UNIVERZITET U SARAJEVU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA HISTORIJU

AMER MASLO

VJERSKI FUNDAMENTALIZAM

-Esej-

Mentor: prof.dr. Zijad Šehić

Sarajevo, 2017.
 SADRŽAJ

1. Uvod: Fundamentalizam, fundamentalizmi – različite historijske pojave .......................... 3

2. Vjerski fundamentalizam – osnovne postavke ................................................................... 6

3. Klasični vjerski fundamentalizam u Sjedinjenim Američkim Državama ........................... 7

4. Fundamentalizam u kršćanstvu ........................................................................................... 9

4.1 Fundamentalizam u evropskim protestantskim crkvama ................................................. 9

4.2 Katolička varijanta fundamentalizma ............................................................................... 9

5. Islam i fundamentalizam ................................................................................................... 12

6. Fundamentalizam u judaizmu ........................................................................................... 15

7. Zaključak ........................................................................................................................... 16

8. Literatura ........................................................................................................................... 17
 Često susretljiv pojam u svakodnevnom diskursu jeste vjerski fundamentalizam. Po nekoj
uproštenoj definiciji vjerski fundamentalizam bi predstavljao naziv kojim su obuhvaćene
različite političke ideologije i pokreti čiji je glavni cilj da cjelokupni društveni i vjerski život
usklade s dosljednim tumačenjem određene vjerske nauke. Priča o vjerskom fundamentalizmu
dobija na intenzitetu početkom 20. stoljeća, a najčešće se vezuje uz islam u zemljama Bliskog
istoka, ali i uz protestantizam u Sjedinjenima Američkim Državama, hinduizam u Indiji,
judaizam u Izraelu pa i za pojedine katoličke i pravoslavne zemlje širom svijeta. U ovom
eseju predstavit ćemo pojavu zvanu vjerski fundamentalizam kroz prizmu istoimene knjige
Klausa Kinclera, koji se kroz metodološki valjan pristup osvrće na vjerski fundamentalizam i
nudi čitateljima osnovne informacije radi boljeg sagledavanje ove pojave.

1. Uvod: Fundamentalizam, fundamentalizmi – različite historijske pojave

Klaus Kinclera navodi da se o pojmu vjerski fundamentalizam ozbiljnije počelo

razgovarati 90-tih godina prošlog stoljeća i da je do tog momenta bilo riječ o pojmu koji nije
imao jasnu definiciju, a uglavnom je fundamentalizam korišten kao pogrdna riječ za različite
smutnje u društvu, politici i svjetskim religijama. Upravo je Kincler učestvovao u pionirskim
istraživanjima ove teme, a kao rezultat njegovo dugogodišnjeg istraživačkog rada nastala je
studija “Vjerski fundamentalizam“ objavljena u Munchenu 2001. godine. U uvodnom dijelu
autor se osvrnuo na rezultate dosadašnjih istraživanja, pa u skladu s time prvo napominje
važnost knjige Žila Kepela „Božja osveta“ u kojoj su godine 1977, 1978. i 1979. označene
kao značajne za noviju istoriju fundamentalizma, jer tada nastaju ključne promjene u
judaizmu, islamu i kršćanstvu.

1977. godina –Izraelska partija izgubila na izborila u Izraelu, a premijer postao

Menahem Begin1 iz LIKUD bloka. Time su do tog trenutka

1
“Menahem Wolfovich Begin (Brest-Litovsk, 16. kolovoza 1913. - Tel Aviv, 9. ožujka 1992.) je bio
vođa Irguna, političar i dobitnik Nobelove nagrade za mir 1978. godine. Također je bio 6. premijer Izraela od 21.
lipnja 1977. do 10. listopada 1983. godine. Sudjelovao je je na pregovorima u Camp Davidu s egipatskim
predsjednikom Muhamadom Anwarom el-Sadatom, zbog čega su zajednički dobili Nobelovu nagradu za

3
 marginalizirane vjerske grupe dobile novi zamah. Počinje osnivanje
mnogobrojnih naselja na okupiranim teritorijama. Uzroke poraza
Izraelske partije treba tražiti u neuspjehu tokom oktobarskog rata
1973. godine.

1978. godina - Rimska konklava za poglavara Rimokatoličke crkve izabrala poljskog

kardinala Karola Vojtilu2. Sa njegovim dolaskom pojačao se utjecaj
desno umjerenih katolika.

