Professional Documents
Culture Documents
Mogućnosti Bavljenja Kompjuterom U Odnosu Na Telesne I Motoričke Karakteristike Deteta Predškolskog Uzrasta3
Mogućnosti Bavljenja Kompjuterom U Odnosu Na Telesne I Motoričke Karakteristike Deteta Predškolskog Uzrasta3
VASPITAČA U KIKINDI
ZAVRŠNI RAD
KOMENTOR:
dr Zoran Mijić
Kikinda, 2012.
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
KOMISIJA:
Nastavnik – mentor: _______________________
Predsednik komisije: _______________________
Član komisije: ____________________________
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
Apstrakt: Deca su najvažnija, zbog toga je velika pažnja baš njima posvećena i njihovom
pravilnom razvoju,od nastanka pa do zrele dobi. Na dete predškolskog uzrasta je veoma bitno
uticati pozitivno i voditi računa o njegovom razvoju, kako bi on tekao bez problema. Na njega
sve može uticati i pozitivno i negativno, naročito tehnologija koje ima sve više. Kompjuteri
kao i nova tehnologija uopšte,, utiču na fizički, motorički, psihički, emocionalni i socijalni
razvoj dece. Sve odrasle osobe treba da znaju u kojoj meri je deci dozvoljeno da koriste
kompjuter i kako ne poštovanje tih najosnovnijih pravila i mera opreza mogu negativno
uticati na dečji razvoj. Kada se koristi onako kako treba i u dozvoljenoj količini, rad za
kompjuterom ima pozitivan uticaj na dete i njegov razvoj. Rad sadrži istraživanje kojim su
prikupljeni podaci od roditelja i vaspitača o upotrebi računara u njihovom domu i vrtiću.
SADRŽAJ
UVOD ------------------------------------------------------------------------------------------------------6
ZAKLJUČAK -------------------------------------------------------------------------------------------38
LITERATURA -----------------------------------------------------------------------------------------40
PRILOZI --------------------------------------------------------------------------------------------------41
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
UVOD
U današnje vreme, kompjuter je u prednosti nad svim uređajima koji se koriste pri
obavljanju raznih poslova. On služi za prikupljanje podataka, njihovu obradu i prenošenje tih
podataka. Kompjuteri omogućavaju čoveku brže završavanje određenih rutinskih poslova i
time čovek dobije više slobodnog vremena.
Polako komjuteri ulaze u živote dece predškolskog uzrasta i postaju im preokupacija,
što ne sme da se dozvoli. Deca se najpre zainteresuju za komjuterske igre, poput raznih
društvenih igara, avanturističkih, raznih sportskih simulacija... Zatim deca počinju da se
koriste i komjuterskim programima i na kraju ovladavaju i korišćenjem interneta.
Korišćenjem kompjutera i posebno osmišljenih programa namenjenih deci
predškolskog uzrasta možemo podstaći određen nivo motivacije, olakšati usvajanje novih
znanja, utvrđivanje već stečenog znanja i rukovanje kompjuterom pomaže deci da vežbaju
finu motoriku oka i ruke.
Koliko dobrog, toliko i lošeg može doneti kompjuter deci predškolskog uzrasta. Dugo
korišćenje,sedenje za kompjuterom i ne obraćanje pažnje šta dete radi za njim, može dovesti
do toga da se dete poistoveti sa nekim likom iz igre i postane agresivno, nervozno i u
krajnjem slučaju i usamljeno. Takođe ono može uticati i na detetove telesne i motoričke
karakteristike, da se detetov organizam u nekom aspektu ne razvije onako kako bi trebalo.
Roditelji i vaspitači treba da obrate pažnju na vreme koje dete provodi ispred
kompjutera, kako bi dete ovladalo novim vidom učenja, ali u tom uzrastu ne sme se
zapostaviti druženje i igranje sa drugom decom, tradicionalni način učenja i razne fizičke
aktivnosti...kako bi se svaki aspekt detetove ličnosti razvijao bez ikakvih problema.
Radi se na tome da sve predškolske ustanove bude opremljene novim vaspitno -
obrazovnim sredstvima tj. kompjuterima, kako bi deci jedan vid učenja postao lakši i
interesantniji. Ti kompjuteri koje dobijaju predškolske ustanove su sa programima
prilagođenim predškolskom uzrastu i sa senzitivnim ekranima.
Svaka inovacija uglavnom predstavlja problem vaspitačima. Vaspitači su u većini
naklonjeni tradicionalnom modelu vaspitno – obrazovnog rada, pa im je zbog toga problem da
ovladaju korišćenjem kompjutera i da na pogodan način ovu inovaciju približe deci.
Ograničen rad dece za kompjuterom, spremnost vaspitača da pomogne, da uskladi
tradicionalni vid učenja i nov tehnološki vid, usmeravanje pravilnog korišćenja kompjutera
utiču na pravilan rast i razvoj dece, bez ikakvih teškoća i problema.
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
Rast i razvoj čine kontinuirani proces od začeća do zrele dobi. Taj proces prolazi kroz
mnogobrojne faze razvoja. Postoje faze ubrzanja i usporenja procesa rasta i razvoja. Svako
dete ima svoj tempo rasta i razvoja i sopstvenu telesnu masu i visinu.
Proces rasta i razvoja zahvata celo telo. Svi delovi dečjeg tela rastu u isto vreme i
istovremeno se dete razvoja kao celovito biće - fizički, mentalno, emocionalno i socijalno
(Baljozović i sar., 1995).
1.1.TELESNI RAZVOJ
Telesni razvoj zavisi od tri grupe činilaca i to od nasleđa, okoline i aktivnosti. Najviše
zavisi od nasleđa, a u manjoj ili većoj meri na njega utiču sredina i aktivnost.
U periodu intrauterinog razvoja intenzitet rasta je najveći, dok nakon rođenja taj
intenzitet slabi. Postoje dva perioda intenzivnog rasta deteta kada je u pitanju telesna visina.
Prvi period traje do kraja druge godine, dok drugi period nastupa u pubertetu. U toku prve
godine dečaci i devojčice napreduju otprilike isto, u dužini dobijaju oko 25 - 26 cm. U toku
druge godine u visini dobijaju još oko 12 cm. Kako dete postaje starije tako se godišnji rast
smanjuje i iznosi oko 5 - 6 cm godišnje. U proseku do kraja predškolskog doba detetova
telesna visina iznosi oko 123 cm (Džinović – Kojić, 2002).
