EVROPSKI UNIVERZITET KALLOS

ODSJEK:

SEMINARSKI RAD
Elektronika
Izmjenična struja

Student: Mentor:

Tuzla, Maj 2019.

Sadržaj

1.0 Uvod ..................................................................................................................................... 3

2.0 Izmjenična struja .................................................................................................................. 4
3.0 Strujno kolo izmjenične struje ............................................................................................. 4
3.1 Strujno kolo sa otporom i induktivnosti - induktivna reaktancija ................................... 5
3.2 Opšti slučaj RLC kola ........................................................................................................ 7
4.0 Gospopdarski značaj ............................................................................................................ 8
4.1 Prijenos energije .............................................................................................................. 8
4.2 Višefaznni sistem izmjeničnih struja ................................................................................ 9
4.2.1 Trofazna struja .............................................................................................. 9
4.3 Indukcijski motori s okretnim magnetskim poljem ......................................................... 9
4.4 Bežični prijenos energije i informacija ........................................................................... 10
5.0 Transformator .................................................................................................................... 10
9.0 Zaključak............................................................................................................................. 13
10.Literatura ............................................................................................................................ 14

2
 1.0 Uvod

Izmjenična električna struja ili izmjenična struja je ona električna struja kojoj se smjer
mijenja u vremenu. Pri promjenljivom strujanju električnog naelektrisanja struja je
promjenljiva, a njezine vrijednosti mogu se za svaki trenutak vremena saznati ako je poznat
grafički prikaz tih promjena u koordinatnome sistemu (i, t) ili ako je zadan analitički izraz i = f
(t) promjene struje s vremenom. Od svih promjenljivih struja najveću važnost za
elektrotehniku imaju periodično promjenljive struje, a to su one kod kojih se promjene
stalno ponavljaju u određenim vremenskim razmacima ili intervalima. Trajanje jedne
potpune promjene zove se period i označuje se slovom T. Ako periodično promjenljiva struja
mijenja osim jakosti još i smjer, naziva se izmjeničnom strujom. Osim periodom T može se
promjenljivost izmjeničnih struja označiti i brojem titraja u jednoj sekundi i taj se broj naziva
frekvencijom izmjenične struje f.

3
 2.0 Izmjenična struja
Izmjenična električna struja je ona struja koja mijenja svoju vrijednost i smjer tijekom
određenog vremenskog intervala. Nastaje ako se svitak okreće u homogenom magnetskom
polju. Izmjenična struja mijenja svoj smjer, napon i svoju jačinu. Do promjene tih veličina
dolazi zbog toga što petlja ne siječe magnetske silnice stalno pod istim uglom, odnosno ne
siječe uvijek isti magnetski tok u jedinici vremena. Niz promjena izmjenične struje koje se
periodički ponavljaju naziva se perioda izmjenične struje.

Slika 1. Perioda izmjenične struje

Broj perioda u jednoj sekundi zove se frekvencija izmjenične struje i može se prikazati kao:

1
𝑇=
𝑓

gdje T predstavlja vrijeme trajanja jedne periode izraženo u sekundama [s], a f je oznaka za
frekvenciju [Hz].

3.0 Strujno kolo izmjenične struje

U petlji od žice koja rotira stalnom ugaonom brzinom u nekom homogenom

magnetskom polju inducira se izmjenična elektromotorna sila sinusoidalnog oblika. Takva
rotirajuća petlja je najjednostavniji uređaj za generiranje izmjeničnog napona. U praksi se
kao izvor izmjeničnog napona koristi generator čiji su glavni dijelovi prikazani na slici broj 2.

