Prilog broja: Hranidba peradi

Stranice u tiskanom izdanju: 33 - 47

Anatomsko-fiziološka svojstva probavnog sustava peradi

Perad svoje hranidbene potrebe podmiruje iz koncentriranih krmiva, te je vrlo bitno uskladiti
količinske potrebe svih važnijih hranjivih tvari i njihov odnos, kako bi se ostvarili visoki
proizvodni rezultati i kvaliteta proizvoda, a pri tome svakako treba voditi računa i o cijeni
krmnih smjesa koje imaju utjecaj na ekonomičnost proizvodnje.

Probavni sustav ima zadaću primiti, usitniti i transportirati

hranu, probaviti je, a preostali dio izlučiti iz organizma. Poznavanje probavnog trakta i
probave uopće daje osnovu za pravilnu hranidbu peradi. Usta peradi odlikuju se nedostatkom
usana, obraza i zubi, a čeljusti su pokrivene kljunom koji zamjenjuje usne, a djelomično i
zube kod sisavaca te služi za hvatanje i uzimanje hrane. Jezik kokoši i pura je uzak i
trokutastog oblika, dok je u vodene peradi širi. Pokreću ga dobro razvijeni jezični mišići, te
mu je zadaća da hranu transportira iz kljuna do ušća jednjaka. Brojne mukozne žlijezde u
ustima proizvode slinu koja (10-25 ml dnevno) navlažuje hranu i omogućava joj lakši prolaz,
a od enzima sadrži amilazu i lipazu (pH 6,75). Jednjak je mišićna cijev koja se pruža od
završetka usne šupljine, odnosno od ždrijela do voljke i od voljke do žljezdanog želuca. To je
vrlo elastična cijev, znatno se rasteže, što naročito dolazi do izražaja kod uzimanja vode i
gutanja velikih zalogaja hrane. Iznutra ga ovlažuje sekret mukoznih žlijezda. Na ulazu u prsnu
šupljinu jednjak tvori divertikul ili voljku. Ovisno o sastavu, hrana se u voljci zadržava 4 do
15 sati, pri čemu se vlaži i macerira (pH 4-6). U voljci su ustanovljene male količine amilaze,
saharaze i maltaze, te saprofitna mikroflora (laktobacili) stigla želučanim i crijevnim
refluksom. Hrana dalje prolazi u želudac, koji je podijeljen u dva samostalna dijela, žljezdani i
mišićni. Žljezdani želudac je duguljast i cjevast organ s nešto zadebljalom stijenkom, čija
sluzokoža luči sokove koji sadrže pepsin i solnu kiselinu, a koji se luči samo za vrijeme
uzimanja hrane i tokom probave. Reakcija mu je kisela (pH 0,5 do 2,0). Po volumenu taj je
želudac vrlo malen, i hrana nakon miješanja sa sokovima brzo prolazi u mišićni želudac.
Mišićni želudac ili mlin ima zadaću mljevenja i usitnjavanja hrane. Unutarnja strana snažne i
debele mišićne stijenke mlina presvučena je debelom rožnatom kutikulom na površini koje su
nabori. Reakcija sadržaja mlina u domaće peradi je kisela (pH 2 do 4). Usitnjavanju hrane u
mišićnom želucu kod slobodno držane peradi pomažu i kamenčići ili grit. Probava dobro
samljevene i usitnjene hrane nastavlja se u tankom crijevu. Tanko crijevo peradi sastoji se od
tri dijela; duodenuma, jejunuma i ileuma. Ono obavlja probavu i absorbciju hrane. U
duodenumu se hrana zadržava dosta dugo, i nastavlja se djelovanje pepsina. U duodenum se
izljeva žuč kojoj je reakcija također kisela (pH=6), te ne utječe na promjenu kiselosti sadržaja
želučanog soka i ne koči probavu. Za razliku od sisavaca, u žuči peradi prisutna je amilaza
(amilolitička uloga). Žuč pomaže resorpciju masti i aktivira pankreasnu lipazu. U početni dio
duodenuma luči se još i sok gušterače, koji je blago alkaličan, a djeluje amilolitički, lipolitički
i proteolitički. Sluznica tankog crijeva stvara enzime proteazu, amilazu i saharazu. Pod
djelovanjem enzima visokomolekularni spojevi se u probavilu peradi razgrađuju na
niskomolekularne spojeve koji su prikladniji za resorpciju. Apsorpcijska površina i moć
tankog crijeva povećana je prisustvom brojnih crijevnih resica. Perad ima vrlo kratko debelo
crijevo koje se sastoji iz dva slijepa crijeva i kolona koji završava kloakom. U pilića su slijepa
crijeva duga 5 do 7 cm, a u kokoši čak 18 do 30 cm. U slijepa crijeva ne ulazi sva hrana iz
tankog crijeva, nego samo dio bogat sirovim vlaknima, koji mikroorganizmi pretvaraju u
hlapljive masne kiseline. U slijepim se crijevima djelovanjem mikroorganizama sintetiziraju
vitamini B-kompleksa, no oni nisu značajni za perad, jer se ne mogu resorbirati u tom dijelu
probavila. U slijepim crijevima kao i u kolonu dolazi do resorpcije vode. Neprobavljeni dio
hrane perad preko kolona i kloake izbacuje van. Perad prazni crijeva 20 do 50 puta dnevno i
pri tome izlučuje dvije vrste izmeta, tj. izmet koji je izravno izbačeni sadržaj iz završnog
dijela debelog crijeva i izmet izbačen iz slijepih crijeva. Kloaka je izlazni otvor, tj. prostor u
koji utječe probavni, urinarni i genitalni sustav, prema tome se i dijeli na tri dijela:
koprodeum u koji se ulijeva kolon, urodeum u koji utječu uretri i genitalni kanali
(sjemenovod i jajovod), te proktodeum na čijoj se dorzalnoj strani nalazi otvor koji vodi u
neparnu slijepu vrećicu (Bursa fabricii). Dodatni organi probavnog sustava su jetra i
gušterača. Jetra producira žuč, zelenkasto alkalnu tekućinu koja je uskladištena u žučnom
mjehuru smještenom ispod desnog jetrenog režnja. U jetri je deponiran glikogen. Jetra služi
kao filter probavljene hrane, te pretvara ostatke probave bjelančevina i nekih drugih produkata
u mokraćnu kiselinu koji se izlučuju putem bubrega (posredstvom). Gušterača luči sok, bogat
enzimima, koji sudjeluju u procesima probave ugljikohidrata, masti i bjelančevina.
Langerhansovi otočići smješteni na gušterači, luče hormon inzulin, koji sudjeluje u regulaciji
metabolizma ugljikohidrata.