Razmnožavanjem ćelija, nagomilavanjem masti i zadržavanjem vode u telu povećava
se telesna masa. Na nju mogu uticati i faktori spoljašnje sredine, socio-ekonomski uslovi i
ishrana. U toku prve godine porast telesne mase je veći, dok se u toku druge godine smanjuje.
Od treće godine porast iznosi od 1,5 do 2,5 kg, a od šeste do sedme godine dete u težini dobija
od 2,2 do 2,5 kg. Do doba predškolskog uzrasta dete treba da bude teže 6 - 7 puta nego kad se
rodilo (Berar i Džinović – Kojić, 2009).
Masno tkivo je kod novorođenčadi dobro razvijeno, a do šestog meseca je povećan
intenzitet povećanja sadržaja masti. Od šestog meseca ono se postepeno smanjuje. Kod
devojčica često postoji mogućnost da se poveća sadržaj masnog tkiva.
Nakon rođenja menja se oblik, veličina i sastav mišićnih vlakana. Povećanje mišićne
mase se dešava u periodu kada dece dobijaju najviše na telesnoj masi. Do puberteta porast
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
mišićne mase raste podjednako i kod dečaka i kod devojčica, i sa porastom mišićne mase raste
i njihova mišićna snaga. Nakon ulaska u pubertet mišićna masa i mišićna snaga se naglo
povećava kod dečaka (Džinović – Kojić, 2002).
Stvaranje koštanog tkiva je osteogeneza ili osifikacija. Stvaranjem i razaranjem
koštane supstance uspostavlja se ravnoteža koja omogućava normalan rast i funkciju koštanog
tkiva. Posle treće godine ubrzava se proces okoštavanja i srastanja, a od šeste godine kosti
počinju da se zadebljavaju. Dečje kosti su male, meke i hrskavičave. Pri rođenju, beba ima
270 kostiju i taj broj se povećava do četrnaeste godine. Od tog perioda broj kostiju se
smanjuje da bi u zrelom dobu čovek imao 206 kostiju u svom telu. Do smanjenja broja kostiju
dolazi zbog toga što neke od njih srastaju.
Prvi zubi detetu niču između trećeg i šesnaestog meseca posle rođenja. To su mlečni
zubi i njih ima 20. Oni su mali, slabi i bez korena. Njihovo nicanje je praćeno bolovima. Od
šeste godine oni počinju da ispadaju i na njihovom mestu niču stalni zubi. Oni su čvršći i ima
ih 32. Poslednji zubi koji izbijaju su umnjaci i oni izbijaju nakon dvadesete do dvadeset pete
godine (Smiljanić i Toličič, 1985).
Prilikom rođenja proporcije tela novorođenčeta su nesrazmerne. Glava mu je velika, a
noge su male. Glava ubrzano rastei maksimalne razmere dostiže kad dete napuni devet
godina. Lice je prilikom rođenja malo i okruglo, a nos mali i prćast. Trup je dugačak i naglo
raste do predškolskog perioda kada se taj rast usporava. Noge su male, dok su ruke naspram
njih duge, ali nakon rođenja dolazi do njihovog rasta.
Nervni sistem se razvija različitim tempom od onog koji ima razvoj celog tela. On se
naglo razvija do šeste godine, a nakon toga usporava. Do šeste godine mozak dostiže otprilike
90% svoje konačne težine i razmere. Oko desete godine dete ima mozak čije su razmere iste
sa onim u odraslih. Dalji razvoj nervnog sistema se ne može meriti težinom i zapreminom, jer
je unutrašnje prirode. Dete ne može da misli kao čovek bez obzira na to što su im razmere
mozga iste (Smiljanić i Toličič, 1985).
Žlezde sa unutrašnjim lučenjem utiču na fizički i psihički razvoj i na ponašanje uopšte.
Svaka žlezda ima svoju ulogu. Hipofiza se nalazi u osnovi mozga i luči dva hormona koja su
značajna za pubertetske promene. Jedan je hormon rasta koji određuje visinu, a drugi je
gonadotropni koji podstiče gonade na aktivnosti. Hormon gonada utiče na hipofizu i dovodi
do smanjenja hormona rasta i time zaustavlja proces fizičkog rasta. Tireoidna žlezda se nalazi
sa obe strane dušnika i reguliše metabolizam. Smanjena aktivnost ove žlezde može dovesti do
sporosti u govoru, hodu... Uz nju se nalaze 4 paratireoidne žlezde koje regulišu pravilan
odnos kalcijuma u krvi, kostima i nervima. Nadbubrežne žlezde imaju kompleksan uticaj na
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
razvoj i ponašanje. Gonade su žlezde reproduktivnog sistema. One postoje od začeća, ali se
do puberteta slabo razvijaju. Njihov rad u pubertetu utiče na fizičke i psihičke promene.
1.2.MOTORIČKI RAZVOJ
skakuće na obe noge uz pridržavanje. Posle druge godine deca se oslobađaju potreba čulnih
zadovoljstava i njihovo kretanje i angažovanje postaje slobodno. Deca su sigurna i svoje
pokrete i ne gube lako ravnotežu. Razvoj motorike ruku se povećava i deca polako pomažu i
pri oblačenju.
Psihomotorni razvoj počinje od treće godine života. Kod deteta se i dalje razvijaju
motorne aktivnosti: opipavanje, hvatanje, premeštanje, bacanje, hvatanje... Vodeća aktivnost
od ovog uzrasta je igra. Kroz igru deca zadovoljavaju potrebe za kretanjem i veoma svesno
čine određene pokrete. Deca nakon pete godine počinju smišljeno da čine motorne aktivnosti
tako što prvo zamisle šta i kako treba nešto da se uradi, i onda to svesno čine. Oni se u ovom
uzrastu bave već i vožnjom tricikla – bicikla, određenim sportskim igrama. Ovakve aktivnosti
se sprovode kroz učenje, jer za njih igra nije dovoljna. U ovom periodu razvoja kod dece se
javljaju misone šeme koje im pomažu oko izvršavanja raznih kreativnih potreba i utiču i na
psihosocijalni život. Izvođenje pokreta od svih čula, najpre uključuje čulo vida (Berar i
Džinović – Kojić, 2009)
1.3.PSIHIČKI RAZVOJ
da pravilno upotrebljava izraze kao što su napred, nazad, u sredini, gore, dole i između mnogo
uspešnije se orijentiše u prostoru.
