Ž.

Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje 5, 2 dio (Radni materijali)

Gredni konačni element (Bernoulli-ev model grede)

Pristup preko pricipa virtualnog rada (metoda pomaka)

Konačni element štapa izloženog savijanju. Polazi se od metode virtualnih radova:

EIy

x
L

Fi f(x)

w(x) wi x

x
w*(x)
Slika:

W * = ∫ σ T ε *dV − ∫ f T u *dV − ∫ t T u *dS = 0

V V S

w(x) My

dβ

d2 w 1
dU * = M y dβ * = −EI y dx L
dx 2 ρ *
V = −∫ fwdx − ∑ Fi wi
d 2 w d  dw*  0 i
dU * = − EI y 2 −  dx
dx dx  dx  L

L
V * = −∫ fw*dx − ∑ Fi wi*
2 2 *
d wd w
U * = ∫ EI y 0 i
dx
0
dx 2 dx 2

Napomena:
2
1
L
 d 2 w 
U = ∫ EI y  2  dx
2 0  dx 
L
d 2 w d 2δ w
δU = ∫ EI y 2 dx
0
d x dx 2

__________________________________________________________________ 1
Sveučilište u Splitu, FESB
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje 5, 2 dio (Radni materijali)

Konačno:
L L
d2w d 2 w*
W* = ∫ 2
EI y 2
dx = ∫ fw*dx + ∑ Fi wi*
0
dx dx 0 i

Aproksimacija pomaka:
4
w( x) = ∑ qi N i ( x)
i =1
4
w* ( x) = ∑ qi* N i ( x)
i =1
x1 x2

w1 w2
β1

β2
z

N1(x)
1

N2(x)

N3(x)
1

N4(x)

Slika:
w = Nq
 w1 
 
β 
w( x) = [ N1 ( x) N 2 ( x) N 3 ( x) N 4 ( x)] 1 
w2 
 
β2 
Prirodna koordinata:
x − x1
ζ =2 −1
x2 − x1
,
ζ ∈ [−1,1]
x − x1
ζ =2 −1
l
Dalje je:

__________________________________________________________________ 2
Sveučilište u Splitu, FESB
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje 5, 2 dio (Radni materijali)

dζ 1 dx l
=2
J= =
dx l dζ 2
Funkcije oblika u prirodnim koordinatama su:
1 2
N1 (ζ ) = (1− ζ ) ( 2 + ζ )
4
1 2
N 2 (ζ ) = l (1− ζ ) (1 + ζ )
8
1 2
N 3 (ζ ) = (1 + ζ ) (2 − ζ )
4
1 2
N 4 (ζ ) = − l (1 + ζ ) (1− ζ )
8
gdje je: l = x2 - x1.
Virtualni rad prikazan preko funkcija oblika je:
L L
d2w d 2 w*
W * = ∫ 2 EI y 2
dx = ∫ fw*dx + ∑ Fi wi*
0
dx dx 0 i

 L T  L

q *  ∫ L (N) EI y L ( N) dx q = ∫ fNdx + F
T   
 0  
 0 
 L  L
 BT EI Bdx  q = fNdx + F
∫ y  ∫
 0  0

Kq = Q
gdje je:
d2
L (i ) = (i )
dx 2
 w1 
 
β 
w = ∑ N i qi = Nq = [ N1 N2 N3 N 4 ] 1 
w2 
 
i

β2 
w* = Nq*
pa je:
d2
B = L (N) = [ N1 N2 N3 N4 ]
dx 2
1  6ζ ζ 
B=  3ζ −1 −6 3ζ + 1
l  l l 
Derivacije funkcija oblika nalazimo postupkom deriviranja složene funkcije
(kompozicije):

__________________________________________________________________ 3
Sveučilište u Splitu, FESB
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje 5, 2 dio (Radni materijali)

dN1 (ζ ) d 1 2  dζ
=  (1− ζ ) (2 + ζ )
dx dζ  4  dx
dN1 (ζ ) 1  2 2
=  2 (1− ζ )(−1)(2 + ζ ) + (1− ζ ) 
dx 24   l
dN1 (ζ ) 1 
= (−4 + 4ζ − 2ζ + 2ζ 2 ) + (1− 2ζ + ζ 2 )
dx 2l  
dN1 (ζ ) 1 
= −3 + 3ζ 2 
dx 2l
d 2 N1 (ζ ) d 1  2   dζ
=  − 3 + 3ζ   dx
dx 2 dζ  2l  
d 2 N1 (ζ ) 1 2
2
= [6ζ ]
dx 2l l
d 2 N1 (ζ ) 1
= 2 6ζ
dx 2 l
itd...

