OSTATAK SVIJETA

IVICA ĐIKIĆ
SADRŽAJ

JUGOSLAVIJA ........................................................................................................................ 1

Jugoslavija ............................................................................................................................. 2

Kuća moje majke ................................................................................................................... 3

Prepušteni, ostavljeni ............................................................................................................ 7

Sivri ....................................................................................................................................... 8

Virgilije .................................................................................................................................. 9

Miševi .................................................................................................................................. 10

Kruh i suhomesnati proizvodi ............................................................................................. 11

Sara ..................................................................................................................................... 13

Tetak ................................................................................................................................... 14

Prvi ...................................................................................................................................... 15

Kazna .................................................................................................................................. 16

Karaula ................................................................................................................................ 17

Struja .................................................................................................................................. 19

Rade Šerbedžija .................................................................................................................. 20

Marija .................................................................................................................................. 22

Oči ....................................................................................................................................... 24

Kriteriji ................................................................................................................................ 25

Monike ................................................................................................................................ 26
Stariji brat ........................................................................................................................... 27

Hercegovina ........................................................................................................................ 28

Godina ................................................................................................................................. 29

Svatovi ................................................................................................................................ 30

Mlada misa .......................................................................................................................... 31

Itaka .................................................................................................................................... 32

Odluka ................................................................................................................................. 33

Usamljenici ......................................................................................................................... 34

Misusovo od pite ................................................................................................................. 36

Otac na službenom putu ..................................................................................................... 37

Umjetnik .............................................................................................................................. 38

OSTATAK SVIJETA .............................................................................................................. 39

Žena Glava .......................................................................................................................... 40

Zimsko predvečerje ............................................................................................................. 41

Juha i teletina ...................................................................................................................... 43

Četnik .................................................................................................................................. 44

Prošlost ............................................................................................................................... 45

Dodir ................................................................................................................................... 46

Nova godina ........................................................................................................................ 47

Noć u muzeju ...................................................................................................................... 48

Sreća ................................................................................................................................... 49

Dan neovisnosti ................................................................................................................... 50

Nemanja .............................................................................................................................. 52

Klaić .................................................................................................................................... 53

Zagreb ................................................................................................................................. 54

Radni narod ......................................................................................................................... 55

Bijeg .................................................................................................................................... 56

Tata ..................................................................................................................................... 57

Vrata ................................................................................................................................... 58

Izbjeglica ............................................................................................................................. 59

Dvoje ................................................................................................................................... 60

Pjesnici ................................................................................................................................ 62

Dlake ................................................................................................................................... 63

Partizan ............................................................................................................................... 64

O autoru .............................................................................................................................. 65

Impresum ............................................................................................................................ 66
JUGOSLAVIJA

1
JUGOSLAVIJA

Njemu je Jugoslavija
Did Mijo kad dođe na urlap
Iz Wiesbadena
Donese čokolade milka s lješnjacima
I kiselog njemačkog kruha crnog
Mole Boga pod slikom maršala Tita
Kite bor
Puna kuća bude za njegov imendan

Njemu je Jugoslavija
Sedmi osnovne
Božić je a on u školi
Pust razred pusta škola
Od katolika samo on i još troje
Posramljenih
Njihovi su roditelji još uvijek
Vjerovali

2
KUĆA MOJE MAJKE

1.

Napadao snijeg iznenada

Zatvorio ceste
Zarobio Dijanu baš u njegovu gradu
Gradu bez hotela
Gradu bez potrebe za hotelom
Ovdje nitko ne zastaje
Osim zalutalih oblaka
Pokislih brodolomaca
Vila i vukodlaka
Tko ovdje zastane
Nema izbora

2.

Spavaj u kući moje majke

Jedan je krevet vazda hladan
Čuva ga za tvoj san
Zna da ćeš doći
Slučajno u predvečerje
Snijeg zameo drumove
Samo da te zarobi
U kući moje majke
Soba na katu
Deset kvadrata
Dovoljno za san i nesanicu
Dovoljno za sanduk
U kojem smo ga gledali
I škropili ga suzama koje nisu kapale
Nikad ga iznijeli
Nikad zakopali

3
Eno ga i sad nema
Pod trulim križem od jelovine

3.

Sjedim na školjci
U kući Markove majke
Pokušavam shvatiti da sam trudna
Kap mokraće klizi mi po palcu
Kucanje na vratima
Markova majka
Pita je li sve u redu Dijana
Zvao je Marko kaže
Odgovaram da je zvao i mene
Nisam se javila
Pa se valjda zabrinuo
Je li sve u redu Dijana
Sve je u redu
Javit ću mu se

4.

Otkad je umro
Nisam spavala u ovom našem krevetu
Sad će biti godina dana
Strah me
Razvučem dolje trosjed i spavam
Marko to ne zna
Nemoj mu reći
Dijana molim te nemoj mu reći

4
5.

Spavaj u kući moje majke

Samo ovu noć
Zapali prije spavanja
Zakašlji kroz mrak
Okreni se prevrni tri puta
Pa duboko usni
U kosti će ti
Prozirni vilenjaci
Mršavi psi
Novembar
Mrazovit vjetar
U kosti ću ti ja
Da odgovorim
Na sva pitanja

6.