1979. godina - Ajatolah Homeini se vraća u Teherena, gdje se osniva Islamska

Republika. Javlja se veliki broj islamskih pokreta od Senegala do
Malezije, a pošteđene nisu ostale ni evropske metropole u kojima je
živio veliki broj muslimana.

Ono što je u tom slijedu događaja često zanemarivano, a na što ukazuje Kincler jeste i
pobjeda Ronalda Regana3 na izborima u SAD-u 1980. godine. Naime, Regan nije bio favorit,
a analitičari su nakon izbora istakli da je do pobjede došao zahvaljujući propagandi koju su u
njegovu korist vodile fundamentalističke skupine poput Moral Majority. Da je
fundamentalizam uzeo maha bilo je jasno i u Evropi gdje uskoro nastaju mnogobrojne
rasprave o ovoj pojavi. Politolog Tomas Mejer koji je djelovao u Saveznoj Republici
Njemačkoj 80- tih godina ukazuje na pojavu fundamentalizma kojeg je definisao kao
„samovoljan separatistički pokret koji – kao stalna suprotnost modernom procesu opšteg
otvaranja u razmišljanju, delanju, načinima života i društvu – treba da povrati apsolutnu
sigurnost, čvrsto uporište, pouzdanu zaštitu i jasnu orijentaciju putem iracionalne osude svih
alternativa“ (Mejer, Fundamentalizam, 18).

mir 1978. godine.” (Biografije preuzete sa internetske stranice Wikipedia:

https://hr.wikipedia.org/wiki/Menahem_Begin)
2
“Sveti Ivan Pavao II. (lat. Sanctus Ioannes Paulus PP. II.), također zvan Ivan Pavao Veliki (Wadowice, 18.
svibnja 1920. - Vatikan, 2. travnja 2005.), rođen kao Karol Józef Wojtyła, 264. nasljednik apostola
Petra, papa od 16. listopada 1978. do smrti 2005. godine. Svetac je Katoličke Crkve.”
(https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Pavao_II.).
3
“Ronald Wilson Reagan (Tampico, Illinois, 6.veljače 1911.– BelAir, Kalifornija, 5.
lipnja 2004.), američki političar, 40. predsjednik SAD (1981. – 1989.) i 33. guverner Kalifornije (1967. – 1975.)”
(https://hr.wikipedia.org/wiki/Ronald_Reagan)

4
 Fundamentalizam u religiji: Od sedamdesetih godina riječ fundamentalizam se
udomaćila za označavanje pokreta za takozvanu reislamizaciju. U skladu s pojavom
reislamizacije ono što prepoznajemo kao vjerski fundamentalizam je prvo bilo vidljivo u
šitskom Iranu, ali veoma brzo se proširila i na sunitske zemlje poput Pakistana i Sudana.
Krajnji cilj reislamizacije predstavlja uspostavljanje islamske božanske države na zemlji i
oživljavanje šerijata. Vjerski fundamentalizam svakako nije pojava koja je samo bila prisutna
kod radikalnih muslimana, to je pojava koju pratimo i kod hindusa. Hindusi su svoj vjerski
fundamentalizam izražavali kroz djelovanje političke partije BIP koja je na izborima u Indiji
1991. godine bila druga po jačini. Oni su konstantno izazivali nemire između hindusa sa jedne
strane i muslimana, Sika i kršćana sa druge strane.

Fundamentalizam u politici: Kada je riječ o fundamentalizmu u politici on se odnosi na

nosioce određenih političkih uvjerenja koji zastupaju radikalne zahtjeve. Takve slučajeve
možemo pratiti u velikom broju partija, pa tako imame realce sa jedne i fundamentaliste sa
druge strane. Realci fundamentaliste smatraju idealistima koji nemaju veze sa stvarnošću, a
fundamentalisti zamjeraju realcima njihovo uklapanje u sistem.

Fundamentalizam u filozofiji: Filozof Hans Albert šezdesetih godina prošlog stoljeća kao
fundamentalističke označava one filozofske pravce koji polaze od sigurne i nedvosmislene
spoznaje.

5
 2. Vjerski fundamentalizam – osnovne postavke

Pojam fundamentalizam potiče iz 19. stoljeća kada je njime označen jedan vjerski pokret u
Sjedinjenim Američkim Državama. Svakako da ova konstatacija ne znači da svaki
fundamentalizam ima svoj vjerski korijen te da je svaka vrsta fundamentalizma u religiji
negativna. Mada trebamo uzeti u obzir da su neke osnovne tendencije fundamentalizma
povezane sa nastankom religije uopšte, a ostale sa tumačenjem i stvaranjem fundamenata
različitih religija.