Na uobičajene zvučne nadražaje novorođenče ne reaguje, a na jake reaguje
motoričkom aktivnošću. U četvrtoj nedelji se može zapaziti da dete obraća pažnju na govor
odraslih. Polako počinje da okreće glavu ka izvoru zvučnog nadražaja i u petom mesecu
prepoznaje majčin glas i na njega reaguje sa zadovoljstvom. Sluh se kod dece javlja veoma
rano i sa uzrastom samo napreduje. Na kraju pete godine mogu da razlikuju da li su zvuci isti
ili različiti, i da iskažu koji je viši, a koji niži ton.
Razvoj pamćenja – Najelementarniji oblik pamćenja je prepoznavanje spoljnih
nadražaja koji su značajni za dečju aktivnost. Kod dece do četvrte godine pamćenje je
nenamerno i spontano. Dete sebi ne postavlja zadatak da treba da zapamti određene stvari.
Ono pamti bilo šta što dolazi do izražaja u kontaktu sa odraslima. Na ovom uzrastu se lako
pamte pesme i priče. Od pete godine javlja se namerno pamćenje pod uticajem odraslih koji to
zahtevaju od dece. Pred decu se postavlja cilj da moraju neke stvari da zapamte kako bi mogli
da učestvuju u nekoj igri. Oko sedme godine namerno pamćenje se sve više učvršćuje.
Vremenom dete i samo sebi postavlja ciljeve da treba nešto da zapamti. Da bi dete nešto
zapamtilo ono mora biti motivisamo. Veoma je važno kada, u kakvim okolnostima i na koji
način je dete nešto učilo. Povećanju efikasnosti pamćenja pomaže podela predstava u logične
celine. Na početku pamćenje je vezano samo za opažaje, dok kasnije verbalno imenovanje
predmeta i pojava i njihova klasifikacija omogućavaju razvoj verbalno-logičkog pamćenja.
Razvoj dečjeg mišljenja – Mišljenje je odražavanje predmeta i pojava objektivne
stvarnosti u glavi subjekta. Pri kraju prve godine dete rešava praktične zadatke i to je oblik
opažajno-praktičnog mišljenja. Svoja iskustva stečena u sredini u kojoj živi primenjuje u
raznim situacijama. Kroz svoju aktivnost, uglavnom igru, dete upoznaje svet. Složene
aktivnosti postavljaju detetu nove zadatke koji utiču na dalji razvoj mišljenja. Decu je
potrebno organizovano voditi u zadacima koji podstiču razvoj njegovog mišljenja. Kod
trogodišnje dece se zapaža govorna i intelektualna aktivnost koja je usmerena na praktično
rešavanje zadataka. Dete kasnije u razvoju čini ono što govori i tada se njegove misaone
operacije odvijaju na verbalnom planu. Rešavanje zadataka olakšava podsticanje deteta da
prvo kaže kako će rešiti zadatak. Iskustvo koje dete stiče pri rešavanju praktičnih zadataka
neophodna je osnova za refleksivno mišljenje. Prelazi sa jednog oblika mišljenja na drugi su
postepeni (Smiljanić i Toličič, 1985).
Mašta – je značajan faktor u detetovom društvenom prilagođavanju. Njom dete
ostvaruje svoje želje, manifestuje raspoloženja i menja igru. Dete čulima doživljava svet i
stiče iskustva, a maštom reprodukuje sve ono što ga okružuje, onako kako vidi, čuje, oseća i
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
doživljava. Dete preuzima mnoge uloge po tome kako su ga zainteresovale pojave i ličnosti.
Mašta predškolskog deteta obogaćuje igru (Šepa, 1962).
1.4.SOCIJALNI RAZVOJ
1.5.RAZVOJ EMOCIJA
ispoljava ljubomoru, raduje se, mrzi, voli. Na uzrastu od 6 do 8 meseci dete počinje da se
plaši stranih lica. Sazrevanjem ono opaža svoju okolinu i počinje da uči. Dete uslovljavanjem
može steći emocije i podražavanjem odraslih.
Gnev – Nastaje kad se sputavaju dečje aktivnosti ili kod ne ispunjavanja želja. Na
mlađem uzrastu izazivaju ga glad, samoća, mokre pelene, dok ga na starijem uzrastu izazivaju
razne zabrane koje izriču odrasli. Dete ga ispoljava vrištanjem, crvenilom u licu,
odgovaranjem. Ovi izlivi su česti i kratkotrajni.
Strah – Izazivaju ga nove i neobične stvari i lica. Dete se plaši svega što se iznenada
javlja, naročito nekih snažnih utisaka (iznenadno paljenje i gašenje svetla, jaki zvuci). U
prvim godinama strah je reakcija na konkretne stvari i lica, dok kasnije nju izazivaju nerealna
i izmišljena bića. Neke vrste straha su korisne, jer dete treba da se plaši realnih opasnosti
(vatre, električne struje), ali vaspitanje ne treba zasnivati na strahu.
Ljubomora – Kod dece je vrlo česta, nesvesna i neizbežna između braće i sestara. Do
ljubomore dolazi najčešće u situacijama kada u kuću dolazi prinova, jer je tada sva pažnja
usmerena na novorođenče, a starije dete se obraća manje pažnje. Ljubomora se ispoljava tako
što se napada drugo dete fizički ili verbalno i tako što se dete ponaša na neuobičajen i
nepoželjan način koji na prvi pogled ne ukazuje na ljubomoru. Ona se kod dece prvi put javlja
od 18 meseci, najčešća je na uzrastu između 3 i 4 godine. (Smiljanić i Toličič, 1985)
1.6.ERGONOMSKI ASPEKT
Ergonomija je nauka koja se najpre bavi dizajnom proizvoda kako bi oni bili
prilagođeni čovečjem telu. Ona je i multi i interdisciplinarna nauka koja se bavi vezom
između mašine i čoveka, kako bi se mašina prilagodila čovekovom bio-psiho-socijalnim
ograničenjima i zahteevima kako bi upotreba određene mašine bila što bezbednija i efikasnija.
Odnosi se na pravilno sedenje za stolom na kom je smešten kompjuter, pravilno korišćenje
tastature, miša i monitora. Svakodnevno gledanje u monitor i ne poštovanje ergonomskih
pravila upotrebe kompjutera mogu dovesti do zdravstvenih problema.
