, vati vise znacenja koja se protive reduc·-

. ..,.,ogu sadrza . I t 1· . '

ripovijedania ... ··ta11J·a ko;·i u prv1 pans av JaJu neke su
. prozn•mo • • p,0 ces c1t' znacenja.
P •edno znacenJe·
' • . doista .·
Pluralnost znacenJa
ranJU nae sa
rnetode, T 1knosnpr.
1 temelJI.. se na..pJura 1 pripovijedan;e . o ras1pnom
. Je
sinu (Lk
vrern en
bitni dio literarne komun1,·kac1Je . (. auke)
o, ovisno' o tome da 1I· se ~ekstu pnstupa· iz
.,. nacenJa por · · kt t
15) priopCuje raz ic1ta z . . . ers ektive Qca, ih JZ perspe ive s anJeg bra ta. ..
I
perspektive rasipnog sma, ih iz p p
. k •t'ka obogatila je biblijska istrazivanja, jer J·e
• N va hterarna
c. VrednovanJ•· n1
·br . J(h tekstova, • d'
kao Sto je ]iterarno Je mstvo I. kona<n;
0
ukazala na one aspekte ~1. 'kJJS 1etoda cesto nije dovoljno uzimala u obzir. Medu-
o 1.k, koJe . poviJ·esno-kntIC
. . . k 'tike<< cesto su negira1·11·1·1 se nisu
am . zanima . 11· za povi-
.bl 11·terar n1 pnstup1 »nove n ·J·esnost dogadaJ·a i osoba o k0;1ma
urn, .. govori tekst
Jesnost
. Hr·_ IJ kog teksta, zaovimpov1novim Jiterarnim pravcima u znaku je otvoreno- ·
1 5 stav prerna
KomisiJJO . . . . . , . k , .
. . . . ., . p •rvno J·e sto sinkroniJsk1 pnstupt 1strazuJu onacm oblik
1
st1' ah .1knt1cnost1.
k t k ta 021Ali I(omisiJ'a ne pnhvaca
. , ekstremm. stav nove ltterarne
.
svetop1sarns
• 'k k • og .. ·ee autora
5 · i' nJ·egov pov1Jesn1
.. . kontekst. ss Pov1Jesm
.. · kontekst na-
nt1 e (oblikovanja)
stanka oJa n11ec odredenog teksta vrlo je konstan . .
za mterpretacIJU, .. zato Sto
k
povijesni kontekst osvjetljava smisao (znaCenje, poruku) IJudskog P."ca.
Sveto pismo svjedoci o Boijem stvarnom dJeiovanJU u pov1Jestl Izraela ;
Crkve, stoga je za katoliCku interpretaciju neprihvatljivo iskljuCivanje povijesne
dimenzije iz procesa interpretacije Svetog pisma, bilo da je rijeC o povijesnoj ulo•
zi autora, iii o povijesnim okolnostima u kojima je nastao iii koje je oslovljavao

svetopisamski tekst. Biblijska komisija djelomiCOo prihvaCa pristup iz perspekti·

S druge strane,
ve Citatelja, ali ne uz pretpostavku da citatelj stvara znaCenje, nego Dokument
priznaje da predrazumijevanje mora utjecati na tumaCenje i da predznanje mo!e
obogatiti interpretaciju (npr. EB 1395; str. 87; EB 1401; str. 90).
. Dijelovi Dokumenta o filozofijskoj hermeneutici (EB 1391-1401; str. 85-90)
1 o ~ontekstualnim pristupima (EB 1360-1380; str. 72-79) oCituju uvjetno pri·

~-vacanJe mterpretac1Je koJa Je usredotoCena na Citatelja, odnosno koja polazi od

c1tatelJa.

2. Narativna analiza (EB 1305-1312; str. 49-52)

Narativna
je povijest analiza
spasenja prikladna
prenoSena u .
0
b;.~•u mterpretacIJ~
1
. .. tekstova Svetoga pisma, jer
pnpovtJedan;a. To vrijedi, kako za teksto-

58 P. s. WILLIAMSON, nav. dj., 74,

116
 ve Staroga zavjeta tako i za Novi zavjet. U Starom zavjetu pripovijedanje postaje
jezgra ispovijesti_ vjere, li~urgije i kateheze (usp. Ps 78,3-4: ... pripovjedit cemo
000 sto nam kaz1vahu OCI; Izl 12,24-27: /o porijeklu pashe: kada vas vasa djeca
upitaju odgovorite im/; Pnz 6,20-25: /kateheza mladih: sutra kada te upita tvoj
sin, zasto .. ./; 26,5-11: lo izlasku iz Egipta i ulasku u Kanaan/). U Novom zavjetu
navijestanje krscanske kerigme sadrzi narativni slijed zivota, smrti i uskrsnuca
Isusa Krista. Sama kateheza takoder se predstavlja u narativnom obliku (usp.
1 Kor 11,23-25: /utemeljenje euharistije; Pavao je primio ono sto je dalje u na-
vjestaju proslijedio/), (EB 1305; str. 49).
Glede narativnog pristupa, korisno je razlikovati metode analize i teolosku
refleksiju (EB 1306; str. SO).