Ušao je baš kad mi je vilica prestala podrhtavati

Markov mlađi brat
Da ga povezem do Zagreba
Marko mu je rekao da može
Vidjet ćemo ujutro
Prespavajmo
Bit ćemo pametniji
A i snijeg
Možda nikad neće prestati
Prestat će kaže on
Uvijek se čini kao da nikad neće prestati
Čekaj
Znaš li na kojoj je strani kreveta spavao tvoj otac
Zastao je
Zbunjen
Znaš li na kojoj strani

5
Ne znam

6
PREPUŠTENI, OSTAVLJENI

Ne kaže se kod nas

Nevrijeme
Ili elementarna nepogoda
Čak ni kijamet
Kod nas se kaže
Pripušćo Bog
Ili samo
Pripušćalo
Fala Bogu

7
SIVRI

Njih osmorica znaju sve o lopti

Otkrili su sve njezine tajne
Osim onih koje zna samo Miodrag Važić Sivri
Dribling je jedan dodir
Jedan neponovljiv trenutak
Prvo ushićenje
Važno ga je doživjeti na vrijeme
U desetoj ili dvanaestoj
Uz aut-liniju
Dok hodža uči akšam

Dribling je neshvatljiv
Poput popodnevne smrti
Poput samoubojstva
Važno je na vrijeme shvatiti da postoji neshvatljivo
Pomiriti se s tim
Živjeti dalje
Nizati oko vrata drago kamenje neshvatljivoga

8
VIRGILIJE

Dva zdrava konja zaprežna vuku kola

Na kolima odrasli i djeca
Iza njih crne livade crne planine
Nepomično jutarnje Sunce
Naranča iz rajskih vrtova
Grije crne konje crne ljude crnu zemlju
Na velikoj grafici Virgilija Nevjestića
Odlazak

Bio je oduvijek na zidu u dnevnom boravku

Virgilije
Naše odrastanje urastanje
Naše suze
Naš Virgilije
Vazda isti
Jedini je ostajao
Mi smo odlazili

9
MIŠEVI

D. Šimoviću

U nas
U Duvnu
U krčme ko na strijeljanje
Ko da se mora
Nema izbora

Pet muškaraca
Za pet stolova
Krčmarica mlada
Čita novine zaostale
Iz prošlog stoljeća
(Dok su novine još postojale)

Šankom miš
Siv ko soko
Leti
Nevidljiv poput Titanikove sante

Jedan pa drugi
Treći četvrti peti
Izlaze ljudi
Narastaju miševi
Sokolovi
Dok glava ne klone
Nek ne da Bog nikome

10
KRUH I SUHOMESNATI PROIZVODI

Prodaje kruh i suhomesnate proizvode

U Konzumu
O kojem je Faruk Šehić
Napisao stihove
o Konzume
želim da umrem u tvojim petparačkim Edenima
Mlada
Mršava
Crna
Čuo sam je jedne večeri
Govori nekom da je iz Hercegovine
Govori ko da je jutros došla
S Kočerina iz Vitine
Mrkodola Drinovaca
Rumboka
Odozdal
Navuklo joj crvenu uniformu
I pregaču
Nabilo kapu
Kad završi smjena
Ona će s rodicom
Negdi di su naši
Neki lokal uz Savu
Pored studentskog doma
Tamo se govori naš jezik
Prči se Bog i mater
Priča se šta ima
Doli
Za nas postoji samo
Doli
Ništa drugo ne znamo
Ništa drugo nismo

11
Samo ono
Doli

12
SARA

Ledeno nešto
Penjalo mi se uz kičmu
Dok si u rukama moga brata
(U rukama svoga oca)
Plakala uplašena
Vodom što te privela vjeri katoličkoj
Ledeno poput grobnice
U kojoj sahranih
Svoga ćaću
(Oca tvoga oca)
Fra Jozu
Tetku Maru
Njezine prozirne ruke
Na čelu mome
I moje braće

Htio sam Saro

Da se zoveš kao ona
Mara
U imenu da ti sakrijemo biljeg
Trpljenja
Siromaštva
Kamena
Vriska
Djetinjstva
Vjetra
Zmija
U imenu barem
Trag da ostane
Kad je umro
U krvi i mesu

13
TETAK

Povratak je uvijek
Na groblje
Meni više nema
Duvna bez groblja
Dolazim na dan ili dva
Na sprovode
Ko na poslovne sastanke
I odlazim
Poslije uspješno obavljena posla

Danas sahranismo tetka

Ožujski sunčan dan
Groblje uz cestu
Snijeg s vrhova
Midene i Liba
Obasjava čitavo polje

Umorni i u se propali gipseri

Predaju još jednog svog
Odsutno zure u livade
Svoga djetinjstva
Kao u polusnu
Bezglasno miču usnama
Neka ne primi muka
Kao plaću za svoja djela

14
PRVI

Autobusi su prevozili ljude do seoskog groblja

Na prvi ratni sprovod
Ko na dernek u Seonici za Veliku Gospu
Hiljade ljudi
Nisu došle zbog pokojnika
Već zbog onog za što je poginuo
I neka su
To je njihova stvar

Znali smo ga
Mi dječaci iz mahale
Svake večeri dolazio je da trenira u našoj dvorani
Udarao je po vreći dok smo mi igrali košarku
Bio je najjači čovjek u našim životima

Bili smo uzbuđeni i važni

Mi smo ga znali
Mi smo ga znali
Oči nam velike i jezici zapleteni
Mišići trepere kao kod žednih pasa
Koje su svi napustili

15
KAZNA

U ostavštini fra Joze Križića, koja se čuva u Franjevačkom samostanu u Tomislavgradu, ima
dokument nastao 17. prosinca 1981. godine. Trag o postojanju tog dokumenta postoji u
knjizi „Fra Ferdo Vlašić – vizionar i patnik“. Piše ovako: „Dana 12. 11. 1981. godine, za
vrijeme međučasovne pauze došlo je do oštre prepirke između Mašić Marije i Miškić Marije
s jedne strane i Zahirović Đemke s druge strane – učenice istog odjeljenja. Povod za svađu
bila je nedavna osuda duvanjskih fratara-kleronacionalista Vlašić Ferde i Križić Joze. Mašić
Marija je pred kolegicama tvrdila da su fratri nepravedno osuđeni, našto je Zahirović Đemka
primijetila da je pravilno što su osuđeni, jer su radili protiv naše zemlje. Na Đemkinu
primjedbu Mašić Marija je reagirala vrlo oštro, riječima: ‘Ti nemaš pravo da spominješ
fratre. Ti imaš svoga hodžu.’ U razgovor se upočetku umiješala i Miškić Marija, te su obe
zaprijetile Đemki, da, ako još jednom bude spominjala fratre, da će je pretući.“

Odgojno-disciplinska komisija Osnovne škole „Boriša Kovačević“ kaznila je učenicu Mašić

Mariju prebacivanjem u drugo odjeljenje, iz Sedmog tri u Sedmi pet, to jest iz prijepodnevne
u poslijepodnevnu smjenu.

