati s potencijalnom svjedokinjom.«
»Već sam zabrljao zbog toga što sam je pronašao.« Will je ustao. Izravnao je kravatu.
Mora se ugledati na Angie i krenuti naprijed. Ako dopusti da ga stres shrva, ako opet dobije
blesavi napadaj panike, nikad se više neće oporaviti. »Idemo.«
Pustio je da Faith krene prva. Nepoznata Žena br. 2 jedna je od tri nepoznate žene na
odjelu. Nepoznata Žena br. 1 leži u mirnoj sobi na kraju hodnika. Ispred sobe Nepoznate Žene
br. 3 stoji policajac. Bolnica Grady je jedina državno financirana bolnica u Atlanti. Ovdje je bilo
mnogo nepoznatih osoba.
Njihova Nepoznata Žena leži u sobici sa staklenim prozorčićem na teškim drvenim
vratima koja se ne mogu do kraja zatvoriti. Strojevi su pumpali i šištali. Linija na monitoru
prati rad srca. Svjetlo je upaljeno. Ima crne kolute oko očiju jer joj je nos zdrobljen. Dvije
trećine njezine glave omotano je zavojima, pa usta i brada strše. Ispod gaze proviruju
pramenovi masne smeđe kose. S obiju strana lica vise cjevčice kroz koje otječe višak tekućine
i krvi iz rane. Willa je podsjetila na negativca iz Zvjezdanih ratova.
Prestala je jesti žele kad su Faith i Will ušli u sobu. »Nemojte zatvarati vrata. Ne želim biti
još jedna crnkinja koja je pod nerazjašnjenim okolnostima umrla u pritvoru.«
Faith je rekla: »Prvo, ti nisi u pritvoru, a drugo, nisi crnkinja.«
»Sranje.« Nepoznata je protrljala bijele podlaktice. »Pa kako sam uspjela ovako sjebati
svoj život?«
»Rekla bih da je to možda povezano s osobnim odlukama.«
Nepoznata je odložila praznu šalicu. Naslonila se na jastuke. Glas joj je bio hrapav. Starija
je nego što je Will isprva pomislio, oko pedesetak godina. On nema pojma zbog čega mu je
palo na pamet da je ona Angie.
Nepoznata je rekla: »Što hoćete? Za nekoliko minuta okupat će me spužvom, a zatim
dolazi sudac Mathis.«
»Želimo razgovarati o nedjelji navečer.«
»Koji je danas dan?«
»Utorak.«
»Jebote, kako sam se urokala.« Vrećice su lupkale po njezinim obrazima kad se nasmijala.
»Jebote, kučko. U nedjelju sam bila na Mjesecu.«
257
Faith je pogledala Willa kako bi mu poručila da ona za ovo nema strpljenja.

On je Nepoznatoj rekao: »Čini mi se da smo loše krenuli. Ja sam specijalni agent Trent iz
GBI-a. Ovo je moja kolegica Faith Mitchell.«
»A ja sam dr. Nepoznata jer sam u bolnici.«
Will ne vjeruje da ona ima isprave, a ne može joj uzeti otiske prstiju bez privođenja, koje
je na drugi način problematično. Rekao je: »Dobro, dr. Nepoznata. Netko je ubijen u nedjelju
navečer u zgradi na drugoj strani ulice u odnosu na mjesto na kojem smo vas pronašli u
ponedjeljak ujutro.«
»Ustrijeljen?« upitala je.
»Ne znamo. Jeste li čuli pucanj?«
Nepoznata ga je gledala u oči. »Znate li da barem jednom godišnje nekoga ustrijeli pas?«
Za nju je to vjerojatno korisna informacija. »Ako mene pitate, ljudi bi trebali pripaziti na pse
koje imaju kod kuće. Aha.« Pogledala je iza Willa. Na vratima je stajala Amanda. Nepoznata
je rekla: »Kapetan uvijek zapovijeda s krme broda.«
Amanda je kimnula glavom i prihvatila pohvalu. »Agentice
Mitchell, zbog čega osumnjičena nije prebačena na zatvorenički odjel u prizemlju?«
Faith je rekla: »U onaj bez televizije i kupanja spužvom?«
»Jebote, kučke, niste mogle ovako brzo podići uzbunu.« Nepoznata se mučila kako bi
uspravno sjedila na krevetu. »U redu, imam informacije. Što ću dobiti?«
Amanda je rekla: »Imaš još jedan dan na ovom odjelu, a zatim će te prebaciti u prizemlje
među druge zatvorenike. Mogla bih te zadržati još dva dana u bolnici, a nakon toga odlaziš
na terapiju za odvikavanje.«
»Ne, ne treba meni terapija. Opet ću biti na koki čim iziđem odavde. Ali prihvaćam još
dva dana. A dat ćete mi ih zato što sam bila u zgradi kad se to dogodilo.«
»Uredskoj zgradi?« upitao je Will.
»Ne, u onoj, kako-se-zove, s balkonom.« Iskesila je smeđe zube. »A sada me svi slušate.«
Faith je prekrižila ruke. »Kad si došla ondje?«
»Uh, sranje. Ukrali su mi Rolex.« Lupkala je po zapešću. »Koliko sati? Kako bih znala koliko
je sati, kučko? Vani je bio mrak. Pun mjesec. Bila je nedjelja. To je sve što znam.«
Faith je uzmaknula prepuštajući Amandi da vodi razgovor. Ona zna kad svjedok ne želi
razgovarati s njom.
Amanda je rekla: »Započni s pucnjem.«
»Bila sam na drugoj strani ulice u zgradi, tražila smještaj da prenoćim. Onda sam čula
pucanj i pomislila: >Koji je ovo kurac?< Ono, možda je prasnuo auspuh? Možda je grupno
silovanje, a jebote, to nije moja furka.« Nakašljala se. »Kako bilo, ondje sam ležala i razmišljala
što da radim. A onda sam odlučila provjeriti jer je možda obračun bandi i morat ću zbrisati,
kužite?«
Amanda je kimnula glavom.
258
»Ja sam na trećem katu, ispod deke, pa mi je trebalo neko vrijeme da siđem. To mjesto
je jebena stupica. Prije nego što sam izišla, čula sam škripanje guma, kao da netko turira na
mjestu.«
Will se ugrizao za usnu kako ne bi opsovao. Nepoznata je prekasno došla.
Amanda je pojasnila: »Čula si kako auto odlazi?«
»Upravo tako.«
»Jesi li vidjela auto?«
»Onako. Mislim da je bio crn s nečim crvenim pri dnu.«
Angiein auto je crn s crvenim prugama.
Nepoznata je rekla: »Ali na parkiralištu je bio drugi auto. Bijeli, čini mi se da je stran.«
Kia Dalea Hardinga.
»I onda sam se vratila u krevet. Nisam se htjela petljati u sranja s autima koji odlaze
nabrzinu. Odavno sam na ulici i znam što je posao koji je pošao ukrivo.«
Will se razočarao, ali Nepoznata se opet raspričala.
»I tako ti ja ležim ispod deke, ležim i razmišljam pa, sranje, znaš o čemu sam razmišljala.
Možda sam pogriješila. U ovom kvartu preprodaje se dop. Imam neku kintu u džepu. Ispred
zgrade je auto, a drugi je upravo odmaglio, pa ovdje bi mogao biti diler, jel’ da? Jednostavna
računica.« Uspravila se na krevetu. »I onda sam se odšuljala preko parkirališta i ušla u zgradu,
a ondje je mračno kao u rogu. Prozori su zatamnjeni, tako nekako. Hodam naokolo naslijepo,
a onda se priviknem na mrak i vidim tu curu na podu. Isprva sam mislila da je mrtva. Prekopala
sam joj džepove, a ona se pomaknula i ja sam, ono, stala: >Jebote,<«
Amanda je upitala: »To je bilo u prizemlju, a ne na katu?«
»Sto posto točno.«
»Gdje je točno ležala na podu?«
»Sranje, ne znam. Nisam imala mapu, zar ne? A nisam baš ni pazila. Ušla sam u zgradu i
evo nje ondje.«
»Kako je izgledala?«
»Tamna kosa. Bijela cura. Ležala je na boku. Nije mogla pomaknuti ni ruke ni noge, nije
mogla podiči glavu, ječala je, a ja sam, ono: >Dobro, u redu. Sad ću zbrisat odavde<, ali nisam
jer je drugi auto došao na parkiralište.«
»Isti auto?«
»Da, ali sada sam ga dobro vidjela. Četvrtasta maska kao na starim autima. Ali što ja znam
o autima?«
Angiein auto je crn s četvrtastom maskom. Zašto se vratila na mjesto zločina? Zašto je
uopće otišla?
Amanda je upitala: »Koliko je vremena prošlo otkad je auto prvi put otišao?«
»Možda oko pola sata? Ne znam. Na svom poslu ne moram otkucati karticu«, rekla je
Nepoznata. »Dakle, auto je ispred zgrade, pa sam zbrisala straga. Sakrila se iza onog šanka.
259
Provirila, ono...« Izvila je vrat. »I vidjela onu drugu kučku kako ulazi. Visoka, bjelkinja. Duga
kosa, kao i ona prva. Mršavija. Ne pitajte kako je izgledala jer tko bi ondje mogao išta vidjeti?
Kao u jebenom grobu.« Pokazala je vrč na stoliću. »Daj mi malo, hoćeš li, draga?«
Will je bio najbliže pa je natočio vodu u papirnatu čašu.
Nepoznata je polako pila odugovlačeći s pričom. »Dobro, dakle, došla je druga kučka, a
bila je jebeno bijesna, jel’ da? Šutirala je, psovala. Jebem ti mater ovo, jebem ti mater ono.«
Angie, nema sumnje. Ali zbog čega se razbjesnila? Što je uprskala?
»Krenula je po stubištu kao da juriša na Hidera, znaš što mislim? Stupala je naprijed.«
Odložila je šalicu. »Čula sam je na katu, ne znam što je radila. Bacala stvari naokolo. Ulazila i
izlazila iz soba. Ostavljala stvari. Pomicala stvari.«
Lažirala je mjesto zločina.
»Imala je bateriju. Jesam vam to rekla?«
Amanda je rekla: »Nisi.«
»Onu od onih malih, vrlo snažnih. Zbog toga nisam izišla iz skrovišta. Nisam htjela da
mene osvijetli. Tko zna što bi ta kučka učinila?«
Zašutjela je.
Amanda je rekla: »A dalje?«
»Pa, dobro, kučka se naposljetku spustila u prizemlje. Opet je gadno psovala, šutirala
curu na podu. Gadno je šutirala. A cura je stenjala, ono: >Uhhhhh!<. Tada je postalo
zanimljivo.«
Nepoznata je još jednom ušutjela.
Amanda je upozorila: »Ne odugovlači.«
»Dobro, samo sam se htjela malo zabaviti. Rijetko razgovaram s ljudima.« Otpila je vodu.
»Dakle, kučka je ondje stajala nekoliko minuta i slušala je kako ječi. Gledala ju je na podu,
ono: >Govno jedno!<. A onda, bum, kučka je zgrabila curu za nogu i odvukla je iz zgrade. Uh,
čovječe...« Odmahnula je glavom. »Ta je cura i prije ječala, ali kad ju je kučka vukla za nogu,
onda je počela urlati.«
Willa je zaboljela čeljust. Je li Angie izvukla svoju smrtno ranjenu, paraliziranu kćer iz
zgrade?
»A onda se kučka opet vratila i počela razbacivati stvari naokolo.«
Skrivala je tragove povlačenja tijela po podu.
»Sada je konačno otišla. Zatim sam čula kako se zatvaraju vrata auta. Mnogo auta je
zatvaralo vrata.«
Faith je upitala: »Jesu li to možda bila vrata prtljažnika?«
»Pa, nemam ja, ono, radarske uši, kučko. Čula sam kako se nešto bučno zatvara na autu.«
Naljutila se. Ne voli da joj Faith postavlja pitanja. »Kako bilo, začuo se onaj vuššš! kao ne
znam što. Strašan vuššš. A ja sam pogledala kroz prozor — e sad, prozori su zatamnjeni, jel’,
260
ali vidjela sam kako plamen suklja kao na vikinškom pogrebu. Samo...« Mahala je rukama.
»Posvuda naokolo.« Spustila je ruke. »To je sve. Auto se odvezao.«
Amanda je upitala: »Jesi li vidjela još nekog?«
»Ne, govorim istinu. Samo onu kučku, curu i vatru.«
»A djecu?«
»Koji bi vrag dijete ondje radilo? Bila je mrkla noć. Trebalo bi biti u krevetu.«
Amanda je upitala: »Nisi otišla na kat da vidiš što je prva žena ondje radila?«
Nepoznata je oblizala usne. »Pa, možda sam bila znatiželjna.«
Amanda je mahnula rukom pokazujući joj da nastavi pričati.
»Ondje je bio neki tip. Nije bio mrtav, ali kao da je krepao. Bolje se vidjelo jer su prozori
na drugoj strani balkona.«
»I?«
»Gad je bio golem kao kit. Čvrsto je spavao, ali kao što sam rekla — nije bio mrtav. Ali bio
je na samrti. Vidjelo se. Ili sam barem ja vidjela. Vidjela sam ljude na samrti. Upisao se. U
vrat mu je bila zabijena kvaka. Kao onom liku s televizija. Sjećate li se te serije?« dvaput je
pucnula prstima kao u seriji Obitelj Addams.
Will je rekao: »Lurch, ali ti govoriš o Frankensteinu.«
»Točno.« Namignula mu je. »Znala sam da si pametan, mili.«
Amanda je rekla: »Čekam da čujem gdje si pronašla kokain.«
»U džepu tog mrtvog tipa.« Lupnula se po prsima. »Kad sam čučnula i ispružila ruku,
mogla sam ga uzeti, a da se ne okrvavim. Trideset jebenih grama. Toliko dopa nisam vidjela
od djetinjstva.«
»A onda si otišla na drugu stranu ulice jer...«
»Nisam mogla ostati ondje s tipom koji je umirao. To je previše otkačeno. A možda će se
ona kučka vratiti? Jebote, već je jednom otišla i vratila se.« Nepoznata je trgala papirnatu
čašu. »Pa, odšuljala sam se preko ulice i uživala do izlaska sunca. A onda je došla murja, pa
sam ono, jebote. Bolje mi je da zbrišem na gornje katove. A kad sam se počela penjati, nisam
mogla stati dok nisam došla do vrha. Taj dop bio je jebeno čist, čovječe. Stopostotni.«
Will je zamijetio da Faith koluta očima. Svi dileri govore kako je njihov dop čist.
Amanda je upitala: »To je sve? Nisi nam nešto prešutjela?«
»Jebote, sve sam vam rekla, ali nikad ne znaš, jel’ da?«
Amanda je tipkala po mobitelu. »Doći će drugi agent da uzme tvoju izjavu. Dovest će
crtača koji će ti pomoći da se prisjetiš svih pojedinosti.«
»Rekla bih da me čeka velika gnjavaža.«
»Ovo shvati kao pripremu za puštanje iz zatvora.« Amanda je mahnula Willu i Faith neka
pođu s njom. Udaljila se od bolničke sobe Nepoznate i zastala kod pulta za medicinske sestre.
Faith je upitala: »Vjeruješ li joj?«
261
Amanda je rekla: »Charlie je pronašao tragove krvi u prizemlju. Pretpostavlja da je riječ

o krvarenju iz nosa.«
Will je rekao: »Angie zna kako lažirati mjesto zločina.«
»Pokušavam shvatiti što se dogodilo«, rekla je Faith. Glasno je razmišljala: »Zbog nečega,
Jo je krvarila u sobi na katu, a zatim se spustila u prizemlje, gdje se onesvijestila. Angie je zbog
nečega otišla i zatim se vratila. Odvukla je Jo u svoj auto, zapalila Daleovu Kiju i zatim se
odvezla? A svoju je kćer ostavila u prtljažniku da se kuha šest sati?«
Will se suspregnuo da ne kaže kako Angie to nikad ne bi učinila.
Amanda je rekla: »Nailazim za znatan otpor vezan uz sudski nalog za prisluškivanje
Figaroaova telefona. Jedva su nam dopustili nadzor s ulice. Iz njegove kuće jedino je otišao
Laslo, Poslan je u McDonalds po doručak. Kupio je tri šalice kave i tri doručka.«
»Tri, a ne četiri, dakle za Amthonyja nisu ništa kupili«, rekla je Faith. »Pogledat ću
bilješke. Moram još jednom razmisliti.«
Will nije htio još jednom razmatrati njezine bilješke.
Pogledao je iza Faith glumatajući da sluša. Gledao je medicinsku sestru kako tipka na
tabletu. Svi dosjei pacijenata u bolnici Grady su digitalizirani. Ploča iza pulta i dalje je starinska.
One rukom ispisuju imena pacijenata i promjenu zdravstvenog stanja kako bi imale uvid u
pacijente na odjelu. Dok je Will gledao, medicinska sestra stala je ispred ploče i izbrisala
Nepoznatu Ženu br. 1. Crvenim flomasterom velikim slovima napisala je novo ime te je
mogao pročitati. Srećom, ovo je ime vidio nekoliko puta.
»Delilah Palmer«, rekao je.
»Što je s njom?« upitala je Amanda.
Pokazao je ploču.
Medicinska sestra čula je njegove riječi. Rekla je: »Obiteljsko nasilje. Ne mogu pronaći
njezinog momka. Na Hitnu je došla s nožem u grudima.«
»Kada?« upitala je Faith.
»U ponedjeljak ujutro, prije moje smjene.«
Will je rekao: »Mislio sam da smo provjerili žrtve napada nožem u bolnici.«
»Mi nismo«, bijesno je rekla Faith. Obratila se medicinskoj sestri: »Olivia, kad sam sinoć
bila ovdje, pacijentica je zavedena kao Nepoznata Žena br. 1. Što se dogodilo?«
»Bolničar je pretražio njezinu odjeće prije nego što ju je odnio u podrum da je spali.
Pronašao je vozačku dozvolu.« Olivia je stavila čep na flomaster. »I dalje je u induciranoj komi,
pa ne možete s njom razgovarati. Kako bilo, mislila sam da se za ovo brine gradska policija.«
Amanda je upitala: »Tko vodi taj slučaj?«
»Provjerit ću.« Olivia je pogledala na tablet. Nasmiješila se. »O, pa to je Denny. Denny
Collier.«
262
DVANAESTO POGLAVLJE
_____________
»SUBARAHNOIDALNO KRVARENJE«, rekao je Gary Quintana. »Kao da je riječ o paucima.«