Kičma, venski sistem, debljina – Na zdravlje negativno utiču dugo sedenje,
nepravilno držanje tela i neaktivnost uz grickalice. Vreme koje deca provode za komjuterom
treba se ograničiti i navoditi ih da se bave sportom i da slobodno vreme provode na svežem
vazduhu. (Krneta, 2007)
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
Pravilno držanje leđa (kičme) zavisi od stolice na kojoj dete sedi, a sto na kom se
nalazi kompjuter mora da je adekvatno osvetljen. Ako je sto nizak, dete mora da se povija pa
dolazi do pogurenosti.
Ortopedi preporučuju sto sa kosom (podešavajućom) radnom površinom (ugao kosine
oko 16 stepeni), jer dete jedino tada, anatomski gledano, zauzima pravilan položaj, pa se tada
može duže igrati za računarom ili učiti. Stolica mora imati patent za pomicanje po visini
površine za sedenje i da njen naslon podupire kičmu.
Pri pravilnom držanju grudni koš se normalno razvija, plića se dovoljno šire, što
omogućava da krvotok snabdeva potrebnim sastojcima sva tkiva u telu. Pravilno sedenje
podrazumeva da se stopala oslanjaju na pod.
Jedan od najvećih uzroka gojaznosti je sedenje uz kompjuter sa raznim grickalicama i
gaziranim napicima. To ne sme postati navika i zamena za obrok. Dosadu koja se javlja kod
dece ne smemo dozvoliti da ispune sedenjem za kompjuter i grickalicama, već ih moramo
podsticati da slobodno vreme provode u prirodi na svežem vazduhu u igri ili da se bave nekim
sportom.
Oči (vid) – Gledajući u monitore, oči su pod naporom jer ekrani zrače. Tako se javlja
„Sindrom kompjuterskog vida“ koji obuhvata zamor očiju, suve oči, mutni vid, osećaj pečenja
i glavobolje koje dovode do vrtoglavica. Žmirkanje nastaje usled blještanja ekrana u koji
gledamo. (Krneta, 2007)
Ovo se na neki način može rešiti kvalitetnim monitorima koji minimalno ili ni malo ne
zrače. Isto tako veštačka i prirodna svetlost se moraju uskladiti kako bi se izbeglo negativno
blještanje. Udaljenost monitora i njegova visina moraju biti pravilno podešene na 50-60 cm,
kako bi najviši red teksta na monitoru bio u visini očiju.
Igre sa prejakim osvetljenjem na podlozi izrazito jakih boja najbolje je izbegavati.
Buka i vibracije – Buka na kompjuteru je niskog intenziteta, ali više kompjutera u
istoj sobi ili duži rad mogu dovesti do nastanka nervoze i dekocentrisanosti, tromosti i
pospanosti. Visoko frekventnih vibracija kod kompjutera nema. Njih ima kod džojpeda koji se
koristi pri raznim igrama simulacije, i koji putem specijalnih efekata proizvodi vibracije. Od
neprestanog vibriranja deca mogu osetiti bol u rukama.
Jaka i isprekidana buka mogu štetno da utiču na zdravlje dece. Buka koju proizvode
igrice na kompjuteru može se regulisati smanjenjem tona na zvučnicima. (Krneta, 2007)
Sto na kom je kompjuter i stolica na kojoj dete sedi treba da su prilagođeni visini
deteta. Stolica mora biti anatomski oblikovana i da ima prikladan oslonac za dečja leđa.
Ukoliko su stolica i sto visoki za dete, trebalo bi postaviti oslonac za dečje noge kako ne bi
visile iznad zemlje. Prilikom kucanja ili korišćenja miša potrebno je da cela podlaktica bude
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
naslonjena na sto ili naslon stolice. Laktovi treba da su u visini tastature, ruke savijene u laktu
za 90°, a šake i ruke ispružene i paralelne sa prstima. Miš treba da bude manji, kako bi
odgovarao dečjoj ruci i da bude bliži tastaturi kako bi oba lakta bila na istoj udaljenosti sve
vreme. Tastaturu treba kupiti onu koja je namenjena baš za decu, jer su na njima manji tasteri
i manji je razmak između njih, a takođe ne mogu da se uzdignu na plastične oslonce jer ih
nemaju. Oči dece bi trebale da budu u nivou vrha monitora ili malo ispod vrha i monitor se
mora nalaziti tačno ispred njih, a ne sa strane. Monitor ne sme biti postavljen tako da dete
gleda licem u prozor i trebalo bi kupovati monitore sa ravnim ekranima koji manje zrače.
Potrebno je praviti pauze u kojima će se malo prošetati, protegliti... Umorni ne sedati za
kompjuter.
Najvažnije za zdravlje je pravilno sedenje za stolom, da udaljenost monitora ne bude
manja od 45 cm od očiju, da se posle određenog vremena provedenom u radu na kompjuteru
prave pauze od oko 15 min, da je monitor zaštićen od bljeska svetla i da se koriste sto, stolica
i miš koji su prilagođeni ljudskom telu.
Živimo u okolini koja se stalno menja. Gde su nekada bile livade, sada su asfaltne
površine i stambene zgrade. Razni pronalasci utiču na ljude da smanje svoje fizičke aktivnosti
i prepuste se inovacijama. Život ljudi svodi se uglavnom na posao i kuću.
Komjuter odraslima postaje sredstvo komunikacije, informisanja i zabave. Preterano
korišćenje komjutera može dovesti do toga, da i deca počnu preterano da se služe
komjuterom. To se može desiti jedino ako roditelji ne obraćaju pažnju na to koliko deca
provode vremana za komjuterom. Vreme se njima mora ograničiti, jer predugo sedenje i rad
na kompjuteru može dovesti do zdravstvenih problemi u svim aspektima dečjeg razvoja.
Za pravilan razvoj organizma veoma je bitno kretanje i rad. Ono utiče na kosti, mišiće
i zglobove. Radom mišića povećava se cirkulacija krvi, što se ne dešava ako je osoba stalno u
stanju mirovanja. Fizičkim radom povećava se i potrošnja energije u telu. Ovo povećanje ne
utiče samo na rad mišica nego i na rad svih organa koji u tome učestvuju (srce, pluća). Ono
takođe utiče i na povećavanje potrošnje energije, šećera i masti iz organizma.
Negativne posledice na fizički razvoj mogu se desiti i ako se dete bavi fizičkim
aktivnostima, ali ipak prekomerno koristi kompjuter, u dugom vremenskom intervalu i
neadekvatnom sedenju.