Odgovori o smislu života koji dolaze od religije smatraju se konačnima zbog toga veliku
opasnost religiji predstavlja pluralizam. Upravo pluralizam podrazumijeva postojanje mnoštva
objašnjenja smisla i životnih formi. Kao takav pluralizam predstavlja obilježje modernog
svijeta, odnosno novog vremena. Takvo nešto se pripisuje zapadu, što je rezultat toga da su
mnogobrojne fundamentalističke rasprave usmjerene protiv zapada. Vjerski fundamentalizam
bi prema tome predstavljao snažan proces otpora protiv tekovina modernog svijeta. Što bi
značilo da se vjerski fundamentalisti suprostavljaju pluralizmu, demokratiji, nauci i slično.
Oni grade svijet prema svojim vlastitim fundamentalističkim predstavama. Oni su ubijeđeni
da imaju bolje odgovore na sva pitanja od ostalih ljudi i bolju životnu praksu, a konačni cilj
im je nametanje svojih stavova sekularnoj sredini. Kako se to jedino može postići učešćem u
vlasti, onda ne iznenađuje pojava vjerskih fundamentalista u političkom životu.

U većini religija postoje dva izvora otkrivenja: pisani i usmeni. Problem koji ide u prilog
vjerskom fundamentalizmu jeste bukvalno shvatanje Svetog pisma i slijepo vjerovanje u isto.
Recimo da se hrišćanske crkve po tome razlikuju, protestantske crkve naglašavaju važnost
Svetog pisma, dok katolička crkva težište stavlja na tradiciju. Razumijevanje Svetog pisma i
tradicije otvara vrata fundamentalizmu, jedino judaizam otporan na takav način kao izvor
fundamentalizma, jer se u judaizmu više pažnje obraća na životnu praksu.

6
 3. Klasični vjerski fundamentalizam u Sjedinjenim Američkim Državama

Vjerski fundamentalizam u Americi može se nazvati klasičnom formom

fundamentalizma. Međutim, prateći ovaj pokret možemo vidjeti da je upravo ovaj pokret
proizveo sve opasnosti koje vežemo u vjerski fundamentalizam danas. Kod njih je bila
izražena želja da iz unutar crkvenog, evangelističkog, okruženja preratu u konzervativni
politički pokret, s ciljem da svoje težnje sprovedu u djelo.

Priznavanje njihovih fundamentalističkih principa i do današnjeg vremena okuplja

fundamentalistički pokret u SAD-u. Njihova potražnja je sljedeća:

- apsolutna autentičnost Svetog pisma

- partenogeneza
- žrtva ispaštanja
- tjelesno uskrsnuće
- Hristov povratak radi uspostavljanja hiljadugodišnjeg Carstva do posljednjeg suda

Za vrijeme Prvog svjetskog rata fundamentalistički vjerski pokret u SAD-u je prerastao u

nacionalističko-konzervativni pokret i tom prilikom su formirana različita moralno-političo-
ubjeđenja koja vladaju i do današnjega dana.

Dvadesetih godina prošlog vijeka rasprava o vjerskom fundamentalizmu u SAD- u je

dostigla svoj vrhunac tokom “Majmunskog procesa” 4u Dejtonu. Nastavnik biologije Dž.
Skoups javno je žigosao doslovno vjerovanje u Bibliju i fundamentalistički antidarvinizam.
Rasprava se tom prilikom razvila između Skoupsovog advokata i ministra vanjskih poslova

4
„Skoupsov proces ili Skoupsov majmunski proces, zvanično poznato kao Država Tenesi protiv Džona Tomasa
Skoupsa, je bio američki sudski slučaj iz 1925. u kojem je gimnazijski nastavnik Džon Skoups bio optužen da
krši tenesijski Batlerov zakon, koji je zabranjivao da se evolucija čoveka predaje u bilo kojoj školi koju finansira
ta država. Suđenje je namerno pokrenuto da privuče publicitet u gradić Dejton, gde je suđenje održano. Skoups
nije bio siguran da li je on ikada predavao evoluciju, ali je namerno pristao da inkriminiše sam sebe da bi slučaj
imao optuženog. Skoups je osuđen i kažnjen sa 100 dolara, ali je presuda poništena iz tehničkih razloga. Suđenje
je uspelo da privuče velik publicitet u celim Sjedinjenim Državama, pošto su reporteri velikih medija hrlili u
Dejton da prate dvoboj čuvenih advokata, koji su se složili da zastupaju svaku stranu. Vilijam Dženigs Brajan, tri
puta predsednički kandidat, je zastupao optužnicu, dok je Klarens Darov, poznati branilac, zastupao Skoupsa.
Suđenje je promovisalo kontroverzu između fundamentalista i modernista u kojoj su modernisti tvrdili da je
evolucija saglasna sa religijom, nasuprot fundamentalistima, koji su tvrdili da reč božja otkrovena u Bibliji ima
primat nad svim ljudskim znanjem. Zbog toga je suđenje viđeno i kao teološko nadmetanje i suđenje da li treba
da moderna nauka da se uči u školama.Suđenje je bilo inspiracija za dramu Naslediti vetar, kao i istoimeni film.“
(https://sh.wikipedia.org/wiki/Scopesov_proces)