4
 Slika 2. Shema generatora

Na kružnom željeznom statoru poredani su polovi magneta u parovima. Polove na

slici prikazuju slova N i S. Na pomičnom rotirajućem valjku tj. rotoru namotan je veći broj
zavoja. Kako vrtnjom rotrtora zavoji prolaze kroz magnetsko polje, u njima se inducira
elektromotorna sila. Kad inducirana elektromotorna sila prolazi kraj sjevernog pola (N), ona
ima jedan smjer, a kad prolazi kraj južnog pola (S) kreće se u suprotnom smjeru. Inducirana
elektromotorna sila u zavojima za vrijeme jedne rotacije mijenja smjer toliko puta koliko ima
parova polova NS. Ovo poglavlje orijentirano je na pojave u strujnim kolima u kojima postoji
sinusoidalni izmjenični napon U oblika

𝑈 = 𝑈𝑚 ∙ cos 2𝜋 f𝑡 = 𝑈𝑚 cos 𝜔t

U danom izrazu Um predstavlja maksimalnu vrijednost napona, f je oznaka za

frekvenciju koja je jednaka broju okretaja rotora u jednoj sekundi, pomnoženim s brojem
parova polova NS.

3.1 Strujno kolo sa otporom i induktivnosti - induktivna reaktancija

Induktivni otpor ili induktivna reaktancija je otpor koji nastaje uslijed samoindukcije
u nekom induktivnom potrošaču. Kao primjer za objašnjenje ovakve pojave poslužit će slika
broj 3 na kojoj će se promatrati vremenska promjena jačine struje, u kojoj uz izvor
izmjenične elektromotorne sile postoji i omski otpor R i zavojnica induktivnosti L. Kao što je
vidljivo na slici, svi navedeni elementi u strujnom krugu spojeni su serijski.

5
 Sika 3. Strujno kolo sa otporom i induktivnosti(zavojnicom)

Neka je trenutna veličina napona u izvoru 𝑈𝑎𝑏 = 𝑈𝑚 cos 𝜔t. Zadana veličina mora
biti jednaka zbiru padova napona preko elemenata kruga R i L, tj.

𝑑𝐼
Um cos ω t = RI + L
𝑑𝑡

Taj je izraz diferencijalna jednadžba čije rješenje daje vremensku ovisnost jačine
struje u krugu I = I (t). Navedena jednčina riješit će se postavkom 𝐼 = 𝐼𝑚 cos(𝜔 𝑡 + 𝛿).
Uvrstimo li ta dva izraza, dobivamo slijedeće:

𝑈𝑚 cos 𝜔𝑡 = 𝑅𝐼𝑚 cos(𝜔𝑡 + 𝛿) − 𝐿𝜔𝐼𝑚 sin(𝜔𝑡 + 𝛿).

Da bi se odredile konstante Im i 𝛿, potrebno je razviti gornji izraz i skupiti koeficijente

članova s 𝜔𝑡, odnosno cos 𝜔𝑡.

𝑈𝑚 cos 𝜔𝑡 = 𝑅𝐼𝑚(cos 𝜔𝑡 ∙ cos 𝛿 − sin 𝜔𝑡 ∙ sin 𝛿) + 𝐿𝜔𝐼𝑚(sin 𝜔𝑡 ∙ cos 𝛿 − cos 𝜔𝑡 ∙ sin

𝛿) (𝑈𝑚 − 𝑅𝐼𝑚 cos 𝛿 + 𝐿𝐼𝑚 sin 𝛿) cos 𝜔𝑡 − (𝑅𝐼𝑚 sin 𝛿 + 𝐿𝜔𝐼𝑚 cos 𝛿) sin 𝜔𝑡 = 0

Gornja razlika iščezava za sve vrijednosti t ako su koeficijenti uz cos 𝜔𝑡 i sin 𝜔𝑡 svaki
za sebe jednaki nuli. Zbog toga mora biti: 𝐿𝜔𝐼𝑚 cos 𝛿 + 𝑅𝐼𝑚 sin 𝛿 = 0 𝑈𝑚 − 𝑅𝐼𝑚 cos 𝛿 +
𝐿𝐼𝑚 sin 𝛿 = 0. Iz toga slijedi:

− 𝐿𝜔
𝑡𝑔 𝛿 =
𝑅

Te
Um
Im = cos R δ − Lω sin δ

Množenjem brojnika i nazivnika s cos 𝛿 dobiva se

𝑈𝑚
𝐼𝑚 = 𝑜𝑠 𝛿 𝑅 𝑐𝑜𝑠2 𝛿 − 𝐿𝜔 𝑠𝑖𝑛 𝛿 𝑐𝑜𝑠 𝛿 , što uz

6
 𝐿𝜔 = −𝑅 𝑡𝑔 𝛿 = −𝑅 sin 𝛿 / cos 𝛿 daje

𝐼𝑚 = 𝑈𝑚 𝑅 cos 𝛿

− 𝐿𝜔
Kako je, nadalje, prema 𝑡𝑔 𝛿 = ,
𝑅

𝑅
𝑐𝑜𝑠 𝛿 = ,
√𝑅2 + (𝐿𝜔)2

𝑈𝑚
vrijedi da je 𝐼𝑚 = 2.
√𝑅 2 + (𝐿𝜔)2

Trenutna vrijednost jakosti struje je

𝑈𝑚 𝐿𝜔
𝐼 = 𝐼𝑚 ∙ 𝑐𝑜𝑠(𝜔𝑡 + 𝛿) = √𝑅 2 + 𝐿2 𝜔2
𝑐𝑜𝑠 (𝜔𝑡 − 𝑎𝑟𝑐 𝑡𝑔 ).
𝑅

Iz ovog izraza tj. formule može se uočiti da u strujnom krugu s otporom i

induktivnosti, u kojem djeluje inducirana izmjenična elektromotorna sila, vremenska
promjena struje zaostaje za promjenom napona tj. oscilacije struje slijede oscilacije napona
sa stalnom razlikom u fazi.

Induktivni otpor 𝐿𝜔 javlja se samo u krugovima u kojima postoji periodički

promjenjiva elektromotorna sila kružne frekvencije 𝜔 = 2𝜋f

3.2 Opšti slučaj RLC kola

Impedanca se može definirati kao odnos efektivnoga napona i efektivne struje u kolu
izmjenične struje u kojem se nalaze omski otpor, zavojnica s induktivnim otpor i
kondenzator sa kapacitivnim otporom. Pomoću Kirchhoffova pravila moguće je izračunati
vremensku promjenu struje u kolu, u kojem se u serijskom spoju nalaze izvor sinusoidalnog
napona, otpornik, zavojnica i kondenzator.

𝑑𝐼 𝑄
𝑈𝑚 𝑠𝑖𝑛 𝜔𝑡 = 𝑅𝐼 + 𝐿 −
𝑑𝑡 𝐶

𝐼 = 𝐼𝑚 cos(𝜔𝑡 + 𝛿)

Uvrštavanjem drugog izraza u prvi te postupkom određivanja konstanta 𝐼𝑚 i 𝛿

dobiva se
𝐼 𝐿𝜔 𝐼 1
𝑡𝑔 𝛿 = − = ( − 𝐿𝜔)
𝑅𝐶𝜔 𝑅 𝑅 𝐶𝜔
𝑈𝑚 𝑐𝑜𝑠(𝜔𝑡 + 𝛿) 𝑈
𝐼 = 1 2
= 1 2
√R 2 + (Lω − ) √R 2 + (Lω − )
Cω Cω

7
 Slika 4. Strujno kolo sa izmjeničnom elektromotornom silom u kojem se nalaze
otpornik, zavojnica i kondenzator

Kod opšteg RLC - kla struja oscilira istom frekvencijom kao i napon, ali se njihove
oscilacije razlikuju za stalnu faznu razliku. Predznak te razlike ovisi o razlici između
1
kapacitivnog i induktivnog otpora 𝐶𝜔 − 𝐿𝜔.
1
Preteže li prva ( 𝐶𝜔), struja će brzati pred naponom, a ako preteže druga (𝐿𝜔), struja
1
će zaostajati za naponom. U slučaju da je 𝐶𝜔 − 𝐿𝜔 = 0, suprotna djelovanja induktivnosti
i kapaciteta se poništavaju i struja i napon ostaju u fazi. Uvrstivši taj uslov u drugo rješenje
postupka određivanja konstanta 𝐼𝑚 i 𝛿 može se zaključiti da je tada jačina struje najveća i
iznosi
𝑈𝑚 𝑐𝑜𝑠 𝜔𝑡 𝑈
𝐼 = =
𝑅 𝑅