Deset godina kasnije počeo je rat.

16
KARAULA

Veliki crni pas

A oko njega ništa osim križeva
Križeva kamenih i velikih
Ispod kojih davno istrunuše kosti
Starih fratara
Križeva drvenih i propalih
Ispod kojih crvi poćopaše
Meso gipsera što su u kovčezima
Dovoženi sa švapskih bauštela
Meso mladića što su ginuli na raskršćima
Münchena, Beča, Züricha
Ili se samo zabijali u stabla pored drumova
Na kraju svega
Meso topovskog mesa
Meso žena majki i sestara
Koje su se smanjivale od čekanja
Sve dok se ne bi svele na mjeru dječjeg groba
Na groblju Karaula
Što strši nad Duvnom

Veliki crni pas

Bijesan od vjetrova
S Vrana, Čvrsnice i Ljubuše
Divljih očiju
I s rebrima što izbijaju kroz tanku opnu kože
Digao lijevu nogu
I sav drhti dok pušta mlaz prozirne tečnosti
Po drvenom križu
Na kojem piše:
ILIJA ĐIKIĆ
1952 – 1991
Onda se spušta u polje

17
Među svoje

Sad više nema nikoga

Dim izaziva treperenje u plućima
A utroba mi mlaka i vlažna
Kao curci pseće mokraće
Što klize po drvenom križu
Moga ćaće

18
STRUJA

Svaki put kad nestane struje

Pred publiku silazi kino-operater Alija
Suh i nizak
S cigaretom u prstima
Uperi ručnu lampu u vlastito lice
I započne monodramu
Koju uvježbava danima i noćima
Ljudi se smiju
Aplaudiraju
Zvižde i vrište

Alija u garaži svake noći priprema nove točke

Vjeruje jedino u krhkost naših trafostanica i dalekovoda
Koji umiru taman koliko je potrebno
Za nastavak vjerovanja da će struje jednom nestati zauvijek
A baš toliko treba da Alija izvede sve što je uvježbao
I da malo improvizira naravno

19
RADE ŠERBEDŽIJA

Gutin stričević Jozukić

Kako ne znaš Jozukića
Dobro nije važno
Gutin stričević Jozukić
Kako ga nećeš znat
Oženio onu jednu gadnu iz Kongore
On dobio penziju njemačku
Dvi iljade maraka
To je invalidska
Jer je gluv
A svak zna da gluv nije

Šta ti je bilo
Radili oni jednom negdi
Oko Rozenajma negdi
I pukne nešto s plinom
Jedan na mistu mrtav
Drugi jedva priživio
Jozukiću bogami ništa
To je taka raca
Sritna

Prošla dva dana

Jozukić kod doktora
Gluv
Gluv i gluv
Tri godine ga prigledali
Svi mogući likari
I švapski i naši
Sprave kažu da mora sve čut
Ma Jozukić ne čuje ništa
Gluv ko planina
To je na psihičkoj bazi

20
I dali mu penziju šta će

Vidiš rodijače moj

To ti je glumac
A ne onaj kako se zove
Rade Šerbedžija

21
MARIJA

Kad smo maturirali

Nekom je palo na pamet
Da pješačimo do Međugorja
Stotinu kilometara
Nije šala

Riječ na riječ
I eto nas
U Studenim Vrilima
Gdje se zemlja pretapa u crveno
I zrak postaje gušći
Lipanj je na izmaku
Udara odozgor
Odozdo zmije
I šiljate kosti

Znam sve molitve

Izgovaram ih u zanosu
Osjećamo kako se rađaju žuljevi
Bubre i pulsiraju

Ona zapjeva kad prestadoh moliti

Glas joj treperi kao cesta po zvizdanu
Njezina pjesma
Iznad zaraslih livada
Prošaranih pravokutnim lišajevima duhana
Ukazuje se Marija
Nad Hercegovinom
Kako na nebu tako i na zemlji

Na Kočerinu na pola puta

Fratar neće ni da čuje
Da spavamo u crkvi

22
Nije naša crkva duvanjski konak
Spavamo na groblju
Smrdimo
Ne znamo još što je noć
Što je zemlja

Ona se probudila bolesna

Vrućica kašalj nemoć
Bez glasa ostala
Spušta se na cestu da zaustavi nekoga
Vraća se kući
U suzama
Da se mene pita
I ja bih s njom
Bilo gdje
Nema potrebe da dalje gazim
Kroz vinograde i šumskim prečicama
Meni se Marija
Ukazala

23
OČI

Imao je osam godina

Kad je rekao da su očeve oči plave
Kao u psa
Očevo lice načas se zamrzlo
Pa se ugrizao za donju usnu
Svi su šutjeli
U kojeg psa
Čiji je to pas
Pitala je majka
A mnoge su ga oči gledale
Ljudske i pseće
Dok mu se pogled nije zamutio
Istrčao iz kuće
Tražili ga cijelu noć

24
KRITERIJI

Niski prati žene po gradu

Trideset godina
Čaršija uvijek zna koga Niski sad prati
Amiru Buljinu
Doktoricu Snježanu
Nevjestu Mate Filipovića Anu iz Baške Vode
Udovicu Nedu
Cvjećarku Đulu
Malu Evu iz Dubokog puta
Za njima na posao
U školu
Kući
Ko poslom

