Crkveno graditeljstvo
STAROKRŠûANSKE CRKVE NA OTOKU BRAýU
Uvod
Otok je Braþ vrlo bogat starokršüan-
skim i predromaniþkim crkvama.
Oduvijek se znalo da obiluje pred-
romaniþkim crkvama, uostalom drži
se da je na tom otoku treüina svih
dalmatinskih predromaniþkih i sta-
rokršüanskih crkava koje su pod kro-
vom i nisu u ruševinama. Sliþan je
sluþaj i s ostatcima starokršüanskih
crkava za koje se do prije nekoliko
desetljeüa vjerovalo da ih ima samo
nekoliko, a danas se zna da ih ima
desetak. To posebno þudi kada se
zna da su ostali dalmatinski otoci, s
izuzetkom Elafita i to samo kada je
u pitanju predromanika, u tom pog-
ledu znatno siromašniji, s tragovima
jedne ili nekoliko crkava. Na ni jed-
nom prostoru dalmatinske obale ili
otoka, osim Salone koja je bila velik
grad i za današnje pojmove, nije za-
bilježena tolika koncentracija starih
crkava. Gotovo da se sluþajni nam-
Prikaz antiþkih i starokršüanskih lokaliteta i ranokršüanskih ulomaka na zemljovidu Braþa
GRAĈEVINAR 59 (2007) 2
EARLY CHRISTIAN CHURCHES ON THE BRAý ISLAND
The island of Braþ abounds in early Christian and pre-Romanesque churches,
the number of which is quite astonishing, particularly when compared to the
neighbouring islands and mainland areas, where such churches are much more
scarce. This phenomenon can not easily be explained. It is nevertheless known
that practically all early Christian churches were built in the 6th century during
the reign of emperor Justinian the Great, mostly on the northern shores of the
island. Visitors can now see remains of big basilicas of variable plan, many of
which used to have big baptisteries. Some of them have been known to exist for
quite a long time, while some have been discovered purely by chance. Thus it was
established fifty years ago that the present-day parish church in Povlje is in fact
a remodelled early Christian church, and so its former elements were restored
during a subsequent renovation. The situation is similar with other churches in
Povlje, and also with those located in Supetar and Sutivan. Although early
Christian churches on the island of Braþ have been thoroughly investigated and
preserved, it is quite surprising that better care has not been taken of these
cultural monuments by the local community, which has not included them
among principal points of interest for tourists visiting the island.
jernik mora prikloniti oduševljenim še crkava na cijelom Sredozemlju.
tvrdnjama otoþkih zaljubljenika u To je, þini se, i posve toþno, poseb-
graditeljsku baštinu koji bez ikakva no kada se pribroje i one crkve koje
krzmanja izjavljuju da je Braþ s ob- su izgraÿene nakon romanike, dakle
zirom na svoju veliþinu otok s najvi- od 12. st. do današnjih dana.
127
Crkveno graditeljstvo

Na poþetku bi ipak trebalo pokušati koegzistirati romanske crkve na obali braþkim starosjediocima, što se i
odgovoriti zašto je upravo na Braþu i hrvatske u unutrašnjosti, možda danas održava u þakavskom govoru
tolika koncentracija starih crkava – i ipak govori da je pokrštavanje pri- s mnogo štokavskih natruha. Tamo
ranokršüanskih i predromaniþkih. došlih stanovnika teklo s mnogo ma- su do kraja 14. st. (1397.) živjeli be-
Igor Fiskoviü [1] koji je problem tih nje konflikata nego što se dosad vje- nediktinci, a poslije njihova odlaska
ranokršüanskih crkava posebno pro- rovalo. samostan, crkvu i posjede vodili su
uþavao misli da to treba ponajprije birani opati te þuvali posebni sluge
U ovom üe se prvom napisu govoriti zvani eremiti. Donedavno se vjero-
zahvaliti obližnjoj Saloni kao veli-
samo o braþkim starokršüanskim valo da su najstariji središnji dio po-
kome vjerskom središtu. Pritom za-
crkvama. valjske župne crkve podigli benedik-
mjeüuje da se jedino na tom srednjo-
dalmatinskom otoku (i susjednoj Bazilika Sv. Ivana Krstitelja u tinski redovnici krajem 12. st. Davor
Šolti koja meÿutim uopüe nema cr- Domanþiü [2], [3] je 1958. obilazeüi
Povljima
kava iz predromaniþkoga razdoblja) otok Braþ zamijetio da je prazna grob-
nije razvio poseban grad iz kojega bi Današnje naselje Povlja, koje se na- nica pred glavnim oltarom župne
se na okolne ruralne prostore mogli lazi u zaštiüenoj uvali na sjeverois- crkve zapravo krsni zdenac ranokrš-
toku Braþa, nije odveü staro mjesto üanskoga tipa. Tako je zakljuþio da
širiti izravni utjecaji pa su takvi po-
jer je naseljeno tek u 16. st. nakon je svetište današnje župne crkve za-
ticaji mogli dolaziti jedino iz glavnoga
pravo saþuvana zgrada krstionice.
vjerskoga i upravnog središta. Dje-
lomiþno to objašnjava skladnost cr- U tom je grobu, barem tako tvrdi
kava, kvalitetu i uoþljiv plan graÿe- stari braþki kroniþar Vicko Prodiü
nja koji odudara od skromnih provin- (1628.-1663.), bio 619. pokopan
cijskih oponašanja na drugim prosto- poznati aleksandijski patrijarh sv.
rima, ali ne i þinjenicu zašto ih je Ivan Milostinjar (Povljani su ga zva-
toliko izgraÿeno. Ipak navodi da su li i sv. Ivan Povaljski), a njegove su
sve te crkve izgraÿene u blizini an- ostatke navodno poslije raznijeli
tiþkih rimskih ostataka, nadomak Mleþani. Ali zdenac se i dalje štuje
negdašnjih vila rustika oko kojih su kao njegov grob. No to nije jedina
oþito živjeli mnogobrojni koloni. saþuvana legenda jer je uz crkvu na-
vodno bio pokopan grþki djeþak s
I Fiskoviü i drugi autori [2], [3] ipak Tlocrt starokršüanske crkve Sv. Ivana golemim blagom, a sv. Jelena Križa-
su uvjereni da su sve braþke staro- Krstitelja u Povljima rica, majka cara i sveca Konstantina
kršüanske crkve uglavnom izgraÿe- Velikog, za koju se tvrdi da je bila
ne na sjevernim obalama Braþa i to Kandijskoga rata. Tada su se pridoš- Braþanka, upravo je iz Povaljske lu-
za vladavine bizantskoga cara Justi- lice iz Hercegovine pomiješale s ke odvedena u Carigrad [4].
nijana I. Velikog (527.-565.) i nakon
uspješno okonþanoga rata (535.-555.)
protiv ostrogotske kraljevine u Dal-
maciji i Italiji. Vrijeme je to tzv.
rekonkviste i obnove Rimskoga Car-
stva te gradnje brojnih kontinental-
nih i morskih utvrda. Gradnja crka-
va iskljuþivo posveüenih svecima
kojih su se relikvije þuvale u Rimu
(Sv. Petar, Sv. Ivan, Sv. Lovro i Sv.
Stjepan), bila je u funkciji daljnje
kristijanizacije, ali i istodobno i uþ-
vršüivanje nove politiþke uprave jer
su bile poznate veze Dalmacije s
kršüanskim središtem. Stoga se þini
da su gotovo sve kasnoantiþke braþ-
ke crkve [2] graÿene u drugoj polo-
vici 6. st. No þinjenica da üe potom
nekoliko stoljeüa poslije na Braþu
sasvim mirno i bez velikih prijepora Sadašnji ostatci apside stare crkve u Povljima