Dana formula govori da kolom teče struja koja bi tekla da u kolu postoji samo omski
1
otpor R. Pripadna frekvencija 𝜔0 = je vlastita frekvencija oscilatorskog RLC – kola.
√𝐿𝐶

4.0 Gospopdarski značaj

Značaj i prednosti izmjenične struje je isticao Nikola Tesla, iako se pri tome morao
oduprijeti velikom pritisku američkog izumitelja Thomasa Alva Edisona. Članak War of
Currents opisuje na engleskom tijek Tesline borbe da uvede u primjenu izmjeničnu struju i
njene prednosti.

4.1 Prijenos energije

Jedna gospodarska prednost izmjeničnih struja je ta da se izmjenične struje mogu
učinkovito, uz vrlo male gubitke, prenositi na velike udaljenosti. Naime za prijenos snage nije
važan ni samo iznos napona, ni samo iznos struje, već njihov proizvod. Gubici prijenosnom
provodniku ovise o neizbježnom otporu provodnika i kvadratu struje koja kroz njega protiče.
Dakle, uz povećanje napona i odgovarajuće smanjenje struje moguće je prenositi istu snagu
uz manje gubitke. Povećanje napona se za izmjenične struje može vrlo jednostavno može
provesti u transformatorima.

8
4.2 Višefaznni sistem izmjeničnih struja

Istovremenom proizvodnjom nekoliko struja koje su međusobno fazno pomaknute

postiže se veća učinkovitost električnih generatora i motora, to jest uz istu veličinu i masu
stroja moguće je postići veću snagu. Ova činjenica se koristi recimo u automobilima koji iako
imaju instalaciju za istosmjernu struju koriste mali trofazni sinkroni generator (takozvani
alternator) za proizvodnju električne energije koja se potom ispravlja ispravljačem u
istosmjernu struju.

4.2.1 Trofazna struja

Okretanjem petlje u homogenom magnetskom polju inducira se elektromotorna sila

koja u zatvorenom strujnom kolu pokreće izmjeničnu struju. Ako se u homogenom polju
okreću tri petlje koje međusobno zatvaraju uglove od 120 stepeni tada će se u njima
inducirati tri elektromotorne sile. Te elektromotorne sile mogu u tri nezavisna strujna kola
pokrenuti tri izmjenične struje koje su po frekvenciji jednake, ali su jedna prema drugoj
fazno pomaknute za 120 stepeni . Kada su sva tri strujna kola međusobno povezana oni čine
trofazni sistem, a sve tri struje tada čine trofaznu struju. Struje inducirane u pojedinim
petljama nazivaju se fazama trofazne struje, a vodovi kroz koje te struje protječu označuju
se slovima R, S i T. Sve tri inducirane elektromotorne sile nikad nemaju jednake trenutne
vrijednosti zbog toga što u svakom trenutku njihove petlje sijeku magnetske silnice pod
različitim uglovima. Uređaj koji daje trofaznu izmjeničnu struju prikazan je na slijedećoj slici.

Slika 5.a)Shema trofaznog generatora,b) Fazni odnosi triju generisanih

elektromotornih sila

4.3 Indukcijski motori s okretnim magnetskim poljem

Puno bitnija prednost višefaznog sistema izmjeničnih struja je da se tim sistemom jednostavno
porizvodi okretno magnetsko polje koje omogućuje izgradnju električnih strojeva (generatora i motora)

9
bez kolektora i četkica. Takvi strojevi odlikuju se velikom pouzdanošću, trajnošću i višom učinkovitošću od
kolektorskih strojeva.