a. Metode analize. Suvremena »naratologija« ima dodirnih tocaka sa semioti-

kom. Narativna analiza posebno je pozorna na elemente teksta kao sto su: 1)
zaplet radnje; 2) karakterizacija likova, nositelja radnje (aktantski model); 3) gle-
diste pripovjedaca; 4) pripovjedacke tehnike, uz pomoc kojih pripovjedac uklju-
cuje citatelja u »svijet pripovijedanja« i svijet vrednota (EB 1306; str. 50).

a1) Zap/et. Vee od vremena Aristotela postoje dvije glavne vrste zapleta: jedan je
zaplet radnje, a drugi je zaplet objave (spoznaje). 59 Za zaplet radnje karakteristi-
cno je da opisuje prijelaz od pocetne situacije harmonije i sklada, preko situaci-
je poremecaja sklada i pojave ugrozenosti do otklanjanja ugrozenosti i ponovne
uspostave ravnoteze. Trenutak u kojem se dogada pocetni prijelaz od sklada u
situaciju narusenosti sklada naziva se u grckom »peripeteia« (TTEpLTTE-reux, TJ: na-
gla promjena postojece situacije). U zapletu objave, sredisnje pitanje jest pitanje
spoznaje. Pripovijedanje opisuje prijelaz od pocetnog neznanja do zavrsne spo-
znaje (npr. na kraju biva otkriveno tko iii sto je uzrok odredenih pojava. Trenutak
otkrica ili objave u grckom se naziva »anagnorisis« (&vayvwpLaL'=; &vayvwp((w:
prepoznavanje ili obznanjivanje).
Brojna biblijska pripovijedanja objedinjuju ove dvije vrste zapleta, odnosno
radnji. Tako u pripovijedanju Knjige Postanka o Josipu i njegovoj braci opisan je
prijelaz od pocetnog sukoba medu bracom do zavrsnog izmirenja (Post 45 i 50).
Rijec je, dakle, o promjeni situacije. Ali da bi doslo do izmirenja medu bracom
potrebno je da se Josip ocituje braci. Braca ne znaju tko je visoki egipatski sluzbe-
nik, koji ih prima i koji ih iskusava. Promjena situacije (peripeteia) podudara se
s trenutkom »prepoznavanja« (anagnorisis) (Post 45,1-4: »Ja sam Josip, vas brat,

59 Usp. J. L. SKA, »Sincronia: L'analisi narrativa«, u: Metodologia dell'Antico Testamento,

ur.: H. SIMIAN-YOFRE, Edizioni Dehoniane, Bologna 1995, 139-170, 154.

117
 . . Ali se nemojte uznemiravati i prekoravat· .
dali u Eg1pat; r. 5 . l l sto
onaj koga ste pro . Bo .e onaj koji me pred vama pos ao da vas odrzi
ste me ovamo prodalt ... . g) na
zivotu«).

. d L'k - •1i nositelJ'i radnje. Postoje razlicite klasifikacije lik0

2) Aktantsk, mo eI• 1 ovi 1 d • -
a . 1 . ·maJ·u u sliJ'edu radnje, odnosno doga ania: protagonist, gla-
va prema u1oz1 <0JU 1 . ., · • · · · f , .. d
. 1 • rotivnik- kontrastm 111<0v1 Cl)a Je un1<C1Ja a poslui.
vni lik; antagonist: g avm P ' e
za isticanje glavnih likova. . . . . .
. d l predstavlja dod1rnu tocku 1zmedu naratlvne anahze i se-
Aktantsk 1 mo e . . (' t · , ·) l' k .
. .
m1otike. p rema sem10 · tickom modelu ne postoJe prav1 . . 1s ms1<1 . 1 ov1,
.. nego po-
. f unketJe
stoJe .. 1•i·1 nos1·telJ·1· radnJ·i · Ovai· model nos1telJa radnJe sastoJ1 se od sest
dijelova:
posiljatelj (sender) ~ objekt (object) primatelj (recipient)

pomocnik (helper) ~
+
subjekt (subject) protivnik (opponent)

Aktantski model moze se primijeniti na pripovijedanje o Josipu. Bog je po-

siljatelj. Glavni lik, odnosno nositelj radnje (glavni junak) jest Josip. Cilj koji Josip
ostvaruje, odnosno poslanje koje Josip ispunja jest nadvladavanje gladi, kako u
Egiptu tako i u Kanaanu, jer s problemom gladi suocava se Jakovljeva obitelj u
Kanaanu. Primatelji, tj. oni koji imaju koristi od Josipova uspjeha jesu njegova
braca, clanovi njegove obitelji. Protivnici su u pocetku ljubomorna braca, zatim
kasnije u slijedu pripovijedanja Potifarova zena, tamnica (tamnicar) . Pomocnici
su: Midjanski trgovci, Potifar, upravitelj tamnice, peharnik, faraon . Medu Josi-
povom bracom postoje razlicite uloge. Vecina brace ostaje u drugom planu.
lsticu se nastupi Jude (Post 37,26-27; 43,8-10; 44,18 -34) i Rubena (Post 37,21-
22.29-30; 42,22; 42 ,37-38). U ovim situacijama biva ostvaren Judin prijedlog, a
ne Rubenov.
Svaki tekst, svaka zivotna situacija moie se promatrati kroz prizmu aktant-
skog modela. Uz pomoc aktantskog modela mogu se klasificirati uloge likova
u filmu The Passion of Christ. Posiljatelj je Bog sukladno planu spasenja. Vri-
jednost, vrednota u ime koje djeluje subjekt jest kraljevstvo Boije, volja Bozja,
istinsko dobro ljudi (spasenje, otkupljenje) . Subjekt je Krist. Objekt (predmet)
je spasenje, otkupljenje. Primatelji su svi ljudi, cijelo covjecanstvo kojemu je po-
tr~bno otkuplj_enje. Pomocnici su: Marija, Ivan, Magdalena, Klaudija, Simun iz
Cirene, Veronika, Drugi zlocinac. Protivnici su: zidovski autoriteti, Juda, rulja,
yojnici, Pr~i r_a ~bojnik. Neki likovi su ambivalentni: ponasaju se i kao pomocnici
1
kao protivmc1. Ta~o _P ilat pokusava osloboditi Isusa, ali na kraju, izricanje_n1
pres~de, u~r~vo on salie _Isusa u smrt. Protivnici i pomocnici mogu biti u cov3e-
kovoJ nutnm, npr. sumnie (sotona) ili vjera u Boga (andeo) .