Trideset godina Niskog biju

Muževi braća očevi
Izbijaju mu bubrege lome rebra i zube
Urezuju mu ožiljke po licu
Nekažnjeno
Nitko ništa ne prijavljuje
Nitko ništa ne pita
Trideset godina

Niski se uvijek vraća

Nakon tjedan mjesec ili dva
Kao da ništa nije bilo
Ne odustaje
Uporno ne spušta kriterije

25
MONIKE

Moje male rodice

monike
glorije
renate
Prvi put se zaljubljuju u Innsbrucku Stuttgartu Bernu
Po selima u Bavarskoj
Frankfurtu Berlinu
Po internetu se dopisuju na njemačkom
Puštaju narodnjake
Stavljaju slike s ljetovanja u Brelima
I fotografije hrvatskih nogometaša

26
STARIJI BRAT

Ja sam ga odveo gvardijanu

Svog starijeg brata Ćipu
Kad se to desilo
Reko sam gvardijanu
Ubio nam je ćaću
Ne znam kako i šta
Ćaća bio mrtav i krvav kad sam dotrčo
Brajo Ćipa klečo kraj njega
Plako i držo se za glavu

Sad
Eto ti eto on
Ne gledaj me tako fra Vendeline
Vidio sam da sakriva pištolj u grmlju iza kuće
Zato sam ti ga i doveo
Ako i sebe ubije
Ti ćeš bit kriv
Velečasni
Odriši ga od grijeha
Učini nešto
Nemoj da isti dan ostanem bez ćaće
I bez brata

27
HERCEGOVINA

Rastu li joj na granicama smokve

Padaju li snjegovi da joj iscrtaju međe
Da je odijele od same sebe rasprostrte
Jedino po pamučnim mapama naših utroba
Pušu li vjetrovi da pokažu dokle se protegla
Gdje završava
A još ne zna ni gdje je počela
Kad joj nađeš početak
Bit ćeš blizu kraja
Ako joj nađeš korijen u kamenu
Pod kamen ti je
Ako joj je sjeme iz vrijeska
Vrišćat ti je
Il iz jame
U mrak ti je
Iz jezika
Ljubit ti je

Jadna ti je di je da je
Bolje bi joj bilo da je i nema
Da je nema ni tamo gdje ćeš je
Bez uspjeha
Prvo potražiti
Da je nema nigdje i ni u čemu
Pa ni ondje odakle ne može umaći
U prašini u tvojim očima
Jednog ljetnog predvečerja
Pod blidinjskim stećcima

28
GODINA

Godinu dana nakon očeve smrti nismo uključivali televizor. Išli smo po komšijskim kućama,
gledali sport, vijesti, filmove. Davali nam da jedemo, bili blagi prema nama, ulazili smo u
njihove kuće i živote bez najave i kucanja. Pet mjeseci poslije ćaćine smrti, počeo je rat, ali
mi televizor i dalje nismo uključivali. Did nije dao. Na komšijskim televizorima gledali kako
padaju gradovi i gore sela, na komšijskim televizorima gledali granate koje padaju po našem
gradu. Did nije dao. Nije dao da rat pokrije našu pravu bol, da razvodni našu istinsku tugu
koja je bila prije rata i koja će nadživjeti sve ratove. Naša kuća bila je oaza drukčijeg straha.

29
SVATOVI

Torta je prerezana
Točno u ponoć
Muzičari sviraju tuš
Pa odlaze na dužu pauzu
S jednog kraja dvorane
U solidnom hotelu
Na zapadnoj periferiji grada
Dopire neobična pjesma
Nerazgovijetni stariji muški glasovi
I žensko podcikivanje na kraju
To je izvorna pjesma
Iz Guče Gore
Kaže mladoženjina sestra
To se ne pjeva nigdje
Samo u Gučoj Gori

Mladoženja daje znak rutiniranom šefu benda

Koji ostavlja komad janjetine
Uzima mikrofon
Žao nam je što prekidamo
Ovu lijepu pjesmu
Ali sad je red da mlada
Baci buket
Ajmo djevojke na podij
Nemojte se sramiti

Moro sam nešto učinit

Priča kasnije mladoženja
Nemaš pojma za koliko bi stigli
Do Jure i Bobana

30
MLADA MISA

Uteko Marijanica Šteko iz samostana

Noć prije mlade mise
Došo kući u Štekinu Dragu
Gleda kroz prozor
Ćaća priliva vino u boce
Najstariji brat križa zadnja dva pršuta
Mater mota pite u tepsijama
Peru se podovi i stolnjaci
Did drijema s lulom u zubima
Marijanica ih gleda kroz prozor
Oči mu bubre od vlage
Ali ne može nazad
Ni naprijed

Izdat mu je ove noći

Jal sebe
Jal njih
Za cijeli život
I za ono što će biti poslije života
Gospodin je okrutan
Hrani se ljudskim izdajama
Jer toga nikad neće ponestati
Gospodin se znao pobrinuti za se
A ti moj Marijanica
Ti stoj tako nigdje
Zauvijek
Razapet

31
ITAKA

Meni nikad neće stići pismo

I u pismu rukom ispisana pjesma Konstantina Kavafisa
Itaka
Ona ti je dala divno putovanje.
Bez nje ne bi ni krenuo na put.
No ništa ti više ona nema dati.