128 GRAĈEVINAR 59 (2007) 2


Otkriüe starokršüanske krstionice,
uz poznatiju poreþku jedine potpuno
saþuvane na hrvatskim prostorima,
potaknulo je arheološka istraživanja
koja su pod vodstvom Regionalnoga
zavoda za zaštitu spomenika kulture
iz Splita trajala od 1960. do 1984., a
o tome je temeljito pisao don Ivan
Ostojiü [5], [6].
Sadašnja Župna crkva u Povljima sa starokršüanskom krstionicom kao svetištem
Najprije je otvoren trodijelni prozor
koji se nalazio u negdašnjoj apsidi.
Zatim su se otvorila vrata zazidanih
pastoforija (prostorije na vrhu poboþ-
nih brodova) i transepta (popreþnoga
broda) te ulaznih vrata iz bazilike u
krstionicu. Potom su otkriveni kameni
ostatci kapitela i trijumfalnoga luka
ispred svetišta te pod oltarom otvo-
rena konfesija (u ranokršüanskim
ranosrednjovjekovnim crkvama grob
svetaca i muþenika). Slijedilo je ru-
šenje nadogradnje nad apsidom i ku-
le iz 17. st. Naknadno je srušena i
zgrada iz 18. st. u jugozapadnom kutu
bazilike, što je omoguüilo utvrÿiva-
nje položaja vrata na zapadnom pro-
þelju. Time je u cijelosti odreÿen
prostor trobrodne bazilike.
U nastavku je oltar premješten u sje-
vernu kapelu crkve, a rekonstruiran
GRAĈEVINAR 59 (2007) 2
je i cijeli krsni zdenac prema analo-
giji s onim koji se nalazi u susjednoj
Lovreþini. U polukružnim su i ob-
novljenim nišama pronaÿene freske
s ranokršüanskim motivima. Obnov-
ljen je i krov krstionice koji je þet-
vrtast i upisan u osmerostranu gra-
ÿevinu, a na kraju su otvorena spo-
redna vrata pravokutnoga narteksa
(predvorja). Pronaÿeni su brojni os-
tatci kamenog namještaja ukljuþuju-
üi i oltarnu pregradu. Uz jugoistoþni
se ugao bazilike nalazio poseban b-
azen (kupaonica), a uz svetište su s
vanjske strane bila dva groba jer se
u to doba još nije smjelo pokapati u
crkvi.
Ovo je istraživanje unaprijedilo poz-
navanje graÿevina ranokršüanskoga
razdoblja na podruþju Dalmacije.
Posebna je vrijednost povaljskoga
sklopa bila u tome što je saþuvan do
visine krova krstionice pa je pružao
moguünost uoþavanja mnogih nepo-
znatih pojedinosti.
U Povljima ima tragova rimskih gra-
ÿevina, a i naselje je ime dobilo pre-
ma nazivu negdašnjega vlasnika
(Paulia vallis). Crkva je izgraÿena u
Crkveno graditeljstvo
6. st., a o tome posredno svjedoþi i
þinjenica da je bila posveüena sv.
Ivanu Krstitelju, i to njegovoj pogi-
biji (29. kolovoza) koja se slavila na
kršüanskom istoku jer se na zapadu
uvijek slavio dan njegova roÿenja
(24. lipnja). Vjerojatno je bila sjedište
nekoga monaškoga pustinjaþkog re-
da, kakvih je na dalmatinskim otoci-
ma bilo veü u 4. st. jer se dio grþkih
kaluÿera bio sklonio na našu obalu u
borbama oko štovanja ikona. O pos-
tojanju takvih pustinjaka, kojih je
najviše bilo na južnoj obali otoka,
zna se i iz pisama sv. Jerolima.
Može se dakle pretpostaviti da su na
mjesto veü napuštene i porušene crkve
u 10. st. došli benediktinci i podigli
samostan. Krstionicu su pretvorili u
svetište, a iznad apside izgradili
skromno prebivalište. Samostan su
1145. najvjerojatnije temeljito opus-
tošili Neretvani. Napušteni je samo-
stan ponovno iza 1184. obnovio opat
Ratko, nakon vijeüanja u biskupskoj
palaþi u Bolu kada su samostanu
vraüeni svi posjedi, što je zabilježila
i Povaljska listina iz 1250., jedan od
najstarijih tekstova pisanih hrvats-
kim jezikom (na hrvatskoj üirilici s
mješavinom narodne þakavštine,
staroslavenskoga jezika i s mnogo
romanskih izraza).
Benediktinci su te 1184. godine pro-
bili vrata na zapadnom dijelu krsti-
onice, a na slavnom je Povaljskom
pragu majstor Radonja üirilicom
obilježio povratak samostanskih
posjeda.
Zanimljivo je da su crkva i samostan
još nekoliko puta poharani, a nakon
odlaska benediktinaca samostan je
služio kao pribježište domaüem sta-
novništvu pred gusarskim napadima,
posebno za þestih mletaþko-osmans-
kih sukoba tijekom 16. i 17. st. Do
1642. bio je u posjedu opatije, potom
ga je unajmila braþka obitelj Tom-
maseo, a 1854. prešao je u posjed
obitelji Vrsaloviü. No crkva je do da-
nas zadržala svog titulara. [3], [4], [7].
129
Crkveno graditeljstvo
Crkva u puþiškoj Stipanskoj
luci
U uvali zvanoj Stipanska luka na
današnjem puþiškom groblju nalazi
se crkva Sv. Stjepana koja je teme-
ljito preureÿivana u više navrata.
Otprije je bila poznata po vrlo dugoj
apsidi, neobiþnoj za srednjovjekov-
ne crkve.
Tlocrt crkve Sv. Stjepana u Stipanskoj luci
u Puþišüima
Bila je to župna crkva starih Puþiš-
üana koji su bili odvojeni od obliž-
njega naselja u Puþiškom docu. Naj-
vjerojatnije je u blizini bio i benedik-
tinski samostan. Naselje je imalo malu
luþicu za brodice, a postojali su i
izvori vode te lokva koju su nazivali
Dunaj.
Pogled na crkvu Sv. Stjepana na groblju u Puþišüima
Jedan od prvih kroniþara Puþišüa s
poþetka 19. st. Andrija Ciccarelli [8]
spomenuo je da su u njegovo vrije-
me po okolnim brežuljcima i u dol-
130
cu Muþelje bili ostatci više graÿevi-
na s cisternom. Ujedno je tvrdio da
je crkva Sv. Stjepana poþetkom 17.
stoljeüa bila ustupljena augustinci-
ma koji su se njome koristili sve do
gašenja 1791.
Zazidani prozori u apsidi crkve Sv. Stjepana
U teškim su se vremenima 13. i 15
st. stanovnici sklonili u braþku unut-
rašnjost, oni iz Stipanske luke odla-
ze u sada napušteni Straževnik, a iz
Puþiškoga doca u Pražnice. Spustili
su se ponovno u uvalu nakon 1420. i
podigli kuüe nadomak moru. No kad
su Turci 1462. zavladali Neretvom i
primorjem trebalo je misliti na
obranu. Tada je u Puþiškom docu
izgraÿeno 13 kaštela pa se Puþišüa
poþinju nazivati Luka kula. S vre-
menom su se stanovnici iz Stipanske
luke preselili u zapadni i sigurniji
dio uvale i tako su nastala današnja
Puþišüa.
Crkva je posveüena sv. Stjepanu
Prvomuþeniku (15.-40.), prvom ÿa-
konu meÿu onima koji su karitativ-
no pomagali apostolima. Njega su
ortodoksni Židovi pogubili kameno-
vanjem, a spomendan se slavi 26.
prosinca. Kult mu se u 4. st. proširio
i na Istoku i na Zapadu.
U brojnim popravljanjima i temelji-
tim preureÿivanjima, a posljednje je
bilo u 19. st. kada je pretvorena u
grobišnu crkvu, ipak je brižljivo sa-
þuvan veüi dio starokršüanske crkve.
U istraživanjima zapoþetim 1993.,
razjašnjena je njezina ranoromaniþ-
ka adaptacija te utvrÿeno da je apsi-
da dio crkve iz 6. st.
Ranokršüanska crkva Sv. Stjepana
bila je longitudinalna jednobrodna
GRAĈEVINAR 59 (2007) 2
 Crkveno graditeljstvo