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
prepuna buke i vibracija. Kako bi se rešio napetosti, dete, a i odrasla osoba, mora biti fizički
aktivna. Za rasterećenje su dobre sportske igre u kojima treba da se udara lopta, razne
takmičarske igre... One nemaju loše posledice i razbijaju monotoniju uvodeći u život
razonodu i zabavljanje. (Veljko, 1980)
„ADD“ sindrom podrazumeva smanjenu pažnju praćenu hiperaktivnošću, koja je
veoma česta kod današnje dece. Bitna osobina dece sa ovim sindromom je da ona ne vole
stvari koje se odvijaju sporo. Kompjuter moze biti od velike pomoći deci sa „ADD“
sindromom, ako se pravilno koristi. On može pomoći ovoj deci da uče na način koji njima
odgovara i koji prati njihove potrebe. (Anđelković, 2008)
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
karakteristike zabavnih igara, jer se njima uči bez napetosti i pritiska okoline, slobodno, u
vidu igre. Dete mora da koristi svoje znanje iz raznih oblasti u ovim igrama. Postoje i
digitalne enciklopedije koje pored teksta i slika imaju audio i video zapise. Za predškolski
uzrast postoje kompjuterske igrice sa Lego figuricama i svetom izgrađenim od ovih kockica.
Drilovi su nacini vežbanja i utvrđivanja znanja i sposobnosti, a takođe daju i mogućnost da se
proveri u kojoj meri su deca savladala određene zadatke. Velikim brojem ponavljanja nekih
asocijacija savlađuje se određeno gradivo. U drilovima su odgovori jednostavni (tačno-
netačno) sa sumiranjem podataka i ocenom uspešnosti. Njih prate zanimljive slike i zvučni
zapisi. Laki su za korišćenje. U njemu nije ograničeno vreme za davanje odgovora, ali mu je
mana što se ne može vraćati na ono što dete ne zna najbolje. Pedagoške igre utvrđivanja
zahtevaju od deteta znanje i u toj meri se ogleda njegova uspešnost. Dete se dodatno motiviše
scenarijom koji nastupa ako se odgovor ne da dovoljno brzo ili tačno. One podstiču maštu i
radoznalost. Jedina mana im je što ne dozvoljavaju deci da odmah isprave grešku, već se igra
nastavlja uz oduzimanje bodova.
Zabavne kompjuterske igre služe za relaksaciju, ali mogu uticati na razvoj
psihomotorne, senzorne, intelektualne sposobnosti i na socijalni razvoj. U njih spadaju
akcione igre, avanturističke igre, igre simulacije, igre za razmišljanje i virtuelne igre.
Interesantne su igre koje se igraju uz pomoć džojstika i džojpeda. Akcione igre su
najpopularnije među decom i zahtevaju najveću pažnju roditelja. U njima su kreirani svi
mogući događaji, pojave i problemi koji mogu postojati u realnom životu ili u zamišljenoj
budućnosti. Akcione igre su praćene stalnim psihomotornim reakcijama igrača, napetošću i
koncentracijom. To su uglavnom razne ratne igre, igre brzine, preciznosti. U njima ima
mnogo pucanja, oružja, urlika, junaka koji raznim moćima ubijaju u borbi dobra i zla...
Avanturističke igre nastaju na osnovu nekog romana, filma ili istorijskog događaja. Složene
su, traju dugo i igrač treba da reši mnoge zagonetke i pronađe razne predmete kako bi
napredovao u igri. Igraći se boduju po brzini, okretnosti, predviđanju i magičnim moćima.
Ishod igre zavisi od odluka koje igrač donosi u toku igre. Igre simulacije simuliraju razne
situacije iz zivota, a igrač prolazi kroz mnoge opasnosti, donosi važne odluke kako bi došao
do cilja. To su razne igrice vožnje aviona, automobila, simulacije sportskih igara, osmišljene
strategije koje čine izazov za sve koji ih igraju. Igre za razmišljanje počivaju na logičkom
mišljenju i razumevanju igre, tj. na intelektualnom naporu igrača. To su šah, karte, društvene
igre, žetoni, figurice i kockice. One su za igrače intelektualni test. Nivoi se nižu od lakših ka
težim, tako da igrač može dostići određen uspeh, koji se vremenom može poboljšati. Ove
igrice su najmanje popularne. Virtuelne igre predstavljaju virtuelne svetove u kojima se
mešaju svi žanrovi kompjuterskih igara. U njima igrači mogu da ubacuju sopstvene animacije
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
likova, muziku i sopstveni lik. Ova virtuelna stvarnost zadovoljava vise čula istovremeno i
time dozvoljava komforniju i bržu komunikaciju sa mašinom. Sa objektima u ovim igrama se
može raditi i sarađivati kao da su to rukom opipljivi predmeti. Virtuelne igre imaju
zadivljujuću trodimenzionalnu grafiku. Njih još uvek nema u kućnoj upotrebi.
Kompjuteri su postali deo ljudske svakodnevice. Njih u današnje vreme ima od kuća,
do škola i predškolskih ustanova. Pored mnogih dobrih stvari koje donosi upotreba
kompjutera, mora se obratiti pažnja i na probleme koje donosi njihovo korišćenje. Vaspitači i
roditelji su ti koji treba da deci skrenu pažnju da pored dobrih osobina postoje i posledice do
kojih dolazi usled nepravilnog rukovanja kompjuterom, dugog i nepravilnog sedenja za
kompjuterom.
3.1.ODGOVORNOSTI VASPITAČA
Što se tiče opremljenosti vrtića kompjuterima i pratećom opremom, naši vrtići spadaju
u one manje opremljene. Korišćenje kompjutera nije presudno za dobar rad vaspitača, ali bi
njegova upotreba u današnje vreme mnogo poboljšala njegov rad i doprinela njegovom
kvalitetu. Kako bi upoznali decu sa radom na kompjuteru i učinili zanimljivijim neke
informacije koje žele da deca usvoje, vaspitači mogu prikazivati deci razne slike, prezentacije,
puštati muziku... Radom uz pomoć kompjutera može povećati dečju motivaciju.
Kompjuterom se u mnogo čemu može poboljšati rad u vrtićima. Vaspitači se mogu
koristiti njima u svakodnevnim aktivnostima, čime će istaći značaj kompjutera i njihovu
korisnu stranu. Vaspitači mogu u razgovoru sa decom pričati o tome kako se koristi
kompjuter, koji su njegovi programi posebno zabavni za decu, čak mogu i organizovati
aktivnosti u kojima bi deca učila da koriste neke kompjuterske programe.