Moja Itaka utvrda je mrtvaca

Duhovi propalica nesretnika
Rano umrlih
Odnijeli ih ratovi rakovi snovi
I druge bolesti o kojima se ne govori
Prikaze drumskih razbojnika
Svetaca i svetica
Promiču katakombama
Nemaju me kako dozvati
A ni zašto
Oni nisu imali dublje razloge za svoje ostanke
I povratke
U njihovim životima ništa nije moglo biti drukčije
Nego samo onako kako je bilo
Od Itake se nikad ničem nisu nadali
Ništa im ona nije dala
Oni njoj
Sve što su imali

32
ODLUKA

Sad će evo dvadeset godina da je morao otići

I dosad se nijednom nije vratio
Drugi se vraćaju jednom godišnje
Dva dana pa u Makarsku
Ali njega nema
Ne miče se iz svog Osla
Ni za koga ne pita
Na jug ne šalje ni pare ni selame
Ne donose mu sudžuk rakiju i kiseli kupus
Neće da zna

Primiče se šezdeseta
Razredniče
Život se sveo samo na odluku da nikad više
Ne vidiš Duvno
Osim ponekad u snu

Kad se probudiš nastaviš sanjati

Da ima nešto o čemu odlučuješ
A odlučio si tako kako si odlučio

33
USAMLJENICI

Jedino njih razumijem u ovom gradu

Jedino su oni moji
Premda ja nisam njihov
Rijetki gradski usamljenici srednjih godina ili malo stariji
Došli iz kamene provincije
Na oljuštenim drvenim šankovima
S votkama i opušcima
Nacionalizmom ispod pripovjedačkog dara

Mimoilazimo se po pješačkim zonama u centru

Uvijek sami
Poželim da im pružim ruku
Da kažem
Razumijem te čovječe
Tvoju muku nepripadanja
I vruću želju da ne budeš stranac
Ni dolje gdje ti je bilo usko
Ni ovdje gdje je malo šire
Da budeš svoj među svojima
Rodijak među rodijacima
Građanin među građanima
Glava stabilne obitelji
Bezglavi pijanac
Nerealizirani ljubavnik ekscentričnih gradskih žena
Lišen pratnje glasina

Nikad ne priđem da prozborimo

Bojim se njihove nesigurnosti i gorčine
Tersluka
Opsjednutosti Hrvatskom
Zato samo produžim
Mislim
Da li i oni misle isto

34
Ili su njihove misli uzvišenije

35
MISUSOVO OD PITE

U djetinjstvu, možda sam bio desetogodišnjak, čuo sam psovku: „Jebem ti ono misusovo od
pite!“ Bila je to psovka susjeda Tadije. Upućivao ju je svojoj ženi Kati i bio je po toj psovci
čuven u gradu. Mislim da ljudi nisu umjeli protumačiti Tadijinu ljutitu mantru. U razmaku od
dvadesetak godina, pitao sam na prepad nekoliko ljudi – koji su poznavali Tadiju i njegovu
psovku – da mi kažu što, ustvari, znači to – misusovo od pite. Nitko nije znao. Bilo je smjelih
pokušaja objašnjavanja, ali neuvjerljivost bi ubrzo prsnula u zajednički smijeh.

Zagonetka se riješila slučajno, kao što obično biva. Majka je jednom sama od sebe, motajući
pitu na kuhinjskom stolu, ispripovijedala da je Tadija Kati psovao misusovo od pite, a to je
bio sami početak motanja, kad bi se Kata prekrstila i promrsila: „Misusovo!“ Odnosno: „U
ime Isusovo!“ Misusovo je početak prve jufke, početak koji će na kraju dospjeti u srce pite.
Misusovo je istovremeno i početak, i kraj.

36
OTAC NA SLUŽBENOM PUTU

Između restorana Vinodol i hotela Dubrovnik

Klate se u ozbiljnim odijelima
S cigaretom između usana
I crnim komesarskim taškama preko ramena
Na službenom su putu
Dan ili dva
Ali alkohol je preuzeo ubrzo iza podneva

Trude se da imaju poslovan izraz lica

Premda im kapci padaju
Sav preostali razum služi samo pretvaranju
Da je sve u redu

Kod Charlieja đonom gase cigaretu

I vade pare iz džepova
Ima li dovoljno
Za jedan gemišt
I taksi do prvog jastuka

37
UMJETNIK

Ako mi jednom uspije

Da budem umjetnik
Neka budem kao Zvonko Lepetić
Da umijem kao on
Da samo na jedan čas
Iz moje duše-Dinare
Iz mojih ruku-ponornica
Izbije čudo blagosti
I svireposti
Da izbije ono što jest
Istina viša od faktografije
O nama
Koji vežemo pse debelim lancima
U dvorištima kamenih kuća
O Zvonku Lepetiću
Koji noću obilazi selo
Skida željezo s psećih vratova
Laje u tamu
Zavija

38
OSTATAK SVIJETA

39
ŽENA GLAVA

U Ženoj Glavi
Jedemo ribu
Pagara
Čovjek koji ga je ulovio i ispekao
Priča da Žena Glava
Nema veze sa ženama
Nego sa žeđu
Iz žeđi rodila se žena
Samo jedna
Teče joj maslinovo ulje preko usana
Sol joj po vratu

Poslije ležimo u krevetu

Čuješ li
U Komiži limuni padaju na zemlju

40
ZIMSKO PREDVEČERJE

1.

Desetak koraka od stana do auta

Desetak minuta do garaže šoping centra
Kasno je popodne
Nedjelja
Hladan vjetar odnio je
Nanose sive sa zjenica
Rubovi su oštri
Rastavljeni očevi vraćaju djecu
Poslije nedjeljnih ručkova
Iz kina u garažu
Nivo minus dva
Nabavili smo kost pršuta
Kuhat ćemo grah
Za idući tjedan
Nikud nećemo ići

2.

