Ante Vranković Općinski kazneni sud u Zagrebu, predsjednik Vinko Mioč

Domjanićeva 15 Ilica 2017, Zagreb

10380 Sveti Ivan Zelina Na znanje: sutkinja Ivančica Cvitanović

20. svibnja 2019.

2. POŽURNICA PRIJAVE OD 27. 12. 2018.

Predmet: 1) Općinski kazneni sud sam protiv svih (= protiv 9 tijela javne vlasti: 2 PP, 2 ODO, 4 suda i 1 CZSS)
2) Svojim nezakonitim postupanjem me nisu uspjeli slomiti ni visoki sudovi, pa to neće uspjeti niti ovaj sud

Naslovljeni,
još 27. 12. 2018. sam Vam urudžbirao prijavu radikalno nezakonitog postupanja sutkinje Pražetina Kaleb, koja mi 6
godina nije slala presudu, a da bi ju u isto vrijeme 4 puta slala protustranci(!), svojoj imućnoj kolegici odvjetnici Dijani Zoričić.
Prijava se nalazi svima dostupna na linku: https://www.scribd.com/document/397354937/Prijava-sutkinje-Renata-Pra%C5%BEetina-Kaleb-27-
12-18, a 1. požurnica od 17. siječnja 2019 je na linku: https://www.scribd.com/document/406373105/Po%C5%BEurnica-rje%C5%A1avanja-
prijave-protiv-sutkinje-Pra%C5%BEetina-Kaleb
Ja od vas ovime formalno dakle tražim da po mojoj navedenoj prijavi počnete postupati zakonito, ali nakon što ste se vi
svojim naočigled nezakonitim negativnim Rješenjem (link: https://www.scribd.com/document/410563659/Vinko-Mio%C4%8D-predsjednik-
Kaznenog-suda-nezakonito-%C5%A1titi-nezakonit-rad-svojih-sudaca – ignorirali ste priložene materijalne dokaze kao da ih nisam priložio, kao i činjenicu da
predmete spaja sudsko vijeće od 3 člana a na sudac pojedinac, vidjeti link) mog zahtjeva za izuzećem sutkinje Cvitanović (link:
https://www.scribd.com/document/410562633/Izuze%C4%87e-sutkinje-Ivan%C4%8Dice-Cvitanovi%C4%87-23-4-19) pokazali da se uopće po psihi i časti ne
razlikujete od svojih sudaca koji zadnjih 10 godina rade isključivo nezakonito, jer i vi radite jednako nezakonito, ja vaše
zakonito postupanje tražim, ali poučen s čak 12 isključivo nezakonitih postupanja vas i vaših sudaca, mu se ne nadam.
Mene nezakonito postupanje vas i vaših sudaca nije osobito začudilo, jer me vaša kolegica i štićenica Dijana Zoričić još
1994. upozorila da su naši suci „takav ljudski ološ, da ja to ne mogu niti zamisliti, i da će joj oni pomoći da me ona uništi.“ Ja
sam tu njezinu (na kraju se pokazalo uglavnom točnu) izjavu citirao u više navrata u mojim podnescima u predmetu K-20/17
na vašem sudu (sadržaj predmeta od preko 1300 stranica je na linku: https://www.scribd.com/document/392624316/Sadr%C5%BEaj-spisa-K-
20-17-suci-Vjeran-Bla%C5%BEekovi%C4%87-do-7-2018-i-Bo%C5%BEica-Barlovi%C4%87) te u mom iskazu dana 3. 7. 2018., kada je izgleda jedini
normalni sudac na vašem sudu g. Blažeković taj navod unio u zapisnik, i taj navod vaše kolegice i štićenice Zoričić, da su naši
suci nezamisliv ljudski „ološ“, kako je kazala, vaša kolegica ni tada, niti ikada prije ili poslije nije negirala, u što se i sami lako
možete uvjeriti, npr. iz zapisnika u istom predmetu K-20/17 od 3. 7. 2018. (ovdje Prilog 2, prvi odlomak, zadnja rečenica).
To (neporicanje te njene izjave) je jedina stvar koju ja kod nje poštujem. Naime, premda je prethodno već pravomoćno
dokazano da je vaša kolegica Zoričić našu majku Anicu (koja je u času smrti imala 43 godine) iz razloga koristoljublja navela
na samoubojstvo (Prilog 4, 5-6 i 7) još ima sudaca, doduše samo na vašem sudu, koji tu i takvu osobu brane. Da ne govorim
napamet, evo imena (i linkova na dokaze) sudaca s vašeg suda koji to od 2010. do danas čine (o tome vidjeti i Prilog 31):
Mladen Žeravica: https://www.scribd.com/doc/85881689/Predmet-19-K-32-10-sustavna-opstrukcija-pravde-tzv-pravosudna-mafija-od-strane-5-sudaca
Renata Pražetina Kaleb: https://www.scribd.com/document/397354937/Prijava-sutkinje-Renata-Pra%C5%BEetina-Kaleb-27-12-18
Jasna Zoretić Rendulić: https://www.scribd.com/doc/85899630/Op%C4%87inski-kazneni-sud-u-Zagrebu-sutkinja-Jasna-Zoreti%C4%87-Renduli%C4%87-i-%C5%BDupanijski-sud-ruka-ruku-mije
Božica Barlović: https://www.scribd.com/document/395333156/Odgovor-na-radikalno-nezakonitu-i-nakaradnu-presudu-sutkinje-Barlovi%C4%87
Ivančica Cvitanović: https://www.scribd.com/document/410562633/Izuze%C4%87e-sutkinje-Ivan%C4%8Dice-Cvitanovi%C4%87-23-4-19
Vinko Mioč: https://www.scribd.com/document/410563659/Vinko-Mio%C4%8D-predsjednik-Kaznenog-suda-nezakonito-%C5%A1titi-nezakonit-rad-svojih-sudaca
To navodim iz razloga što ista vaša kolegica i njezin odvjetnik Marko Sinovčić, moju pok. majku javno lažno, usprkos
specijalističkim medicinskim nalazima koji dokazuju da je bila psihički zdrava (a koje nalaze sam vam priložio uz zahtjev za
izuzećem sutkinje Cvutanović, vidjeti link) prikazuju luđakinjom, čime impliciraju da ju je i trebalo navesti na samoubojstvo i
