Professional Documents
Culture Documents
Seminarski Rad - Toplotne Pumpe
Seminarski Rad - Toplotne Pumpe
Toplotne pumpe
Seminarski rad
Toplotna pumpa je svaki uređaj koji podiže toplotnu energiju s niže na višu
energetsku razinu (temperaturu) uz privedeni vanjski rad s ciljem korištenja toplotne
energije više razine. Mjereno brojem instaliranih jedinica u svijetu, toplotne pumpe
povezane sa tlom kao obnovljivim spremnikom toplote bilježe jedan od najbržih porasta u
području primjene obnovljivih izvora energije. Prema normativima Europske unije, objekti
izgrađeni poslije 2015. g. morat će imati energetski efikasan sistem grijanja i hlađenja koji
se pored sličnih mahom zasniva na geotermalnoj energiji (toplotskim crpkama tj. toplotnim
pumpama).
2
Sadržaj
1. Uvod .................................................................................................................................. 5
5. ZAKLJUČAK.................................................................................................................. 23
LITERATURA .................................................................................................................... 24
3
Popis slika:
4
1. Uvod
Obično, lokaliteti iz kojih toplotne pumpe crpe toplotnu energiju mogu da budu
sami ambijenti-okoline –okolni zrak,zemlja, površinska i geotermalna voda(i sl.) , a mjesta
iz kojih se može crpiti toplotna energija mogu da budu i raznorazni toplotni ponori samog
tehnološkog ili termoenergetskog procesa, kao što su mjesta pored kojih struje izdušni
plinovi, mjesta disperzije topline, mjesta toplotne kondukcije/konvekcije samog
nusproizvoda (i sl.).
5
2. Sastavni dijelovi toplotnih pumpi
- Kompresor
- Termo-ekspanzijski ventil
- Isparivač
- Kondenzator
- Rashladni medij (plinovi)
6
2.1. Kompresor
Radni principi između ove dvije skupine se značajno razlikuju. Kod volumetrijskih
kompresora dolazi do kompresije umanjenjem radne zapremine pomoću radnog elementa,
dok se kod turbokompresora fluidu saopštava velika brzina koja se u difuzoru konvertuje u
pritisak.
Slika 2.1.0 Klipni kompresor zatvorenog kućišta za rashladne uređaje-frižidere (gore lijevo),
Spiralni kompresor poluotvorenog kućišta (gore desno), vijčani kompresor poluotvorenog
kućišta (dole) [4]
7
2.2. Ekspanzioni ventil
8
cjevovodom isparivača, ili rijeđe neposredno prije kompresora. Porast temperature fluida
osjetnika u direktnoj je proporciji sa porastom temperature fluida na izlazu isparivača, što
uzrokuje isparenje i porast pritiska fluida u osjetniku.
Dati porast pritiska utiče na membranu. Membrana je izložena sili pritiska opruge
koja je podesiva. Ukoliko je sila fluida osjetnika veća od podešene sile opruge, dolazi do
pomeranja osovinice u unutražnjosti ventila, što uzrokuje promjenu poprečnog presjeka
kroz kojeg struji radni fluid.
9
Slika 2.2.2 Pomjeranje statičke radne karakteristike termoekspanzionog ventila [4]
Treba imat u vidu da još jedna sila djeluje na membranu, a to jeste sila pritiska
fluida koji dolazi preko dodatnog priključka 6. Ova sila može da bude sila pritiska fluida iz
odgovarajućeg mjesta sistema, najčešće iza samog ventila, kako bi se u svrhe
kompenzacije temperature pregrijanja uporedila temperatura iza isparivača i dati pritisak
iza ventila.
10
Slika 2.2.3 Eletrčni termoekspanzioni ventil [4]
Slika 2.2.3 Šematski prikaz električnog termoekspanzionog ventila zajedno sa upravljačkim sklopom i
povratnom spregom [4]
11
Slika 2.3.0 Pločasti (lijevo) i spiralni (desno) izmjenjivač topline
Slika 2.3.1 Rebrasti izmjenjivač topline (razmjena između zraka i nekog drugog fluida) [4]
12
2.4. Kondenzator
13
3. Izvori toplote
1. toplotni izvor treba osigurati potrebnu količinu toplote u svako doba dana i na što
višoj temperaturi;
2. troškovi za priključenje toplotnog izvora na toplotne pumpe trebaju biti što manji
3. energija za transport toplote od izvora do isparivača toplotne treba biti što manja.
Toplotne pumpe zrak - voda, ili zrak - zrak, kod kojih je izvor topline zrak, a
nosilac topline u krugu grijanja voda ili zrak, široko su rasprostranjeni uređaji, zbog
jednostavnosti priključenja na sistem grijanja i zbog prisutnosti toplotnog izvora uvijek i na
svakom mjestu. Optimalna količina zraka sa stanovišta utroška energije za rad kompresora
i ventilatora kreće se u granicama od 300 do 500 m3/h zraka, za 1 kW toplote oduzete iz
izvora. Ako se usvoji srednja vrijednost protoka zraka od 400 m3/h, njegovo ohlađenje
treba iznositi 10 K da bi mu se oduzela toplota 1 kW. Za zaleđivanje isparivača je kritično
područje temperatura zraka od od -2 do -7 °C jer zrak pri tim temperaturama sadrži još
uvijek znatnu količinu vlage. Kad se na isparivaču stvori led, treba prekinuti rad toplotna
pumpa i trošiti energiju za odleđivanje. Ukupna potrošnja topline za odleđivanje kreće se
oko 5% do 10% energije utrošene godišnje za pogon kompresora toplotne pumpe. Drugi
problem o kojem treba voditi računa je i buka. Često to predstavlja ograničavajući faktor
za primjenu. Ekonomičnu primjenu toplotnih pumpi zrak - voda (ili zrak - zrak) najviše
otežava različito vrijeme pojave maksimuma temperature zraka i potrebe neke grijane
zgrade za toplinom. Kad je temperatura vanjskog zraka najniža, potreba topline je najviša,
iako to ovisi i o vrsti potrošača, što je prikazano na slici 3.1.0.