Cijeli proces probave traje u peradi 5 do 16 sati, ovisno o vrsti hrane, dobi životinja,
fiziološkoj aktivnosti organizma i nizu drugih činilaca. Usitnjenu hranu perad bolje
probavlja od krupne hrane. Mlade životinje brže probavljaju i iskorištavaju hranu od
starijih životinja ili onih koje uopće ne nesu, dok dobre nesilice probave krmnu smjesu
otprilike za osam sati.

Krmiva u hranidbi peradi

Na izbor krmiva utječe i obujam probavnog trakta, koji je kod peradi razmjerno malen, te se u
njemu hrana ne zadržava dugo. Mijena tvari u organizmu peradi je intenzivna, a potrebe za
energijom i hranjivim tvarima zbog visoke proizvodnosti su vrlo velike. Iz tog razloga perad u
pravilu hranimo kompletnim krmnim smjesama visoke energetske vrijednosti i probavljivosti
kako bi i u neprirodnim uvjetima u intenzivnoj peradarskoj proizvodnji mogla održati dobro
zdravstveno stanje, te proizvodnu i rasplodnu sposobnost na najvišoj mogućoj razini. Potrebe
peradi za energijom i energetsku vrijednost hrane za perad izražavamo u metaboličkoj energiji
(ME), koja čini 83% brutto energije (BE). Energetska vrijednost hrane jedan je od najvažnijih
čimbenika o kojima ovisi djelotvornost iskorištavanja hrane. Što je hrana bogatija energijom,
potrebna je manja količina za određeni težinski prirast ili proizvodnju. Djelotvornost
iskorištavanja hrane pri većoj količini energije u njoj bit će bolja samo ako je obrok
uravnotežen s obzirom na količinu bjelančevina, aminokiselina i ostalih hranjivih i biološki
djelatnih tvari, ako je količina energije prilagođena vrsti i kategoriji peradi, intenzitetu
proizvodnje, te ako se vodi računa i o optimalnim uvjetima držanja. Kod peradi je moguće
kvantitativno odrediti količinu energije po kilogramu hrane, ispod koje bi u uvjetima prakse
perad imala poteškoća s podmirivanjem dnevne energetske potrebe za optimalan rast i
proizvodnju jaja. Ako se količina energije potrebna za optimalan rast i razvoj smanji ispod
dopuštene granice dolazi do zastoja u rastu i pada proizvodnje. Ako se lagano poveća unos
energije iznad optimalne vrijednosti, ne dolazi do smanjenja konzumiranja hrane, pa dolazi do
dodatnog odlaganja masti. Međutim, ako dođe do znatnog povećanja koncentracije energije u
hrani, konzumiranje hrane toliko će se smanjiti da će se relativno brzo pojaviti simptomi
nedostatka bjelančevina, odnosno esencijalnih aminokiselina. Kako bi perad uspješno
iskorištavala bjelančevine i energiju iz hrane, one se u hrani moraju nalaziti u određenom
omjeru. Opskrba peradi bjelančevinama ne temelji se samo na količini sirovih bjelančevina u
obroku, nego i na biološkoj raspoloživosti esencijalnih aminokiselina, ona omogućuje
opskrbu organizma prijeko potrebnim tvarima za sintezu tjelesnog i jajčanog proteina i čini
proizvodnju ekonomičnom. Prilikom izrade krmnih smjesa za perad, redovito dodajemo u
hranu toliko vitamina, mineralnih tvari i aditiva da ni pri slabijem konzumiranju hrane
uglavnom nema opasnosti od pojave simptoma nestašice. Od esencijalnih makroelemenata u
hranu se treba dodavati kalcij, fosfor, magnezij i natrij, a od esencijalnih mikroelemenata
željezo, bakar, cink, mangan, jod i selen. Za razliku od bjelančevina i energije čije su dnevne
količine u hrani peradi vrlo određene, vitamini se dodaju u količinama koje su dovoljne da
osiguraju dobru opskrbljenost i pri povećanim potrebama organizma zbog više razloga:
genetski uvjetovane visoke potrebe, neznatna mikrobiološka sinteza u probavnom traktu
(osim vitamina C), velike aglomeracije životinja držanih u uvjetima koji im priječe
samostalno uzimanje hrane bogate vitaminima iz prirodnih izvora, visoka produkcija, brzo
širenje zaraznih i parazitarnih bolesti, stresne situacije, te prisutnost specifičnih antimetabolita
u hrani. Pri sastavljanju krmnih smjesa za hranidbu peradi, bitno je znati kemijski sastav i
probavljivost hranjivih tvari u svakom krmivu, kao i to da li postoje neka ograničenja u
upotrebi u smislu sadržaja antinutritivnih tvari, negativnog utjecaja na proizvodnju ili
kvalitetu proizvoda. Uobičajena podjela krmiva je na ugljikohidratna (energetska),
bjelančevinasta i mineralna. Pored osnovnih krmiva u obroke se dodaju i razni nutritivni
aditivi.
Potrebe za esencijalnim aminokiselinama kod pilića najčešće izražavamo u postotku
količine bjelančevina u hrani ili u postotku od suhe tvari hrane, a u nesilica ih možemo
izraziti u gramima po nesilici na dan. Potrebe peradi za esencijalnim aminokiselinama
mijenjaju se ovisno o dobi životinja, o vrsti i intenzitetu proizvodnje, o količini i
iskoristivosti bjelančevina u hrani, o biološkoj raspoloživosti esencijalnih aminokiselina
u odabranom krmivu, o količini ostalih hranjivih i bioloških djelatnih tvari, te o
energetskoj vrijednosti hrane. U pravilu hrana sadrži većinu esencijalnih aminokiselina
u optimalnoj količini, pa pri sastavljanju smjesa za perad moramo voditi računa samo o
onima koje često ili redovito nedostaju u krmivima na kojima se temelji prehrana
peradi (na primjer u kukuruzu, pa i ostalim žitaricama nema dovoljno arginina, lizina,
metionina, cistina i triptofana). Iz tog razloga aminokiselinski sastav bjelančevina u
smjesama za perad prilagođujemo njihovim optimalnim potrebama kombinacijom više
krmiva, čije se bjelančevine po aminokiselinskom sastavu međusobno dopunjuju, te
dodajemo sintetske aminokiseline (metionin i lizin).