4.4 Bežični prijenos energije i informacija

Posljedica protjecanja izmjenične struje je i odašiljanje elektromagnetskih valova, što
je Nikola Tesla uočio i primijenio za prijenos energije bez žica. Ako se iznos tako prenesene
energije mijenja, moguće je na bežični način prijemnoj strani slati dogovorene signale. Tako
se može prenositi telegrafske kodove, glas, upravnjati udanjenim strojevima i automatima,
prenositi sliku i druge oblike informacija. I to je Tesla uočio i uspješno pokazao izgradivši
radioupravljani model broda. O tome kome pripada zasluga za izum radija (to jest kome
pripadaju odgovarajući patenti) također se vodila bitka. Guglielmo Marconi je tvrdio da
zasluga pripada njemu, no nakon duge pravne borbe Vrhovni sud Sjedinjenih američkih
država je ipak presudio u korist Nikole Tesle.

5.0 Transformator

Transformator je uređaj koji se koristi da bi se električna energija mogla prenositi pri

visokom naponu, a koristiti pri niskom naponu. Sastoji se od dva električki izolirana svitka
koja su namotana oko zajedničke željezne jezgre. Izmjenična struja u jednom svitku uzrokuje
promjenjivi magnetski tok u jezgri, koji tada inducira izmjeničnu elektromotornu silu u
drugom svitku. To znači da se električna energija prenosi iz jednog svitka u drugi putem
željezne jezgre. Svitak koji prima energiju zove se primar, a svitak u koji se energija prenosi,
odnosno u kojem se inducira elektromotorna sila, zove se sekundar. Svici su zamjenjivi i bilo
koji od njih može se koristiti i kao primar i kao sekundar. Pri radu transformatora u praksi se
dio energije koja uđe u primar gubi zbog toplinske disipacije u svicima ili histereze i vrtložnih
struja u željeznoj jezgri. Takvi gubici mogu se smanjiti izborom željeza s uskom petljom
histereze te rezanjem jezgre u tanke lamele. Osim ovog gubitka događa se i da dio
magnetskog toka procuri iz željezne jezgre u okolinu. Svi ti gubici zajedno mogu iznositi i do
10%.

10
 Slika 6. Princip tranforatora sa željeznom jezgrom

Zbog jednostavnosti, transformator koji će poslužiti kao primjer za izračunavanje

odnosa struje i napona kod prijenosa električne energije iz primara u sekundar bit će bez
ikakvih gubitaka i rasipanja. Neka je u primarnom svitku struja Im koja će se nazivati strujom
magnetizacije i koja zaostaje za naponom u primaru za 90° . Sekundarni svitak je otvoren, a
magnetski tok 𝛷 u jezgri je u fazi sa strujom u primaru. S obzirom na to da je tok kroz
primarni i sekundarni svitak jedak i elektromotorna sila inducirana po zavoju jednaka je u
oba svitka. Prema tome je omjer elektromotornih sila induciranih u primarnom i
sekundarnom svitku jednak omjeru broja zavoja u svicima, odnosno

𝜀1 𝑁1
=
𝜀2 𝑁2

U ovom opisanom idealiziranom slučaju elektromotorne sile jednake su naponima na

𝑁1
krajevima svitaka što znači da se povoljnim izborom omjera 𝑁2 dani izmjenični napon U1
može transformirati na traženu vrijednost U2. U slijedećoj situaciji sekundarni svitak je
zatvoren i tada kroz njega protječe inducirana struja. Fazni odnos struje i napona u
sekundaru ovisi o prirodi potrošača koji je uključen u sekundarni krug. Potrošač u
sekundarnom krugu troši određenu količinu energije koja dolazi iz primara, osim u situaciji
kada je fazna razlika jakosti struje i napona 𝛿2 = 90° . Proces kojim se energija prenosi iz
primara u sekundar najjednostavnije je objasniti na slijedeći način: kad je sekundar otvoren,
samo primarna struja proizvodi magnetski tok u jezgri, ali kad je on zatvoren i struja kroz
njega proizvodi tok. Sekundarna struja nastoji poništiti svoj uzrok prema Lenzovom pravilu,
tj. ona nastoji smanjiti primarni tok, odnosno primarnu elektromotornu silu. Tu
elektromotornu silu njen izvor drži stalnom i zbog toga taj izvor mora kroz primar protjerati
jaču struju koja je potrebna da bi se tok u jezgri vratio na početnu vrijednost bez potrošača.