7
zagovornika fundamentalizma Dženinga Brajana kada je advokat iznio stav da je teško
povjerovati da je Bog za šest dana stvorio svijet. Time je značajno uzdrman bastion
fundamentalizma i intelektualnim krugovima on dobija negativan prefiks i počinje da se
smatra nazadnim, ali posljedica svega je bila činjenica da je u nekim državnim školama bilo
zabranjeno učenje teorije evolucije što je označilo izlazak vjerskog fundamentalizma u SAD-u
iz unutareligijskog prostora i širenje njegovog utjecaja na državne i društvene institucije.

Međutim fundamentalizam je vremenom zapao u krizu i prijetilo mu je propadanje u

SAD-u. Tu krizu su ipak uspjeli prevazići šezdesetih godina prošlog stoljeća kada Bil Grejem
zahvaljujući medijima postao svjetski poznat, a pokret ponovo oživio. Jaka koherentnost
između medija i fundamentalističkog pokreta dovela je do pojave elektronske crkve važnog
sredstva u širenju vjerskih fundamentalističkih ideja u SAD-u. Dalji razvoj fundamentalizma
vezan je za politiku kada Džeri Falver 1984. godine zagovara savez fundamentalista i
republikanskih neokonzervativaca. Poseban pečat ovom savezu dala je Reganova
administracija koja predstavljala spoj politike, fundamentalizma i medija koja je rezultirala
neočekivanim Reganovim trijumfom na izborima za predsjednika SAD-a 1980. godine.
Fundamentalizam je tako postao politički, pa je tako prema fundamentalistima „sam Bog
spasio Reganovu politiku od neuspjeha“. Regan se u cjelokupnu priču dobro integrisao pa je
tako još u predizbornoj kampanji isticao ulogu i značaj Boga za američki narod.

Američki vjerski fundamentalisti su dobro razdradili mrežu i do današnjeg dana su preko

različitih pokreta uključeni u kreiranje javnog mijenja pa se tako zalažu za zaštitu porodice i
borbu protiv feminizma i ravnopravnosti žene, zabranu pornografije, krivično gonjenje
homoseksualaca, izvršavanje smrtne kazne, paljenje i postavljanje bombi u klinikama za
abortus itd. Američki vjerski fundamentalizam se zasniva na naglašenom patriotizmu,
zalaganju za kapitalistički sistem i privatnu svojinu, za moralnu strogost, a osnovni
neprijatelji su modernizam, sekularni humanizam, evolucionizam, kritika Biblije, socijalizam,
komunizam.

8
 4. Fundamentalizam u kršćanstvu

4.1 Fundamentalizam u evropskim protestantskim crkvama

Fundamentalizam predstavlja i jedan od pokreta unutar konzervativno-evangelističkog

protestantizma. Javlja se prije svega u Sjevernoj Americi i Velikoj Britaniji. U Evropi
fundamentalizam u okviru protestantizma okuplja milione ljudi pripadnika kalvinističke,
baptističke i pijetističke tradicije koji sami sebe nazivaju fundamentalistima.

Ovaj vid fundamentalizma odlikuje vjerovanje u Bibliju i žestoko protivljenje Darvinovoj

teoriji evolucije. Ovdje se jasno vidi i najznačajniji plod fundamentalističkog razumijevanja
Svetog pisma, a to je kreacionizam. On bi označavao bezuslovno i bukvalno priznavanje
biblijskih priča o Postanju, a odbacivanje Darvinove teorije evolucije.