Energetska krmiva

Potrebe peradi, a posebno tovne peradi, u energiji su visoke i zato je neophodno u hranidbi
koristiti žitarice koje čine i do 70% krmnih smjesa. Pšenica se u našem podneblju manje
upotrebljava u hranidbi peradi. Ne sadrži žute pigmente, pa su jaja i koža blijede boje ako se
perad hrani krmnim smjesama na bazi pšenice, a tada je potrebno i dodavanje enzima
ksilanaze. Potrebno je izbjegavati sitno mljevenje zbog smanjenje ješnosti i opstipacije
jednjaka, dok kod peletiranja krmne smjese udio pšenice poboljšava vezivna svojstva i
kvalitetu peleta. Pšenične posije i pšenično stočno brašno su proizvodi koji nastaju tokom
prerade pšenice i nisu podesni za hranidbu mlađih kategorija peradi. Upotrebljavaju se u
obrocima za rasplodnu perad, posebno kad se želi „razrijediti“ sadržaj energije u hrani. Ječam
se preporučuje kod početnih krmnih smjesa za tov brojlera do 10%, a u kasnijem tovu do
20%, jer veće količine ječma u obroku uzrokuju vlažni izmet koji nije dobar zbog stvaranja
lošijih mikroklimatskih uvjeta, a također je pri tome potrebno dodavati enzime za poboljšanje
probavljivosti. Zob i raž se preporučuju u slučajevima pojave kanibalizma kod peradi i to od
5 do 10%. Sirak je prema mnogim osobinama dosta sličan kukuruzu. Problem je u sadržaju
tanina u zrnu (nepovoljan gorak okus), pa treba koristiti sorte s nižim sadržajem tanina i one
se mogu uključivati u krmne smjese i do 40%. Najbogatiji izvor energije u hrani predstavljaju
masti i ulja. Količina ulja u krmnim smjesama ne bi trebala prelaziti 3-4%, jer u većim
količinama negativno utječe na kvalitetu pelete koja postaje mekša i lako lomljiva. U hranidbi
peradi koriste se uglavnom biljna ulja (sojino i suncokretovo ulje), a znatno rjeđe životinjske
masti (krmna mast).

Kukuruz je u krmnim smjesama za perad zastupljen u količini i do 60%, jer čini osnovno
energetsko krmivo. Ukusan je i dobro probavljiv. Količina celuloze je relativno mala, a
količina ulja je 4-5%, što je visoko u odnosu na druge žitarice. Sadržaj bjelančevina se kreće
oko 8-9%. Žuti kukuruz sadrži i ksantofil i karoten, što je vrlo značajno za boju žumanjka,
kože i masnog tkiva peradi. Ponekad (ovisno o sezoni, klimatskim uvjetima i vlažnosti zraka)
zrna kukuruza mogu sadržavati mikotoksine, pa upotreba takvog kukuruza nije dobra za
perad. Primjena aditiva koji vežu mikotoksine može ublažiti problem, ali ge ne može riješiti u
potpunosti.

Bjelančevinasta krmiva

Zabranom upotrebe mesnog i mesno-koštanog brašna u hranidbi životinja, krmne smjese za

hranidbu peradi se uglavnom baziraju na bjelančevinastim krmivima biljnog porijekla.
Punomasna soja (sojin griz) se često i u velikim količinama koristi u hranidbi peradi, jer je
dobar izvor bjelančevina (38%) i energije (20% ulja). Zrno soje je potrebno termički tretirati
(tostiranje, ekstrudiranje, ekspandiranje) jer visoka temperatura inaktivira tripsin inhibitor. U
hranidbi mlađih kategorija može sudjelovati s 15- 20% u krmnoj smjesi, a kod odraslih do
30%. Suncokretova sačma sadrži 33% ili 42% sirovih bjelančevina, ovisno od sadržaja
ljuske. Biološka vrijednost bjelančevina je niža u odnosu na sojinu sačmu, a prva limitirajuća
aminokiselina je lizin. Visok sadržaj celuloze ograničava veće uključivanje suncokretove
sačme u krmne smjese, posebno za mlađe kategorije. Zbog toga je pri upotrebi većih količina
suncokretove sačme preporučljivo dodavati enzime i uz to je mljeti u vrlo sitne čestice.
Sačma uljane repice sadrži oko 34% sirovih bjelančevina relativno visoke biološke
vrijednosti. Ima nešto viši sadržaj celuloze (oko 12%) i niži sadržaj metaboličke energije.
Osnovni ograničavajući faktor značajnijeg učešća ovog krmiva u prošlosti je u obrocima
tovnih pilića bio sadržaj eruka kiseline i glukozinolata. Od današnjih se hibrida dobivaju
sačme koje se u tovu pilića mogu koristiti u 10%-tnom udjelu, dok se kod kokoši nesilica ne
preporučuje udio veći od 8%.

Sojina sačma danas predstavlja osnovno bjelančevinasto krmivo. Sadrži od 40-50%

bjelančevina, a kod nas se uglavnom upotrebljava sačma s 46% bjelančevina. Prva
limitirajuća aminokiselina je metionin, ali njen deficit se vrlo lako rješava
kombinacijom s ostalim krmivima i dodavanjem sintetskog metionina. U krmne smjese
za perad se dodaje do 30%. Veće količine mogu dovesti do pojave enteritisa, a zbog
visokog sadržaja kalija i do vlažnog izmeta.