»Riječ je o paučastom području«, rekla mu je Sara. »Zapravo, ona je krvarila u tom dijelu
mozga.«
»Au. Otkačeno.« Gary je čitao preliminarni izvještaj s autopsije Josephine Figaroa. Ne zna
što je Amanda mladiću jučer rekla, ali očito je poslušao. Nije zavrnuo rukave, umjesto debele
zlatne ogrlice nosi kravatu, rep je neprimjetan. Ne strši na vrhu glave, a kosu je uredno
privezao.
Više joj se sviđao njegov rep.
»U redu.« Gary je naglas pročitao zaključak. »Uzrok smrti je potkožno krvarenje. Što je
to?«
»Druga vrsta krvarenja u lubanji.« Sara je zamijetila da on jedva čeka dodatno
objašnjenje. »Doživjela je eksternu traumu na glavi. Lubanja je napukla, oštećena je
unutrašnja maksilarna arterija, ogranak izvanjske kariotide koja opskrbljuje mozak krvlju.
Krv ispunjava prostor između sive tvari i lubanje. Lubanja ima zadani volumen, dakle ne može
se širiti. Dodatna krv stvorila je preveliki pritisak u njezinom mozgu.«
»Što se događa kad se to dogodi?«
»Općenito, pacijent na makove gubi svijest. Kad je pretrpio ozljedu, najčešće nekoliko
minuta ostaje bez svijesti. Zatim se budi i normalno ponaša. Zbog toga je ovo krvarenje vrlo
opasno. Trpi se snažna glavobolja, ali se može normalno funkcionirati dok krvarenje
naposljetku ne isključi mozak. Bez liječničke pomoći pacijent pada u komu i umire.«
»Au.« Pogledao je kolica na kojima je ležalo tijelo Jo Figaroe. Stajali su u hodniku ispred
mrtvačnice koja se nalazi u podrumu bolnice Grady. Kolica stoje uza zid i čekaju da ih netko
odveze. Zbog pošiljke loše droge, patolog ima pune ruke posla.
Gary je rekao: »Ona je očito proživjela pravi pakao.«
»Točno.«
263
Vratio se na izvještaj. »A što je >fraktura cervikalnog pršljena<? To je vrat, zar ne? A

doima se vrlo loše.«
»Točno. Vjerojatno je bila paralizirana.«
»I srce joj je naručeno.« Namrštio se, uznemiren nalazima. »Netko ju je gadno pretukao.«
»Možda nije«, rekla je Sara. »Frakture na lubanji ravnomjerno su raspoređene. Rebra i
vratni pršljeni su slomljeni, kao što si rekao, ali prsni pršljeni i duge kosti nisu. Ona je ustvari,
udarce primila samo na jednoj strani tijela. Jesi li to zamijetio?«
»Da, što to znači?«
»Najvjerojatnije je pala ili je gurnuta s velike visine. To znamo zbog cervikalnih fraktura.
Njih nećeš imati kad te teško pretuku. Pala je na bok s visine od barem sedam metara.
Lubanja je napukla, arterija je oštećena, a nakon nekoliko sati umrla je od krvarenja u
mozgu.«
»Balkon u klubu visok je oko osam metara.« Gary je zadivljeno pogledao Saru. »Au, dr.
Linton. Super je kako ste to sve shvatili pomoću znanosti.« Vratio joj je izvještaj. »Hvala vam
što ste mi objasnili. Zaista želim učiti.«
»Drago mi je da te je Amanda dodijelila našoj skupini.«
»Da, natjerala me je da se uredim.« Pokazao je kravatu. »Moram izgledati pristojno,
znate? Žrtve trebaju biti u prvom planu, a ne ja.«
Sara je pomislila da je to razuman savjet. »Trebam ih pronaći i reći im što sam saznala.
Imaš li još pitanja?«
»Da, ona je, pa, ovdje u hodniku. Mislite li da bi bilo bolje da je vratim natrag u
hladnjaču?«
»Bilo bi to vrlo lijepo od tebe.« Sara ga je potapšala po ramenu i krenula prema stubištu.
Odjel za hitne slučajeve je na šestom katu, dizala u bolnici su mušičava, a ona mora što
prije pronaći Amandu.
A kad pronađe Amandu, pronaći će i Willa. Saru je potresla neugodna povučenost. I dalje
ne zna što bi mislila o sinoćnjim događajima. Will u autu nije htio razgovarati, a kad su došli
kući, nije mogao zatvoriti usta. Nije spavao. Bio je praktički maničan, lupetao objašnjenja koja
su se svodila na to da zmija grize sebi rep. Bijesan je na Angie. Duboko je povrijeđen premda
ne želi priznati. Jedino je mogao govoriti o Angie ili događajima povezanima s njom. Sara ga
je promatrala kao liječnica, htjela mu je pomoći te se pobrinula da proguta tabletu. Gledala
ga je kao njegova djevojka, htjela ga je zagrliti i utješiti. A zatim ga je gledala kao žena koja
je bila u braku, koja zna što je normalan odnos žene i muškarca te se upitala u kakvu se ovo
vražju vezu upustila.
Sara je otvorila vrata Odjela za hitne slučajeve, a neki je muškarac vikao: »Boli me kurac!«
Holden Collier mahao je rukama. Sada nije bio dječački prpošan. Jasno je zbog čega.
Amanda, Faith i Will stajali su oko njega. U blizini su dvojica bolničkih zaštitara, ruke drže na
pištoljima.
264
Collier je rekao: »Zbog čega bih prijavio obiteljsko nasilje kad smo tražili nerazjašnjene
napade nožem?« Opet je mahao rukama. »Jasno je. Krivac je njezin dečko. Nije htjela reći tko
je on. Što sam trebao učiniti?«
»Ponovi mi«, odlučno mu je rekla Amanda. »Od početka.«
»Ne mogu povjerovati.« Collier opet maše rukama.
Sara nema pojma zbog čega je optužen, ali njegovo je glumatanje previše neuvjerljivo.
Rekao je: »Bio sam na Hitnoj sa žrtvom. Radio sam na slučaju obiteljskog nasilja. Teško
je krvarila, ali rekla mi je što se dogodilo. Dečko ju je napao nožem. Nije htjela reći njegovo
ime, gdje stanuje i ostalo. Kenjala je kao uvijek. Otišla je na operaciju. Napisao sam izvještaj.
Rekao sam im neka me nazovu ako se njezino stanje promijeni. To je moj posao.« Nije bio
gotov. »Vi jedva čekate da mi smjestite, pa ne shvaćate o čemu je ovdje riječ.«
»Reci mi o čemu je riječ.«
»Rippyjev klub je prava streljana. Posvuda su oznake bandi. Harding je imao kantu za
sranje i pišanje u svojoj ostavi. Vodio je lanac krijumčara drogom iz Meksika i zbog toga je
ubijen. Kraj priče.«
Amanda je upitala: »Kakva je tvoja veza s Angie Polaski?«
Sara se ugrizla za usnicu. Angie. Dala bi čitavu ušteđevinu da nikad više ne čuje ime te
žene.
Amanda je rekla: »U noći s nedjelje na ponedjeljak triput si razgovarao na
neregistriranom mobitelu. Jedan razgovor potrajao je dvanaest minuta.«
»Razgovarao sam s doušnikom. On koristi neregistrirani mobitel. Svi oni koriste takve
mobitele.«
»Koji doušnik? Reci mi njegovo ime.«
»Ne mogu vam ovdje reći.« Collier je konačno shvatio da se neće tek tako izvući. »Ako
me želite ispitati, sa mnom mora biti prisutan predstavnik sindikata.«
»Nazovi ga, Denny. Nećemo odustati.«
»Smijem li otići?«
»Javit ćemo ti se.«
Bijesno je otišao ne pogledavši Saru kad se sjurio niz stubište.
Faith se podbočila. Ljutita je. I Amanda je ljutita. Will se doima isto kao u protekla
dvadeset četiri sata, kao srndać ukočen pred automobilskim svjetlima.
Amanda je rekla: »Dr. Linton. Što ste saznali?«
»Neće vam se svidjeti.« Sari nije drago što opet donosi loše vijesti. »U preliminarnom
izvještaju s autopsije piše da je Josephine Figaroa umrla od krvarenja u mozgu. Ubodne rane
na prsima su plitke, zadane nakon smrti, dakle tu nije bilo krvarenja. Posjeklinu na obrazu
dobila je nakon smrti, ni tu nije bilo krvarenja. Jagodice se nisu raspukle od vrućine. Netko ih
je odrezao, vjerojatno kako bi prikrio njezin identitet, što je logično, ali to je vaš posao.
Kao liječnica mogu vam reći da su i jagodice odrezane nakon smrti jer nije bilo krvarenja.«
265
Amanda je rekla: »Želite reći da krv na mjestu zločina nije od žene na kojoj je obavljena
autopsija?«
»Točno. Njezino je krvarenje isključivo unutrašnje. Rekla bih da je pala, vjerojatno s
balkona. Charlie je rekao da je na podu pronašao tragove krvi, vjerojatno iz njezinog nosa.
Bila je živa nekoliko sati, vjerojatno paralizirana, a zatim je umrla od krvarenja.«
Amanda se, kao uvijek, nije iznenadila jer ona zna prikriti svoje emocije. Nije shvatila zbog
čega ni Faith ni Will nisu bili iznenađeni.
Amanda je upitala: »Postoji li mogućnost da je na mjestu zločina bik još jedna žrtva?«
»Naravno. U klub su zalazili mnogi ljudi u zadnjih nekoliko mjeseci. Mogao nas je
obmanuti netko s minimalnim poznavanjem obrade mjesta zločina. Točno ćemo znati što se
dogodilo kad dobijemo laboratorijske analize i otiske prstiju, a to bi moglo potrajati nekoliko
tjedana, pa i mjeseci.«
»Jeste li zamijetili prisutnost djeteta?«
»Djeteta?« začudila se Sara. »Mislite bebe? Malog djeteta?«
»Šestogodišnjaka«, rekla je Faith. »Nestalo je jedno dijete. Pretpostavljamo da ga je
Angie otela.«
Sara je stavila ruku na prsa. Pogledala je Willa očekujući da će gledati u pod, ali on je nju
gledao u oči. Nikad ga nije vidjela ovako odlučnog. Potpuno je usredotočen. Angie je zaposjela
njegovo tijelo i dušu.
Rekao je: »Smatrajmo da je Angie iskoristila Jo za ucjenjivanje. Jo je stradala, pa je Angie
odlučila iskoristiti svog unuka.«
»Ali rekla ti je da je Jo mrtva. Ti nisi znao da Jo uopće postoji, a kamoli da je Angieina kći.
Zašto bi ti ona bilo što rekla?«
»Njezin se plan zbog nečega nije ostvario.« Will zacijelo nagađa, ali uvjeren je da je Angie
opet ugrozila tuđi život kako bi se okoristila.
Amanda je rekla: »Pođite sa mnom.« Odvela je Saru u sobu ispred koje je stajao policajac.
Svjetla su bila prigušena. Sara je pogledala uređaje pokraj kreveta: uređaj za praćenje rada
srca, centralni vaskularni kateter, infuzija, epruveta. Desna ruka pacijentice je podignuta na
jastuke, ne stoji prenisko da krv ne bi tekla u prste ni previsoko kako bi pravilno kolala. Ruka
je omotana kirurškom gazom, na vrhovima prstiju ima oksimetre.
Sara je rekla: »Prisili su joj šaku.«
»Točno.«
Sara je promatrala lice ove žene. Smeđa kosa. Maslinasta put. Natečene oči, ali oblik je
prepoznatljiv.
Amanda je rekla: »Primljena je kao Nepoznata Žena, ali jutros su pronašli njezine isprave.
Delilah Palmer.«
Ime joj je poznato. Sara nije zapitkivala Amandu, već se vratila do pulta i zamolila da
pogleda tablet računalo. U ovoj bolnici još uvijek uživa određene povlastice. Olivia je poznaje
otprije.
266
Olivia je rekla: »Čekaonica bi trebala biti prazna.«

Sara je shvatila. Nikad nije dobro kad četvero ljudi zakrči hodnik Odjela za hitne slučajeve.
Otišli su na drugi kraj prostorije. Will je stajao uz Saru, dodirujući je ramenom. On se
trudio pokazati joj da su još povezani. Ona nije ništa osjetila te nije reagirala na njegovu gestu.
Sara je sjela na stolicu. Otvorila je datoteke i pregledala nalaze i bilješke kirurga.
Naposljetku je zamijetila logičnu povezanost.
Faith je upitala. »Onda?«
Sara je tumačila nalaze: »Ubodena je šesnaest puta, najviše je rana na torzu, dvije na
glavi. Vrh noža slomio se na njezinoj ključnoj kosti i umanjio dubinu rane, pa vjerojatno zbog
toga nije prodro do srca i jetara. Crijeva su probodena. Pluća su joj kolabirala. Oštrica je ostala
zabodena u prsnu kost. Prvu ranu zadobila je na podlaktici.« Sara je, kao i jučer ujutro, podigla
ruku. »Napadač je jurnuo na nju. Ona se branila. Nož je zarezao zapešće i umalo odrezao šaku.
Vjerojatno je mahala rukama kako bi zaustavila napad, a krv je prskala posvuda, kao kad se
zalijeva vrt. Srećom, nož je prerezao radijalne i ulnarne arterije. Kažem, srećom, zato što se
arterije zatvore kad su prerezane. Zbog toga samoubojstva često ne uspiju. Prerežeš arteriju
koja se svine u podlaktici i zaustavi krvarenje kao kad stisneš vrh crijeva i zaustaviš istjecanje
vode.«
Will je upitao: »Zato je krvi bilo posvuda?«
»Količina krvi nedvojbeno ukazuje na ovu vrstu ozljede.« Sara je proučavala rendgenske
snimke. »Ovo nije bio prvi napad na nju. Ima nekoliko starijih fraktura na licu i glavi koje su
zarasle. Dvaput je slomila ruku, vjerojatno u razmaku od nekoliko godina. Ovo su klasični
pokazatelji zlostavljanja.«
Amanda je upitala: »Imate li krvnu grupu?«
»Provjerili su kad je primljena na Odjel za hitne slučajeve. B-negativna. To je nasljedna
krvna grupa. Majka ili otac trebaju imati krvnu grupu B.«
»Kao Angie«, rekla je Faith.
Amanda je upitala: »Možete li pronaći ranije nalaze za Delilah Palmer?«
Sara je među datotekama pronašla povijest bolesti Delilah Palmer, koja još uvijek nije
unesena na popis Odjela za hitne slučajeve. »Palmer je rođena u ovoj bolnici prije dvadeset
dvije godine. Državna skrb. Predoziranje. Pet upalnih bolesti zdjelice. Bronhitis. Kožne
infekcije. Ožiljci od injekcije. Ovisnica o heroinu. Rodila je prije dvije godine. Samo malo.« Sara
je pogledala snimke trbuha od prije dva dana. »U redu, na zadnjim izvještajima, od
nedjelje navečer, piše da Palmer koja leži u krevetu na kraju hodnika ima ožiljak od carskog
reza.« Pregledavala je datoteke. »Međutim, u starijim izvještajima piše da je Palmer prije
dvije godine imala prirodni porođaj, a to se poklapa s epiziotomskim ožiljkom na tijelu u
podrumu koje je Angie ostavila u pogrebnom zavodu.« Pogledala ih je. »Na tom tijelu su
tragovi dugogodišnjeg drogiranja, ali na ženi koja leži na kraju ovog hodnika i koja bi trebala
biti Delilah Palmer nema naznaka zloupotrebe narkotika.« Sara je zastala i zatim rekla: »U
267
podrumu je truplo Delilah Palmer, a ovdje je Jo Figaroa. Angie je zamijenila njihove

identitete.«
»To je i naše mišljenje.« Faith je pokazala dvije fotografije na svom mobitelu. »Na desnoj
slici je Jo Figaroa, a na lijevoj Delilah Palmer.«
Sara je promatrala ove dvije žene. Sličnost je sablasna. »Jesu li u rodu?«
»Tko zna?« rekla je Faith. »Obje su pretrpjele teške batine. Ni Figaroin muž ih nije mogao
razlikovati.«
Sara nije rekla kako ih ni Will nije mogao razlikovati.
Faith je rekla: »Imamo svjedokinju koja je rekla da je Angie stavila Palmericu u prtljažnik.
Pretpostavljamo da je Angie unakazila truplo kako je ne bismo identificirali pomoću otisaka
prstiju.«
Sara je upitala: »Zašto bi Angie htjela da povjerujemo kako je Jo Figaroa mrtva?«
Will je rekao: »Jedino je objašnjenje da planira neki zločin. Nepoznata Žena objasnila nam
je što se dogodilo te večeri. Harding je umirao. Josephine obilno krvari. Angie je odvezla
Josephine u bolnicu, a umjesto da pobjegne iz grada ili se sakrije, odvezla se natrag u klub
kako bi odnijela Delilah i lažirala mjesto zločina. A to je mnogo posla za osobu koja mrzi
napore. Vjeruj mi da je to radila kako bi dobila novac.«
Sara je bila zgađena. Odložila je tablet na stolicu pokraj sebe. Muka joj je od Angieinih
spletki, a jedino ona od nazočnih ima povlasticu jednostavno otići.
Will je naslutio da je njezino strpljenje pri kraju. »Žao mi je.«
Sara ne želi okriviti njega. Will je nesumnjivo najveća žrtva Angieinih spletki. »Znaš li gdje
bi ona mogla biti? Gdje drži dijete?«
Odmahnuo je glavom, a ona je shvatila da je postavila idiotsko pitanje.
Faith je rekla: »Jedino se nadamo da, zbog toga što je riječ o njezinom unuku, ona...
jebemjojmater...« Zašutjela je. »Ovdje je.«
Svi su se osvrnuli.
Angie je izišla iz dizala. Ugledala ih je i zaprepašteno otvorila usta. Htjela se vratiti u
dizalo, ali vrata su se zatvorila. Pohitala je prema stubištu.
Nije bila dovoljno brza.
Will je jurnuo čim ju je spazio.
Sustigao ju je nakon dvije-tri sekunde, ščepao za ovratnik i povukao k sebi. Angie je
poletjela u zrak i pala na pod. Podigao ju je i bacio na stolice u čekaonici koje su se prevrnule.
Opet ju je zgrabio i podigao šaku. Dvojica zaštitara skočila su na Willa kao da obaraju
razjarenog bika kako bi ga spriječili da razbije Angie.
»Wille!« povikala je Faith i skočila na njega. Stjerala ga je uza zid. »Prestani!« Bila je
zadihana. »Prestani«, rekla je tišim glasom, ali mu je stavila do znanja da mu neće dopustiti
da udari Angie. »Smiri se. Ona toga nije vrijedna.«
Will je odmahnuo glavom. Sara je znala o čemu razmišlja. On je želi ubiti, želi je ozlijediti.
268
Sara je rekla: »Wille.«