Nad zemljom
Lebde divlji konji
Ržu i smiju se
A odjekuje grmljavina
Hlade se kiše
Okupljaju se snjegovi kao vojnici spremni da padnu
Bez pitanja
Da zametu ceste i staze
Da se sve zaustavi

I sunce nas evo izdaje

Mrak dolazi s planina

41
Vjetar smrdi na daleke vatre
Okupit ćemo divlju djecu i divlje pse
Zaključati vrata
Presjeći velike krumpire napola
Prismakati s ovčjim sirom
Spavati

42
JUHA I TELETINA

Njih trojica
Pričljivi i veseli
Piju pivu
I žvaču psovačke poštapalice
Ponovi ovo
Popij i ti nešto
Oči staklene
Otpale s retrovizorske krunice
Nisu pare problem
Potrošit će tisuću
I više
Da smire želju
Koja divlja u preponama
Čini ih odsutnima

Jutra su obična
Prespavana sveta misa
Bog će razumjeti
Pa ručak kod kumova
U Sesvetama
Dječje prolijevanje sokova
Juha i pečena teletina
Kolači i kava
Prije rastanka
Opravdana kritika Srba i komunizma
Trebali bi krenuti
Ovaj moj noćas je
Malo

43
ČETNIK

Jedno vrijeme nisu se pozdravljali

Okrenuli bi glavu desetak koraka ranije
Naglo se odlučivali zapaliti cigaretu
Zagledati u šareni izlog u centru
Čeprkati po mobilnom telefonu

Mlađi je volio dvije knjige starijeg

Dvije zbirke pripovijedaka
Nemoćne ljude kojima Sistem lomi kosti
A oni ostaju isti
Ravni

Stariji je bio prijatelj majke mlađega

Nazvao je jedne večeri
Nakon što je sebe ugradio u Sistem
Skrenuo joj pažnju na sina
Piše protiv Države
Ne treba mu to

Sad se ipak pozdravljaju

Ruku dignu u zrak
Proizvedu neki zvuk
Bolje je tako

Mimoiđu se
A mlađi uvijek misli isto
Šubara mu na glavi
Kokarda ko dukat
Preko prsa redenici
I brada
Eto te
Pravi četnik

44
PROŠLOST

Zabranili im da ga gledaju
Ako ga pogledaju
Mogla bi im krv u obraze
Od stida
Od bestidnosti
A kamere vide svako lice
Kasnije će najbolji detektivi
Analizirati intenzitet crvenila u obrazima
I donositi dalekosežne zaključke

Zabranili im da ga gledaju
Za njihovo dobro
Zurite u nešto
Onako kao da gledate
U budućnost

Zabranili im da ga gledaju
On prolazi pored njih
Prošlost ne postoji
Gori nisko raslinje integriteta
Ne gledajte u Bivšeg
To vas Đavo kuša
On je Đavo
Opet vas zavodi

45
DODIR

Jednom tjedno
Najviše dvaput
Više od godine dana
Njih dvoje
Prolaz Milivoja Dežmana presvučen bojom njezinih božurnih obraza
Kava i zaboravljeni okus soka od bazge
Uvijek isti razgovori
O poslu
Njenom malom sinu pjesničkog imena
(Krenuo u školu)
Vremenu
Filmovima

On zna da je ona sama

Ona zna da on živi sa ženom
O tome se nikad ne priča
Provedu tako sat vremena
Na rastanku
Dotaknu se vrhovima prstiju
Načas se učini da će iz jagodica niknuti poljubac
Ona lijevo
On ravno
Niz Frankopansku
Vidimo se
Sljedećeg tjedna

46
NOVA GODINA

Bolje da ništa
Stvarno je bolje
Ništa
Zaustavimo se
Ne pružaj mi dlan
Ne gledaj me tim očima znatiželjnim željnim
Ne naručuj još jedno piće
Ne zazivaj kišu
Zar doista želiš
Susrete u hotelskim sobama
Koje napuštamo odvojeno
Kao što ljudi odvojeno napuštaju javne zahode
Noćne esemesove
Mobitel na vibriranju
Paranoju
Neizgovorene optužbe i uvrede
Progutanu ljubomoru
Potragu za mjestima na kojima nas nitko neće prepoznati
Na kojima nećeš sresti nekoga
Tko će se bučno radovati što ćete zajedno dočekati Novu godinu
Dok ja palim novu cigaretu
I pretvaram se da me ne zanima
Što si isplanirao doček sa svojim i njenim društvom
I što ništa o tome nisam znala
Dok nije prišao taj čovjek
Koji me dva puta sumnjičavo pogledao
Kao da sam nešto ružno
Ni ruku mi nije pružio

47
NOĆ U MUZEJU

I mržnje skončavaju
Na Crvenom Tepihu
Srbi i Hrvati
Hrvati i Srbi
Došli da ih pomire
Ratni profiteri
Maskirni izdavači
Sjecikese i Konjokradice
Da ujutro opet zarati
Oni bi isto ko i devedesetprve
Pa za dvadeset godina
U muzej
Mir mir
Diskretna muzika za opuštanje
Kanapei s lososom i kavijarom
Jeftini šampanjac
Piće našeg početka i našeg kraja

48
SREĆA

U posljednje vrijeme usrećuje ga

Slučajno otkriće restorana s izvrsnim burekom
Preslanim taman koliko treba za povratak
U djetinjstvo
Poznat okus čini ga sigurnim
Usrećuje ga
Muharem Serbezovski
Pjesma Hatidže
Limuni doneseni s otoka
Usoljene kapare
I motar
Paradajz šljivar
San poslije ručka
Poširano meso zubaca u povrtnom umaku
Usrećuje ga
Cigareta na pravim mjestima dana
Iluzija da je skrivena misao
Prije spavanja

49
DAN NEOVISNOSTI

Maruni

Izišao da kupi cigarete

I kutiju keksa
U ulici vise samo dvije zastave
Ali to je napredak
Prošle godine bile su četiri

Prodavačicama su državni praznici

Sol na ranu
Dolaze naspavana lica koja rijetko viđaju
U pamučnim trenirkama i iznošenim majicama
A one jutros od sedam
U kutama i pregačama
Niža vrsta

Ispred njega na blagajni

Djevojka u tankom pamuku
Plava poput prozirnih skandinavskih princeza
U košari joj margarin mlijeko kruh prašak za pecivo
Blage linije njenih bokova i bedara
Malene sise
S bradavicama boje usana

Dok ona plaća i čeka kusur

On razmišlja da je pozove na kavu
Ili bar zatraži broj telefona
Ona sporo odlazi
Muči ga
Prodavačica pita ima li tri i šezdeset sitno
Zvecka po novčaniku
Pruža kovanice