da je navevši juna samoubojstvo, vaša kolegica i štićenica zapravo učinila korisno i dobro djelo, što njih dvoje također nikada
nisu negirali, premda su za to imali niz prilika. Iz činjenice da se u postupku kojeg temeljem dokaza koje sam ja priložio
Sinovčić, može jedino izgubiti (specijalistički nalazi pokazuju da mama nije imala dijagnozu – vidjeti zahtjev za izuzećem
sutkinje Cvitanović na gornjem linku, Dokumenti 8-10) a da se ipak Sinovčić odbio pomiriti, vidi se da on računa da će ga -
kako je to kazala Zoručićeva: „ološ“ s vašeg suda i dalje nezakonito kolegijalno protežirati, i kao i uvijek do sada, suditi kontra
zakona, dokaza i elementarne ljudske časti, za koju on zna da ju, kako je Zoričićeva rekla: „ološ“ s vašeg suda niti nema.
 No iz takvog postupanja Marka Sinovčića se vidi još nešto. Vidi se naime da on suce vašeg suda (konkretno sutkinju
Cvitanović) ne smatra samo ološem (opravdano ili ne, o tome neka sude čitatelji medija koji će o njoj pisati), nego da ih on
smatra i korisnim idijotima, i to jedinim korisnim idijotima među hrvatskim sucima, i nadležnim državnim službenicima.
Sinovčić naime računa da iako je čak 9 tijela javne vlasti: 2 PP (Prilog 8 i 10), 2 ODO (Prilog 9 i 11), 4 suda (Prilog 5-7 i 12-
13), te sada i 1 CZSS (Prilog 14) pobilo tvrdnje njegove i vaše kolegice Zoričić, da će suci vašeg suda nastaviti mahnito ratovati
sami protiv svih i solidarno braniti kolegicu za koju znaju da je majku navela na suicid i da mi je prijetila smrću (Prilog 15).
Sinovčić dakle računa da će sutkinja Cvitanović, osim uloge „ološa“, dobrovoljno preuzeti i ulogu zadnjeg „korisnog idijota“
u toj priči, jer su prijašnji „korisni idijoti“, prekršajni suci na Hvaru i u Zagrebu, odbili nastaviti biti korisni idijoti Sinovčićeve
stranke Dijane Zoričić još 2014. godine!
Naime, 2011. godine, sutkinja Prekršajnog suda u Hvaru Maja Matković me osudila za „verbalni napad preko tiska“
(presuda =Prilog 17), i iako taj prekršaj ne postoji u zakonu te ga je nemoguće počiniti, njezinu je presudu Viši prekršajni sud
u Zagrebu, u sastavu: Branka Žigante Živković, Goranka Ratković, Anđa Ćorluka – potvrdio (Prilog 18). No, samo 3 dana nakon
što je presuda postala pravomoćna, tu je presudu javno ismijao ugledni „Večernji list“, i to njegova bivša glavna urednica
Ružica Cigler, riječima: „a sestra se očigledno poslužila utjecajem u odvjetničkim, ali i sudačkim krugovima i bratu osigurala 45
dana zatvora.“ (Prilog 19).
Nakon toga, vaša imućna, ali psihički teško bolesna kolegica i štićenica Dijana Zoričić (dokazi da sama ističe kako je psihički bolesna:
Prilog 21 i Prilog 22) za koju su apsolutno svi uvjereni da su vaši suci od nje primili mito (jer jedino vaši suci kontinuirano nezakonito
postupaju u njezinu korist, suprotno od svih ostalih, tj. suprotno od čak 9 tijela javne vlasti /Prilozi 5-14/, pa je misao da je tome razlog mito, složićete
se i sami, krajnje logična) je pokušala ponovno od istih tih prekršajnih sudaca, ponovno napraviti svoje „korisne idijote“, ponovno
me tuživši istim tim sucima, vjerujući da ti njezini „korisni idijoti“ jedva čekaju da se oni radi nje - osobe koja je vlastitu majku
iz koristoljublja navela na suicid – ponovno, kao suci koji sude po vezi, sramote u „Večernjaku“ (Prilog 19).
No, ti suci su to odbili! To je najprije 2014. odbila sutkinja Matković, donijevši po identičnoj novoj tužbi suprotnu presudu
(Prilog 23) a onda su to odbile i Goranka Ratković, Rina Busti i Anđa Ćorluka (Prilog 24) dakle iste sutkinje kao ranije.
Dakle, više pozicionirani suci od vas su još 2014/5. godine shvatili da me ne mogu slomiti, i da im se ne isplati ponovno se
sramotiti po „Večernjem listu“ i drugim novinama (u zadnjih 10 godina, izašlo je preko 20 velikih i mnogo manjih članaka o
mom slučaju, prvi na pola strane u „Večernjaku“ još 5. 11. 2009. – Prilog 25, a jedan od zadnjih, o nezakonitom radu vaše
sutkinje Ane Kovačević pred malo manje od godinu dana na 2 strane u „7dnevno“ – Prilog 26, dok sam se u zadnje vrijeme
više posvetio raskriinkavanju teških zvjerstava naših sudaca putem televizije, koja ima veći auditorij: putem HTV-a, NoveTV,
N1 TV, RTL i Z1 TV (Prilog 27-28), a osobito stoga što su ta zvjerstva naših sudaca (počevši od sudaca vašeg suda nadalje)
tolika, da je čak i ESLJP presudio su se vaši kolege malo ipak previše zaigrali u usmrćivanju ljudi (u podnesku od 16. 1. 2019.,
link: https://www.scribd.com/document/405902147/Izuze%C4%87e-sutkinje-Ivan%C4%8Dice-Cvitanovi%C4%87-21-1-19 , sam vas izvijestio da
imam konkretna podatke od roditelja čiju su djecu upravo suci vašeg suda naveli na suicid!), pa je ESLJP odlučio da se „suce
itekako smijr kritizirati“ (Prilog 29-30), pa tim temeljem ja to s vama i sucima vašeg suda od prosinca 2018. i činim.