graÿevina s prostranom apsidom po- tek je pred II. svjetski rat nepobitno a izvana je apsida bila ojaþana kon-
krivenom kalotom. Umjesto uobiþa- utvrÿeno da se radi o ranokršüanskoj traforima.
jene trifore apsida je imala tri luþna graÿevini [9]. Kasnija su istraživanja nastavljena u
prozora, a saþuvan je i luk ispred sjevernom kraku transepta i u krsti-
svetišta. Pronaÿeni su u tragovi fre- onici gdje su nanosi bili veüi i od 80
saka u dijelovima izvorne žbuke. Na
cm. Pronaÿen je i ploþnik, izvorni
mjestu oltara bio je srednjovjekovni pod od morta te kapiteli s dijelovima
grob koji je vjerojatno zamijenio stupova i tri kamene grede koji su
prijašnju ranokršüansku konfesiju. pripadali ciboriju nad krsnim zden-
Zidovi su najstarije crkve najveüim cem. Otkriven je i krsni zdenac križ-
dijelom saþuvani. Oni su bili u dob- noga oblika što je omoguüilo njego-
rom stanju jer su im pridodani pilas- vu obnovu zajedno s ciborijom, a u
tri i pojasnice koji su pridržavali no- Tlocrt starokršüanske crkve u Lovreþini krstionici su pronaÿeni i tragovi fre-
vi svod i krov, a izvorna je krovna Regionalni zavod za zaštitu spome- saka. Istodobno je otkopan i neobi-
konstrukcija vjerojatno bila od drva. nika kulture u Splitu zapoþeo je 1963. þan narteks sa zaobljenim krajevima
Djelomice je saþuvan i jedan prozor arheološka istraživanja i konzerva- na zapadnom proþelju.
na sjevernom zidu. torske radove pod vodstvom Davora Sljedeüe su godine skinuti naknadno
Duljinu je izvorne crkve teško usta- Domanþiüa, a od 1986. vodila ih je graÿeni potporni zidovi uz sjeverni
noviti jer je predromaniþko zapadno Jasna Jeliþiü Radoniü. krak transepta te sanirane pukotine u
proþelje u najnovijoj adaptaciji sru-
šeno, iako se vjeruje da je ranokrš-
üanska crkva bila znatno dulja. Nisu
meÿutim pronaÿeni nikakvi ostatci
kamene plastike osim ulomka jed-
nog stupa.
Puþiška crkva nalikuje nedavno is-
traženoj i obnovljenoj crkvi Sv. Ma-
rije (Sv. Ivana) u Starome Gradu na
Hvaru, ali je znatno pažljivije preu-
reÿena iz ranokršüanske u predroma-
niþku crkvu.
Puþišüani vjeruju da se njihovo mjesto
prije zvalo Spuzišüe jer su im se
pretci spustili (spuzili) iz brdovitih
starih naselja. No ime je ipak nasta-
lo od latinske rijeþi puteus (zdenac)
koja u hrvatskoj varijanti glasi puþ
[3], [4].

Crkva u Lovreþini
Za poznatu crkvu u Lovreþini, koja
se nalazi u lijepoj i pitomoj uvali
izmeÿu Puþišüa i Postira te ima sa-
þuvane zidove do visine krova i ka-
lote u apsidi, dugo se vjerovalo da je
izgraÿena u srednjem vijeku i da je
bila samostanska. ýak i unatoþ tome
što su se oko crkve nalazili sarkofazi
i kapiteli koji su upuüivali na rano-
kršüansko razdoblje, a u uvali ima
tragova rimskoga gospodarstva. No
Pogled na ostatke crkve u Lovreþini prije poþetka izstraživanja
Najprije je otkopana razina izvorno-
ga poda i pronaÿeno udubljenje na
mjestu oltarne pregrade te otvor kon-
fesije pod oltarom. Pronaÿene su i
ulomci oltarne pregrade te stube u
urušenom otvoru sjevernoga zida, a
na zapadnom proþelju dio praga glav-
nih vrata. Od tri prozora u apsidi sa-
mo je sjeverni zadržao prijašnji oblik,
zidovima. Pronaÿeni su i novi ulomci
oltarne pregrade, kapiteli i baze stu-
piüa oltara te iskopana križna oltar-
na konfesija. Bilo je i reljefima uk-
rašenih ulomaka tranzena te ostataka
zabatnoga luka iznad pregrade.
U nastavku je srušena cisterna za
vodu s istoþne strane sjevernoga

