Khevenhiller

Pjesma je pisana kajkavskim narječjem i to onom učenom kajkavštinom kakvu nalazimo u

hrvatskim pjesmaricama 16. stoljeća. Krleža je namjerno koristio kajkavštinu pred
štokavštinom, kako bi usporio rapidno odumiranje ovog jezika.

Sastoji se od dva temeljna tematska djela. Prvi dio pjesme govori općenito o čovjekovom
životu, s naglaskom na život i društveno-egzistencijalni položaj zagorskih kmetova u
hrvatskoj povijesti. Njihov društveni položaj bio jako loš, suočeni su sa siromaštvom unatoč
teškom radu, jer su iskorištavani sa svih strana – i od hrvatske i od strane vlastele. Oni se tješe
predajući se humoru i jednostavno se mireći sa stvarnošću. Ona se neće mijenjati, pa bar
mogu potražiti sigurnost u izvjesnosti.

Drugi dio pjesme govori o točno određenoj socijalnoj nepravdi, koja se ispoljava kroz
situacije i svakodnevne probleme s kojima se kmetovi suočavaju. Ti svakodnevni problemi
tvore jedan konstantan egzistencijalan problem koji pritišće seljaka toliko redovito da ga on
prepoznaje kao neizbježni dio života. Zato se kmet ne žali, niti djeluje kako bi promijenio, a
tako možda i popravio svoj život.

Klasna razlika između vlastele i kmetova ističe se socijalnim motivima. Iako je kmet pomiren
sa sudbinom, on svejedno postavlja pitanje zašto on mora biti gladan, dok je gospodar sit.

Balade Petrice Kerempuha

“Balade Petrice Kerempuha” knjiga je pjesama Miroslava Krleže. Smatra se najvećim

pjesničkim ostvarenjem Miroslava Krleže, a ujedno je i jedno od najvećih djela hrvatske
književnosti uopće.

“Balade Petrice Kerempuha” najbolje odražavaju Krležin pjesnički karakter. Već sam naslov
zbirke u sebi sadrži oprečnost, sjedinjavajući dva potpuno kontradiktorna pojma. Riječ balada
odnosi se na tužne pjesme, često tragične, sumorne atmosfere i patetične poruke, dok je
Petrica Kerempuh simbol veselja, zabave, lukavstva i prepredenosti.

Krleža kroz ironiju, paradoks, sarkazam, grotesku i apsurd prikazuje moderno društvo,
istovremeno ga realizirajući, ali i negirajući. On prikazuje njegove nedostatke s jasnim
pozivom da bi se društvo trebalo mijenjati na bolje. Petrica Kerempuh ga, kao lik, kroz svoje
djelovanje i mijenja. Jednom po jednom nesebičnom zgodom on zadovoljava pravdu i čini
svijet malo boljim mjestom za siromašnog, potlačenog pojedinca i to ne samo kroz osvetu,
već i zabavu koju pružaju njegove zgode.

Pjesme iz ove zbirke tematski su vrlo socijalno angažirane. One su pjesnikov osvrt na
hrvatsku povijest i to onu temeljenu na seljačkim bunama i otporima običnog naroda, i malog
čovjeka unutar njega, sustavu koji ga izrabljuje. Prikazuje se poprilično mračna slika života
malog hrvatskog seljaka, kmeta i radnika kojim gospodare i koje izrabljuju vlastelini, najčešće
strani gospodari. Zbog takve tematike su pjesme i prozvane baladama.