Matricu krutosti elementa dobijemo integracijom u prirodnim koordinatama:

L

K = ∫ BT EI y Bdx
0

 6ζ 
 
 l 
+1  
1  3ζ −1 1  6ζ ζ 
K=∫   EI y  3ζ −1 −6 3ζ + 1 Jdζ
l
−1  − 6
ζ l  l l 

 l
 
3ζ + 1
 2 2 
 6ζ  6ζ (3ζ −1)  6ζ 
− 
6ζ 
(3ζ +1)
 l  l  l  l 
 
 ζ 
+1 
(3ζ −1)(3ζ +1) l
2
1  (3ζ −1) −(3ζ −1) 6
K = 2 EI y ∫  l  dζ
l −1   ζ 
2 2
 6  −6 (3ζ + 1) 
ζ
  l 
 l 
 2 
 sim. (3ζ + 1) 

x − x1
gdje je: ζ = 2 −1 .
l
Konačno, matrica krutosti elementa je:
 12 6l −12 6l 


EI y  4l 2
−6l 2l 2 
K= 3  
l  12 −6l 
 
sim. 4l 2 

__________________________________________________________________ 4
Sveučilište u Splitu, FESB
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje 5, 2 dio (Radni materijali)

U skladu sa slikom pomaka i sila u čvorovima:

l, EIy

β1 β2 x
w1 w2

My1 My2
F1z F2z

Slika: Pomaci i sile u čvorovima

imamo pripadnu matričnu jednadžbu grednog konačnog elementa:

Kq = Q
 12 6l −12 6l  w1   Fz1 
    M 
EI y  4l 2 −6l 2l 2 
 β1   y1 
3    =  
l  12 −6l  w2   Fz 2 
    
sim. 4l 2 
 β
  
2   M y 2 

Domaći rad:
Riješi primjere (odredi pomake i naprezanja) ako je poznato: F=1kN, l=1m,
E=210Gpa, Iy=5*10-8m4.

F
M=Fl l/4 M=Fl
EI EI

l l/2 l/2 l/2 l/2

Slika: Primjeri savijanja grede

__________________________________________________________________ 5
Sveučilište u Splitu, FESB
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje 5, 2 dio (Radni materijali)

Napomena: Spregnuto rastezanje i savijane štapa možemo obuhvatiti polazeći od

prikaza pomaka u obliku vektora, primjerice za rastezanje i savijanje u ravnini x-y:
u ( x, y )
u =  
v( x, y )
Pomaci se izraze preko funkcija oblika i vrijednosti u čvorovima:
y

v1 v2

u1 u2 x
γ1 γ2

F1y F2y

F1x F2x
M1 M2
Slika: Pozitivne vrijednosti pomaka i sila u čvorovima
pa se dobije:
 u1 
 
 v1 
u ( x)  N1 0 0 N2 0 0   γ1 
  =  
v( x)  0 N1 N 2 0 N 3 N 4  u2 
 
 v2 
 
γ 2 
Operator L() za spregnuto rastezanje i savijanje ima oblik:
d 
 () 0 
 dx 
L() =  
 d 2

 0 ()
 dx 
2

Deformaciju odredimo djelovanjem operatora na pomake:

__________________________________________________________________ 6
Sveučilište u Splitu, FESB
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje 5, 2 dio (Radni materijali)

d 
 () 0 
εx   dx  u ( x)
 =   
κz   0 d 2  v( x)
()
 dx 2 
 u1 
 
d   v1 
 () 0   
εx   dx  N 0 0 N2 0 0   γ1 
 =    1  
κz   0 d 2
 0 N1 N2 0 N3 N 4   u2 
()   v 
 dx 
2
 2 
γ 2 
ε = L(N)q
pa je:
ε = Bq
 u1 
 
 v1 
−1 0 0 1 0 0   
εx  1   γ 
 =  6ζ ζ   1 
κz  l  0 3ζ −1 0 −6 3ζ + 1 u2 
 l l   
 v2 
 
γ 2 
Naprezanje-sile nalazimo iz Hookeova zakona:
 N x ( x)   AE 0   εx 
 =   
M z ( x)  0 EI z  κz 
σ = Dε
Nakon integracije:
l

K = ∫ B T DBAdx
0
imamo:
 l 2 AE 0 0 −l 2 AE 0 0   u1   Fx1 
    
 0 12 EI z 6lEI z 0 −12 EI z 6lEI z   v1   Fy1 
    

1 0 6lEI z 4l 2 EI z 0 −6lEI z 2l 2 EI z   γ1   M z1 
3   = 
l −l AE2
0 0 2
l AE 0 0  u2   Fx 2 
    
 0 −12 EI z −6lEI z 0 12 EI z −6lEI z   v2   Fy 2 
    
 0 6lEI z 2l 2 EI z 0 −6lEI z 4l 2 EI z  γ 2  M z 2 
Kq = Q
gdje je K matrica krutosti štapa.

Štapni konačni element u zadanoj orijentaciji u prostoru može se dobiti primjenom

transformacijskih pravila uz matricu transformacije:

__________________________________________________________________ 7
Sveučilište u Splitu, FESB
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje 5, 2 dio (Radni materijali)

λ −µ 
 
µ λ 
 
 1 
T =  

 λ − µ 
 µ λ 
 
 
 1
gdje su λ = cos(γ) i µ = sin(γ) i gdje su izostavljeni elementi jednaki nuli.