118
 G/ediste pripovj~daca (t~cka gledista). To je SU til . .
a3! Upripovijedaniu postoJe tri tezista (gledista): i)
a~ po~am ~ narat.1vnoj ana-
h21· l ositelJ'i radnje); 3) citatelj pripovii'edani·a O . pnpoviedac; 2) pnpovijeda-
·e 11 • VIsno O tock'1 l d' •
nJ ·ficirati tri nacina pripovijedanja. g e 1sta mogu se
klas1 . . 1 .. . 'k
lJ filmskoJ termmo og1)1 toe a gledista jest m · t0 d .
. prilikom snimanja scena koje se prikazui·u n;e~. g ;e se nalazi filmska ka-
111e1a . • • •• .. . . a inematografskom plat
PripovJedac moze pr 1pov1iedati 12 vlastitog gled .•t 1. . . •. nu.
.. .. 1 • • Is a ponud1t1 c1tatet1·u s
. .ronr1aciJe koJ1ma raspo aze. Moze se ograniciti da .. . . . ve
II~• . l" d . . .. d . op1se ono sto znaiu hkovi
koJ·i su nos1te . . d
JI ra nJe pnpov1ie anJa. Konacno moguce i·e
.. . '
. •. . 'k .
ogranic1t1 pn aziva-
nje na ono sto Je •o~tupn~ spoznaJ1 1zvanjskog promatraca.
u prvom .slucaiu rad1. se o gledistu .. .
sveznajuceapripov'J·ed
o
• T k l d'.
aca. a vo g e 1ste
nalazi se u op1su stvarania u KnJ1z1 Postanka 1-3 Pripovi·ed • . . d d .
.. . • . .. · ac op1suie oga aJe
nJe
P .. nego ie •stvoren. • coviek, pa
. pre ma tome mJe postoJ·ao ocevidac stvaranJa.
. To
giediste. moze . se JOS nazvat1. .. ))totalnom
. perspektivom«, 1·er ne pos t OJI.. nesto
• sto.
pripoviedac ne poznaJe 1 mform1ranost citatelja je maksimalna.
Kad ~e p~~povj~dac ogranici na prikazivanje misli, razmisljanja likova do-
ticnog pnpov1JedanJa, tada se radi o tzv. »nutarnjoj« perspektivi. Citatelj vidi,
razu~ije, shva.ca ~~o st_~ vide, sto ra~misljaju, osjecaju likovi pripovijedanja. Ci-
tatelJ ne saznaJe msta vise od onoga sto znaju i sto kazu likovi pripovijedanja.
Konacno, pripovjedac moze odabrati izvanjsko glediste. U tom slucaju, pri-
povjedac ne ulazi u unutarnji svijet likova, ne otkriva nista od unutarnjeg svijeta
misli i osjecaja likova koji su nositelji radnje u pripovijedanju, nego se citatelj
nalazi u polofaju izvanjskog promatraca.
U prvom slucaju citatelj zna vise od likova pripovijedanja, u drugom slucaju
zna koliko znaju kljucni likovi pripovijedanja, a u trecem slucaju zna manje od
likova pripovijedanja.
U biblijskim pripovijedanjima cesto dolazi do promjene pripovjedaceva
gledista: od izvanjske tocke gledista pripovjedac prelazi na glediste sveznaju-
ceg pripovjedaca, iii u odredenom trenutku koristi nutarnje glediste odredenog
lika iz pripovijedanja. Tako evandelist opisuje izvanjsko dogadanje, ali u jednom
trenutku prikazuje Isusa da pronice misli svojih sugovornika: npr. Isus je u kuci
farizeja Simuna, koji promatra Isusa i o Isusu negativno, sumnjicavo razmislja
(Lk 7,39: »Kad bi ova; covjek bio prorok, morao bi znati ...«). Dote tocke citatelj je
pratio pripovijedanje iz izvanjske tocke gledista, koje prelazi u nutarnje glediste.
Dogada se i obrnuta promjena gledista. Tako je u opisu zene koja je bolovala od
krvarenja prikazano najprije njeno razmisljanje prije nego je odlucila dodirnuti
Isusovu haljinu (Mk 5,28). Slicno u Luke 16,3: »Tada upravitelj rece u sebi ...« .