Vaspitač mora naglasiti i lošu stranu upotrebe kompjutera. On na roditeljskim
sastancima treba da priča sa roditeljima o tome da li deca kod kuće koriste kompjuter, šta rade
na njemu, koliko vremena provode za njim i u kom položaju im se nalazi telo. Na tim
sastancima on mora uputiti roditelje koliko bi vremena deca smela da provode za
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
kompjuterom, koje programe da koriste, kako da sede, na kojoj udaljenosti od ekrana i koje
opasnosti vrebaju internetom.
Razgovorom sa roditeljima se odgovornost vaspitača ne završava. On treba da prati
razvoj dece i njihovo ponašanje. Ako primeti nešto čudno u njegovom ponašanju treba da
popriča sa njim i ustanovi da li je uzrok tome upotreba kompjutera. Tada treba da sa detetom
razmotri dobre i loše strane te prekomerne upotrebe kompjutera i igrica koje mogu negativno
uticati na psihu deteta. Takođe nakon uočenih promena u ponašanju deteta i razgovora sa
njim, treba i roditeljima opet skrenuti pažnju kako bi se više zainteresovali za sadržaje koje
posećuju njihova dece, za igrice koje igraju.
U vrtiću vaspitači prate ponašanje dece, objašnjavaju im rad na računaru i prikazuju
interesantne stvari, ali deci nije dozvoljen duži rad za kompjuterom, jer je većina vrtića još
uvek okrenuta tradiciji i tome da deca vreme provode u međusobnoj igri i da se uči iz priče
vaspitača sa prikazivanjem slika na panou.
3.2.ODGOVORNOSTI RODITELJA
Osnovno što roditelji treba da znaju je da nema potrebe da deci zabrane upotrebu
kompjutera, jer on ako se pravilno koristi utiče pozitivno na mnoge aspekte razvoja. Upotreba
kompjutera i njegovih sadržaja treba da je ograničena uzrastom. Kako se povećava uzrast tako
se povećavaju i mogućnosti upotrebe računara. Roditelji uvek moraju imati kontrolu nad onim
što rade deca.
Iako deca veoma rano ovladavaju upotrebom kompjutera, dužnost roditelja je da budu
prisutni i upoznati sa onim što njihova deca obavljaju dok se zanimaju na ovaj način. Roditelji
treba da objasne deci funkcije kompjutera i kako se on koristi. Deca se za njega brzo
zainteresuju i žele da slobodno vreme provode igrajući igrice na njemu. Roditelji su u ovim
situacijama dužni da detaljno svojoj deci objasne koje su to posedice koje se mogu javiti
ukoliko suviše svog slobodnog vremena provedu za kompjuterima. U razgovoru sa decom
bitno je istaći da je korišćenje kompjutera neizostavni deo savremenog društva, ali i na koji
način i u kojoj meri se ispravno koristi kompjuter. Roditelji treba da upozore svoju decu na
bezbedonosne mere dok su na mreži. Roditelji treba da razgovaraju sa decom o korišćenju
kompjutera, jer roditelji su oni koji moraju da kontrolišu svoju decu i u njihovom krstarenju
internetom. Deci se mora skrenuti pažnja koji su to sajtovi koje mogu da posećuju i koji će im
pomoći u učenju. Takođe im treba naglasiti da oni treba da štite svoju privatnost, a
istovremeno i tuđu.
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
visoka potrebno je postaviti nešto što će dečjim nogama biti oslonac. Ekran monitora treba da
je na dovoljnoj udaljenosti od deteta, oko 50 cm i u nivou da dete ne treba da podiže glavu
dok gleda u njega.
4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Cilj istraživanja:
Dolaženje do podataka o tome koliko deca provode vremena za kompjuterom i da li su
roditelji i vaspitači upućeni u to kako se odražava predugo sedenje za kompjuterom na
motorički i telesni razvoj deteta predškolskog uzrasta.
Zadaci istraživanja:
- Utvrditi kako deca provode većinu slobodnog vremena
- Utvrditi koliko vaspitači znaju o uticaju prekomernog sedenja za kompjuterom na
celokupan razvoj deteta
- Utvrditi koliko su roditelji informisani o negativnim posledicama koje može doneti
predugo sedenje za kompjuterom
Metod istraživanja:
Deskriptivna metoda
Uzorak ispitivanja:
Ispitivanjem je obuhvaćeno 35 ispitanika koje su sačinjavali vaspitači i roditelji.
Ispitano je 30 roditelja i 5 vaspitača. Od roditelja su ispitane majke dece predškolskog uzrasta.
Ispitani vaspitači rade sa decom od 3 godine do predškolskog uzrasta.
Ispitani vaspitači imaju radni staž od 10, 14, 27, 32 i 35 godina.
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
Tok ispitivanja:
Ispitivanje je obavljeno u periodu od 07.05.2012. do 25.05.2012.
Mesto obavljanja istraživanja: Melenci
Vrtić „Neven“
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
Pitanje broj 1
Pitanje broj 2
Svi ispitani vaspitači se slažu sa konstatacijom da vrtići 21. veka moraju imati
informatičke centre.
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
Pitanje broj 3
Svaka predškolska ustanova mora imati Broj ispitanika Iznos u procentima (%)
0 potpuno netačno 0% potpuno netačno
stalno zaposlene stručnjake
informatičko -računarske struke, koji će 1 delimično netačno 20% delimično netačno
biti rukovodioci ovakvih kutaka 0 neodlučna sam 0% neodlučna sam
(centara) i pomoć vaspitačima u razvoju 0 delimično tačno 0% delimično tačno
tehničke kulture deteta
4 potpuno tačno 80% potpuno tačno
Što se tiče pomoći za razvoj tehničke kulture deteta jedan deo vaspitača od 80%
smatra da su potrebni stručnjaci koji bi to deci bolje približili i objasnili. Pretpostavljam da taj
deo vaspitača smatra da nije dovoljno upoznat sa mogućnostima koje pruža upotreba računara
i da znanje koje poseduju nije dovoljno. Deo vaspitača od 20% smatra da na neki način
stručnjaci nisu potrebni i da im ta vrsta pomoći nije neophodna.
Pitanje broj 4
Pitanje broj 5
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
Pitanje broj 6
Što se tiče ergonomskih pravila upotrebe kompjutera mišljenja su podeljena. Prvi deo
od 20% se izjasnio da delimično nije upoznat sa ergonomskim pravilima upotrebe računara.