Da sumiram: predsjedniče suda Mioč, karte su na stolu i ja imam neosporne dokaze da ne samo suci vašeg suda (izuzev
Blažekovića koji je u međuvremenu otišao na Županijski sud) već 10 godina rade ISKLJUČIVO NEZAKONITO, već imam
neosporne materijalne dokaze, i to iz čak 2 različite situacije, dokaze da nezakonito radite i vi, iz čega logično zaključujem da
ste im u tih zadnjih 10 godina, u tom banditizmu i destrukciji, vi zapravo bili kolovođa, premda ste me vi do nedavno pitali,
otprilike: da što vi imate s tim, i tvrdili da su suci vašeg suda jedno a vi drugo: no dokazi koje ste mi sami poslali (vaša
nezakonita rješenja i ne-postupanja) su to zauvijek materijalno opovrgli.
Gospodine Mioč, ni više rangirani suci od vas, mene nisu slomili, pa nećete niti vi, ni suci s vašeg suda, za koje, kako sam
gore već temeljem javnih isprava nepobitno dokazao, vaša imućna štićenica Zoričić navodi da su „ološ“ te to niti ne poriče.
Ako mislite da će vas potvrđivanje nakaradnih presuda vaših sudaca od strane višeg suda zaštititi od javnog ismijavanja
njihove i vaše korupcije i banditizma, onda ste gorko u krivu, jer je svega 3 dana od nakaradne pravomoćne presude kojom
sam po vezi osuđen na 45 dana zatvora, „Večernjak“ još 2012. godine ismijao i prvostupanjsku Matkovićku i cijelo vijeće
Visokog prekršajnog suda u Zagrebu, koje je njezinu nakaradnu presudu potvrdilo (Prilog 16-19). Dakle baš to se čeka!
Ja o vama kao o čovjeku, a ni predsjednik moje udruge Drago Raspudić kojeg ste nakratko zavarali, ne gajim iluzije, a na
gajim ih još od 2010. ni o vašim sucima koje je vaša imućna štićenica Zoričić nazvala „ološem“, koji će joj pomoći da me uništi
kako je predvidjela. No, tražim da počnete, vaši suci i vi, raditi zakonito, kako ne bih sa cijelom pričom, u kojoj vi, i kako to
vaša imućna štićenica tvrdi, „ološ“ s vašeg suda, završili u medijima, jer bi svima sigurno bila atraktivna vijest: I.) da vaši suci
i vi već 10 godina idete kontra 9 tijela javne vlasti(!) i to: II.) zato da biste zaštitili osobu koja kontra čak 2 specijalistička nalaza
lažno tvrdi da je njezina majka bila „duševni bolesnik“, implicirajući da je i dobro napravila, što ju je navela na suicid!
Prilog 1
Prilog 2
Prilog 3
Prilog 4
Prilog 5
Prilog 6
Prilog 7
Prilog 8
Prilog 9
Prilog 10
Prilog 11
Prilog 12
Prilog 13
Prilog 14
Prilog 15
Prilog 16
Prilog 17
Prilog 18
Ružica Cigler: Prilog 19
Svađa je svađa i bez 71 dana štrajka glađu
10. lipanj, 2012