a,, Primjeri:

a1) Prikaz dogaaaja /susove muke i smrti u Evanaeljima i u filmu Mu~~- ~risto-
va (The Passion of the Christ). Isti dogadaj prikazan je tehnikama razhc1t1h to-

119
 ...
✓

. prati slijed dogadaja iz perspektive

· ac Evan d el;a d · k .. · d
. .. U Evandeljima P15 . . . • e opisuje doga aJe OJl msu ostup-
~k1gl~~1sta~ledista. Ne ulazi u n:11sh hkta, ~edatelj najcesce koristi perspektivu
01 1s us e • .
£!
1z_v~nkJS tvog noJ· percepciji citatelJ~· ('-k mu(jlashback; Ruckblicke; retrospektivni
. mish h ova . . . .
. . kog gledista, ah u1azi u . . •u perspekt1vu, u1az1 u mis11 Isusove
1zvanJS . konst 1 nutarnJ . . ,
ledi u proslost). 60 Pntom pad pod krizem, pnsJeca Isusova pada
pog . d0 1 promatra Isusov .. M d 1
'ke MariJ·e koJa se, < •· tu Slicno se ManJa ag a ena, dok
maJ . , d . ao na stepenis . . . ,
dok je bio dJecak, ka Je P 1<O n bicevanja, pnsJecaksvog'b" prvog susreta
kleci na zem JI 1 ns I.. . b .•e Isusovu krv na 'h Dok Isusovu ru u pn tJaJ.u na kriz,
. kl . I do nogu 1susov1 . . , .
s Isusom kada Je eca a d PoslJ'ednje vecere i podsJeCaJu na Isusove
. I' I da odlaze u voranu I k. .
Isusove mis 1 <a0 •
1
ti'to· krvi. Iz apsolutne, nu te perspe t1ve, tJ. iz
.. •. . rene nad casom o v as J . k . • l(
nJec11zgovo . 'k no J·e Isusovo umiranJe na nzu. amera
.. . ske perspekt1ve, pn aza 1· 61
BozJe, svemir •. « koJ·a kao mali meteor pogada zem JU. Ista
r ti potres izazvan BozJom »suzom . .I k I
Pa . . . k d 0kO kamere ulazi u grob 1 pratl <a o susovo mrtvo
P erspekt1va pnsutna Je a a •. 'k . • .
.. •
tijelo 1scezava 1.z povoJa • u kOJ·e J·e bilo umotano. I tu rez1ser • pn azuJe nesto sto
nije dostupno ljudskom iskustvu niti izvanjskom promatracu.
--~- - ...;-,:-:
az) Primjer doprinosa narativne analize teksta u Prvoj knjizi o Kraljevima (22, 1-
38), a kroz prizmu zapleta i kroz prizmu tocke gledista.
Zaplet radnje moze se pratiti kroz prizmu sukoba izmedu likova pripovi-
jedanja. Dogadaju se najmanje tri sukoba u 1 Kr 22. Prvi sukob jest rat izmedu
Izraela i Aramejaca, a zbog grada Ramot Gileada. Rijec je o politicko-vojnom
sukobu. Drugi je sukob izmedu proroka Miheja, sina Jimlina, s jedne strane, i s
druge strane, Sidkije, sina Kenaanova, koji predstavlja skupinu sluzbenih kraljev-
skih proroka. Ova druga skupina su lazni proroci, dok je Mihej Jahvin izabrani
glasnik. Rijec je o religioznom sukobu izmedu istinitog i laznog prorostva, pravo-
~jernosti i kr'.vovjernosti. Treci je najvafoiji sukob izmedu vladara Sjevernog kra-
-~ ..::_-:-_;. ... .:. ..
-
.~

. lJe~~~va, _kr~IJa Ahaba, i proroka Miheja. Kralj Ahab predstavlja nevjerni narod
BozJ1. MiheJ predstavlja Jahvu. Rijec je o politicko-religioznom sukobu.
Zaplet radnje dolazi do raspleta u trenutku kad strijela aramejskog vojni-
- -
,............... -... ' . --
~
ka ~ogada ok_lopom nezasticeni dio tijela kralja Ahaba nakon cega kralj Ahab
um1re. Tako Je okoncan sul b · d ' .
<o izme u Ahaba i Boga. Ovaj politicko-religiozm