Po ovom pitanju 20% vaspitača je neodlučno sta da odgovori, a 20% smatra da zna jedan deo
ali da nije upućen u potpunosti u ova pravila. Poslednji deo vaspitača od 40% se izjasnio da
zna apsolutno sve u vezi ergonomskih pravila upotrebe kompjutera.
Pitanje broj 7
Svi vaspitači (100%) znaju kakve posledice može da izazove predugo sedenje za
kompjuterom na kičmu, venski sistem, debljinu, zglobove šaka, oči...
Pitanje broj 8
Pitanje broj 9
Pitanjem vezanim za literaturu koju bi vrtić trebao da poseduje o merama opreza usled
prekomerne upotrebe kompjutera, učenja, rada, dobila sam raznolike odgovore. Ovim
ispitivanjem je sigurno da vrtić nije u potpunosti opremljen potrebnom literatorom. Da u
nekoj meri ima potrebne literature izjasnilo se 40% ispitanih vaspitača, da literature nema
potvrđuje 20% vaspitača, a 40% je ostalo neodlučno tj. ne izjašnjeno po tom pitanju.
Pitanje broj 10
Veoma bitna stavka u današnje vreme i ona koja mora biti neizostavna na roditeljskim
sastancima jeste uputiti roditelje o mogućim negativnim posledicama i merama opreza
upotrebe kompijutera. Ovo ne čini 20% ispitanih vaspitača, a 20% ne priča o tome u
određenoj meri. Ima i vaspitača koji su neodlučni po ovom pitanju i to isto 20%. Vaspitači
koji nekim delom pričaju o ovome na roditeljskim sastancima, su u većini koju čini 40%.
Nakon pitanja iz upitnika, vaspitači su trebali da upišu godine radnog staža i ideje,
savete i sugestije u vezi sa upotrebom kompjutera u vaspitno – obrazovnom radu.
Ispitani vaspitači imaju 35, 32, 27, 14 i 10 godina radnog staža.
Deo namenjen za ideje i savete svi vaspitači, sem jednog su ostavili nepopunjeno.
Mišljenje koje je izneo jedan od vaspitača glasi ovako:
„Kompjuter nam koristi u radu kada je u pitanju muzika. Razne igrice kao što su
otkrivanje slova, boja, oblika, je praktično uz nadzor vaspitača. Ne treba ga puno koristiti, jer
ga deca kod kuće koriste previše.“
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
Pitanje broj 1
Pitanje broj 2
Moje dete (moja deca) više Broj ispitanika Iznos u procentima (%)
23 potpuno netačno 77% potpuno netačno
voli/e da se igra/ju za
3 delimično netačno 10% delimično netačno
kompjuterom nego da vreme 0 neodlučna sam 0% neodlučna sam
provodi/e sa drugom decom 2 delimično tačno 6.5% delimično tačno
2 potpuno tačno 6.5% potpuno tačno
u igri
Da deca delimično ili u potpunosti više vole da provode vreme za kompjuterom nego
u igri sa drugom decom potvrđuje isti broj roditelja, koji čine po 6.5% ispitanih. Veći deo
roditelja se izjasnio da je to jednim delom netačno i to potvrđuje 10% ispitanih roditelja.
Najviše roditelja, od čak 77%, trvdi da je to u potpunosti netačno da njihova deca više vole da
provode vreme za kompjuterom nego u igri sa drugom decom.
Pitanje broj 3
Roditelji koji čine 3% ispitanih, svojoj deci ne pričaju da treba slobodno vreme da
provode u prirodi i u druženju sa vršnjacima. Samo na neki način to svojoj deci ne govori
10% roditelja, a 10% ne zna kako da se izjasni po ovom pitanju. Jednim delom i s vrema na
vreme 17% roditelja priča o ovome sa svojom decom. Roditelji koji stalno pričaju deci o tome
da treba biti u prirodi i igrati se sa decom, čine 60% ispitanih.
Pitanje broj 4
Koliko vremena može da sedi za kompjuterom deci u potpunosti nije odredilo 17%
roditelja. Roditelji koji delom nisu odredili deci koliko vremena mogu da provedu za
računarom čine 7%. Oni koji nisu znali šta da odgovore na ovo pitanje čine 17% ispitanih
roditelja. Roditelji koji su delimično naznačili deci vreme čine 3%. Oni koji su jasno stavili
deci do znanja koliko vremena mogu da provode kraj računara, predstavljaju najveći deo
ispitanih od 56%.
Pitanje broj 5
izjasnilo se 20% ispitanih roditelja. Najviše ima roditelja koji znaju sve o negativnim
posledicama i uticaju na kičmu, venski sistem, debljinu i vid, čak 70%.
Pitanje broj 6
Roditelji koji u potpunosti trvde da stolica njihovog deteta nije anatomski oblikovana
čine većinu od 33%. Oni koji jednim delom tvrde da nije anatomski oblikovana, čine deo od
13%. Roditelji koji ne znaju da li je ili nije stolica anatomski oblikovana, predstavljaju deo od
17% ispitanih. 17% njih se izjasnilo sa je stolica na kojoj sedi, za kompjuterom, njihovo dete
anatomski oblikovana. Onih roditelja koji znaju da je stolica anatomski oblikovana ima 20%.
Pitanje broj 7
Dobijenim rezultatima sam saznala da veći broj roditelja ne vodi računa o položaju
tela deteta dok sedi za kompjuterom, čak 27%. O tome delimično ne vodi računa 7% roditelja.
Onih koji nisu sigurni da li na to obraćaju pažnju ili ne, ima 13%. Roditelja koji na neki način
vode računa o položaju detetovog tela dok sedi za kompjuterom ima 30%. Onih roditelja koji
na to u potpunosti obraćaju pažnju ima 23%.
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
Pitanje broj 8
Kako kompjuterske igrice utiču na decu ne zna 3% roditelja. Delimično za taj uticaj ne
zna 7% roditelja. Roditelji koji nisu sigurni koliko znaju ili ne znaju čine 10% ispitanih. Na
neki način znaju o uticaju igrica na dete 20% roditelja. Onih roditelja koji znaju sve o uticaju
kompjuterskih igrica akcije, avanture i simulacije na motoriku dece ima 60%.
Pitanje broj 9
Pitanje broj 10
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
ZAKLJUČAK
Znanje rada na računaru je nešto bez čega se u današnje vreme ne može. Sve oblasti
rada su na najvišem nivou po pitanju tehničke opremljenosti. Shodno tome, upotreba
najnovije tehnologi, kompjutera, i njihovo uvođenje u rad nije zaobišlo ni predškolske
ustanove, tj. vrtiće.