GRAĈEVINAR 59 (2007) 2 131

Crkveno graditeljstvo
transepta i tu su takoÿer pronaÿeni
dijelovi kamenoga namještaja.
Restaurirani krsni zdenac s ciborijem u Lovreþini
Godine 1971. zapoþelo je otkopava-
nje južnoga zida pred narteksom. Ot-
kriven je ploþnik s velikim nepravil-
nim kamenim ploþama te stubište i
još neki zidovi. I ovdje su pronaÿeni
dijelovi oltarne pregrade i tranzene.
U istraživanjima nakon 1986. u ci-
jelosti je otkriven tlocrt crkve. Bila
je to složena jednobrodna graÿevina
s transpetom s mnogo sporednih pros-
torija oko glavne laÿe. Sve su pros-
torije bile pokrivene zajedniþkim
krovištem što je crkvi davalo izgled
trobrodne bazilike. Takva je raspros-
tranjena funkcionalnost i ekonomiþ-
nost s ujedinjenim obrednim sadrža-
jima ponegdje nazivana "seoskim
bazilikama".
Crkva je na zapadu imala neobiþno
predvorje s dvije boþne apside. Juž-
na je imala kamenu klupu (subselij),
a u sjevernoj je bio grob i tu su naj-
vjerojatnije izvorno bili i sarkofazi
što ih je 1906. otkrio don Frano Bu-
liü. Sarkofazi su nesumnjivo proiz-
vod braþke klesarske škole jer su
sliþni pronaÿeni na mnogim drugim
lokalitetima.
132
Glavni je crkveni prostor bio pravo-
kutnoga oblika i proširen popreþnom
laÿom, a završavao je polukružnom
apsidom odvojenom kamenom oltar-
nom pregradom. Pod je svetišta bio
poploþen velikim kamenim ploþa-
ma. To je uoþeno prema otiscima u
podlozi od morta i omoguüilo rekon-
strukciju. U oltarnoj konfesiji bio je
kameni kovþežiü s relikvijama sv.
Lovre, a mramorna je ploþa oltara
vjerojatno bila položena na þetiri
mala stupa.
Uz stijenke apside bila je položena
kamena klupa, a zidovi su bili osli-
kani što se uoþavalo na mnogim tra-
govima žbuke. Inaþe je kasnoantiþ-
ko slikarstvo rimske provincije Dal-
macije vrlo slabo saþuvano, pa su
lovreþinske freske to znaþajnije, po-
sebno po raznovrsnosti svojih motiva.
Sjeverno do glavnoga broda bilo je
više prostorija, a krstionica se nala-
zila u sredini. Tijekom njezine rekon-
strukcije analizom kamena ustanov-
ljeno je da su dijelovi izraÿeni od
bituminoznog vapnenca iz kameno-
loma u obližnjem Škripu. Takav se
kamen u to vrijeme upotrebljavao u
mnogim crkvama u Dalmaciji, ali i
na talijanskoj obali.
S južne su strane crkve uz izduženu
pravokutnu prostoriju bile pridodane
dvije zazidane posebne prostorije,
što je donekle smanjilo i izmijenilo
izvorni prostor. Te i druge promjene
vjerojatno su bile uzrokovane litur-
gijskim razlozima, a uþinjene su ti-
jekom 7. st.
Valja dodati da se prije za ovu crkvu
vjerovalo da je bila u sastavu samo-
stana cenobita (udruženih monaha).
Poslije se zbog visokih zidova vje-
rovalo da je rijeþ o srednjovjekov-
nom samostanu, ali se danas zna da
je to bila samo ranokršüanska crkva
unutar još neistraženoga antiþkog
naselja. Takoÿer se vjeruje da nije
bila srušena veü napuštena. Kao što
svjedoþi i ime uvale bila je posveüe
Restaurirana starokršüanska crkva u
Lovreþini
na sv. Lovri, ranokršüanskom muþe-
niku iz 3. st., koji je bio crkveni riz-
niþar. Zna se da je prije uhiüenja sve
blago podijelio siromasima. ýesto
ga se prikazuje s roštiljem na kojem
je muþen, a spomendan mu je 10.
kolovoza [2], [4].
Samostanski sklop na Mirju
Na položaju zvanom Mali brig viso-
ko iznad Postira nalazi se lokalitet
nazvan Mirje. S toga istaknutog po-
ložaja suþelice Škripu bio je moguü
pogled na velik dio morske puþine
te kopna izmeÿu Supetra i Puþišüa.
Inaþe je to podruþje plodne braþke
visoravni ispresijecano mrežom sta-
rih putova.
Još je Andrija Ciccarelli [10] ostatke
mnogobrojnih graÿevina na Mirju
GRAĈEVINAR 59 (2007) 2
 Crkveno graditeljstvo

no se uklonjeni ka- unutrašnje dvorište s trijemom. Na

meni materijal na- zapadnom su dijelu pronaÿene baze
lazi u velikoj gomili i ostatci þetvrtastih stupova. Iz trije-
nešto istoþnije. ma se ulazilo u prostorije jugozapad-
noga i sjevernoga krila koje je sada
Istraživano je zdanje
ispod današnjega puta.
na jugozapadu ima-
lo na zapadnom pro- U južnom se dijelu nalazi mala þet-
þelju uglate istake vrtasta prostorija s visokim luþnim
ojaþane kontrafori- prozorom. Ispod poda je bio kanal
ma s vanjske strane, za odvod, a izvana se vide tragovi

Tlocrt ruševina Mirje pokraj Postira

ubrojio meÿu šest benediktinskih sa-

mostana, koliko ih je na otoku uspio
nabrojiti. No s tim se nije složio naj-
bolji naš poznavatelj benediktinsko-
ga reda Ivan Ostojiü zbog pretpos-
tavljene blizine istih samostana u
Postirama i Lovreþini. Stoga se vje-
rojatno ipak radi o prostranome pred-
benediktinskom samostanu [1].
Arheološka istraživanja na Mirju po-
þela su 1992. na rubnome jugozapad-
nom dijelu toga velikoga ranokršüan-
skog sklopa koji je prema današnjim
spoznajama bio 50 m dug i 40 m ši-
rok. Današnji put prolazi posred sklo-
pa i dijeli ga na dva dijela. Ruševni
su ostatci na sjeveroistoþnom dijelu
uklonjeni još poþetkom 19. st. pri
krþenju terena za vinograd, tako da
je ostao samo ogradni zid. Vjerojat-
Pogled s juga na dio ruševina na Mirju
Pogled na ruševine Mirje
a tu zidovi dostižu visinu i do 4 m.
Široki je glavni ulaz bio na južnoj
strani, a kroz predvorje se dolazilo u
žbuke. Druga uska þetvrtasta prosto-
rija bila je vjerojatno predvorje
kvadratne prostorije na uglu. Zidani
su stupovi vjerojatno pridržavali
križni svod, a dijelom su saþuvani i
zidovi gornjega kata.
U prostoriji trapeznoga oblika vidi
se poþetak pojasnice, a to znaþi da je
hodnik duž sjevernoga zida vjerojat-
no bio presvoÿen.
ýini se da je dio sklopa imao gospo-
darsku namjenu jer su pronaÿeni di-
jelovi tijeska za masline. Na istoþnom
je dijelu pronaÿeno i više kamenih
pragova velikih dimenzija. Sa sje-
verne, istoþne i južne strane prona-
ÿeno je pet cisterna za vodu. Vjero-
jatno su u sredini bile visoke graÿe-
vine s krovova se kojih slijevala kiš-
nica.
Pronaÿeno je mnogo ulomaka plute-
ja, pilastara i drugih dijelova crkve-

GRAĈEVINAR 59 (2007) 2 133

Crkveno graditeljstvo

noga namještaja, tako da se može vima otkopani i restaurirani njezini vernoj strani Braþa posveüene tri crk-
pretpostaviti kako se crkva nalazila temelji. ve (osim u Povljima još i u Sutiva-
na sjeveroistoþnoj strani kompleksa. nu), bila je prava trobrodna bazilika
Više je dijelova monumentalnih skul- s prostranom potkoviþastom apsidom
ptura otkriveno u hodniku kojim se na istoku, a uz boþne su zidove pri-
dolazilo do trijema. dodane pomoüne prostorije. Apsida
je s vanjske strane bila ojaþana sime-
Mirje je nesumnjivo najbogatije na-
triþnim kontraforima, a s unutrašnje
lazište crkvenoga namještaja iz braþ-
je strane bila polukružna klupa (sub-
kih klesarskih radionica. To potvrÿuje
selij). Široki je srednji brod trostru-
da je svetište crkve bilo omeÿeno
ko veüi od boþnih (6:2), baš kao što
širokom pregradom i nizom ploþa
je to bio sluþaj i na ranokršüanskoj
ukrašenih geometrijskim, biljnim i
crkvi u Povljima.
figurativnim motivima. Neki su mo-
tivi s prikazima zvijeri pronaÿeni Podovi glavnoga i boþnih brodova
samo na ovome mjestu. izraÿeni su od vapnenog morta s
usitnjenim crijepom i oblutcima. Ia-
Smještaj Mirja na brijegu usred ma-
ko je slijeganje terena na nekim mjes-
slinika izdvajao je samostan od os-
tima znatno deformiralo pod, njego-
talih ranokršüanskih središta, a zbog
va je površina glatko obraÿena i bez
udaljenosti od naselja nije bilo izlo-
tragova kamenoga ploþnika ili mo-
ženo veüim rušenjima i pregradnja-
Tlocrt ruševina starokršüanske crkve Sv. zaika.
ma. Vjerojatno je taj predbenedik-
Ivana u Postirama
tinski samostan bio smješten usred Na boþnim je stranama prezbiterija
antiþkoga gospodarstva, a zbog du- Ranokršüanska crkva posveüena sv. uoþljiv trag kamene oltarne pregra-
gotrajnoga propadanja teško je od- Ivanu Krstitelju, kojemu su na sje- de, a u njemu nisu saþuvani nikakvi
rediti tlocrt toga velikog zdanja. Za-
nimljivo je da su se na temelju ana-
lize nekih motiva na oltarnim preg-
radama pojavile tvrdnje da je samos-
tanska crkva bila posveüena sv. Stje-
panu [2], [7].