Pogledao ju je, obuzet srdžbom.
»Nemoj«, rekla je premda je željela da to učini.
On se umirio. Njezin je glas ublažio njegov bijes. Podigao je ruke i rekao Faith: »U redu
je.«
Faith se odmaknula, a ipak je stajala između njega i Angie u slučaju da se on predomisli.
»Jebote, dragi.« Angie je ležala na podu i hihotala se kao da se sjajno zabavlja. Obrisala
je krv s usca i nosa. Njezina je bluza okrvavljena, ali ne od krvi s lica. »Kad si zadnji put ovako
nasrnuo na mene, oboje smo bili goli.«
»Uhiti je«, rekla je Amanda.
»Zbog čega?« upitala je Angie. »Jer me je murjak pretukao pred gomilom svjedoka?«
Angie je podigla bluzu kako bi pogledala ozljedu. Na boku ima grubo zašivenu ranu. Zbog
Willova napada šavovi su popucali. »Poznaje li netko doktora?«
Sara je rekla: »Nju neću ni dotaknuti.«
Angie se nasmijala i odmahnula glavom. »Zaboga.«
Will je rekao: »Gdje je Anthony? Tko je s njim?«
Angie se pridržala za pod i polako ustala. Njezina torbica, jeftina imitacija, spala joj je s
ramena. »Tko je Anthony?«
Will joj je strgnuo torbicu s ramena.
»Hej...«
Zaustavio ju je jednom rukom, a torbicu je dobacio Faith.
Angie ga je uhvatila za ruku, a Will se odmaknuo kao da ga je polila kiselinom. Vidi se da
se on trudi obuzdati svoju srdžbu. Iskreno, Sara jedva čeka da se on opet razjari.
»iPhone. iPad.« Faith je ispraznila Angieinu torbicu na stolici. »Mobitel. Revolver s pet
metaka, jedan metak je ispaljen. Recept.« Bočicu je dobacila Sari. »Papirnati rupčići. Sjajilo
za usne. Sitniš. Posjetnice. Obično smeće.«
Sara je pogledala bočicu s etiketom veterinarske ordinacije na Cascade Roadu izdanu za
kućnog ljubimca koji se zove Mooch McGhee. Ovo je antibiotik koji se daje psima. Sara je
odložila bočicu na stolicu. Angie je znala čemu služi taj lijek.
»Aktiviraj ga.« Faith je Angie dala iPhone. »Smjesta.«
»Jebi se.«
Will ga je uzeo i aktivirao iz drugog pokušaja. Vratio ga je Faith koja je odmah pregledala
pozive.
Rekla je: »Ovdje je Collierov broj. Dva poziva prošli tjedan. Tri poziva u ponedjeljak rano
ujutro koji se poklapaju s pozivima u njegovom mobitelu.«
Collier je razjašnjen. Još jedan muškarac čiji je život Angie upropastila.
269
Faith je rekla: »Mnogi pozivi i nazivanja broja koji započinje sa 770.« Faith je nazvala taj
broj na koji se nitko nije javio. »Nema odgovora ni glasovne pošte.« Još jednom je pregledala
pozive. »Jedino je nazivala broj koji započinje sa 770: poziv je primila u ponedjeljak u jedan i
četrdeset nakon ponoći. Nazvala je nakon trideset dvije sekunde. Zatim je opet nazvala nakon
pola sata. U četiri je primila poziv i još jednom, jučer u trinaest sati i petnaest minuta. Zatim
je jučer i danas sedamnaest puta nazivala taj broj.«
Will je upitao Angie: »Koga si nazivala?«
»Svoju majku.«
Amanda je u ruci držala svoj mobitel. »Provjerit ću pozive.«
Faith je pregledavala SMS-ove. »Primila ih je s mobitela u subotu u dvadeset sati i
dvadeset minuta. Napisala je: ŠTO ŽELIŠ? U poruci je pisalo: IPAD. A odmah nakon toga: NOĆNI
KLUB. SMJESTA.« Pričekala je da se otvori fotografija.
Faith je zaprepašteno gledala fotografiju koju im je pokazala.
U nedjelju navečer, u 00:16, Angie je dobila fotografiju na kojoj je Jo Figaroa prikliještena
uz prozor automobila. Za vrat je drži muška ruka. Doima se kao da vrišti. Ispod toga napisano
je KĆI.
Faith je otvorila drugu fotografiju poslanu u nedjelju navečer u 00:15. Na njoj je dječak
kojem su na vrat prislonili oštricu lovačkog noža. Ispod je pisalo UNUK.
Sara je stavila ruku na grlo. Užas na dječakovom licu prenerazio ju je kao da ga je ona
držala svojim rukama. »Gdje je on?«
Angie je izvila obrvu kao da je to još jedna nepoznanica.
» Gdje ...« Sara je morala ušutjeti. Angie se hrani tuđom boli.
Faith je pregledala poruke na mobitelu. »Na prvoj je fotografiji Jo Figaroa, a snimljena je
ovim mobitelom. Na drugoj je Anthony, a snimljen je mobitelom koji ima isti broj 770 koji je
Angie nazivala.«
»To je broj neregistriranog mobitela.« Amanda je provjerila pozive. »Surađujemo s
telefonskom kompanijom kako bismo pronašli odašiljač s kojeg su poslani SMS-ovi.«
Will je upitao: »Tko je poslao ovu Anthonyjevu fotografiju? Delilah Palmer? Harding?«
Angie se nije obazirala na njega.
Faith je uzela iPad. Uključila ga je.
»Nemoj«, rekla je Angie, a sada se prvi put zabrinula. »Ne možeš ga uključiti.«
»Zašto? Zbog ovog je otet tvoj unuk, zar ne? Zbog onoga što je u ovom iPadu?«
Angie je šutjela. Gledala je Faith koja je držala prst na gumbu.
Will je rekao: »Uključi ga.«
»Nemoj.« Angie je posegnula kako bi je spriječila, ali Will ju je odgurnuo. Rekla je: »Ako
ga uključiš, izbrisat ćeš sve datoteke.«
»Koje datoteke?«
Angie je šutjela.
270
Will je rekao: »Ona laže. Uključi ga.«

»Pokušaj«, izazivala je Angie. »Obrisat ćeš datoteke i nikad više nećemo vidjeti
Anthonyja.«
Faith je upitala: »Hoćemo li riskirati?«
Amanda je uzdahnula: »Po prometnoj gužvi vozit ćemo se jedan sat do računalnog
laboratorija. Ne znamo gdje je dječak. Ne znamo govori li ona istinu. Datoteke su možda već
obrisane. Ili ćemo ih mi obrisati ako uključimo iPad.«
Will je rekao: »Schrodingerova mačka.«
Vidjelo se da Angie shvaća o čemu on govori, pa se Sara pobjednički uspravila zato što je
ona znala.
»Potreban ti je Faradayev kavez«, rekla je Sara. »To je zaštićeni, metalni zaslon koji
blokira električno polje. Zbog toga mobitel ne radi u dizalu. Odvezi se u podrum i ostani u
dizalu pa ćeš moći uključiti iPad bez ometanja signala.«
Angie je frknula. Upitala je Willa: »Ti se na ovo pališ?«
»Da«, rekao joj je. »Baš na to.«
Angie je kolutala očima. Dlan je i dalje držala na trbuhu, a krv je curila između prstiju. »U
što buljite?«
Sara je šutjela. U njoj kuha bijes koji nije jenjao otkad im je Charlie rekao da je Glock
registriran na Angie. Svi trenutci njihove sreće zasjenjeni su Angieinom prisutnošću.
»Uh.« Angie je napućila usta. »Mala Sara je uzrujana. Hoćemo li opet šiziti kao na
Bambiju?«
Sara ju je snažno ošamarila.
Angie je podigla ruku da uzvrati udarac, ali Faith ju je ščepala za zapešće, uvrnula joj ruku
na leđima i gurnula uza zid. »Ne zaboravi koliko je ljudi bilo presretno kad su čuli da si mrtva.«
»Ne zaboravi da mnogi nisu.« Angie je oslobodila ruku i protrljala zapešće. »Vratite mi
moje stvari. Odlazim.«
Will je rekao: »Ne ideš ti nikamo. Kod koga je Anthony? Znam da nije kod tebe.«
Odmahnula je glavom i nasmijala se kao da je on preglup da shvati što se događa.
»Ti nikoga u životu nisi nazvala sedamnaest puta. Ovo si uprskala, je li tako? Izgubila si
Anthonyja, a sada ga želiš natrag. Zato si mi rekla da je Jo u pogrebnom zavodu, a ne Delilah.
Htjela si da odem Reubenu Figaroi, a on bi morao podići uzbunu.« Unio joj se u lice kao svim
drugim osumnjičenicima. »Tvoj je plan propao, pa si mene morala obavijestiti da je njegov
sin nestao.« Prišao je bliže. »I sada smo ovdje. Znamo da je Anthony nestao. Znamo da
Reubena ucjenjuju kako bi dobio svog sina. Reci mi što znaš. Pomogni mi da ovo riješim.«
»A što tebe boli kurac, Wille?« Odgurnula ga je od sebe. »Ja ću ovo riješiti. Pobrinut ću
se za sebe i svoju obitelj kao što činim cijeli svoj jebeni život, a ti mi nikad nisi pomogao.«
Will je isturio čeljust. »Na kocki je život tvog unuka.«
»A ti me sprječavaš da učinim ono što moram učiniti.«
271
»Angie, molim te. Dopusti da ti pomognem. Želim ti pomoći.« Obuzelo ga je očajanje.

»Ako je on moj unuk, moram ga vidjeti.«
»Vidi, vidi.« Ona je uzmaknula. »Jo nije tvoja. Osim ako s tobom nisam na usta ostala
trudna.« Pogledala je Saru u oči. »A ako je to moguće, onda je tvoja cura non-stop trudna.«
Sara se silno trudila da ne skoči na nju.
Angie ju je upitala: »Jesi li pročitala pismo koje sam ostavila za Willa?«
»Jesam.«
Angie je zašutjela.
»Molim te«, rekao je Will. »Angie, riječ je o dječaku. Tvojoj obitelji, a možda mojoj jedinoj
obitelji. Reci nam kako da mu pomognemo.«
»A kad si ti htio pomoći obitelji?« odbrusila je. »Ja sam tvoja obitelj. Krvarim ovdje, a
tebe nije briga.«
Will je izvadio rupčić i stavio ga na Angieinu ranu.
Sari se srce stegnulo kad je vidjela kako je nježno dodiruje.
»Žao mi je«, rekao je Angie. »Nisam htio da se ovo dogodi. U pravu si. Ja sam kriv.«
Angie je pogledala Saru. Bez obzira na to glumata li Will, htjela se uvjeriti da su ga svi čuli.
Will je rekao: »Znam da sam te povrijedio. Žao mi je. Preklinjem te, Angie. Žao mi je.«
Angie nije gledala Saru jer se htjela naslađivati Willovim jadom.
»Preklinjem te«, kukao je Will. Sara ga je htjela ušutkati, nije mogla podnijeti njegovo
preklinjanje. »Preklinjem te.«
Angie je otpuhnula. »Znaš li kako mi je bilo teško u životu?« Angie je držala Willa za ruku.
Sara nije shvatila je li popustila ili se, kao uvijek, poigrava Willom. »Znaš li što sam sve morala
učiniti? Ne samo ovaj tjedan, nego i prije?«
»Oprosti mi što nisam bio uz tebe.«
»To je bio Harding, Wille. Kad je Deidre pala u komu, Harding je stajao ispred vrata.«
Willa su zgromile njezine riječi. Ona ne glumata. »Rekla si mi da je mrtav.«
»Sada je mrtav.«
Will je zanijemio od šoka. »Angie...«
»Ono što mi je uradio...« tiho je rekla Angie izmučenim glasom. Vidjela je kako je Will
reagirao na njezine riječi. »To je učinio Delilah. I mnogim drugim curama. Godinama je to
radio. Nisam ga mogla zaustaviti.«
»Zašto mi nisi rekla?« Pomilovao ju je po crnoj kosi. »Nešto bih učinio, zaštitio te.«
»Gadno sam te sjebala, dragi.« Angie je duboko udahnula. Plakala je. »Znam da sam te
sjebala, ali samo zato što sam htjela zaštititi Jo. Morala sam dobiti na vremenu kako bi se
oporavila u bolnici dok ne sredim Anthonyjev povratak.«
»Sad mi je jasno«, rekao je. »Shvaćam.«
272
»Ne znam zbog čega je sve pošlo po zlu...« Zašutjela je. »Dale je uvijek bio pametniji od
mene. I snažniji. Opet me je skužio. On i Mama, kao što su uvijek činili. Ništa nisam naslutila.«
»I dalje možemo spasiti Anthonyja«, rekao je Will. »Dopusti da pomognem.«
»Potrebno mi je samo šest dana. A onda ću dobiti Anthonyja, pomoći Jo i pobrinuti se da
ima sretan život.« Angie je šmrcala. »Netko je zaslužio sretan život, zar ne?« Zašutjela je. »Ne
smijem ga izgubiti, dragi. Nju sam jednom napustila, ne smijem izgubiti njezino dijete.«
»Nećemo ga izgubiti.« Stavio je ruke na njezina ramena i pogledao je u oči. »Kad si rekla
da je tvoja majka poslala Anthonyjevu fotografiju, govorila si o Virginiji Souza, zar ne?«
Angie je šmrcala.
»Zar ne?« ponovio je.
Angie se odmaknula. »Jebeni seronjo.«
Willu je konačno laknulo. Sad je njemu uspjelo da nju izmanipulira.
Rekao je Amandi: »Dale Harding bio je Angiein svodnik. Virginia Souza pazila je na cure.«
Obrisao je ruke o majicu kao da su prljave. »Virginia drži Anthonyja. Ona je snimila
fotografiju. Ona ga drži.«
Angie ga je bijesno gledala. »Mrzim te, seronjo.«
On ju je prezrivo pogledao. »Odlično.«
Amanda je upitala Angie: »Gdje je Virginia Souza?«
»Jebi se, smežurana stara kučko.«
»U redu. Tvoje je vrijeme isteklo.« Obratila se Faith: »Odvedi je na Odjel za zatvorenike.
Neka se liječnici pobrinu za nju.«
»Ne!« uspaničila se Angie. »Ostavite me ovdje. Privežite lisicama za Join krevet ako
morate.«
Amanda je još jednom upitala: »Gdje je Virginia Souza?«
»Ona mu neće nauditi. Otac je bogataš.« Ruke je prekrižila na trbuhu i pri tiskala ranu
kako bi potekla krv. Obratila se Willu: »Na ovom iPadu je videosnimka koja vrijedi mnogo
novca. Virginia zna da je kod mene. Rekla je da će Anthonyja zamijeniti za iPad. Trebale smo
se naći jučer ujutro, ali ona me je nasamarila.«
On nije reagirao. »Virginia je izravno nazvala Reubena Figarou. Zbog toga si htjela da se
umiješam. Da ti vratim Anthonyja. A nakon toga bi prodala ono što je u iPadu?«
»Jebe mi se za novac. To znaš, dragi.«
Amanda je treći put upitala: »Gdje je Virginia Souza?«
»Misliš li da je ne tražim?« pobunila se Angie. »Negdje se sakrila. Nije na mjestima na
koja inače zalazi. Nitko mi neće reći gdje je ona. Boje je se. I trebaju se bojati.« Angie je
obrisala suze. Ona nikad nije htjela drugima pokazati da plače. »Njoj ne možete vjerovati. Ona
je bešćutna kučka. Nije je briga tko će nastradati, a pogotovo djeca.«
Sara je zamijetila ironiju.
»Ima još nešto.« Faith je upitala Angie: »Zašto si došla ovdje?«
273
»Da se oprostim sa Jo u slučaju...« Angie je pogledala prema hodniku. »Čekala sam da