Rad na računaru zahteva najpre od vaspitača, pa i od roditelja, određeno znanje o
njegovoj upotrebi, pravilima koja moraju da se poštuju, a odnose se na položaj tela pri sedenju
i vremensko ograničenje upotrebe računara, pozitivnom i negativnom uticaju koje donosi
korišćenje kompjutera na razvoj i mere opreza koje zahteva.
Anonimno istraživanje koje sam sprovela u vrtiću „Neven“ u Melencima sa
roditeljima i vaspitačima dalo je mnoga saznanja o opremljenosti vrtića kompjuterima,
upućenosti odraslih u sve ono dobro i loše što prati rad na kompjuteru i o načinu dobijanja
potrebnih informacija.
Vrtić je opremljen kompjuterima i to je uređaj koju u današnje vreme mora da
poseduju svaki vrtić. Pošto su u vrtiću vaspitači koji rade tu dugo, potrebna im je stručna
pomoć koja ce biti zadužena za kutak sa računarom. U one najosnovnije mogućnosti koje
pruža rad za kompjuterom i o uticaju koji može doneti prekomernost upotrebe vaspitači su
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
upućeni. Iako u vrtiću nema mnogo literature, vaspitači se informišu i trude da budu u toku sa
inovacijama. Bez obzira što teorijski imaju neku osnovu, većinu svog znanja ne prenose na
roditelje, iako bi trebali. Nekolicina informiše roditelje, ali to treba da čine svi vaspitači, jer
oni zajedno vaspitavaju i obrazuju decu, pa shodno tome i zajedno treba da utiču na njihov
pravilan razvoj.
Deca svoje slobodno vreme provode na različite načine i to najviše zavisi od roditelja.
Veliki broj dece to vreme provodi samo kraj kompjutera, iako bi aktivnosti trebale da su
raznovrsne. Roditelji bi želeli da njihova deca više vremena provode na svežem vazduhu i u
prirodi, ali čim deca vreme provode za kompjuterom, znači da roditelji to dozvoljavaju i da ne
utiču dovoljno na njih po tom pitanju. Dok su mnogi roditelji svojoj deci ograničili vreme
koje će provesti u igranju igrica, postoji veliki broj onih koji to nisu učinili, iako je to nešto
najbitnije za dečji uzrast. O pozitivnom i negativnom uticaju prekomernog sedenja za
kompjuterom roditelji uglavnom imaju potrebne informacije, ali dozvoljavanjem da se kraj
računara provodi više vremena nego što bi trebalo, roditelji se ne pridržavaju najvažnijeg
pravila, a to je da se vreme mora ograničiti. Većina roditelja ne vodi računa kakvu stolicu
kupuje i mnoga deca zbog toga ne sede na anatomski oblikovanim stolicama i to negativno
utiče na njihov fizički razvoj. Informacije koje poseduju, roditelji su prikupili iz raznih medija
i delom su saznali od vaspitača, i kako bi dečji razvoj tekao bez problema treba da se
pridržavaju dobijenih saveta i praktično da primene ono što u teoriji znaju.
Kompjuter kao najnoviji tehnički izum, treba prihvatiti i koristiti ga. S obzirom da je
on sada osnovno sredstvo rada, treba se od malena obučavati za njegovu upotrebu. Dobro je
što se u sve većoj meri primenjuje i u predškolskim ustanovama. Da, njegovo korišćenje može
dovesti do negativnih posledica u razvoju, ali zbog toga vaspitači i roditelji znaju i poseduju
potrebne informacije o tome šta je deci dozvoljeno i u kom uzrastu, da radi za kompjuterom.
Ljudi, pa i deca, u svemu treba da su umereni i isto tako rad za kompjuterom treba biti
umeren, jer ne valja ni u čemu preterivati. Vaspitači i roditelji treba uvek da budu upućeni u
ono što deca rade za kompjuterom, bilo u vrtiću ili kod kuće. Oni takođe treba da prate koje se
novine pojavljuju i šta je novo u vezi upotrebe računara, kako bi mogli deo toga i deci da
prenesu.
„Neprekidan razvoj društvenih odnosa i promenljivost uslova života i rada zahtevaju
da se mlada pokoljenja sto svestranije pripremaju za život. Pri tom, treba imati u vidu, koliko
god je to moguće, uslove života za nekoliko decenija unapred i davati generacijama koje sada
tek počinju da žive takvo obrazovanje i vaspitanje koje će im omogućiti da se lako
prilagođavaju novim životnim uslovima i potrebama vremena u kome će biti nosioci
društvene delatnosti.“ (Šepa, 1962.)
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
LITERATURA
Internet članci:
1. http://www.razvoj-karijere.com/news/sedenje-ispred-kompjutera-sacuvajte-zdravlje
2. http://www.jedro.rs/page.php?lang=ser&id=156
3. http://predskolskodete.com/?cat=29
4. http://www.scribd.com/doc/59856280/dete-i-kompjuter
5. http://sh.wikipedia.org/wiki/Ergonomija
PRILOZI
1. Upitnik za vaspitače
2. Tabela sa rezultatima nakon izvršenog brojanja
3. Grafikon
4. Upitnik za roditelje
5. Tabela sa rezultatima nakon izvršenog brojanja
6. Grafikon
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
UPITNIK ZA VASPITAČE
Ovaj upitnik je anoniman i deo je istraživanja u funkciji izrade diplomskog rada. Molimo Vas
da na pitanja odgovorite iskreno i time date svoj doprinos unapređenju procesa vaspitanja i
obrazovanja i dalje bržoj implementaciji informatičke tehnologije. Obavezujemo se da ćemo
sačuvati Vašu potpunu anonimnost prilikom objavljivanja rezultata.
Molimo Vas da napišete godine radnog staža _________ i vaše ideje, stavove i sugestije u
vezi sa upotrebom kompjutera u vaspitno obrazovnom radu:
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
GRAFIKON
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
UPITNIK ZA RODITELJE
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta
Ovaj upitnik je anoniman i deo je istraživanja u funkciji izrade diplomskog rada. Molimo Vas
da na pitanja odgovorite iskreno i time date svoj doprinos unapređenju procesa vaspitanja i
obrazovanja. Obavezujemo se da ćemo sačuvati Vašu potpunu anonimnost prilikom
objavljivanja rezultata.
GRAFIKON
Mogućnosti bavljenja kompjuterom u odnosu na telesne i motoričke karakteristike deteta predškolskog uzrasta