Kukuruzni gluten je proizvod koji se dobiva prilikom prerade kukuruza. Sadržaj

bjelančevina u njemu se kreće oko 60%. Ovo krmivo ima visok sadržaj pigmenta ksantofila
tako da upotreba glutena krmnoj smjesi osigurava intenzivnu obojenost kože brojlera i
žumanjka jajeta. Stočni kvasac je izvanredno krmivo koje sadrži do 40-60% sirovih
bjelančevina visoke biološke vrijednosti, a osim toga, izvrstan je izvor vitamina B. U krmne
smjese se dodaje u količini od 2-5%. Dehidrirana lucerna je vrlo kvalitetno krmivo koje
sadrži minimalno 17% sirovih bjelančevina, koje su po svom aminokiselinskom sastavu slične
onima u zrnu soje i sadrži do 25% sirovih vlakana. Uz to bogata je kalcijem, te obiluje
vitaminima A, B1, B2, C, D, E i K, te sadrži minimalno 150 mg/kg karotena, pa se stoga
preporučuje u krmnim smjesama za tov pilića i hranidbu konzumnih nesilica od 1,5 do 3%.

Mineralna krmiva

Krmiva koja se koriste u hranidbi peradi ne sadrže dovoljnu količinu mineralnih tvari, pa je
zbog toga neophodno njihovo dodavanje.

Od makroelemenata, u krmne smjese se u većim količinama dodaju kalcij i fosfor.

Kalcij se osigurava preko kalcij karbonata (vapnenac), a fosfor dodavanjem mono i
dikalcij fosfata. Kuhinjska sol je također obvezan dodatak hrani, a s obzirom da se sol
jodira, ona je i izvor joda za perad. Mikroelementi se uglavnom dodaju preko
mineralno- vitaminskih predsmjesa. Izvori mikroelemenata su uglavnom u anorganskoj
formi oksida, a ako su vezani za organske nosače, npr. aminokiseline – nazivaju se
kelati.

Prednost korištenja kelata kao izvora mikroelemenata je u tome što se oni bolje apsorbiraju,
pa se mogu dodavati u manjim količinama, a također postoje dokazi da oni ispoljavaju veću
biološku aktivnost na staničnoj razini nakon resorpcije. Nedostatak je njihova veća cijena u
odnosu na anorganske izvore.

Nutritivni aditivi

Nutritivni aditivi predstavljaju kemijske i biološke tvari koje se dodaju u hranu s ciljem
poboljšanja zdravstvenog stanja peradi, te da se potakne porast, poveća stupanj iskorištavanja
hrane i time ostvari bolji proizvodni i financijski rezultat. Probiotici su pojedinačni
mikroorganizmi ili grupe živih mikroorganizama koje povoljno djeluju na domaćina
poboljšavajući karakteristike crijevne mikroflore. Probiotici smanjuju rizik od bolesti,
poboljšavaju funkciju imunološkog sustava i ispoljavaju značajan utjecaj na
morfofunkcionalna svojstva crijeva. Ovi učinci dovode do povećanja prirasta brojlerskih
pilića, poboljšanja konverzije hrane i smanjenog mortaliteta. Kod kokoši nesilica konzumnih
jaja, dovode do povećanje proizvodnje jaja, a prema nekim istraživanjima pozitivno utječu i
na masu i kvalitetu jaja. Prebiotici su neprobavljivi sastojci hrane koji povoljno djeluju na
domaćina jer reguliraju mikrofloru u crijevima. Najznačajnije grupe prebiotika su
fruktooligosaharidi, glukooligosaharidi i mananoligosaharidi. U velikom broju slučajeva
dobivaju se pozitivni rezultati koji se očituju kroz poboljšanje prirasta brojlerskih pilića koje
se kreće od 5-8% i poboljšanje konverzije krmne smjese od 2-6%. Kod kokoši nesilica je
zabilježeno poboljšanje nesivosti i mase jaja. Naravno, efekt prebiotika kao i svih drugih
aditiva, ovisi od kondicije životinja, ambijentalnih uvjeta, sastava hrane i vrste i nivoa
uključivanja aditiva u krmne smjese. Dodavanje enzima u krmne smjese za hranidbu peradi
primjenjuje se s ciljem povećanja učinkovitosti proizvodnje kroz bolju iskoristivost krmiva,
naročito onih slabije nutritivne vrijednosti. Utvrđeno je da se primjenom enzima mogu
poboljšati proizvodni pokazatelji i do 10%.
Zakiseljivači se već dugo koriste u hranidbi peradi, ali u različitim oblicima i
kombinacijama. Organske kiseline smanjuju pH vrijednost hrane tako da djeluju kao
konzervansi i sprječavaju mikrobiološku kontaminaciju hrane, a ovaj učinak se
ispoljava i u probavnom traktu peradi. Rezultat toga je poboljšana konzumacija hrane,
bolja konverzija i povećan prirast. Međutim, kod upotrebe zakiseljivača uvijek se mora
imati u vidu da su to tvari koje mogu imati i negativan utjecaj na ljude, životinje i
opremu, te je potrebno pažljivo odabrati odgovarajuće preparate, u smislu kombinacije
kiselina, njihovog oblika i doze.