60 0 funkciji i znacenjujlashbackova . . .
film M. Gibsona, Pasija. JOO pit . . d opcenito I u pojedini m scenama usp. Vodic kroz
I Verbum, Split, 2004., 31, an1a
et a·· _ _
Io govora ofil
mu p as1Ja - Muka Kristova, ur.: T . ALL EN
..
43 44
U dinamici filrnskog prika . .
omogucava gledatelju da odah zN1van1a_~rarnaticnih dogadaja muke Kristove flashback
. Z . ne. a razin1 sad . . fl d
Ja: a razumijevanje odredenih fl hb rzaia ash back produbljuje smisao doga a-
b1ttersten Leiden. Mel Gibsons 'D~s p ac_kova potrebno je predznanje. Usp. R. Zw1cK, »Die
172-177 173 176 17
• , - 7.
ie assion Christ"'1«, u: Herder Korrespondenz 58/4 (2004) '
61 Autor Zwick govori O G
177. » ottesblicke« »'ti ·t
' leomorphe' Kamera-Auge«. Usp. na v. c ·•
120
 ·edini je od tri z_aple~a (s~k~_ba) ~oji u pripovijedanju dolazi do svoga ko-
1
sL1~0~ razrjesenja. _ PnpovJ~dac 01J~ za~~tere~iran za konacni ishod ni bitke ni
n~cn_g du Izraela 1ArameJaca. Pnpov11edanJe ne donosi cak nikakvu dodatnu
ti ,zine b . d d .. k . .
ra .' "u O suko u 1zme u vo11ce proro a: M1he1a i Sidkije. NiJ'e pripov,·e-
. forrnaCIJ . . k . .
1n • se dogada s pravovJermm proro om M1he1om, nakon sto se obistinilo
deno sto A •. 1· . . . . .
. prorostvo. c1tate J Je zamteres1ran, Jer kralJ je Ahab prije odlaska u
. ,u oslao proroka u zatvor. N"IJe op1sano
n1egovo . m. 1spunjenje
. Mihejeva prorostva 0
b1tk P k"'
roku Sid IJL
pro Pripovijedanje o Aha~u i Mih~ju mog!? bi se, poput vecine povijesnih knji-
Staroga zavjeta, svrstat1 u poucnu povljest. Ovo pripovijedanje poucava na
::ostruk nacin. Prvo,_ ov~ ~ri~o':'ijed~nje_ uklapa se u siru nakanu deuteronomi-
ticke povijesti, a rad1 poJasnJenJa zasto Je Izrael sada u sufanjstvu. Drugo, pri-
;ovijedanje ?~ucava_citatelja kako da izbjegne pogresno (gresnicko) ponasanje,
koje utjelovlJuJe kralJ Ahab.
Tocka gledista. Pripovjedaca poznajemo ne samo na temelju njegovih po-
vremenih komentara nego i na temelju nacina kako utjece na citatelja i na citate-
ljevo zauzimanje stava prema dogadajima i likovima pripovijedanja. Pripovjedac
najsnainije utjece na formiranje citateljeva stava uz pomoc povremenih izricitih
komentara. Pripovjedac nigdje nije izricito spomenut u ovom pripovijedanju, ali
je on sveprisutan. On govori o svim likovima u trecem lieu. Pripovjedac je pri-
sutan u vijecnici kraljevskog dvora (1 Kr 22,3), na javnom skupu koji se odrfava
na glavnim, ulaznim vratima grada Samarije (22,10-12). On prati kraljevskog
glasnika koji je poslan da pozove (privede) proroka Miheja (22,13). Pripovjedac
jei u protivnickom, aramejskom vojnom taboru i on zna koja je ratna taktika
Aramejaca (22,31-33).
Pripovjedacevo sveznanje, iako suzdrfano, postaje ocito samo u 22,34, kada
komentira <la je strijela koja je ubila Ahaba bila odapeta slucajno. Ovaj komentar
pretpostavlja pripovjedacevo znanje samih misli aramejskog ratnika koji je zate-
gao luk i odapeo strijelu.
U Bibliji prevladava »sveznajuce« pripovijedanje i »sveznajuci« pripovjedac
iznosi autoritativno tumacenje dogadaja. Pripovijedanje u 1 Kr 22 uklapa se u taj
model.
Pripovjedac je literarna tehnika koja citatelja vodi u procesu interpretacije
P~~povijedanja. Pripovjedac cesto posjeduje kljuc za razumijevanje poruke bi-
bh1skog pripovijedanja. Stoga analiza stava koji zastupa pripovjedac omogucava
utvrdivanje teoloske tendencije doticnog ulomka, a to je jedan od ciljeva kritike
redakcije.62

62
Usp. P. S. W ILLIAMSON, nav. dj., 69- 71.

121

•
 .::,;

. . . ··tatelja u svijet pripovijedanja. Au tor koristi imagina 1..

