HRVATSKO KATOLIČKO SVEUČILIŠTE

Ilica 242
Program za stjecanje kompetencija nastavnika

OSOBA PRED IZAZOVIMA SUVREMENOG

TEHNOLOŠKOG NAPRETKA

Ime i prezime: Matea Taboršak

Grupa polaznika: PN-B8
Znanstveno područje: Područje humanističkih znanosti – Filozofija i
religijske znanosti

Zagreb 2018.
Uvod

Posljednjih godina kibernetika se počela sve više i više razvijati te je zabilježen streloviti uspon
u pokušajima izgradnje umjetne inteligencije. Investira se mnogo više u umjetnu inteligenciju
te je se sve više pokušava integrirati u različita područja kao što su: komunikacija, trgovine,
zdravstvene usluge, pretraživanje interneta, sustav za preporuke i slično. I dok se tako kreiraju
neki oblici ''svjesne'' inteligencije vidljivi su već prvi znaci inteligentnih strojeva prisutni u
računalima koje uče, prepoznaju oblike te sve bolje koriste govorni jezik u komunikaciji s
ljudima.
Možemo reći da su se znanost i tehnika orijentirale na jedno drugačije shvaćanje prirode.
Kibernetika – dio znanosti o općim zakonitostima procesa upravljanja, reguliranja, dobivanja,
pohranjivanja, pretvorbe i prijenosa informacija u sustavima neovisno o njihovoj prirodi, počela
se razvijati u 20. stoljeću. To je zapravo znanost o upravljanju u živim bićima, strojevima i
njihovim kombinacijama.1 Kada govorimo o kibernetici također spominjemo i umjetnu
inteligenciju jer su one itekako povezani pojmovi.
Želimo izgraditi strojeve za koje ćemo moći reći da su inteligentni te želimo tim istim
strojevima upravljati i vladati. Može li to čovjek? Čovjek se nada da će razviti tako nešto, ali
što kada to zapravo i uspije? Poznajemo li zaista pojam ''umjetna inteligencija''? Koje su
negativne, a koje pozitivne posljedice razvijanja umjetne inteligencije? Ako čovjek stvori
umjetnu inteligenciju , znači li to da će biti u stanju stvoriti i tzv. umjetni život?
Ovo su samo neka od pitanja na koja autor daj odgovor u članku kojeg ću u nastavku predstaviti.

1 Gbenoukpo Singbo, Odilon: Umjetna inteligencija u suvremenom biokibernetičkom sustavu, str. 55.
1. Gbenoukpo Singbo, Odilon: Umjetna inteligencija u suvremenom
biokibernetičkom sustavu – kratki sadržaj

U prvom djelu članka autor predstavlja pojam umjetne inteligencije te daje njezinu definiciju.
Umjetna inteligencija je ''uspješno snalaženje jedinka u novim situacijama, a s druge strane
opće sposobnost mišljenja pri rješavanju problema, odnosno svrsishodno i prilagodljivo
ponašanje u danim okolnostima''. Inteligencija je pojam za koji postoji mnogo definicija. Za
mnogo toga može se reći da je inteligentno. Inteligentna računala, inteligentno ponašanje
strojeva, inteligentno baratanje informacijama, itd. Umjetna inteligencija proučava zamisli koje
omogućuju tim strojevima i računalima obavljanje zadataka koji se ljudima čine inteligentnim.
Ljudi svakodnevno koriste svoju inteligenciju; za rješavanje slagalica, složenih (matematičkih)
problema, obavljanje nekih radnji… Ako su računala u stanju raditi te iste stvari onda i za njih
možemo reći kako su ona inteligentna.

Nadalje, autor umjetnu inteligenciju dijeli (prema S. Rusell i P. Norvig) u nekoliko kategorija:
1. Sustavi koji misle kao čovjek
2. Sustavi koji se ponašaju kao čovjek
3. Sustavi koji misle racionalno
4. Sustavi koji imaju cilj da imaju sve izglede inteligencije
5. Sustavi čije nutarnje funkcioniranje pokušava biti u skladu s ljudskim bićem, odnosno
racionalnim bićem.