oglasite uzbunu, ali niste.«
Faith je rekla: »Reuben nije prijavio njegov nestanak. On to osobno želi srediti.«
»Naravno.« Angie je uzela papirnati rupčić iz torbice. »Htjela sam otići u njegovu kuću i
pucati mu u glavu.«
Sara se stresla začuvši kojom je mirnoćom rekla da namjerava ubiti čovjeka.
Angie je ispuhala nos i trznula se zbog rane na boku. »Bez Reubena iPad je opet bitan.
Mogla bih ostvariti svoj prvotni plan. Zamijeniti iPad za Anthonyja.«
»S Kipom Kilpatrickom?« rekla je Faith.
Angie je i dalje htjela privući Willovu pažnju. On je namjerno gledao na drugu stranu.
Rekla je: »Znam da sam ovo sjebala, dragi. Samo sam htjela pomoći svojoj kćeri. Ona ne zna
tko sam ja.«
Willovo lice bilo je bezizražajno. Angie ni ne sluti što mu je učinila. Sara se iskreno nadala
da će ova nova spoznaja potrajati dulje od trenutne krize.
Zazvonio je Amandin mobitel. Zakratko je slušala, a zatim im je rekla: »Reuben Figaroa
napustio je svoju kuću. Laslo Zivcovik je s njim u autu. Voze se prema zapadu po Peachtreeju.
Prošli su Piedmont. Prate ih tri vozila. Ostali su ispred kuće.«
Faith je rekla: »On se udaljava od središta grada i vozi se prema trgovačkim centrima.
Javna mjesta. Mnogo ljudi. Ondje će obaviti razmjenu.«
Amanda je pogledala na sat. »Trgovački centar se upravo otvorio. Neće biti velika gužva.«
Angie je rekla: »Krenuo je u izviđanje. Zato je Laslo s njim. Reuben je opsjednut
kontrolom. Vjeruje da je njegova žena ubijena. Netko je oteo njegova sina i traži novac. Zato
je Kip bio posrednik. Virginiji sam rekla da će joj Reuben pucati u glavu čim mu se ukaže
prilika.«
Amanda je rekla: »Ne znam kad će doći specijalci. Policijska stanica u Buckheadu poslat
će pojačanje. Imamo tri agenta u tri vozila. Ubrzo će promet jenjati. Potreban nam je jedan
sat da dođemo u Buckhead. Mogli bismo uključiti svjetla i sirene, ali...«
Sara je rekla: »Na krovu je helikopter.« S njim je letjela kad su imali hitne intervencije.
»Heliodrom je u Shepherd Spinal Centeru. Na taj način put ćete skratiti na petnaest minuta.«
»Savršeno«, rekla je Amanda. »Faith, priveži Angie lisicama za krevet i neka uz nju bude
policajac. Provjeri da nije povezan s Collierom. Will će sa mnom biti u helikopteru. On je bolji
strijelac, a Reuben njega nije vidio.« Dobacila je ključeve Willu. »Moja je puška na stražnjem
sjedištu. Okviri su u zaključanoj kutiji. Donesi mi okvir za brzo punjenje i rezervne metke.«
Sara je refleksno uhvatila Willa za ruku. Događaji se prebrzo odvijaju. Amanda govori o
pucanju na ljude, a oni će uzvratiti paljbu. Ona ne želi da on ode. Ne želi ga izgubiti.
Will je dlanovima obuhvatio njezino lice. »Vidimo se kod kuće nakon što ovo obavimo.«
274
TRINAESTO POGLAVLJE
_____________
WILL JE PROMATRAO MAPU na zidu u uredu zaštitara u Phipps Plazi. Bezbroj je načina na koje
razmjena između Reubena Figaroe i Virginije Souze može izmaknuti kontroli. Deshawn
Watkins, voditelj zaštitara, opisao je neke verzije Amandi.
»Postoje četiri točke za izravni prilaz na treću razinu.« Deshawn je pokazao tri dizala i
dizalo unutar glavnog atrija. »Zatim imamo pokretne stepenice ako dolazite kroz trgovinu
Belk. Jedne vode gore, a druge dolje. Zatim imamo ovo dizalo ovdje u Belku i još jedno dizalo
kod ulaza s ulice. Od glavnih dizala, samo ovo i ovo ovdje vode u garažu.«
Amanda je rekla: »Dakle, zapravo ovdje imamo rupa kao u švicarskom siru.« Pogledala
je na sat. Pretpostavili su da će sastanak biti na jedan sat ili sat i pol. Obratila se Willu: »Sada
je jedanaest i šesnaest. Ako prođe podne, morat ćemo promijeniti plan. Ne znamo koliko će
ljudi ovdje doći tijekom stanke za ručak.«
Deshawn je rekao: »Govorite o onima koji rade u trgovina ma i mnogo više djece. Ovdje
je u pola tri velika gužva.«
Will je protrljao čeljusti proučavajući mapu na zidu. Raspored mu je poznat. Ovdje je bio
sa Sarom češće nego što je želio.
Postoje tri razine, jedna je na drugoj kao na svadbenoj torti, a vrh je isturen. Postoji
ovalan, otvoren atrij na koji gledaju sve tri razine. Ograda je od stakla i lakiranog drva s
pozlaćenim rukohvatima. Dizalo ima staklenu stražnju stijenku. Will se prisjetio noćnog kluba
Marcusa Rippyja premda je ugođaj upravo suprotan. Podovi su besprijekorno čisti. Kroz
krovne prozore prodire sunčeva svjetlost.
Reuben Figaroa cijelo vrijeme sjedi za stolom na trećoj razini. Izabrao je dobro mjesto za
razmjenu, a možda je Virginia Souza odabrala to mjesto. Čak i utorkom gornja razina je prava
meka za predškolsku djecu. Utorkom ujutro u Legoland Discovery Centru održava se »Vrijeme
za klince«. A oni nisu jedini problem. Ondje je veliki, otvoreni prostor sa stolovima i nekoliko
restorana brze hrane. U centru je manji broj starijih posjetitelja i kupaca raštrkanih u više od
stotinu trgovina.
Will bi odabrao ovo mjesto kad bi razmjenjivao dijete za novac.
275
S druge strane, ne znaju hoće li Reuben Figaroa obaviti razmjenu. Javno mjesto. Čovjek
opsjednut kontrolom koji posjeduje arsenal vatrenog oružja. Prestrašeni dječak. Žena koja je
cijeli život ozljeđivala djecu.
Ovo bi mogli obaviti u tren oka ili bi mogao nastati pakao.
Will je razmišljao o najboljim scenarijima: Souza s Anthonyjem ulazi u trgovački centar.
Njegovi ljudi pokupe dijete i vrate ga ocu. Drugi najbolji scenarij: Souza neprimjetno dolazi na
mjesto za razmjenu, uzima novac i predaje Anthonyja, njegovi ljudi je izoliraju na drugoj razini
i uhićuju.
Will ne želi razmišljati o najgorim scenarijima u kojima se Reuben, kojem nije teško istući
ženu, želi osvetiti. Ili Virginia Souza drži dijete, naoružana pištoljem ili nožem. Ili ako odu na
drugo mjesto koje ne mogu nadzirati.
A zatim je tu i Laslo.
Postoji i mogućnost da Souza ima pomagača.
Kao Mama Zapovjednica ona ima svoje djevojke u koje se može pouzdati. Bilo koja od
njih dvije ili tri mogla bi glumatati mladu majku u sastajalištu.
Njezine su djevojke iskusne uličarke. One će prepoznati murjaka i upozoriti Souzu.
Pokrivat će je ako razmjena pođe po zlu. Sve su divlje kao i Angie, okorjele, zle i očajne te će
sve učiniti kako bi zaštitile svoju obitelj.
Amanda je rekla: »Ona neće doći dizalom jer iz njega ne može brzo pobjeći.«
»Nema smisla odvesti se u garažu.« Deshawn je na mapi pokazao stakleno dizalo u atriju.
»Morala bi se spustiti dvije razine kako bi došla do najbližeg izlaza. Ako želite, mogli bismo
blokirati spuštanje dizalom u garažu.«
»Dogovoreno.« Will se obratio Amandi. »Reuben ima protezu na koljenu. Neće moći brzo
hodati.«
»Nadajmo se da nećemo slijediti Reubena kad iziđe iz trgovačkog centra.« Amanda je
upitala Deshawna: »Kako se odavde može izići? Dizalom na drugu razinu, a nakon toga?«
»Jedini izlaz je na prvoj razini.« Deshawn je i dalje pokazivao na mapi. »Ako blokiramo
garažu, imamo dvanaest ulaza s ulice. Po tri u trgovine Belk, Saks i Nordstrom, dva ulaza u
Monarch Court i još jedan s Južne avenije. Na svaki stižete do Peachtreeja ili međudržavnog
autoputa. Izabrao bih ovaj izlaz kod naplatnog automata na parkiralištu.«
»Logično«, rekla je Amanda. »Reubenov auto parkiran je ispred trgovine Saks. Skrene
desno, uđe u auto i odveze se po međudržavnom autoputu.«
»Ili kući«, rekao je Will, a Amanda mu je rekla da ne vjeruje da će se on vratiti kući.
Začuo se njezin voki-toki. Otišla je na drugi kraj prostorije da provjeri tim. U trgovačkom
centru raspoređeno je dvanaest polica jaca iz policijske stanice Buckhead. Specijalci su na
krovu i skriveni u zgradi. Zaštitari obilaze po rasporedu kako ne bi izazvali sumnju.
Troje agenata GBI-a iz vozila koja su bik ispred Reubenove kuće raspoređeni su u blizini
dizala. Četvrti prati Lasla, koji sat i pol obilazi trgovački centar.
276
Angie je bila u pravu u vezi s Reubenom Figaroom. Došao je ranije kako bi imao taktičku
prednost, a to je dobra vijest jer je Amanda imala vremena rasporediti svoje ljude.
Willa najviše brine je li i Virginia Souza to učinila.
Nju jedino mogu prepoznati po fotografiji sa zadnjeg privođenja, snimljenu prije četiri
godine. Zbog duge, prljave smeđe kose i razmazane šminke, izgledala je kao tipična filmska
stara kurva. Ako je Souza pametna kao što je Angie rekla, ona će biti svjesna da mora
promijeniti izgled kako bi došla u ovaj trgovački centar u koji dolaze imućniji kupci, pa bi je
odmah zapazili.
Deshawn je rekao: »Mogli bismo nazvati službu za održavanje i staviti znak na pokretne
stepenice da su pokvarene.«
Wilt je rekao: »Možda ćemo ga time upozoriti.«
»On se ne doima nervozno.«
»Ne«, rekao je Will, ali to ne mora biti dobar znak. Pribrani čovjek je onaj koji je donio
odluku.
Mogli bi privesti Reubena, ali moraju imati povod. S druge strane, Souza možda ima
nekoga tko će je upozoriti pa će nakon toga Anthonyja vidjeti u kanalizaciji ili na internetu.
Will je pogledao niz monitora visoke rezolucije na zidu. Snimke su u boji. Nije potrebno
prebacivati na druge sigurnosne kamere jer imaju šesnaest monitora. Na najvećem,
postavljenom u sredini, vide Reubena Figarou.
On sjedi u stražnjem dijelu otvorenog prostora sa stolovima jednu razinu iznad mjesta na
kojem je Will. Otvoreni atrij nadohvat mu je ruke. Nemoguće je da pobjegne preko ograde.
Čak ni košarkaška zvijezda ne bi preživjela pad s trećega kata. Srećom, stolovi u njegovoj
blizini nisu zauzeti. Kupci se drže podalje od njega, a majke podozrivo gledaju čovjeka koji
sjedi sam u prostoriji u koju su dovele svoju djecu.
Reuben je došao inkognito, s bejzbolskom kapom na obrijanoj glavi. Na stolu pred njim
je prijenosno računalo. Pogrbio se na stolici kako bi, zbog svoje visine, bio manje upadljiv.
Sada ima gustu bradu, a ne brkove i bradicu jer je od onih muškaraca koji se moraju brijati
nekoliko puta na dan. Nosi crnu majicu i crne traperice, pa se doima kao da je krenuo u bitku.
Pokraj njega na podu je velika torba. Zbog majice znaju da nema pištolj, ali torba je dovoljno
velika da u njoj drži pušku, strojnicu, pištolj ili sve navedeno.
Amanda je dovršila provjeru. Willu je rekla: »Laslo je upravo izišao iz trgovačkog centra.
Auto je parkirao ispred hotela Ritz-Carlton. Počinjemo.«
Deshawn je rekao: »Izići će kroz Nordstrom kako bi došao u taj hotel.«
»Dojavit ću specijalcima.« Amanda je Willu dala voki-toki i krenula prema vratima.
»Ubrzo dolazi Faith. Ona će me zamijeniti. Wille, budi spreman za pokret.«
Deshawn je podigao slušalicu telefona. Willu je rekao: »Dojavit ću zaštitarima u
Nordstromu da ubrzo očekujemo akciju.«
Will je gledao u monitore. Zaštitarski ured je odmah pokraj jedinog dizala koje vodi na
gornju razinu. Amanda se pridržavala za rukohvat uspinjući se po stubištu. Kao i Reuben,
277
prerušila se u svijetloplavu trenirku i bijelu majicu koju je kupila u jednoj od ovih trgovina. U
velikoj torbici jedino ima svoj revolver i tri rezervna okvira. Nosi naočale. Na glavu je stavila
široki bijeli šešir za starije dame. Kao i svi u timu, u uhu ima slušalicu koja funkcionira kao
dvosmjerni radio, registrira njezin govor pomoću vibracija u čeljusti.
Nije krenula prema Reubenu, nego je sjela za stol ispred Belka udaljen dvadesetak
metara. Okrenula mu je leđa. Phil Brauer, jedan od agenata iz vozila za praćenje, već je sjedio
za stolom s dvjema šalicama kave. Dobro su se uklopili i doimaju se kao stariji umirovljeni par
koji ima vremena napretek.
Amanda je rekla: »Došli smo.«
Deshawn je upitao Willa: »Sigurni ste da ne trebamo isprazniti ovu prostoriju?«
»Zamijetit će.«
»To je vrlo riskantno.«
»Imamo čovjeka u Legolandu, a drugi je u kinodvorani. Na prvi znak opasnosti zatvaramo
čitav prostor.«
»A prolaznici?« Pokazao je monitor na kojemu je snimka otvorenoga prostora sa
stolovima. »Ondje je barem desetak ljudi.«
Will je izbrojio devet osoba uključivši stol za kojim su četiri mlade majke s bebama u
kolicima. Amanda je sjela između ovih žena i Reubena Figaroe. »Ako danas ne dobijemo
dječaka, onda će ga žena koja ga drži prodati prvom pedofilu.«
»Zaboga.« Deshawn se zapanjio. »Kakav je vaš plan ako pokuša pobjeći s dječakom i
uzme ga kao taoca?«
Will je lupnuo po pušci na svom ramenu.
»Zaboga.«
Faith je ušla u sobu. Umjesto uobičajene službene plave majice i hlača, na sebi ima crno
odijelo koje drži u prtljažniku. Na boku drži svoj pištolj. Kimnula je glavom Deshawnu i upitala
Willa: »Što imamo?«
»Amanda je ovdje s Brauerom. Smjestila se između Reubena i ovog stola.« Pokazao je
četiri mlade majke. Smijale su se. Jedna je hranila bebu, a druga razgovarala mobitelom.
Faith je rekla: »Mogle bi pobjeći u Belk ako budu morale.«
Will je rekao: »Imamo čovjeka u Legolandu. Zaštitari znaju da trebaju spustiti rešetku ako
bude nužno. Klince drže straga, gdje je rođendanska zabava. Sprijeda je trgovina, pa ovdje ne
bismo trebali imati većih problema. Kao ni u kinodvorani. Crtić traje do podneva, a unutra je
policajac, stoji iza pulta i pokraj izlaza iz trgovačkog centra, spreman da ih ondje zadrži.«
Pokazao je na mapi na zidu. »Dizala smo pokrili ovdje, ovdje, ovdje i ovdje. Laslo se parkirao
na drugoj strani ulice od ovog mjesta. Specijalci su vani.«
»Dobri su. Nisam ih zamijetila.«
»Svi voditelji trgovina dobili su Souzinu fotografiju iz policijskog dosjea. Rečeno im je
neka joj ne prilaze. Nismo htjeli fotografiju pokazati prodavačicama koje bi se razbrbljale.«
278
»Ona ne izgleda kao na policijskoj fotografiji.«