14
Slika 3.1.0. Prikaz temperature zraka i potrebne topline[4]
Za iskorištavanje topline tla koriste se dizalice topline tlo – voda. Za izmjenu topline
koriste se izmjenjivači topline koji se ukopavaju u tlo, a oni mogu biti podzemni toplinski
kolektori ili podzemne toplinske sonde. Za posredni medij koriste se rasoline ili glikolne
smjese koje imaju nisko ledište pa onemogućavaju smrzavanje u cijevima i smanjivanje
padova tlaka pri polasku kroz cijevi. Posredni medij preuzima toplinu tla te je predaje
radnoj tvari na isparivaču dizalice topline.
16
Slika 3.2.1.0 Horizontalni podzemni kolektor [4]
17
posredni medij za podzemne sonde također se koristi smjesa vode i glikola u omjeru 70 %
- 30 %. Sliku dizalice topline s podzemnom toplinskom sondom možemo vidjeti na slici
3.2.2.0.
Takav sustav može biti izveden kao izravni, kada se podzemna voda (uz filtriranje)
izravno dovodi do isparivača i neizravni, kada se ugrađuje dodatni izmjenjivač topline. S
obzirom na pogonsko održavanje i sigurnost, prednost ima neizravna izvedba. Voda se tada
iz jedne bušotine, vodene površine ili vodotoka crpi, a kroz drugu bušotinu vraća u
podzemne slojeve. Za instalaciju dizalice topline sistemom voda – voda potrebno je izvesti
18
crpni (eksploatacijski) zdenac i njegov upojni parnjak u kojeg se vraća voda iz toplotne
pumpe. Voda se u vodonosnik vraća s nepomijenjenim kemijsko – biološkim svojstvima,
ali nešto toplija nego kada je uzeta iz vodonosnika. Sistem voda – voda je zatvoren sustav i
ničim ne ugrožava vodonosnik. Važno je napomenuti da 1 m3 vode može dati oko 4 – 5
kW toplinske ili rashladne energije. Shemu toplotne pumpe voda - voda možemo vidjeti na
slici 3.3.0.
Iako su naprijed spomenuti izvori svi na neki način transformirana ili akumulirana
sunčeva energija, ovdje se misli na neposredno korištenje putem solarnih kolektora ili
apsorbera. Moguće je korištenje u neposrednom sistemu tako da je isparivač dizalice
topline solarni kolektor (povećava se temperatura isparivanja), ili pak posredno s nizom
19
kombinacija u načinu manipulacije energijom. Uglavnom se koriste solarni apsorberi
(neizolirani kolektori), ili neke varijante ventiliranih krovova ili fasada.
Međutim, proces premještanja toplote, nije spontan, što znači da zahtjeva dodatni
rad. Dodatni rad, u slučaju toplotne pumpe, obuhvaćen je kompresorom koji troši dodatnu
energiju, pa se negdje u literaturi tvrdi da su toplotne pumpe toplotni motori u suprotnom
režimu rada, tj. one na račun mehaničke energije vrše premještanje toplote.
20
Slika 4.0 Temperatura Karnoov desnokretni ciklus ( A->B- Izotermna ekspanzija,B->C- Izentropska
ekspanzija, C->D Izotermna kompresija, D->A –Adiabatska kompresija) [4]
Na slici 4.1 dati su p-V i T-s diagrami za ljevokretni Karnoov ciklus. Tačka A
predstavlja karakteristike radnog fluida koji se izotermno širi u isparivaču do tačke B,
nakon čega mu se kompresorom saopštava adiabatska kompresija do tačke C, kompresija
se nastavlja u kondenzatoru po gornjoj izotermi do tačke D i najzad se u ekspanzionom
ventilu vrši adiabatska ekspanzija.
Zbog tog što se ciklus sastoji od dvije izoterme i dvije adiabate, mnogi autori tvrde
da se isti učinkovito predstavlja na logaritamskom p-h diagram sa skuje 4.2.
21
Slika 4.2 Logaritamski p-h diagram za amonijak [4]
Diagram se slično kao i oni za vodenu paru, sastoji od dvije granične krive koje su
obilježene crnim linijama. Crvene linije predstavljaju temperaturu, dok zelene
predstavljaju specifičnu zapreminu. Područje iznad vijenca crnih linija (kritične tačke)
predstavlja superkritično područje.
22
5. ZAKLJUČAK
23
LITERATURA
1. https://energyeducation.ca/encyclopedia/Heat_pump
2. http://industrialheatpumps.nl/en/how_it_works/
3.
24