Svađa oko nasljedstva između sestre i brata dospio na navinske stupce zbog
nevjerojatno dugog bratovog štrajka glađu, ali u cijeloj priči ipak nešto smrdi

Ne znam što bih zapravo mislila o događaju opisanom u Večernjaku ispod naslova „Štrajka glađu 71 dan: Ne
odustajem dok HOK ne sankcionira moju sestru“. Kako sam išla kroz članak tako su se mijenjale moje emocije i
stavovi. Prvo sam pomislila što to treba Anti Vrankoviću da štrajka glađu pred vratima odvjetničkog ureda Lea
Andreisa, no ubrzo mi je postalo jasno da je Andreisova adresa simbolična, taj je odvjetnik predsjednik HOK-a
(Hrvatska odvjetnička komora) i ipak bi imao što reći jer u slučaj je upletena odvjetnica Dijana Vranković, sestra
Ante Vrankovića. Malo prekasno u tekstu doznajem podatak da je ona odvjetnica, ali dobro, to ništa ne mijenja na
stvari. Onda si opet mislim kakvi su to brat i sestra (možda idealiziram taj odnos jer nemam ni brata ni sestru) kad
obiteljske probleme rješavaju na sudu, a evo i preko novina. Čitam dalje i doznajem da se brat žali kako je zapustio
školovanje ne bi li bolje zarađivali od turizma na Hvaru, a smiješila mu se, kaže, znanstvena karijera. Mislim si,
pa to je tvoj problem, sam si odabrao u što ćeš ulagati svoje vrijeme. Dalje, doznajem da se sestra – odvjetnica, a
odvjetnici bi trebali poštovati zakone – fiktivno prijavila u gradu u kojem zapravo nije živjela, a sve da bi izbjegla
prirez na svoju zagrebačku odvjetničku kancelariju. Od 2010. godine brat plače jer ga je sestra ostavila bez
sredstava za život, a sestra se očigledno poslužila utjecajem u odvjetničkim, ali i sudačkim krugovima i bratu
osigurala 45 dana zatvora. Brat štrajka glađu pred Andreisovim vratima jer tvrdi da je žrtva pravosuđa i neetičkih
postupaka HOK-a, jer se skriva disciplinski postupak protiv sestre Dijane Vranković. Leo Andreis se „ne bi štel
mešati“ jer je neovisna disciplinska komisija odbacila Vrankovićevu žalbu, a spor brata i sestre je stvar suda, a ne
Odvjetničke komore. Sestra Vranković ne želi reći ni a. Cijeloj priči priključio se Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik
HHO-a.Sjećam se da sam ove zime pročitala kako je u Švedskoj pronađen čovjek koji je bez hrane u svom autu
zatrpanim snijegom uspio preživjeti dva mjeseca i da su tom prilikom liječnici rekli da čovjek bez hrane može
živjeti mjesec dana, a dva mjeseca su veliko čudo. Objasnili su da je Šveđanin preživio zato što je snijegom gasio
žeđ, a trošio je vrlo malo energije i svoje salo dok ga je bilo.