a4) Uk/JU~~vanJ~t' d- ·e rijec O pripovjedacu ili o pjesniku. Au tor stva/ J~l na ra-
zlicite _n.J.Cin~, ~ ~ d'
1
J adanje i likove koji su nositelji radnje. a Situaciju
u kojoJ se od1g1ava og • k. •. l .
. . k ve radnje tako sto na ne 1 nacm u az1 u te likove .
Au tor stvar a 1i o •. . .. h . , . , prernJest
.. . . . razmisljanja i uz1vlJava se u nJl ove OSJecaJe. Au tor treb . a
se u nJlhov nacin . . . . l l d' . a ist0 _
. . . 1.k • ia koJ·e op1su1e 1 promatrat1 <a <o Je1UJU, kako se p ..
dobno b1t1 1 u 1 ovin onasaiu i
kako reagiraju. , . . . . . .
. . receno O autoru moguce Je ilustnrat1 na pnm1eru Knjige O J d' .
To sto Je A .. . .. • u 1t1.
. .. da O Juditi i Holofernu. utor ntJe m 1tJepa zena (Judita) n·t·
Auter pnpov1Je . . .. . . .. 1 1sa-
rnouvjereni zapovjednik (Holof~rno). ~utor Je u SVOJOJ 1ma~mac111 stvorio i jedan
.d . l'k • u isto vriJ·eme autor
1 rug1 1 , 1 .
Je .onaJ tko.
promatra
. ..
razvoJ susreta. ..
Autor uz po-
rnoc imaginacije ulazi u nutnnu hkova 1 prat1 n11hove planove, n11hove osjecaje.
Pri oblikovanju pripovijedanja _ili _poezije, a~tor koristi sp_osobnosti imagi-
nacije, tako odabire odredene desknpt1vne detalJe, metafore, s1mbole. Tako ele-
menti imaginacije bivaju ugradeni u pripovijedanje. Judita se smjesta na prostrte
ovnujske koze pred Holoferna, a sto je samo dodatni detalj sjetilnosti (usp. Judita
12,10-20: »Ustade, ukrasi se haljinama i svakakvim zenskim uresima. Sluskinja
ode prije nje te prostrije po zemlji pred Holoferna ovnujske koie koje je dobila
od Bagoe za svakidasnju upotrebu, da na njima svakoga dana udobno blaguje.
Judita ude i smjesti se. Holofernu se srce uzbudi, dusa mu se uznemiri i spopade
ga ognjena zudnja da bude s njom«).
U ovoj fazi piscu nije potrebno opisati sve detalje. Pripovjedacevo, autorovo
umijece dolazi do izrafaja u odabiru detalja koji predocavaju cijelu scenu. Autor
odabire detalje koji su toliko snazni da mogu predociti cijelu scenu. Tako detalj
mlade zene levita iz Efraima kako nepomicna lezi na kucnim vratima, s rukama
na pragu, podsjeca na nasilje kojem je mlada zena bila izlozena prethodne noci \
(usp. Suci 19,27: »Njen je gospodar ujutro ustao, otvorio kucna vrata te izisao
da nastavi put, kad spazi zenu, svoju inocu, kako lezi na kucnim vratima, s ru- \
ka~a na pragu«). Slicno detalj krvi koja je poprskala zid i konji koji gaze Izebelu
docara:a ka~voi:n i~ okrutnom smrcu okoncan zivot kraljice lzebele, zastitni.ce
~aal~vi~ svecemka 1smrtne neprijateljice proroka Ilije (usp. 2 Kr 9,33: »On rece:
Bac1te
.• Je dolje'· I on·1 Je · b ac1se.
· • N·Jena Je . krv poprskala zidove 1. konJe, · k0Jl·· J·e po-
gaz1se.«).
lako vecina egzeget • .• • · agina-
.. . a zauz1ma stav suzdrzanosti prema konstenJU im
CIJe pn turnacenju ipak J. e t b 1 • • teksta u
k ·· · d . ' po re no <0ristiti imaginaciju za tumacenJe
r1.OJIV<eJet·k·
ugra ena irnaginac" T • .
1 1 b roJ. rn1draskih
.
k
tJa. ocno Je da ponekad imaginacija 1zma ne
. k kontro·
·· TakaY
·e · • • . ornentara slobodni su i zabavni izleti fantaziJe,
J , pnmJence, rn1draski k .. obnorn
zivotu, gdje Kajin n.. . orne~ta~ dtJaloga izmedu Kajina i Abela o zagr 'k kri-
vovjernog stava dolJkecAebpolstoJanJe suda i buduceg zivota. Kajin je zastupnt dano
' e zastu · · oprav
zauzeti opci negativ 111. 5t P~ pravovjerni stav. Medutim, niJe d va-
• av prerna 1mag·1 ... · • • · .. izvanre 11O
zna i korisna u procesu . nac111, Jer Je 1magmaC1Ja d koristi
interpretacije. Gunkel je od tumaca zahtijevao a
122
 tr O I
. 1·ranu fantaziju«, iii, .»obuzdanu
. ..
imaginaciju« (gezuuelte
6
Phantasie), J·er
1
,,~01 . apisano uz pomoc 1magmac1Je potrebno je citati uz pomoc imag· ._
•to/e n ,. d ,. . . •. 111ac1
tOs
o3 rO1e)
. ·edan od nacma a se c1tate1J »uklJuc1 u sviJ'et pri'povi·J·ed anJa
· 1• nJegov
.
,e. .. dnosti« (EB 1306; str. 50) .
.. t vnJe
,,,ie · poJe · d nos tavI.JUJe,
. ·f
s Jez1.k stiliz1ra, . .. I ragmentarno izrice stvarnost. I Jer . Je .
ost opisana ne u sv1m detalJ1ma, nego u fragmentima, zbog toga posto,·e
stvarn z d , . . . .. d
ine u opisu. a aca Je unagmac11e a ispuni prazne prostore i da scenu
~razn_detaljima. Primjerice, kada u biblijskom pripovijedanju pripovJ'edac uz
,spunt
oc samo dva deta1Ja· stvon. odredenu scenu, tada Je. zadaca citateljeve imagi-
po~ da kompletira ostale detalje.
naet/e . . .
Tako neka sel1anka saknva Dav1dove uhode, koje progoni Absa!omova po-
. a tako sto ih spusta u isusenu catrnju, u dvoristu (2 Sam 1719· »A zena uze 1·
qer
I • v • ' I '