Bazilika u Postirama
Na uzvišenom položaju iznad uvale
u Postirama nalazi se crkva Sv.
Ivana Krstitelja. Svetište je sadašnje
crkve, kao i starije iz 16. st. koje je
imalo visoku apsidu s utvrÿenim ma-
šikulama i puškarnicama, usmjereno
prema jugu, a pokraj crkve je pros-
trano dvorište. Istoþno se nalazi pre-
dio zvan Zastivônje (iza Sv. Ivana),
što je stari sakralni toponim na teme-
lju kojega je lingvist Petar Šimuno-
viü [4] pretpostavio da se na mjestu
ili pokraj sadašnje župne crkve nala-
zila ranokršüanska crkva.
I zaista 1988. na tom su povišenom
mjestu otkriveni ostatci trobrodne
ranokršüanske crkve, i to sluþajno,
prigodom izvoÿenja zemljanih rado-
va [2], þini se tijekom kopanja sep-
tiþke jame [7]. U istražnim su rado- Ostaci starokršüanske crkve u Postirama tijekom istraživanja

134 GRAĈEVINAR 59 (2007) 2


Arheološki ostatci crkve u Postirama danas
tragovi poda. Na tom se mjestu ina-
þe oþekivao kameni ploþnik ili mo-
zaik, ali nema nikakvih tragova pod-
loge. Oþekivalo se stoga jer je moza-
iþki pod spominjao i braþki kroniþar
iz 17. st. Vicko Prodiü [11], doduše
na mjestu spaljenoga samostana u
postirskoj uvali. Valja istaknuti da je
do prije dvadesetak godina istoþni
zid crkvenoga dvorišta prolazio toþ-
no posred ranokršüanske crkve i ta-
ko je podijelio na dva odvojena po-
sjeda. Brodovi su tada bili u crkve-
nom dvorištu, a apsida u sklopu ob-
raÿenoga vrta što je možda moglo
uzrokovati uništavanje podloge
Temelji pojasnica svodova i kamene
klesane podloge stupova otkriveni
su na mnogim mjestima u crkvi. Ti-
jekom arheoloških istraživanja u ap-
sidi pronaÿena je zidana grobna ko-
mora posebnog L oblika koja je gra-
ÿena nepravilno lomljenim kamenom
vezanim obilnim vapnenim mortom.
Uz nju je bila prislonjena masivna
kamena ploþa koja je podignuta pri
davnom nasilnom otvaranju. Relik-
vije crkvenoga titulara vjerojatno su
bile u kamenom kovþežiüu kao što
je to bio sluþaj u Lovreþini, ali kako
je konfesija nasilno otvarana i opus-
tošena izvorna je oprema uništena.
Postirska se oltarna konfesija tipo-
GRAĈEVINAR 59 (2007) 2
loški razlikuje od ostalih u Dalma-
ciji koje su najþešüe križnoga oblika
kao i u Povljima i Lovreþini. Dije-
lom joj, ali samo po dimenzijama,
odgovara baþvasto presvoÿena u ba-
zilici na Marusincu u Saloni.
Pokraj konfesije pronaÿeni su dije-
lovi oltarne kamene pregrade, a pro-
naÿeni su i dijelovi velike oltarne
menze s bazom i stupiüima uokolo
prezbiterija, ali i u odvodnom kana-
lu krsnoga zdenca.
S obje strane apside, izmeÿu kontra-
fora i zaþelja boþnih brodova crkve,
bile su dograÿene dvije cisterne u
koje se slijevala voda s krovova crk-
ve i boþnih prostorija. Cisterne su
bile od kamena i ožbukane s nekoli-
ko slojeva žbuke, a na dnu su imale
udubljenje za taloženje neþistoüe.
Prema urušenim se ostatcima može
zakljuþiti da su bile presvoÿene baþ-
vastim svodom, a voda se procjeÿi-
vala kroz prošupljene kamene ploþe.
Uz sjeverni je brod bazilike bilo pri-
dodano nekoliko prostorija, od kojih
se krstionica nalazila u sredini. Nje-
zini su tragovi vrlo slabo saþuvani,
ali su ipak uoþene naznake niša na
zapadnoj strani, a mjestimice je saþu-
vana i gruba podna podloga. Na sre-
dini je pronaÿen krsni zdenac križno-
Crkveno graditeljstvo
ga oblika. Pod je zdenca saþinjavala
monolitna kamena ploþa na kojoj je
urezan križ jednakih krakova. Sjeverni
je krak vanjskoga križa imao na dnu
kameni kanal za izljev vode, a krsni
je zdenac bio podignut iznad razine
poda.
Zidovi krstionice bili su pokriveni
freskama, što je uoþljivo na prona-
ÿenim ulomcima žbuke.
Na južnoj je strani sjevernoga sklo-
pa bila posebna prostorija kroz koju
se moglo ulaziti u crkvu, a uz nju se
sa zapadne strane vjerojatno nalazilo
i vanjsko stubište za prostorije na katu.
Pronaÿena kamena plastika pokazu-
je uobiþajene oblike i motive koji se
nalaze na ostalim braþkim ranokrš-
üanskim lokalitetima. ýini se da je u
srednjem vijeku na mjestu starokrš-
üanske crkve, vjerojatno u prezbite-
riju kako je to bilo uobiþajeno, pos-
tojala manja crkva. To se spominje
u vizitaciji biskupa Valiera 1579.,
ali njezini tragovi nisu pronaÿeni.
Postira su inaþe poput svih otoþkih
obalnih naselja novovjekovnoga pos-
tanka, a nastala su u 16. st. doseljava-
njem prebjega s kopna i spuštanjem
starih braþkih naseljenika iz unutraš-
njosti. Postirani su uvjereni su da je
ime njihova mjesta nastalo po tome
što su žene iz obližnjeg Dola, smješ-
tenoga dva kilometra sjevernije, na
Vrilu u luci prale rublje i prostirala
ga na obali, pa se po tome uvriježilo
ime P(r)ostira. No ime vjerojatno
ipak potjeþe od latinske rijeþi pastu-
ra koja znaþi pašnjak [2], [4].
Crkva Sv. Jadre nad Splitskom
Crkva Sv. Jadre (Andrije) uz cestu
izmeÿu Splitske i Škripa prvi je put
prepoznata kao starokršüanska crkva
1938. godine [9], [12]. Nalazi se u
blizini škripskih kamenoloma iz ko-
jih se vadio kamen za gradnju Dio-
klecijanove palaþe u Splitu i kasni-
jih ranokršüanskih crkava na Braþu i
u Dalmaciji. Istraživanje i konzerva-
ciju ove crkve zapoþeo je 1963. Re-
135
Crkveno graditeljstvo
gionalni zavod za zaštitu spomenika
kulture iz Splita
Tlocrt starokršüanske crkve Sv. Jadre
izmeÿu Splitske i Škripa
Ostatci crkve Sv. Jadre gledani s jugozapada
Najbolje su saþuvani ostatci u apsi-
dalnom dijelu, ali su dijelom saþu-
vani i svi ostali dijelovi po kojima se
može odrediti njezin izvorni izgled.
Vrata su na zapadnom proþelju bila
nešto niža od polovice visine crkve,
a na južnom su zidu bila uoþljiva
dva prozora. U sredini apside, koja
je izvana þetvrtasta a iznutra polu-
kružna, u cijelosti je saþuvan luþno
presvoÿen prozor. Na sjevernom
zidu nije bilo prozora, a gornji je dio
zida bio prezidan jer je uoþljiv nagli
prekid lezena. Uz sjeveroistoþni dio
crkve nalazi se naknadno nadozida-
na þetvrtasta prostorija.
Na vanjskim su zidovima saþuvane
po þetiri lezene. One su dopirale do
tri þetvrtine visine zida i potom se
136
postupno uklapale u strukturu zida.
Na južnom je zidu ostao trag vrata
koja su naknadno bila zazidana, a
bila su blizu prve lezene. S obzirom
na to da su bila blizu glavnih vrata,
vjerojatno su povezivala neku prig-
raÿenu a potom srušenu prostoriju.
Zidovi su izgraÿeni od kamena koji
se slagao u pravilnim redovima. U
iskapanjima je pronaÿen ploþnik
koji je na zapadnoj strani isklesan u
živoj stijeni, a na istoþnom je dijelu
bio pokriven þetvrtastim nepravil-
nim ploþama. Takve su ploþe nekad
Pogled na apsidu i južni zid crkve Sv. Jadre
bile i u apsidi koja je takoÿer iskle-
sana u živoj stijeni. Na sredini je ap-
side bila isklesana podloga oltara te
donji dio subselija (kamene klupe).
Od prozora uz apsidu na južnoj stra-
ni do vrata na sjevernoj bili su u ploþ-
niku vidljivi tragovi oltarne pregrade.
Saþuvan je i poþetak trijumfalnoga
luka ispred prezbiterija koji je ležao
na zakošenim impostima. Apsida je
u donjem dijelu od kamena, u gor-
njem od sedre, a ta su dva dijela od-
vojena redom ploþa koji je najvjero-
jatnije prije bio uoþljiv kao ožbuka-
ni vijenac. Na zidovima je bila dije-
lom saþuvana i žbuka. ali bez trago-
va oslikavanja.
U konzervaciji su obnovljeni lukovi
na južnim prozorima, a oblik i veli-
þina su odreÿeni prema saþuvanom
poþetku na jednom od njih. Ostali su
dijelovi saþuvani u zateþenoj visini.
Ostala je neistražena neposredna
okolina, posebno s južne strane gdje
uz crkveni zid prolazi put. Vjerojat-
no bi bilo potrebno istražiti i slojeve
pod ploþnikom crkve i ustanoviti vri-
jeme njegova nastanka.
Valja dodati da se sasvim sigurno
radi o ranokršüanskoj crkvi koja je
poput ostalih braþkih crkava graÿe-
na u 6. st. ýini se da je graÿena u
dvije faze, od kojih je u drugoj po-
GRAĈEVINAR 59 (2007) 2