Nakon zaista mnogih opširnih definicija umjetne inteligencije autor nastavlja u drugom djelu
govoriti odakle je krenulo povijesno zbivanje problema umjetne inteligencije.
Alan Turing, često zvan otac modernog računalstva, napravio je test zvan Turingov test u
kojem on želi definirati jedan standard koji bi pomogao kvalificirati stroj inteligentnim te s tim
i svjesnim. Iako se na umjetnu inteligenciju gleda kao na mladu disciplinu ona je zapravo
nasljednica drugih disciplina poput filozofije. Descart, Leibniz, Bacon, Hume, Russel samo su
neki od filozofija koji su kroz svoja učenja govorili na neki način o umjetnoj inteligenciji.
Mnogi su matematičari također pokušavali dokazati da su neke matematičke funkcije moguće
upravo zahvaljujući računalima. Psihologija, automatika, informatika – te mnoga druga
područja.
A život umjetne inteligencija razvijao se u nekoliko faza: faza inkubacije, faza ranog
entuzijazma i velikih očekivanja, vrijeme sustava temeljenih na znanju. Današnje vrijeme je
vrijeme gdje je umjetna inteligencija postala industrija s povratkom neuronskih mreža te, s
obzirom na sve spomenuto, možemo reći kako je Umjetna inteligencija bila uvjetovana
prožimanjem filozofskih, bioloških, psiholoških i empiričkih znanosti.
Autor članka nadalje dijeli inteligenciju na jaku i slabu umjetnu inteligenciju.
Jaka umjetna inteligencija ili svjesna umjetna inteligencija odnose se na stroj koji nije samo u
mogućnosti izvoditi inteligentno ponašanje već je u stanju dati i dojam realne samosvijesti,
istinitih osjećaja i razumijevanja vlastitih rasuđivanja.2 Kao i pojam umjetne inteligencije i ovaj
pojam jake umjetne inteligencije ima protivnike i branitelje.
Protivnici jake umjetne inteligencije smatraju ju nemogućnom jer svijet pripada samo živim
organizmima te je povezana sa biološkim sustavima koja računala/roboti NE posjeduju.
Također, u procesu razmišljanja čovjek koristi nekoliko etapa kako bi prelazio s jedne misli na
drugu, a to je nemoguće postići kod računala/robota.
Branitelji smatraju kako, iako još ne postoje toliko inteligentna računala/roboti, nema nikakvog
funkcionalnog ograničenja za proizvesti jedno upravo tako jako inteligentno računalo/robota,
postoje samo ograničenja vezana za ljudsku sposobnost.
Za sada čovjek nije u mogućnosti proizvesti umjetnu inteligenciju koja bi se toliko približila
čovjekovoj i svjesno razumijevala i rješavala probleme.
Slaba umjetna inteligencija ili ograničena umjetna inteligencija radi na principu da gradi što
više autonomnih sustava ili algoritama koji su sposobni rješavati probleme određenog
područja.3 Stroj simulira inteligenciju te na taj način djeluje kao da zapravo i je inteligentan.
On je u stanju doslovno oponašati ljude, tj. njihovo ponašanje – izgledaju inteligentni ali to
zapravo nisu. Svi dosadašnji oblici umjetne inteligencije spadaju u grupu slabe umjetne
inteligencije jer su ograničeni, te mogu rješavati samo određene probleme te nemaju vlastiti
svijet niti razumijevanje.
Kako smo već mogli i zaključiti umjetna inteligencija ne bi mogla postojati bez ljudske
inteligencije, ali ljudska inteligencija može bez umjetne inteligencije.
Postavlja se pitanje: što ako strojevi postanu inteligentniji od čovjeka te počnu njime dominirati
i uništavati ga? Prema nekim istraživanjima, računala će postati toliko moćna da će se upravo
dogoditi to da stroj počne uništavati čovjeka. Također jedno od pitanja odnosi se na etičke

2 Gbenoukpo Singbo, Odilon: Umjetna inteligencija u suvremenom biokibernetičkom sustavu, str. 58.
3 Ibid, str. 59.
probleme koji se mogu javljati kod umjetne inteligencije. Tehnologija nam pomaže u
svakodnevnom životu, može nam izmijeniti život, ali nam na neki način i raniti dušu.
Jednom kada čovjek počne umjetnu inteligenciju upotrebljavati u svakodnevnom životu te je
počne razvijati neće više biti mjesta za religiju niti moralne vrednote. Čovjek želi vladati
svemirom, želi kontrolirati neprirodno i protuprirodno. Želi biti jednak Stvoritelju jer smatra da
može stvoriti drugi život i tu se sada javlja problem umjetnog života.
“Umjetni život je polje izučavanja i oblik umjetnosti koje proučava sustave koji se odnose na
život, njegove procese, i evoluciju kroz simulacije rabeći računalne modele, robotiku i
biokemiju programskim, soft, sklopovskim i mokrim pristupima.“4
Kao zaključak autor navodi kako je umjetna inteligencija koliko korisna toliko i zabrinjavajuća
jer iako se ljudski organ razlikuje kao puno vrijedniji od stroja to dvoje je u osnovi isto.
Ostat će čini se činjenica da čovjek nije samo tijelo nego i duša, a nitko ne može ulijevati dušu
u drugo biće – bilo živo ili neživo – osim Stvoritelja. Zaključuje kako će umjetna inteligencija
ostati samo na fizičkoj razini, a ne duhovnoj s čim se u potpunosti slažem.

4 Usp, C. G. Langton: Artificial Life I, Addison – Wesley, 1989, str. 1.

2. Problematičnost umjetne inteligencije – kritički osvrt

''Ne znamo da li će nam umjetna inteligencija pomagati ili nas ignorirati i marginalizirati, ili
nas uvjerljivo uništiti''5

Umjetna inteligencija veoma je prisutna u različitim tehnologijama i područjima ljudskih

aktivnosti. Ona mora biti dovoljno pametna kako bi riješila probleme koji su pred nju
postavljeni. Pitanje koje se postavlja jest može li čovjek naučiti umjetnu inteligenciju moralu
i etici. Također, smije li se dopustiti robotu ili računali da samo stalno odlučuje o životu nekog
čovjeka? Tko će snositi odgovornost za nesreću koju prouzroči samovozeće vozilo, putnik,
vlasnik ili dizajner takvog stroja? Mnogi stručnjaci koji se bave razvojem ili proučavanjem
umjetne inteligencije usporedili bi je s djetetom koje stječe vrijednosti odgojem, promatranjem
i skupljanjem iskustva. Čovjek razvija osjećaj etike promatrajući ponašanja drugih ljudi. Postoji
mogućnost da čovjek razvije umjetnu inteligenciju koja će oponašati ili biti slična čovjekovoj i
ta vjerojatnost raste iz dana u dan. No to ne znači da će umjetna inteligencija prihvatiti etička
načela ili da će se moralno ponašati. Roboti nemaju dušu, a čovjek je bez duše zapravo ništa.

5 Stephen Hawking