»Drugu nemamo.«
Faith je promatrala Reubena Figarou. »Ne sviđa mi se torba. Ne bi trebala biti tako velika,
čak ni za milijun dolara u gotovini.«
I Will je gledao u monitor. Reuben i dalje sjedi za stolom i zuri u prijenosno računalo.
»Jedan od naših sjeo je pokraj njega, ali Reuben se uznemirio pa smo ga povukli.«
»Nije zamijetio što je u torbi?«
»Nije, ali Reuben gleda fotografije svoje žene i sina na prijenosnom računalu.«
»Tko je ovo?«
Will je pogledao na veliki monitor. Mlada žena hodala je prema Reubenu. Sjela je tri stola
od njega. Pognula je glavu i razgovarala mobitelom. Bijele slušalice nestale su u njezinoj
kosi. Odjevena je kao i drage majke, u odjeći za teretanu.
Reuben je zurio u ovu ženu, a zatim je opet gledao u zaslon prijenosnog računala.
Faith je rekla: »Njezina obuća je pogrešna.«
Will je pogledao crvene sandale. »Zbog toga što ne nosi teniske?«
»Žena koja utorkom ujutro sjedi u trgovačkom centru u odjeći za teretanu ne kupuje
cipele u Walmartu«, rekla je. »Nadalje, zašto je ovdje ako s njom nije dijete?«
Will je promatrao žene na drugom kraju otvorene prostorije sa stolovima. Sve su uz sebe
imale manje ili veće dijete, bilo da su u naručju držale bebu ili odvlačile malo dijete od
Legonalda.
Deshawn je rekao: »Sada je jedanaest i dvadeset osam.«
»Zelena jakna.« Faith se primaknula monitoru. »To je žena, zar ne?«
Žena androginskog izgleda stajala je pokraj dizala na prvoj razini. Nosi tamne sunčane
naočale i bejzbolsku kapu sa spuštenim štitnikom. Ima tamnoplave traperice i tamnozelenu
jaknu zakopčanu do grla. Ruke je stavila u džepove.
Deshawn je rekao: »Ona ovdje ne radi. Barem je nisam zamijetio.«
»Ona je Souza?« upitala je Faith, »Možda je dječak negdje drugdje, recimo u autu u
garaži.«
Druga lokacija. Najgori od najgorih scenarija.
Will je uzeo voki-toki. »Moramo neprimjetno pretražiti garažu. Provjeriti je li Anthony u
parkiranom autu.«
Žena je još jednom pozvala dizalo i stavila ruku u džep. Njezini su pokreti nagli, vidi se da
je nervozna.
Will je dojavio Amandi voki-tokijem: »Možda nekog imamo u dizalu. Zelena jakna.
Pripazite.«
»10-4«, rekla je Amanda.
279
»Ne doima se mlada, zar ne?« Faith je nosom gotovo dotaknula monitor. »Njezino
držanje. Ne razgovara mobitelom i ne sluša glazbu. Prevruće je za njezinu jaknu.«
Deshawn je rekao: »Vidjet ćemo njezino lice kad uđe u dizalo.«
Vrata dizala su se otvorila. Zelena Jakna nije pogledala naviše kad je ušla u dizalo. Pognula
je glavu, a ruke i dalje drži u džepovima. Vrata su se počela zatvarati, a ona je ispružila ruku i
zaustavila ih.
»Sranje«, rekla je Faith. Druga mlada žena ušla je u dizalo. Visoka, svijetla kosa svezana
u rep, nosi majicu s dubokim izrezom i hlačice za trčanje. Gurala je velika kolica za dvije bebe
u dizalo. Sprijeda je beba, a straga spava malena djevojčica odjevena kao lik iz filma Lego.
»Ovo mi se ne sviđa«, rekla je Faith. »Ove dvije bebe. Dva taoca.«
Dok su gledali, Zelena Jakna se sagnula i povukla kolica za bebe u dizalo. Zahvaljivale su
jedna drugoj i vrata su se zatvorila. Šutke su se odvezle na treću razinu.
»Ona nije pogledala u kameru«, rekla je Faith. »Nitko ne drži pognutu glavu cijelo vrijeme
kao ona.«
Will je dojavio na voki-toki. »Zelena Jakna izlazi iz dizala.«
Phil Brauer ustao je od stola. Šalicu je bacio u koš. Zelena Jakna pomogla je ženi izići s
kolicima iz dizala, a zatim je pošla prema kinodvorani. Brauer je sjeo za drugi stol. Na uhu je
držao mobitel. Will ga je čuo na voki-tokiju. »Nisam siguran zbog kape. Ima tamnu kosu. Dob
se poklapa.«
Primaknuli su se ekranu. Zelena Jakna zastala je ispred blagajne. Gledala je raspored
prikazivanja filmova na ploči.
»Je li to ona?« upitala je Faith. »Ne mogu...«
»Kontakt«, rekla je Amanda.
Reuben Figaroa je ustao.
Plavuša s velikim kolicima za bebe stala je ispred njegova stola.
Virginia Souza.
Nadzornica kurvi dobro se uredila. Obojila je kosu, a nije je »blajhala«. Šminka je
neupadljiva. Odjeća ističe njezine obline, ali nije vulgarna. Zbog repa se doima mlađe. Ovdje
je bila i ranije kako bi promatrala druge žene i lakše se uklopila.
»Ovo je Anthony«, rekla je Faith.
Točno. Anthony je sjedio straga u kolicima. Odjeven je u ružičasto. Noge je podvio ispod
sebe. Prevelik je za kolica. Sklopio je oči, ovalne kao i Angieine, kao i boja njegove puti. Zbog
Angie je sada u opasnoj situaciji.
Will je dojavio u voki-toki. »Ona je. S njom je Anthony i beba u kolicima. Ovdje je druga
žena, vjerojatno pomagačica, tri stola od njih, crvene sandale.«
Amanda je rekla: »Alfa tim, delta tim, zaključajte.«
Naredila je zatvaranje Legolanda i kinodvorane.
Faith je upitala: »Što su rekli? Samo stoje ondje.«
280
Reuben i Souza očito vode napeti razgovor. Will je zamijetio da je on stegnuo šake.
Gledao je svog sina, a zatim Souzu kao da se premišlja je li gubitak sina vrijedan zadovoljstva
kad je ubije.
»Rekla mu je da ima pomagače«, pretpostavila je Faith. »Jedino zbog toga nije skočio na
nju. Crvene Sandale zacijelo su naoružane.«
»iPad«, rekao je Will jer je znao kako te žene operiraju. »Souza želi od Reubena izvući još
više novca. Vjeruje da će od Angie dobiti iPad.«
Umiješala se Amanda. »Brauer je poslao SMS. Ne čuje ih. Ne vidi što rade Crvene Sandale.
Vidi li netko njezine ruke?«
Will je rekao: »U krilu drži mobitel.«
»Torbica«, rekla je Faith jer kao i sve žene u centru, Crvene Sandale ima torbicu u koju
vrlo lako stane pištolj.
Phil Brauer je pomaknuo stolicu bočno. Ispred sebe drži mobitel kao da mu trebaju
naočale kako bi čitao pa je krajičkom oka promotrio Zelenu Jaknu.
Ona je i dalje gledala raspored prikazivanja filmova. Ruke i dalje drži u džepovima.
Faith je rekla: »Sjeli su.«
Reuben je sjedio na svom mjestu. Nije se pogrbio kao ranije. Ispravio je leđa. Ima
nevjerojatno duge noge pa mu koljena vire na drugoj strani malog stola. Souza je morala
pomaknuti stolicu unatrag kako bi ga gledala u oči. Otvarala je usta. Kao da nije svjesna učinka
koji imaju njezine riječi.
Faith je rekla: »Predugo razgovaraju. Ona je najveći dio života zadovoljavala muškarce.
Zar ne vidi da će on svaki čas eksplodirati?«
»Pa upadnite unutra.« Deshawn je bio očajan. »Zašto vaši ljudi ne krenu u akciju? Nitko
nije naoružan.«
»Ne treba ti oružje da bi bacio bebu preko balkona.«
»Zaboga.«
Will je promatrao bebu u prednjem dijelu kolica. »Jeste li zamijetili da se beba miče?«
Faith je odmahnula glavom. »Gdje je torba s pelenama, šalice, rezervni pokrivači, vlažne
maramice?«
»Hoćeš reći da je to lutka?«
»Zašto bi donijela bebu? One su velika gnjavaža.« Još jednom je rekla: »Ovo predugo
traje.«
Čini se da je i Reuben Figaroa o tome razmišljao. Ruke je držao u krilu. Nije posegnuo za
torbom. Nije ništa rekao. Gledao je Souzu u oči dok mu je ona prodikovala. Njegova srdžba
bila je gotovo opipljiva, kao da je treća osoba za stolom. Will je praktički vidio kako se njegova
leđa napinju. Souza ili nema pojma što radi ili je pomislila da drži sve konce u rukama.
Reuben Figaroa ne voli žene koje povlače konce.
»Crvene Sandale ustaju.«
281
Mlada žena je ustala i krenula prema dizalu. Na uhu je držala mobitel.