Protestantski fundamentalizam nastao je početkom 20. stoljeća, a odlikuje ga upravo

ranije pomenuti kreacionizam koji predstavlja naslijeđe sukoba religije i nauke u tom stoljeću.
Upravo od nauke protestantizam je morao da brani svoje sopstvene temelje, a to je Biblija.
Oni su historiju čovjekovog postanja gledali kroz prizmu Biblije doslovno vjerujući u tekst
Svetog pisma. Takvo gledište je bilo u suprotnosti sa naučnig gledištima krenuvši od
Darvinove teorije evolucije. Kreacionizam je postao program protestantskih vjerskih
fundamentalist u borbi protiv različitih naučnih teorija koje su negirale biblijsku riječ.

4.2 Katolička varijanta fundamentalizma

Sve više govora unutar samo katoličke zajednice je o pojavi i razvoju fundamentalizma.
Ni katolička crkva ne odstupa od onoga što je predstavljeno na primjeru drugih kršćanskih
crkava, pa i tu imamo primjer fundamentalizma koji se ogleda u fundamentalističkog
sagledavanju i razumijevanju Svetog pisma, tradicionalizmu i moralizmu.

Prva kriza vidljiva u katoličkoj crkvi datira još iz druge polovine devetnaestog stoljeća
kada je došlo do neslaganja oko političkog, društvenog i duhovnohistorijskog prava Katoličke
crkve u modern ustrojenom svijetu. Papa se našao u problem prilikom stvaranja nacionalnih
država kada je u 19. stoljeću protjeran u Vatikan i na taj način isključen iz nacionalnih unija.

9
Papa je tada apsolutističkim nacionalnim država suprostavio pravo na nepogrešivost i tako
odbranio svoju od “Boga datu moć”.

Druga velika kriza modernizma došla je sa papom Pijom X koji je 1907. godine objavio
dva dokumenta koja su potvrdila integralistički i klerikalni pravac Katoličke crkve. U njima je
nabrojano 65 zabluda modernog svijeta i nabrojan je “skup svih jeresi novoga vremena”. Ono
što je posebno zanimljivo u drugoj krizi modernizma jeste bio spor između Biblije i naučne
teologije. Ovaj spor se odigrao kako u okvirima zvanične Crkve, tako i među vjernicima. Pa
tako jedno zanimljivo mišljenje daje Herder, on naime smatra da fundamentalističke biblijske
grupe daju pojednostavljene odgovore na složena pitanja, što ima posebnu draž za osobe koje
traže jasne odgovore. (Herder, Korespodencija, 556).

Papa Pio X

Pojedine pape su svjesno kreirali krize modernizma u zaštiti religije. Posebno važna je
bila druga kriza koja se u suštini sastojala u tome da je iz Rima određivano kako će se Biblija
čitati i tumačiti. Drugim riječima, papstvo je postavljeno kao centralna instance pravovjernog
učenja. Tumačenje pape je prema tome bilo nepogrešivo. Fundamentalizam Svetog pisma u
katoličkoj crkvi nema takav značaj kao u evangelističkoj crkvi, ali neslaganja oko tumačenja
Biblije svakako da ima i u katoličanstvu. Jednoostavno tumačenje Biblije i Svetog pisma
uzrokovalo je širenje fundamentalizma među Katolicima, jer su mnogobrojne rečenice vađene
iz konteksta i tumačene na način koji odgovara onome koji tumači.

Za papu i ljude okupljene oko njega glavni cilj je da održe fundamentalističke grupe u
svome okrilju i da sa njima vode strpljive razgovore. Zbog čega? Pa poprilično je jasno iz

10
razloga što ovakve fundamentalističke frakcije veoma često rade na sakupljanju potpisa za
loše stanje u crkvi, što Vatikanu nikako ne ide u prilog. Uvijek se traži odgovor od zvaničnog
Vatikana na takve potpise, a ukoliko on izostane ove frakcije počinju da vrše sve jači utjecaj
na papu i na njegove saradnike.

Kada su se tri gornjorajnska biskupa pozabavila pitanjem razvoda i ponovnog vjenčanja

rastavljenih i ponudili konkretna rješenja, smatrajući da nije pravilno da neki ubica ne bude
izopčen i da ima pravo povratka crkvi, a rastavljeni ne uslijedilo je veliko negodovanje iz
Rima. Papa je odbio zahtjeve biskupa i podsjetio ih na učenje crkve. Kincler smatra
fundamentalnim takav stav iz razloga što se na osnovu samo jednog biblijskog stiha citiranog
van konteksta izvodi bukvalna i za sva vremena važeća vjerska istina. Iako iznosi niz
mišljenja koji ukazuju na netačnost ove odluke koja je donesena od strane pape, autor ipak
naznačava da je jasan razlog zbog kojeg je takva odluka donesena, pa tako navodi: “Brak i
porodica, pre svega seksualna etika, za Rim očigledno predstavljaju minsko polje koje se –
kako smo već videli fundamentalistički nadgleda. Tu se može demonstrirati samo strogost”.