maknuta apsida, a upravo uvuþena
apsida s relativno jednostavnim tlo-
crtom upuüuje na to da je crkva iz-
graÿena nešto prije.
Inaþe valja dodati da je konzervira-
nje ostataka crkve obavljeno prije
više od 40 godina i da je u meÿuvre-
menu unutrašnjost toliko obrasla da
se ne mogu uoþiti ni ploþnik niti tra-
govi podloge oltara [2], [7].
Tragovi stare bazilike u
Supetru
Na sjevernoj strani današnje župne
crkve u Supetru sluþajno je 1974.
otkriven ranokršüanski mozaik. Na-
lazio se gotovo na sadašnjoj razini
terena i nešto je jaþi pljusak otkrio
nekoliko þetvornih metara s razliþi-
tim geometrijskim motivima.
Tlocrt pronaÿenih ostataka starokršüanske
crkve u Supetru s mozaikom
Tijekom 1979. u konzervatorskim
su radovima otkriveni veüi dijelovi
mozaika (zvanog pavimentum roma-
num) u duljini od gotovo 6 m. Izra-
zito pravilna geometrijska shema
ispunjavala je prostor sa sjeverne
strane omeÿen zidom, a s južne stra-
ne kamenom podlogom (stilobatom)
stupova izmeÿu kojih su izvedeni
pojedinaþni dijelovi mozaika. Pra-
vilna je kompozicija veüih i manjih
kvadrata uokvirenih kružnicama bila
uoþljiva veü na prvi pogled. Bilo je
takoÿer uoþljivo da je otkriveni mo-
GRAĈEVINAR 59 (2007) 2
Ostatci mozaika starokršüanske crkve u Supetru
zaik pripadao sjevernoj boþnoj laÿi
trobrodne bazilike.
Iste su godine nastavljena arheološ-
ka istraživanja u zapadnom i istoþ-
nom dijelu i ponovno su otkopani
dijelovi istoga mozaika. Na zapad-
nom je dijelu 1907. pred proþeljem
crkve poploþen trg i kamene su se
ploþe izravno polagale na mozaiþki
pod. pa je na taj je naþin ošteüen ve-
üi dio mozaiþke površine. Tijekom
istraživanja otkriveni su i dijelovi
zidova graÿevine kojoj je pripadao
podni mozaik. Otkopan je zapadni
zid i dio sjevernog, zapravo sjevero-
zapadni dio zgrade. Otkrivene su i
podloge stupova što je jasno ukazivalo
da se radi o trobrodnoj ranokršüan-
skoj crkvi. Zapravo je u zapadnom
dijelu, izmeÿu prvoga pilastra koji
se oslanja na zapadni zid bazilike i
stupa, saþuvan gotovo u cijelosti po-
seban mozaiþki "tapet" pravokutno-
ga oblika. Sliþni su pojedinaþni di-
jelovi mozaika preostali na još dva
meÿuprostora, a prekriveni su sjever-
nim zidom današnje crkve.
Saþuvan je i poþetak mozaika sred-
nje laÿe. Po tome se može zakljuþiti
da su svi podovi trobrodne bazilike
bili pokriveni mozaikom (pavimen-
tom). Štoviše mozaik u cijelosti pra-
ti oblik graÿevine i stupova, tako da
Crkveno graditeljstvo
se može zakljuþiti kako su bili zajedno
planirani. Geometrijska ornamentika
svjedoþi o kasnoantiþkoj umjetnosti.
Dosad je veüi broj sliþnih mozaika
otkriven u salonitanskim crkvama iz
þijih je radionica oþito i potekao.
Bilo kako bilo, radi se o jedinom
podnom mozaiku pronaÿenom kod
starokršüanskih braþkih crkava, što
bi znaþilo da se radilo i o najraskoš-
nijem zdanju, a potpuni je tlocrt bilo
vrlo teško u cijelosti rekonstruirati
jer se nalazi pod sadašnjom crkvom.
Istoþni su dio bazilike uništili kasni-
ji ukopi.
Uz sjeverni je zid trobrodne bazilike
otkopana je veüa cisterna koja se
pružala uz samu crkvu i vjerojatno
je služila mnogobrojnim namjena-
ma. Istraživanjima s vanjske strane
zapadnoga zida otkriven je djeþji
grob. Na tom je mjestu pred proþe-
ljem crkve vjerojatno bio narteks, a
u njemu se þesto znaju pronalaziti
grobovi i sarkofazi. I danas se na
crkvenom trgu nalazi jedan sarkofag
koji je mogao pripadati ranokršüans-
koj bazilici. Pokraj zapadnogs zida
pronaÿen je ulomak kasnoantiþkoga
kapitela sa stiliziranim biljnim orna-
mentima.
Stara je crkva vjerojatno bila posve-
üena sv. Petru, na što ukazuje i ime
137
Crkveno graditeljstvo
mjesta i posveta sadašnje župne crkve.
Uostalom i u dokumentima se navo-
di "in portu sancti Petri" za naziv
uvale.
Relikvije sv. Petra nalazile su se u
cemetrijalnoj bazilici u Manastirina-
ma u Saloni, a taj je svetac štovan i
na mnogim drugim mjestima, poput
bazilike u Sumpetru ili u Ublima na
Lastovu. Nalaz ranokršüanske bazi-