Potrebe peradi za vodom

Voda je esencijalno potrebna za održavanje života, dobro zdravlje i normalnu

proizvodnju peradi. Potrebe peradi za vodom variraju ovisno o vrsti i kategoriji, zatim
od temperature i relativne vlažnosti zraka, sastava obroka, brzine rasta ili proizvodnje
jaja. Pouzdano se zna da perad popije oko dva puta više vode od količine konzumirane
hrane. Tako brojlerski pilići i kokoši nesilice kod temperature zraka u objektu od 20 0C
dnevno popiju 0,25 l, a pri temperaturi od 32 0C i do 0,5 l vode. Osim što perad
podmiruje potrebe za vodom za piće, drugi izvor je voda iz krmiva, a treći takozvana
metabolička voda. Voda treba biti mikrobiološki ispravna i ponekad se preporučuje
njeno hlađenje kako bi se peradi pomoglo rashladiti pri velikim vanjskim
temperaturama. Isto tako se pri visokim temperaturama preporučuje u vodu za
napajanje peradi staviti do 0,4% kuhinjske soli, jer će se na taj način peradi olakšati
održavanje optimalne tjelesne temperature. Ako se putem vode dodaju ljekovite tvari ili
vitamini, preporučuje se izuzimanje vode (ovisno o vanjskim temperaturama) na 1 do 2
sata. Nakon toga se peradi u pojilice pusti ponovno voda s dodacima, te tako možemo
biti sigurni da će ih sva perad popiti. Pri tome treba biti oprezan jer neki od ovih
dodataka mogu negativno utjecati na sustav za napajanje, bilo nagrizanjem metalnih
dijelova (zakiseljivači i organske kiseline), bilo stvaranjem biofilma i zaštopavanjem nipl
pojilica.
U skupinu antioksidanata ubrajamo vitamin E, selen i karotenoide. Oni imaju povoljan
utjecaj na kvalitetu mesa brojlerskih pilića. Antioksidanti smanjuju oštećenja izazvana
stresom i štite masti od oksidacije. Upotrebom selena i vitamina E u hranidbi brojlerskih
roditelja utvrđeno je poboljšanje proizvodnje jaja, veća oplođenost, bolja valivost i veći broj
pilića po kokoši. Fitogeni aditivi (fitobiotici) predstavljaju tvari koje potječu od ljekovitih i
začinskih biljaka, a koje imaju pozitivan utjecaj na proizvodnju i zdravlje životinja. Fitogeni
aditivi utječu na poboljšanje konzumacije, probavljivosti i konverzije hrane i time prirasta
brojlerskih pilića.

Hranidba pilenki

Maksimalni proizvodni kapacitet razviti će samo pilenke hranjene kompletnim krmnim

smjesama, optimalnog sastava i u optimalnim konzumiranim količinama. U razdoblju uzgoja
od 18 tjedana pilenke se hrane s tri do četiri vrste krmnih smjesa. Prvih 6 - 8 tjedana dobivaju
starter, zatim grower I, grower II, te prijelaznu krmnu smjesu. Tokom cijelog uzgojnog
razdoblja pilenkama se najčešće slučaju prebrzog rasta, odnosno povećanja tjelesne mase
iznad predviđenog maksimuma, pribjegavamo ograničenju povećanja obroka (nikada obrok
ne smanjujemo), a u skladu s podacima iz tablice 1, i to samo do dobi od 16 tjedana. Tada
počinje intenzivniji rast unutarnjih organa pilenki i ograničena hranidba bi stvorila više štete
nego koristi.

Boja ljuske varira od bijele do smeđe ovisno o količini pigmenta ovoprofirina, a razlike
u boji nemaju utjecaj na kemijski sastav, kakvoću i nutritivna svojstva jaja. Boja ljuske
je najviše ovisna o pasmini, odnosno hibridu te dobi kokoši. Boja žumanjka ovisi o
količini karotinoidnih pigmenata u hrani (lutein, ovoflavin i karotin).
Hranidba kokoši nesilica

Hranidba nesilja čini najbitniju i financijski najveću stavku u proizvodnji konzumnih jaja. U
krmnoj smjesi moraju biti prisutni svi mikro i makro elementi potrebni za normalan
metabolizam kokoši i to u odgovarajućim količinama i omjerima. Također, hrana mora biti
mikrobiološki ispravna, te ne smije sadržavati štetne tvari. Na neodgovarajuću hranidbu
kokoši odgovaraju padom proizvodnje, te gubitak od samo nekoliko jaja po nesilji godišnje u
financijskom obračunu znači mnogo. Kakvoća hrane utječe na kakvoću jaja, to jest na boju
žumanjka, okus i osobine ljuske. Dnevne potrebe nesilja na početku nesenja su 19 grama
sirovih bjelančevina, a kasnije 18 grama, te ako nisu zadovoljene ove potrebe, nesilje će biti
tjelesno lakše, što će negativno utjecati na krupnoću jaja i nesivost. Masti i ulja u hranu se
dodaju kao izvor energije. Perad ne zahtjeva veliku količinu masti u hrani, ali podnosi velike
količine. Osim zbog esencijalnih masnih kiselina (linolna, linolenska i arahidonska), mast se
dodaje i zbog kalorijske vrijednosti koja je 2,5 puta veća od kalorijske vrijednosti
ugljikohidrata. Također, sastav masti, ulja i masnih kiselina, bitan je zbog toga što znatno
utječe na profil masnih kiselina u jajetu. Kokoš slabo probavlja vlakna, zbog toga krmna
smjesa ne bi smjela sadržavati više od 8% vlakana. Visoke količine vlakana u obroku
smanjuju ukupnu probavljivost obroka, te utječu na nakupljanje masti. Vitamini su od velike
važnosti u sastavljanju hrane, a sadržaj vitamina A, D, B2 i B12 je uglavnom
nezadovoljavajući i zato se moraju dodavati u hranu. Vitamin A je važan za nesivost, a
također oko 25% ovog vitamina se izlučuje u jajetu. Dobar izvor vitamina A, odnosno
provitamina A, karotina, su kukuruz i lucerna. Vitamin D utječe na nesivost i kvalitetu ljuske
jajeta, te najveću aktivnost u peradi pokazuje kao vitamin D3. Njegova količina ovisi o
omjeru kalcija i fosfora u hrani. Vitamin E je poznat kao antioksidant, njegova funkcija često
je povezana s fiziološkim procesima u kojima sudjeluje selen. Vitamin K je jedan od vitamina
topivih u mastima, te je također neophodan u mnogim fiziološkim procesima, a dobar izvor
vitamina K predstavlja zeleno lišće biljaka.