Will je promatrao Virginiju Souzu. Ona je zbog nečeg upozoravala Reubena, dala mu je
ultimatum. Prijetila prstom. Nije zamijetila da se njezina stolica pomiče i polako približava
stolu.
Will je rekao: »Stopalima je zakačio njezinu stolicu.«
»Što radi ispod stola?«
Reuben je nešto prematao u rukama, nešto je gulio.
Will je podigao voki-toki.
Sve se odvilo takvom brzinom da nije imao vremena pritisnuti gumb.
Souzina stolica povučena je prema naprijed te je bila prikliještena između stola i naslona
stolice. Reuben joj je zabio veliki nož u grlo. Podigla je ruke, a on je jednom rukom držao
njezina zapešća i drugom je ispod stola ubadao u trbuh.
»Jebote!« siktala je Faith.
Krv je oblila Souzinu stolicu. Pala je nauznak na stol.
Reuben je stajao s torbom u ruci. Htio je uzeti Anthonyja.
»Pazi!« povikao je Deshawn.
Zelena Jakna naciljala je Reubena. Uperila je pištolj Snake Slayer s dvjema cijevima od
nehrđajućeg čelika koji ispaljuje dva metka kalibra .38.
Phil Rrauer jurnuo je prema njoj, ali to nije bilo bitno.
Reuben je iz torbe izvadio Sig Sauer i upucao Zelenu Jaknu u glavu.
»Zaključaj!« naredila je Amanda. »Smjesta!«
Will je izjurio iz sobe s puškom na leđima. Faith je potrčala za njim. Bili su pedesetak
metara od atrija, jednu razinu niže od otvorenog prostora sa stolovima. Dok je pretrčavao
otvoreni prostor, imao je dojam da stoji na stazi za trčanje. Sa svakim korakom naprijed
vraćao se dva koraka unatrag. Faith se uspela dizalom na treći kat. Will je došao na drugu
stranu atrija. Skinuo je pušku s ramena, kleknuo na pod i zauzeo poziciju nasuprot Reubenu
Figaroi, koji je stajao.
Will je cijev puške naslonio na ogradu. Gledao je kroz dalekozor. Puška je otkočena. Prst
je na štitniku okidača.
Duboko je udahnuo.
Četrdeset metara.
Mogao bi ga u snu pogoditi, ali Reuben je čvrsto držao Anthonyja na grudima i golemom
šakom pritiskao njegova rebra. Pištolj je uperio u njegovu glavu.
Amanda je viknula: »Baci pištolj!«
Stajala je raširenih nogu s uperenim revolverom na pet metara od mete. Faith je
zaustavila dizalo i zalegla na stubište. Phil Braurer klečao je iza stola. Formirali su trokut, a
Reuben je zatočen u sredini. Kao i Will, svi su ciljali u metu. Kao i Will, nisu mogli točno
282
naciljati. Anthony leži na očevim grudima, njegovim plućima i trbuhu, pa ga nisu mogli
onesposobiti jednim metkom.
Reuben je povikao: »Odmaknite se!«
Will je gledao kroz dalekozor. Reuben drži prst na okidaču. Dovoljan je neznatan trzaj i
Anthony će biti mrtav. Will zna da Amanda razmišlja kao i on. Ako ga pogodi u nogu, on će
povući okidač. Ako nanišani u glavu i promaši, on će ipak povući okidač. Ako ga pogodi u
glavu, on će ipak povući okidač. Ako pogriješi u najmanjem detalju, skrivit će smrt
šestogodišnjeg dječaka.
Amanda je rekla: »Opkoljen si. Ne možeš pobjeći.«
»Odjebite s mog puta.«
Will se napeo. Reuben ima reflekse sportaša. U tren oka mogao bi uperiti pištolj u
Amandu i ustrijeliti je, a Will bi opet morao čekati kako bi ga nanišanio.
Reuben je krenuo prema Amandi. Šepao je zbog proteze na koljenu. »Makni se, kučko.«
»Ne želiš to učiniti.« Amanda je uzmaknula. Blokirala je Willa kad je prošla ispred dizala.
»Baci pištolj i porazgovarat ćemo.«
Reuben je hodao čvrsto držeći Anthonyja na grudima. Will ga je pratio držeći ga na nišanu
i u nadi da će moći pucati.
Reuben je pozvao dizalo. »Odlazim odavde.«
»Spusti dječaka na pod«, rekla je Amanda. »Spusti ga i razgovarat ćemo.«
»Zaveži, jebote!«
Očevo vikanje probudilo je omamljenog Anthonyja. Razrogačio je oči kad je shvatio što
se događa. Počeo je vrištati kao životinja uhvaćena u stupicu.
Vrata dizala su se otvorila. Reuben je ušao. Will ga dobro vidi kroz staklenu stijenku
dizala. I dalje ga nije točno nanišanio. Premda je blizu, postoji mogućnost da će metak proći
kroz Reubena i ubiti Anthonyja.
Vrata su se zatvorila.
Will je trčao po atriju. Dizalo se spustilo na drugi kat. Trčao je prema pokretnim
stepenicama koje su vodile prema gore. Will se sjurio niz stepenice zapinjući na metalne
utore. Uhvatio se za rukohvat, podigao noge i skliznuo niz stepenice.
Doskočio je na pod u trenutku kad su se otvorila vrata dizala.
Anthony je plakao i koprcao se u očevom stisku. Reuben se mučio kako bi držao dječaka
i pištolj. Vikao je na njega neka ušuti. Will je čučnuo zaklonivši se iza dizala. Učvrstio je kundak
na ramenu držeći metu na oku.
Anthony je mahao rukama i ritao se te je udario oca u ozlijeđeno koljeno. Reuben ga je
ispustio.
Will se okrenuo i povukao okidač.
Sve se zaustavilo.
283
Kundak se zbog trzaja zabio u Willovo rame. Na vrhu cijevi pojavio se bljesak. Čahura je
izletjela iz okvira. Metak je sjekao gusti zrak kao nož koji para vreću brašna.
Rame Reubena Figaroe poletjelo je unatrag. Leđima se zabio u vrata dizala i spuznuo na
pod.
Will je kleknuo držeći ga na nišanu. Htio je još jednom zapucati, ali se zaustavio zbog
Anthonyja.
Reuben je uperio pištolj u leđa svog sina. Ruka mu je bila mirna.
Will ga je pogodio u pogrešno rame.
Reuben je rekao: »Dođi ovamo, sine.«
Will je bio na pet metara od Anthonyja, a Reuben je udaljen manje od dva metra.
»Anthony«, rekao je Will. »Bježi.«
Anthony je bio nepomičan.
Will je na koljenima krenuo naprijed kako bi imao bolji kut za pucanje. Reuben je s boka
zaštićen stijenkom dizala. Jedino ga može pogoditi ako stane ispred njega.
»Stani.« Reuben je gledao Anthonyja i Willa, a zatim je spazio Faith.
Stajala je s druge strane dizala, još jedan trokut, a Reuben je opet u sredini. Will je začuo
korake policajaca kako dolaze, ali nije se usudio podići pogled s Reubena Figaroe.
»Anthony«, naredio je Reuben. »Dođi ovamo, sine.«
Faith je rekla: »Anthony, dušo. Dođi k meni. Sve je u redu.«
Will se još malo primaknuo. Prst je držao na okidaču.
Reuben je povikao: »Smjesta, dovraga!«
Anthony je krenuo unatrag.
Will je odmaknuo prst s okidača.
Reuben je ranjenom rukom zagrlio sina. Anthony se privio uz njega, a njegova glava
pokrila je očevo lice. Pištolj mu je uperen u glavu. Anthony se nije opirao. Šutio je. Naučio je
da mora biti nepomičan kad je njegov otac gnjevan. Njegov se strah kanalizirao u njegovu
donju usnu, koja je podrhtavala kao i kod njegove bake, vidio se u njegovim rezigniranim
očima koje je naslijedio od Angie.
Kad je Willu govorila o zlostavljanju, nikad nije otvoreno govorila što se dogodilo. Davala
mu je savjete: Jedino trebaš pričekati dok ne bude gotovo.
Anthony je čekao ono što je neizbježno. Vikanje. Udarce. Modrica na oku. Rasječena
usna. Besane noći i čekanje da se otvore vrata.
»Odmaknite se.« Reuben je morao nasloniti ruku na sinovo rame. Teško je disao. Krv je
tekla iz rane od metka koji ga je pogodio ispod ključne kosti. Opet su u pat-položaju, kao i na
gornjem katu, ali sada je Reuben još očajniji.
Will je rekao: »Odloži pištolj. Ne želiš da se ovo dogodi.«
284
»Sranje.« Reubenova ruka je podrhtavala. Krv je curila niz drugu ruku. Mišići se grče,
napinju njegova prsa i ramena. »Čime si me pogodio?«
»Homaday 60 grama TAP URBAN.«
»Taktičke aplikacije za policiju.« Oči mu se sklapaju. Oznojeno lice. »Smanjena probojna
moć za urbani okoliš.«
Will se polako primaknuo naprijed. Ne može mu prići s boka. Mora se približiti. »Čini se
da dobro poznaješ streljiva.«
»Jesi li vidio onaj Snake Slayer koji je ona kučka izvadila?«
»Vjerojatno je u cijevi imala .410 Bonds.«
»Sva sreća da sam je zaustavio.« Reuben je žmirkao jer mu je znoj kapao u oči, Will se
upitao je li mu se zamutilo pred očima. Pokraj ključne kosti su mnoge vitalne točke. Arterije,
vene, Sara sve zna o tome. Opisat će ozljede kad obave autopsiju na Rubenu Figaroi jer ako
netko naudi Angienom unuku, nakon toga neće izvući živu glavu.
»Porazgovarajmo«, rekao je Will. »Moraš na operaciju. Pomoći ću ti.«
»Dosta mi je operacija.« Odmahnuo je glavom. Sada sporije žmirka. Popustio je stisak
ruke kojom drži Anthonyja. Cijev pištolja nagnula se prema gore, ali Reuben bi i dalje mogao
prosuti mozak svom sinu.
Will se primaknuo.
Začuo je Faith. Anthony ju je pogledao. Will nije. Zna da ona maše dječaku neka dođe.
»Nemoj.« Reuben je čvrsto držao pištolj.
Will je upitao: »Koliki je potisak okidača na Sigu? Dva i pol kilograma? Tri?«
Reuben je kimnuo glavom.
»Zašto ne odmakneš prst? Ne želiš pogriješiti.«
»Ja ne griješim.«
Will se opet približio. Tri metra. Reuben se pomaknuo u stranu, a Will je dovoljno blizu
da mu puca u glavu. Da ispali metak i primi metak. Will nema povjerenja u pištolj koji
Reuben drži u ruci. Opet su u istoj situaciji kao na gornjem katu. Reuben bi mogao jednim
trzajem ruke ustrijeliti Willa. A drugim trzajem ubiti Anthonyja.
Will je rekao: »Čovječe, tebi nije dobro.«
»Nije«, rekao je Reuben. Opustio je stisak ruke kojom je držao Anthonyja. Dječak bi se
mogao izvući, ali Reuben bi i dalje mogao pucati. U Anthonyja. U Willa.
»Porazgovarajmo«, rekao je Will. Još malo se primaknuo s uperenom puškom jedan
metar ispred sebe. Jedna ruka ispod cijevi, druga na kundaku. Will je stavio ruku bliže vrhu
cijevi. Iščašit će rame ako ispali metak. Pogurio se kako bi se doimao veći.
Reuben je rekao: »Ne mogu ostaviti svog sina.«
Will ne smije pogledati dječaka. Ne bi podnio pogled Angieinih očiju. »Ne mora Anthony
stradati s tobom.«
285
»Njemu ništa nije preostalo«, rekao je Reuben. »Jo je mrtva. Moja karijera je okončana.
Kad se objavi videosnimka, strpat će me u zatvor.«
Will je rekao: »Vidiš li koliko sam blizu?«
Reuben je žmirkao. Čvrsto je držao pištolj.
Will je rekao: »Mogao bih zapucati.«
»Mogao bih i ja.« Reuben je plitko disao. Problijedio je. Will je vidio pore na njegovom
licu i svaku vlas u njegovoj kosi. »Ne mogu napustiti svog sina.« Progutao je slinu. »Jo to ne
bi htjela. Nju je napustila njezina prava majka. Ona nikad neće napustiti svog sina.«
Will je bio još bliže. Pitao se zašto Reuben ovo radi, kako je moguće da je izgubio kontrolu
nad svojim životom. Upitao je: »Kako da ovo spriječim, Reubene? Reci mi kako da spasim tvog
sina.«
»Tko ju je ubio?«
Will je smišljao najbolju laž kako bi ga spriječio da ubije svog sina. Da je Jo ipak živa, da
Reuben nije sve izgubio u životu? Da je Jo mrtva, a žena koja je skrivila njezinu smrt u zatvoru?
Da je ona Joina majka? Da je htjela zaraditi na otmici svog unuka?
Reuben je izgubio strpljenje. »Tko, čovječe? Tko je ubio Jo?«
»Žena s gornjeg kata.« Nije znao je li donio ispravnu odluku, ali sada je prekasno. »Zove
se Virginia Souza. Ona je prostitutka koja je Jo upoznala u pritvoru. Posvađale su se. Souza se
osvetila.«
Willu je laknulo kad je Reuben kimnuo glavom kao da shvaća o čemu on govori. »Zbog
droge? Zbog toga su se svađale?«
»Da.« Will se primicao milimetar po milimetar. Ruku je držao još bliže vrhu cijevi.
Predaleko da čvrsto drži kundak na ramenu. Sada jednostavno ne može bez opasnosti ispaliti
hitac, »Souza je znala da je Jo bogata, da ima novca. Slijedila ju je kad je otišla na zabavu i
otela je. Otela je i Anthonyja.«
Reuben je još jednom kimnuo glavom. Razlog je logičan.
Njegova je žena tajila svoju ovisnost. Zatajila bi i o drugim stvarima. »Kučka je sad mrtva.«
»Točno«, rekao je Will.
»I Jo.« Zašutio je. »Iznevjerila me je. Okrenula leđa svemu što smo imali. Nije me htjela
poslušati.«
»Takve su žene.«
Cijev pištolja opet je uperena naviše, ali metak bi ipak mogao pogoditi Anthonyja u glavu.
Reuben je onemoćao. Njegovi se mišići trzaju. Živci mu popuštaju. Mogao bi povući okidač
slučajno ili namjerno. Bilo da je pištolj uperen u Willa ili u Anthonyja, u idućim trenutcima
bitna je i najmanja pojedinost.
»Ne miči se«, rekao je Reuben.
»Ne mičem se.« Will se pomaknuo.
286
Reuben je s mukom progutao slinu. »Zatajila mi je. Tablete. Ukrala je onu videosnimku.
Znam da ju je ona ukrala. Uništila mi je život. Živog mog sina.« Opet je progutao slinu. »Moj
sin.«
Will se dovoljno primaknuo. Mogao bi ščepati samo pištolj ili Anthonyja.
Anthony ili Will.
Sve se svodi na to u kojem je smjeru uperen pištolj.
»U redu je.« Reuben je gledao Willa, omamljen je. Otvorio je usta. Usne su mu poplavile.
Nije mogao doći do daha. Žmirkao je, vrlo sporo. Još sporije je žmirkao. Kad je treći put
žmirkao, Will je krenuo. Zamahnuo je rukom i zaštitio Anthonyja.
Reubenova glava je eksplodirala.
Vrela krv zapljusnula je Willa po licu i vratu. Krhotine kosti u njegovim ustima i nosu. Oči
su mu gorjele. Pao je na leđa i ispustio pušku. Grebao se po licu. Pod prstima je osjetio
komadiće mišića i tkiva. Kihnuo je. Krv je poprskala pod. Ništa nije vidio. Stajao je na nogama
i hodao natraške kao da bježi od užasa, ali užas je posvuda na njemu.
»Wille!« Amanda ga je povukla za ruku. Posrnuo je i sapleo se o stopalo. Ona ga je vukla
po atriju, a zatim duž hodnika u kojem se zabijao u zidove. Oslijepio je. Hoda po tapisonu.
Nije mogao otvoriti oči. Špranje mu razdiru očne jabučice, krhotine kostiju, zuba i hrskavice
Reubena Figaroe.
»Sagni se.« Amanda ga je pogurala naniže.
Hladna voda tekla mu je u usta i po licu. Grudice sive tvari klizile su po njegovoj koži.
Ugledao je svjetlo. Žmirnuo je. Ugledao je bijele pločice, veliku slavinu. U zahodu su. Nagnuo
se nad umivaonik. Will je posegnuo za posudom s tekućim sapunom i iščupao je iz zida.
Posuda se razbila. Zagrabio je tekući sapun i istrljao lice i vrat. Poderao je majicu i mahnito
trljao prsa.
»Prestani«, rekla je Amanda. »Ozlijedit ćeš se.« Uhvatila ga je za zapešća i prisilila da
stane jer bi ostrugao kožu sa svog tijela. »U redu je«, rekla mu je. »Duboko diši.«
Will nije htio duboko disati. Ne želi slušati kako mu naređuju da duboko diše. Stavio je
glavu ispod druge slavine i isprao usta. Ispljunuo je ružičastu vodu. Istrljao je lice i ogrebao se
jer je htio sa sebe sprati sve komadiće Reubena Figaroe.
»Popij vode.«
Iz uha je iščeprkao nešto crveno. Komadić kutnjaka.
Will je bacio komadić zuba u zid. Nagnuo se naprijed pridržavajući se za umivaonik. Pluća
mu gore. Koža mu gori. Nepostojeće kapljice krvi klize po njegovom licu i vratu.
»U redu je«, rekla je Amanda.
»Znam da je u redu.« Sklopio je oči. Nije bilo u redu. Krv je posvuda. U umivaonicima, u
lokvama na podu. U zahodu je užasno hladno. Drhtao je od hladnoće.
»Anthony?« Stegnuo je čeljusti jer su mu zubi cvokotali.
»Dobro je. Faith je s njim.«
287
»Zaboga«, mrmljao je Will. Nastojao je umiriti disanje i kontrolirati svoje tijelo. Čvrsto je
zatvorio oči. »Nisam bio siguran može li Faith pogoditi metu.«
»Mogla je. Kao i ja. I svi ostali. Ali pretekao nas je.« Amanda je uzimala papirnate ubruse.
»Reuben Figama se ustrijelio.«
Will je iznenađeno podigao glavu.
»Kad se Anthony odmaknuo, Reuben je stavio cijev ispod brade i povukao okidač.«
Will nije mogao povjerovati što je čuo.
Kimnula je glavom. »Počinio je samoubojstvo.«
Will se pokušao prisjetiti, ali jedino se sjetio trenutka zabrinutosti kad je odgurnuo
Anthonyja hoće li dječak pasti i ozlijediti se.
Amanda je rekla: »Sve si učinio kako treba, Wille. Reuben Figaroa je donio odluku.«
»Mogao sam ga spasiti.« Will je obrisao lice papirnatim ubrusom. Papir je hrapav kao
mačji jezik. Pogledao je dolje očekujući krv, a jedino je vidio tamne mrlje od vode.
Briše li Faith Anthonyjevo lice u drugom zahodu?
Kad je pištolj opalio, dječak je bio pokraj Reubena, kao i Will. Koliko će godina Reubenov
sin osjećati kako mu očevi moždani dijelovi klize po licu? Kako dugo će se noću buditi u
strahu i vrištati kako se guši od sive tvari i komadića kosti u nosu koje je udahnuo?
»Wille«, rekla je Amanda. »Kako si ga mogao spasiti?«
Will je odmahnuo glavom. Donio je pogrešnu odluku. Shvatio je da je pogriješio čim je
izgovorio laž. »Reuben bi odložio pištolj da sam mu rekao istinu o Jo. Da je živa. Da nije sve
izgubio u životu.« Smotao je papirnati ubrus u kuglu. »Ćula si da nije htio napustiti Anthonyja,
da Jo to ne bi htjela. Sigurno ne bi povukao okidač da je znao kako ipak postoji mogućnost da
sačuva svoju obitelj.«
»Ili bi tebe ustrijelio. Ili bi njega netko od nas ustrijelio zato što je nožem ubio ženu na
gornjem katu. Drugoj je ženi pucao u glavu. Svoju je ženu tukao desetak godina. Zaprijetio je
da će ubiti svog sina. Otkud ti ta pomisao da je između Reubena Figaroe i njegove žene
postojala ljubavna spona na koju si se mogao pozvati i kao čarolijom sve ispraviti?«
Will je bacio papirnati ubrus u koš.
»Ako nekoga voliš, nećeš ga neprestano ozljeđivati. Nećeš ga mučiti, strašiti ni natjerati
da uvijek živi u strahu. To nije ljubav. Normalni ljudi to ne rade.«
Amanda nije trebala Willu objašnjavati da su Angie i Reuben mračne osobe. »Hvala, ali
danas nisam raspoložen za prodike.«
Amanda je šutjela. Gledala je njegova gola prsa. Opekline od cigareta ugašenih na njemu,
crne tragove usijanog kuhala, ožiljke od grubih šavova na dubokim posjekotinama.
Prije Sare odmah bi se pokrio, a sada mu je bilo neugodno.
Amanda je svukla jaknu. »Dolazila sam te gledati kad su bili posjeti.«
288
Posjeti. Ona govori o sirotištu. Will se radovao posjetima, a zatim ih se užasavao. Sva
djeca bila su čista i stavljena u prvi red zbog usvajanja. A djeca kao što je Will stajala su iza
njih.
»Nisam te mogla usvojiti. Bila sam samohrana majka posvećena svojoj karijeri. Očito
nisam bila podobna brinuti se ni o kaktusu.« Zaogrnula ga je svojom jaknom. »Prestala sam
dolaziti jer nisam mogla izdržati čežnju. Ne moju, koja je bila snažna, već mi je tvoja čežnja
slomila srce. Silno si želio da te netko uzme.«
Will je gledao svoje ruke. Zamijetio je zgrušanu krv u zanokticama.
»Izabrala sam tebe, kao i Faith, kao i Sara. Neka ti to bude dovoljno. Prihvati da si toga
vrijedan.«
Noktom je čistio tragove krvi. Koža mu je i dalje ružičasta. Drhturio je od hladnoće. »Ona
će ostati sama.«
Amanda mu je pomogla obući jaknu. »Wilbure, žene kao što je Angie uvijek će ostati
same. Bez obzira na to koliko je ljudi s njima, one će uvijek biti same.«
On je toga svjestan. To je gledao cijeli život. Čak i kad je Angie bila s njim, morala ga je
napuštati. »Možemo li je optužiti zbog toga što je u prtljažniku ostavila Delilah da umre?«
»A Nepoznata Žena je jedini svjedok? Bez snimki nadzornih kamera, DNK-a,
inkriminirajućih otisaka prstiju, nepobitnog dokaza, dodatnih svjedočanstava, priznanja?«
Amanda se gorko nasmijala. »Denny će nastradati. Neće završiti iza rešetaka, ali ostat će bez
posla, mirovine, socijalnog i zdravstvenog osiguranja.«
Will nije htio sažalijevati Colliera, a ipak mu je bilo žao. On dobro zna kako je to kad te
Angie baci vukovima.
»Pomoći ću ti.« Povukla je patentni zatvarač koji je zapeo na njegovim prsima. Jakna je
premalena za njega. Zadigla se do njegovog pupka. »Moram ti kupiti majicu prije nego što
iziđeš. Izgledaš kao filipinska muška kurva.«
Pokušala se na rastanku našaliti, ali on nije htio da ona odmah ode.
»Ona nikad neće shvatiti što je učinila, zar ne?« rekao je. »Kako je drugima naudila i
zagorčala im život.«
»Vjeruj mi, Wille. U životu uvijek ispaštaš zbog svojih postupaka.« Amanda se zlobno
osmjehnula. »Ona je toga svjesna svakog trenutka u svakom danu svog života.«
289
NAKON
JEDANAEST DANA:
SUBOTA
290
ČETRNAESTO POGLAVLJE
_____________
SARA JE STAJALA U KUHINJI, gledala podnevne vijesti i jela sladoled. Nakon deset dana
razmišljanja Ditmar Wittich konačno je pristao na intervju. Iza njega je model All-Star
kompleksa, a on sjedi i govori kako je taj projekt i dalje sjajna zamisao. Nije se trebao truditi.
Novinara očito jedino zanimaju rečenice koje sadržavaju imena Rippy ili Figaroa.
Wittich je rekao: »Ovaj će projekt gradu donijeti tisuće radnih mjesta.«
Sara je isključila ton. Osim njemačkog naglaska, ne shvaća zbog čega je Will njega
povezao s Goldfingerom. Wittich mnogo više podsjeća na Stromberga.
Bacila je nepojedeni sladoled u sudoper. To nije baš najbolji odabir za ručak, ali je bolji
od alkohola. Kad je pogledala televiziju, na ekranu je vidjela Witticha i videosnimku koja je
nazvana Rippy u akciji. Sara nije htjela gledati snimku, ali je morala. Kao i čitav svijet. Iz GBI-a
je procurila datoteka koja je bila u Angieinu iPadu. Amanda je na ratnoj stazi, što je za Saru
značilo da je ona odgovorna.
Angie je točno rekla da je videosnimka razorna, ali ne zbog onoga na što je ona pomislila.
Film koji je snimio Reuben Figaroa, na kojem on i Marcus Rippy siluju drogiranu Keishu
Miscavage, oborio je sve rekorde gledanosti na internetu. Nažalost, svi su jedino govorili o
zadnje tri sekunde na snimci kad su se, izvan kadra, vrata naglo otvorila, ruka je Reubenu
otela iPhone, a neka je žena viknula prva dva sloga riječi seronja.
Golo oko ne raspoznaje ružičastu mrlju na završetku video-snimke, ali na usporenoj
snimci vidi se ručno izrađena talijanska cipela s visokom petom kako udara Keishu Miscavage
u glavu. Cipela od nojeve kože je svijetlocrvena. Na vrhu je ugravirano zlatno slovo R.
Will je odmah prepoznao cipelu. On je opsjednut ženskim cipelama. Prisjetio se da je,
dok je istraživao silovanje, LaDonna Rippy nosila ove cipele kad je prisustvovala jednom
jedinom intervjuu na koji je pristao njezin muž.
Marcus Rippy sada svima daje intervjue. Okrivio je svoju ženu i tvrdio kako su se on i
Reuben samo zabavljali s Keishom Miscavage. Videosnimka potkrepljuje njegovu izjavu.
291
Keisha je bila drogirana, ali nije bila ozlijeđena kad je LaDonna ušla u sobu. Marcus kaže da je
LaDonna pretukla djevojku.
Dakle, Will ima novi slučaj: LaDonna je pretukla Keishu. LaDonna ju je pet sati gušila,
udarala i davila. Zbog LaDonne Keisha je imala modrice na leđima i nogama zbog kojih je pala
u komu i tjedan dana provela u bolnici.
Nadalje, postoje i forenzički dokazi. LaDonnin DNK poklapa se sa znojem i slinom
pronađenima na tijelu žrtve. Keishin DNK pronađen je u mrljama krvi na LaDonninim crvenim
cipelama. Optužnica nije neoboriva, zbog Rippyjeva novca ništa nije potpuno izvjesno, ali
postoje dokazi o ustaljenom ponašanju.
LaDonna Rippy je ljubomorna. Will je pronašao tri izvansudske nagodbe kad je žrtvama
plaćeno za njihovu šutnju. Žena iz Las Vegasa ipak je uspjela prepričati što joj se dogodilo
iako joj je LaDonna slomila čeljust i izbila zube. Druga žena iz Južne Karoline prije petnaest
godina je utržila svoju šutnju. Zacijelo ih je više jer ih je uvijek više. Čini se da ženu Marcusa
Rippy čeka dugotrajna zatvorska kazna.
Porota će odlučiti hoće li Marcus podijeliti njezinu sudbinu. Smišljaju se svakojaki izgovori
kad muškarac siluje i pretuče ženu. Mnogo ih je manje kad žena počini zlodjelo.
Sara ne želi opet utonuti u ovu depresivnu močvaru. Ugasila je televiziju i s popisa
omiljenih pjesama izabrala Dolly Parton. Dovukla je usisivač u kuhinju. Poslovično je zasukala
rukave i izvadila sve stvari iz ormarića kako bi ih očistila.
Uzda se u provjerenu metodu za ublažavanje stresa, a osim toga, ima dovoljno vremena
da s kauča gleda omiljene serije i mnogo pije. Will je zauzet dovršavanjem slučaja s Reubenom
Figaroaom i otvaranjem novog protiv LaDonne i Marcusa Rippyja. Radi cijeli dan i noć, stoga
je u svojoj kući kako Saru ne bi lišio sna. Njih dvoje lišili su se mnogo čega. Još jedna prepreka
u njihovoj vezi. Sara iz prvog braka zna da se nedostatak seksa jedino nadoknađuje seksom.
Premda je seks samo privremeno rješenje. Postoji i važnije pitanje: što se dogodilo s
Angie i Willom i Willom i Sarom? Sara to ne može sama riješiti.
Zazvonio je telefon. Udarila je glavom u ladicu. Sara je opsovala i podigla slušalicu.
»Ja sam«, rekla je Tessa. »Zovem te iz govornice. Mogu platiti četiri minute razgovora.«
Sara je isključila glazbu. »Zašto me zoveš iz govornice?«
»Zato što je tvojoj dragoj nećakinji moj mobitel upao u poljski zahod.«
Sara je pokrila usta kako bi prigušila smijeh.
»Da, vrlo smiješno što je moj mobitel upao u govna pa moram do lakta zavući ruku kako
bih ga izvadila.« Tessa volontira da bi pomagala drugima i ne mari kako se izražava. »Doslovno
sam bogu iza nogu. Ne mogu otići u trgovinu i kupiti novi mobitel.«
»Gdje je ona?«
»Vjerojatno šara po mojim knjigama i razrezuje moju odjeću«, uzdahnula je Tessa. »S
ocem je jer bih je mogla ubiti. Ne želim čuti da sam se i ja tako ponašala u njezinim godinama.
Mama mi je već očitala bukvicu.«
292
Tessa se zaista tako ponašala, ali kad je spomenula njihovu majku, Sara je izgubila volju
za zadirkivanjem. »I meni je očitala bukvicu.«
»Zabrinula se za tebe.«
Sara je sjela na radnu plohu. »Tanka je granica između zabrinutosti i nadmenosti.«
»Što kažeš, Sovo? Sjenica te ne čuje.« Tessa je promijenila temu razgovora prije nego što
joj je Sara odbrusila. »Jesi li obavila razgovor s Willom?«
Razgovor. Pomirenje. Sara se toga užasava kao i Will.
Sestri je rekla: »Dala sam mu malo slobode. Ono što se dogodilo s Reubenom Figaroaom,
Anthonyjem i...« Nije trebala podsjetiti Tessu na pojedinosti. Priča o otmici i obračunu u
trgovačkom centru doprla je i do Južne Afrike. »Nisam ga htjela opterećivati: >Žao mi je što
si gledao samoubojstvo, ali razgovarajmo o našoj vezi.<«
»Morat ćete naposljetku porazgovarati.«
»Zašto?« upitala je Sara. »Znam što će biti: ja ću izreći ono što moram izreći, a on će
kimati glavom, gledati u pod ili iza mene, trljati se po bradi, cupkati obrve, a naposljetku mi
neće ništa reći o svojim osjećajima jer smatra da to nije nužno i da će sve biti u redu.«
»Uh«, procijedila je Tessa. »Nisi mi rekla da je Will pravi muškarac. Sada mi je sve mnogo
jasnije.«
»Ha-ha.«
»Sestrice, neprestano mi ponavljaš da on ne želi razgovarati, a što si ti njemu rekla?«
»Rekla sam ti da sam ga pustila na miru.«
»Znaš o čemu govorim«, usprotivila se. »Vidim da sve mirno podnosiš, da si razborita i
da on zbog toga smatra kako je riječ o nekakvoj matematičkoj jednadžbi koja ima X ili Y
rješenje, a osjećaš se kao da umireš, ali to mu ne možeš reći zato što ne bi htjela ostaviti
dojam da si princeza iz bajke koja čeka svog princa spasitelja.« Zašutjela je kako bi došla do
daha. »Pazi, ne trebaš se bojati svojih osjećaja. Nije riječ o razlici između muškarca i žene. To
je ljudski. Voliš paziti na njega. Voliš kad ti nedostaje. Nije grijeh ako i Willu dopustiš da dijeli
tvoje osjećaje.«
Sara zna što slijedi prije nego što je Tessa izgovorila.
»Moraš mu pokazati kako se osjećaš.«
»Tessa, samo...« Barem svojoj sestri može reći istinu. »Znam da sam sitničava, ali ne
želim da on ima dojam kako sam druga na njegovom popisu.«
Tessa je šutjela, a zatim je rekla: »Will je drugi na tvom popisu.«
Govorila je o Jeffreyju. »To je drugačije.«
»Gore je za Willa po mnogo čemu. Naravno da bi bila s Jeffreyjem da je on živ. Međutim,
moraš Willu odati priznanje jer je Angie živa, a on je izabrao tebe. Dakle, to je kao razvod
braka, pa moraš trpjeti njegovu bivšu ženu koja je kučka, a to proživljava točno polovica
ženske populacije.«
293
Sara se naslonila na ormarić. Gledala je kroz prozor dnevnog boravka. Nebo je bolno
vedro i plavo. Upitala se kako Will provodi subotu. Kad su sinoć razgovarali telefonom,
raspričali su se o planovima za budućnost, ali ni ona ni on nisu se zbog toga uzbuđivali.
Tessa je rekla: »Svi nosimo svoje breme. Ti imaš svoje probleme s Jeffreyjem. A bome i
ja svoje. Svi imamo prošlost. Ako prekineš ovu vezu, sljedeći tip imat će svoju prošlost. Jeffrey
je imao svoju prošlost. To mu nisi zamjerila.«
»Zbog toga što je bio moj«, rekla je Sara, a shvatila je da ovo najviše boli. Ona je
ljubomorna. Ne želi Willa ni sa kim dijeliti. Ni njegove misli ni njegovo tijelo. Htjela je sve za
sebe.
»Sestrice, nemoj plakati.«
»Ne plačem«, slagala je Sara. Krupne, blesave suze klizile su po njezinom licu. Općenito
govoreći, ona razumije zbog čega Will nije za nju. A kad je pomislila da će ga izgubiti, nije
imala snage ustati iz kreveta.
Začuo se isprekidan zvuk, upozorenje da imaju još trideset sekundi za razgovor.
Tessa je rekla: »Pazi, znaš što ti je činiti. Otiđi Willu i reci mu da ga voliš, da želiš živjeti s
njim i da si nesretna bez njega.«
»Ili?«
»Odvrni Dolly Parton i očisti ormariće u kuhinji.«
Sara je pogledala naokolo. Trebala bi biti manje predvidljiva. »Postoji li treća opcija?«
»Ševi ga do iznemoglosti.«
Sara se nasmijala.
Sutjele su i čekale tri uzastopna signala koji najavljuju prekid veze.
Sara je poklopila slušalicu. Opet je gledala kroz prozor. Proletjela je neka ptica. Njezina
krila lepršala su na vjetru. Sari nedostaje kućica za ptice u dvorištu. Prisjetila se kuća na
prodaju koje je prije čitave vječnosti razgledavala s Willom. Zamišljala je kako vikendom hrani
ptice, pere rublje i čita na trijemu, a Will popravlja automobil.
Kad su stajali u čekaonici bolnice Grady, Angie je Willu rekla da želi svojoj kćeri priuštiti
sretan život.
Sara bi mogla usrećiti Willa. Ona bi mu sve dala kad bi joj to dopustio.
Psi su se meškoljili na kauču. Krenuli su prema ulaznim vratima. Mahali su repom jer
znaju tko je pred vratima.
Sarina prva reakcija bila je refleksna. Kosu je svezak u punđu. Oznojena je od čišćenja
kuhinje. Zajapurena od plakanja. Nosi izlizanu majicu i odrezane traperice. I grudnjak je
ispran. Nisu dugo u vezi da bi Will sve to zamjećivao.
Skočila je s radne plohe u nadi da će stići do kupaonice prije nego što on otvori vrata.
Stigla je do dnevnog boravka.
»Hej.«
Sara se osvrnula.
294
U ruci je držao svežanj jelovnika za naručivanje hrane. »Bili su u hodniku.«