11
 Slika 7. Vektorski dijagram jačine struje i napona u transformatoru za slučaj 𝑁2/𝑁1 =
2: a) sekundar je otvoren 𝐼2 = 0,𝐼1 = 𝐼𝑚; b) U sekundarni krug je uključen potrošač s
induktivnim otporom

Slika prikazuje fazne odnose struje, napona i toka u primarnom i sekundarnom svitku
za slučaj 𝑁2/𝑁1 = 2 za otvoreni i zatvoreni sekundar kako je objašnjeno ranije. Vektor I'
predstavlja promjenu primarne struje kod ukopčavanja potrošača u sekundarni krug. I' i
struja I2 kroz sekundar su u protufazi. Produkt broja zavoja i jačine struje, odnosno
magnetomotorna sila, mora za obje navedene struje biti jednaka po iznosu, ali suprotnog
smjera, što glasi

𝑁2𝐼2 = 𝑁1𝐼 ′

Rezultantna primarna struja je 𝐼1 = 𝐼𝑚 + 𝐼 ′ , no struja magnetizacije Im je u praksi

vrlo mala pa se može pisati i 𝐼 ′ ≈ 𝐼1, tj.

𝑁2𝐼2 = 𝑁1𝐼1,

što u konačnici daje

𝐼2 𝑁1
=
𝐼1 𝑁2

U transformatoru se, po iznosu, jačine primarne i sekundarne struje odnose obrnuto

od broja zavoja u svicima. Važno je napomenuti da taj rezultat vrijedi približno.

12
 6.0 Zaključak

Razvoj elektrotehnike, kasnije elektronike, može se usporediti s dostignućima kao što

su pronalazak pisma ili tiskanja. Povijest elektrotehnike, odnosno elektronike, može započeti
s različitih polaznih točaka. Točka na kojoj fizika prestaje, a elektrotehnika ili elektronika
počinju ne može se uvijek točno definirati. Izmjenična električna struja, generatori i motori i
svi patenti koji su vezani za izmjeničnu električnu energiju označuju početak druge
industrijske revolucije. Elektromagnetska indukcija nije ništa manje važna u odnosu na druga
otkrića vezana za električnu energiju. Smatra se izuzetno važnom zbog toga što omogućava
produkciju izmjenične struje i napona u generatorima, te njenu promjenu koja ovisi o
potrebama, a koja se događa u transformatorima. Upravo zahvaljujući elektromagnetskoj
indukciji, danas živimo u osvijetljenim gradovima, koristimo električnu energiju gotovo u
svakom koraku i život bez nje jednostavno je nezamisliv. Elektromagnetska indukcija može
se smatrati osnovom funkcioniranja današnjeg svijeta, ona aktivira semafore, automobili ju
koriste za pretvaranje energije kočenja u električnu energiju svojih baterija, koristi se u
sigurnosnim sistemima zračnih luka, na bankomatima kad se magnetna traka provuče kroz
skener i u mnogim drugim svakodnevnim situacijama, a čak je i temelj elektromagnetskih
valova koje nazivamo svjetlost. Ista stvar je i s primjenom izmjenične struje čiji je značaj i
prednosti isticao i Nikola Tesla. Jedna od gospodarskih prednosti izmjeničnih struja je ta da
se mogu učinkovito, uz vrlo male gubitke, prenositi na velike udaljenosti. Za prijenos snage
nije važan ni samo iznos napona, ni samo iznos struje, već njihov proizvod. Gubici u
prijenosnom vodiču ovise o neizbježnom otporu vodiča i kvadratu struje koja kroz njega
protječe, no uz povećanje napona i odgovarajuće smanjenje struje moguće je prenositi istu
snagu uz manje gubitke. Povećanje napona za izmjenične struje može se vrlo jednostavno
provesti u transformatoru .

13
7.Literatura

[1] STANIĆ E.: Osnove elektrotehnike, XXIX izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 2007
[2] http://en.wikipedia.org/wiki/

14