11
 5. Islam i fundamentalizam

Islam je kod vjernika definisan kao ono čime čovjek obezbjeđuje svoje konačno spasenje.
Odnos Boga i čovjeka u Islamu je zasnovan na uzajamnosti. Islam se u desetom stoljeću
učvrstio kao vjersko – politički system prepoznatljiv preko tri oblika:

- Bog je jedini uzrok svega što postoji i glavni razlog svakog zbivanja
- Musliman je ove činjenice uvijek upotpunosti svjestan
- Islamska država je zasnovana na Božanskom zakonu kao najsavršeniji poredak

Fundamentalističke tendencije u Islamu se mogu prepoznati poprilično rano na kraju 10

stoljeća i početkom 11. stoljeća. Politička kriza koja je dovela do raspada abasidskog kalifata
je usko povezana sa duhovnom krizom. Ti fundamentalistički stavovi ogledali su se u tri
temeljne istine koje su zagovarali te istine su bile: Bog je jedini izvor svega i filozofiju treba
upotpunosti odbaciti, Musliman treba da se vrati spontanom i nepokolebljivom vjerovanju
svojih predaka i ne smije dozvoliti ga zaslijepi sjaj novina.

Islamska vjerska knjiga Kur´an je monolitnije djelo negoli je to riječ sa Biblijom. Takva
tvrdnja se izvlači iz činjenica da se ova vjerska knjiga sastoji samo od proročanstava, bez
ikakvih objašnjenja, tumačenja ili informacija o historijskoj pozadini.˛Fundament islama ne
predstavlja samo Kur´an nego i tradicija. Sam Kur´an proširen je opisom života Muhameda te
prenošenjem njegovih obraćanja za koje se smatra da su autentični. Na osnovu Kur´ana i
tradicije nastalo je islamsko šerijatsko pravo (Božji zakon). Šerijat predstavlja sistem, a ideju
Islama kao sistema prvobitno je razvio indijski, a zatim i pakistanski fundamentalistički vođa
Maududi, a kasnije i Egipćanin Bana osnivač muslimanskog bratstva u Egiptu.

Svi savremeni islamski fundamentalist insistiraju na stvaranju sveobuhvatnog poretka

političkog, socijalnog i individualnog života. Islamski fundamentalist Božji zakon shvataju
izuzetno ozbiljno i zalažu se za njegovu primjenu u najvećoj mogućoj mjeri. Znatan broj
fundamentalista idu do te mjere daleko da kažu da ustvari šerijat predstavlja islam. Upravo iz
ove tvrdnje Ajatolah Homeini5 je u Iranu zaključio da državom ne trebaju vladati nikakvi
političari, nego da bi to trebao biti posao vjerskih vođa.

5
„Ruholah Homeini (22. rujna 1902. - Teheran, 3. lipnja 1989.), iranski političar, ajatolah i rahbar od 3.
prosinca 1979. do svoje smrti.” (https://hr.wikipedia.org/wiki/Ruholah_Homeini); „Ajatolah, je počasni naslov
istaknutog islamskog vođe unutar šijatizma s religijskim i političkim značenjem. Naziv se dodjeluje najboljim
poznavateljima prava. Preduvjet da bi se dobila ova titula je da budući ajatolah napiše disertaciju po direktnoj

12
 Na osnovu ovoga možemo zaključiti da se islamski fundamentalizam ne odnosi samo na
razumijevanje Kur´ana, već na cjelokupnu strukturu šerijata, Božjeg zakona koji je nastao na
osnovu tumačenja Kur´ana u ranom srednjem vijeku. To je fundament, ko se njemu potčini
pravi je musliman, a onaj ko odbije ne pripada muslimanskoj vjerskoj zajednici. Šerijat zadire
u sve sfere života, pa čak zahtjeva i da se u oblasti politike i ekonomije uvedu jasna zakonska
pravila.

Bivši libijski predsjednik Gadafi je bio u stalnom sukobu muslimanskim

fundamentalistima iz razloga što je odbio da cjelokupni šerijat posmatra kao Islam te samo
dijelove Kur´ana smatra fundamentima. Izvan Kur´ana i šerijata pronašao je socijalni poredak
koji je opisao u tri Zelene knjige, a srž tog poretka predstavlja tzv. direktna vladavina masa
nad njima samima, bez predstavnika.