Zbog prevelike količine Ca u obroku nesilja može doći do stvaranja bijelih naslaga koje
su osobito vidljive kod jaja smeđe boje ljuske. Stoga udio Ca veći od 4% u krmnoj
smjesi nije preporučljiv, jer između ostalog smanjuje ješnost krmne smjese, a time
dovodi do smanjenja mase jaja, te njihova broja. Poznato je da kokoš u jaje ugrađuje
ono što pojede, te se nastoji hranidbom nesilja uz dodatak različitih količina hranjivih
tvari stvoriti jaje s znatnim razlikama u hranjivoj vrijednosti u odnosu na klasično
hranjene kokoši nesilje. Tako se stvorila ideja o jajetu kao funkcionalnom proizvodu.
Manipulacijom hranidbe kokoši moguće je proizvesti jaje s bitno različitim sastavom
masnih kiselina, te se tako mogu znatno povećati udjeli omega- 3, konjugirane linolne
kiseline, DHA i drugih, u prehrani ljudi, poželjnih masnih kiselina.
Od vitamina topivih u vodi, najveći značaj imaju biotin, niacin, pantotenska kiselina,
kobaltamin i askorbinska kiselina. Mineralne tvari su također od krucijalne važnosti u
metabolizmu nesilja, kako zbog metaboličkih procesa održavanja bazalnog metabolizma, tako
i za proizvodnju. Prosječno jaje sadrži između 6 i 7 grama mineralnih tvari. Najvažniji
minerali za nesilje su kalcij, fosfor, bakar, mangan i željezo. Osim masnih kiselina može se
utjecati na povećanje razine antioksidanta u jajima kao što su selen, vitamin E i lutein
jednostavnim dodavanjem tih spojeva u krmnu smjesu. Osim pozitivnih učinaka ovih spojeva
na ljudsko zdravlje, oni također mogu utjecati i na svojstva jaja tijekom čuvanja. Od svih
čimbenika u proizvodnji jaja hranidba je najvažnija, jer bez optimalne opskrbe nesilja
hranjivim tvarima, one neće biti u stanju snesti 300-310 jaja u 360 dana, odnosno prosječno
dnevno 50-55 g jajčane mase. Utrošak od 2,4– 2,6 kg hrane za kg jajčane mase znači da
kokoši trebaju dnevno konzumirati 120-130 g hrane, odnosno gotove krmne smjese, da bi
ostvarile spomenutu proizvodnju. Pored gotovih kompletnih krmnih smjesa, na tržištu postoje
dopunske krmne smjese ili takozvani “superi” za nesilje. Njihova je prednost što se ne mora
kupovati kukuruz koji čini najveći dio svih kompletnih krmnih smjesa, i na taj način se štedi,
odnosno povoljnije plasira vlastito krmivo, a osigurava se optimalna hranidba životinja.
“Superi” su većinom četrdesetpostotni, a to znači da za kompletnu krmnu smjesu moramo
pomiješati 40 % “supera” i 60 % mljevenog kukuruza. Krmne smjese se mogu raditi i na
obiteljskim gospodarstvima ako ona posjeduju veći dio vlastitih krmiva koja se u njih
ugrađuju. Kokoši nesilje moraju uvijek u svom proizvodnom vijeku imati na raspolaganju
dovoljne količine svježe vode. Treba istaknuti da i kraći nedostatak vode dovodi do prekida
nesenja, osobito pri povišenim ljetnim temperaturama. Dnevna potrošnja vode ovisi o više
čimbenika; o količini konzumirane hrane, o temperaturi okoline, nesivosti i tjelesnoj masi
kokoši. Tako je težinski omjer u potrošnji vode i hrane pri temperaturi od 16 oC u objektu 2.0
: 1, a kod 27 oC 2.5 : 1. U tablici 2 su prikazane potrebe kokoši nesilica smeđih tipova na
hranjivim tvarima, a u tablici 3 primjeri receptura za izradu krmnih smjesa.

Hranidba tovnih pilića

Budući da troškovi hrane u brojlerskoj proizvodni čine više od 70% svih troškova, jasno je da
se tom čimbeniku mora posvetiti posebna pažnja. S druge strane, brojlersko pile mora u vrlo
kratkom vremenu od samo 5-6 tjedana i do 60 puta uvećati svoju težinu, a da pri tom ne utroši
previše hrane (1,6-1,7 kg/ kg). Iz toga je jasno da hrana za tov pilića mora biti bogata
krmivima, kao što su ugljikohidrati, masti, bjelančevine, vitamini i mineralne tvari. Ta krmiva
ne smiju biti preskupa i moraju biti u obliku lako dostupnom za mlade piliće. Sve se to može
postići jedino primjenom gotovih kompletnih krmnih smjesa. Gotove kompletne krmne
smjese mogu se proizvoditi u dva oblika: brašnastom i peletiranom.

Brašnaste krmne smjese vrlo se rijetko koriste u intenzivnom tovu pilića zbog niza
prednosti peletiranih kao što su: nemogućnost dekomponiranja, veća konzumacija,
manje prašenje, manji rastep, bolja konverzija hrane u pilića, veća higijenska sigurnost
itd. U klasičnom brojlerskom tovu pilića najčešće se koriste tri vrste krmnih smjesa. U
prva dva tjedna tova pilići konzumiranju početnu krmnu smjesu za tov (starter), zatim
do najčešće 28. dana starosti krmnu smjesu grover, te do 42. dana starosti završnu
krmnu smjesu za tov pilića (finišer). Alternativa ovom klasičnom sustavu je uključenje
specijaliziranih pre-starter krmnih smjesa, u ranim fazama proizvodnje.
Zbog velike opasnosti pojave parazitarne bolesti kokcidioze u tovu pilića, tijekom cijelog
tova, osim zadnjih sedam dana, u hranu se dodaje lijek kokcidiostatik. Time se preventivno
sprječava ta bolest, a ujedno se osigurava da u mesu pilića ne bude ostataka (rezidua)
kokcidiostatika. Hranjiva vrijednost krmnih smjesa za tov pilića može biti različita, a najviše
ovisi o tome koliko će trajati tov pilića, odnosno kakve završne mase i kakvoće trupa pilića
želimo, te o raspoloživim krmivima i njihovoj cijeni. Tovnim pilićima je potrebna energija za
rast tkiva, održavanje tijela i aktivnost. Glavni izvori energije u krmnim smjesama su
uobičajeno zrna žitarica, masti ili ulja. Razine energije u hrani su iskazane u megađulima
(MJ/kg) metaboličke energije (ME) koju brojler može iskoristiti. Bjelančevine koje se nalaze
u krmvima su kompleksni spojevi koje se u probavnom procesu razgrađuju do aminokiselina.
Ove se aminokiseline apsorbiraju i grade tjelesne bjelančevine koje se koriste u izgradnji
tjelesnih tkiva (kao što su mišići, živci, koža i perje). Preporučljivo je koristiti izvore s visoko
kvalitetnim bjelančevinama tamo gde su takvi dostupni, pogotovo za brojlere koji su izloženi
visokim temperaturama. Bjelančevine loše kvalitete mogu imati negativan utjecaj na
metabolizam brojlera, jer je za razgradnju i izlučivanje viška dušika potreban utrošak energije.
Uz to može dovesti i do vlažne prostirke. Kalcij u hranidbi brojlera ima utjecaj na rast,
efikasnost hranjenja, razvoj kostiju, zdravlje nogu, neurološke funkcije i imunološki sustav.
Od vitalnog je značaja brojlerima davati odgovarajuću količinu kalcija u redovnim
intervalima da bi se postigli optimalni proizvodni pokazatelji. Fosfor je kao i kalcij potreban u
odgovarajućoj količini i obliku radi dobrog razvoja kostura i pravilnog rasta. Odnos
kalcij:dostupni fosfor treba iznositi 2:1. Natrij, kalij i klor su potrebni za veliki broj
metaboličkih funkcija. Prevelike razine ovih minerala rezultiraju pojačanim unosom vode i
lošijom kvalitetom prostirke. Manjak ovih minerala može imati utjecaj na unos hrane, rast i
pH vrijednost krvi. U Tablici 4 je prikazana hranjiva vrijednost krmnih smjesa za tov pilića, a
u tablici 5 sirovinski sastav krmnih smjesa za tov pilića.
Hranidba purana