like u Supetru, uz neistražene kasno-
antiþke zidove i sarkofage na supe-
tarskom groblju, ukazuje na rano
formiranje naselja u ovoj luci koja je
u neposrednoj blizini Salone [2], [7].
Crkva Sv. Ivana u Sutivanu
Na mjestu zvanom Mostir, u istoþ-
nom djelu Sutivana, koji usput reþe-
no svi njegovi graÿani i svi Braþani
nazivaju Stivan, pronaÿeni su pokraj
crkvice Sv. Ivana temelji starokršüan-
ske crkve s trolisnim (trikonhalnim)
završetkom svetišta. Ti su temelji
otkriveni sasvim sluþajno 1934. ka-
da se sjeverno od crkve poþeo gradi-
ti Sokolski dom. Tada je dijelom uni-
šten i dio kasnoantiþkoga lokaliteta.
Tlocrt starokršüanske crkve Sv. Ivana
Krstitelja u Sutivanu
Sadašnju je crkvicu 1655. izgradio
splitski kanonik Jerolim Natalis, o
þemu svjedoþi i natpis na crkvi. Crk-
va ima þetvrtastu apsidu i izgraÿena
je na južnom zidu ranokršüanske
crkve, a dijelom je iskoristila i pri-
jašnje lezene. Pred vratima je kao
nogostup bila ukopana mramorna
oltarna menza koja je najveüim dije-
lom saþuvana.
Regionalni je zavod za zaštitu spo-
menika kulture u Splitu zapoþeo is-
138
Ostatci oltarne menze starokršüanske crkve u Sutivanu
tražne radove 1965. Odmah je utvr-
ÿen tlocrtni raspored. Otkriven je i
dio sjevernoga zida u visini od 30
cm i tri lezene na vanjskom licu ko-
je su odgovarale onima na južnom
zidu. Od proþelnoga je zida saþuvan
samo dio uz temelje u sjeverozapad-
nom kutu u duljini od 60 cm. Prona-
ÿen je i mali dio kamenoga ploþnika
s tragovima morta, što svjedoþi o ka-
menom poploþenju.
U nastavku je otkriven zaobljeni dio
istoþne konhe, a južna neposredno
leži na stijeni. Sjeverna nije prona-
ÿena jer je vjerojatno srušena u grad-
nji Sokolskog doma. Naÿen je ipak
njezin temeljni dio s tragovima po-
ploþenja, ali i mramorni ulomak ol-
tarne pregrade. Na vanjskoj su strani
istoþne konhe pronaÿeni tragovi žbu-
ke što potvrÿuje da je vanjski dio bio
ožbukan.
Nedaleko od sjevernog zida naÿene
su dvije stube i tragovi pilastara te
mnoštvo ulomaka tegula. U sjevero-
istoþnom je dijelu pronaÿena bakre-
na ploþica s lanþiüima na kojima su
visjele uljanice. Uz jugozapadni kut
crkve pronaÿena su dva groba.
Starokršüanska crkva Sv. Ivana Krs-
titelja sa svojim trolisnim svetištem
jedna je od tri saþuvane crkve tog
tipa u Dalmaciji.
Uz nju je to crkva Sv. Martina u
Pridrazi pokraj Zadra, koja je
saþuvana u cijelosti i još je u
funkciji, te crkva u Bilicama pokraj
Šibenika koja je stradala u Domo-
vinskom ratu [1], [2], [3].
Tragovi ostalih
starokršüanskih crkava
Ovim prikazom nipošto nije iscrpljen
popis svih starokršüanskih crkava na
otoku Braþu. To se u prvom redu
odnosi na crkve Sv. Duha na groblju
u Škripu i prvu župnu crkvu u Bolu
posveüenu sv. Ivanu i sv. Teodoru,
koje je veü prije spominjane kada se
govorilo o pseudobazilikalnim kro-
vovima. Te su crkve nesumnjivo sta-
rokršüanske, ali su temeljito preure-
ÿene u predromaniþkom razdoblju.
Stoga üe biti temeljito prikazane ka-
da se bude govorilo o braþkim pred-
romaniþkim crkvama, ne zanemaru-
juüi, dakako, ni njihovu starokršüan-
sku fazu. Osim toga þini se da su te
crkve bile u prošlosti i sudbinski po-
vezane jer su se stanovnici Škripa
(þini se negdašnjeg grada Braþa)
nakon što su poharani od Neretvana
bili sklonili u Bol baš na glavicu
gdje je crkva Sv. Ivana i Teodora i
gdje se sada nalazi dominikanski
samostan. Stoga obje te crkve zaslu-
žuju poseban i temeljit osvrt.
Od ostalih starokršüanskih svetišta
svakako valja ponovno istaknuti
Mirje gdje još predstoje temeljita
istraživanja koja bi mogla unijeti
novu sliku u cjelokupno ranokršüan-
sko graditeljstvo otoka Braþa.
Temeljita se istraživanja oþekuju i
na predjelu Bunje na istoþnom dije-
lu otoka izmeÿu Povlja i Novog Se-
la, gdje se ispred gradine Graþišüe
nalaze ostatci rimske vile rustike.
Tako je pronaÿen i starokršüanski
sarkofag kojih je, kako se þini, nekad
bilo znatno više. No moguüe je da se
GRAĈEVINAR 59 (2007) 2