Ono što je motiviralo fundamentalističke reformske pokrete jeste njihova borba protiv
tekovina modernog zapadnog svijeta. Islam ne poznaje odvajanje religije i države, islamski
pokret je uvijek bio povezan sa državnom upravom. Još od vremena proroka Muhameda
Islam je težio državnoj imperiji. Muslimanski fundamentalisti često ističu državnu dimenziju
Islama. Oni smatraju da je potrebno izgraditi božansku državu na temeljima šerijata, jer samo
u takvoj državi muslimani mogu upotpunosti preživjeti svoju sopstvenu sudbinu.

To je uzrok fundamentalističkih problema, jer zakon koji je donesen u 10. stoljeću teško
da se može sprovesti u današnjem vremenu u svom punom kapacitetu. Islamski reformski
pokreti koji su se pojavili osamdesetih godina devetnaestog stoljeća su bili
fundamentalističkog karaktera. Prvobitno je to ilo izraženo u nekim pokretima u Osmanskom
carstvu, a zatim je udarna snaga fundamentalističkih tendencija bilo muslimansko bratstvo
osnovano 1928. godine u Egiptu, a kasnije prošireno po čitavom arapskom svijetu.

zapovjedi osobe koja je već ajatolah. Ne postoji pravilo koliko osoba istovremeno može imati ovu titulu.
Tijekom 19. i 20. stoljeća postalo je normalno tretirati jedan manji broj osoba kojima je dodijeljen ovaj naslov
kao istaknute osobe. Oni su nazivani marja' at-taqlid tj. osobe na koje se trebalo ugledati po ponašanju, izgledu i
načinu života. Osobe kojima je dodijeljen naziv marja' at-taqlid često su nosile i naziv veliki ajatolah.”
(https://hr.wikipedia.org/wiki/Ajatolah)

13
 Trenutak kada je oformljeno muslimansko bratstvo

Najvažniji pokreti današnjeg islamskog fundamentalizma su:

- Muslimanska braća: osnovani u Egiptu 1928. godine od strane Hasan al Bana koji je
stvorio formulu koja je trebala važiti kao temeljno načelo: „Islam je sveobuhvatni
poredak i pokriva sve aspekte života: državu i domovinu, vlast i narod, moral i moć,
milost i pravičnost, nauku i pravo, materijalni imetak, sticanje i dobrostanje, zalaganje
i molitvu, vjeronauku i poštovanje.
- Islamska zajednica u Pakistanu: osnovana pod sponzorstvom Saudijske Arabije od
strane Maududija.
- Sljedbenici islamske revolucije u Iranu.

Pored ovih organizacija postoje organizacije koje se ističu po svojoj ekstremnosti i

militantnosti, a usko su povezani sa Muslimanskom braćom i sljedbenicima Islamske
revolucije, a to su: Anatema i Hidžra, Božja vojska, Sveti rat, Organizacija svetog rata,
Nalaganje ispravno, Postojanost i samouvjerenje, Zakonito društvo, Kutbovi sljedbenici,
Hezbolah i slično. Od kasnih šezdesetih godina postoji jak upliv fundamentalističkih
grupacija u politički život u zemljama u kojima je prevladavalo muslimansko stanovništvo.
To je vidljivo u Turskoj, Pakistanu, Iranu, Egiptu, Alžiru, Tunisu, Maroku, Libanonu,
Sudanu. Islamske fundamentalističke skupine se ipak ne mogu pohvaliti jedinstvenim
organizacionim centrom i često se razlikuju jedni od drugih. Ono što ih povezuje jesu
zajednička temeljna uvjerenja i stavovi. Tu je aktuelna ostala priča džihada ili svete borbe, a
nabliža definicija ovog pojma bila bi “Napor usmjeren ka određenom cilju”.

14
 6. Fundamentalizam u judaizmu

U judaizmu postoji Tora koja za jevreje predstavlja Božji plan stvaranja. Bog ju je sam
stvorio, prije svega drugoga, pa prema tome ona garantuje opstanak svijetu. Tora predstavlja
neku vrstu obaveze prema kojoj bi ljudi trebali živjeti. Ortodoksni judaizam insistira na
načelu nepromjenjivosti Tore, dok je reformski judaizam spreman da se odrekne pojedinih
dijelova tradicionalne Tore. Zbog toga se kreirala jaka fundamentalistička struja koja se
zalaže povratku na pravi put, povratku tradicionalnome.