Danas se za proizvodnju purećeg mesa u intenzivnom tovu koriste hibridni purani, a tov se
najčešće odvija odvojeno po spolovima i traje do 16. tjedna kod ženki i 20 i više tjedana kod
mužjaka. Sam intenzitet rasta se mijenja tijekom tova, pa je stoga u tovu preporučljivo
koristiti i više krmnih smjesa kako bi se postigao željeni prirast tjelesne mase i konverzije
krmne smjese. U prva dva tjedna preporuča se da krmna smjesa bude u obliku granula, a
kasnije do kraja tova u obliku peleta. Prosječne hranidbene potrebe tovnih hibridnih purana i
pura prikazuje tablica 6.

Hranidba pataka
Patke su vrlo brzo rastuća perad, što znači da u intenzivnim uvjetima uzgoja zahtijevaju
kvalitetnu koncentriranu hranu. No, vrlo se dobro snalaze i sa zelenom ispašom uz dodatak
žitarica nakon tople faze uzgoja, ali tada imaju mnogo sporiji rast, odnosno dulji tov. U
intenzivnom uzgoju i tovu najbolje su se pokazale peletirane krmne smjese, a ima ih više
vrsta, s obzirom na željenu brzinu rasta i iskoristivost hrane. Pri tome pažnju treba posvetiti
promotorima rasta i ljekovitim dodacima u hrani (kokcidiostatici, probiotici) jer patke
drukčije reagiraju na neke od njih nego pilići i o tome se treba obvezatno informirati pri
kupnji. Zadovoljavanje potreba za vitaminima i mikroelementima osigurava se ugradnjom u
krmne smjese posebnih vitaminsko- mineralnih predmješavina za patke. Hranjivi sastav
krmnih smjesa pataka u uzgoju, tovu i rasplodu prikazuje tablica 7.

Hranidba gusaka

Hranidba tovnih gusaka prilagođava se fazama uzgoja, a daju im se tri vrste hrane. Za vrijeme
tople faze uzgoja, brzog tova i reprodukcije glavninu hrane čine gotove krmne smjese.
Poluintenzivni i pašni tov provodi se hranjenjem zelenom hranom (košnja ili paša) uz dodatak
žitarica ili gotovih krmnih smjesa, a u tovu za jetru (šopanje) koristi se isključivo namočeni
kukuruz u zrnu ili prekrupi. U potpuno ekstenzivnom držanju guska uz korištenje velikih
zelenih površina (do 20 gusaka po hektaru), već nakon 4 tjedna guske mogu živjeti samo od
paše sve do klanja ili do zime kad ih se hrani žitaricama, gomoljastim krmivima ili
kvalitetnom silažom. No, valja preporučiti da se nekoliko tjedana prije klanja dnevno po
jedinki osigura 150 - 200 g žitarica, čime se znatno popravlja tjelesna masa i kvaliteta mesa.
Guske u prvih desetak tjedana života vrlo intenzivno rastu, pa se trebaju hraniti bogatim
hranivima, najčešće u obliku peletiranih krmnih smjesa. Normativi za hranidbu gusaka
kompletnim krmnim smjesama prikazuje tablica 8.

Oprema za hranidbu i napajanje peradi

Razvojem peradarstva razvili su se i poboljšali različiti sustavi za hranjenje peradi. Izbor

sustava ovisi o veličini objekta, tehnologiji uzgoja i držanja. Sustav za hranjenje se najčešće
sastoji od kontejnera- silosa za prihvat krmnih smjesa smještenog izvan objekta, prihvatnih
koševa, transportera i hranilica unutar objekta. Hrana se rasplodnim životinjama danas
najčešće raznosi pomoću tri sustava hranilica. Stariji i sve manje u upotrebi je tzv. podni
konvejer. On se sastoji iz limenog pocinčanog žlijeba koji s gornje strane ima različito
raspoređene žičane pregrade. Ovisno o vrsti peradi i o spolu ti otvori mogu biti različitih
dimenzija. Kako bi se spriječilo debljanje i prejedanje muških jedinki, broj širih otvora kroz
koje oni mogu progurati glavu je prilagođen sukladno njihovom broju u objektu. Na dnu
žlijeba nalazi se lanac koji raznosi hranu po objektu. Ovisno o brzini protoka hrane, najčešće
se javlja problem pri kojem se jače i agresivnije životinje smjeste na ulaz konvejera u objekt i
pojedu veću količinu hrane, te tako za one ostale ostane manja količina.