50
Ni njemu danas nije Dan neovisnosti

51
NEMANJA

Ujutro je otišla na posao

U suzama
On je ostao u krevetu
U stanu njezina bivšeg ljubavnika
Na periferiji
Jednog ljeta
Iznajmljuje joj ga po povoljnoj cijeni

Vratila se ranije s posla

Došla joj prijateljica iz rodnog kraja
S petogodišnjim sinom Nemanjom
Upravo se razvela
Mora malo promijeniti sredinu
Pod pritiskom je

Otišao u supermarket
Po vakumirani pršut, sir i masline
Zadnjih pedeset maraka dao
Za ogromna plastična vatrogasna kola
Dječak se obradovao
I dječakova majka
Na tren se učinilo da sve opet ima smisla

52
KLAIĆ

Naletio među papirima na požutjeli intervju

S glumicom u listopadu
Listopad dušu dao za patetiku
Prisjeća se mladosti početaka zanosa
Kad je primljena na Akademiju
U komisiji kaže bio
Bratoljub Klaić
Bratoljub Klaić Rječnik stranih riječi
Jednom je bio
Član komisije

53
ZAGREB

Nitko nas neće vidjeti

Mi ćemo mračnim prolazima
Kroz dvorišta i parkove zakrčene glomaznim otpadom
Kroz snježnu mećavu
Po staklenim ulicama Gornjeg grada
Kroz mirise magnolija
I radosnu kišu
U znojnim tramvajima koji dugo klize niz Vlašku
Nitko nas neće vidjeti
Imamo tajnu mapu grada
Korčula iz koje se miris pečene ribe širi cijelom ulicom
Klub Boška Petrovića
Prvi kat hotela Dubrovnik
S prozorima u obliku saća
Marija Braut u izlogu kafića na početku Radićeve
Sajam na Britanskom trgu
Bistro Esplanade gdje glasni Arsen Dedić
Komentira naslove iz sutrašnjih novina
Na kraju
Kod Mome u Dugavama
Pljeskavica i narodna muzika
Muškarci u trenerkama
Gošće u streč haljinama
Nikoga ne znamo
Nitko nas ne zna

54
RADNI NAROD

U Ulici Giuseppea Carabina

Na broju 7
U neboderu
Osvanula je na oglasnoj ploči u prizemlju
Selotejpom zalijepljena cedulja
Četvrtog listopada 2009:
Stvarno nema smisla
Da teroriziraš susjedstvo
U kasne sate
Kupi pošten ležaj
Ne pravi nam svojim
Sexom noćnu moru
Jer većina nas je
Radni narod

55
BIJEG

Bježali smo
U uvale od pedlja
Dvije barke što se nunaju
Prigušeni šumovi
Nema ljudi
Nema ljudi
Ni galebova
Bježali
U prazni restoran
Nitko nikad neće doći
Jest ćemo samo sirovu ribu sirovo meso
Igrati se solju i uljem

Bježali
U šumu
Blatnom cestom pored ženske duševne bolnice
Ilegalna birtija pored rijeke
Igrali biljar cijelu noć
Služila nas dvojica zaostale braće
Nosili nam rakiju i pršut
Ostavili im sve pare
Samo da nas ušuškaju
Da nas nitko ne nađe

56
TATA

Proletjela je kroz izlog kafića

Vičući tata tata tata
Ne primjećujući odron koji ostavlja iza sebe
Lepršala joj kosa
Srećom izbjegavala sudare s užurbanim šetačima
Koje bi u jednom času zabezeknula njezina ljepota
I uzbuđenje dok maše rukom
Tata tata tata

Vratila se s tatom
Gospodin s detektivskim šeširom
I dotjeranom sijedom bradom
Zapalili cigaretu
Popili piće
Popričali o politici
Kao ozbiljni muškarci
Bilo mi je drago

57
VRATA

Zatvarala vrata za sobom

Odnosila leptire i nabrekle damare
Ostavljala opuške i jutrošnje novine
Otvorene na stranicama gradske rubrike
I vraćala se nekog drugog dana u sumrak
Po poznate okuse limuna i masline
Donoseći šuštanje svile i crno vino
Pred vratima je ostavljala obzire i strahove
Na nekoliko sati
Na nekoliko života
Zatvarala opet vrata za sobom
Potpetice po stubištu umjesto zaboravljenih poljubaca
Ostavljala sjeme srama i praznine
Na plodnom tlu
Vraćala se da gleda: plodovi zriju
Svaki dan sve teži i teži
Poput uzdaha
Poput oblaka
Zatvarala vrata za sobom
Ništa više nije odnosila
A iza nje je svaki put ostajalo sve manje

58
IZBJEGLICA

Svakoga dana čovjek sjedi na istom mjestu

Uz cestu prema aerodromu
Iza njega trule livade i nove poslovne zgrade
Sa staklenim liftovima i drskim tajnicama
Bageri i radnici sa šljaštećim prslucima

Čovjek sjedi u plastičnoj stolici s ljetnih terasa

Puši cigaretu
Provlači prste kroz sijedu bradu
Čeka da se ukaže zec
Godinama čeka
Vidio ga je trećeg dana od dolaska u grad
Otad sjedi uz cestu prema aerodromu
Čeka da se vrati

Nije to mala stvar

Govori onima koji ga pitaju
Zagreb tako velik grad a zec trčkara
Ko tamo kod mene u Slavoniji
U Aljmašu
Tamo zečevi stalno trčkaraju