Za ostale detalje vidjeti prethodna predavanja.

Napomena: Za prostor je
 u1 
 
 v1 
 
 w1 
 
 α1 
 u   N1 0 0 0 0 0 N2 0 0 0 0 0   β1 
    
v 0 N1 0 0 0 N2 0 N3 0 0 0 N 4   γ1 
  =   
w  0 0 N1 0 N2 0 0 0 N3 0 N4 0   u2 
    
α  0 0 0 N1 0 0 0 0 0 N2 0 0   v2 
 
w2 
α 
 2 
β2 
 
 γ 2 
 d() 
 0 0 0 
 dx 
 
 2
d () 
 0 0 0 
 dx 2 
L() =  
 2
d () 
 0 0 0 
 dx 2

 
 d() 
 0 0 0 
 dx 
B = L(N)
−1 0 0 0 0 0 1 0 0 0 0  0
 
 6ζ ζ 
0 0 0 0 3ζ −1 0 −6 0 0 0 3ζ + 1
1 l l 
B=  
l 6ζ ζ 
0 0 0 3ζ −1 0 0 0 −6 0 3ζ + 1 0 
 l l 
 
 0 0 0 −1 0 0 0 0 0 1 0 0 

__________________________________________________________________ 8
Sveučilište u Splitu, FESB
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje 5, 2 dio (Radni materijali)

 AE 0 0 0 
 
 0 EI z 0 0 
D =  
 0 0 EI y 0 
 0 0 0 GI p 


__________________________________________________________________ 9
Sveučilište u Splitu, FESB
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje 5, 2 dio (Radni materijali)

Prilog: Usporedni pregled osnovnih pojmova i izraza savijanja grede u ravninama xz i

xy:

Definicija predznaka:
ρ>0
Qy >0
ρ>0
y
x
w>0 My >0 γ>0

y β>0 Mz >0
v>0 x
z

Qz >0
z

Ravnoteža: Qy + dQy
Qz
qz Mz
Mz + dMz
My
My + dMy dx

dx
Qy qy

Qz + dQz

ΣFz = 0 : ΣFy = 0 :
−Qz + Qz + dQz + qz dx = 0 −Qy + Qy + dQy + q y dx = 0
dQz dQ y (1)
= −qz = qy
dx dx
ΣM yB = 0 : ΣM zB =
dx
− M y + M y + dM y − Qz dx + qz dx = 0 − M z + M z + dM z + Q y dx − q y dx dx =
2 2
dM y dM z
= Qz =(2)
−
dx dx

(2)
(2)
d2M y d2M z
= −qz = −q y (3)
dx 2 dx 2
Pomaci i nagib:
dx
x y
dγ
w w+dw
y v v+dv
z dβ
dx
z

__________________________________________________________________ 10
Sveučilište u Splitu, FESB
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje 5, 2 dio (Radni materijali)

dw dy
= −β =γ (4)
dx dx
Pomaci i zakrivljenost:

dβ dγ

ρz ρy

dx dx

ρ dβ = dx ρ dγ = dx
dβ 1 dγ 1
= = (5)
dx ρ dx ρ
(4)
(5)
d2w 1 d2v 1
2
=− = (6)
dx ρ dx 2 ρ
Deformacija:

dβ dγ ρz

ρy
x y x

dx dx

dβ (ρ y + z ) − dx dγ (ρ z − y ) − dx
ε= ε=
dx dx
z y
ε= ε=− (7)
ρy ρz
Unutrašnja sila:

__________________________________________________________________ 11
Sveučilište u Splitu, FESB
Ž. Lozina: Metoda konačnih elemenata, Predavanje 5, 2 dio (Radni materijali)

M y  ∫ σ x z dA M z  ∫ −σ x EydA
A A

z y
My = ∫ EzdA Mz = ∫ − EydA
A
ρy A
ρz
E E
∫ z dA ∫ y dA
2
My = 2
Mz =−
ρy A
ρz A

EI y EI z (8)
My = Mz =−
ρy ρz
Unutrašnja sila izražena preko pomaka:
(6)
(8)
My d2 w Mz d 2v
=− 2 = 2 (9)
EI y dx EI z dx
Diferencijalna jednadžba savijanja
(Ravnoteža izražena preko pomaka):
(9)
(3)
d4w d 4v
EI y 4 = −qz EI z 4 = q y (10)
dx dx
Rubni uvjeti:
w v
dw dv
= −β =γ
dx dx
d2w My d 2v M z
=− =
dx 2
EI y dx 2 EI z
d3w Q d 3v Qy
=− z 3
=−
dx 3
EI y dx EI z

__________________________________________________________________ 12
Sveučilište u Splitu, FESB