Takozvani “tuba sistem” sastoji se od okruglih hranilica i cijevi za raznos hrane, a

osnovni mu je nedostatak nemogućnost kontrole količine hrane u pojedinim
hranilicama. Najnoviji sistem čini spiralni tuba sistemi ili takozvani “Chore time” koji
ima manji rastep hrane, veliku brzinu punjenja hranilica i kontrolu napunjenosti i veću
higijenu krmne smjese. Prihvat krmne smjese obavlja se u silosu koji je smješten izvan
objekta i koji je najčešće kapaciteta 10 do 12 tona. Iz silosa koji je instaliran pored
objekta preko pužnog transportera hrana se dovodi do usipnog koša u objekt.

U objektu se, ovisno o veličini proizvodnje, nalazi različit broj hranidbenih linija. Svaka
hranidbena linija ima na sebi usipni koš, a na obješenu transportnu cijev pričvršćene su
okrugle hranilice izvedene tako da se u svakoj može regulirati količina hrane. Na kraju linije
nalazi se kontrolna hranilica u koju je instaliran senzor koji pali i gasi motor što dovodi hranu
po čitavoj dužini hranidbenog sistema. Linije hrane su ovješene o strop, te se cijeli sustav
prilikom remonta podiže pod strop. Na cijevima (sa spiralom) za transport hrane kroz objekt
nalazi se žica kako bi se spriječilo sjedanje peradi na sustav za hranjenje. Montaža hranilice
obavlja se bez vijaka, što omogućava laganu zamjenu hranilice i olakšano pranje. Da bi se
spriječilo prejedanje muških životinja, na hranilicama se nalaze otvori različitih veličina, za
muške i ženske životinje. Za pojenje peradi danas postoje različiti sustavi koji se međusobno
razlikuju po obliku, veličini i načinu punjenja vodom. Pojidbeni sustav mora biti tako izveden
da ne dopušta prolijevanje vode, te da se može lako održavati i dezinficirati.

Starije, ali još uvijek pouzdane i jeftine su viseće okrugle pojilice, čiji je nedostatak u
odnosu na “nipl” pojilice slabija higijena i više rada na održavanju ispravnosti
funkcioniranja. Moderniji sustav napajanja sastoji se od cijevi s niplama, jedinice za
regulaciju pritiska vode i završnog seta koji omogućuje ispiranje sistema. Pojidbeni
sistem također je ovješen na strop objekta, te se pomoću sajli namješta visina ovisno o
tijeku proizvodnje i u objektu se instalira u više linija, ovisno o broju životinja. Da bi
spriječili začepljenje pojidbenog sustava koriste se filteri kod ulaza vode u objekt i to od
20, 10, 5 i 1 mikrona. Ispiranje cijevi potrebno je obaviti najmanje jednom godišnje
hidrogen peroksidom.

Za davanje lijekova ili vitamina u određenom postotku koristi se dozator raznih tekućina
(lijekovi, vitamini), smješten u predprostoru. Za praćenje količine utrošene vode, objekt mora
imati instaliran vodomjer. Kod vodne peradi koja je sklona razbacivanju vode tijekom pojenja
preporučuje se ispod pojidbenog sustava postaviti rešetkasti pod. U tom će slučaju višak
rasipane vode pasti u sabirne kanale i neće doći do povećanog namakanja okolne stelje.

Želimo kupcima ponuditi domaći okus

I uzgoj i prerada i prodaja. Sve je pod njegovim budnim okom. Iako (od nedavno) u mirovini,
zna se ‹koga se sluša›... Još je sedamdesetih godina prošloga stoljeća Ivan Bastalec, iz
Blaškovca, nadomak Svetoga Ivana Zeline, uz tov junadi, krenuo i s uzgojem pilića. S
vremenom, junad je prestao toviti, a uzgoj pilića proširio. Danas njegova obitelj, obiteljska
tvrtka „Bastalec promet“, ima 25 kooperanata, a godišnje tržištu isporuči između 350.000 i
400.000 komada peradi. - Kupci mogu biti sigurni da kupuju domaću, prirodno uzgojenu
piletinu. Kooperanti od nas dobiju jednodnevne piliće i hranu, a uzgoj je pod stalnim
veterinarskim nadzorom. Proizvodnja kod kooperanata kreće se od 4000 do 8000 komada
pilića po turnusu - pripovijeda Bastalec. Uzgoj se odvija u zatvorenom prostoru, s
automatskim hranilicama i stalnim pristupom čistoj vodi, pa pilići, naglašava, nemaju dodira s
drugim životinjama i pticama. - Prvih osamnaest dana hranimo ih starterom, potom do 33-ćeg
dana groverom i na kraju finišerom (kukuruznim šrotom). Nakon 42 dana postignu težinu od
2,40 do 2,60 kilograma - nastavlja Bastalec naglašavajući da otkako se u Hrvatskoj počelo
ozbiljnije govoriti o uvoznoj hrani sumnjive kakvoće, posebno mesa, raste potražnja za
domaćim pilićima. Posebno se to osjeti, kod narudžbi hotela i restorana. - Veliki trgovački
lanci ‘skidaju’ cijenu, a ljudi, u neimaštini, kupuju ono što je jeftinije. No, mi se držimo
kvalitete. - Razvijamo i vlastitu prodajnu mrežu i izravnu distribuciju prema odabranim
kupcima. Perad trenutno prodajemo na sedam zagrebačkih tržnica, te u Zaprešiću i
Jastrebarskom. Imamo stalne kupce i to nas veseli - pojašnjava. Osim pilića, u proizvodnom
asortimanu su, ovisno o sezoni, domaće patke i guske, te crne zagorske i domaće bijele purice.
Sustav sigurnosti hrane u klaonici obitelji Bastalec temelji se na HACCAP principima, a
klaonica posjeduje i HALAL certifikat. Osim svježega mesa peradi, uglavnom pilića,
„Bastalec promet“ na tržište plasira i pileću paštetu, pileći jeger, pileću poli kobasicu i
hrenovke, a po narudžbi, uglavnom za potrebe zagrebačkih restorana, radi i pileće pečenice.
Dražen Kopač