59
DVOJE

On:
Stalno je nedostajalo samo malo
Zašto bi se inače sastajala sa mnom
Nije morala
Uvijek je mogla nešto izmisliti
Brzo bih odustao
Izronio očaravajuću drugu
Iz plitkog mora memorije ili slučajnosti
Viđali smo se rijetko
Koliko već treba za nadu
Razmjenjivali knjige i sitne poklone
Sjećanja iz djetinjstva
Iste asocijacije
Osviještenu jugonostalgiju
Kratke poglede
Više nismo imali što
Zastali i čekamo
Da je samo učinila nešto
Stavila mi ruku na vrat
Sve bih napustio
Boljelo bi ali bih
Ali nije se dogodilo ništa
Nisam se imao za što uhvatiti
Nisam

Ona:
Od prve pomisli o njemu
Slutila sam da neće imati hrabrosti
I da je besmisleno
Ali nisam mogla odoljeti da mu uzalud dam priliku
Lijepo je pričao
Slušao

60
Bio je uostalom tako vidljivo zaljubljen
Laskalo je
Do određene mjere
Sve dok nije počelo vrijeđati
To očekivanje
Da prva pružim ruku
Nagnem glavu
Bilo što
Jer ja nemam što izgubiti
Za razliku od njega

61
PJESNICI

U potresnom zapisu o Bleiburgu i trima svojim Buenos Airesima, Ivan Lovrenović uzgred
pripovijeda da mu je pjesnik Jure Kaštelan nekoć ispričao ovakvu priču. Neposredno poslije
onog rata, uvrstilo Kaštelana – partizanskog oficira i intelektualca najvišeg europskog nivoa
– u delegaciju poslanu u Rim, da ondje među izbjeglim hrvatskim nevoljnicima i ubojicama
pokuša detektirati ljude kojima bi se moglo, i kojima bi valjalo pomoći da se vrate kući, u
novu Jugoslaviju. Negdje na rubu grada, u nekom narodnom hranilištu, Kaštelan jednog
dana ugleda pjesnika Viktora Vidu. Priđe mu i zapodjene priču o mogućnostima povratka.
Viktoru Vidi strah nije dao da čuje Kaštelanove riječi. Gledao je samo kako će prestati taj
neželjeni susret i kad će pobjeći ondje gdje ga nitko ništa neće pitati. Nikad se više nisu
vidjela ta dva pjesnika. Obojica poraženi, prije ili kasnije.

62
DLAKE

Ispričao mi je M.
Da je jedna predratna ljubavnica Radovana Karadžića
Povjerila nekome tko je povjerio dalje
I dalje
Da dotični ne pere kadu
Nakon tuširanja
Ostavi nepravilne linije dlaka po keramici
I tako svaki put
Nakon tuširanja
Dok preciznim mlazom hvatam dlake
I sprovodim ih u kanalizaciju
Mislim o Radovanu Karadžiću
O njegovim ljubavnim popodnevima
U nekom sarajevskom stanu
Po kojem je kasnije pucao
Da opere dlake

63
PARTIZAN

Padao kao partizan

U filmovima Veljka Bulajića
U početku ne primjećujući da je pogođen
Samo zastane
Pa ubrzo nastavi
Dva ili tri koraka
Dok prvi put ne posrne
Zadrhti
Zatim se naglo uspravi
Učini se da se uspio othrvati
Strese nevidljive naslage prašine i paučine
I stoji tako čitavu vječnost
Zamućena pogleda
Odjednom ga izdaju koljena
Klone
Otvorenih usta

Padao kao partizan

U filmovima Veljka Bulajića
Trajalo
Dugo
Cijeli jedan život

64
Ivica Đikić

Rođen 1977. u Tomislavgradu (BiH). Novinarstvom se počeo baviti 1994. u Slobodnoj

Dalmaciji, a u tjedniku Feral Tribune bio je novinar i urednik od 1997. do gašenja lista 2008.
godine. Od 2009. do 2010. bio je glavni urednik riječkog Novog lista, a od 2010. do 2016.
bio je glavni urednik tjednika Novosti iz Zagreba.

Cirkus Columbia dobio je 2004. nagradu Meša Selimović za najbolji roman objavljen u
Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori. Po motivima tog romana oskarovac Danis Tanović snimio
je 2010. istoimeni igrani film. Roman Sanjao sam slonove osvojio je 2012. tportalovu
nagradu za roman godine u Hrvatskoj, a Ponavljanje je 2015. nagrađeno Kočićevim perom.
Knjige su mu prevedene na španjolski, njemački, talijanski i slovenski jezik. Živi u Zagrebu.

Uz Tanovićev film Cirkus Columbia, koscenarist je i dugometražnog igranog filma Filipa

Šovagovića Visoka modna napetost (2013), te scenarist dvanaestodijelne dramske serije
Novine u režiji Dalibora Matanića (2016).

Objavio: Cirkus Columbia (roman, 2003), Domovinski obrat – politička biografija Stipe
Mesića (publicistika, 2004), Ništa sljezove boje (priče, 2007), Gotovina, stvarnost i mit
(publicistika, u koautorstvu s Davorom Krilom i Borisom Pavelićem, 2010), Sanjao sam
slonove (roman, 2011), Ostatak svijeta (poezija, 2012), Šarik Tara: Život (publicistika, 2013),
Ponavljanje (roman, 2014) i Beara (roman, 2016).

65
Biblioteka Online
knjiga 137

Ivica Đikić
OSTATAK SVIJETA

© 2017 Ivica Đikić

© za elektroničko izdanje: Društvo za promicanje književnosti
na novim medijima, 2017

Izdavač
Društvo za promicanje književnosti
na novim medijima, Zagreb

Za izdavača
Krešimir Pintarić

Urednici
Krešimir Pintarić
Dario Grgić

Fotografija
© Kirsten Hinte / Fotolia.com

ISBN 978-953-345-537-2 (HTML)

ISBN 978-953-345-538-9 (EPUB bez DRM)
ISBN 978-953-345-539-6 (PDF)
ISBN 978-953-345-540-2 (MOBI)

Prvo izdanje
Hrvatsko društvo pisaca, Zagreb, 2012.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu

Grada Zagreba.

66
67