upravo tu tijekom istraživanja pro-
naÿe i velik starokršüanski sloj pos-
veüen Djevici Mariji za þije posto-
janje ima odreÿenih indicija u pisa-
nim izvorima.
Supetarsko je groblje sa dva ranokrš-
üanska sarkofaga veü spomenuto, ali
valja istaknuti da se najveüe nalaziš-
te starokršüanskih sarkofaga nalazi u
Škripu, što je vjerojatno uvjetovano
blizinom kamenoloma i kamenars-
kom tradicijom. Svi su smješteni
izvan utvrÿenoga gradinskog dijela,
osim jednoga koji je ukopan na grob-
lju i poslije je služio kao grob. Od
ostalih dva sigurno pripadaju rano-
kršüanskom razdoblju – jedan na
položaju Njivice, a drugi u konobi
kuüe Krstuloviü.
Ne smiju se zanemariti ni ruševine
crkve Sv. Tudora pokraj Nerežiüa,
podno gradine na Velom brdu u
predjelu Glogovik. Tu je crkvicu
Davor Domanþiü [3] veü bio uvrstio
u popis starokršüanskih crkava jer je
pronašao više dijelova sarkofaga
koji su bili uzidani u stupove crkve,
ali su nažalost ti nalazi zagubljeni.
No þini se da poklopac jednoga sar-
kofaga iz te crkve služi kao pojilo za
ovce na lokvi Žurmo u blizini. Tvrdio
je da su u toj crkvi u predromaniþ-
kom razdoblju bili pridodani pilastri,
ali starokršüanskom podrijetlu ipak
proturjeþi þinjenica da je rijeþ o jed-
noj od najmanjih braþkih crkvica
uopüe.
No ranokršüanskih tragova ima i
drugdje u neposrednoj blizini. Tako
je u oltar predromaniþke crkve Sv.
Jurja kraj Nerežiüa ugraÿen mramorni
impost prozora starokršüanske crk-
ve. Crkva Sv. Ilije pokraj Donjeg
Humca izgraÿena je na prostoru an-
tiþkoga mauzoleja gdje je možda
bilo i ranokršüansko svetište. Pokraj
crkve Sv. Luke, takoÿer u blizini
Donjeg Humca, pronaÿen je rano-
kršüanski sarkofag. Svakako valja
spomenuti i crkvu Sv. Jadre pokraj
Nerežišüa (ne treba je brkati s onom
izmeÿu Splitske i Škripa) s tragovi-
ma antiþke i ranokršüanske arhitek-
ture. To bi mogla biti i izvorna sta-
GRAĈEVINAR 59 (2007) 2
rokršüanska crkva, a pretpostavku
osnažuje i njezina posveta sv. Andriji.
Starokršüanski su ulomci pronaÿeni
u crkvi Sv. Kuzme i Damjana u Smr-
þeviku, na obali u Splitskoj, crkvi
Sv. Vida i Sv. Mihovila u Dolu, u
Milni na lokalitetu Studenac, u Bolu
i Dragonjinoj špilji iznad sela Mur-
vice. Jedan je starokršüanski pilastar
pronaÿen na srednjovjekovnoj crkvi
na otoþiüu Mrduji. Toliko mnoštvo
starokršüanskih tragova svjedoþi
možda o postojanju još nekih crkava
koje tek treba otkriti [2], [3], [4].
Zakljuþak
Ovaj prikaz starokršüanskih crkava
otoka Braþa svjedoþi o njihovoj broj-
nosti. Sve su te crkve sasvim sigurno
graÿene planski jer su uoþljivi pre-
cizni geometrijski i aritmetiþki od-
nosi, zasnovani na širini laÿe i pot-
rebi njezina natkrivanja drvenim
krovištem što je, kako se þini, posvuda
bilo pravilo. Osnovna su mjerila bila
temeljena na rimskoj stopi (0,2963
m), a to je odreÿivalo sve odnose od
debljine zidova do visine, duljine i
širine brodova, apside i predvorja [1].
ýini se takoÿer da su sve braþke
starokršüanske crkve, ukljuþujuüi
bazilike i one koje su izvana samo
tako izgledale, imale krstionice, a
vjerojatno se može pretpostaviti da
su postojale i tamo gdje još nisu
otkopane (Sutivan, Supetar, Puþiš-
üa…). Toliki se broj krstionica ne
smije tumaþiti pojmovima kasnijega
kršüanskog misionarstva u Novom
svijetu, Africi i Aziji. To je poveza-
no s ranim kršüanskim zajednicama
i velikim kršüanskim obiteljima koje
su bile zaokupljene katehezom koja
je prethodila krštenju i sveþanim
þitanjem imena obraüenika i kandi-
data za krštenje (katekumena) u us-
krsnoj liturgiji.
Osim toga tijekom 5. i 6. st. bila je
uspostavljena veza izmeÿu oltara i
muþeniþkoga groba te njihova pove-
zanost s krstionicom. Krštenje u bli-
zini relikvija svetaca muþenika za
mnoge je bilo vrjednije i djelotvornije.
Treba ipak reüi, kako je to lijepo pri-
Crkveno graditeljstvo
mijetio Joško Belamariü [2], da re-
likvije svetaca nisu bile relikvije u
današnjem smislu te rijeþi. Posebno
i stoga što su sve crkve posveüene
najveüim kršüanskim muþenicima, a
crkva sve do 8. st. nije dopuštala
mrviti njihove kosti. Rijeþ je bila o
tzv. kontaktnim relikvijama (brandea,
palliola, pseudirelikquiae), najþešüe
svilenim rupþiüima koje su tri dana i
tri noüi postavljali uz kosti muþeni-
ka ili ulju koje je gorjelo pokraj nji-
hova groba, a ne o stvarnim moüi-
ma. ýak je i jedan Justinijan kada je
tražio moüi sv. Petra dobio kontakt-
nu relikviju.
Braþke crkve nisu mogle biti uteme-
ljene u spomen lokalnih muþenika
jer njih zapravo i nije bilo.
Pripremili:
Krešimir Regan, Branko Nadilo
IZVORI
[1] Fiskoviü, I.: O ranokršüanskoj arhitektu-
ri na otocima Braþu i Šolti, Arheološki
radovi i rasprave JAZU (1982.) VIII.-IX,
str. 159-217.
[2] Belamariü, J.; Bužanþiü, R.; Domanþiü, D.;
Jeliþiü Radoniü, J.; Kovaþiü, V.:
Ranokršüanski spomenici otoka Braþa,
XIII. meÿunarodni kongres za starokrš-
üansku arheologiju, Regionalni zavod za
zaštitu spomenika kulture, Split, 1994.
[3] Domanþiü, D.: Starokršüanski spomenici,
Braþki zbornik (1960.) 4., 94-110
[4] Šimunoviü, P.: Braþ – vodiþ po otoku.
Golden marketing, Zagreb, 1997.
[5] Ostojiü, I.: Starokršüanska bazilika s
krstionicom i rimskim spomenicima u
Povljima na Braþu, Prilozi povijesti
umjetnosti u Dalmaciji (1960.) 12., 5-24
[6] Ostojiü, I.: Nastavak istraživanja
starokršüanske bazilike i krstionice u
Povljima, Prilozi povijesti umjetnosti u
Dalmaciji (1961.) 13., 5-43
[7] Migoti, B.: Ranokršüanska topografija
na podruþju izmeÿu Krke i Cetine,
JAZU, Zagreb, 1990.
[8] Ciccarelli, A.: Historiþki prikaz Puþišüa,
Split, 1918.
[9] Fiskoviü, C.: Historiþki i umjetniþki
spomenici na Braþu, Braþki zbornik
(1940.), 1., 26
[10] Ciccarelli, A.: Osservazionni sull' isola
della Brazza e sopra quella nobiltà,
Venezia, 1802.
[11] Prodiü, V.: Kronika otoka Braþa –
legende i kronike, Logos, Split, 1977.
[12] Fiskoviü, C.: Historiþki i umjetniþki
spomenici u Škripu na Braþu, Jadranski
dnevni (1938.), 95., 9-10
139