»Susjed je otputovao.«
Odložio je jelovnike na stol za ručanje. U ruci je držao svoje ključeve njezinog stana. »I
dalje ih mogu koristiti?«
»Naravno.« Sara je cupkala rubove odrezanih traperica. Poravnala je majicu. Vidi se da
je Will došao od svoje kuće. Nosi traperice i majicu za trčanje. Pomislila je na Tessinu treću
opciju.
Rekao je. »Malo prije nazvala me je Faith. Prije dvadesetak minuta umro je Kip
Kilpatrick.«
Sara je znala da on zadnja dvadeset četiri sata leži u bolnici. Simptomi su bili vrlo ozbiljni.
»Jesu li ustanovili zbog čega mu je pozlilo?«
»Popio je veliku količini etilen-glikola. On se nalazi u antifrizu i...«
»Tekućini za kutiju mjenjača.« Sara se prisjetila crvene boce u prtljažniku Angieina auta.
»Ona će se izvući, zar ne?«
»Baš me briga. Hoću reći, ipak je čovjek umro. Premda je bio seronja.« Slegnuo je
ramenima. »Faith kaže kako je bio uvjeren da pije energetsko piće. Crvene je boje, kao i
tekućina za mjenjač, navodno je slatkasto, pa Kilpatrick nije ništa posumnjao. Polovica bočica
u njegovom uredskom hladnjaku bile su otrovane.«
»Lukavo.«
»Da.«
Ušutjeli su.
Sara je imala dojam da više-manje isti razgovor vode već desetak dana. Razgovaraju o
zlodjelima koje je Angie počinila.
Razgovaraju o poslu. Netko od njih spomene da bi mogli nešto pojesti, zatim raspravljaju
što će naručiti, onda Will smisli izgovor da mora otići kući kako bi sredio papirologiju, a Sara
ostaje sama i bulji u strop.
Rekla je: »Pa, još nešto? Vrijeme je ručka. Jesi li gladan?«
»Mogao bih nešto pojesti.«
»Nemam ništa u stanu. Morala bih se istuširati ako ćemo izići negdje.«
»Nedostaješ mi.«
Saru je zaprepastila njegova izravnost.
»Nedostaje mi tvoj glas, tvoje lice.« Krenuo je prema njoj. »Tvoj dodir, želim razgovarati
s tobom, biti s tobom.« Zastao je na par metara od nje. »Nedostaje mi tvoje uvijanje
bokovima kad sam u tebi.«
Sara je grizla usnicu.
»Htio sam ti dati malo vremena, a imam dojam da ništa nismo postigli. A trebao bih te
ljubiti dok mi ne oprostiš.«
Kad bi barem bilo tako jednostavno. »Dragi, znaš da se ne ljutim na tebe.«
295
Stavio je ruke u džepove. Nije gledao u pod. Nije gledao iza nje. »Krajem sljedećeg
mjeseca imam ročište na sudu. To su nazvali ˃razvodom pomoću publiciranja<. Staviš
obavijest u novine, a ako nakon šest tjedana ne dobiješ odgovor, sudac razvrgava brak.«
Sara se namrštila. »Zašto to nisi ranije učinio?«
»Moj je odvjetnik rekao da na to ne mogu računati. Suci ne vole na taj način razvrgavati
brakove. Vrlo rijetko potpisuju razvode.« Rekao je: »Zamolio sam Amandu neka mi učini
uslugu i pronađe suca koji će to učiniti.«
Sara zna da je Willu teško tražiti usluge.
Rekao je: »Žao mi se što sam ti prešućivao. Znam da to nije mala stvar. Oprosti mi.«
Nije znala što bi mu rekla, osim: »Hvala.«
On nije sve rekao: »U mom djetinjstvu morao sam prešućivati loše događaje. Od svih.
Nije bila riječ samo o tome hoćeš li se drugima svidjeti. Ako si nešto loše učinio ili rekao,
doznao je tvoj socijalni radnik, on bi to zapisao u tvoj dosje, a ljudi — potencijalni roditelji —
žele normalnu djecu. Ne žele probleme. Dakle, morao si birati. Biti vrlo, vrlo loš i staviti im do
znanja da te nije briga hoće li te usvojiti. Ili držati svoje probleme za sebe i... živjeti u nadi.«
Sara se nije usudila ništa reći. On vrlo rijetko govori o svom djetinjstvu.
Rekao je: »Sve što sam rekao Angie, ona bi smislila kako mi dvostruko uzvratiti. Smislila
bi kako me povrijediti, učiniti glupim ili...« Slegnuo je ramenima, vjerojatno zato što je bilo
bezbroj mogućnosti. »Stoga sam sve držao u sebi, bez obzira na to je li bitno ili nevažno, zato
što sam na taj način štitio sebe.« I dalje je gleda u oči. »Svjestan sam da si drugačija od Angie,
znam da nisam dijete iz sirotišta, ali hoću ti reći da je riječ o mojoj navici da prešućujem. To
nije karakterna crta. To je mana. A nju bih mogao ispraviti.«
»Wille.« Sara nije znala što bi mu rekla. Da joj je ovo rekao prije dva tjedna, bacila bi mu
se u zagrljaj.
»Donio sam ti nešto.« Iz džepa je izvadio ključ i stavio ga na radnu plohu. »Promijenio
sam brave. Ugradio alarm. Promijenio kombinaciju na sefu. Uklonio sve što me je povezivalo
s Angie.« Zašutio je. »Shvaćam da ti je potrebno određeno vrijeme, ali moraš razumjeti da te
nikad, nikad neću ostaviti. Nikad.«
Odmahnula je glavom na njegove suvišne riječi. »Cijenim tvoje osjećaje, ali to zacijelo
nije sve.«
»Da, to je sve«, rekao je, kao što uvijek kaže. »Ne moramo raspravljati jer je jedino bitno
što osjećamo jedno prema drugom, a znam da me voliš i znam da ja tebe volim.«
Sara je jedino vidjela golemi krug. Ispričava se što s njom nije razgovarao, a zatim kaže
da ne trebaju raspravljati.
»Kako bilo«, rekao je, »sada ću otići i pustiti te da razmisliš pa ću ti možda nedostajati.«
Uhvatio je kvaku. »Bit ću ovdje kad se odlučiš.«
Zatvorio je vrata za sobom.
Sara je gledala u vrata. Opet je odmahnula glavom. Nije mogla prestati mahati glavom,
kao pas koji ima buhu u uhu. Ona ne podnosi njegove nepreciznosti.
296
»Bit ću ovdje kad se odlučiš.«