Unatoč opasnosti da budem proglašena posve bešćutnom pitam se kako to Ante Vranković već 71 dan štrajka
glađu? Možda živi na zašećerenim čajevima i raznim sokovima? Štošta se pitam i u vezi sa sestrom Dijanom
Vranković i u vezi Andreisom, ali Čičkom.

To ipak nema smisla, jer, bez sumnje, neiskusna je novinarka nasjela na priču koja ne drži vodu. No nije samo ona
nego i čitatelj koji mi je poslao pismo za A. Vrankovića:

“Nije vrijedno zdravlja”

Gospodine Vrankoviću, prekinite štrajk glađu, jer niti Leu Andreisu, niti njegovom “neovisnom tijelu” uopće
nije bitno što će biti s Vama. Prije ćete umrijeti od gladi…“

Izvor: https://blog.vecernji.hr/zastupnica-citatelja/svada-je-svada-i-bez-71-dana-strajka-gladu-497
Prilog 20
Prilog 21
Prilog 22
Prilog 23
Prilog 24
Prilog 25
 Prilog 27

Nova TV

HTV N1 TV
 Prilog 28

RTL

Link: https://vijesti.rtl.hr/foto/2699237/tko-je-ubio-pravdu-ubili-su-je-suci-prosvjeduje-gladju-ispred-opcinskog-suda-u-ilici/?slika=3048649
 Prilog 29
Europski sud očitao lekciju Hrvatskoj:
Da, suci se itekako smiju kritizirati!

Foto: EPA/E
OPĆINSKI sud u Splitu je prethodno presudio, a Županijski sud u Zagrebu ovih dana
potvrdio kako Jutarnji list mora isplatiti odštetu članu Državnog sudbenog vijeća (DSV) i sucu
splitskog Županijskog suda Nevenu Cambiju od 50 tisuća eura.

Razlog? Jutarnji list je objavio autorizirani intervju saborskog zastupnika Mosta Nikole
Grmoje u kojemu je on izjavio da je DSV izvor korupcije i da korumpirani ljudi ne bi trebali
birati suce. Iako Grmoja pritom uopće nije spomenuo Nevena Cambija, dotični je odlučio
podići tužbu zbog duševnih boli izazvanim člankom u kojem se ne, ponavljamo još jednom,
njegovo ime uopće ne spominje.

Da bi tu duševnu bol nekako olakšao, Cambi je tužio Jutarnji list - ali ne i Grmoju - te su mu
sudački kolege na kraju dodijelili 50 tisuća kuna.

Presuda u korist suca Cambija predstavlja prijetnju slobodi medija da kritiziraju

hrvatske suce

Taj primjer pokazuje kako se hrvatsko sudstvo odnosi prema slobodi govora i medija, a može
se i pretpostaviti kako će ovakva presuda i pripadajuća odšteta imati efekt zastrašivanja na
izvještavanje medija o radu hrvatskih sudaca. Presuda u Cambijevu korist zapravo znači da
se svaki medij u Hrvatskoj izlaže velikom financijskom riziku ako neki od novinara ili
sugovornika u intervjuima kažu bilo što kritično o bilo kojem općinskom i županijskom sudu, o
DSV-u, o Ustavnom ili Vrhovnom sudu. Po logici ove presude svaki zaposlenik tih sudskih
institucija može zbog toga osjetiti duševnu bol, čak i ako nije izrijekom imenovan, te onda tu
duševnu bol oploditi s 50 tisuća kuna.