Upravo na osnovu stave prema zakonu kod Jevreja se određuje tko pripada ortodoksiji,
reformatorskom ili konzervativnom judaizmu. Pitanje koje se posebno aktueliziralo jeste ono
da li je Bog stvorio Izrael. Bog se ne spominje u osnivačkom dokumentu prve jevrejske
države 1948. godine te se govori samo o „stijeni Izraela“, opisu Boga. Naime, ortodoksni
Jevreji odbijali su da ljudskom tvorevinom pod imenom država Izrael obuhvate i Boga, iako
su težili stvaranju jevrejske države. Tako da se zategnut odnos između ortodoksnih jevreja i
države Izrael prati od prvog dana. Svim ortodoksnim grupama sekularna država predstavlja
zlo, pa tako i ovoj.

Posebno važnu ulogu je imao pokret Guš eminum nastao nakon izraelsko-arapskog rata
koji se zalagao za rejudaizaciju Izraela i naseljavanje okupiranih teritorija. S dolaskom na
vlast Menahima Begina iz Likud bloka 1977. godine, Guš eminum postaje državno priznat
pokret doseljenika u okupiranim područjima. Ne samo da su dobijali novac od države, već su
bili i pod političkom i vojnom zaštitom. Na okupiranim teritorijama gradili su naselja, a
poseban trn u oku bili su im Palestinci. Stvara se jevrejsko podzemlje koje se je oružanom
silom borilo protiv Arapa. Utjecaj fundamentalizma Guš eminuma je prisutan sve do
današnjega dana.

Doseljenici i do današnjeg dana nose oružje koje im navodno služi za samoodbranu.

Koriste svaku priliku da vrše pritisak na Vladu da postupa strogo sa arapskim stanovništvom
koje živi na okupiranim teritorijama. Do početka ovog stoljeća na tom prostoru je bilo oko
120.000 židovskih doseljenika. Na primjeru države Izrael i suprostavljenih strana naročito je
izražen primjer vjerskog fundamentalizma.

15
 7. Zaključak

Prilikom pisanja svoje knjige „Judaizam“ Hans King je ponudio hipotetičku diskusiju između
potpuno ekstremnih stavova koji se susreću u današnjem judeizmz. Sagovornike je
okarakterisao kao „fundamentalista“ i „sekularista“, te je naveo sljedeća mišljenja koja su oni
izrazili. Fundamentalista je tom prilikom izjavio na napredni ili moderni zbog pukog
prilagođavanja modernom svijetu više nisu Jevreji. Kao glavni argument navodi da oni ne
zastupaju izvorni judaizam i da je njihov judaizam izgubio svoju stvarnu srž i hiljadugodišnju
vjeru u Boga i izabranog naroda Izraela. Sa druge strane sekularista je izjavio da su
fundamentalisti umišljeni i da u suštini nisu pravi ljudi. Prigovara im da su izolovani od
svijeta i da zagovaraju judaizam koji je slijep za stvarnost, samozadovoljan i koji je izgubio
simpatije ljudi.

Navodi se i primjer inzbruškog biskupa Štehera koji je u vemenu širenja rasprava o

fundamentalizmu dao moto za daljne razmišljanje „Za djelotvoran duh i protiv
fundamentalizma“. Prema biskupu i desni i lijevi predstavljaju jedna opasnost i svi naginju
prema nekome svome fundamentalizmu.

Tradicionaliste se prema tome zalažu za problematičnu sigurnost iza bedema autoriteta koji
potiskuje razmišljanje te teži prem indoktrinaciji pri čemu zanemaruje stvaranje uvjerenja. Sa
druge strane progresista pada u iskušenje da previše kritikujući stvara opštu zbunjenost.
Prema tome ime da tradicionalista iza svakog susreta sa drugim religijama sluti neku vrstu
izdaje svoje vjere, dok progresiste često zanemaruju i neutrališu razlike i pri tome se izlažu
opasnosti da izgube katolički profil. Tradicionaliste vidimo kao nostalgičare za nekim
vremenom koje u stvarnosti nikada nije ni postojalo, dok progresista traga za utopijom koja
nikada neće doći. U svemu tome zanemarena je današnjica.

16
 8. Literatura

Klaus Kincler, Verski fundamentalizam, Beograd, 2002.

Endru Hejvud, Političke ideologije: uvod, Zavod za udžbenike i nastavna

sredstva, Beograd, 2005.

17