Što mu to znači?
Ovdje kao u frazi »Ovdje sam za tebe« ili ovdje kao konkretno čekanje upravo sad, u
hodniku, da ona donese odluku?
I zašto bi to bila samo njezina odluka? Zar o njihovoj vezi ne bi trebali zajedno odlučivati?
Ovo je propala veza.
Vratila se u kuhinju. Lonci i tave razbacani su po podu. Usisivač je pun psećih dlaka.
Trebala ga je isprazniti prije nego što je počela čistiti ormariće. Ili jednostavno odustati,
istuširati se, leći na kauč i pričekati razumno vrijeme da počne piti.
Psi su pošli za njom u kupaonicu. Otvorila je vodu. Svukla se. Gledala je kako voda teče,
ali nije stala pod tuš.
U glavi su joj odzvanjale Willove riječi. Uspomene su podjarivale njezinu nervozu kao
šibica kad potpali fitilj. Jedino joj je ponudio Pirove pobjede. Konačno se razvodi od Angie, ali
Angie će i dalje biti u blizini. Promijenio je brave, ali Angie će ipak provaliti u njegovu kuću
kao i ranije. Ugradio je alarm. Angie će provaliti šifru kao što je i Will uspio otključati njezin
mobitel. Rekao je da nikad neće ostaviti Saru. Pa što? Neće ni Angie. Ovo je samo još jedna
Willova bajka u kojoj treba pričekati ispred vrata i sve će, kao čarolijom, biti u redu.
Sara je zatvorila vodu. Ruke joj podrhtavaju od frustracije. Zaogrnula se kupaonskim
ogrtačem i vratila u spavaću sobu. Uzela je mobitel da nazove Tessu, a onda se prisjetila
poljskog zahoda. Zatim je shvatila kako je besmisleno nazvati sestru jer će ona govoriti o
onome što je očito: Will je na svoj ustaljeni, zaobilazni način ponudio Sari sve što je ona
zadnjih godinu dana htjela od njega, a ona ga je pustila da ode.
Sara je sjela na krevet.
Blesavo, pomislila je, ali nije znala odnosi li se to na nju ili Willa.
Mora logično razmišljati. Willove riječi mogu se shvatiti na dva načina. Prvo: htio se
otvoriti, a radije bi sebi zabio iglu u oko nego razgovarao o njihovoj vezi. Drugo: zbog čega bi
razgovarali o onome što žele kad imaju sve što im je potrebno?
Jedno ili drugo. X i Y.
»Prokletstvo«, mrmljala je Sara. Jedino što je lošije od njezine majke kad je u pravu jest
kad je njezina mlađa sestra u pravu.
Ustala je. Čvrsto je pridržavala ogrtač hodajući po hodniku. Prošla je kroz dnevni boravak.
Psi su je slijedili do ulaznih vrata. Naćulili su uši kad je Sara uhvatila kvaku.
Predomišlja se.
A što ako ne ugleda Willa kad otvori vrata?
Prošlo je previše vremena. Pet minuta? Deset? On je vjerojatno otišao.
A što ako ovdje znači negdje drugdje?
Logika ju je iznevjerila, stoga se mora osloniti na sudbinu. Ako Will nije ispred ulaznih
vrata, njegova će odsutnost biti znak. Da im nije suđeno. Da je ona glupa. Da je Angie
297
pobijedila. Da joj je Sara dopustila da pobijedi jer je bila opsjednuta onime što misli da želi
umjesto da zastane i prihvati ono što ima.
Pokaži mu što osjećaš.
Tessa joj je rekla neka bude ranjiva. A ne možeš biti ranjiviji nego kad otvoriš vrata i ne
znaš što ćeš ugledati iza njih.
Sara je maknula ruku s ogrtača.
Raspustila je kosu.
Otvorila je vrata.
298
EPILOG
_____________
ANGIE JE SJEDILA na drvenoj klupi u parku. Klupa je bila ledeno hladna. Trebala je odjenuti
kaput, ali vrijeme u siječnju je bizarna mješavina smrzavanja u sjeni i kuhanja na suncu. Angie
je namjerno odabrala klupu u sjeni stabla. Nije se skrivala, ali ne želi da je drugi vide.
S ovog je mjesta dobro vidjela Anthonyja na drugoj strani parka.
On je na ljuljačci, okružen gomilom djece. Ispružio je noge i zabacio glavu. Kikoće se i
njiše sve jače i jače. Angie nije stručnjak, ali zna da se šestogodišnjak treba ovako ponašati.
Ne bi trebao sjediti uza zid i gledati kako se druga djeca vesele, već se družiti s njima, trčati
naokolo, sretan kao i sva druga djeca.
Nadala se da će dječak još dugo biti sretan. Prošlo je šest mjeseci od samoubojstva
Reubena Figaroe. Njegova je majka mogla umrijeti. Dva dana proveo je u zatočeništvu s
bešćutnom kučkom. Odselili su iz Atlante i vratili se u Thomaston, među znance njegove
majke. Pohađa novu školu. Stekao je nove prijatelje. Njegov se otac još uvijek spominje u
vijestima jer se gomilaju grijesi Reubena Figaroe.
Ali Anthony je ovdje, uživa na ljuljačci. Djeca su kao od gume. Odmah odskoče. Od
sjećanja se oporavljaju tek nakon mnogo godina.
Je li se Jo oporavila?
Angie je pogledala iza ljuljačke. Promatrala je skupinu majki kako sjede za vrtnim stolom.
Jo sjedi s njima, ali drži se postrani. Ruka joj je u povoju na boku. Angie ne zna dijagnozu,
ali smatra da je dobar znak što su joj prisili šaku. Dobro je i to što se Jo druži s drugim ženama.
U park dolazi svako poslijepodne. Jo se mjesecima nije htjela družiti, uljudno se smiješila i
gledala u novine ili knjigu sjedeći nekoliko stolova dalje od drugih žena. A sada s njima sjedi
za stolom, gleda ih i razgovara, pa je to nedvojbeno određeni napredak.
Angie nije razgovarala sa svojom kćeri od one noći kad ju je Delilah htjela ubiti. Odnosno,
Jo nije čula njezine riječi. Kad je Angie ostavila Jo u bolnici Grady, dala joj je upute. Angie je
na putu do bolnice nazvala Dennyja. I Ng je bio ondje pa su za Jo smislili uvjerljivu priču: napao
ju je njezin dečko koji je pobjegao, ona ne želi reći njegovo ime, neće ga tužiti, zove se Delilah
Palmer.
299
Jo je dobro odigrala svoju ulogu, ali nije znala što je još Angie učinila, da je uklonila
njihove tragove i iskoristila policijsko znanje kako bi lažirala mjesto zločina. Da je Delilah
odvela na zadnju, najgoru vožnju u njezinom životu.
Angie se i dalje strese ako predugo razmišlja što je učinila Delilah. Nije ju samo pustila da
umre, jer je kučka to zaslužila, već ju je izmrcvarila.
Naravno da je Angie opasna, ali nije bolesna.
Bitno je da je cilj opravdavao sredstva. Jo je živi dokaz, doslovno — ona je živa. Što se tiče
svega ostalog, Angie nije baš uvjerena. Vjerojatno će Joina ruka zacijeliti, ali neke rane ne
mogu se zaliječiti bez obzira na lijekove koje koristiš.
Angie je mogla samo nagađati što se sada događa u glavi njezine kćeri. Jo vjerojatno i
dalje peče savjest zbog Reubena. Još je više muči što joj je laknulo kad je umro. Trebala bi
brinuti o Anthonyju, o dugotrajnim i kratkotrajnim ranama. Vjerojatno se još uvijek ne brine
o sebi, ali osjeća se izloženo jer cijeli svijet zna što joj učinio njezin muž. Što je učinio
Anthonyju, Keishi Miscavage, drugim ženama, jer su se zadnjih mjeseci počele
pojavljivati njegove žrtve. Marcus Rippy i Reuben Figaroa bili su kao putujući cirkus, drogirali
su i silovali žene diljem zemlje. Postoji možda i tridesetak njihovih žrtvi.
Angie se upitala je li Jo ipak utješila spoznaja da Reuben nikad nije premlaćivao žene koje
je silovao. Da je taj posebni tretman sačuvao samo za nju.
Ako brojiš bodove, a Angie to uvijek radi, onda je Keisha Miscavage prava pobjednica.
Činjenica da svaka šuša s računalom može vidjeti kako je grupno silovana nije pokolebala ovu
djevojku. Angie je pratila vijesti o Keishi. Vratila se na studij, ne drogira se, drži gostujuća
predavanja i razgovara s drugim djevojkama o seksualnom zlostavljanju. Ljudi joj sada vjeruju,
odnosno više je onih koji joj vjeruju nego onih koji joj ne vjeruju. Ako jedna žena optuži
muškarca za silovanja, ona je luda kučka. Bitno je drugačije kada to učine dvije, tri, nekoliko
desetaka žena.
Anthony je skočio s ljuljačke. Nije dobro doskočio. Pao je na stražnjicu, a kad je Jo skočila
na noge, i Anthony je skočio s tla. Obrisao je pijesak sa stražnjice. Napravio je četiri skoka i
otrčao.
Jo je sjela tek kad je njezin sin došao do uspinjače od konopa. Ruku je držala na grudima.
Vidi se da je druge majke zadirkuju jer se previše brine. Jo se smiješila, ali je pognula glavu
zato što slabo podnosi čak i ovo neznatno privlačenje pažnje.
Angie je htjela da Jo bude kao i Keisha. Da krene u svijet, svima kaže neka odjebu, da
stane upravno i bude snažna kao njezina majka. Da se prestane neprestano skrivati.
Je li sramežljiva? Uplašena?
Angie je mjesecima u glavi pisala Jo pismo. Nije uvijek znala što bi točno napisala, nije
bila opsjednuta. Ustvari, kad se pakirala da ode u drugi grad ili vozila u novom autu,
razmišljala je koje bi rečenice napisala u tom pismu:
Trebala sam te zadržati.
Nisam te smjela ostaviti.
300
Zavoljela sam te u trenutku kad sam vidjela kako vičeš na onog seronju u Starbucksu jer
sam shvatila da si moja kći.
Angie zna da ona nikad neće napisati to pismo. Neće ako želi da Jo ima sretan život.
Međutim, i dalje je na kušnji. Angie je vrlo sebična i proračunata, nedvojbeno je dokazala da
je u stanju gaziti po leševima, ali sada je zadovoljna onim što je uvijek radila: iz daljine
promatra svoju kćer.
Čini se da će Jo biti u redu. Češće izlazi van. Katkad zalazi u kafić nedaleko od Anthonyjeve
nove škole i ondje satima sjedi jer to smije učiniti. A katkad dolazi u crkvu i sjedi u
stražnjim klupama s rukama u krilu i gleda vitraj iza oltara. Ovdje su tete, rođaci i svakojaki
bučni, sretni ljudi s kojima Angie ni u ludilu ne bi provela Dan zahvalnosti ili Božić. Anthony
pohađa privatnu školu u drugoj saveznoj državi. Financijski su zbrinuti. Jo nije mogla
raspolagati bankovnim računima Reubena Figaroe, ali je bila s njim u braku kad se on
kukavički ubio, pa je naslijedila njegove dionice, nekretnine, automobile, novac.
I Angie je dobila nasljedstvo. Od svog ujaka, što je vrlo ironično jer ju je Dale priznao tek
kad je Deidre umrla kako bi je nasamario. U njegovom autu pronašla je ukupno 18 tisuća
dolara, a zajedno s novcem na bankovnom računu ima oko pedeset tisuća za troškove dok ne
smisli što će raditi ostatak života.
Opet će raditi kao privatna istražiteljica? Vratiti se zločinu? Podvoditi djevojke?
Preprodavati drogu? Vratiti se u Atlantu?
Angie je zadnji put mogla odlučiti što će raditi u životu kad je Deidre zbog droge pala u
komu. Od njezine desete godine Dale je uvijek u bio blizini, nagovarao je, maltretirao i
zlostavljao. Čak i kad je uspjela pobjeći, Virginia bi je uvijek nagovorila da se vrati u stado.
U zamišljenom pismu Jo, Angie bi objasnila kako su Dale i Virginia zarili pandže u nju. Da
je bila samo četiri godine starija od Anthonyja kad se to dogodilo. Da je bila nezaštićena.
Prestrašena. Da je učinila sve, baš sve kako bi im udovoljila zato što su oni bili sve što je imala
na svijetu. Mogla bi citirati LaDonnu
Rippy. Kučka će dugo čamiti u zatvoru jer je zadržala one cipele, ali točno je rekla ono o
oštećenju. Neki ljudi imaju prazninu u sebi koju cijeli život nastoje popuniti. Mržnjom.
Tabletama. Spletkama. Ljubomorom. Dječjom ljubavlju. Muškom šakom.
Angie je u Jo stvorila prazninu. Ona to mora priznati. Jo su odgojili usvojitelji. Imala je
normalan život. Ali čim je Angie ostavila svoju bebu u bolnici, Jo je počela pucati. Stara je
izreka da se žene udaju za svoje očeve. Angie muči slutnja da Jo privlače muškarci koji su kao
i njezina majka.
Ima vrlo malo opravdanja, ali Angie bi svojoj kćeri rekla: zlo ne pada s neba. Potrebno je
određeno vrijeme kako bi se srušile pločice domina. Nekog povrijediš slučajno i oni ti oproste.
Zatim ih namjerno povrijediš, a oni i dalje ne žele otići. A onda shvatiš da se bolje osjećaš kad
ih povrijediš. Zbog toga ih opet povređuješ, oni trpe, godine prolaze i naposljetku sebe uvjeriš
da im samo zbog toga što nisu otišli smiješ i dalje nanositi bol.
A zbog toga ih mrziš. Zbog onoga što im radiš. Zbog onoga što oni tebi rade.
301
Ledeni vjetar prodro je kroz Angieinu tanku bluzu. Pogledala je u krošnju. Američki javor,
pomislila je, visok tridesetak metara. Zbog uvelog lišća i grančica, krošnja se doimala kao
mrežica za kosu. Golemo deblo, plitko korijenje. Stablo koje će se srušiti u oluji premda je
veliko i snažno.
»Anthony!« viknula je Jo.
On je trčao uz tobogan pa se posramljeno spustio i mahnuo ispričavajući se. Jo je polako
sjela na klupu. Odmahnula je glavom. Smiješila se. Nije se nasmijala, ali po smiješku se moglo
naslutiti da će ipak sve biti u redu.
Hoće li s Angie sve biti u redu?
Neprestano je razmišljala o nenapisanom pismu, a jedino je važno bilo pismo koje je Will
ostavio za nju.
Čim je puštena iz pritvora, Angie je otišla u banku. Htjela je unovčiti zadnji ček Kipa
Kilpatricka prije nego što mu zatvore bankovni račun.
Nije pronašla ček u svom pretincu.
Pronašla je Willovo pismo.
Ustvari, to nije bilo pismo, nego poruka. Bez omotnice, samo presavijena stranica iz
notesa. Nije pisao na računalu, nego kemijskom olovkom. Will kemijsku koristi jedino kad se
potpisuje. Previše se srami. Angie je zadnji put vidjela njegov rukopis u srednjoj školi, u
vrijeme prije računala, prije nego što je itko znao što je disleksija, pa su smatrali da njegova
djetinja, naopaka slova i loša gramatika ukazuju na niski kvocijent inteligencije.
U Willovu stilu, poruka je bila jezgrovita, kraća od poruka koje je Angie ostavljala Sari na
vjetrobranskom staklu njezinog auta.
Svršeno je.
Dvije riječi. Podcrtane. Bez potpisa. Will je uvijek izbjegavao kratice. Zamislila ga je kako
sjedi za stolom u svojoj kući, razmišlja o poruci, znoji se zbog gramatike, ne zna je li ispravno
napisao, a previše je ponosan da bi drugoga zamolio da provjeri što je napisao.
Sara vjerojatno nije saznala. To je između Willa i Angie.
»Mama!« Trznula se od vriske. Tri djevojčice trčale su naokolo i cičale na sav glas. Nije
postojao konkretan razlog, ali vriska je bila zarazna. Ubrzo su sva djeca počela vrištati.
Znak da bi trebala otići.
Angie je krenula prema parkiralištu. Brzo se ugrijala na suncu. Kupila je polovni stariji
model Corvette. Platila je novcem koji je podigla iz bankomata koristeći kreditnu karticu
Delilah Palmer. Toj maloj kučki ionako ne mogu naplatiti račun. Čudno, ali auto je Angie
podsjetio na Delilah. Loše gume, lak se ljušti, a ipak je motor opasno brujao kad je okrenula
ključ.
U autu se osjećao parfem. Ne prijašnje vlasnice, nego Angiein. I dalje ima pola bočice
Sarina parfema Chanel br. 5. Parfem joj ne pristaje, ali vjerojatno ne pristaje ni Sari.
Angie i dalje drži na oku svoju zamjenicu.
302
Natjerala je Sama Veru da joj nabavi tehnologiju kojom je klonirao računalo Reubena
Figaroe. Sadržaj na Sarinu prijenosnom računalu sada se nadopunjava u stvarnom vremenu.
Ona i dalje sestri piše sladunjava pisma o Willu.
Kad me zagrli, jedno mogu pomisliti kako želim da to potraje zauvijek.
Angie se nasmijala kad je pročitala ovaj redak.
Zauvijek nikad neće potrajati toliko dugo kao što pretpostavljaš.
303
ZAHVALE
_____________
PRVE ZAHVALE uvijek su rezervirane za Kate Elton, moju urednicu, i Victoriju Sanders, moju
književnu agenticu. Na ovom popisu su moja filmska agentica Angela Cheng Caplan iz Agencije
Cheng Caplan. Također bih zahvalila svojim izdavačkim zastupnicima Bernadette Baker
Baughman i Chrisu Kepneru. Hvala Liate Stehlik, Danu Malioryju, Heidi Richter i ekipi iz
izdavačke kuće H. C. US jer su moji fantastični i gorljivi izdavači ciljem svijeta. Posebno
zahvaljujem prevoditeljima koji su prevodili moje romane. Bitno je da moji Čitatelji imaju
najbolji doživljaj, stoga sam zahvalna timu koji i dalje radi punom parom kako bi im to
omogućili.
Zahvaljujem dr. Davidu Harperu na medicinskim tehnikalijama zbog kojih se Sara doima
kao prava liječnica. Ili barem prava liječnica iz romana. Od dr. Judy Melinek dobila sam jednu
vrlo uvrnutu i jezivu zamisao (hvala, Judy!). Particia Friedman savjetovala me o pravnim
pojedinostima. Dona Roberts (GBI, umirovljena), Sherry Long (GBI, umirovljena) i Vickie
Prattes (Policijska uprava Atlante, umirovljena) nesebično su mi pomogle u vezi s policijskim
metodama, a sve pogreške idu na moj račun.
Naposljetku, vječno sam zahvalna svom ocu jer je pazio na mene dok sam pisala u
planinama i D. A. jer se brine o meni kod kuće.
304
Nakladnik:
Znanje d.o.o.
Mandićeva 2, Zagreb
Za nakladnika: Zvonimir Čimić
Glavna urednica: Silvia Sinković

Urednica: Danijela Žitković Rumbak
Tehnički urednik: Nikica Ostarčević
Lektura: Melita Golubić
Dizajn naslovnice: Janka Carev
Tisak: Znanje d.o.o.

Mandićeva 2, Zagreb — siječanj 2019.
305

Zatočena PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zatočena PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

www.balkandownload.

PRVI PUT U ŽIVOTU U NARUČJU JE DRŽALA SVOJU KĆER.

koljenima je praktički dodirivao lice. Ako nastradaju u prometnoj nesreći, mrtvozornik će

»Na Facebooku je objavljeno...« rekla je Faith.

»Postoji i kondom s Rippyjevom spermom...«

»Ona je bila glasnogovornica njegove obrane.« LaDonna Rippy pojavljuje se u svim

Collier je polako uzdahnuo. Protrljao je vrat i zagledao se u daljinu. Sjedine u njegovoj

Faith je odmahnula glavom. »Zašto mi?«

»Trčala je uz stubište i hodala niz stubište?« nagađala je Amanda.

Amanda je upitala: »Charlie, koja je adresa na dozvoli za pištolj?«

mu se čeljusti pomiču. Stegnuo je šake. Zaustavio se na vrhu stubišta i mahao glavom

Pokazao je naokolo jer se nalaze u zgradi koja je mjesto zločina.

Sara je stajala uz Charlieja dok je fotografirao probijeno oko, a malenim metalnim

Charlie se nasmijao. »Ti si prava detektivka.«

»Razmislimo još jednom.« Charlie je namotavao konop. »Angie bježi od Hardinga s

»Sara?« upitao je Charlie. »Jesi li od Amande dobila Angičinu krvnu grupu?«

Jecao je i plakao kao dijete.

Will se osvrnuo. Pošao je u zahod na drugoj strani hodnika.

»A što ako je Harding taj tip?«

Faith je upitala: »On je živio sam?«

Komešanje, kao da se netko primirio.

Nije riječ o strahu. Oboje su podjednako prestravljeni. Riječ je o povjerenju da će te

Učinilo joj se da je Collier dovršio povraćanje u kupaonici, a on se zatim tako glasno

Ona također pozira za BackDoorMan.com. Na zadnjim dosjeima nalazi se fotografija žene

»Ovo nije službeni ispis. Netko ih je privatno otisnuo.«

posredno i Marcusa Rippyja. Trebao je odmah nazvati Amandu i pričekati forenzičare da

Tiho je upitao: »Jeste li dobro?«

njezin najbezazleniji grijeh. »Registrirana je kao privatna istražiteljica. Možda je nekoga

»Ja sam, dragi. Jesam li ti nedostajala?«

Kilpatrick je rekao: »Čini se da ne igrate košarku?«

Jasno je da je i Amanda zamijetila taj detalj, a sad bi ga htjela iskoristiti. »Ministarstvo

Kilpatrick je rekao: »Dakle, to vas je zanimalo? Što je Polaski radila za mene?«

Rekla je: »Navedena je građevinska tvrtka LK Totalbyg A/S, sa sjedištem u Danskoj.«

Will se suspregnuo da ne otvori usta od čuđenja. Zbog dobi, pomislio je da je riječ o

»Najljepše vam zahvaljujem«, doviknula je Amanda Goldfingeru. Nasmiješila se Willu, a

FAITH JE SJEDILA na neudobnoj plastičnoj stolici nasuprot recepcije na Odjelu za intenzivnu

Zbog čega su se Angie i Harding susreli u Rippyjevu klubu?

MALA REKLA SOUZA OTEGLA OD DOPA PRIJE 6 MJ.

»Točno. Da. Za boju. Ili možda razrjeđivač, ali te veličine. Velika.«

A to je znak za uzbunu. Obratiti se ženi njezinih godina s >gospođice< znak je krajnjeg

»I davala im tablete da ih preprodaju?«

»Možda.« Stavio je čarape u stražnji džep. »Mislim da bih trebao otići.«

Will je stajao pokraj njezinih vrata.

AMANDA: ODMAH MI TREBAŠ PRONAĐEN ANGIEN

AMANDA: POLICIJSKI PAS NANJUŠIO MIRIS

AMANDA: NEMOJ REĆI WILLU

Sara mu je sve rekla.

Amanda je policijskom baterijom osvijetlila prtljažnik. Tamna mrlja na tapisonu, pokraj

Will je razmišljao o njezinim riječima. Mrlja u prtljažniku nalazi se na mjestu na kojem bi

PRIJE TJEDAN DANA

Angie je jedino htjela vidjeti je li sve u redu s njezinom kćeri.

Harding je rekao: »Ako dobivaš novce, trpi kao ovce.«

»Zbog čega bih čitala njegovu biografiju?«

Angie je srce brzo kucalo. »To bi bilo pretjerano.«

Uključila se aplikacija FaceTime.

»Ispričavam se«, rekao je Hemingway. »Htio sam vam pomoći.«

ANGIE JE SPORO vozila po Aveniji Chattahoochee. Mjenjač proklizava, a ona se nema

»Ništa posebno. Nije ju gušio.«

»Sjajno.« Angie je poslala poruku Dennyju. Mobitel je stavila u torbicu. »Potrudi se da ja

»Da, to je složenije. Dakle, VOIP-om možete...«

»Jebemti«, opsovala je Angie jer se to jednostavno nije moglo izbjeći.

SMS je poslan prije deset minuta.

Zazvonio je telefon na stolu, a upravitelj je podigao slušalicu. Angie je pretpostavila da