Skoro u isto vrijeme, 8. studenog ove godine, Europski sud za ljudska prava (ESLJP) iz
Strasbourga donio je pak presudu koja pisanje medija o sucima tretira na potpuno suprotan
način. ESLJP je presudio da Hrvatska mora platiti odštetu od 6 tisuća eura, odnosno 50
tisuća kuna, nakladniku zadarskog Narodnog lista i to jer je ovaj medij bio osuđen na
hrvatskom sudu zbog teksta u kojemu je žestoko kritizirao jednog suca.
 Prilog 30
Slučaj Narodni list D.D. protiv Hrvatske
Europski sud za ljudska prava je presudio kako je Hrvatska u slučaju Narodni list D.D. v.
Hrvatska prekršila članak 10 Europske povelje o ljudskim pravima, koji se odnosi pravo na
slobodu izražavanja i informiranja.

Naime, tjednik Narodni list objavio je članak u kojemu je kritizirao hrvatskog suca jer je išao
na jednu proslavu, argumentirajući da to predstavlja sukob interesa. Zbog toga je taj sudac
tužio Narodni list i na hrvatskim sudovima pobijedio, te dobio novčanu odštetu.

No, ESLJP u svojoj presudi ističe da pojedincima ne smije biti zabranjeno kritizirati
pravosudni sustav, te da se izuzeci od toga isključivo odnose na “duboko štetne i
neutemeljene napade”.

Prekršeno pravo na slobodu izražavanja i medija po Europskoj povelji za ljudska prava

“Članak je pokrivao temu od javnog interesa, a to je funkcioniranje pravosuđa, i iako je bio

zajedljiv nije bio uvredljiv. Način na koji je članak bio napisan nije nekompatibilan s pravom
na slobodu izražavanja po Povelji o ljudskim pravima. Povrh toga, odšteta koja je dosuđena
je pretjerana i može po mišljenju Europskog suda za ljudska prava dovesti do
obeshrabrivanja javne rasprave o stvarima od javnog interesa”, navodi se u priopćenju
ESLJP-a.

ESLJP je u svojoj presudi kritizirao i hrvatske sudove koji su prihvatljivu kritiku jednog suca
protumačili kao “uvredljive vrijednosne sudove”, a da uopće nisu provjerili jesu li ti vrijednosni
sudovi činjenično utemeljeni. ESLJP je čak naglasio da je posve u redu koristiti zajedljiv ton
pisanja kada je riječ o pisanju o sucima, te se obrušio i na odštetu koja je sucu presuđena,
ustvrdivši da ona iznosi dvije trećine iznosa koji hrvatski sudovi u prosjeku dosuđuju kada je
riječ o duševnoj boli izazvanoj nepravednom smrću člana obitelji.

Europski sud prozvao hrvatske sudove što im skoro isto vrijedi duševna bol suca i
nepravedna smrt člana obitelji

Drugim riječima, ESLJP je smatrao skandaloznim da odšteta koju na hrvatskom sudu u

prosjeku dobijete kad vam netko poput Tome Horvatinčića skrivi smrt člana obitelji ne može
biti tek za jednu trećinu veća od odštete za duševnu bol suca o kojemu je neki medij napisao
zajedljiv tekst u kojemu se propituje je li taj sudac u sukobu interesa zbog svojih postupaka.

Tj. ne može se za nepravednu smrt člana obitelji dosuđivati u prosjeku 75 tisuća kuna, a za
duševnu bol suca 50 tisuća kuna. Time ESLJP indirektno upozorava na posve izvrnuti sustav
vrijednosti koji vlada u hrvatskom pravosuđu.

Jutarnji list se na presudu očito treba žaliti u Strasbourgu

Ova presuda ESLJP-a veliki je šamar hrvatskim sudovima, ali i pokazatelj da Jutarnji list ima
snažan slučaj ako odluči ići na europski nivo s presudom koju je dobio u Grmojinom intervjuu
nespomenuti, ali ipak duševno povrijeđeni sudac Neven Cambi.

Vrijedi napomenuti da je ovu presudu ESLJP-a donio panel od sedam sudaca, a među njima
je hrvatska sutkinja na ovom sudu Ksenija Turković.

IZVOR: https://www.index.hr/vijesti/clanak/europski-sud-ocitao-lekciju-hrvatskoj-da-suci-se-
itekako-smiju-kritizirati/2043009.aspx
Prilog 31
..