VREMENSKE REČENICE: veznik cǔm

a) Cum s indikativom

B i l j e š k a - Cum je postalo od oblika quŏm. To je stari akuzativ singulara muškoga roda relativne
zamjenice. Oblik quŏm sačuvao se još u starijem latinskom jeziku, npr. kod Plauta.

 Cǔm temporale – (kad) stoji s indikativom svih vremenima.

 Cǔm iterativum – (kad god) stoji u rečenicama u kojima se glagolska radnja ponavlja:
Cum ver incipit, hirundines veniunt. – Lastavice dolaze kad počne proljeće.
 Cǔm inversum – (kad eto, kadli) glavna rečenica izriče vrijeme događanja radnje, a
zavisna (koja uvijek dolazi iza glavne) izriče glavnu misao u kojoj dolazi do neočekivanog
tijeka radnje. U zavisnoj rečenici, osim cum često se nalaze izrazi repente, subito -
iznenada. U glavnoj rečenici dolazi imperf. ili plperf., a u zavisnoj perfekt ili hist. prezent.
 Epistulam tuam legeram, cum repente ad me Postumus venit.
Čitao sam tvoje pismo, kadli k meni iznenada doĎe Postum.
 Cǔm explicativum – (kad, time što) zavisna rečenica pojašnjava kako se događa radnja
glavne rečenice, a pošto su radnje uvijek istovremene u obje se nalazi isto vrijeme, npr.
Cum tacent, clamant. – Kad šute, viču. / Time što šute, viču. / tj. Šuteći viču.
b) Cum s konjunktivom

 Cǔm (quum) historicum ili narrativum - (kad) stoji u vremenskim rečenicama u kojima
se osim vremena događanja radnje, ističe i uzrok, uza nj stoji uvijek konjunktiv po CT. Ovaj
cum stoji kad se pripovijedaju prošli (historijski) događaji. Naziva se historicum jer su u
glavnoj rečenici samo historijska vremena, a radnja zavisne se događa istovremeno ili prije
radnje glavne rečenice.
 konj. imperf. stoji kad se obje radnje događaju u isto vrijeme: prevodimo ga našim
nesvršenim (trajnim) glagolima:
Historijska vremena

 Cicero, cum quaestor in Sicilia esset, archimedis sepulcrum repperit.

(Kad je Ciceron bio kvestor na Siciliji, otkrio je Arhimedov grob.)
 konj. plperf. kad se radnja zavisne rečenice dogodila prije radnje glavne rečenice:
prevodimo ga našim svršenim glagolima:
 Caesar, cum Pharnacem vicisset, amico scripsit: „Veni, vidi, vidi!“
(Cezar, kad je pobijedio Farnaka, napisa prijatelju: „DoĎoh, vidjeh, pobijedih!“)
UZROČNE REČENICE: veznik cǔm

 Cǔm causale – (jer, budući da) Iznutra zavisne uzročne rečenice imaju veznik cum. U
njima stoji konjunktiv po CT. Ovo cum se naziva cum causale (uzročno) kako bi se
razlikovalo od cum koje dolazi u drugim zavisnim rečenicama.
 Gentius rex Illyriorum, cum exercitus eius a Romanis victus esset, Scodram se recepit.
(Ilirski kralj Gencije se povukao u Skadar, jer su Rimljani pobijedili njegovu vojsku.)
DOPUSNE REČENICE: veznik cǔm

 Cǔm concessivum – (premda) Stoji uvijek u konjunktivu.

Atticus honores non petivit, cum ei patērent. Atik nije težio za častima, premda su mu bile pristupačne
 Cǔm adversativum – (dok) Izriče suprotnost zavisne rečenice prema radnji glavne.
Nostri pauci erant, cum hostes magnas copias haberent. Naših je bilo malo, dok su neprijatelji imali mnogo četa.