razastrije poknvac preko otvora studencu, 1posu po n;em stucenoga zrnja, tako
da se nista nije moglo opaziti<<). Spomenuta su dva detalja: zena je razastrla po-
krivac preko otvora zdenca, a po pokrivacu je posula stucenog zrnja. Citateljevoj
imaginaciji prepusteno je da dopuni scenu ostalim detaljima. Za razumijevanje
scene citatelj ne mora znati od kojeg je materijala bio pokrivac kojim je bio po-
kriven zdenac, niti je nuzno poznavati tocno vrstu zrnja, koje je bilo posuto po
pokrivacu, niti je potrebno poznavati tocnu konfiguraciju dvorista. Potrebno je,
medutim, imati odredeno iskustvo spomenutih stvarnosti.
Pavao pise Galacanima: »Postanite, braco, molim vas, kao ja jer i ja posta-
doh kao vi« (Gal 4,12). Uzivjeti se u situaciju drugoga predstav!ja cin imaginacije
i toje kljucni cin u uzajamnom upoznavanju ljudi. Covjek se ne moze uzivjeti u
polofaj stijene niti u situaciju nerazumne cimpanze. Ali covjek se moze uzivjeti,
premjestiti u situaciju drugoga covjeka zato sto imaju zajednicku narav. Prema
tome, imaginacija nije nespojiva sa znanoscu, pa ni sa znanstvenom analizom bi-
blijskih tekstova. Naravno, uvijek ostaje obveza verificiranja svih onih podataka
koji nisu pouzdani.

aS) Stvarni i pretpostavljeni autor; citate/j (EB 1307; str. 50). 'Stvarni autor' jest
osoba koja je sastavila pripovijedanje. Naziv 'pretpostavljeni autor' oznacava sli-
k~autora koju tekst postupno stvara u procesu citanja. Ta slika autora koju stvara
Pnpovijedanje reflektira autorovu kulturu, temperament, specificne teoloske sta-
v?ve itd. To je au tor kakvog poznajemo na temelju teksta, a ne na temelju pisceve
b1ografije.
. . . Stvarni autor jest osoba koja je napisala Markovo evandelje, pretpostavljeni
ih 1mplicitni autor jest pro.ti! pisca koji se dobiva uz pomoc unutarnje analize
Markova evandelja. Slicno se u Knjizi Propovjednika javlja lik pretpostavljenog

63
Vsp. L.A. SCHOKEL i J. M. BRAVO ARAGON, nav. dj. , 91-92.

123
 -
. 1.. kao ))sin Davidov, kralj u Jeruzalemu« i on
k
autora, OJ · 'i se predstav
.
,a 61 91.d)
. kustvu (Prop 1.,1.12; 2,1 ; , ; , it .. Takoder l< 'l1
u Prvo
.· vlast1tom 1s u nj' .
lieu govo11 o 'd .. Iva1·1a· govori u prvom lieu (1,9: »Ja, Ivan, brat vas i suct· 121
• · lik v1 1oca 1on·k
1
Otkn~enJa ... . b 1 Ri' eci Bozje na otoku zvanom Patmos«; 4,1 : »Poto
1 1
nevolJa ... ~i,ah. ' og . 1. »Opazih ... «). Za najveci broj biblijskih knjiga prn sa~
irnao ovo v1den1e ,.. «, 5' · . . . 0 znat
1
.m1)l 1' citni pretpostavl1eni au ton.
su samo 1 1 ' • • • k
. ,..
»Stvarn1 d a < • •t telJ'< ,
· est svaka osoba •
koJa
•
1ma
•
pnstup te stu,•• pocevsi
•
od prv1'h
. . .. u citali tekst iii slusah c1tan1e, pa do danasnJth 6tatelja iii sl
primate1Ja 1<OJI s . . .. . . u-
,. 1. p d »pretpostavljenim c1tatel1em« podrazum1Jeva se c1tatelJ koga tekst
:iate Ja. o . b . . l • c k •
pretpostavlja i stvara, onaj t~o je ~ stan~u? av1t1 m~~ta n~ 1a1e t1vn~ radnje koje
se traie za ulazak u svijet pnpov11edan1a 1 odgovont1 na nJega na nacm kako je to
zamislio stvarni pisac uz pomoc pretpostavljenog autora (EB 1307; str. 50).
Pretpostavljeni citatelji su krug citatelja kojima je namijenjen odredeni
tekst, odnosno citatelji za koje autor pretpostavlja da ce biti u stanju razumjeti
tekst, odnosno da ce biti zainteresirani za poruku teksta.
Ova interpretacijska analiza pomaze suvremenom, stvarnom citatelju da
sebe poistovjeti s izvorno pretpostavljenim citateljem teksta. Drugim rijecima,
suvremeni citatelj treba sebe prepoznati u citatelju kojemu je izvorno tekst bio
upucen, odnosno, suvremeni citatelj treba promatrati sebe u tekstu kao u ogle-
dalu (EB 1308-1309; str. 51).

b. T~ololka refleksija. Ova analiza otkriva ucinkovitost biblijskog teksta za vje-

ru, 1 t~ko se su~ro~stavlja reduciranju nadahnutog teksta na niz teoloskih teza.
Nar~t•v~a _anahza 1ma sposobnost ozivljavanja biblijskih opisa u njihovoj ucin-
kovitoSti, Jer svetopisamska pripovijedanja traze odgovor vjere (performativni
aspekt) (EB 1310·' st r. 51 - 52) • Hermeneuticke posljedice narativne anahze · b'bl"
1 1J·
k
s• og teksta vazne su ne
. .• . samo za I lJsku egzegezu nego takoder za samu teologi-
b'bl" ·
Ju, Jer potice knstolo ..
rom,·1.1· • d' giJu, pneumatologiju, nauku o Presvetom Trojstvu na novo
P
otice
" JanJe sre 1sn,·e
na .. g sa
d .t •
rLaJa
•
doticne teoloske discipline. Narativna ana
r12a
P PtlJe1az od apst kt k · tvU
na narativnu teol .. k ra ne, onceptualne teologije, primjerice o TroJS '.
spasenja. °
og1Ju o,·a govon· Presvetom Trojstvu u kontekstu poviJ"estt

Ova analiza olaksava .. l • . za

danasnjeg, suvrem . pnJe az od znacenja teksta u proslosti na znacenJe
enog c1tatelja (EB 1311; str. 52).

c. Ogranilenja. Pored d
pre no t' . • dno·
sno nedostatke. Tako s i, narattvna analiza ima i neka ogranicenJa, o ' .1
' . • upotreba t h • . · tor
pretpostavlJeni autor' l . e nick1h termina kao sto su npr. 'stvarn1 au
K . 1.. us ofnJava p bl 52)
.. om,s Ja preporuca da n _ro . e~ interpretacije (EB 1311; str. · o·en
d1Jakronom analizom kak b' arattvn1, smkroni pristup tekstu bude dopu·~e
' 0 1 se i b' Nat,,. '
\
124 z Jegla interpretacijska subjektivno 5L

I
 ...
, ~

ivna analiza p~put dru~!h ~rn<lnih pri st upa pridaje citatelju veliku inter-
naratci'sku vaznost, _iako to nIJe ~1la n~kana ni ~-utora teksta ni samog teksta.
preta J t·vna anahza treba se cuvat1 tendenc11e da isklJ'uci svaku d kt .
Nara 1 • • • • .. .. . .. • o rmarnu
d tosti sadrzamh u pnpov11edan11ma B1bhJe, Jer bi se u tom slu • • •
radu a b'bl" k d' . caJu nas1a
raz ku sa samom I IJS om tra 1c1jom, koja upravo koristi tu vrst _
askora kl .. 1 . .. . u razra
ll r . askoraku s e ez11a nom trad1c11om, koJa se razvijala tim pravcem (EB
de1~-~:r.52 ). Ako od~a_ci doktrinarnu razradu biblijskih pripovijedanja, narati-
13 ' aliza se izlaze nz1ku da zapadne u teoloski subjektivizam.
vna an . t .. I •. k .
Subjektivna, egz1s enc11a ~a ucm ov1tost Bozje rijeci, prenosena narativno,
. crpljuje punu istinu svetop1samskog pripovijedanja. Puna istina teksta cesto
ne 15. zi puku pnpovJe· • dac' k u pnro . du t eksta. R"11ec• Bozja izrecena u pripoviJ'eda-
nadI1a k . .d .
. redstavlja do ument1rano SVJe ocanstvo zajednice vjere {Izraela, Crkve),
nJU p·e potrebno 1s · t o pnpov11e
· · · danJe
· tumac1t1 · · · uskl adu s preda1·om ko,·a ·e izrasla
stoga J . . 1
.JZ JS. te zaJ·edmce v1ere (Crkve).

3. Semioticka analiza (EB 1313-1323; str. 53-56)

Komisija je svjesna tijesne povezanosti izmedu semiotike i strukturalizma,

jer je »u pocetku ovaj pristup tekstu nazivan 'strukturalizam' (EB 1313; str. 53).
Zato je korisno navesti nekoliko karakteristika strukturalizma prije nego prede-
mo na semiotiku kao specificni oblik strukturalizma primijenjen na Bibliju.

a. Strukturalizam. Strukturalizam se primjenjuje na gotovo sve znanosti, a zeli

pokazati da znacenje i smisao proizlaze iz nacina kako ljudska bica oblikuju i
strukturiraju svoj misaoni sustav. Strukturalizam je teorija o nacinu kako se pre-
nosi i priopcuje znacenje uz pomoc (posredstvom) struktura ljudskih kulturnih
sustava.
Zacetnik strukturalizma je svicarski lingvist Ferdinand de Saussure (1857.-
1913.). Njegovo djelo s pocetka 20. stoljeca oznacilo je svojevrsni kopernikanski
obrat u pristupu jeziku.64

64
F. DE SAUSSURE, Cours de linguistique generate, Editions Payot & Rivages, Paris 1916.
Uovom Saussurovom djelu javljaju se prvi put rijeci kao sto su: synchronie, diachronie, /an-
fue, langage, parole, syntagme, phoneme, economie linguistique, semiologie, opposition, cha-
me, structure (ustroj), systeme (sustav). Usp. hrvatski prijevod, F. de SAUSSURE, Tecaj opce
ltngvistike, prev. V. Vinja, ArTresor & Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2000.,
15-16.

125